Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – PROROK EZEKIEL

Neki prikazuju Ezekielovu ognjenu viziju četvero čovjekolikih četverokrilnih bića koja imaju četverostruke obraze (čovječji, lavlji, volovski i orlovski). Pod njima se gibaju kotači na sve strane puni očiju. Nad bićima je prozirni nebeski svod, pod svodom lete četverokrilni kerubini iznad prijestolja od safira na kome stoluje kao kakav čovjek usred bljeska i ognja duginih boja


Ezekiel (hebrejski: “neka Bog učini (dijete) jakim”, a prema Jeronimu “Labirint tajni”), djelovao je od 591. do 570. prije Krista.

On je jedan od četvorice velikih starozavjetnih proroka. Bio je platneni i slikoviti vizionar. On je bodritelj Židova u babilonskom sužanjstvu, u koje su odvedeni 597. pr. Krista. Suvremenik je proroka Jeremije. Odražava nadu u povratak u domovinu i u obnovu hrama i bogoslužja.

Ikonografija ga prikazuje kao krupna i bradata čovjeka, često s uzvijorenim plaštem, a iz njegova života i njegovih vizija prikazuju kako Ezekiel jede ispisani svitak, koji mu u viđenju daje dragi Bog. Drugi ga prikazuju kako simbolički siječe kosu i bradu, veže ih na tezulji; trećinu spaljuje, trećinu baca u vjetar, a trećinu pohranjuje u naborima svoje haljine.

To je sudbina Izraelskoga naroda.

Neki prikazuju Ezekielovu ognjenu viziju četvero čovjekolikih četverokrilnih bića koja imaju četverostruke obraze (čovječji, lavlji, volovski i orlovski). Pod njima se gibaju kotači na sve strane puni očiju. Nad bićima je prozirni nebeski svod, pod svodom lete četverokrilni kerubini iznad prijestolja od safira na kome stoluje kao kakav čovjek usred bljeska i ognja duginih boja.

S tim viđenjem počinje Ezekielovo proročko poslanje. Ova vizija i ona u Apokalipsi služile su kao tekstualna podloga za važne srednjovjekovne ikonografske teme. Mnogi su naslikali i sasušene kosti u jednoj dolini, no na Božji dah kosti se spajaju, oblažu se mesom i oživljuju. Ova starožidovska alegorija obnove izraelskoga naroda postala je kršćanskom alegorijom uskrsnuća mrtvih. U ikonografiji kosti oživljuju na pokret Božje ruke ili na puhanje četiriju vjetrova, koji su također prikazani kao alegorije.

Neki su opet slikali viđenje zatvorenih vrata na Božjem hramu. Za nas kršćane zatvorena vrata su prefiguracija za Bogorodicu i za Njeno djevičansko Materinstvo; iz Njena uvijek djevičanskoga tijela izašao je Isus Krist.

Ezekiel je dobio proročki poziv 592. godine prije Krista, pet godina nakon svog izgnanstva u Babilon. Mlađi je suvremenik Jeremije koji je živio u Babilonu, a ne u Jeruzalemu. Nije prestao prorokovati ni nakon pada Jeruzalema (586. g. prije Krista). No postoji zagonetka: makar je bio u babilonskom sužanjstvu, mnoga se njegova proročanstva odnose na Jeruzalem i otkrivaju podrobno poznavanje tamošnjih događaja. Vjerojatno je posjetio grad tijekom tog razdoblja.

Prorok Ezekiel odveden je u babilonsko sužanjstvo s kraljem Jojakimom i prvom skupinom izgnanika iz uglednih obitelji u Judeji, 597. pr. Krista. Pripadao je svećeničkoj obitelji, pa, iako premlad da bi bio svećenik, posebno pokazuje zanimanje za potankosti bogoštovlja. Prepuštao se viđenjima te ga je Božja objava posve zaokupila. Prenosio je Božju Poruku, često dramatičnim prikazima i alegorijama.

