Author

FMteam

Browsing

Preminuo čovjek prekriven čirevima kojeg je poljubio papa Franjo

“Glava mi je bila na njegovim ramenima. Sve skupa to je trajalo možda oko minute, no meni se činilo da je bilo poput vječnosti”, opisao je susret s papom Franjom Vinicio Riva.


Jedna od fotografija koja je obilježila pontifikat pape Franje svakako je ona u kojoj Sveti Otac ljubi čovjeka čije je lice prekriveno čirevima. Događaj se zbio 2013. godine na Trgu svetog Petra i poslužio je kao simbol poštivanja dostojanstva svakog čovjeka.

Vinicio Riva, čovjek kojega je Papa poljubio preminuo je u srijedu 10. siječnja u dobi od 58 godina od neurofibromatoze tipa 1. Riječ je o genetskom poremećaju kojeg karakterizira povećan rizik od razvoja nekanceroznih i kancerogenih tumora, kao i raznih drugih fizičkih i neuroloških manifestacija koje su bile vidljive na Rivinom licu.

Govoreći svojedobno o Papinom zagrljaju, Riva ga je opisao kao “blaženstvo”. ”On uopće nije razmišljao hoće li me zagrliti ili ne. Nisam zarazan, ali on to nije znao. Jednostavno je to učinio, dotaknuo me po cijelom licu i po načinu kako je to napravio, osjetio sam samo ljubav”, kazao je.

“Glava mi je bila na njegovim ramenima. Sve skupa to je trajalo možda oko minute, no meni se činilo da je bilo poput vječnosti”, dodao je Riva.

Predsjednik talijanske regije Veneto u kojoj je Riva živio, Luca Zaia, izrazio je sućut obitelji kazavši kako je pokojnik bio uzor ponašanja u bolesti, pa i onoj koja, kao u njegovom slučaju, izobličuje izgled.

“Rijetka bolest otežavala mu je život do granica nemogućeg još od dječačke dobi, ali je zahvaljujući pomoći onih koji su ga voljeli uspio u kratkom životu pokazati veliko dostojanstvo i vrijednost života u patnji”, kazao je Zaia.

Gotovo sve bebe rođene u Poljskoj 2022. krštene su kao katolici

Krajem 2023. Zavod za statistiku Katoličke crkve objavio je prvi statistički godišnjak posjećenosti poljskih katoličkih misa od završetka pandemije. Iako je izvješće zabilježilo značajan pad u odnosu na godine Poljske pod komunističkim ugnjetavanjem, brojke predstavljaju oporavak pun nade u odnosu na godine pandemije. Gotovo sve bebe rođene u Poljskoj 2022. krštene su kao katolici


Godine 2022. utvrđeno je da je 29,5% katolika prisustvovalo misi, dok je 13,9% primilo euharistiju. Iako se brojke čine niskima, zapravo je riječ o porastu u odnosu na 2021., kada je samo 28,3% prisustvovalo misi, a 12,9% se pričestilo. Međutim, brojke iz 2022. i dalje zaostaju za stopama iz 2019. prije pandemije od 36,9% odnosno 16,7%.

Dok je posjećivanje mise u padu, stope po kojima roditelji krste svoju djecu i dalje su prilično visoke. Izvješće je pokazalo da je 302 200 ljudi kršteno kao katolici u Poljskoj 2022., što je više od 98 % od procijenjenih 306 000 beba rođenih u Poljskoj 2022. Dok je broj krštenih u Poljskoj oko 4 % manji nego 2021., ističe Statista pokazalo se da je stopa nataliteta 2022. godine bila oko 8% niža nego 2021. godine. Vjeronauk je još uvijek vrlo tražen u Poljskoj, a 80,3% poljske djece pohađa nastavu vjeronauka, piše Aleteia.

Catholic World Report primjećuje, međutim, da se stope pohađanja nastave vjeronauka razlikuju ovisno o lokaciji, s mnogo nižim stopama u urbanim područjima. U biskupijama Tarnow i Przemysl u jugoistočnoj Poljskoj, na primjer, gotovo 9 od 10 učenika pohađa katehezu. Regionalne razlike proširuju se i na sudjelovanje u crkvenim službama, budući da one u južnim i istočnim biskupijama imaju mnogo veće stope posjećenosti mise.

