Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 20. SIJEČNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

Utorak, 20. 1. 2026.

Svagdan

ili: Sv. Fabijan († 250.), papa i mučenik; ili: Sv. Sebastijan († 288.), mučenik

II. tjedan kroz godinu,

2. tjedan psaltira

Misna čitanja:

1Sam 16,1-13; Ps 89,20-22.27-28; Mk 2,23-28

Boja liturgijskog ruha:

zelena/crvena

Imendani:

Fabijan, Fabijana, Sebastijan, Neofit

Prvo čitanje:

1Sam 16,1-13

Samuel pomaza Davida usred njegove braće, i Duh Gospodnji obuze Davida.

Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Gospodin reče Samuelu: »Dokle ćeš tugovati zbog Saula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jeseju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.« A Samuel reče: »Kako bih mogao ići onamo? Saul će to čuti, i ubit će me!« Ali mu Gospodin odgovori: »Uzmi sa sobom junicu pa reci: ‘Došao sam da žrtvujem Gospodinu!’ I pozovi Jeseja na žrtvu, a ja ću te sam poučiti što ćeš činiti: pomazat ćeš onoga koga ti kažem.«
Samuel učini kako mu je zapovjedio Gospodin. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršćući dođu u susret i zapitaju: »Znači li tvoj dolazak dobro?« Samuel odgovori »Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Gospodinu. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!« Potom očisti Jeseja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu.
Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: »Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!« Ali Gospodin reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.« Zatim Jesej dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: »Ni ovoga Gospodin nije izabrao.« Tada Jesej dovede Šamu, ali Samuel reče: »Ni ovoga Gospodin nije izabrao.« Tako Jesej dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče: »Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.«
Potom zapita Jeseja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jeseju: »Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jesej posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće, i Duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 89,20-22.27-28

Nađoh Davida, slugu svoga.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:
»Junaku stavih krunu na glavu,
izabranika iz naroda izdigoh.«

»Nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.«

»On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.«

Evanđelje:

Mk 2,23-28

Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Jedne je subote Isus prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji, gospodar je subote!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. MARIO, MARTA I SINOVI

U Rimu su, za vrijeme Decijeva progonstva (250. godine), pomagali svećeniku Ivanu koji je sahranjivao tijela ubijenih mučenika. Zatečeni u tom činu, te odbivši odbaciti vjeru bivaju osuđeni na razna mučenja te naposljetku i sami umiru mučeničkom smrću.

Mario i njegova žena Marta, koji su pripadali perzijskom plemstvu, došli su u Rim sa svojim sinovima Audifaksom i Abahumom na grob svetih apostola i mučenika, za vladavine cara Decija (250. godine).

Kao gorljivi kršćani, suosjećali su s progonjenim vjernicima, pomagali im, te pokapali tijela pogubljenih. Pomagali su svećeniku Ivanu sahraniti 267 mučenika u katakombama kod rimske ceste Via Salaria. Zbog toga su uhićeni i dovedeni pred suca Muscijana, koji ih je pokušao nagovoriti da odbace vjeru, ali ne uspjevši, osudio ih je na različita mučenja.

Zatvoreni su i suđeni, a budući da na sudu nisu iskazali čast poganskim bogovima, nego se otvoreno i odlučno oduprli, Mariju i sinovima odrubljena je glava u mjestu Nymphae Catabassi, 13 milja od Rima, a njihova su tijela spaljena. Marta je bila bačena u bunar. Rimljanka Felicitas, koja je uspjela spasiti dijelom očuvana tijela Marija i sinova, te Martino tijelo iz bunara, dala je svete relikvije tajno pokopati u katakombama kod rimske ceste Via Cornelia, 20. siječnja 270. godine.

Spomendan ovih četvero mučenika je međutim premješten na 19. siječnja, jer je 20. siječnja blagdan sv. Sebastijana. Trinaest stoljeća kasnije (1590.), njihovi su ostaci pronađeni, i sada se časte u crkvama u Rimu, Cremoni i Seligenstadtu u Njemačkoj. Na mjestu njihova mučeništva kasnije je podignuta crkva, koja je u srednjovjekovlju bila vrlo popularno hodočasničko mjesto.

