Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. MARIJA KLEOFINA

Sveti Ivan evanđelist svjedoči da se Marija Kleofina nalazila u okružju pobožnih žena što su s Presvetom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom molile podno križa na Kalvariji


Iz Ivanova i Markova Evanđelja saznajemo da pod Križem Isusovim bijahu Majka Isusova, sestra Marijina (Saloma, majka Ivanova), Marija iz Magdale, te Marija Kleofina, majka Jakova mlađega i Josipa.

Poslije Isusove smrti, Marija Kleofina ostaje na Kalvariji, prisustvuje pokopu s drugim ženama, odlazi na grob s njima da bi pomazale Tijelo Kristovo; one su prvi svjedoci Isusova Uskrsnuća.

Sinove Marije Kleofine nazivaju rođacima Isusovim; smatra se najvjerojatnijim da je suprug Marije Kleofine bio brat sv. Josipa. Na antiknim ikonama prikazana je u crnini, te izgledom vrlo slična Blaženoj Djevici Mariji da bi se prikazalo srodstvo.

Štovanje svete Marije Kleofine i Salome i Magdalene kao žena “mironosnica”, koje su nosile miru da pomažu Isusa, razvilo se u srednjem vijeku, osobito na temelju legende prema kojoj bi nakon Isusova Uzašašća skupa s Lazarom došle u Marseilles. Ondje su pobožno živjele i umrle. Bez obzira na utemeljenost te legende, svete žene koje su pratile Isusa za Njegova javnog života, a u vrijeme Isusove muke pokazale veću hrabrost negoli muškarci, zaslužuju našu pažnju i poštivanje. One su sve od reda uzorom osjećajne i djelotvorne ljubavi prema Isusu.

On je za njih bio učitelj koga su ljubile, kome su dobro željele, koga su slijedile i kome su služile. Njihova vjerna ljubav na Veliki petak i briga za Isusovo tijelo nešto je najljepše i najljudskije u našoj povijesti. Zato su ih brojni umjetnici oslikali i pod Križem i na putu k Isusovu grobu, a njihov je lik za kršćanina, doista, trajno nadahnuće.

Molitva pod Križem

Isuse, ti si iz ljubavi preuzeo patnju
i tako je pretvorio u patnju izbavljenja.
Hvala Ti za križ,
Hvala Ti za rane,
i za tri sata smrtne agonije.
Hvala Ti za tvoju riječ na križu
kojom si nam Mariju dao za Majku: “Evo ti majke” (Iv 19,27)
Hvala ti za tvoju riječ na križu
kojom nam pokazuješ što je praštanje:
“Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” (Lk 23,34)
U ovaj čas dolazimo pred tvoj križ
i podastiremo ti sve naše patnje,
patnje u obiteljima, u Crkvi i u svijetu.
Mi znamo: O Isuse, ti ćeš nas osloboditi.
Marijo, majko puna ljubavi koja stojiš pred križem,
moli sada s nama i za nas:
Neka nas Svemogući Bog, pomoću križa, tog znaka ozdravljenja, oslobodi utjecaja zla.
Uz pomoć križa, znaka pobjede,
neka Svemogući Bog oslobodi sve one
koji pate pod utjecajem zla.
Pomoću tog svetog križa
neka nam Bog udijeli sve potrebne milosti,
milost pomirenja, mira, ljubavi, vjere i ozdravljenja.
Neka nas tim znakom križa, blagoslovi i zaštiti, Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 9. TRAVNJA 2024.

Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.

II. vazmeni tjedan

Utorak, 9. 04. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 4,32-37; Ps 93,1-2.5; Iv 3,7b-15

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Maksim, Demetrije, Liberan, Libor, Hugo, Celestina

Prvo čitanje:

Dj 4, 32-37

Jedno srce i jedna duša.

Čitanje Djela apostolskih

U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 93, 1-2.5

Pripjev:

Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven!

Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven,
Gospodin zaodjeven moću i opasan.

Čvrsto stoji krug zemaljski,
neće se poljuljati:
Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona,
ti si od vječnosti!

Tvoja su obećanja vjere predostojna,
svetost se dolikuje Domu tvojemu,
Gospodine, u sve dane!

Evanđelje:

Iv 3, 7b-15

Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:

»Treba da se rodite nanovo, odozgor.

Vjetar puše gdje hoće;

čuješ mu šum,

a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.

Tako je sa svakim

koji je rođen od Duha.«

Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?«

Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?

Zaista, zaista, kažem ti:

govorimo što znamo,

svjedočimo za ono što vidjesmo,

ali svjedočanstva našega ne primate.

