Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. JUSTIN

“Proučio sam sve znanosti, ali sam jedino u nauku sto ga kršćani po vjeri slijede, pronašao istinu”, odgovorio je na carevo ispitivanje. Budući da nije želio odstupiti niti koraka od vjere koju je ispovijedao, osuđen je na smrt zajedno sa svojih šest učenika oko 164. godine.

Justin je rođen u gradu Sikemu u Samariji, u 2. st. poslije Krista, ali je vjerojatno bio rimskoga podrijetla. Kao nemirni mladić, pokušao je preko studija filozofije pronaći istinu, a s njome i sreću, ali bez uspjeha. Tada se povukao u pustinju gdje je susreo staroga mudraca kojemu je povjerio svoje jade.

“Čitaj proroke, čitaj Evanđelje”, savjetovao mu je ovaj, “i pronaći ćeš to što tražiš”. Justin ga je poslušao, te mu je milost Božja prosvijetlila um i ugrijala srce. Zbog toga se nije odrekao filozofije, već je iz nje izvukao argumente u prilog kršćanstvu: učinio je to napisavši čuvenu “Apologiju” i raspravljajući s najčuvenijim filozofima svoga vremena. U Rimu otvara vlastitu školu u kojoj besplatno uvodi učenike u kršćansku vjeru. Borio se protiv marcionista i gnostika. Njegov učenik je bio Tacijan.

Za njegovo je djelovanje saznao i tadašnji car Aurelij, koji je vršio teške progone kršćana. I tako je Justin pozvan na sud. “Proučio sam sve znanosti, ali sam jedino u nauku sto ga kršćani po vjeri slijede, pronašao istinu”, odgovorio je na carevo ispitivanje. Budući da nije želio odstupiti niti koraka od vjere koju je ispovijedao, osuđen je na smrt zajedno sa svojih šest učenika oko 164. godine.

Justin je napisao dvije “Apologije” upravljene Antoninu Piju, dužu od 68 poglavlja. Još je napisao i “Dijalog s Trifunom”. Iz ovih djela se može razabrati organizacija i život prve kršćanske zajednice.

Prva apologija

Napisana je oko 155. godine u dva dijela. U prvome pobija klevete pogana o kršćanima koje ukazuju na sličnosti između Isusa Krista i božanstava iz starijih mitologija. Justin Mučenik navodi da je Sotona bio upoznat s proročanstvima o Isusu Kristu, te je putovao kroz vrijeme i u određene antičke mitove umetnuo slične bogove kako bi kasnije mogao diskreditirati Isusa Krista.

To je kraći i negativni dio. U drugom dijelu koji je širi i pozitivan, Justin izlaze i objašnjava sadržaj kršćanskog nauka iznoseći opširno dokaz za vjeru u Kristovo božanstvo. U sljedećim poglavljima opisuje kršćansku inicijaciju i Euharistijsku liturgiju. Uvjeren je da je kršćanstvo progonjeno samo zato što ga se dobro ne poznaje. Zato nastoji naširoko izložiti kršćansko učenje, običaje, kult, Sveto pismo.

Druga apologija

Napisana je kao nadopuna prvoj. Justin ju je napisao povodom mučeničke smrti triju kršćana zbog ispovijedanja svoje vjere. Justin prosvjeduje protiv toga i želi utjecati na javno mnijenje. Veliki dio ove apologije posvećuje pobijanju stoicizma i platonizma dokazujući uzvišenost kršćanstva nad tim filozofijama.

Razgovor s Trifunom

Djelo je napisano u obliku dijaloga kojeg Justin ima s Židovom Trifunom. Dok je u apologijama bio u polemici s poganima, ovdje ulazi u polemiku sa Židovima, koji su se jednako opirali kršćanstvu kao i pogani. Također opisuje i svoje duševno proživljavanje obraćenja.

Ime Justin je latinskoga porijekla i znači čestit, pošten. Zaštitnik je filozofa.

Josip Antolović SJ

Sveti Justin o euharistiji

,,U euharistiji nitko nema pravo udjela osim onoga koji vjeruje da je istinito što učimo i koji se okupao kupelju otpuštenja grijeha i preporođenja i koji onako živi kako nam je Krist predao. Ne uzimamo to kao običan kruh ili obično piće, već kao što je po Riječi Božjoj utjelovljeni Isus Krist, naš Spasitelj, imao i tijelo i krv za naše spasenje, isto tako poučeni smo da po molitvi i zahvali koja potječe od njega ta euharistijska hrana koja pretvorbom hrani našu krv i tijela, jest i tijelo i krv tog utjelovljenog Isusa.

Apostoli su u svojim spomen-zapisima, koji se zovu Evanđelja, ovako predali da im je Isus naredio kada je uzeo kruh i zahvalivši rekao: Ovo činite meni na spomen, ovo je moje tijelo, a isto tako uzeo čašu i zahvalivši rekao: Ovo je moja krv, i da je to predao samo njima. A mi odonda nadalje uvijek jedni druge na to podsjećamo. I koji imamo, pomažemo potrebnima i vazda se držimo zajedno. Za sve što prinosimo zahvaljujemo Tvorcu svega po njegovu Sinu Isusu Kristu i po Duhu Svetome.

A u dan zvan nedjelja drži se zajednički sastanak svih bilo da borave u gradu ili na selu. Koliko već ima vremena, čitaju se spomen-zapisi apostola i knjige proročke.

Nato, kad čitač prestane, predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere.

Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. A poslije molitava, kako već rekosmo, donese se kruh, vino i voda, a predstojnik upravi Bogu molitve i zahvale iz dna duše. A narod odobravajući klikne: Amen. Od euharistijske se hrane svakomu dijeli i svatko prima, a nenazočnima se šalje po đakonima.

Imućni i koji hoće, daju što hoće. A što se skupi, pohrani se u predstojnika, i on se stara za siročad, i jadnike koji trpe s bolesti ili drugog uzroka, pa iza utamničenike i nadošle strance: uopće, svi su mu nevoljnici na brizi.

U nedjelju dolazimo svi na zajednički sastanak jer je to prvi dan, kad Bog preokrenu mrak i pratvar te stvori svijet, a Isus Krist, naš Spasitelj, istoga dana ustade od mrtvih: razapeše ga uoči subote, a dan poslije subote, to jest u nedjelju, ukaza se svojim apostolima i učenicima i nauči ih ono što dajemo i vama na razmišljanje.’’ 1

————————–

1 Justin Mučenik, Prva apologija, 66-67 [PG 6, 427-431]; Časoslov rimskog obreda, Služba čitanja, Treća vazmena nedjelja, sv. II, 510.-511. str.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 1. LIPNJA 2024.

Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama…

VIII. tjedan kroz godinu

Subota, 1. 06. 2024.

Sv. Justin, mučenik

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Jd 17,20b-25; Ps 63,2-6; Mk 11,27-33

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Justin, Justina, Mladen, Slobodan, Teofil, Liberije, Fortunat, Flores, Cvjetko

NAPOMENA:
▪ Prva subota u mjesecu: Molitva za svećenička i redovnička zvanja.

Prvo čitanje:

Jd 17, 20b-25

Bog vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu.

Čitanje Poslanice svetoga Jude apostola

Ljubljeni! Sjetite se riječi što ih prorekoše apostoli Gospodina našega Isusa Krista. Naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom i uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život. I jedne, svadljivce, karajte, druge spašavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu. Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju — jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu Gospodinu našem: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, u sve vijeke. Amen.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 63, 2-6

Pripjev:

Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit.

Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

Evanđelje:

Mk 11, 27-33

Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama…

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: lsus i učenici opet dođu u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. I govorahu mu: »Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?« A Isus im reče: »Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« A oni umovahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu dakle ne povjeravaste?’ Nego, da reknemo ‘od ljudi!’« — Bojahu se mnoštva. Ta isvi Ivana smatrahu doista prorokom. I odgovore Isusu. »Ne znamo.« A Isus će im: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Majka Božja od Kamenitih vrata

Budući da se slika Majke Božje čudom održala u vatrenoj stihiji koja je 31. svibnja 1731. poharala Gradec, pripisana joj je posebna moć

Današnjim blagdanom Crkva slavi Marijin pohod rođakinji Elizabeti kada ju je Elizabeta prepoznala kao majku Božju. Marija je tada izrekla veličanstveni hvalospjev “Veliča” kojim Crkva svagdano slavi Gospodina na Večernjoj. Na ovaj Marijin blagdan časti se Majka Božja od Kamenitih vrata u Zagrebu.

Majka Božja od Kamenitih vrata postala je 31. svibnja 1991. zaštitnicom grada Zagreba. Tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, u povodu 260. obljetnice štovanja Gospe zagrebačke dao joj je naslov “zaštitnice, čuvarice i vratarice hrvatske metropole”.