Ezekiel je prvo zapisao veličanstvenu viziju Boga na babilonskim ravnicama. Dok prorok osuđuje grijeh, Ezekiel svjedoči za Boga Suca. Jer je upoznao ljepotu Božje slave idolopoklonstvo mu je bilo odurno i neprihvatljivo. Prorokuje pad Jeruzalema što se zbio 586. pr. Krista. Kad je Jeruzalem razoren, Bog budi nadu porukama utjehe i obećanjem povratka.

Bog najavljuje obnovu Hrama i vrata koja će se zvati po Izraelovim plemenima, a ime će grada biti: ‘Jahve je ovdje.’ (Ez 48,35). Nije lako razumjeti Ezekielova viđenja i poruke. Sva se odnose na događaje i ljude koji su poznati njihovim prvotnim čitateljima, no napisani tajnim jezikom da bi ih razumjeli samo pravovjerni, a ne njihovi progonitelji. Opisi čudnih životinja i nakaznih ljudskih likova imaju posebno značenje. Sve su to zagonetni simboli koji slikovito prikazuju kako sile zla napadaju Božji narod, ali na koncu će ih Bog poniziti, nadvladati i kazniti.

Južno od Bagdada, 120 kilometara, u mjestu Al-Kifi, hodočasničko je mjesto Židova i muslimana – grob proroka Ezekiela.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 10. TRAVNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.

Petak, 10. 4. 2026.

Šesti dan Vazmene osmine

Vazmena osmina

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Dj 4,1-12; Ps 118,1-2.4.22-24.25-27a; Iv 21,1-14

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Mihovil, Magdalena, Bonifacije, Sunčica

Prvo čitanje:

Dj 4,1-12

Nema ni u kome drugom spasenja.

Čitanje Djela apostolskih
Dok su Petar i Ivan nakon ozdravljenja hromoga govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, ozlovoIjeni što uče narod i navješćuju — u Isusu — uskrsnuće od mrtvih; pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer. Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.
Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci — i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: »Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?«
Onda Petar pun Duha Svetoga reče: »Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 118,1-2.4.22-27a

Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!«
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje, neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Kamen koji odbaciše graditelji,
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Gospodine, spasenje nam daj!
Gospodine, sreću nam daj!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjeg!
Bog je Gospodin,
on nas obasjava.

Evanđelje:

Iv 21,1-14

Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo«. A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite riba što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.
To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. MARIJA KLEOFINA

Sveti Ivan evanđelist svjedoči da se Marija Kleofina nalazila u okružju pobožnih žena što su s Presvetom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom molile podno križa na Kalvariji


Iz Ivanova i Markova Evanđelja saznajemo da pod Križem Isusovim bijahu Majka Isusova, sestra Marijina (Saloma, majka Ivanova), Marija iz Magdale, te Marija Kleofina, majka Jakova mlađega i Josipa.

Poslije Isusove smrti, Marija Kleofina ostaje na Kalvariji, prisustvuje pokopu s drugim ženama, odlazi na grob s njima da bi pomazale Tijelo Kristovo; one su prvi svjedoci Isusova Uskrsnuća.

Sinove Marije Kleofine nazivaju rođacima Isusovim; smatra se najvjerojatnijim da je suprug Marije Kleofine bio brat sv. Josipa. Na antiknim ikonama prikazana je u crnini, te izgledom vrlo slična Blaženoj Djevici Mariji da bi se prikazalo srodstvo.

Štovanje svete Marije Kleofine i Salome i Magdalene kao žena “mironosnica”, koje su nosile miru da pomažu Isusa, razvilo se u srednjem vijeku, osobito na temelju legende prema kojoj bi nakon Isusova Uzašašća skupa s Lazarom došle u Marseilles. Ondje su pobožno živjele i umrle. Bez obzira na utemeljenost te legende, svete žene koje su pratile Isusa za Njegova javnog života, a u vrijeme Isusove muke pokazale veću hrabrost negoli muškarci, zaslužuju našu pažnju i poštivanje. One su sve od reda uzorom osjećajne i djelotvorne ljubavi prema Isusu.