Ako vam rekoh zemaljsko

pa ne vjerujete,

kako ćete vjerovati

kad vam budem govorio nebesko?

Nitko nije uzašao na nebo

doli onaj koji siđe s neba,

Sin Čovječji.

I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji

tako ima biti podignut Sin Čovječji

da svaki koji vjeruje,

u njemu ima život vječni.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Himan Bezgrešnoj Djevici Mariji

Početak svijeta boljega u ovaj dan se začinje
Jer život poče Djevica, Božanske Riječi Rodilja.
Ti, Kćeri višnje Svjetlosti, Ti Diko roda ljudskoga,
Tvoj Sin te, evo, sačuva od ljage grijeha istočnog.

Grijeh iskonski sve zarazi i u zlo svijet sunovrati,
A s Kristom Ti si jedina od svakog grijeha slobodna.
Ti zgazi glavu zmijinu Božanskim svojim Porodom,
Ko David Ti si skrsila đavolski bijes i oholost.

Golubice Ti, ponizna, sva čista, Sveta, Nevina,
Ti budi blagovjesnica svem svijetu mira Božjega.
Sva slava Ocu višnjemu i Sinu s Duhom Presvetim,
Jedinstvenom što milosti obdariše Te bezgrešnu.
Amen.

Pomolimo se:

Bože, koji si Bezgrešnim Začećem Djevice Marije, pripravio dostojno prebivalište svojemu Sinu, molimo, da Ti koji si je očuvao od svake ljage, predvidjevši smrt Istoga Svoga Sina, podaš da i mi Njezinim zagovorom dodjemo k Tebi čisti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Molitva pape Ivana Pavla II: Divno Tvoje majčinstvo

Blagoslovljena Ti među ženama.

Blagoslovljena jer si vjerovala. Svemogući je u Tebi činio velika djela. Divno Tvoje Bogomajčinstvo, i u svome predviđanju čudesno tvoje Bezgrešno Začeće te prekrasni Tvoj neka mi bude. Ti si tako usko sjedinjena s cijelim djelom našeg Spasenja, pridružena Križu našeg Spasitelja tvoje je Srce probodeno pored njegova Srca. I sada u slavi svoga Sina Ti ne prestaješ zagovarati nas siromašne grešnike.

Ti bdiješ nad Crkvom jer si njena Majka, Ti bdiješ nad svakim od svojih sinova. Od Boga zadobivaš sve milosti koje su simbolizirane svijetlim zrakama koje izlaze iz tvojih otvorenih ruku, pod uvjetom da se mi usudimo moliti Te za njih i Tebi se hrabro u povjerenju približimo s jednostavnošću djeteta. I tako nas bez prestanka vodiš svome Božanskom Sinu.

O presveta Djevice, Majko Kristova i Majko Crkve s radosću i divljenjem se pridružujemo tvome Veliča, Tvojoj u ljubavi zahvalnoj pjesmi. S tobom zahvaljujemo Bogu čije je milosrđe od koljena do koljena, za divno zvanje i višestruko poslanje vjernika laika,
koje je Bog po imenu pozvao da žive u zajedništvu ljubavi i svetosti s Njime te da budu bratski sjedinjeni u veliku obitelj djece Božje, poslani da ižaravaju Kristovo svijetlo i prenose plamen Duha svojim životom u cijelom svijetu. Djevice hvalospjeva Veliča ispuni njihova srca zahvalnošću i poletom za ovo zvanje i poslanje srca zahvalnošću i poletom za ovo zvanje i poslanje.

Molitva krunice Božjeg milosrđa na trgu u Čitluku

U nedjelju, 7. travnja, kada Crkva slavi Nedjelju Božjega milosrđa, na Trgu žrtava Domovinskog rata u Čitluku vjerni puk župe Krista Kralja i mnogobrojni žitelji Brotnja zajedno su molili krunicu Božjega milosrđa. Molitva je održana u samom središtu Čitluka gdje već nekoliko godina stoji postavljena slika Milosrdnog Isusa. Mnoštvo vjernika i ove godine okupilo se u 15 sati na zajedničku molitvu, a molitvu je predmolio fra Miro Šego, župnik župe Krista Kralja u Čitluku s kojim je u zajedništvu bio i župni vikar fra Ivan Slišković. Nakon molitve nekoliko riječi s nama je podijelio fra Miro Šego:

„Evo i danas smo se ovdje okupili na Trgu žrtava Domovinskog rata u Čitluku, u središtu Čitluka, kako bi u zajedništvu sa svim ljudima svijeta danas obilježili svetkovinu Božjega milosrđa koju je sveti Ivan Pavao II. proglasio 2000. godine. Već nekoliko godina se okupljamo kao vjernici ovdje na ovom mjestu na današnji dan i želimo na taj način prikazati naše molitve i uteći se Božjemu milosrđu. Danas smo u molitvi rekli da smo se okupili ovdje da Gospodin uđe u ovo naše zajedništvo kao što smo to čuli u današnjem evanđelju, kako je Isus ušao među svoje učenike i udijelio im dar Duha Svetoga, dar mira, tako da udijeli mir i našim srcima i mir našim obiteljima. To je nekako bila nakana ovoga našega zajedništva i našega okupljanja”, kazao je fra Miro, te zaključio:

„Na kraju smo iskoristili priliku i u činu posvete Božjemu milosrđu posvetili i naše Brotnjo i sve nas ovdje prisutne. Dakle, ova krunica Božjega milosrđa nije samo ovdje na ovom mjestu samo danas, nego mi svake godine kao župna zajednica sudjelujemo u akciji „Iskra Božjega milosrđa” krajem rujna gdje se isto tako ovdje okupljamo. Također, vjernici iz naše župe su pozvani svake srijede nakon večernje svete mise u crkvi ostati gdje se zajedno moli krunica Božjega milosrđa”, rekao je fra Miro Šego.

Preuzeto s Radiopostaja Mir Međugorje

Nedjelja Božjega milosrđa svečano proslavljena u Šurmancima

U nedjelju, 7. travnja, na Nedjelju Božjega milosrđa posebno svečano bilo je u filijalnoj crkvici Božjeg milosrđa u Šurmancima, u župi Međugorje, gdje je svetu misu u 11 sati predslavio međugorski župni vikar fra Marin Mikulić koji je na početku svoje propovijedi kazao kako je Isus došao među svoje učenike i pokazao im svoje ruke i noge da vide njegove rane kako bi u njega povjerovali, a oni su se obradovali jer su vidjeli Isusa.

„Pala je ona sumnja sa srca da Isus možda nije uskrsnuo. Isus u njih dahne Duh i kaže im „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe opraštaju im se, kojima zadržite zadržani su im”. Isus je ovom rečenicom svojim učenicima nagovijestio da čine ono milosrđe koje je on učinio kroz svoje 33 godine dok je koračao ovom zemljom. A najveće milosrđe jest to praštanje grijeha gdje nam Gospodin neizmjerno kroz svoje milosrđe oprašta sve naše grijehe. Često puta čujem kako me pitaju ”Velečasni, kako da ja zadobijem Božje milosrđe, što moram učiniti?” Ovdje nam može puno pomoći njegova majka, naša Blažena Djevica Marija. Zašto? Zato što je Marija ”Vrata milosrđa”, jer je po njoj ušlo milosrđe u naš svijet. Možemo kazati da je Isus utjelovljeno Božje milosrđe jer se kroz Isusovu osobu javila ona milosrdna ljubav, ljubav Očeva. I to Božje milosrđe je potpuno besplatno, ne možemo ga ničim kupiti. Ono je obilno vrelo nježnosti, velikodušnosti i bezuvjetne ljubavi. Ne moramo ga ni kupiti, ne moramo ga ni zaslužiti. Ono nam je u potpunosti darovano”, kazao je fra Marin Mikulić te dodao kako u latinskom jeziku „milosrđe” dolazi od dvije riječi, bijeda i srce.

„Božje srce dolazi ususret svakoj ljudskoj bijedi. Rane grijeha i zlo koje živi u nama zbog naše tuge i našega obeshrabrenja, sve to dotiče Božje milosrđe, to besplatno i obilno vrelo prispijeva do svakoga čovjeka, iskazuje se u onome obliku koji odgovara njihovim osobnim potrebama. Patnja i nevolja su doista predmet Božje nježnosti, jer je Bog onaj dobri Samarijanac koji povija sve naše rane. Što smo mi svetiji to više ovisimo o Božjem milosrđu ili zbog grijeha koji su nam oprošteni ili zbog dobra koje činimo, budući da je sve to milost. Sve nam je darovano od Božjega milosrđa i sve od njega dolazi. Ne od naših zasluga, nego jednostavno od besplatne Božje ljubavi. Marija je, dakle najbogatija od svih stvorenja, najsvjetlija i najljepša, najponiznija i najsiromašnija jer je znala da je sve primila od Boga. Jest, Marija je sve primila od Boga besplatno i stoga nama besplatno sve to daje. Marija nema ničega osim Boga koji je vidljiv u njezinoj potpunoj poniznosti i siromaštvu srca. Postoje četiri preduvjeta koji nam pomažu da možemo lakše primiti Božje milosrđe, a te preduvjete imala je i Blažena Djevica Marija i sada ih nama daje. To su pouzdanje, poniznost, zahvalnost i praštanje”, kazao je fra Marin te svoju propovijed završio riječima:

„Po svojoj majčinskoj milosti potiče nas na djela ljubavi i milosrđa. Njezina nježnost i ljubav imaju snagu vjere. Zato je važno da se molimo za milost da možemo Mariju primiti u svoja srca, da se možemo predati njezinom Sinu tako da nam Ona može dati ono što nam je najpotrebnije i ono što je Ona primila od Boga, a to jest dat će nam beskrajno pouzdanje, čvrstu vjeru, poniznost, nadu, zahvalnost, zajedno sa svojim pogledom koji je pun ljubavi i poniznosti i sa dobrotom koja je duboko ukorijenjena u njezinu životu. Ako sve to živimo zajedno s Marijom, Ona će za nas tražiti ono što nam je najpotrebnije, a to je Božje milosrđe koje je vrelo beskonačnosti. Amen, hvaljen Isus i Marija”, kazao je između ostaloga fra Marin Mikulić u svojoj propovijedi.

U filijalnoj crkvici Božjega milosrđa u Šurmancima, u kojoj se okupilo mnoštvo župljana i hodočasnika iz raznih dijelova BiH i Hrvatske, nalazi se ikona Milosrdnog Isusa ispred koje se dogodilo čudo, a koje je bilo presudno za kanonizaciju poljske redovnice Faustine Kowalske, koju je sv. papa Ivan Pavao II. proglasio svetom 30. travnja jubilarne 2000. godine.

Preuzeto s Radiopostaja Mir Međugorje

Danas na svetkovinu Blagovijesti duhovno posvojite nerođeno dijete – evo što trebate raditi…

Duhovno posvojenje je molitvena obveza, koja se može zavjetovati, privatno ili javno, s nakanom spašavanja začetoga života u opasnosti. Tijekom devet mjeseci molitvom i žrtvom molitelj prati dijete koje je poznato samo Bogu, kao i njegove roditelje. Često se taj zavjet čini na svetkovinu Blagovijesti.


Duhovno posvojenje nerođenog djeteta može biti Tvoja ponizna i iskrena molitva za djetešce u opasnosti pobačaja, kojemu su roditelji nakanili bolnu smrt:

  • zbog nepoznavanja veličine zla koje čine,
  • zbog prividno nužnih, često sebičnih razloga, potaknuti silama zla koje vladaju ovim mračnim svijetom (usp. Ef 6, 12),
  • zbog časovite koristi koju donosi grijeh, ali one koji to čine udaljuje iz naroda Božjega (usp. Heb 11, 25).

Znaj da Bog želi svako začeto dijete i raduje mu se, jer ono je Njegovo! Nitko se ne rađa, a da ne postaje kao novo ljudsko biće dar – za Tebe, za Crkvu i svijet! Tvoja molitva i žrtva, kao znak Tvoje ljubavi prema Životvorcu i životu, zaista mogu biti izlaz, pomoć i snaga potrebna za spas nerođenog stvorenja Božjeg, koje ima dušu i od začeća je ljudska osoba, kojoj Otac nebeski želi podariti Sebe i život vječni! Ako hoćeš, možeš se uključiti u borbu za život!

Kako moliti?

  • moli punih 9 mjeseci tijekom kojih se dijete što ga posvajaš nalazi pod srcem majke koja ga ne želi, pa i nju prati svojom molitvom
  • moli samo za jedno dijete, čije ime, narodnost, spol i roditelje zna samo Gospodin
  • možeš se zavjetovati privatno sam ili javno u skupini na euharistijskom susretu zajedno s ostalim župljanima, u molitvenim zajednicama, za vrijeme televizijskoga ili radijskoga prijenosa euharistijskoga slavlja i slično
  • ako se dulje od dva tjedna izostavi molitva na koju se zavjetovalo, potrebno je obnoviti zavjet, pri čemu treba imati na umu da se potpunim zanemarivanjem zavjeta dana Bogu upada u grijeh
  • ustraj u vjeri i povjerenju da će milosrdni Bog spasiti dijete za koje moliš a Tebe blagosloviti svojim providonosnim blagoslovom
  • nastavi moliti i za djetetov ispravan i svet život nakon rođenja, da jednom s njime mogneš gledati Boga u vječnoj, obećanoj sreći!