Ime Mario vjerojatno dolazi iz keltskog, a znači “muškarac”. Popularno se smatra muškom verzijom imena Marija. Ovo ime nose brojni sveci i blaženici pa je u tom smislu napose vezano uz štovanje Blažene Djevice Marije, zbog čega ga se smatra uistinu “marijanskim”.

Ime Marta potječe iz aramejskoga i znači ”gospođa, gospodarica”.

MISNA ČITANJA – 19. SIJEČNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Zaručnik je s njima.

Ponedjeljak, 19. 1. 2026.

Svagdan

II. tjedan kroz godinu,

2. tjedan psaltira

Misna čitanja:

1Sam 15,16-23; Ps 50,8-9.16b-17.21.23; Mk 2,18-22

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Mario Kanut, Ljiljana, Marta, Makarije

Napomena:

▪ Julijanski kalendar: Bogojavljenje Gospodnje.

Prvo čitanje:

1Sam 15,16-23

Poslušnost je vrednija od žrtve.Gospodin te je odbacio, da ne budeš više kralj.

Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Samuel reče Saulu: »Stani da ti kažem što mi je noćas objavio Gospodin.« A on reče: »Govori!« Tada će Samuel: »Koliko god si malen sam u svojim očima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Gospodin te pomazao za kralja nad Izaelom. Gospodin te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: ‘Idi, izvrši »herem« na tim grešnicima, na Amalečanima, vojuj na njih do istrebljenja.’ Zašto nisi poslušao riječi Gospodnje? Zašto si se bacio na plijen i učinio ono što je zlo u Gospodnjim očima?«
Saul odgovori Samuelu: »Ja sam poslušao riječ Gospodnju: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalečkog kralja, i izvršio ‘herem’ na Amalečanima. Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na čemu se imao izvršiti ‘herem’, da žrtvuje Gospodinu, tvome Bogu, u Gilgalu.« A Samuel odvrati:
»Jesu li Gospodinu milije paljenice i klanice
nego poslušnost njegovu glasu?
Znaj, poslušnost je vrednija od žrtve,
pokornost je bolja od ovnujske pretiline.
Nepokornost je kao grijeh čaranja,
samovolja je kao zločin s idolima.
Ti si odbacio riječ Gospodnju, zato je Gospodin odbacio tebe, da ne budeš više kralj.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 50, 8-9.16b-17.21.23

Onomu koji hodi stazama pravim pokazat ću spasenje Božje.

»Ne korim te zbog žrtava tvojih —
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzet junca,
ni jaraca iz tvojih torova.«

»Što nabrajaš naredbe moje,
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija,
te riječi moje za leđa bacaš?«

»Sve si to učinio, a ja da šutim?
Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«

»Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hodi stazama pravim —
njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Evanđelje:

Mk 2,18-22

Zaručnik je s njima.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?«
Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«
»Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.«
»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino proderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego — novo vino u nove mješine!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. MARGARETA UGARSKA

Sveta Margareta Ugarska, kraljevna i dominikanska redovnica, u velikoj mjeri vezana je i uz hrvatsku povijest


Rođena je 27. siječnja 1242. godine u hrvatskom gradu Klisu kao deveto od desetero djece ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. i kraljice Marije Laskaris, koji su se u Hrvatsku sklonili pred mongolskom najezdom. Roditelji su se zavjetovali da će Margaretu u znak zahvalnosti za slobodu svoje zemlje posvetiti dragom Bogu. Tako je već 1245. godine, prije svoje četvrte godine, povjerena odgoju dominikanki u mađarskom gradu Veszpremu. U dvanaestoj godini položila je redovničke zavjete u Budimu, u samostanu što ga je na otoku Nyulak-szigete (Zečji otok), usred Dunava za nju dao sagraditi njezin otac.

Potpuno se posvetila Kristu, asketskom životu, služenju bolesnika i djelima milosrđa. Veliku blagost prema sestrama, kojima je željela služiti i u najneznatnijim stvarima, sjedinila je s nastojanjem da uspostavi mir i s neslomivom snagom da prokazuje nepravde.

