Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Događaji u Međugorju

U drugoj korizmenoj katehezi srijedom fra Zvonimir Pavičić govorio o pobožnosti križnoga puta

U drugoj korizmenoj katehezi srijedom fra Zvonimir Pavičić govorio o pobožnosti križnoga puta

U srijedu, 28. veljače, u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju održana je druga po redu korizmena kateheza srijedom. Fratri iz župe Međugorje i ove godine održavaju župne korizmene kateheze svake srijede kroz vrijeme korizme nakon večernje svete mise u 19:30 sati. Drugu korizmenu katehezu održao je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić koji je govorio o pobožnosti križnoga puta, nastanku same pobožnosti, povijesti i važnosti same molitve ove pobožnosti koju u vremenu korizme vjernici posebno mole. Župljani su s velikim zanimanjem pratili katehezu, a nakon završetka kateheze fra Zvonimir Pavičić je s nama podijelio nekoliko riječi kazavši na početku kako je ova kateheza o pobožnosti križnoga puta vlastita za korizmeno vrijeme.

„Odlučili smo se za tu temu budući da svi vjernici vole tu pobožnost i dolaze petkom na Križevac u 14 sati ili nakon svete mise u crkvi. Uvijek vidimo da je petkom više ljudi u crkvi, da ostaju na toj pobožnosti i jednostavno naš narod, a osobito u Hercegovini, voli tu korizmenu pobožnost. Stoga smo odlučili nešto o njoj progovoriti, o nastanku te pobožnosti, o povijesti, kako se utanačilo da baš ima 14 postaja, koje su to postaje, koje postaje su utemeljene u biblijskim tekstovima, odnosno u sinoptičkim evanđeljima i Ivanovu evanđelju, koje su postaje iznikle iz kršćanske pobožnosti… Govorili smo i o franjevcima koji su zaslužni upravo za tu pobožnost da se proširila čitavom Crkvom, osobito o svetom Leonardu Portomauricijskom koji je postavio postaje križnog puta u rimskom Koloseumu i jednostavno tako proširio tu pobožnost u čitavoj Crkvi. Razmatrali smo neke postaje križnoga puta i nismo samo govorili o strukturi i povijesti, nego i o duhovnosti, što neka postaja označava i na što nas potiče”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, te dodao:

„Pokušali smo pronaći, kao i u svakoj molitvi križnoga puta, neke poticaje za duhovni rast, za duhovni život. Završili smo katehezu upravo sa isječkom iz spisa svetog Leonarda Portomauricijskog u kojemu on potiče sve biskupe, svećenike i sav Božji puk da mole pobožnost puta križa, da se vježbaju u toj pobožnosti, da je njemu pomogla razmatranjem, odnosno svakodnevnim moljenjem križnog puta, razmatranjem Kristove muke da ostavi sve one, kako on kaže, ogavnosti i strasti grijeha, a da prione uz Krista. Dakle, razmatranje Kristove muke pomaže svakom kršćaninu u borbi protiv grijeha, da ostavi svoj grijeh i da živi svoj život s Kristom. To svatko i od nas koji je u Međugorju može osjetiti penjući se na Križevac i moleći križni put uz Križevac, kako nas nakon svake pobožnosti križnoga puta izmoljene na Križevcu upravo kroz tu pobožnost Bog mijenja kada razmatramo Kristovu muku, što je On sve podnio za nas i mi koji se u to isto vrijeme penjemo na Križevac i žrtvujemo se i podnosimo određenu muku čineći tu pobožnost, jednostavno nas Bog kroz sve to dotiče i daje nam snagu da lakše prebrodimo i sve svoje poteškoće, probleme, nevolje. Ali isto tako da možemo i reći ne grijehu, ne napastima, upravo snagom koju nam Krist daje po svojoj slavnoj muci”, kazao nam je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, te je najavio kako će se sljedeća župna kateheza kroz korizmu održati u iduću srijedu, 6. ožujka, a na koju su svi dobrodošli.

Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje

Nastavi čitati
By
In Vijesti

Provincijal Grbeš: Papir podnosi svašta, a posebice puno laži bile one od Markovine ili Milasa

Provincijal Grbeš: Papir podnosi svašta, a posebice puno laži bile one od Markovine ili Milasa

Priopćenjem za javnost oglasila se Hercegovačka-franjevačka provincija u Mostaru na čelu s provincijalom fra Jozom Grbešom.

Fra Leo Petrović bio je častan i pravedan čovjek! Ponosan sam zvati ga mojim predšasnikom. Ubili su ga partizani iz mržnje prema vjeri kao što su ubili više od 600 hrvatskih svećenika, a po svršetku rata stotine nevinih osudili na dugogodišnje zatvorske kazne, na čelu s pravednim i blaženim Alojzijem Stepincem. Časni su to ljudi. Živjeli su u teškim vremenima rata 1940-ih godina.

Veljača je puna sjećanja na ubijenu našu braću. Čak ih je 45 ubijeno u veljači 1945. godine. Veljača je naš mučenički mjesec, a ta godina annus martyrum.

Ovih tjedana, upravo u veljači, svjedoci smo novog zla iskazana u riječima. U romanu Dragana Markovine 14. februar 1945. ispisano je toliko mržnje prema našem dragom provincijalu fra Leu Petroviću da je teško vjerovati da ovaj čovjek živi u 2024. godini. Markovina napada jednu ideologiju (ustašku), a brani drugu ideologiju (komunističku) i to preko imena naše braće. One dijaboličke riječi koje Markovina stavlja u usta provincijala dr. fra Lea Petrovića u potpunoj su suprotnosti sa svim onim što je on živio i za što se zalagao, i dakako u potpunom raskoraku sa svim povijesnim dokumentima koje posjedujemo.

Žao mi je gospodina Markovine jer je puno tame u njegovu pisanju. Žao mi ga jer je očito vođen nasljednom komunističkom ideologijom iz koje ne može izići. Žao mi ga jer širi mržnju u gradu iz kojeg je otišao. Krug zla utemeljen na Markovininu romanu nastavio se u planiranoj predstavi “Oslobođeni Mostar” redatelja Zlatka Pakovića. Mržnja uvijek rađa mržnjom, a laž ratovima. Gospodin Markovina se ograđuje od Pakovića jer Paković “iskrivljuje” njegov roman, a ne vidi da on sam, Dragan Markovina, gazi istinu i stvara temelje za još veće laži i dublje mržnje.

Papir podnosi svašta, a posebice puno laži, bez obzira je li to ona pisca Dragana Markovine ili ona novinara Dalibora Milasa u Večernjem listu ili nekih ideoloških portala, poskoka ili pismonoša. Žao mi je ljudi kad im se zbog laži više ne može vjerovati.

Žao mi tih ljudi. Stalno su u napadačkom modusu bez obzira na teme. Žao mi svih ovih i onih koji misle da se rušenjem gradi i da se napadima stvara. “To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laži već je cilj da ni u što ne vjeruje…” (Hannah Arendt). Tako se stvara intelektualni i moralni kaos.

Mi, franjevci biramo mir i dobro, živeći mir i čineći dobro kako bi ljubav rađala ljubavlju. Tako se jedino može graditi budućnost, razumjeti druge, biti blizak patnicima, donijeti ljubav, govoriti istinu i uspravno kročiti ovom zemljom. Molimo da svjetlo istine uvijek nađe put. Ta bolje je govoriti istinu nego laž. Bolje je činiti dobro nego zlo. Bolje je praštati nego suditi. Bolje je biti slobodan nego sužanj.