Dakle:

Duhovno posvojenje je molitvena obveza, koja se može zavjetovati, privatno ili javno, s nakanom spašavanja začetoga života u opasnosti. Tijekom devet mjeseci molitvom i žrtvom molitelj prati dijete koje je poznato samo Bogu, kao i njegove roditelje, a osobito majku, te mu time pomaže da se sigurno rodi. Nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno – a snagom molitve i žrtve uistinu ga se može spriječiti!

Nastanak ove zamisli

Godine 1987. u Varšavi (Poljska), bijela braća pavlini započinju širiti molitvu naziva čiji se korijeni nalaze u Bogorodičinim fatimskim objavama i nebeskim pozivima na obraćenje.

Pavlinski red uspješno širi Duhovno posvojenje, koje je kao očiti Božji dar od tada usko povezano s pavlinskom karizmom i duhovnošću. Ova molitva, upravljena po zagovoru Marije, Majke nerođenih i sv. Josipa, namijenjena je svima onima koji su svjesni ozbiljnosti zla pobačaja, a koji se iz različitih razloga možda ne mogu uključiti u tzv. aktivnu borbu.

Molitva zavjetovanja, samo na početku posvojenja:

Presveta Djevice, Bogorodice Marijo, svi anđeli i sveti u želji da pomognem obranu nerođenih, ja (ime), čvrsto odlučujem da ću od dana _____ do _____, duhovno posvojiti jedno dijete, čije ime samo Bog zna, tako što ću tijekom ovih devet mjeseci svakoga dana moliti za spas njegova života, kao i za ispravan život roditelja i djeteta nakon rođenja. Amen.

Svakodnevno moli sljedeću molitvu:

Gospodine Isuse, zagovorom Tvoje Majke Marije, koja Te s ljubavlju rodila i svetoga Josipa, muža žive vjere i predanja, koji se brinuo o Tebi nakon poroda, molim Te za to nerođeno dijete, koje sam duhovnim putem posvojio/la, a koje se nalazi u opasnosti ubojstva pobačajem. Molim Te, udijeli njegovim roditeljima ljubavi i hrabrosti da svojem djetetu sačuvaju život, koji si mu Ti odredio. Amen.

Svojoj molitvi dodaj deseticu krunice, a Bogu osobito prikazuj svoje kušnje, trpljenja, starost i bolest!

“Tko god primi dijete u moje ime, prima mene i onoga koji me poslao!”

• Ova Tvoja velikodušna molitva donosi život djetetu kojemu postaješ “duhovni skrbnik”, a Tebe oplemenjuje, produbljuje Tvoj odnos s Bogom, otkriva Ti duboki smisao žrtve potičući obnovu Tvoga obiteljskoga, kršćanskog i poslovnog života, donoseći poštivanje i sloge!

• Vjeruj i ne brini! Uskrsli Isus pobijedio je Sotonu, smrt, bolest i grijeh. On liječi rane učinjene pobačajem, dovodi majke do obraćenja i vjere, čini ih odgovornima. On Ti donosi mir i spasenje, daje Ti svoga Duha Svetoga i vodi Te u svoje Kraljevstvo!

“Što god tko učini jednom od ove moje najmanje braće, meni je učinio!”

Izvor: Bitno.net

Blagovijest – otajstvo Djevičina začeća

Biskup sveti Ignacije Antiohijski piše: „Knezu ovoga svijeta ostali su skriveni Marijino djevičanstvo, njezin porod, kao i Gospodinova smrt, tri zvučna otajstva ispunjena u Božjoj tišini.“


Blagovijest ili svetkovina Navještenja Gospodinova opisana je u tekstu današnjeg Lukina evanđelja. U središtu pozornosti je djevojka Marija iz Nazareta kojoj Bog šalje anđela Gabrijela s porukom da će začeti i roditi sina, koji će biti Sin Svevišnjega. No ono što je nadasve zanimljivo, a sveti Luka jasno ističe, Marija je bila djevica.

Istu će činjenicu naglasiti i sveti Matej u svome Evanđelju, premda će njegova pozornost biti više usmjerena prema Josipu, nego prema Mariji. Tako obojica evanđelista koji donose izvještaje o Gospodinovu rođenju skladno ističu otajstvenu važnost Marijina djevičanstva, koje je prva kršćanska zajednica doživjela upravo kao Božje znak i dar neba.