Izvor: medjugorje-news.com

SVETAC DANA – SV. TATJANA RIMSKA

Sveta Tatjana (Tatiana, Taziana), rimska mučenica u vrijeme cara Aleksandra Severa, kći rimskog konzula, rođena je u Rimu početkom III. stoljeća. Tatjanin otac potajno je vjerovao u Krista pa je i ona oduševljeno prihvatila kršćanstvo i postala đakonica. Zbog toga je morala odgovarati pred carskim sucem Ulpianom. Ulpian je dao odvesti Tatjanu u jedan poganski hram i zatražio od nje da žrtvuje poganskom bogu Apolonu. Tatjana se u očaju obratila Kristu za pomoć, a nakon njezine molitve odjeknuo je snažan potres pa su popadali svi kipovi poganskih bogova. Zbog toga je Tatjana okrivljena i podvrgnuta okrutnim mukama.

Mučitelji su od nje zatražili da se odrekne vjere u Krista, a kad nije pristala, udarali su je, iskopali joj oči, vezali dva dana za stup i s glave skidali kožu. Potom su je bacili u vatru, a nakon toga i među gladne divlje zvijeri. Kad je i nakon toga ostala živa, zlotvori su Tatjani odrubili glavu. O tome izvještava i Rimski martirologij. Dogodilo se to u Rimu na današnji dan, 12. siječnja 225. Od VII. do XV. stoljeća na Kvirinalu je stajala crkva posvećena svetoj Tatjani. Njezine relikvije čuvaju se u Carigradu. Sveta Tatjana osobito je štovana kod mladeži u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji, a kao svoju zaštitnicu časte je sveučilištarci. Sretan imendan čestitamo svim našim Tatjanama, Tanjama i Tajama!

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 12. SIJEČNJA 2024.

Vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe na zemlji.

I. tjedan kroz godinu

Petak, 12. 01. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
1Sam 8,4-7.10-22a; Ps 89,16-19; Mk 2,1-12

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Ernest, Tatjana, Benedikt, Bernard, Živana

Prvo čitanje:

1Sam 8,4-7. 10-22a

Kad budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Gospodin vas neće uslišiti.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Skupiše se sve starješine izraelske i dođoše k Samuelu u Ramu. I rekoše mu: »Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda.« Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: »Daj nam kralja da nam vlada!« Zato se Samuel pomoli Gospodinu.

A Gospodin reče Samuelu: »Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima.«

Samuel ponovi sve Gospodinove riječi narodu koji je od njega tražio kralja. I reče: »Ovo će biti pravo kralja koji će kraljevat i nad vama: uzimat će vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja, i oni će trčati pred njegovim bojnim kolima. Postavljat će ih za tisućnike i za pedesetnike; orat će oni njegovu zemlju, žeti njegovu žetvu, izrađivati mu bojno oružje i opremu za njegova bojna kola. Uzimat će kralj vaše kćeri da mu priređuju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku. Uzimat će najbolja vaša polja, vaše vinograde i vaše maslinike i poklanjat će ih svojim dvoranima. Uzimat će desetinu od vaših usjeva i vaših vinograda i davat će je svojim dvoranima i službenicima. Uzimat će vaše sluge i vaše sluškinje, i vaše najljepše volove i magarce, i upotrebljavat će ih za svoj posao. Uzimat će desetinu od vaše sitne stoke, a vi sami postat ćete mu robovi. I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Gospodin vas neće uslišati u onaj dan!«

Narod nije htio da posluša Samuelova glasa, nego reče: »Ne! Hoćemo da kralj vlada nad nama! Tako ćemo i mi biti kao svi narodi: sudit će nam naš kralj, bit će nam vođa i vodit će naše ratove.«

Kad je Samuel čuo što narod govori, kaza sve Gospodinu. A Gospodin reče Samuelu: »Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 89,16-19

Pripjev:

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Gospodin je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.

Evanđelje:

Mk 2,1-12

Vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe na zemlji.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.

I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.

Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«

Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.

Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Jim Caviezel: „Ja sam siguran da filma „Pasije“ ne bi bilo da nije Međugorja“

Prenosimo razgovor koji je američki glumac Jim Caviezel, poznat prije svega po tome što je glumio Isusa Krista u filmu Mel Gibsona “Pasija”, dao za austrijski časopis „Oase des Friedens“. U njemu glumac progovara o dubokom duhovnom iskustvu kroz koje je prolazio tijekom snimanja filma, te opisuje kako je Međugorje imalo važnu ulogu na njegovom životnom putu. Hrvatski prijevod originalno je objavljen u međugorskom časopisu Glasnik mira.


Jime, možeš li nam ispričati kako si čuo za Međugorje?