On je za njih bio učitelj koga su ljubile, kome su dobro željele, koga su slijedile i kome su služile. Njihova vjerna ljubav na Veliki petak i briga za Isusovo tijelo nešto je najljepše i najljudskije u našoj povijesti. Zato su ih brojni umjetnici oslikali i pod Križem i na putu k Isusovu grobu, a njihov je lik za kršćanina, doista, trajno nadahnuće.

Molitva pod Križem

Isuse, ti si iz ljubavi preuzeo patnju
i tako je pretvorio u patnju izbavljenja.
Hvala Ti za križ,
Hvala Ti za rane,
i za tri sata smrtne agonije.
Hvala Ti za tvoju riječ na križu
kojom si nam Mariju dao za Majku: “Evo ti majke” (Iv 19,27)
Hvala ti za tvoju riječ na križu
kojom nam pokazuješ što je praštanje:
“Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” (Lk 23,34)
U ovaj čas dolazimo pred tvoj križ
i podastiremo ti sve naše patnje,
patnje u obiteljima, u Crkvi i u svijetu.
Mi znamo: O Isuse, ti ćeš nas osloboditi.
Marijo, majko puna ljubavi koja stojiš pred križem,
moli sada s nama i za nas:
Neka nas Svemogući Bog, pomoću križa, tog znaka ozdravljenja, oslobodi utjecaja zla.
Uz pomoć križa, znaka pobjede,
neka Svemogući Bog oslobodi sve one
koji pate pod utjecajem zla.
Pomoću tog svetog križa
neka nam Bog udijeli sve potrebne milosti,
milost pomirenja, mira, ljubavi, vjere i ozdravljenja.
Neka nas tim znakom križa, blagoslovi i zaštiti, Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 9. TRAVNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Trebalo je da Krist trpi i treći dan ustane od mrtvih.

Četvrtak, 9. 4. 2026.

Peti dan Vazmene osmine

Vazmena osmina

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Dj 3,11-26; Ps 8,2a.5-9; Lk 24,35-48

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Maksim, Demetrije, Liberan, Libor, Hugo, Celestina

Prvo čitanje:

Dj 3,11-26

Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kako se onaj koji je bio hrom, pa izliječen, držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. Kada to vidje Petar, obrati se narodu: »Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa, kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.«
»I po vjeri u njegovo Ime, to je Ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.«
»I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja, kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa.«
»Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.«
»Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. I svaka duša koja ne posluša toga proroka neka se iskorijeni iz naroda.«
»I svi proroci koji su — od Samuela dalje — govorili, također su navijestili ove dane.«
»Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 8,2a.5-9

Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!

Gospodine, Bože naš,
divno li je ime tvoje po svoj zemlji!
Što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjim od anđela,
slavom i čašću njega ovjenča.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži.

Ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.

Evanđelje:

Lk 24,35-48

Trebalo je da Krist trpi i treći dan ustane od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. DIONIZIJE KORINTSKI

Grci časte sv. Dionizija kao mučenika jer je mnogo patio zbog vjere, iako se misli da je umro u miru oko 180. god., dok ga Rimokatolička Crkva naziva ispovjednikom.


Biskup Dionizije Korintski bio je izuzetan crkveni vođa u II. st. i vješt govornik. Najviše se pamti kao crkveni pisac koji je želio podučavati, opominjati i tješiti one koji su daleko. Danas još uvijek postoji nekoliko pisama koje je on pisao različitim Crkvama svoga vremena. Jedan takav odlomak upućen je Crkvi u Ateni, biskupu Publiju, ubijenom pod carem Markom Aurelijem (161.-180.); drugi pronađeni odlomci, upućeni su u Crkve u Lacedoniji, Nikomediji, zatim u Korintu na otoku Kreti i u Rimu.