Osobito je štovala svetu Euharistiju i Kristovu Muku, te pobožnost prema Duhu Svetome i Blaženoj Djevici Mariji. Rado je čitala Sveto pismo i povjeravala se svome duhovniku, dominikancu Marcelu. Posebno, čak izuzetno je poštovala sveto siromaštvo i toliko se rado odricala da je za to bila nagrađena posebnim nadnaravnim darovima. Jedna je od najvećih srednjovjekovnih mističarki toga vremena.

Svoj život prikazala je kao žrtvu za oslobođenje svoga naroda i očeva kraljevstva od agresora s Istoka, od Tatara.

Preminula je na današnji dan, 18. siječnja 1270., u dominikanskom samostanu na dunavskom otoku Margit-sziget usred Budimpešte, koji je i po njoj nazvan. Njezin su grob ubrzo počeli posjećivati brojni vjernici i hodočasnici iz raznih krajeva, a zaredala su i brojna uslišenja molitava i čuda.

Godinu dana nakon njezine smrti, njezin brat Stjepan V., ugarski kralj, zatražio je od pape Grgura X. da se pokrene proces za beatifikaciju njegove sestre. Dokumenti ovog prvog procesa nisu sačuvani. Uslijedio je drugi proces, koji je pokrenuo papa Inocent V., 1276. godine, ali su i ovi spisi nestali, a sačuvan je samo jedan primjerak u dominikanskom samostanu. U međuvremenu je puk Margaretu već počeo štovati kao sveticu. Zbog navale Turaka relikvije su ove svetice 1618. godine prenesene u Bratislavu.

Blaženom ju je 1789. godine proglasio papa Pio VI., a svetom tek 19. studenoga 1943. godine papa Pio XII.

Ne zaboravimo da je sveta Margareta Ugarska bila i hrvatska princeza, te da je njezin otac Bela IV., u znak zahvalnosti zbog pružanja utočišta i pomoći kad je bježao pred Tatarima, dodijelio povlasticu slobodnog kraljevskog grada zagrebačkom Gradecu, Samoboru, Križevcima i Jastrebarskom.

Ime Margareta je grčkog i latinskog porijekla a znači “perla”, “biser”.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 18. SIJEČNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!

Nedjelja, 18. 1. 2026.

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

II. tjedan kroz godinu,

2. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Iz 49,3.5-6; Ps 40,2.4ab.7-10; 1Kor 1,1-3; Iv 1,29-34

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Priska, Liberata, Margareta, Biserka

Napomena:

▪ Započinje molitvena osmina za jedinstvo kršćana.

Prvo čitanje:

Iz 49,3.5-6

Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.

Čitanje knjige proroka Izaije
Gospodin mi reče: »Ti si sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!« A sad govori Gospodin, koji me od utrobe slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: »Premalo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 40,2.4ab.7-10

Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.

Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Drugo čitanje:

1Kor 1,1-3

Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

Početak Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 1,29-34

Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:
»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«
I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. ANTUN PUSTINJAK

U mnogim crkvama događa se 17. siječnja promjena na jednom oltaru: sliku ili kip sv. Antuna Padovanskog zamijeni lik svetog Antuna Pustinjaka. Ta dva sveca imaju ne samo isto ime, nego su im i životi dosta podudarni.

Obojica su se u ranoj mladosti posvetila slavi Božjoj. Darovali su svoj život Bogu: dok je Antun Pustinjak cijelo vrijeme života bio na samotnom mjestu – i sveti Antun Padovanski je vrlo rado i često odlazio u samostane u pustim krajevima te u špiljama provodio vrijeme u molitvi i promatranju Isusova Života i Muke.

Iz života sv. Antuna Pustinjaka poznato je da je u mladosti izgubio oba roditelja. Kad mu je bilo 18 godina, potaknut milošću za vrijeme čitanja Evanđelja kod sv. mise, odluči izvršavati Isusove savjete i želje o savršenom životu. Kao prvo razdijeli svoje imanje siromasima, uzme štap i pridruži se skupini samotnjaka u pustinji. Sav je njegov daljnji život bio u odricanju i duhovnom rastu.