U velikom požaru koji je izbio 31. svibnja 1731. godine, slika Majke Božje, koja je prije stajala iznad gradskih vrata, nađena je čitava i neoštećena usred vatre i pepela, a samo je okvir izgorio. Budući da se slika čudom održala u vatrenoj stihiji koja je poharala Gradec, pripisana joj je posebna moć, a pobožna udovica Modlar, koja je sliku i pronašla, dala je pod svodom Kamenitih vrata podići maleni oltar i tako omogućila svim sugrađanima da joj se približe i štuju je. Iste je godine slika postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata. Umjetničku ogradu izradio je 1778. godine zagrebački majstor Ivan Korta, a ograda predstavlja najljepši primjer kovačke umjetnosti.

Slika Majke Božje prikazuje Gospu kao vladaricu sa žezlom u lijevoj ruci, dok desnom pridržava malog Isusa, a on u lijevoj ruci drži mali globus. Slika je izrađena na lanenom platnu veličine 57×47 cm. Prilikom dvjestote obljetnice čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena zlatnom krunom.

Sve do danas ostao je običaj da se prolaznici poklone i prekriže pred slikom. Mnogi se Zagrepčani pred slikom i mole te pale svijeću iz zahvalnosti za Marijinu pomoć.

Molitva Majci Božjoj od Kamenitih vrata

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije izgorio u razornu požaru Kamenitih vrata. Čudesno sačuvan, postao nam je znakom da ti u srcu grada Zagreba želiš na osobit način biti prisutna kao zaštitnica i utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe i beskućnike našega grada. Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja, Isusa Krista, da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene. Kraljice mira, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova. Amen. Majko Božja Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, moli za nas!

Zdravo, Marijo…

Preuzeto s bitno.net

Blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije

Crkva 31. svibnja slavi Pohod Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti. Prema Novom zavjetu, Marija je dva mjeseca nakon bezgrešnog začeća pohodila svoju trudnu rođakinju Elizabetu koju je Bog u dubokoj starosti blagoslovio potomkom.

Elizabeta i njezin muž Zaharija, dobili su sina Ivana koji je krstio Isusa u rijeci Jordan. Djevica Marija krenula je u posjet iz svog grada Nazareta u Elizabetino selo Ain Karim, nedaleko Jeruzalema. Mariji je anđeo navijestio: „Gle! I tvoja rodica Elizabeta, zače sina u svojoj  starosti. Već je u šestom mjesecu trudnoće, ona koju zovu nerotkinjom, jer Bogu ništa nije nemoguće!“

Put je bio zaista dug. Marija je pješačila pet dana, ali bila je vođena ljubavlju i željom da pomogne Elizabeti u posljednjim mjesecima trudnoće. Čim je Elizabeta čula Djevicu Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Bio je to prvi susret Isusa i Ivana Krstitelja. Elizabeta se napunila Duhom Svetim i radosno je kliknula: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“

Taj Elizabetin zaziv postao je sastavni dio molitve Zdravo Marijo. Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici, povjerio tako odgovornu zadaću biti Majka Božja.

Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vratila kući, prije nego je Elizabeta rodila Ivana Krstitelja.

Prigodom njezina posjeta Elizabeti i rođenja Ivana Krstitelja, u Ain Karimu su nastale dvije najljepše biblijske pjesme: Magnificat (Veliča) i Benedictus (Blagoslovljen), kojima Crkva već stoljećima u božanskom časoslovu pjeva jutarnju i večernju hvalu Bogu.

Blagdan Pohoda Marijina, prvi put se spominje 1263. kad je njegovo slavlje preporučio Sv. Bonaventura. Na današnji dan slavi se po želji pape Pavla VI.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 31. SVIBNJA 2024.

Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

VIII. tjedan kroz godinu

Petak, 31. 05. 2024.

POHOD BL. DJEVICE MARIJE

Blagdan

ČITANJA:
vl: Sef 3,14-18a (ili: Rim 12,9-16b); Otpj. pj: Iz 12,2-3,4b-6; Lk 1,39-56

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Krunoslava, Petronila, Vladimir

Prvo čitanje:

Sef 3, 14-18a

Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!

Čitanje Knjige proroka Sofonije

Kliči od radosti, Kćeri sionska,

viči od veselja, Izraele!

Veseli se i raduj se iz sveg srca,

Kćeri jeruzalemska!

Gospodin te riješio tvoje osude,

neprijatelje tvoje uklonio!

Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!

Ne boj se više zla!

U onaj dan

reći će se Jeruzalemu:

Ne boj se, Sione!

Neka ti ne klonu ruke!

Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,

silni spasitelj!

On će se radovati tebi pun veselja,

obnovit će ti svoju ljubav,

kliktat će nad tobom radosno

kao u dan svečani.

Riječ Gospodnja.

ili: Rim 12, 9-16b

Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Ljubav nehinjena!

Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!

Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem!

Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi,

Gospodinu služite!

U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi,

u molitvi postojani!

Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost.

Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!

Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom!

Neka vas ne zanosi što je visoko,

nego privlači što je ponizno.

Riječ Gospodnja.

ili:

Rim 12, 9-16b

Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost.

Otpjevni psalam:

Otp. pj.: Iz 12, 2-3.4b-6

Pripjev:

Velik je među vama Svetac Izraelov.

Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.

Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte: Uzvišeno je ime njegovo!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se,
stanovnici Siona,
jer je velik među vama
Svetac Izraelov!

Evanđelje:

Lk 1, 39-56

Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama

i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

Ta otkuda meni

da mi dođe majka Gospodina mojega?

Gledaj samo!

Tek što mi do ušiju doprije

glas pozdrava tvojega,

zaigra mi od radosti čedo u utrobi.

Blažena ti što povjerova

da će se ispuniti

što ti je rečeno od Gospodina!«

Tada Marija reče:

»Veliča duša moja Gospodina,

klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje:

odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,

sveto je ime njegovo!

Od koljena do koljena dobrota je njegova

nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje,

rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja,

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima,

a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga,

kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje

prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Devetnica Presvetom Srcu Marijinu

Devetnicu Presvetom Srcu Marijinu molimo kada želimo na poseban način moliti Srce Marijino da nam isprosi neku milost

Ovu devetnicu sv. Ivana Eudesa možemo moliti tijekom liturgijske godine kada želimo slaviti Boga za velika djela koja je učinio u svojoj poniznoj službenici ili kada želimo na poseban način moliti Srce Marijino da nam isprosi neku milost. Devetnica može poslužiti i kao priprava za slavljenje Gospina spomendana koji se slavi u subotu poslije svetkovine Presvetog Srca Isusova.


Prvi dan: Srce Marijino je Nebo nad nebesima

Prva slika Srca Marijina koju nam je dao vječni Otac je nebo. Njezino Prečisto Srce je istinsko nebo kojega je nebeski svod samo slika i lik. Njezino Srce je nebo uzvišeno nad svim nebesima. To je nebo o kome govori Duh Sveti: Bog gleda sa svog uzvišenog svetišta s nebesa zemlju promatra (Ps 102,20) kada kaže da je Spasitelj došao na zemlju izvršiti otkupljenje. Marija, ljubezna Majka, oblikovala je Isusa prvo u svom Srcu, a zatim ga začela u prečistom tijelu.

Tako se može reći da nakon što je neko vrijeme bio skriven u Marijinu Srcu, slično kao u krilu Očevu u vječnosti, Isus je izišao u svijet i objavio se ljudima. Ali kao što je iz krila Očeva i s nebesa sišao bez da ih je napustio slično je i sa Srcem Marijinim. Ono je Nebo iz kojega je došao Spasitelj svijeta a da ga nije napustio, naprotiv, u njemu je ostao i ostat će zauvijek: Riječ tvoja ostaje stalna poput nebesa (Ps 118, 89).

Marijino Srce je svod nebeski, plamen sunčani, sama vatra, plamen, jer je upaljeno plamenovima božanske ljubavi. Ono je svetije i ražarenije od sve ljubavi svih Serafina i svetaca. Ono je Nebo nad nebesima stvoreno samo za Boga. Sunce je od stvaranja u neprestanom pokretu i svakodnevno prelazi tisuće kilometara. Tako i Presveto Srce Marijino je od trenutka njezina
bezgrešnog začeća bilo u trajnom pokretu ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Njezino je Srce, dok je bila na zemlji, trčalo, bolje reći letjelo takvom brzinom putovima svetosti da je trajna putanja sunaca samo blijeda slika toga. Njezina ljubav se svakim činom udvostručavala što nikada nije rečeno ni za kojega sveca. Ako je Marija molila, ljubav je u njoj molila, ako je slavila i častila Boga, ljubav je to u njoj činila, ako je govorila ili šutjela, sve je iz ljubavi činila, ako je radila, ljubav je usavršavala njezin posao, ako se odmarala, ljubav ju je na to poticala.