Moja je supruga bila u Međugorju dok sam u Irskoj snimao film „Monte Cristo“. Stvari nisu stajale baš dobro iako sam radio po sedam dana tjedno. Jednoga me je dana nazvala i po njezinom sam glasu prepoznao da se kod nje dogodila neka promjena. Počela mi je pričati o Međugorju, te da će jedan od vidjelaca doći u Irsku… Prekinuo sam je riječima: „Čuj, imam ozbiljnoga posla. Ne mogu se sada upuštati ni u što ni s kakvim vidiocima.“ Osim toga, mislio sam da kao katolik ne moram bezuvjetno prihvatiti Fatimu, Lurd ili Međugorje. Tako sam razmišljao.

Sjećam se da smo u katoličkoj školi u koju sam išao u početku bili oduševljeni međugorskim događanjima, ali smo onda čuli da mjesni biskup odbija ukazanja i da tvrdi da su lažna, pa se naše zanimanje ugasilo.

Kako bilo da bilo, Ivan Dragićević došao je u Irsku. Bilo mi je jasno da ne ću imati vremena za njega, budući da sam morao neprekidno raditi. Jednoga se četvrtka moj filmski partner Jim Harris nije osjećao dobro, pa sam dobio slobodan dan i mogao sam nazočiti jednom ukazanju. U prepunoj crkvi stajao sam otraga, nije mi bilo baš posve jasno što se događa. Kada je u trenutku ukazanja čovjek pokraj mene ustao iz svojih bolesničkih kolica i pao na koljena, bio sam duboko ganut. Ovaj hendikepirani čovjek, pomislio sam, usprkos bolovima kleči na hladnom kamenom podu i moli! Danas mi je jasno da me je samo Bog mogao tako dobro poznavati da bi znao gdje me treba taknuti.

Iako možda zvuči neobično, u nedjelju koja je uslijedila dobio sam još jedan slobodan dan, tako da sam se mogao susresti s Ivanom, što je zapravo bila posebna želja moje supruge. Za vrijeme ukazanja klečao sam pokraj njega i rekao sam u svojemu srcu: „U redu, tu sam. Spreman sam. Učini sa mnom što god želiš.“ U istom sam trenutku osjetio kako me nešto ispunjava. Bilo je to posve jednostavno, a opet jedinstveno. Kada sam ustao, suze su mi tekle iz očiju i počeo sam svim srcem plakati. Ivan mi je rekao: „Jime, čovjek uvijek nađe vremena za ono što voli. Ako netko tko nema vremena susretne djevojku u koju se zaljubi, nađe vremena za nju. Ljudi nemaju vremena za Boga jer ga ne ljube.“

To me je doista pogodilo, i pitao sam se imam li ja vremena za Boga. Ivan je nastavio: „Bog te poziva na molitvu srcem.“ „Kako da to učinim?“ upitao sam ga. „Tako da počneš moliti.“ U tom se trenutku otvorio jedan prozor u mojemu srcu. Nisam mogao ni sanjati da bi to moglo biti moguće. Otišli smo u restoran i moram priznati da mi hrana i vino nikada nisu prijali tako dobro kao te večeri.

U meni se nešto počelo mijenjati. Često me je supruga htjela naučiti moliti krunicu, a ja sam to uvijek odbijao. Sada sam htio moliti krunicu, iako nisam točno znao kako. Samo sam osjećao da se moje srce otvorilo.

Jednoga sam jutra rekao vozaču, koji me svakoga dana vozio na snimanje: „Ne znam što vi o tome mislite, ali ja bih htio moliti krunicu.“ Na moje iznenađenje odgovorio mi je: „U redu, molimo!“

U toplom svjetlu ljubavi koju sam osjećao u sebi počeo sam spoznavati gdje se doista nalazim, kolike imam napasti, gdje su moji osjećaji, kako sam slab i kako kruto u svojemu srcu sudim ljude.

Kada si prvi put došao u Međugorje?

Na kraju snimanja, koje je završilo na Malti, odlučio sam otići u Međugorje. Bio sam prepun unutarnjih očekivanja. Kada sam imao dvadeset godina, jedan mi je unutarnji glas bio rekao da bih trebao postati glumac.

Kada sam o tome govorio s ocem, on mi je odgovorio: „Ako Bog nešto od tebe želi, to je sigurno da budeš svećenik. Zašto bi želio biti glumac?“ Ni ja tada nisam razumio.

Sada sam si iznova postavio pitanje želi li Bog da budem glumac zato da bih zaradio mnogo para i da bih postao bogat? Bio sam svjestan neravnoteže u svijetu između malobrojnih koji posjeduju mnogo i mnogobrojnih koji imaju premalo za goli život, i bio sam siguran da Bog ne želi da bude tako, te da se i sam moram odlučiti komu želim služiti: bogatstvu koje mi ne daje trajnu radost, ili Bogu koji želi voditi moj život?