Dvadeset je godina živio u nekoj ruševini pored rijeke Nila i ondje se trsio da svlada sve negativne strasti i živi samo za Boga. Nije bila laka njegova borba protiv napasti. Demon ga je progonio u raznim obličjima – najčešće životinjskim, poput svinje ili pretvarajući se u vjernog psa.

Stekavši veliku duhovnu snagu – mnoge je privlačio svojim vrlinama. Mnogi su dolazili k njemu da žive pod njegovim duhovnim vodstvom.

U dobi od devedeset godina pomisli kako nijedan čovjek nije proveo toliko godina u samoći i odricanju. Nato čuje glas koji mu javi:

“Ima jedan svetiji od tebe, to je Pavao Pustinjak koji služi Bogu u samoći i odricanju već devedeset godina.”

Sveti Antun Pustinjak potraži sv. Pavla Pustinjaka. Na svom putu naiđe na mnoga čudovišta i mnoge kušnje. Kentaur i satir pokazaše put k Svecu, ali mu đavao podmetnu zlatnu šipku, kako bi ga odvratio od daljnjeg putovanja. No sveti Antun je znakom križa otjerao sve napasti, te napokon stigne do pećine gdje je šezdeset godina neki gavran svaki dan donosio polovinu kruha. Kada su dva starca počela zajednički živjeti u pustinji – gavran je počeo svaki dan donositi cijeli kruščić. Nakon smrti sv. Pavla Pustinjaka – sv. Antun se vratio u svoje ranije prebivalište gdje je ostao još 14 godina. Umro je u svojoj 105. godini. Njegov grob u pustinji otkriven je dvjesto godina kasnije, a posmrtni mu ostaci kao relikvije počivaju danas u Saint-Julienu kraj Arlesa u Francuskoj.

Sveti Antun Pustinjak proglašen je svecem zaštitnikom od kožnih bolesti. Razlog tome je stvarna bolest od koje je svetac bolovao – herpes zoster virusne bolesti koja napada određene živce (najčešće među rebrima i u slabinama). Zato se ljudi utječu svetom Antunu u svim kožnim epidemijama.

Sveti Antun Pustinjak prikazuje se kako nogama gazi snop plamenova, što pokazuje Antunovo viđenje pakla, vatre što je u njemu utrnula svaku požudu. Na njegovu lijevom ramenu se nalazi slovo Tau – T – znak Križa kao znak izabranika Božjeg.

Svetac se često prikazuje s domaćim životinjama, napose svinjama. Slike su privukle vjernike da se tom Svecu uteknu za pomoć i zaštitu svoga blaga. Ovaj zimski Svetac poznat je također kao čudotvorac i pomoćnik za ono što je ljudima potrebno u svakodnevnom životu.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 17. SIJEČNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike.

Subota, 17. 1. 2026.

Spomendan

Sv. Antun Opat († 356.)

I. tjedan kroz godinu,

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

od dana: 1Sam 9,1-4.17-19; 10,1a; Ps 21,2-7; Mk 2,13-17

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Antun, Ante, Antonija, Lucije, Lavoslav, Vojmil

Prvo čitanje:

1Sam 9,1-4.17-19; 10,1a

Evo čovjeka za koga reče Gospodin: Saul će vladati nad mojim narodom.

Čitanje Prve knjige o Samuelu
Živio u ono vrijeme jedan čovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, čovjek imućan. Imao je sina po imenu Saula, koji je bio mlad i lijep. Među sinovima Izraelovim nije bilo ljepšega čovjeka od njega: za glavu bijaše viši od svega naroda. Uto se Kišu, Saulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiš reče svome sinu Saulu: »Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice!« I prođoše oni Efrajimovu goru, i prođoše zemlju Šališu, ali ne nađoše ništa; prođoše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; prođoše i zemlju Benjaminovu, ali ne nađoše ništa.
A kad je Samuel ugledao Saula, Gospodin mu progovori: »Evo ti čovjeka za koga ti rekoh: Taj će vladati nad mojim narodom.« Saul pristupi Samuelu na vratima i reče: »Daj mi kaži gdje je vidiočeva kuća.«
A Samuel odgovori Saulu: »Ja sam vidjelac. Pođi preda mnom na uzvišicu, danas ćete sa mnom jesti. Sutra ću te ujutro otpustiti i sve ću ti kazati što ti je na srcu.«
Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Saulu; zatim ga poljubi i reče:
»Ovim te Gospodin pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti ćeš vladati nad narodom Gospodnjim, i izbavit ćeš ga iz ruke njegovih neprijatelja uokolo.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 21,2-7

Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli.

Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli,
zbog pomoći tvoje radosno kliče.
Ti mu ispuni želju srca,
ne odbi molitve usana njegovih.

Ti ga predusrete blagoslovima sretnim,
na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.
Za život te molio, i ti mu dade
premnoge dane — za vijeke vjekova.

Pomoću tvojom slava je njegova velika,
uresio si ga veličanstvom i sjajem.
Ti ga učini blagoslovom za vijekove,
veseliš ga radošću lica svojega.

Evanđelje:

Mk 2,13-17

Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. BERNARD, OTON I DRUGOVI

Ubijeni su 16. siječnja 1220. godine tako što su prvo bičevani do kosti, na rane su im sipali vruće ulje i ocat, tijela su im kotrljali preko kamenja i krhotina posuđa…


Sveti Franjo poslao je nakon generalnog kapitula u Asizu 1219. godine, braću Berarda, Petra i Otona, svećenike, pripadnike Reda male braće, te Akursija i Adjuta (braću laike) propovijedati evanđelje Maurima na Zapadu. Oni su propovijedali u Italiji, Aragonu, Coimbri, Sevilli i na kraju u Maroku odakle su prognani, te po svom povratku tamo mučenički ubijeni.

Ubijeni su 16. siječnja 1220. godine tako što su prvo bičevani do kosti, na rane su im sipali vruće ulje i ocat, tijela su im kotrljali preko kamenja i krhotina posuđa, a zatim su im glave prepolovljene mačem. Bili su prvi franjevački mučenici.

Njihovi posmrtni ostaci otkupljeni su i sada se nalaze u samostanu Svetog Križa u Coimbri. Saznavši za to mučeništvo sv. Franjo je uskliknuo: “Sada imamo pravu manju braću!”

Svetima ih je proglasio papa Siksto IV. godine 1481.

Sveti mučenici, molite za nas!

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 16. SIJEČNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe na zemlji.

Petak, 16. 1. 2026

Svagdan

I. tjedan kroz godinu,

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

1Sam 8,4-7.10-22a; Ps 89,16-19; Mk 2,1-12

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Marcel, Oton, Mislav, Časlav

Prvo čitanje:

1Sam 8,4-7.10-22a

Kad budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Gospodin vas neće uslišiti.

Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Skupiše se sve starješine izraelske i dođoše k Samuelu u Ramu. I rekoše mu: »Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda.« Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: »Daj nam kralja da nam vlada!« Zato se Samuel pomoli Gospodinu.
A Gospodin reče Samuelu: »Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima.«
Samuel ponovi sve Gospodinove riječi narodu koji je od njega tražio kralja. I reče: »Ovo će biti pravo kralja koji će kraljevat i nad vama: uzimat će vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja, i oni će trčati pred njegovim bojnim kolima. Postavljat će ih za tisućnike i za pedesetnike; orat će oni njegovu zemlju, žeti njegovu žetvu, izrađivati mu bojno oružje i opremu za njegova bojna kola. Uzimat će kralj vaše kćeri da mu priređuju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku. Uzimat će najbolja vaša polja, vaše vinograde i vaše maslinike i poklanjat će ih svojim dvoranima. Uzimat će desetinu od vaših usjeva i vaših vinograda i davat će je svojim dvoranima i službenicima. Uzimat će vaše sluge i vaše sluškinje, i vaše najljepše volove i magarce, i upotrebljavat će ih za svoj posao. Uzimat će desetinu od vaše sitne stoke, a vi sami postat ćete mu robovi. I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Gospodin vas neće uslišati u onaj dan!«
Narod nije htio da posluša Samuelova glasa, nego reče: »Ne! Hoćemo da kralj vlada nad nama! Tako ćemo i mi biti kao svi narodi: sudit će nam naš kralj, bit će nam vođa i vodit će naše ratove.«
Kad je Samuel čuo što narod govori, kaza sve Gospodinu. A Gospodin reče Samuelu: »Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja!«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 89,16-19

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Gospodin je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.