Fra Jozo Grbeš,
provincijal

Izvor: franjevci.info

Nastavi čitati
By
In Molitve

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četvrti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četvrti četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

ČETVRTI ČETVRTAK (29. veljače)

Otkupljenje

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

IZ BIBLIJE

Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. (1 Pt 1,18-19)

HIMAN DUHU SVETOM

O, dođi, Stvorče, Duše Svet
Pohodi duše vjernika,
Poteci višnjom milosti,
U grudi štono stvori ih!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
U nemoćima tjelesnim
Potkrepljuj nas bez prestanka!

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
sa Tješiteljem Presvetim
Nek’ bude sada i uvijeke! Amen

IZ ŽIVOTA SVETE RITE

U Ritino vrijeme duhovni pokreti koje su predvodili augustinac Simone Fidata iz Cascie i franjevac Bernandin iz Siene, usredotočili su vjerski put na svetu Kristovu ljudskost, tj. na “dobrog Isusa”, čovjekova prijatelja. U tom je razdoblju nastao i vrlo se raširio znak svetog Imena Isusova, još uvijek vrlo omiljen i često otisnut na hostijama i vratima kuća i zgrada. To je znak IHS u kojem ”I” označava (Iesus=Isus), ”H” (Hominum=ljudski), “S” (Salvator=Spasitelj). Taj je znak ucrtan i na drvenom sarkofagu izrađenom između 1457. – 1462. a tijelo naše svetice koja je voljela Isusa, pravoga Boga i pravoga čovjeka, kao svoje jedino blago kojem se potpuno posvetila bez ikakva premišljanja. Znak te Ritine velike ljubavi Isusu bila je i stigma, koju je petnaest godina nosila na čelu. Sv. Rita nas uči vjerovati u raspetoga i uskrsloga Isusa kao u jedini put spasenja. Uči nas da ga otkrivamo u svetim sakramentima, kao vječnom izvoru milosti. Po predanju raspetom Isusu i najbeznadnije prilike se rasvjetljuju i nalaze spasenje.

MOLITVA SV RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SV. AUGUSTINA

Kako bih volio upisati ovu istinu u vaša srca, braćo. Ako želite živjeti autentično kršćanstvo, slijedite Krista, u potpunosti, onakvog kakav je bio za nas. Na ovaj način moći ćete ga doseći onakvog kakav jeste i kakav je uvijek bio. Jer došao je k nama i postao čovjekom sve do križa. Došao je k nama kako bi slabe prenio preko mora ovoga svijeta do domovine u kojoj neće morati prelaziti more. Načinio je svoj vlastiti put preko mora zbog čega je hodao po vodi da bi nam pokazao put. Ali, vi ne možete hodati po moru poput njega. Pustite neka vas povede, neka vas ponese drvo križa. Vjerujte u raspetog Krista i stići ćemo tamo. (Tumačenje Evanđelja po Ivanu 2,3-4)

IZ UČENJA SVETE CRKVE

Misterij čovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljenja Riječi. Krist, novi Adam, objavljujući misterij Oca i Njegove ljubavi potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva. On, savršen čovjek, koji je Adamovim sinovima vratio sličnost s Bogom, koja je već prvim grijehom izobličena. Utjelovljenjem se Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio je ljudskim srcem. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu. Nevini jaganjac, prolivši slobodno svoju krv, zaslužio nam je život. I u njemu nas je Bog pomirio sa sobom i među nama i otrgnuo nas iz ropstva đavla i grijeha. Svaki od nas može reći s Apostolom: Sin Božji “mi je iskazao ljubav i samog sebe za mene predao” (Gal 2,20) Krist je uskrsnuo, svojom je smrću uništio smrt i darovao nam život da, kao sinovi u Sinu, vičemo u Duhu: Abba, Oče!
(Drugi vatikanski sabor – Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (GS)22)