Međugorje me je podsjećalo na Betlehem i mislio sam: kao što je Isus rođen u malenom mjestu, tako se i Majka Božja ukazuje u jednom siromašnom mjestu među brdima.

Četiri dana koja sam proveo u Međugorju bila su moja prekretnica. U početku sam se još čudio koliko ljudi ovdje mole. Sve me je podsjećalo na košarkaški logor i mislio sam da se i tamo ne igra samo jednom na dan, nego uvijek iznova, stalno. U školi isto tako, ne čita se samo jednom na dan, nego stalno, uvijek iznova. Prvih sam dana u Međugorju kod molitve osjećao unutarnji nemir jer nisam bio naviknut toliko moliti, pa sam molio Boga da mi pomogne. Nakon četiri dana htio sam još samo moliti.

Kad god bih molio, osjećao sam se povezan s Bogom. To je iskustvo koje želim svakom katoliku! Možda sam kao dijete doživio nešto slično pa onda zaboravio.

Sada mi je to bilo darovano.

To iskustvo nastavilo se i kod kuće. U obitelji zajedno živimo sakramente. S djecom svakoga dana molimo krunicu na putu u školu. Ako ja odmah ne započnem, onda moj sin počne moliti.

Kada sam u Međugorje došao po drugi put, očekivao sam da će se ponoviti iskustva prvoga dolaska, ali je bilo drugačije. Poslije jednoga ručka, hodočasnici su me pozvali da s njima odem na Široki Brijeg fra Jozi. To je nadasve željela moja supruga. Nisam poznavao fra Jozu, ali ono što se o njemu pričalo duboko me se dojmilo. Susreo sam se s njime.

Položio je ruke na moja ramena. Ja sam položio svoje ruke na njegova ramena. On je položio ruke na moju glavu. Ja sam položio svoje ruke na njegovu glavu. U tom sam trenutku u sebi osjetio riječi: „Ljubim te, brate. Ovaj čovjek ljubi Isusa.“ Fra Jozo se spontano
okrenuo prema svojoj prevoditeljici i upitao ju na hrvatskom tko sam ja, i rekao je da želi sa mnom razgovarati. To je bio početak jednoga prijateljstva koje traje još i danas.

To je bilo vrijeme neposredno po završetku snimanja „Pasije“ tijekom kojega sam u sebi mnogo puta iskusio kakve se sve snage u meni suprotstavljaju snimanju toga filma.

Možeš li nam ispričati zašto si to tako doživljavao i kakva je veza između toga filma i Međugorja?

Sigurno poznajete izraz „prijeći Rubikon“. To znači da se više ne može natrag. Film „Pasija“ za mene je bio takav Rubikon. Kada je počelo snimanje imao sam 33 godine, upravo kao Isus. Uvijek sam se pitao jesam li dostojan igrati Isusa. Ivan Dragićević me ohrabrivao i govorio da Bog nikada ne bira najbolje, što on, Ivan, vidi na samome sebi. Bez Međugorja nikada ne bih bio preuzeo tu ulogu, budući da se u Međugorju moje srce otvorilo molitvi i sakramentima. Ako želim glumiti Isusa, znao sam da mu moram biti posve blizu.

Svakoga sam dana išao na ispovijed i na euharistijsko klanjanje. Na Svetu Misu dolazio je i Mel Gibson pod uvjetom da bude na latinskom. To je bilo dobro, jer sam tako učio i latinski.

Uvijek su dolazile nove napasti od kojih sam se morao braniti, i u toj unutarnjoj borbi često sam osjetio veliki unutarnji mir. Na primjer, u sceni gdje mi prilazi Marija, Majka Božja, a ja joj kažem: „Vidi, sve činim novo.“

Tu smo scenu ponovili četiri puta i ja sam svejedno osjećao da stojim previše u prvom planu. Onda je netko udario u križ i iščašilo mi se lijevo rame. Od te nagle i strahovite boli izgubio sam ravnotežu i pao pod teretom križa. Licem sam udario o prašnjavu zemlju i krv mi je briznula iz nosa i iz usta.