Evanđelje:

Mk 2,1-12

Vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe na zemlji.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«
Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«
Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.
Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. ANASTAZIJA (STOŠIJA)

Sveta Anastazija rodila je se u Rimu u uglednoj senatorskoj obitelji. Otac joj bijaše poganin, a majka, imenom Filomena, kršćanka. Već u ranoj dobi majka ju je poučila u kršćanskoj vjeri i bez očeva znanja ju dala krstiti. Baš u njezino doba vladali su veliki progoni kršćana sa strane rimskih careva Dioklecijana (284. – 305.) i Maksimilijana. Žrtve ovih progona bile su skoro nebrojene. Crkveni pisac Laktancije piše: “Na istoku i na zapadu bijesnile su tri divlje zvijeri i po čitavoj zemlji razliježe se jauk i vapaj”. U to doba podnesu među ostalima mučeničku smrt i Sv. Agneza, Sv. Sebastijan i Sv. Venancije.

Bračni život i zatočeništvo

Nakon majčine smrti predade ju otac za ženu sudcu Publiju, osobitom neprijatelju kršćana. U ženidbenom stališu znala je Sv. Anastazija sačuvati ne samo bračnu, nego i djevojačku čistoću. Bilo joj je tim lakše, pošto Publij i onako nije imao spram nje nikakve ljubavi, već je više držao do njezinog velikog imetka. Bračni život uz ovako ljuta poganina bio je Sv. Anastaziji veoma nesnosan i tegotan. Još tegotniji joj postade onda, kad je njezin suprug doznao da je ona kršćanka, da pohađa kršćane po tamnicama, nosi im hranu, povezuje rane te im iskazuje sva moguća djela kršćanske ljubavi. Radi toga ju posvema zamrzi, ali ne ostade jedino pri tom. Bojeći se kao sudac carske nemilosti, ako car sazna da mu je žena kršćanka, dade ju zatvoriti u domaću tamnicu, te odredi da joj se svaki dan daje samo toliko hrane koliko joj je upravo bilo nužno za uzdržanje njezina života. Tu u tamnici uhvati Sv. Anastazija priliku, da napiše pismo svom ispovjedniku Krizogonu, koji bijaše zatvoren u jednoj blizoj tamnici. U tom pismu javlja mu ona svoje velike nevolje, preporučuje se u njegove molitve, te ovako završava: “Bolje je dušu izdahnuti, nego Sina Božjega zatajiti. Svjedok mi je Krist, da ću, ako se oslobodim iz tamnice, neprestano svete nasljedovati i sve moje čim prije njima podijeliti. Ostaj zdravo, čovječe Božji, i spomeni se mene.” Na ovaj list odgovori Krizogon pismo u kom razveseljuje Anastaziju i bodri neka sve svoje ufanje postavi u Isusa Krista, koji će ju doista osloboditi i omogućiti joj da podvori još mnoge mučenike. Tako se kasnije i zbilo. Radi pomanjkanja nužne hrane zdravlje se njezino tako pogoršalo, te se bilo bojati, da će naskoro umrijeti. Tom zgodom pisala je opet rečenome Krizogonu drugo pismo u kom veli: “Dolazi konac, da se moja duša rastane sa tijelom; spomeni se mene, da dušu moju primi Onaj, kome za ljubav ovo podnosim. Ostaj zdrav u Gospodinu i moli se za mene.” Bog Gospodin, koji svoje vjerne kuša na razne načine, ne dopušta da budu većma kušani, nego mogu podnijeti. On znade kušnje njihove okrenuti na dobro. Tako je bilo i sa Sv. Anastazijom. Car Dioklecijan pošalje njezinoga supruga u Perziju. Ovaj odlazeći od kuće ostavi ju i nadalje u tamnici te odluči pogubiti ju kad se varti. No, Gospodin mu pomete njegovu zlu nakanu. Na putu u Perziju stigne Publija smrt usljed čega dođe ona ne samo do slobode, već primi također bogati imetak svoga muža. Taj imetak upotrijebila je Sv. Anastazija na korist sv. mučenika, koje je poput sluškinje dvorila i pomagala.(…)