Molitva: O, vatro ljubavi Srca Marijina jača od Serafina, do prijestolja Nebeskog Oca si sezala i privukla Riječ Božju da bi zajedno s njim surađivala u spasenju svijeta. O Božanski plamenu koji ražaruješ plemenito Srce Marijino, siđi u srce svakog čovjeka, ugasi u srcima ljudi svaku drugu vatru, sažeži sve što je protivno tebi, zapali srca ljudi, preobrazi ih u sebe kako bi ljubili Boga koji ih je stvorio da bi ga ljubili. Daj da možemo moliti sa svetim Augustinom: “O sveti plamenu, tvoja vatra je slatka i ugodna.”

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Drugi dan: Srce Marijino sjedinjeno sa Srcem Isusovim je izvor blaga nebeskoga

Što bi se reklo kad bi neki kralj otvorio sva svoja blaga puna zlata i dragog kamenja i kazao da svatko može uzimati koliko želi? Ne bi to bilo ništa u usporedbi s beskrajno bogatijim darom koji nam je dao Kralj kraljeva dajući nam Srce slavne Majke Marije. Što bi bilo kad bi nam papa dopustio da biramo za sebe među najljepšim relikvijama koje se čuvaju u Rimu? Bio bi to lijep dar, ali neznatan u odnosu na ono čime nas je počastio naš Spasitelj dajući nam Srce Kraljice svetaca. Što bi bilo kad bi nam Spasitelj Isus oduzeo srce od mesa i umjesto njega dao nam srce nekog Serafina? Bio bi to veliki dar. Ali dajući nam Srce svoje Majke dao nam je dar koji je beskrajno plemenitiji i dragocjeniji. Jer, Marijino Presveto Srce uvijek je bilo ražareno gorljivošću za slavu Božju, tako ne samo da nije podnosilo u sebi ništa što je protivno njegovu Božanskom Veličanstvu nego je uvijek bilo spremno za slavu Božju žrtvovati sebe, svoj život svoje biće i trpjeti sva moguća mučenja.

Kardinal de Berulle kada nam govori o Isusovu boravištu u Marijinu Srcu kaže da su njih dvoje na zemlji činili jedno živo biće. Njih dvoje su tako bili sjedinjeni, bliski, živjeli su plemeniti život da su bili jedno za drugo. Samo ljubav to može domisliti. Neka je blagoslovljen Bog ljubavi i sjedinjenja koji ih povezuje. Neka On sjedini i naša srca s njihovim Srcima i učini da i mi uvijek živimo u savršenom jedinstvu na čast svetoga i savršenog sjedinjenja Srdaca Isusa i Marije.

Molitva: O Marijo, neka sva stvorenja svemira zadobiju jezik i govor i neka postanu srca koja te blagoslivljaju i neprestano ljube. Marijo, naša dobra i moćna Zagovornice, ti koja si uistinu Majka milosrđa, svrni svoj majčinski pogled na nas! Tvom se majčinskom Srcu utječemo da ne budemo bijednici ni u ovom ni u budućem svijetu, nego da poslije ovoga progona blaženo gledamo lice našeg ljubljenoga Oca i Isusa Krista, koji je blagoslovljeni plod utrobe tvoje. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Treći dan: Srce Marijino – raj zemaljski

Marija nije nikada ljubila ništa drugo osim Boga. Željela je samo da bude njemu po volji, bojala se da ga ne povrijedi, poduzimala velike i teške stvari radi služenja njegovu Božanskom veličanstvu. Svi njeni osjećaji prema svijetu su bili umrtvljeni i živjela je samo za Boga koji ju je posjedovao i vodio. Tako je Srce Presvete Djevice bilo istinski raj zemaljski u kome nije bilo ratova, ni uznemirivanja, niti bilo kakvog nereda nego samo mir, pokoj i divan red. Njezino Srce se trajno klanjalo Bogu, slavilo ga i blagoslivljalo, jer je u njemu, raju zemaljskom. Bog podigao svoje prijestolje. Njeno Srce je bilo kao jedan sveti oltar na kojemu je dostojna Majka Vrhovnog Svećenika Isusa bez prestanka prikazivala samu sebe, svoje strasti kao tolike svete žrtve. U svom Srcu zapaljenom plamenom ljubavi umirala je svemu što nije bio Bog na slavu Božju i veću ljubav prema Bogu. Srce ove uzvišene Kraljice je sve prožeto Božanskom ljepotom. Isus nije samo Očev sjaj slava i ljepota, nego i Marijina. On je najdragocjenije blago koje Marijino Srce nosi u sebi. Čudesna ljepota Marijina Srca je predmet divljenja i naslade Očeve Stoje izraženo ovim riječima: “O moja najdraža ljubljena, o moje srce i moja ljubavi, puna si slasti i očaravaš me tvojim nasladama.” Ljepota Sina ljepota je i Marije, ili bolje reći, sam Sin je ljepota, savršenstvo, svetost, ukras i slava svoje Majke.

Molitva: Pozdravljamo te, Presveto Srce. Slatko Srce, ponizno Srce, pozdravljamo te. Srce koje si se potpuno predalo, mudro Srce, pozdravljamo te. Strpljivo i poslušno Srce, vjerno Srce, pažljivo Srce, pozdravljamo te. Najsretnije Srce, Srce puno milosrđa, pozdravljamo te. Ljubljeno Srce Isusa i Marije, pozdravljamo te. Mi ti se klanjamo, zahvaljujemo ti, slavimo te. Ljubimo te svim našim srcem, svom dušom i svom snagom. Darujemo ti svoje srce, predajemo ga, posvećujemo i žrtvujemo. Očisti ga, prosvijetli ga, posveti ga, u njemu živi i kraljuj, sada i zauvijek. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Četvrti dan: Srce Marijino i Utjelovljenje Sina Božjega

Koliko je Bog više ispunjao Srce Marijino svojim milostima i savršenostima, toliko više se njezino Srce po poniznosti smanjivalo. Kada se Presveta Djevica Marija Srcem podložila volji Božjoj kod Navještenja, kako bi se dogodilo Utjelovljenje Sina Božjega, više je željela slušati negoli postati Majkom Božjom. Rekla je: “Evo službenice Gospodnje”, kao da je odgovorila Arkanđelu:
“Pristajem drage volje na ono što Bog traži od svoje službenice, ne da bih bila čašćena kao dostojna Majka Božja, nego da izvršim svetu volju Božju, i zato kažem: neka mi bude po tvojoj riječi.”
I Vječna Riječ, Sin Božji, postao je tijelom u krilu Presvete Djevice. Kako se to dogodilo? Tijelo Isusovo bilo je oblikovano u krilu Presvete Djevice od njezine prečiste Krvi po djelu Duha Svetoga. I ta prava krv je uzeta manje ili više neposredno iz tjelesnog Srca Marijina. Kraljica Anđela začela je Kralja svemira u prečistoj Krvi svoga Srca, po djelovanju Duha Svetoga, Marija je začela Sina koji je Stvoritelj svoje Majke.

Određena da bude Majka Spasitelja, Ona je trebala savršeno nalikovati onome koji je uzeo tijelo od njezine prečiste Krvi. Bilo je objavljeno sv. Brigiti da su Sin i Majka tako sličili jedno drugom da tko je vidio jedno, vidio je i drugo.

Molitva: Pozdravljam te, kćeri Boga Oca, Majko Sina Božjega, Zaručnice Duha Svetoga, hramu Božanstva, Djevice djevica, Djevice od koje se htio roditi Kralj nebeski i čijim se mlijekom htio hraniti, Marijo, Kraljice moga srca, Majko moja i živote moj, radosti moja i predraga nado, ljubljena Majko, čudesna Majko, Majko milosrđa. Ti si puna milosti, Gospodin je s tobom, blagoslovljena si među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus; vječni Otac te je izabrao. Sin te ljubio Duh Sveti zaručio. Blagoslovljeni zauvijek oni koji te blagoslivljaju i ljube, blagoslovi nas sa svojim nježnim Sinom. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Peti dan: Srce Marijino pod Križem Isusovim

Srce Marijino s radošću je ljubilo Boga takvom ljubavlju daje njezino jedino zadovoljstvo bilo misliti na Boga i vršiti u svemu njegovu svetu volju, sve predati Njemu i sve ostaviti zbog njega, trpjeti sve za Boga i žrtvovati svoga predragoga Sina Isusa Krista kojega je beskrajno više ljubila nego samu sebe.

