Author

FMteam

Browsing

Fra Petar Ljubičić: Uskrs – Vjerujem u Uskrsloga Krista i u svoje osobno uskrsnuće

Uskrs je prvi, najstariji i najveći blagdan naše vjere. Zapravo svake nedjelje slavi se kao mali Uskrs.

Isus iz Nazareta je uzeo na sebe grijehe svijeta kako bi ih uništio davši Bogu zadovoljštinu na križu za njih. Slaveći Uskrs, slavimo događaj koji se jednom u povijesti dogodio. Mi slavimo Isusa Uskrsloga. Uskrsnuli nam je svojim uskrsnućem donio pravi i besmrtni život, obdario nas trajnom i neprolaznom radošću, neizmjernom ljubavlju i istinskim mirom.

Tako u svjetlu uskrsnuća i naš život poprima posve novi i drukčiji izgled. Dobiva svoj puni smisao i vrijednost. Njime započinjemo već sada u vremenu svoju vječnost, jer smo doista besmrtni već sada u vremenu. Smrt nije svršetak i uništenje svih nada, nego početak vječnoga života.

Isusovo je uskrsnuće onaj kamen temeljac na kome počiva sva naša vjera u Isusa Krista, vjera u njegovu Riječ i djela… Kao što je Krist uskrsnuo, tako ćemo i mi jednoga dana uskrsnuti, dobri na vječnu slavu, a grješni na vječnu propast. Kao što Pavao kaže, kako bi trebalo da se ovo raspadljivo tijelo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost. Ovo naše tijelo bit će preobraženo, produhovljeno, uskrsno tijelo koje neće više biti podložno smrti.

Kao što je Isus ustao iz groba na novi život, jednako tako želi on da i svaki grješnik ustane iz groba svoje grješnosti i uskrsne na novi život, život milosti i pomirenja. Svjetlo Isusova uskrsnuća baca svoj sjaj i na sve grobove naših milih i dragih. Vjera u vječni život, vjera u uskrsnuće mrtvih, vjera u ponovno viđenje njima donosi smirenje, utjehu. Sve nas čeka uskrsnuće… Zato se isplati vjerovati, moliti, ljubiti i trpjeti…

Pozvani smo činiti dobro svima, živjeti odgovorno svoj život da nam sud ne bude na osudu nego na vječni uskrs. Isus će biti sudac živih i pokojnih (mrtvih).

Krist je slavno uskrsnuo od mrtvih. Mi slavimo njegovo uskrsnuće i radujemo se njegovoj pobjedi nad smrću i grijehom, grobom i tamom… Uskrs je radost neba koja ispunja naša srca. To je svjetlo nade koja razgoni tamu i obasjava put kojim nam je ići. Uskrs je svetkovina vjere u Krista uskrsloga.
Vjerovati u Kristovo uskrsnuće znači vjerovati i u vlastito uskrsnuće. Apostol Pavao će reći kako smo i mi suuskrsli s Kristom (Kol 3,1). Osjećamo li se suuskrslima…?

Svi smo mi manje-više u svom životu proživjeli kalvarijske dane: bili tjeskobni, bolesni, poniženi… Čeznuli smo za spasenjem i otkupljenjem… Trebali bismo na duhovan način doživjeti uskrsnuće, kako bi u nama započeo novi život, život radosti i mira, zadovoljstva i ljubavi…

Novi život je najsnažnija poruka Isusova uskrsnuća. Mi smo oslobođeni i spašeni! I kad shvatimo što nam je Bog sve darovao i kako je Isus za nas umro i uskrsnuo, mi to prihvaćamo i postajemo ponovno duhovno rođeni.
Iako već imamo gotovo dvomilenijsko povijesno iskustvo, još sasvim ne shvaćamo što se sve mora dogoditi u Kristu. Krist je uskrsnuo i on je s nama i pred nama! On je naš jedini Put, jedina Istina i naš Život! Čvrsto smo uvjereni pravednost se mora uspostaviti, istina se mora očitovati i ljubav mora pobijediti…! U Kristu je naša pobjeda i naš spas!

Uskrs je sav u pobjedničkom slavlju, on je radost onih koje milosrdni Bog spašava. Iako se još uvijek nalazimo u nesigurnosti, iako nas prate nevolje, ipak u uskrsnoj vjeri imamo čvrstu nadu i ništa nas ne smije pokolebati na putu prema vječnosti. Znamo da je Uskrsnuli pred nama otišao pripraviti nam mjesto u raju. On nas stalno zove govoreći: Ne bojte se, samo naprijed, ja sam s vama! Sve će brzo proći, budite mi vjerni i biti ćete pobjednici!

Krist je uskrsnuo i mi ćemo jednom uskrsnuti! Njegovo uskrsnuće je zapravo početak općega uskrsnuća svih ljudi. Mogli bi reći, on je uskrsnuo radi nas. On ne uskrsava jedini nego prvi. Iza njega slije¬dimo mi. Njegovo uskrsnuće je temelj, početak i korijen našega uskrsnuća. U njemu je vidno zajamčeno ono što će se dogoditi sa svim ljudima. Tim je naša nada u život vječno osnovana i potvrđena.

Uskrsnuće Isusovo je garancija naše veličine, naše sreće i naše slave i našeg uskrsnuća! Zato se isplati u Krista vjerovati, s Njim i za Njega živjeti i tako svoju vječnu sreću osigurati. Isplati se svakoga dana obraćati, moliti, pokoru činiti i u svakom pogledu žrtvovati.