Ponovio sam riječi koje Isus govori majci: „Vidi, sve činim novo“. Rame me je tako neopisivo boljelo kada sam polako zagrlio križ i pri tome osjetio kako je dragocjen. Tada sam prestao glumiti, i vidjelo se samo Isusa. On je stupio naprijed kao odgovor na moje molitve: „Želim da ljudi vide tebe, Isuse, a ne mene.“

Zahvaljujući neprekidnoj molitvi krunice – ne znam kolike sam krunice izmolio tijekom snimanja – osjećao sam posebno ozračje. Znao sam da ne smijem psovati, da ne smijem biti bezobrazan kada članovima ekipe želim nešto reći. Većina od njih ne poznaje Međugorje, sve su to izvrsni glumci i bili smo sretni što smo ih dobili. Ali kako da im prenesem Međugorje, ako ne svojim životom?

Međugorje za mene znači živjeti od sakramenata i u jedinstvu s Crkvom. Zahvaljujući Međugorju počeo sam vjerovati da je Isus doista nazočan u Euharistiji, i da mi prašta moje grijehe. Preko Međugorja sam iskusio kako je krunica moćna i kakav je dar svakodnevna sveta Misa.

Kako bih mogao ljudima pomoći da više vjeruju u Isusa? Shvatio sam da se to može dogoditi samo ako je Isus u meni nazočan po Euharistiji, pa ljudi preko mojega života vide Isusa. Kada smo snimali scenu Posljednje večere, na posebnom džepiću na unutarnjoj strani odjeće imao sam relikvije svetaca i jedan komadić relikvije Kristova Križa.

Imao sam snažnu želju da Isus bude doista nazočan i zamolio sam svećenika da izloži Presveto. Najprije nije htio, ali sam ga uporno molio jer sam bio uvjeren da će ljudi, ako budem gledao u Krista, Njega lakše u meni prepoznati. Svećenik je stajao s Presvetim u rukama tik uz snimatelja i zajedno s njime mi se približavao. Kada ljudi u filmu vide svjetlucanje u mojim očima, ne shvaćaju da zapravo vide Isusa, odraz posvećene hostije u mojim zjenicama. Tako je bilo i u sceni razapinjanja: svećenik je bio nazočan i držao je Presveto u rukama, dok sam ja molio bez prestanka…

Najveći izazov u filmu nije bio, kao što sam u početku mislio, naučiti tekstove na latinskom, aramejskom i hebrejskom jeziku, nego tjelesni napori koje je trebalo savladati.

Kod posljednje scene imao sam iščašeno rame koje je iskakalo kad god bi netko udario o križ. Kod bičevanja, bičevi su me dvaput doista zahvatili i na leđima sam imao ranu od 14 centimetara. Pluća su mi bila puna tekućine i imao sam upalu pluća. Tome treba dodati i kroničan nedostatak sna: mjesecima sam svakoga jutra ustajao u tri sata, jer je samo šminkanje trajalo po osam sati…

Poseban izazov bila je hladnoća: temperature su bile jedva iznad ništice, što je bilo posebno teško u sceni razapinjanja. Moj se kostim, naime, sastojao od samo jednoga komada laganoga platna… Kod snimanja posljednjega kadra oblaci su bili vrlo niski i munja je udarila u križ na koji sam bio pričvršćen.

Oko mene je odjednom zavladala mukla tišina i osjećao sam kako mi se kosa diže na glavi. Oko 250 ljudi koji su stajali oko mene vidjeli su kako je moje tijelo zasvijetlilo,+ i primijetili su vatru lijevo i desno od mojega tijela. Mnogi su bili šokirani onime što su vidjeli.

Znam da je „Pasija“ film ljubavi, možda jedan od najvećih. Isus je danas predmet kontroverze, možda više nego ikada. Mnogi čimbenici prijete stvorenomu svijetu, ali vjera u Isusa je izvor radosti. Mislim da nas Bog u ovo vrijeme posebno zove, i da srcem i cijelim životom trebamo odgovoriti na taj poziv.

Izvor: Glasnik mira

SVETAC DANA – SV. TEODOZIJE

Izliječio je jednu ženu “s koje je otpadala koža poput trnja”. Premda bi opis više odgovarao gubi ili nekoj kožnoj bolesti, u tradiciji se vjeruje da je to bio rak, te je jedan od zaštitnika bolesnih od raka.


Sveti Teodozije rodio se u Kapadociji u Maloj Aziji oko 424. godine. Kao mladić u crkvi je vršio službu čitača (lektora). On je tu službu shvatio najozbiljnije pa je to činio s razumijevanjem onoga što čita. Osobito su ga dirnule one Isusove riječi, da će svatko tko ostavi oca, majku, braću i sestre, poradi evanđelja, postići mnogo više i na koncu život vječni.