Tko bi mogao sumnjati da bi Marija radije pretrpjela sve paklene muke negoli vidjela svoga ljubljenoga Sina uronjena u ponor patnje i prezira kako umire na križu. Zato kažem da je Srce Marijino pokazalo više želje i gorljivosti za Slavu Božju i spasenje duša pristajući na bolnu žrtvu svoga Sina na Križu nego da je pretrpjelo sve paklene muke. Njezin Sin nije dopustio da joj bilo koji stvor, pa ni oni koji su ga razapinjali, učini bilo kakvu uvredu ili da joj smeta. Htio ju je učiniti sličnom sebi. I kao što je ljubav bila glavni uzrok njegove muke u smrti, htio je da ona ljubav koju je imao prema svojoj Majci, i njegova Majka prema njemu bude uzrokom mučeništva Srca Marijina, cilj njezina života.

Marija, presveta ovčica, i Isus, Božanski Jaganjac, promatrali su se i dobro razumijevali izmjenjujući uzajamno svoje patnje koje su bile takve da ih nitko, izuzev njihovih srdaca, Sina i Majke, ne može razumjeti. Oni, jer su se savršeno ljubili, zajedno su trpjeli ova strašna mučenja. Naš Gospodin Isus Krist daje duši najveći znak svoje ljubavi tako daje učini dionikom svoga Križa. On je ljubio Presvetu Djevicu više od bilo kojega stvorenja, više nego sva stvorenja zajedno, i učinio ju je najvećom dionicom svoje Muke. Zbog toga trebamo zahvaliti Isusu i Mariji.

Molitva: O Blažena Djevice Marijo, Nebo je stvoreno da bude boravište svetaca i anđela, ali tvoje blagoslovljeno tijelo Nebo je za Kralja anđela i svetaca. Tvoja prečista krv bila je stvorena da bi iz nje uzeo tijelo ljubljeni Isus, tvoje krilo da bi ga nosilo tijekom devet mjeseci, tvoje prečiste grudi da bi ga hranile mlijekom, tvoje oči da bi ga ljubila, i natapala suzama radosti i boli, tvoje noge da bi ga pratile u Egipat, Nazaret, Jeruzalem, Kalvariju i posvuda kamo On hodi. Tvoje Presveto Srce stvoreno je da ga ljubi i da ljubi sve one koje On ljubi.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Šesti dan: Srce Marijino je oltar na kome trebamo prikazati Isusa Ocu

Budući da si ti bio nedostojan, kaže sv. Bernard, da ti Bog dade samoga sebe, On se dao Mariji da primiš iz njezinih prečistih ruku sve što imaš. Tako je Bog u svom vječnom planu odredio da ne daje nikome ništa što prije nije prošlo preko Marijinih ruku. O Srce Isusovo, koje živiš u Mariji i po Mariji! O Srce Marijino, koje živiš u Isusu i po Isusu! O slatki vezu dvaju Srdaca, neka je blagoslovljen Bog ljubavi koji vas sjedinjuje. Neka On sjedini i naša srca sa Srcima Isusa i Marije i učini da žive u jedinstvu ljubavi.

Isus je zaživio ljudski život po Presvetoj Djevici, dakle Ona nam daje i kruh anđela, Presvetu Euharistiju da bi u nama sačuvala novi život koji nam je darovan. Tako sv. German Carigradski kaže: “Znajte da je krilo Bezgrešne Djevice sveti kalež pun Predragocjene Krvi Isusa Krista. Onaj koji pristupa ovoj nebeskoj gozbi može reći sa sv. Augustinom: “Ovdje su Rane moga ljubljenoga Isusa Krista i djevičansko krilo moje dobre Majke Marije. On me napaja svojom predragocjenom Krvlju, a Ona me hrani svojim božanskim mlijekom.”

Marija je na oltaru svoga Srca prikazala istu žrtvu Božjem veličanstvu koju je njezin Sin prikazao na Kalvariji. Ljubljeni Spasitelj samo je jedanput prikazao svoju žrtvu na Križu, a njegova ljubljena Majka žrtvovala ga je tisuće puta na oltaru svoga Srca. O kako trebamo častiti ovaj sveti oltar! Blagoslovljen Bog koji ga je posvetio na slavu svoga Veličanstva.

Ovu božansku žrtvu, koju je Blažena Djevica prikazala Bogu svim svojim Srcem i nezamislivom ljubavlju u Jeruzalemskom hramu i na Kalvariji, Ona prikazuje trajno Bogu u Nebu i u svim svetim misama koje se slave svaki dan diljem zemlje. Ne kažem da je Marija sjetilno i tjelesno prisutna na svetim misama koje se slave na zemlji, nego svojim Srcem, duhom i voljom – budući da su njezino Srce, duh i volja potpuno sjedinjeni sa svojim Sinom, Ona želi sve što On želi, prati ga posvuda duhom i Srcem da bi skupa s njim, na neki način, činila sve što On čini.

Molitva: O ljubavi! Plamen tvoga Srca, Marijo, dopustio mi je da uđem u tako dobro Srce moga Isusa. O Srce prepuno milosrđa i ljubavi, daj da umrem iz ljubavi, tebi za ljubav. O Srce moga Isusa, uroni moje siromašno srce u svoje Srce, pozovi me na tvoju nebesku gozbu koja daje život dušama, iako nisam dostojan, daj da pijem vino tvojih utjeha. Neka tvoja Božanska ljubav ispuni praznine koje su u meni. Neka preobilje tvoga Srca nadoknadi moju mlakost i nedostojnost. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Sedmi dan: Srce Marijino – put naše molitve Bogu

Sva slava, milost, svetost i sve što je veliko i uzvišeno kod Nebeske Kraljice ima svoje korijene u njezinu Srcu, jer je po njezinoj dubokoj poniznosti, po čistoći bez premca, po gorućoj ljubavi njezina djevičanskog Srca Ona očarala Srce Nebeskoga Oca i privukla u svoje Srce i krilo Jedinorođenog Sina Božjega. Tako je Marija bila uzdignuta u najveće dostojanstvo ljubljene Kćeri Nebeskoga Oca, Majke Sine Božjega i Zaručnice Duha Svetoga te postala svetište Presvetog Trojstva.

Zbog toga trebamo častiti ne samo neko od otajstava ove Presvete Djevice nego svu njezinu ljubav, jer ljubav je mjera zasluga i temelj svake svetosti. Ljubav je posvetila sve njezine misli, riječi, djela, razum, volju i sve duševne moći te je ukrasila njezin nutarnji život čudesnom svetošću koja u sebi sadrži najviši stupanj svih kreposti, sve darove i plodove Duha Svetoga. Po ljubavi svoga Srca, Marija je uzvišena nada sve Serafine i stavljena na neusporedivo prijestolje slave i moći.

Dodajmo još k tome da je dobro Srce Marijino izvor svih darova, milosti, i blagoslova za sve koji je ljube kao Majku lijepe ljubavi i koji pobožno časte njezino Prečisto Srce. Mi dakle trebamo biti zahvalni, častiti Kraljičino i Majčinsko Srce Marijino i nikada mu nećemo iskazati dostojnu čast, hvalu i slavu. Sve molitve koje se upućuju Bogu, sva slava, čast i klanjanje koje mu iskazujemo trebaju proći preko zlatne kadionice Presvetog Srca Isusova i Prečistog Srca Marijina da bi bile prihvaćene od Božjeg Veličanstva.

Poslušaj sv. Anselma koji kliče: “O Marijo, ako ti šutiš, nitko ne moli za nas, nitko nam neće priskočiti u pomoć, a ako ti moliš, svi će moliti, svi će nam doći u pomoć.” Sveci su svoje molitve stavljali u Srce Marijino koje je zlatna kadionica jer su shvatili da Bog njihove molitve sjedinjene s Marijinim radije prihvaća i one postaju učinkovitije.

Molitva: Neka Sin Božji, čije su vječno rođenje od Oca slavile vojske Nebeske, vidi kako se u cijelom svemiru slavi njegovo kraljevanje u Srcu Marijinu. Njezino je Srce najuzvišenije, ponor milosti bez dna, prijestolje Kralja slave. Ono je škrinja Božjih darova. O slatka Majko, čuvaj u svom Srcu srca svoje djece koja te mole, neka ona gore ljubavlju tvoga Sina. O Djevice koja očaravaš srca, daj da srca onih koji te ljube budu uzdignuta k Nebu gdje su neizrecive radosti.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Osmi dan: Nasljedovanje Srca Marijina

Promatrajte našeg najvišeg Gospodara i Zakonodavca koji nam je dao uzvišeno Srce Marijino da ga nasljedujemo kao neko sveto pravilo koje će nas posvetiti ako u tome ustrajemo. Zahvalimo Gospodinu što nam je dao tako sveto, ljubazno i slatko Srce koje je sama ljubav. Sva vaša radost i slast treba biti u nasljedovanju Srca Marijina, a da biste ga istinski nasljedovali, trebate često podići oči svoga srca i pažljivo promatrati Srce Marijino. Često predajte svoje srce ovoj uzvišenoj Kraljici Isusu posvećenih srdaca i usrdno je molite da uzme potpunu vlast u vašem srcu, da vas preda i prikaže svome Sinu, da utisne u vaša srca svoje osjećaje i kreposti kako bi častili Isusove kreposti te da na kraju učini vaše srce po Srcu svoga Sina Isusa Krista.