Pokušavajući dublje razumjeti i jasnije opisati važnost Marijina djevičanstva, ali i činjenicu da je bila zaručena s Josipom, milanski biskup sveti Ambrozije će istaknuti da se radilo o otajstvenoj odredbi Božjoj: „Skrivena su Božja otajstva i nijedan čovjek, prema proročkoj riječi, ne može spoznati odredbu Božju, nego pak iz drugih događaja i zapovijedi Božjih možemo razumjeti da se je, to što je ona odabrana da rodi Gospodina nakon što se zaručila s mužem, zbilo prema točno određenoj odluci. Zašto nije izabrana poslije nego se zaručila? Vjerojatno da se ne bi reklo da je začela iz preljuba. A jedno i drugo, da je bila djevica i da je bila zaručena, Pismo je lijepo istaklo. Da je djevica, kako bi se vidjelo da je bez udjela u zajedništvu s muškarcem, a da je zaručnica da se ne bi pomislilo na sramotu obeščašćenog djevičanstva, one za čiju bi se trudnu utrobu činilo da pokazuje znak pokvarenosti. Gospodin je pak htio da neki radije sumnjaju u njegovo rođenje, nego u čednost njegove majke. Znao je naime kako je krhka djevičina stidljivost i da se lako gubi glas o poštenju, te stoga nije mislio da vjera u njegovo rođenje treba oskvrnuti majku. Tako se čuva nepovrijeđeno djevičanstvo svete Marije kao one koja je cjelovita i poštenjem, i u javnom mnijenju ljudi. Treba naime da sveti imaju svjedočanstvo i od onih koji su vani. I nije dolikovalo da se zbog loša glasa živućim djevicama ostavi pokriće za izgovor, time što bi vidjeli majku Gospodinovu na zlu glasu.“ (Tumačenje Lukina evanđelja 2,1)

Osim toga sveti Ambrozije ističe i druge razloge takva Božjeg djelovanja, to jest načina ulaska u ljudsku povijest uzimajući ljudsku narav u krilu Djevice Marije. Stoga je i on kao i ostali oci držao da je Bog velom diskrecije obavio začeće i rođenje svoga Sina u ljudskom obličju, kako bi ga zaštitio od sila zla koje bi nastojale onemogućiti njegovo spasenjsko djelovanje. „Nije beznačajan razlog da Marijino djevičanstvo prevari kneza ovoga svijeta, kojemu, kad je promatrao onu koja je zaručena s mužem, nije moglo biti sumnjivo rođenje. A da je pak bila odluka da treba zavarati kneza ovoga svijeta, očituje nam i sama Gospodnja riječ, kad apostolima zabranjuje da govore o Kristu, kad izliječenima zabranjuje da se hvale lijekom, kad se demonima naređuje da šute o Sinu Božjemu.“ (2,3) Tako je sveti Ambrozije razradio ono što je već početkom drugoga stoljeća posvjedočio mučenik i biskup sveti Ignacije Antiohijski kad veli: „Knezu ovoga svijeta ostali su skriveni Marijino djevičanstvo, njezin porod, kao i Gospodinova smrt, tri zvučna otajstva ispunjena u Božjoj tišini.“ (Pismo Efežanima 19,1)

Marija je tako prevarila kneza ovoga svijeta, ali ne služeći se ljudskim lukavstvom, nego vršeći volju Božju i služeći njegovu svetom planu spasenja. U svojoj jednostavnosti ona nije smišljala nikakva lukavstva, nego jednostavnom vjernošću i vjernom jednostavnošću prima najbolju zaštitu Božju, tako da je ne samo lukavac i otaca izopačenog lukavstva nije mogao otkriti i prevariti, nego je ona u konačnici zavarala i pobijedila njega prihvaćajući na otajstven način biti roditeljkom Sina Božjega. Upravo radi toga Bog ju je nagradio da bude u isto vrijeme i Majka njegova Sina, ali i da trajno ostane djevica. Marija nam pokazuje da je njezina jednostavna privrženost Bogu ujedno i najbolja zaštita od Sotone koji se trudi otkriti Božje naume i onemogućiti ih. Ali jer je nemoćan protiv Boga, on stoga pokušava onemogućiti njihovo ostvarenje u nama trudeći se prodrijeti u naše misli i namjere, te nas nakon toga preduhitriti. Marija je dokaz kako jednostavna vjernost Bogu i samozatajno vršenje njegove volje postaje najbolja zaštita koju Sotona ne može probiti niti uz najveće nastojanje.