Posebno su vrijedna ona kojima bilježi mučeničku smrt svetih Petra i Pavla u Rimu. Kaže: nakon što su Korint uputili u tajne vjere, oba apostola su otišla u Italiju gdje su svoje svjedočanstvo zapečatili vlastitom krvlju.

Euzebije, crkveni povjesničar, spominje nekoliko njegovih poučnih pisama upućenih drugim Crkvama. Jedno počinje zahvalom rimskoj Crkvi pod pontifikatom svetog Sotera (166.-175.), na tradicionalnim milostinjama koje su od nje primili. Piše: “Od samog početka, vaš je običaj darovati milostinju svim mjestima i mnogim crkvama nabaviti ono najbitnije za preživljavanje. Šaljete pomoć onima u potrebi, posebice onima koji rade u rudnicima, čime slijedite primjer vaših otaca. Vaš blagoslovljeni biskup Soter toliko je daleko od iskvarenosti vaših predaka, tako da se izdigao iznad njih; ne treba ni spominjati utjehu i savjete koje je on, srcem nježnog oca kao prema svojoj djeci, dijelio svima koji su mu dolazili. Danas smo proslavili Dan Gospodnji i pročitali vaše pismo kao što smo do sada čitali ono što nam je pisao Klement.”

On pod tim misli da oni u crkvi čitaju pisma s poukama nakon što se pročita Sveto pismo i proslave Božanska otajstva. Svi ti kodeksi su vrlo važni, jer ukazuju na religiozan život nekih gradova tog vremena, pod pontifikatom pape Sotera.

Na drugom mjestu Dionizije se žali na žestoku herezu koja je nastala prihvaćanjem poganskih filozofskih načela, a ne pogrešnih tumačenja Pisma. Sveti Dionizije ističe izvore heretičkih pogrešaka i filozofsku sektu iz koje proizlazi svaka hereza.

Grci časte sv. Dionizija kao mučenika jer je mnogo patio zbog vjere, iako se misli da je umro u miru oko 180. god., dok ga Rimokatolička Crkva naziva ispovjednikom.

Papa Inocent III. prenio je njegove ostatke u opatiju Saint Denys pored Pariza, gdje redovnici vjeruju da se radi o Dioniziju Areopagu.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 8. TRAVNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Prepoznaše ga u lomljenju kruha.

Srijeda, 8. 4. 2026.

Četvrti dan Vazmene osmine

Vazmena osmina

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Dj 3,1-10; Ps 105,1-4.6-9; Lk 24,13-35

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Dionizije, Timotej, Klement, Valter, Alemka

Prvo čitanje:

Dj 3,1-10

Što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on — onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju — i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105,1-4.6-9

Puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Evanđelje:

Lk 24,13-35

Prepoznaše ga u lomljenju kruha.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«
Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. IVAN DE LA SALLE

Današnjeg svetog zaštitnika nazivaju ocem moderne pedagogije. Punih 40 godina posvetio je poučavanju i odgoju djece i mladeži


Ivan de La Salle rodio se 30. travnja 1651. u francuskom gradu Reimsu. U svojoj 15. godini postao je kanonik katedrale u Reimsu, a u 27. se zaredio. Dvije godine kasnije doktorirao je teologiju te napustio svoj položaj kanonika i cijeli svoj  život posvetio obrazovanju i odgoju djece i mladeži. Godine 1680. utemeljio je kongregaciju Školske braće, zasnovanu na djelovanju pobožnih učitelja laika.

Bio je osnivač i organizator mnogobrojnih škola za odgoj siromašne djece. Glavne su značajke njegove reforme odgoja besplatno školovanje širokih slojeva, primjena simultane, kolektivne metode umjesto individualne, sustav nižeg i višeg stručnog školstva, prve posebne više škole za učitelje, predavanja na materinjem, a ne na latinskom jeziku. Pedagoški pisac, znatno je utjecao na razvoj moderne pedagogije, a njegova glavna djela su „Dužnosti kršćanina”  i „Vođenje škola”.