Nasljedujmo Mariju, jer sva sreća, savršenstvo i slava naših srdaca sastoji se u tome da činimo tako da ona budu slike Srca Marijina kao što je ovo Prečisto Srce potpuni odraz Presvetog Srca Isusova. Jer uzvišeno i neshvatljivo Presveto Trojstvo ulijevajući u Mariju beskonačnost svoga Božanskog blaženstva ispuni je i prožme toliko svojim Božanstvom da, budući da je bila puna Boga, sam Bog je djelovao u njoj i po njoj u svemu što je Ona činila. Bog je gledao po njezinim očima, slušao po njezinim ušima, govorio preko njezinih usta, u njoj je sam sebi iskazivao najsavršenije i najradosnije slave i hvale, a na kraju je u njezinu Srcu pronalazio naslade i slasti kao u vlastitome Srcu.

Molitva: O Presveta Majko Božja, zar ti nisi moja istinska Majka, nisam li ja tvoje siromašno dijete? Ne treba li srce sina nalikovati srcu majke? Pa ipak ti vidiš toliku razliku između tvoga i moga srca. O Majko milosrđa, smiluj se mojoj bijedi. Predajem ti potpuno svoje siromašno srce. Usrdno te molim zbog dobrote tvoga majčinskoga Srca da potpuno iskorijeniš u srcu tvoga siromašnog sina sve što ti nije po volji i što bi te moglo ožalostiti, da utisneš u moje srce svete Isusove kreposti i kreposti svoga Srca. O Djevice sveta, ispuni naša srca Božjim Duhom kojim je tvoje Srce preplavljeno. Daj da i mi primamo od punine tvoje milosti, da naš duh bude potpuno poništen u nama i da Duh tvoga Sina potpuno zagospodari u nama tako da govorimo, činimo i živimo privučeni i vođeni Isusom Kristom. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Deveti dan: Posveta Srcu Marijinu

O Kraljice moga srca, molim te da s tobom budem jedno srce, jedna duša, jedan duh i jedna volja. Da bih do toga došao, uzmi moje srce i daj mi svoje da bih mogao vječno pjevati: “Kojeg li dara, divna Marijina ljubav mi je ukrala srce da mi dade svoje!” Neka Marijino Srce bude duša moje duše, duh moga duha, neka ovo divno Srce bude pokretač moga života i svih mojih misli u ljubavi, poniznosti, podložnosti, poslušnosti, strpljenju i u svim drugim krepostima i nakanama ovog nježnog Srca.

Srce Marijino naše je sa svim srcima svetaca i anđela, jer smo udovi istoga otajstvenoga tijela Kristova, i sve što pripada jednom udu pripada i drugome, kao što nam je vječno Otac dajući svoga Sina dao sve skupa s njime. Nemojte se, dakle, zadovoljiti da ljubite Boga beskrajno ljupkoga samo sa svom sposobnošću svoga malog ljudskog srca. Bilo bi to premalo, ako ne ništa. Ljubite Boga velikim Marijinim Srcem i predajte se potpuno Isusu da biste djelovali u istom Duhu njegova Srca.

O Marijo, Majko moja, kao kad se ljudima približava smrt, te najbliži iz obitelji podvostručuju svoje brige i ljubav za bolesnika, tako se i ja nadam i molim te, budi mi blizu u zadnjim danima i satima moga života. Po tvome obećanju budi uza me kako bi me branila od neprijatelja moje duše, dala mi snagu, utješila me, pripravila me za svetu smrt i učinila dionikom tvojih nutarnjih stanja s kojima si Ti išla u susret smrti. Budi tada uz mene, primi moju dušu kad se odijeli od tijela, zaštiti je svojim krilom i svojim majčinskim Srcem, jer ti si Isusova i moja Majka, sva moja ljubav.
Privuci moju dušu k sebi u Nebo, da ljubim, slavim, vječno zahvaljujem Presvetom Trojstvu skupa s tobom, anđelima i svecima.

Molitva: O Kraljice moga srca, prikazujem ti i posvećujem svoje bijedno srce i usrdno te molim zbog dobrote tvoga Srca, po vlasti koju ti je Bog udijelio, uništi sve u meni što ražalošćuje tvoga Sina. Učvrsti u mom srcu kraljevstvo Isusova i tvoga Srca. Neka ova dva divna Srca neprestano i vječno kraljuju u meni.

O velika i divna Majko Marijo, prikazujem ti i posvećujem svoje tijelo, svoju dušu, cijelo svoje biće sa svim njegovim sposobnostima i sve što mi pripada, moj život, moju vječnost. Time ti želim zauvijek i vječno iskazivati čast. Ti sama, moja Gospodarice, zauzmi se moću i vlašću koje ti je Bog udijelio; uzmi me i potpuno sa sobom sjedini kako bih bio potpuno Isusov. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu

Litanije Bezgrešnom Srcu Marijinu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Srce Marijino, bez istočnoga grijeha začeto, moli za nas!
Srce Marijino, od svakoga osobnoga grijeha čisto, moli za nas!
Srce Marijino, svake kreposti i milosti puno, moli za nas!
Srce Marijino, pravilo svetosti, moli za nas!
Srce Marijino, što je po tajanstvenom navješćenju postalo stanom Božjim, moli za nas!
Srce Marijino, što je po tajanstvenom pohodu obasuto novim milostima, moli za nas!
Srce Marijino, što te je najuža prisutnost utjelovljene Riječi devet mjeseci veselila, moli za nas!
Srce Marijino, što je u porodu Isusa, Sina tvoga, neizrecivim veseljem natopljeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je u prikazanju Sina tvoga u hramu, po Šimunovu proročanstvu, mačem boli probodeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je zbog izgubljenog za tri dana Isusa jako rascviljeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je radi nađenog Isusa neopisivo razveseljeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je zbog rastanka Isusova jako ražalošćeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je zbog tuge Sina svoga u Maslinskom vrtu jako rastuženo, moli za nas!
Srce Marijino, što je u šibanju nevinog Isusa isto tolikim udarcima ranjeno, moli za nas!
Srce Marijino, šiljcima trnove krune izbodeno, moli za nas!
Srce Marijino, bremenom Križa opterećeno, moli za nas!
Srce Marijino, s raspetim Sinom također na križ pribijeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je svih Isusovih muka posebice dionikom bilo, moli za nas!
Srce Marijino, što je u smrti Sina svoga blizu križa morem muka obliveno, moli za nas!
Srce Marijino, s mrtvim Isusom skupa pokopano, moli za nas!
Srce Marijino, zbog tolikih grijeha ljudskih prežalosno, moli za nas!
Srce Marijino, što je u uskrsnuću od radosti opet oživjelo, moli za nas!
Srce Marijino, što je u uzašašću Isusovu neizrecivom slašću napunjeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je u silasku Duha Svetoga novim obiljem milosti obasuto, moli za nas!
Srce Marijino, što je u slavnom uznesenju tvojem nad sve blažene duhove uzvišeno, moli za nas!
Srce Marijino, uzroče naše radosti, moli za nas!
Srce Marijino, zdravlje bolesnika, moli za nas!
Srce Marijino, utjeho svih nevoljnika, moli za nas!
Srce Marijino, utočište grešnika, moli za nas!
Srce Marijino, ufanja i slatka obrano tvojih vjernika, moli za nas!
Srce Marijino, jakosti umirućih, moli za nas!
Srce Marijino, rashlado duša u Čistilištu, moli za nas!
Srce Marijino, štite vojujuće Crkve, moli za nas!
Srce Marijino, radosti Anđela i Svetih, moli za nas!
Srce Marijino, stane Duha Svetoga, moli za nas!
Srce Marijino, milino Isusa, Sina svoga, moli za nas!
Srce Marijino, srce po Srcu vječnoga Oca, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Pomolimo se: Svemogući vječni Bože, koji si pripravio dostojno prebivalište Duhu Svetome u Srcu Blažene Djevice Marije, udijeli milostivo, da pobožno štujući njezino neokaljano Srce uzmognemo po tvome Srcu živjeti, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

30. svibnja – dan kad je rođena hrvatska demokracija

Republika Hrvatska obilježava 34. godišnjicu konstituiranja prvog demokratskog i višestranačkog Sabora, ali ovaj nas praznik podsjeća i na povijesnu ulogu Hrvatskoga sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća.