Budimo stoga vjerni poput Djevice, primajući Božje otajstvo i postajući službenici Gospodnji u svijetu u kojem Bog i danas preko nas nastavlja svoje utjelovljenje u ljudsku povijest i ljudski život, nastavlja onaj isti plan spasenja koji je Marija prva u potpunosti prihvatila i ostvarila. Ovo doista zvučno otajstvo djevičanskog začeća i rođenja Sina Božjega i danas se razglašuje u Crkvi, pa neka stoga i nama radosni zvuk tog otajstva dopre do ušiju. Neka nam dopre i do srca, da nas ispuni radošću i zahvalnošću Bogu koji nas je na ovakav čudesan način zaštitio, zahvaljujući služenju presvete Djevice i Majke njegova utjelovljenog Sina.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 8. TRAVNJA 2024.

Evo, začet ćeš i roditi sina.

II. vazmeni tjedan

Ponedjeljak, 8. 04. 2024.

NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO. BLAGOVIJEST

Svetkovina

ČITANJA:
Iz 7,10-14; Ps 40,7-11; Heb 10,4-10; Lk 1,26-38

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Dionizije, Timotej, Klement, Valter, Alemka

NAPOMENA:
▪ Svetkovina Navještenja Gospodinova slavi se danas umjesto 25. ožujka, kada je slavlje zapriječeno. ▪ U misi, kod Ispovijedi vjere, na riječi »i utjelovio se« svi se poklone .

Prvo čitanje:

Iz 7,10-14

Djevica će začeti.

Čitanje Knjige proroka Izaije

U one dane: Gospodin progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.« Tada reče Izaija:

»Čujte, dome Davidov:

Zar vam je malo dodijavati ljudima

pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak:

Evo, djevica će začeti i roditi sina

i nadjenut će mu ime Emanuel,

S nama Bog!«

Riječ je Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 40,7-11

Pripjev:

Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenica ni okajnica ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Tvoju pravdu neću kriti u srcu,
kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.
Tajit neću dobrote tvoje,
ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

Drugo čitanje:

Heb 10,4-10

U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!«

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo! Krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. Zato Krist ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!« Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 1,26-38

Evo, začet ćeš i roditi sina.

Čitanje svetoga evanđelja po Luki

U ono vrijeme: posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pet činjenica o štovanju Božjeg milosrđa

Štovanje Božjeg milosrđa je podsjetnik na Božju beskrajnu i nježnu milost i da je Bog zaista Otac koji voli, spreman i voljan nas zagrliti svojom ljubavlju.


O Božjem milosrđu u Starom zavjetu

Neki dijelovi Biblije, osobito u Starom zavjetu, mogu potaknuti na doživljavanje Boga kao osvetoljubivog Boga, ali upravo je papa Ivan Pavao II. u encklici “Bogat milosrđem” govorio o postojanju Božje milosrdne ljubavi u Starom zavjetu, donosi Aleteia.

Milosrđe se u određenom smislu suprotstavlja Božjoj pravdi i u mnogim se slučajevima pokazalo ne samo snažnijim od te pravde već i dubljim. Čak i Stari zavjet uči da, iako je pravda autentična vrlina u čovjeku, a u Bogu označava transcendentno savršenstvo, ipak je ljubav “veća” od pravde: veća u smislu da je primarna i temeljna. Ljubav, da tako kažem, uvjetuje pravdu i, u krajnjem slučaju, pravda služi ljubavi. Primat i nadmoć ljubavi prema pravednosti – ovo je obilježje čitave objave – otkrivaju se upravo kroz milosrđe. To se psalmistima i prorocima činilo toliko očitim da je sam pojam pravda na kraju značio spasenje koje je postigao Gospodin.

Poljska časna sestra i poljski svećenik potaknuli su na štovanje Božjeg milosrđa

U početku je u vizije svete Faustine Kowalske bilo teško vjerovati.  Vlč. Mihael Sopoćko u početku je bio sumnjičav i nije ih u potpunosti odobrio. Bio je zabrinut da vizije otkrivaju heretičko učenje. Međutim, nakon istraživanja zašto štovati Božje milosrđe, vlč. Sopoćko više nije imao dvojbi, što se može vidjeti u sjećanju koje je napisao godinama nakon toga.

U spisima crkvenih naučitelja tražio sam potvrdu da je to najveće Božje svojstvo, kao što je izjavila sestra Faustina, jer o tome nisam pronašao ništa u radovima modernijih teologa. Bio sam vrlo zadovoljan kad sam našao slične izjave kod svetog Fulgencija, svetog Ildephonsea, a još više kod svetog Tome i svetog Augustina, koji su, komentirajući Psalme, imali puno toga reći o Božjem milosrđu, nazvavši ga najvećim Božjim svojstvom. Od tada nadalje, nisam ozbiljno sumnjao u nadnaravna otkrića sestre Faustine.