Preminuo je na današnji dan, 7. travnja 1719., u Saint-Yonu kod Rouena (Normandija). Papa Leon XIII. proglasio ga je 1888. blaženim, a 1900. svetim, dok ga je papa Pio XII. proglasio 1950. zaštitnikom svih učitelja. Ivan de La Salle zaštitnik je i odgojitelja, školskih upravitelja te mnogih naselja, ustanova, učilišta, župa i crkava diljem svijeta. Njegovi sljedbenici, Braća kršćanskih škola ili de La Salleova braća, danas uspješno djeluju u 82 zemlje na svim kontinentima, u više od 1000 učilišta, s više od milijun učenika i studenata.

Molitva za učitelje i odgojitelje

Bože, molimo te za sve učitelje i odgojitelje: daj im gorljivosti i zauzetosti u odgoju mladih da bi se zvanja očitovala i rasla. Daj da svojim poukama, prožeti duhom Evanđelja, bude želju za životom potpunog predanja u onima koje si ti sebi odabrao. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 7. TRAVNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.

Utorak, 7. 4. 2026.

Treći dan Vazmene osmine

Vazmena osmina

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Dj 2,36-41; Ps 33,4-5.18-20.22; Iv 20,11-18

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Ivan de la Salle, Herman, Teodor, Serapion

Prvo čitanje:

Dj 2,36-41

Obratite se i svatko od vas neka se krsti u Ime Isusa Krista.

Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice govoraše Petar Židovima: »Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.«
Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka koje pozove Gospodin Bog naš.«
I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opakog!« I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 33,4-5.18-20.22

Puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Prava je riječ Gospodnja,
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!

Evanđelje:

Iv 20,11-18

Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo — jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« — što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Tomislav Ivančić: Što je Uskrsni ponedjeljak?

Što je Uskrsni ponedjeljak? To je trenutak kad je Bog blizu, kad hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kad ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.


Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret. Znam, teško je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.

Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kad se prijatelji razdvoje, kad se brak razbije, kad se dom i obitelj razdijele, kad te napusti najdraža osoba, kad djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kad se raspe novac, kad odijelo postaje pohabano, kad su kosti teške i kad se glava prigiba prema zemlji. Dođu dani jeseni, kad je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kad nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kad ptice i laste odlaze, kad priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo.

To je trenutak kad je Bog blizu, kad hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kad ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.

Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeš se vratiti u mladost, ne možeš opet iznova početi brak, ne možeš vratiti djecu na ognjište, kako opet započeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizlječivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti društvo, zaustaviti ratovi? Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vječna, duhovna. Čim malo pogledaš prema gore, podigneš oči, nada ti se već smiješi, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato. Nada nikad ne umire. Ona vječito uskrsava. Naći ćeš je uvijek iza tugom ispunjenog plača, iza gubitka, iza neprospavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaničkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeš zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.

Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade. On je bio velik, kažu oni, prorok, silan na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila. On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.

Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno. Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno. Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da pođeš na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeš Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.

Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko stote svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti.

Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, više ne vjeruješ i ne moliš. Ti znaš razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano čeka.

Sretan ti drugi dan Uskrsa!

MISNA ČITANJA – 6. TRAVNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti.

Ponedjeljak, 6. 4. 2026.

Drugi dan Vazmene osmine

Vazmena osmina

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Dj 2,14.22-32; Ps 16,1-2a.5.7-8.11; Mt 28,8-15

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Irenej, Petar Veronski, Vilim, Celestin

Napomena:

▪ U Republici Hrvatskoj državni blagdan, neradni dan.

Prvo čitanje:

Dj 2,14.22-32

Bog uskrisi Isusa! Svi smo mi tomu svjedoci.

Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori:
»Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama — njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.
David doista za nj kaže:
‘Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče jezik,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
ni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
ispunit me radošću lica svoga.’
Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:
Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.
Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 16,1-2a.5.7-8.11

Ti si, Gospodine, baština moja!

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
»Ti u ruci držiš sudbinu moju.«

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Evanđelje:

Mt 28,8-15

Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It