MOLITVA LITANIJA

Od ravnodušnosti i bezboštva…………Spasi nas, Gospodine!
Od oholosti i zavisti…………… Spasi nas, Gospodine!
Od pornografije i nečistoće………………Spasi nas, Gospodine!
Od lijenosti i površnosti…………………Spasi nas, Gospodine!
Od izrabljivanja siromašnih i sebičnosti…………….Spasi nas, Gospodine!
Od proklinjanja i laži……………..Spasi nas, Gospodine!
Od rasizma i mržnje………………….Spasi nas, Gospodine!
Od zasjeda đavolskih……………Spasi nas, Gospodine!
Od svakoga zla i grijeha…………..Spasi nas, Gospodine!
Od straha i očaja……………Spasi nas, Gospodine!
Po tvome utjelovljenju……………Spasi nas, Gospodine!
Po tvojoj smrti i uskrsnuću svojemu……….Spasi nas, Gospodine!
Po poslanju Duha Svetoga…………….Spasi nas, Gospodine!

Oče naš…

ZAVRŠNA MOLITVA

Gospodaru života i povijesti pred kojom se stišava svaka oluja; daj da se Tvoj narod uvijek raduje kad sluša Tvoj glas i s nadom gradi vedri mir Tvoga vječnog Kraljevstva. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Ukrasi svoju spavaću sobu Raspelom. Svakog dana, ujutro i uvečer, smireno se prekriži i poljubi Raspetog Isusa. Odbaci sve praznovjerne predmete.

U ime Oca i Sina I Duha Svetoga. Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. HILARIJE PAPA

SVETAC DANA – SV. HILARIJE PAPA

Papa koji se zalagao za učvršćivanje discipline među biskupima i dostojanstvo njihove službe.

Sveti Hilarije bio je papa od 461. do 468. Rodom sa Sardinije, prije izbora za papu služio je kao rimski arhiđakon. Još za vladavine svojeg prethodnika Leona I. istaknuo se 449. osudom Drugoga efeškog sabora, na kojem je bio papin izaslanik i s kojeg je jedva izvukao živu glavu. Hilarije je izabran za papu 17. studenoga 461., a posvećen dva dana kasnije.

Kao papa nastavio je provoditi Leonovu politiku, a naročito se zalagao za učvršćivanje discipline među biskupima i dostojanstvo njihove službe. Pontifikat mu je uglavnom obilježen rješavanjem sporova oko nadležnosti biskupa u Galiji i Hispaniji. Zbog jednog od njih sazvao je sinodu u Rimu, održanu 19. studenog 465. To je prva crkvena sinoda s koje su ostali očuvani izvorni dokumenti.

Kada je godine 467. zapadnorimski car Antemije, pod utjecajem svog štićenika Filoteja, dopustio slobodno naviještanje vjere hereticima, Hilarije ga je javno osudio. Potom je pokrenuo obnovu i gradnju brojnih crkvi, kapela, oratorija i knjižnica. Papa Hilarije preminuo je u Rimu krajem veljače 468., a pokopan je u rimskoj bazilici sv. Lovre izvan zidina.

Neka nas, na osobit način danas, čuva i prati njegov sveti zagovor.

Izvor: hkm.hr

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 29. VELJAČE 2024.

MISNA ČITANJA – 29. VELJAČE 2024.

Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

II. korizmeni tjedan

Četvrtak, 29. 02. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Jr 17,5-10; Ps 1,1-4.6; Lk 16,19-31

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Hilarije, Radovan

Prvo čitanje:

Jr 17,5-10

Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka; blagoslovljen koji se uzdaje u Gospodina.

Čitanje Knjige proroka Jeremije

Ovako govori Gospodin: »Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i srce svoje od Gospodina odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.

Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine ne prestaje donositi plod.«

Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Gospodin, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 1,1-4.6

Pripjev:

Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Evanđelje:

Lk 16,19-31

Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«

»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. ROMAN

SVETAC DANA – SV. ROMAN

Svetom Romanu pripisuje se dar ozdravljenja bolesnika. Naročito se spominje ozdravljenje dvaju gubavaca kojima je vratio zdravlje, zagrlivši ih.