Na prvim višestranačkim izborima u proljeće 1990. pobijedio je HDZ pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, osvojivši 42 posto glasova i 60 posto zastupničkih mandata. Predsjedništvo HDZ-a uputilo je poziv “čitavom hrvatskom narodu u Domovini i iseljeništvu te svim građanima Hrvatske da 30. svibnja 1990, dan saziva Hrvatskog sabora i izbora Vrhovništva suverene Hrvatske, proslave svečano, ponosno i dostojanstveno”, prenosi hkm.hr

Tijekom radnog dijela sjednice izabrana je Komisija za izbor i imenovanja, na čelu s Ivanom Milasom, na čiji je prijedlog izabrano vodstvo prvog višestranačkog parlamenta. Za predsjednika je izabran Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

Iako smo dosada prešli kratki dio puta u parlamentarnu demokraciju bio je to presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj, civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji

Stipe Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a dr. Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. Te 1990. dr. Tuđman obratio se zastupnicima u Hrvatskom saboru nadahnutim govorom i zahvalio na povjerenju na časnoj i odgovornoj dužnosti:

Želim se prije svega zahvaliti uime Predsjedništva Hrvatske i u svoje osobno ime na povjerenju što ste nam ga očitovali izborom na ovu časnu i odgovornu dužnost. Usudio bih se, štoviše, reći i najodgovorniju dužnost jer ona obvezuje na čuvanje i zastupanje, jačanje i osiguranje punoga suvereniteta hrvatskoga naroda i neokrnjivih sloboda i građanskih prava svih državljana Hrvatske. U obnašanju naših dužnosti valja nam uvijek imati na umu činjenicu da u gotovo četrnaeststoljetnoj pisanoj povijesti Hrvata, ni u jednoj drugoj ustanovi hrvatskog narodnog života nije bila tako izravno očitovana opstojnost, samosvojnost i samoodređenje kao u neprekidnosti trajanja i djelovanja Hrvatskoga sabora. Tijekom svih tih dugih stoljeća i tegovne nam povijesti hrvatski državni sabor bio je čuvarom hrvatskog nam državnog suvereniteta s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941. hrvatskog naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice. Hrvatski je sabor bio nositeljem pravnog poretka i u ovisnosti od društvenih okolnosti svoga vremena, jamstvom sloboda i prava građana te općeg civilizacijskoga napretka.

Štovani zastupnici, velebnom pobjedom demokracije koja je omogućila saziv i ovakav sastav hrvatskoga sabora stvorena je takva duhovna klima da gotovo zahtijeva svečarske, velike riječi. Međutim, prilike u kojima živimo, okolnosti koje nas okružuju i osobito zaraće što su pred nama ne dopuštaju nam blještavi trijumfalizam niti velika i olaka obećanja. Ipak, pozivajući na krajnju razboritost i promišljenost daleko smo od svake dvojnosti i pesimističkog malodušja. Iako smo dosada prešli kratki dio puta u parlamentarnu demokraciju bio je to presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj, civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.

Neka umru sve mržnje, neka se isprave nepravde, neka budu sigurni naši putevi i iskreni naši susreti. Neka svane dan pomirenja nadahnut istinom i ljubavlju.

Događanja su toga dana, 30. svibnja 1990, kada je rođen demokratski Hrvatski sabor, započela svečanom svetom misom u Zagrebačkoj katedrali, koju je predvodio kardinal Franjo Kuharić, a na kojoj je bio cijeli tadašnji vrh Hrvatske demokratske zajednice, predvođen predsjednikom, dr Franjom Tuđmanom. Kardinal Kuharić pred prepunom je katedralom, među ostalim, rekao: Mi biskupi s područja Republike Hrvatske preporučili smo svećenicima da ovih dana slave misu u svojim župskim zajednicama za domovinu. Ovo euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali upravo na dan kad se konstituira višestranački Hrvatski sabor i nova vlada javna je molitva crkve u Hrvata da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha Svetoga.

Kardinal Kuharić je 30. svibnja 1990. u Zagrebačkoj katedrali u propovijedi rekao:

Poštovani izabrani sabornici, cijenjeni kandidati za novu hrvatsku Vladu, dragi vjernici, braćo i sestre u Isusu Kristu, mi župnici s područja Republike Hrvatske preporučili smo svećenicima da ovih dana slave misu u svojim župskim zajednicama za domovinu. Ovo euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali upravo na dan kad se konstituira višestranački hrvatski Sabor i nova Vlada javna je molitva Crkve u Hrvata da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha Svetoga.

Ima u povijesti naroda tako važnih događaja i odlučnih trenutaka koji su prekretnica u narodnom životu i koji opet usmjeruju jedno novo razdoblje, mijenjaju tijek zbivanja pa se takve promjene s pravom ocjenjuju u svom značenju kao povijesne. Što se dogodilo? Od Baltičkog do Jadranskog mora podigao se nenadano, neočekivanom snagom u narodima i državama istočne Europe val tako dubokih promjena sistema kad su mnoštva progovorila iz svoje nutrine i otvorila svoje potisnute misli i skrivene težnje za slobodom. Tako se dogodila sloboda. Dogodio se prijelaz iz jednostranačkog sistema u sistem višestranačke parlamentarne demokracije. Taj val nije mimoišao ni Hrvatsku.

Danas će u starodrevnu sabornicu ući, nakon dugog razdoblja, na tajnim izborima slobodno izabrani sabornici s različitim programima da svi zajedno s dobrom voljom traže rješenja teških problema sadašnjice. Hrvatski narod i svi građani Hrvatske birali su svoje predstavnike kojima povjeravaju odgovornost za svoju budućnost i brigu za ostvarenje svih opravdanih težnji da se izgrađuje društvo na zdravim temeljima pravednosti, istine i slobode. Da se odnosi među ljudima i narodima izgrađuju na ravnopravnosti i poštovanju za život u miru i dostojanstvu svakog čovjeka. Da se ostvaruje duhovni, moralni, kulturni, ekonomski napredak hrvatskog naroda u skladu s njegovim neotuđivim suverenitetom, a za dobro i sigurnost svih građana kojima je Hrvatska lijepa domovina.

Hrvatski je narod velikom većinom izabrao program i od nosilaca nove vlasti očekuje mudro i razborito vodstvo, da Hrvatska bude uistinu pravna država, zajamčenih ljudskih prava i sloboda, za sve njezine stanovnike bez obzira na nacionalne, vjerske i političke razlike. Odgovornost je velika, velika je mudrost potrebna i za svjetovnu vlast poticajna je Isusova riječ da oni koji su prvi po odgovornosti za zajednicu budu poslužitelji, sluge.

Razumljivo je da je tako važan događaj i uzrok radosti koja ispunja srca mnogih sinova i kćeri hrvatskog naroda u domovini i tuđini. Željeli bismo da se s nama raduju svi građani Hrvatske, i da svi budu raspoloženi surađivati iskreno i savjesno, da svima bude dobro. Da svi žive u slozi i povjerenju. Ljudski se odnosi grade raspoloženjem srca i ispravnom savješću da svi žele dobro svima i da svi nastoje činiti dobro svima. Neka umru sve mržnje, neka se isprave nepravde, neka budu sigurni naši putevi i iskreni naši susreti. Neka svane dan pomirenja nadahnut istinom i ljubavlju.

Svim vjernicima preporučamo da trajno mole za mir i blagostanje domovine. Neka našu molitvu za Božji blagoslov novom Saboru i novoj Vladi prati zagovor presvete Bogorodice, duhovne majke svih ljudi i Nebeske Kraljice svih naroda. Njoj naši pradjedovi u starodrevnom svetištu remetskom dadoše naslov fidelissima advocata Croatiae, najvjernija odvjetnica Hrvatske. Tako neka bude. Amen.

Sabornica je tog 30. svibnja 1990. bila pretijesna za sve zastupnike i goste. Uzvanici, poput kardinala Franje Kuharića i predsjednika Islamske vjerske zajednice Šefka Omerbašića, sjedili su u prvom redu, bili su tu i predstavnici diplomatskog zbora i brojni novinari. Među njima je bio Dubravko Grakalić, danas novinar Glasa Istre, a te 90-e bio je mladi novinar Vjesnikove press agencije.

“Bila je strašno velika gužva no atmosfera je bila svečana. Ispred Sabora se okupilo nekoliko desetaka ljudi koji su pjevali “Vilo Velebita”, “Ustani bane” i druge pjesme koje su do tada bile zabranjene. Nikad u Saboru više nije bilo takvog trenutka”, prisjetio se Grakalić i dodao: “Sjećam se i da je Tuđman izašao ispred zgrade Sabora kad se dizala zastava i malo su mu oči zasuzile. Stipe Mesić se družio sa emigracijom; s ljudima koji su nama tada bili potpuno nepoznati. Nije bilo nikakvih incidenata; sve je prošlo vrlo civilizirano, bez obzira na veliku gužvu”, rekao je Grakalić.