Teodozije je odlučio poći u Jeruzalem kako bi postao redovnik pustinjak. Nije trebalo proći mnogo vremena i Teodozije je postao najznamenitiji vođa redovnika toga doba u Palestini. Brzo se raširio glas o njegovu pokorničkom i svetom životu i oko njega se sve više skupljalo vjernih učenika.

Teodozije je najprije sagradio jedan samostan u blizini Betlehema. Potom je nastalo i cijelo naselje za hodočasnike, za bolesne i za stare i nemoćne. Osnovao je znameniti samostan u pustinji Ginda uz Mrtvo more, u kojem je boravilo stotinjak eremita različitih narodnosti (Grci, Armenci, Arapi….). Uživao je veliki ugled te ga je jeruzalemski patrijarh imenovao vizitatorom svih samostanskih zajednica diljem Palestine.

Kad se pojavilo krivovjerje o Isusu kao Osobi, Teodozije, unatoč carevu zahtjevu da i on stane uz krivovjerje, ostaje vjeran svojoj pravoj vjeri. Car Anastazije tada pošalje Teodozija u sužanjstvo na 10 godina. Nakon isteka toga vremena vratio se sveti redovnik opet u svoj samostan. Provodeći svoj redovnički život pokornički i sveto, još je mnoga dobra učinio svojim primjerom, naukom i djelima.

Umro je 529. godine. Doživio je dakle 105 godina.

Izliječio je jednu ženu “s koje je otpadala koža poput trnja”. Premda bi opis više odgovarao gubi ili nekoj kožnoj bolesti, u tradiciji se vjeruje da je to bio rak, te je jedan od zaštitnika bolesnih od raka.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 11. SIJEČNJA 2024.

I odmah nesta s njega gube i očisti se.

I. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 11. 01. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
1Sam 4,1-11; Ps 44,10-11.14-15.24-25; Mk 1,40-45

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Honorat, Teodozije, Časlav, Neven

Prvo čitanje:

1Sam 4,1-11

Izraelci potučeni, Kovčeg Božji otet.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U ono vrijeme skupiše Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci iziđoše pred njih da se pobiju, i utaboriše se kod Eben Haezera, dok su Filistejci udarili tabor kod Afeka. Filistejci se svrstaše u bojni red protiv Izraela, i nasta žestoka bitka. Izrael podleže Filistejcima: oko četiri tisuće ljudi pogibe na bojištu, na otvorenu polju.

Kad se narod vratio u tabor, rekoše starješine Izraelove: »Zašto je Gospodin dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Pođimo u Šilo po Kovčeg saveza Gospodnjeg, neka dođe u našu sredinu i spasi nas iz ruku naših neprijatelja.«

Narod posla ljude u Šilo, i donesoše odande Kovčeg saveza Gospodina nad Vojskama, koji stoluje nad kerubima; oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, bijahu uz Kovčeg. Kad je Kovčeg Gospodnji stigao u tabor, sav Izrael podiže gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja.

Filistejci čuše taj gromki poklik i zapitaše: »Što znači taj gromki poklik u taboru Hebrejaca?« I saznadoše da je Kovčeg Gospodnji stigao u njihov tabor. Tada Filistejce obuze strah, jer se govorilo: »Bog je došao u tabor!« I povikaše: »Jao nama! Tako nije bilo dosad. Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke tih silnih bogova? To su oni koji su udarili Egipat svakojakim nevoljama u pustinji. Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejcima kao što su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!«

Tada Filistejci zametnuše bitku, Izraelci biše potučeni i pobjegoše svaki u svoj šator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuća pješaka poginulo na izraelskoj strani. I Kovčeg Božji bi otet, i oba sina Elijeva poginuše, Hofni i Pinhas.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 44,10-11. 14-15. 24-25

Pripjev:

Izbavi nas, Gospodine, radi ljubavi svoje!

Odbacio si nas i posramio,
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,
i opljačkaše nas mrzitelji naši.

Učinio si nas ruglom susjedima našim,
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo narodima,
narodi kimaju glavom nad nama.

Preni se! Što spavaš, Gospodine?
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš,
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Evanđelje:

Mk 1,40-45

I odmah nesta s njega gube i očisti se.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođe Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo«. Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Molitve sv. Leopoldu B. Mandiću za oboljele od tumora

Molitva bolesnika

Dragi sveti Leopolde, ti si uvijek pomagao i tješio one koji su ti se utjecali u svojim duhovnim i materijalnim potrebama. Potaknut velikim pouzdanjem i ja se utječem tebi koji si tako bogat dobrostivošću i velikodušnošću.