Sveti Roman ubraja se među one ljude koji su monaštvo u Francuskoj učinili velikim, nakon što ga je u zemlju uveo sv. Martin iz Toursa god. 371. Uslijedio je zatim procvat nebrojenih opatija, među kojima i one u mjestu Ainay nedaleko Lyona, u koju je sveti Roman jednog dana zatražio prijem. No, ondje nije ostao dugo. Nezadovoljan odveć krutim pravilom, napustio je opatiju, te se s Biblijom u ruci i oruđem za rad preko ramena, povukao u šume jurskoga gorja u potrazi za samoćom i duhovnim usavršavanjem.

Sveti Roman, gorštak s gorja Jura, rodio se negdje oko 400. godine. Već za rana počela ga je pratiti misao o pustinjačkom životu. Ona je postajala sve snažnija kad je čuo o životu egipatskih pustinjaka u Tebaidi. U njemu se rodila želja da bi u šumama gorja Jura načinio novu Tebaidu. Želja je sigurno dolazila od Onoga koji je preko proroka Hošee rekao: “Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovoriti srcu” (2,16). Taj se tekst izvorno odnosi na nevjernu ženu, u kojoj je predstavljen nevjerni narod izraelski, ali se dade lijepo u jednom punijem značaju primijeniti na dušu, koju Bog želi primamiti u pustinju, u samoću, da bi joj lakše i nesmetanije mogao govoriti od srca k srcu. Samo tako možemo razumjeti, taj tako neodoljiv zov za samoćom u životu mnogih svetaca.

Sveti Roman se odazvao tom neodoljivom pozivu, te u divljem i osamljenom gorskom kraju, gdje su se spajale dvije bujice, zvanom Condadisco, kasnije Condat, osnovao samostan za pustinjake. Nakon nekog vremena ondje mu se pridružio brat Lupicino i još neki mladi, kojih je broj neprestano rastao. Budući da je ovaj samostan postao premalen kako bi primio sve zainteresirane, otvorili su samostane i u Leuconneu te Romain-Moutieru. Glas o Romanovoj svetosti dopro je i do Hilarija, biskupa u Arlesu, koji ga je za vrijeme pokrajinskog sabora u Besnaconu zaredio za svećenika. Od samostana koji su nastali, osnovan je čak i jedan ženski, kojemu je stajala na čelu kao opatica njegova rođena sestra. U njemu se obdržavala najstroža klauzura.

U uspomenama o svetom Romanu čitamo da je bio manje energičan od svoga brata Lupicina, ali da je zato imponirao svojom smirenom dobrotom, darovima razlučivanja duhova i širokogrudnošću prema novacima pustinjačkog života, koji su bili teška karaktera.

Pripovijeda se kako je jednoga dana Lupicino, ustvrdivši kako je život zajednice postao odveć mlak, svima naložio postiti o kruhu i vodi. Neki to nisu podnijeli te su pobjegli, ali se Roman zaputio za njima moleći ih neka ostanu.

Svetom Romanu pripisuje se i dar ozdravljenja bolesnika. Naročito se spominje ozdravljenje dvaju gubavaca kojima je vratio zdravlje, zagrlivši ih.

Za vrijeme jednog hodočašća sklonili su se njih dvojica u jednu kolibu u kojoj su inače obitavala dvojica gubavaca, koji su izašli prositi milostinju. Kada su se vratili, dvojica svetih monaha nisu nimalo oklijevala zagrliti ih i ostati u njihovu društvu čitavu noć. Sutradan su dvojica oboljelih ustala potpuno zdrava, te su se uputili svima objaviti tu novost. U vremenima vjere Bog je uvijek svojim odabranicima davao razne karizme pa tako i moć ozdravljenja bolesnika.

Sv. Romana stari životopisi nazivaju “Kristovim herojem”. On je to i bio jer je svojim životom posve pripadao Bogu.

Umro je oko 463. godine, prepustivši svome bratu brigu za tri samostana. Preminuo je u miru i u Kristovoj radosti u samostanu La Balme, kamo je pošao dati zadnji pozdrav svojoj sestri redovnici. Tamo je i pokopan, a na njegovu grobu po njegovu zagovoru Bog je izveo mnoga čudesa.