Put u Akvileju

U to vrijeme pozove car Dioklecijan iz rimskih tamnica Krizogona i ostale kršćanske uznike pred sud u Akvileju. Čuvši to Sv. Anastazija proda sve svoje imanje te pođe za njima u Aklvileju, da im ondje uzmogne u još većoj mjeri iskazivati djela kršćanskog milosrđa, nego je to do sada u Rimu činila. Za to pak svoje blagoslovno djelovanje našla je u Akvileji obilno prilike. Ondašnji kršćani oba spola, kojima se u to tužno doba nije smjelo ništa prodati, niti se smjeli na svjetlo pokazati, pohađali su, dakako potajno, Sv. Anastaziju kao zajedničku svoju majku, a ona ih je potpomagala, uzdržavala i krijepila. Dnevice je Sv. Anastazija molila Gospodina Boga, da joj barem tako dugo dade živjeti dok sav svoj novac potroši na kršćanske sirote. Jednaka djela kršćanskog milosrđa činila je ona i kasnije i u Solunu te po Srijemu, koje je krajeve polazila čuvši za velike nevolje tamošnjih kršćana.Za sva ova nebrojena dobročinstva, koja je ona iskazivala kršćanskim mučenicima s tolikom ljubavlju i poniznošću, odluči milosrdni i pravedni Bog da ju nadari mučeničkom krunom. Kad je već gotovo sav svoj novac razdijelila, saznalo se sa strane rimskih oblasti, da je kršćanka. Radi toga je odmah ulovljena te stavljena u jednu tamnicu u Srijemu, da ondje od glada pogine. Ali Gospodin, koji je hrana gladnima i utjeha žalosnima, ne ostavi svoju vjernu službenicu bez pomoći. Na čudnovati način hranio ju je u tamnici cijela dva mjeseca. Kad je gladom ne mogahu ubiti, zapovjedi sudac Lucij da ju stave u jednu staru i šuplju lađu zajedno s još dvije stotine i sedamdeset kršćana, koje je ona obratila na vjeru Isusovu, pak da je sve potope na najdubljem mjestu jedne rijeke. I tu ne zaboravi Gospodin svojih vjernih te im pošalje jaku obranu sa Siona. Njegovom pomoću doplove treći dan sretno do otoka Palmire, gdje su dočekani s velikim veseljem od biskupa i kršćana, koji su ondje bili u progonstvu.

Mučeništvo i progonstvo

Čuvši sudac-poganin otoka Palmire za dolazak tolikih kršćana, dade ih izvući iz lađe te zahtijevati od njih, da žrtvuju poganskim bogovima. Kad oni toga ne htjedoše učiniti, dade ih raznim mukama pogubiti. Sv. Anastaziju dade privezati za jedan stup, kod nogu joj naložiti vatru i tako je živu paliti. Usred ovih strašnih muka izdahne ona svoju plemenitu dušu, koja na krilima božanske ljubavi poleti u nebeske visine u naručaj Onoga, koga je nadasve ljubila i koji je postao njezina vječna plaća na nebu. Bilo je to dana 25. prosinca 303. godine po narođenju Kristovom. Njezino mrtvo, malo ogorjelo tijelo neka pobožna gospođa Apolonija pomaže dragocijenom masti, zavije u čiste plahte te u svom vrtu pokopa. Za par godina podigne na njenom grobu u čast crkvu. Kasnije bude njezino tijelo prenešeno u Carigrad. (…) Zadarski biskup Donat 807. godine ostatke Sv. Anastazije prenio je u Zadar, a do danas se čuvaju u stolnoj crkvi u Zadru.

Preuzeto s zupa-svanastazija.com

Pin It