Novoizabrani zastupnici spustili su se, predvođeni dr. Tuđmanom na središnji zagrebački trg, na kojem je pred desecima tisuća građana održana manifestacija u režiji Antuna Vrdoljaka. Uslijedio je svečani ulazak u Banske dvore, u kojima je dr. Tuđman održao svečani prijem.

Novoizabrani zastupnici spustili su se, predvođeni dr. Tuđmanom na središnji zagrebački trg, na kojem je pred desecima tisuća građana održana manifestacija u režiji Antuna Vrdoljaka. Uslijedio je svečani ulazak u Banske dvore, u kojima je dr. Tuđman održao svečani prijem.

SVETAC DANA – SV. IVANA ORLEANSKA

Sa samo 17 godina života stala je na čelo francuske vojske te u nevjerojatnom vojnom pohodu oslobodila svoju domovinu od vlasti tuđinca, a nakon dvije godine, upavši u ruke neprijatelja, osuđena i spaljena na lomači. Njezina se tragika ipak pretvorila u trijumf, jer ju je Crkva 1909. proglasila blaženom, a 1920. svetom. U nastavku pročitajte razmišljanje pape Benedikta XVI. o ovoj velikoj svetici.

Danas vam želim govoriti o Ivani Arškoj, mladoj svetici s kraja srednjeg vijeka, koja je umrla s 19 godina, 1431. Ta francuska svetica, citirana više put u Katekizmu Katoličke Crkve, posebno je bliska svetoj Katarini Sienskoj, zaštitnici Italije i Europe. Riječ je dvjema mladim ženama iz naroda, laikinjama i posvećenima djevičanstvu; dvjema mističarkama koje su bile zauzete, ne u klauzuri, već usred stvarnosti Crkve i svijeta svoga doba. One su možda najkarakterističnije predstavnice onih “snažnih žena” koje su, krajem srednjeg vijeka, neustrašivo nosile veliko svjetlo evanđelja u složena povijesna događanja. Mogli bismo ih prispodobiti svetim ženama koje su ostale na Kalvariji, blizu raspetog Isusa i Mariji, njegovoj Majci, dočim su apostoli pobjegli a sam Petar ga tri put zanijekao. Crkva je, u tome razdoblju, proživljavala duboku krizu zbog velikog zapadnog raskola, koji je trajao gotovo 40 godina. U vrijeme kada je Katarina Sienska 1380. umrla, bili su jedan papa i jedan protupapa; kada se Ivana rodila, a to je bilo 1412., bili su jedan papa i dvojica antipapa. Zajedno s tim raskolom u Crkvi, vladali su stalni bratoubilački ratovi među europskim kršćanskim narodima, od kojih je najdramatičniji bio beskrajni “Stogodišnji rat” između Francuske i Engleske.

Ivana Arška nije znala ni čitati ni pisati, ali se njezinu dušu može duboko upoznati zahvaljujući dvama izvorima od izvanredne povijesne vrijednosti: riječ je o dvama procesima koji se tiču nje. Prvi, Proces osude (PCon), sadrži prijepis dugih i brojnih Ivaninih ispitivanja tijekom posljednjih mjeseci njezina života (veljača-svibanj 1431.) i prenosi same svetičine riječi. Drugi, Proces poništavanja osude odnosno Proces “rehabilitacije” (PNul), sadrži iskaze oko 120 očevidaca iz svih razdoblja njezina života (usp. Procès de Condamnation de Jeanne d’Arc, 3 knj. i Procès en Nullité de la Condamnation de Jeanne d’Arc, 5 knj., izd. Klincksieck, Pariz l960.-1989.)

Ivana se rodila u Domremyju, seocetu smještenom na granici između Francuske i Lorrainea. Njezini su roditelji bili vrijedni seljaci, koje su svi poznavali kao izvrsne vjernike. Od njih je primila dobar vjerski odgoj, s velikim utjecajem duhovnosti Imena Isusova, kojoj je poučavao Bernardin Sienski i koju su u Francuskoj širili franjevci. Isusovu se imenu uvijek pridruživalo ime Marijino i tako je, na temelju pučke pobožnosti, Ivanina duhovnost duboko kristocentrična i marijanska. Još od djetinjstva ona pokazuje veliku ljubav i suosjećanje prema siromašnima, bolesnima i svima koji trpe, u dramatičnom kontekstu rata.

Iz samih njezinih riječi doznajemo da je Ivanin vjerski život sazrio kao mistično iskustvo počevši od 13. godine života (PCon, I, p. 47-48). Preko “glasa” arhanđela Mihaela, Ivana se osjetila pozvanom od Gospodina da ojača svoj kršćanski život i da se osobno zauzme za oslobođenje svoga naroda. Njezin izravni odgovor, njezino “da”, je zavjet djevičanstva, s novom zauzetošću u sakramentskom životu i molitvi koja se odražavala u svakodnevnom sudjelovanju na misi, ispovijedi i čestoj pričesti, dugim trenucima molitve u šutnji pred Raspetim ili Gospinom slikom. Suosjećanje i zauzimanje mlade francuske seljanke za svoj narod koji trpi snažio je njezin mistični odnos s Bogom. Jedan od najoriginalnijih aspekata svetosti te mlade djevojke je upravo ta povezanost između mističnog iskustva i političke misije. Nakon godina skrivenog života i nutarnjeg sazrijevanja uslijedilo je kratko, ali intenzivno dvogodišnje razdoblje njezina javnog života: godina djelovanja i godina muke.

po posljednji put pričest u zatvoru i odmah odvedena na stratište na trgu stare tržnice. Zamolila je nekog svećenika da pred lomačom drži procesijski križ. Tako je umrla gledajući Isusa Raspetog i izgovarajući više put vrlo glasno Isusovo ime (PNul, I, str. 457; usp. Katekizam Katoličke Crkve, 435). Nekih dvadeset i pet godina kasnije, Proces poništenja osude, pokrenut pod autoritetom pape Kalista III., zaključuje se svečanim pravorijekom koji spomenutu osudu proglašava ništavnom (7. srpnja 1456.; PNul, II, str. 604-610). Taj dugi proces, u kojem su prikupljeni iskazi svjedoka i mišljenja mnogih teologa, koji su sva išli u prilog Ivani, iznio je na vidjelo njezinu nevinosti i potpunu vjernost Crkvi. Ivana Arška će kasnije biti proglašena svetom od pape Benedikta XV., 1920. godine.

Draga braćo i sestre, Isusovo ime, koje je naša svetica zazivala sve do posljednjih trenutaka svoga zemaljskog života, bila je kao stalni dah njezine duše, kao kucaj njezina srca, središte čitava njezina života. “Misterij ljubavi Ivane Arške”, koji je tako očarao pjesnika Charlesa Péguya, je ta potpuna ljubav prema Isusu i bližnjemu u Isusu i po Isusu. Ta je svetica shvatila da ljubav obuhvaća cjelokupnu stvarnost Boga i čovjeka, neba i zemlje, Crkve i svijeta. Isus je uvijek na prvome mjestu u njezinu životu, prema njezinu lijepom izrazu: “Našemu se Gospodinu mora prvome služiti” (PCon, I, str. 288; usp. Katekizam Katoličke Crkve, 223). Ona kaže s potpunim povjerenjem i predanjem: “Uzdam se u Boga moga Stvoritelja, ljubim ga svim srcem svojim” (isto, str. 337). Zavjetom djevičanstva, Ivana je čitavu svoju osobu posvetila isključivo jedinoj ljubavi – Isusu: to je “njezino obećanje dano Našem Gospodin da će dobro čuvati svoje djevičanstvo tijela i duše” (isto, str. 149-150). Djevičanstvo duše je milosno stanje, najviša vrijednost, za nju dragocjenija od života: to je Božji dar kojeg se mora primiti i čuvati s poniznošću i s pouzdanjem. Jedan od poznatijih tekstova iz prvog procesa odnosi se upravo na to: “Upitana da li znade je li u milosti Božjoj, odgovara: Ako nisam, Bog želi da budem; ako jesam, Bog me želi u njoj sačuvati” (isto, str. 62; usp. Katekizam Katoličke Crkve, 2005).