Ime Roman je latinskog porijekla i znači: stanovnik Rima, Rimljanin.

Preuzeto s bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 28. VELJAČE 2024.

MISNA ČITANJA – 28. VELJAČE 2024.

Osudit će ga na smrt.

II. korizmeni tjedan

Srijeda, 28. 02. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Jr 18,18-20; Ps 31,5-6.14-16; Mt 20,17-28

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Roman, Bogoljub, Vikica, Teofil

Prvo čitanje:

Jr 18,18-20

Hajde, udarimo ga!

Čitanje Knjige proroka Jeremije

Rekoše:

»Hajde da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu.«

»Poslušaj me, Gospodine, i čuj što govore moji protivnici. Ta zar se dobro uzvraća zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 31,5-6.14-16

Pripjev:

Po svojoj me dobroti spasi, Gospodine!

Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,
jer ti si moje utočište.
U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud:
sastaju se protiv mene
i smišljaju kako da mi život oduzmu.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!

Evanđelje:

Mt 20,17-28

Osudit će ga na smrt.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.«

Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.«

Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im ireče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«

Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«

»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Molitve

Molitva Svetom Gabrijelu od Žalosne Gospe

Molitva Svetom Gabrijelu od Žalosne Gospe

O Bože, koji si naučio blaženog Gabrijela da ima u trajnom spomenu žalosti Tvoje predrage Majke i po njoj si ga proslavio slavom svetosti i čudesima;

daj nam, njegovim zagovorom i primjerom, da tako dijelimo žalosti Tvoje Majke da se spasimo njezinom majčinskom zaštitom:

koji živiš i kraljuješ svijetom u vijeke vjekova.

Amen.

O dobri sveti Gabrijele, Bog te je nadahnuo da vidiš Isusovu muku onako kako se odražavala u srcu Marije, Njegove Majke. 

Uz nju si stajao ispod Isusova križa igledao u njega kao i ona i učio značenje ljubavi. 

O, sveti Gabrijele, želimo, poput tebe, rasti u ljubavi prema Bogu i svim Božjim ljudima. 

Sjeti se nas u kušnjama našim, sjeti se posebno onih mladih. 

Podržavaj nas svojim molitvama sve naše dane. 

A kada ovaj život bude gotov,daj da se pridružimo tebi  na nebu u društvo Isusa i Marije. Amen.

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. GABRIJEL OD ŽALOSNE GOSPE

SVETAC DANA – SV. GABRIJEL OD ŽALOSNE GOSPE

Sv. Gabriela od Žalosne Gospe nazivaju Alojzijem XIX. stoljeća. Njegov je životni vijek trajao baš koliko i Alojzijev, a obojicu ih je resila potpuna vjernost redovničkim pravilima…

Uz to, resilo ih je potpuno predanje bez pridržaja, duh molitve i pokore, čistoća srca, osobito naglašena pobožnost prema Majci Božjoj. Gabriel od Žalosne Gospe prema najboljim tradicijama pasionističkog reda, kojemu je pripadao, štovao je naročito Žalosnu Gospu.

Francesco Possenti, tako se zvao Gabriel prije ulaska u red, rodio se u Asizu 1. ožujka 1838. Njegov otac Sante Possenti bio je guverner u Papinskoj Državi, a inače čovjek besprijekorna značaja, duboke i proživljene kršćanske vjere. I majka Agneza, rođena Friosciotti, bila je žena iskrene kršćanske pobožnosti, a kao supruga i majka sva se posvetila svojoj brojnoj obitelji.

Prve četiri godine života Francesco je proživio u raznim gradovima Papinske Države, u kojima je službovao njegov otac. Od 1841. do 1856. proboravio je u Spoletu, gdje mu je otac bio prisjednik i trajno se nastanio.