U svome si životu iskusio nemir i nevolju življenja s tumorom: budi uz mene. Ti poznaješ moju tjeskobu i strepnju: priteci mi u pomoć. Podupri moju vjeru, ojačaj moju nadu, izmoli mi milost da se mogu nositi s mojim trpljenjima i podnijeti lijekove za ovo zlo koje me snašlo te da ovu kušnju prebrodim u pozitivnom duhu. Zagovaraj me kod Oca kako bi moje srce našlo mir i pravi spokoj. Daj da uzmognem, zahvalna srca, zahvaljivati milosrdnom Bogu kojega si ti sâm nazvao “liječnikom i lijekom”.

Slava Ocu…

Molitva članova obitelji

Gospodine, stvoritelju i spasitelju naš, u svome zemaljskom životu i u svetome Leopoldu ti si bio blizak bolesnima i klonulima duhom. Svrni svoj dobrohotni pogled na muškarce, žene i djecu svakog jezika, naroda i nacije koji pate od tumora. Čuj našu molitvu i prošnju njihovih dragih: neka ih sveti Leopold i Blažena Djevica Marija pohode u duhu i sjede uz njih u dugim satima u bolnici i njihovim besanim noćima.

Sveti Leopolde, upućujemo i tebi našu prošnju srca puna žalosti i strepnje za našega/našu dragoga/dragu (…). Ti koji si tješio mnoge koji su dolazili u tvoju ispovjedaonicu i povjeravao ih Djevici Mariji, “Blaženoj gospodarici”, daj da velika zabrinutost zbog te bolesti urodi cvijetom zahvalnosti za život i nadom da će se zdravlje povratiti.

Slava Ocu…

Molitva za zdravstvene djelatnike

Dragi sveti Leopolde, u svojoj službi svećenika, ispovjednika i duhovnog savjetnika, gajio si iskreno poštivanje i istinsko prijateljstvo sa zdravstvenim djelatnicima: liječnicima, kirurzima, kliničkim specijalistima, sveučilišnim profesorima, bolničarima. Kao dobri Samarijanci oni su pomagali i tješili bolesne na bolničkim hodnicima. Molimo te da oni koji su u službi zdravlja i ljudskoga života znaju uvijek povezati stručno znanje s brižnom raspoloživošću. Daj da pacijent bude uvijek osoba koju će se poštivati u njegovim osjećajima, u njegovim strahovima i očekivanjima.

Molimo te da prosvijetliš one koji se bave istraživanjem novih lijekova, da vodiš ruku kirurga, da pomažeš liječniku u čitanju nalaza, davanju ispravne dijagnoze i odgovarajuće terapije. Sveti Leopolde, neka prisutnost zdravstvenih djelatnika i bolničkih volontera bude nalik tvojoj: diskretna, uvijek vedra i ozarena osmijehom, kao kad si prihvaćao one koji su bili pogođeni tjelesnim trpljenjima ili tjeskobni u duhu. Daj da znaju uliti duhovne lijekove hrabrosti i nade.

Slava Ocu… Kraljice neba…

Litanije u čast sv. Leopoldu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!

Sveti Leopolde, štovatelju Majke Božje, moli za nas!
Sveti Leopolde, ljubitelju Euharistije, moli za nas!
Sveti Leopolde, skromni slugo slugu Božjih, moli za nas!
Sveti Leopolde, junački slugo pomirenja, moli za nas!
Sveti Leopolde, pregaoče ekumenizma, moli za nas!
Sveti Leopolde, činitelju mnogih čuda, moli za nas!
Sveti Leopolde, uzore svećenika, moli za nas!
Sveti Leopolde, uzore ispovjednika, moli za nas!
Sveti Leopolde, uzore redovnika, moli za nas!
Sveti Leopolde, uzore molitelja, moli za nas!
Sveti Leopolde, uzore pokornika, moli za nas!
Sveti Leopolde, uzore poslušnosti, moli za nas!
Sveti Leopolde, uzore poniznosti, moli za nas!
Sveti Leopolde, uzore strpljivosti, moli za nas!
Sveti Leopolde, uzore pobožnosti, moli za nas!
Sveti Leopolde, poznavatelju ljudskih srdaca, moli za nas!
Sveti Leopolde, poznavatelju budućnosti, moli za nas!
Sveti Leopolde, voditelju mnogih duša, moli za nas!
Sveti Leopolde, razboriti savjetniče, moli za nas!
Sveti Leopolde, prijatelju svih ljudi, moli za nas!
Sveti Leopolde, tješitelju patnika, moli za nas!
Sveti Leopolde, tješitelju očajnih, moli za nas!
Sveti Leopolde, tješitelju bolesnih, moli za nas!
Sveti Leopolde, dobrotvore siromašnih, moli za nas!
Sveti Leopolde, branitelju nevinih, moli za nas!
Sveti Leopolde, miritelju zavađenih, moli za nas!
Sveti Leopolde, ljubitelju svoga roda, moli za nas!
Sveti Leopolde, diko svoga Reda, moli za nas!
Sveti Leopolde, naš nebeski zaštitniče, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Moli za nas, sveti Leopolde!
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se:

Bože, zaštitniče i prijatelju poniznih, koji si uzvisio slugu svoga Leopolda Bogdana, učinivši ga oruđem svoga milosrđa u sakramentu pokore, daj, ponizno Te molimo, da zavrijedimo jednostavnim putem vjere doći do gledanja tvoga lica u nebu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Molitva pouzdanja Srcu Isusovu

O Gospodine Isuse Kriste,

Tvom Presvetom Srcu povjeravam ovu svoju molbu (navesti nakanu).

Samo pogledaj na mene,

a onda čini što Tvoje srce želi.

Neka se želja Tvoga Srca ispunja.

Ja se na Tvoje Srce oslanjam,

u njega se pouzdajem,

Tvome se milosrđu prepuštam.

Gospodine Isuse, Ti me iznevjeriti nećeš!

Presveto Srce Isusovo, u Tebe se pouzdajem.

Presveto Srce Isusovo, vjerujem u Tvoju ljubav prema meni.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe Kraljevstvo Tvoje!

O Presveto Srce Isusovo, mnoge sam milosti traži od Tebe,

Ali za ovu Te usrdno molim: Uzmi i u Srce je svoje utisni!

Kad je Vječni Otac vidi pokritu Predragocjenom Tvojom krvlju ne će je odbiti.

O Isuse, dalje to ne će biti moja, nego Tvoja, molitva.

O Presveto Srce Isusovo, u tebe se uzdam.

Ne daj da ikada budem izgubljen! Amen.

Ovdje možete pronaći molitveni priručnik za nadolazeću Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana 2024.

Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2024. održava se od 18. do 25. siječnja pod biblijskim geslom „Ljubi Gospodina Boga svojega… i svoga bližnjega kao sebe samoga!“. Molitveni priručnik na hrvatskom jeziku objavila je Kršćanska sadašnjost, a preveo ga je i priredio dr. o. Jure Zečević, OCD.


Molitve i razmatranja ove godine nadahnjuju se Isusovom prispodobom o „Milosrdnom Samarijancu“ (Lk 10, 25-37).

U osvrtu na biblijski tekst kaže se, među ostalim, i sljedeće: „Ljubav je ‘DNA’ kršćanskog vjerovanja. Bog je ljubav, a ‘ljubav Kristova nas je ujedinila’. Naš zajednički identitet nalazimo u iskustvu Božje ljubavi: ‘Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’ (usp. Iv 3, 16). Taj identitet otkrivamo svijetu po tome kako i koliko volimo jedni druge: ‘Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge’. (Iv 13, 35)… Kršćani su pozvani nasljedovati Krista pokazujući ljubav poput milosrdnog Samarijanca i susrećući potrebite s milosrđem i suosjećanjem, neovisno o njihovoj vjerskoj, etničkoj ili društvenoj pripadnosti. Jedni drugima trebamo pomagati ne zato što oni pripadaju istoj skupini kao i mi, nego iz nesebične ljubavi prema bližnjemu. No, takav pogled na ljubav prema bližnjemu koji Isus svojom prispodobom stavlja pred nas u današnjem je svijetu uvelike stavljen pod upitnik. Ratovi u mnogim područjima svijeta, neuravnoteženosti u međunarodnim odnosima i nejednakosti koje proizlaze iz strukturalnih prilagodbi nametnutih bilo od strane svjetskih sila bilo od drugih vanjskih čimbenika, sprječavaju nas da ljubimo poput Krista. Ipak, ako naučimo voljeti jedni druge unatoč našim razlikama, i mi možemo (p)ostati ‘bližnji’ i činiti mu dobro poput Samarijanca u Evanđelju.“

Tekst je moguće preuzeti i u elektroničkim inačicama, u WORD-u i PDF-u, na sljedećoj mrežnoj lokaciji: https://karmel.hr/?p=21275.

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2024. – priručnik

Pin It