Naša svetica živi molitvu u obliku stalnog dijaloga s Gospodinom, koji prosvjetljuje također njezin dijalog sa sucima i ulijeva joj mir i sigurnost. Ona moli s pouzdanjem: “Premili Bože, u čast vaše svete muke, molim vas da mi, ako me ljubite, objavite kako moram odgovoriti tim crkvenim ljudima” (isto, str. 252). Ivana razmatra Isusa kao “Kralja neba i zemlje”, Tako je, na svojem stijegu, Ivana dala naslikati sliku “Našega Gospodina koji drži zemlju” (isto, str. 172): slika je to njezine političke misije. Oslobođenje njezina naroda je djelo ljudske pravednosti, kojeg Ivana čini u ljubavi, iz ljubavi prema Isusu. To je lijepi primjer svetosti za laike zauzete u političkom životu, prije svega u najtežim situacijama. Vjera je svjetlo koje vodi čovjeka u svakoj odluci, kao što će to posvjedočiti, stotinu godina kasnije, drugi veliki svetac, Britanac Thomas More. Ivana u Isusu kontemplira također čitavu stvarnost Crkve, nebesku “Crkvu pobjednicu”, kao i zemaljsku “vojujuću Crkvu”. Prema njezinim riječima “Naš Gospodin i Crkva su jedno” (isto, str. 166). Ta tvrdnja, citirana u Katekizmu Katoličke Crkve (br. 795), ima doista herojski karakter u kontekstu Procesa osude, pred njezinim sucima, crkvenim ljudima, koji su je progonili i osudili. U Isusovoj ljubavi Ivana nalazi snagu da ljubi Crkvu sve do kraja.

Sviđa mi se podsjetiti da je sveta Ivana Arška imala snažan utjecaj na jednu suvremenu mladu sveticu: Tereziju od Djeteta Isusa. U potpuno drukčijem životu, provedenom u klauzuri, karmelićanka iz Lisieuxa se osjećala vrlo bliskom Ivani, živeći u srcu Crkve i sudjelujući u Kristovim patnjama za spasenje svijeta. Crkva ih je ujedinila kao zaštitnice Francuske, nakon Djevice Marije. Sveta je Terezija izrazila želju da umre kao Ivana, izgovarajući Isusovo ime (Manoscritto B, 3r) i bila je nošena istom velikom ljubavlju prema Isusu i bližnjemu, življenoj u posvećenom djevičanstvu.

Draga braćo i sestre, svojim svijetlim svjedočanstvom, sveta Ivana Arška nas poziva na visoku mjeru kršćanskog života: učiniti od molitve nit vodilju naših dana; imati puno povjerenje u vršenju Božje volje, kakvagod da ona bila; živjeti ljubav bez posebnih naklonosti, bez granica i crpeći, poput nje, u Isusovoj ljubavi duboku ljubav prema njegovoj Crkvi. Hvala! (kateheza pape Benedikta XVI., 2011.)

Molitva sv. Ivani Orleanskoj

Vječni Oče, dao si nam sv. Ivanu Orleansku po svojoj neograničenoj ljubavi i milosrđu koje imaš za nas. Ponizno molimo da nam pošalješ Duha Svetoga, po kojem riječ s Tvojih usta doseže uši vjernih. Dopusti mi da budem svjedok Tvom Sinu Isusu Kristu baš kao što je to bila sv. Ivana Orleanska. O Isuse, obdari me hrabrošću da činim po Tvojoj volji, tako da mogu biti u skladu s našim Nebeskim Ocem. Zahvaljujem ti na daru Tvoje ljubavi, za koju se nadam da ću jednog dana u potpunosti razumjeti. Amen.

Preuzeto s bitno.net

Na Tijelovo, katolici su obvezni ići na misu – evo koji su još zapovjedni blagdani u Hrvatskoj

U četvrtak, 30. svibnja, slavimo blagdan Tijelova, a katolici koji taj dan hotimice ne odu na svetu misu, čine težak grijeh

S obzirom na velik broj blagdana i svetkovina u crkvenom kalendaru velik broj katolika ne zna da postoje i zapovjedni blagdani, oni za koje vrijede ista pravila kao i nedjeljom – obvezna sveta misa i uzdržavanje od rada.

Što su blagdani?

Prema stranici Hrvatskog leksikona blagdan je dan, obično neradni, u koji se što obilježava, slavi ili svetkuje. Blagdan može biti religijski ili sekularni. U katoličkom liturgijskom kalendaru pak postoji stupnjevanje liturgijskih dana i slavlja na svetkovine, blagdane i spomendane.

Prvotni i temeljni blagdan u kršćanstvu jest nedjelja, kada Crkva slavi vazmeno otajstvo prema apostolskoj predaji koja ima svoj početak u samom danu Kristova uskrsnuća. Liturgijska se slavljenja klasificiraju i primaju svoj stupanj prema važnosti i značenju koje im se pridaje.Tijekom povijesti to se mijenjalo i dovelo do veoma složenoga blagdanskog poretka. Nakon Tridentskog sabora (u 16. stoljeću) bilo je šest različitih blagdanskih stupnjeva, a mnogi blagdani imali su svoje osmine (cijeli tjedan nakon blagdana bio je obilježen tim blagdanom). Prema odredbi Drugoga vatikanskog sabora (SC 107), došlo je do bitnoga pojednostavljenja. Opća načela o liturgijskoj godini i kalendaru, donesena godine 1969., određuju da se liturgijska slavlja unaprijed razlikuju i nazivaju: svetkovina, blagdan, spomendan. Više o toj temi možete pročitati OVDJE.

Što su zapovjedni blagdani?

Sveta Stolica odredila je, uz nedjelju, posebne zapovjedne blagdane tijekom kojih su vjernici obvezni “sudjelovati na svetoj misi te uzdržavati se od onih radova i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjem ili potreban odmor duše i tijela” (usp. Kan. 1247).

Prema Kanonskom zakoniku to su “blagdani Rođenja Gospodina našega Isusa Krista, Bogojavljanja, Uzašašća i Presvetog Tijela i Krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrešnog Začeća i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konačno Svih svetih”.

Međutim, druga točka kanona 1247. Kanonskog zakonika određuje da “biskupska konferencija ipak može, pošto prije dobije odobrenje Apostolske Stolice, neke od zapovijedanih blagdana ukinuti ili prenijeti na nedjelju”, mogućnost koju je iskoristila i Crkva u Hrvata.

Koji su zapovjedni blagdani Crkve u Hrvata?

Još je Biskupska konferencija Jugoslavije 1984. godine donijela odluku, što su potom potvrdile i Hrvatska biskupska konferencija te Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, da su zapovjedni blagdani u Hrvatskoj i BiH BožićTijelovoVelika Gospa i Svi sveti (uz naravno Uskrs koji pada u nedjelju).

Što ako tog dana ne možemo otići na misu?

Katolička Crkva u članku 1. kanona 1248. ističe kako “zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu”.

Druga, pak, točka istog kanona određuje: “Ako nema posvećenog službenika ili ako zbog drugoga važnog razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporučuje vjernicima da sudjeluju u službi Riječi, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u župnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu, ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u obiteljskim skupinama.”

Katekizam Katoličke Crkve u točki 2181 kao neke od mogućih opravdanih razloga za neodlazak na svetu misu u zapovjedne dane navodi bolest, skrb za dojenčad ili dobivanje oprosta od vlastitog župnika.

No, isti članak navodi, i to je nešto što svaki katolik mora upamtiti, da oni koji hotimice ne odu na svetu misu u zapovjedne dane čine težak grijeh.

Izvor: Bitno.net

Jutarnja molitva na Tijelovo

Divnoj dakle Tajni ovoj
klanjajmo se smjerno mi,
stari zakon žrtvi novoj
nek se sada ukloni,
vjera duši čovjekovoj,
nek spoznanje dopuni.

Bogu Ocu, Bogu Sinu
hvala s pjesmom radosnom.
Slavimo im veličinu,
častimo ih dušom svom,
k Duhu Svetom nek se vinu
glasi s dikom jednakom. Amen.

– Kruh s neba dao si njima.

– Koji svaku slast u sebi ima.

Pomolimo se: Bože, ti si nam u divnom sakramentu ostavio spomen svoje muke. Daj nam tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi Kristove da vazda osjećamo u sebi plod tvoga otkupljenja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Pohvale Imenu Božjemu

Blagoslovljen budi Bog!
Blagoslovljeno njegovo sveto ime!
Blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek!
Blagoslovljeno Ime Isusovo!
Blagoslovljeno presveto Srce Isusovo!
Blagoslovljena predragocjena Krv Isusova!
Blagoslovljen Isus u presvetom Oltarskom Sakramentu!
Blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj!
Blagoslovljena velika Bogorodica presveta Djevica Marija!
Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino Začeće!
Blagoslovljeno njezino slavno uznesenje!
Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke!
Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti zaručnik!
Blagoslovljen Bog u svojim anđelima i u svojim svetima! Amen!

Pin It