Osnovnu školu polazio je kod redovnika Školske braće, koji su nastavili s dobrim odgojem kojeg je već imao. To je bilo za Francesca važno jer mu je majka preminula 1842., kad su mu bile tek četiri godine. U jesen 1850. započeo je srednju školu u isusovačkom kolegiju. U njoj je ostao sve do 19. godine, kad je stupio u red pasionista Sv. Pavla od Križa. U kolegiju je postao član Marijine kongregacije, posvetivši se Blaženoj Gospi. Inače je bio veoma živahan mladić, strastven lovac, volio je ples i lijepa odijela. Zato je bilo iznenađenje za mnoge kad su čuli da se odlučio za pasioniste. Kraj sve vanjštine u njemu je kucalo nevino srce u kojem se mogla roditi i razrasti klica duhovnog zvanja. Kad mu je bilo 18 i pol godina, 1856., Francesco se oprostio od oca, braće, prijatelja te pošao u Morrovalle, gdje se nalazio novicijat pasionista. Najprije je bio primljen na prve kušnje, zatim je obavio osmodnevne duhovne vježbe te 21. rujna obukao pasionistički habit dobivši novo ime Gabriel od Žalosne Gospe. Sljedeće godine položio je profesiju ostavši u Morravalleu još 10 mjeseci.

Nakon toga otputovao je u Isola del Gran Sasso na studij filozofije. Tu je ostao sve do svoje smrti 27. veljače 1862. Primio je samo takozvane niže redove.

Trideset godina zbog teških prilika u Italiji šutjelo se o mladom redovniku. Tek 1891. njegov nekadašnji drug na studijama, a kasnije general pasionistâ, o. Franjo od Prežalosne pokrenuo je proces za Gabrielovo proglašenje blaženim. To nastojanje okrunjeno je uspjehom, pa je 31. svibnja 1908. papa Pio X. Gabriela proglasio blaženim. Na beatifikaciji su bili nazočni blaženikov brat Mihael i duhovni vođa o. Norbert. S procesom se nastavilo i dalje pa je papa Benedikt XV. Gabriela proglasio svecem 13. svibnja 1920.

Nastojanjem mons. Domenica Tardinija, tada generalnog asistenta Katoličke akcije talijanske mladeži, a kasnije kardinala, državnog tajnika Ivana XXIII., Sv. Gabriel bio je proglašen suzaštitnikom talijanske mladeži u Katoličkoj akciji.

Papa Ivan XXIII. proglasio ga je zaštitnikom talijanske pokrajine Abruzzo 1959. Njegov grob, u Isola de Gran Sasso, kako prenosi Bitno.net, postao je proštenišno mjesto kamo godišnje zna hodočastiti više od 600 000 hodočasnika.

Preuzeto s nedjelja.ba

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 27. VELJAČE 2024.

MISNA ČITANJA – 27. VELJAČE 2024.

Govore, a ne čine.

II. korizmeni tjedan

Utorak, 27. 02. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Iz 1,10.16-20; Ps 50,8-9.16b-17.21.23; Mt 23,1-12

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Gabrijel od Žalosne Gospe, Tugomil, Donat

Prvo čitanje:

Iz 1,10.16-20

Učite se dobro činiti: pravdu tražite!

Čitanje knjige proroka Izaije

Čujte riječ Gospodnju, glavari sodomski, poslušaj Zakon Boga našega, narode gomorski! Operite se, očistite, uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobro činiti: pravdu tražite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.

Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Gospodin. Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. Htjednete l’ me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 50,8-9.16b-17.21.23

Pripjev:

Onomu koji hodi stazama pravim pokazat ću spasenje Božje.

»Ne korim te zbog žrtava tvojih —
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzet junca,
ni jaraca iz tvojih torova:«

»Što nabrajaš naredbe moje,
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija,
te riječi moje za leđa bacaš?«

»Sve si to učinio, a ja da šutim?
Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«

»Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hodi stazama pravim —
njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Evanđelje:

Mt 23,1-12

Govore, a ne čine.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It