Isus je tražio da se napravi posebna slika

Za života svete Faustine njezin duhovni učitelj, vlč. Mihael Sopoćko, naručio je umjetniku da naslika Isusovu sliku na temelju opisa svete Faustine. Sopoćko u pismu iznosi kako je platio umjetnika Eugena Kazimirovskog i što je sveta Faustina mislila o krajnjem rezultatu.

Na moj zahtjev, gospodin Eugene Kazimirowski započeo je slikanje slike 2. siječnja 1934. godine. Sestra Faustina je uz dopuštenje predstojnice, majke Irene, dolazila jednom ili dva puta tjedno u slikarski atelje (u društvu druge sestre) i davala upute kako bi trebala izgledati slika. Nekoliko mjeseci slikar nije mogao zadovoljiti davateljicu uputa koja se zbog toga rastužila te je to je vrijeme u svoj dnevnik zapisala: „Jednom kad sam bila kod tog slikara, koji slika sliku, i vidjela je da je nije tako lijepa kao Isus, postala sam jako tužna, ali to sam duboko skrivala u srcu. Kad smo napustili slikara, majka predstojnica ostala je u gradu da rješava razne stvari, ali kad sam se vratila kući, odmah sam krenula prema kapelici i dobro se isplakala. Rekla sam Gospodinu:”Tko će te naslikati tako lijepog kao što si ti?“ Odjednom sam čula riječi: „Nije u ljepoti boje niti kista veličina ove slike, već u mojoj milosti.”

Sveta Faustina nastavila je davati upute kako umjetnik može poboljšati svoje djelo, ali slika nikada nije osvojila njezino srce. Bilo joj je teško uskladiti viziju koju je vidjela sa statičnim prikazom slike.

Molitva krunice Božjeg milosrđa

Jedna od pobožnosti koju je Isus otkrio svetoj Faustini bila je krunica Božjeg milosrđa.

Postoje divna obećanja samog Isusa za apostole Božjega milosrđa zapisana u spisima svete Faustine: “Duše, koje postanu apostoli i širitelji moga milosrđa, štitit ću svega njihova života kao što majka štiti svoje novorođenče, a u času njihove smrti neću za njih biti Sudac nego Spasitelj. U ovo zadnje vrijeme, duša nema ništa drugo za svoju obranu, osim moga milosrđa. Sretna ona duša, koja je svega svoga života nastojala biti pod zaštitom moga milosrđa, jer takvu dušu neće stići moja pravda.”

Više o krunici Božjeg milosrđa doznajte OVDJE.

Sveti Ivan Pavao II. proglasio “Nedjelju Božjeg milosrđa”

Godine 2000. sveti Ivan Pavao II. kanonizirao je poljsku redovnicu Faustinu Kowalsku i službeno preimenovao drugu vazmenu nedjelju u “Nedjelju Božjeg milosrđa”.

Ivan Pavao II. to je učinio kako bi podržao Faustine vizije, kao i da bi stavio veći naglasak na Božjem milosrđu u 21. stoljeću.

Objasnio je to ovako:

Božje milosrđe dopire do ljudi kroz srce Krista raspetoga: “Kćeri moja, reci da sam ja personificirana ljubav i milosrđe”, Isus će reći s. Faustinu (Dnevnik, str. 374). Krist izlijeva ovu milost na čovječanstvo putem slanja Duha koji je u Trojstvu, Osoba-Ljubav. A nije li “drugo ime” ljubavi milosrđa (usp. Dives in misericordia, br. 7), shvaćeno u svom najdubljem i najnježnijem aspektu, u svojoj sposobnosti da na sebe preuzme teret bilo koje potrebe i, posebno, u svojoj golemoj sposobnosti za oprost? Danas je moja radost zaista velika u predstavljanju života i svjedočenja s. Faustine Kowalske cijeloj Crkvi kao Božjeg dara za naše vrijeme… Isus je rekao s. Faustini: ‘Čovječanstvo neće naći mira dok se pouzdano ne okrene Božjem milosrđu’ ( Dnevnik, str. 132).

Važno je onda da prihvatimo cijelu poruku koja nam dolazi od Božje riječi na ovu drugu vazmenu nedjelju, koja će se odsada u cijeloj Crkvi nazivati ‘Nedjelja Božjeg milosrđa’.

Pin It