Uskrs nam pomaže shvatiti da smo nešto više nego samo obični ljudi. Mi smo uvjereni da sav naš rad, sve naše brige, tjeskobe, patnje, svakodnevni križevi i poteškoće imaju svoj puni i pravi smisao. I neizmjernu vrijednost…
Uskrsli nas Krist poziva da povjerujemo u njegovo uskrsnuće: da odlučno i spremno kažemo: “Tvoj život, Kriste, bit će moj život!” Ne zaboravimo nikada, kako nas Isus poziva da ga nasljedujemo, da naš život bude vjerna slika njegova života, da na njegovu nauku i na njegovu primjeru formiramo svoje misli, svoje nazore, svoje osjećaje, svoje nade.
Uskrsnuli i danas prolazi ovim svijetom i želi uskrsnuti u svakome od nas.

Pozvani smo uvijek buditi u sebi svijest da smo iz smrti preneseni u život. Otkupljeni smo i spašeni! S Kristom smo uskrsli na novi život. Pozvani smo živjeti tako visoko uzdignuće, svjesni svoga kršćanskog poziva i izabranja. Probudimo se iz mrtvila i proslavimo Boga u svome tijelu, porastimo u bratskoj ljubavi! Učvrstimo se u vjeri i onda će nas uskrsno svjetlo obasjati i uskrsna radost ispunit će naše srce.

Uskrs nas poziva na uskrsnu radost i mir. Radujmo se, ali istin¬ski! Uskrsli je među nama, u nama i s nama! On je naš mir i sreća, uskrsna radost i vječni spas!
Radujmo se unatoč tome što nas salijeću patnje i nezgode, boli i razni životni križevi. Sve to ima svoj puni smisao, jer se samo “po muci i križu” ide sigurno ususret slavi uskrsnuća.

Kad je sveta Margareta, djevica i mučenica, stajala pred poganskim sucem, na pitanje suca Olibrija, vjeruje li ona u Isusa Krista. Odvažno i hrabro ona je odgovorila: „Ja čvrsto vjerujem u Isusa Krista!“ Sudac joj podrugljivo reče: „Smatram da nema veće ludosti od ove: štovati Boga-čovjeka koga su raspeli na križ!“
Svetica se nije dala smesti, nego upita suca: „Odakle ti to, suče, znaš da je Isusu Krist bio raspet? Sudac je odgovorio: „To sam pročitao iz vaših knjiga. Mudra svetica mu odgovori kako u tim knjigama stoji da je Isus ne samo raspet i umro, nego i uskrsnuo…
On je uskrsnuo svojom vlastitom snagom i zato se mi radujemo, Njega ljubimo, i u Njega vjerujemo. On će nas jednom uskrsnuti. I ja svoj život rado darivam Njemu i spremno umirem za Njega. On je moj Bog – moćni Spasitelj i čudesni Otkupitelj!
Poganski sudac je ostao iznenađen hrabrošću ove djevice i mučenice!

Artur – Isus me je uskrisio – Artur iz Poljske izvješćuje o svojoj potresnoj prošlosti: “U mom životu vjera u Boga nije imala mjesta. Pravu vjeru izgubio sam s dvanaest godina, bolje rečeno, svjesno sam se udaljio od Boga jer sam uvijek čeznuo za bezbrižnim i lagodnim životom. Olako sam griješio. Izgledalo mi je kao da Zli daje sve, i to odmah. Bila je to samo velika zamka koja me godinama varala. Plod takvoga grješnog života bio je veliki strah, osjećaj manje vrijednosti, mnoštvo problema i poteškoća. Postao sam ovisan o drogi. Nije to bio život koji sam želio. Pokušao sam tražiti izlaz iz teškoga stanja u kojemu sam se nalazio.

Počeo sam moliti: ‘lsuse, dođi i pomozi mi. Ovako ne mogu više živjeti. Dođi u moj život: oslobodi me i ozdravi me! Jedino s Tobom želim živjeti i u Tebi sretan biti.’ Plod ove istinske molitve bila je moja odluka poći na ispovijed. Učinio sam životnu ispovijed. Bio sam uvjeren da mi je Isus sve oprostio. Darovao mi je dar čistoće. Ovaj dar izvanredna je milost koja daje slobodu da se bez ikakvih primisli može djevojci pogledati u oči. Čistoća mi daje osjećaj slobode koja me čini zadovoljnim i ako sve ne ide onako kako bi trebalo, dariva mi smiješak i u teškim trenutcima.

U svakom slučaju, nakon ispovijedi osjećao sam novu snagu u sebi. Otada sam bio ljubazniji prema drugima i neopisivu radost dijelio sa svima koje sam susretao. Duh Sveti zaista je nazočan u mom životu. On mi je velika podrška. Prije, dok sam bio ovisnik o drogi, živio sam u tami laži, pohlepe, gramzljivosti, egoizma, materijalizma i vječnoga nezadovoljstva.

Isus je ušao u moj život i raskinuo lance ovisnosti i grijeha. On me uskrisio iz mrtvila moje duše, mojih osjećaja, mojih želja i mojih nada. On je jedini koji je uspio pobijediti zlo i smrt. Isus je pobijedio smrt ne samo prije dvije tisuće godina nego i danas u mom životu. On je uskrsnuo i taj se događaj ponavlja svaki dan. Isus je ušao u moj život i ja sam uskrsnuo!”

Sretan i radostan, čestit i blagoslovljen Uskrs svima vama koji ove retke čitate!
Uskrsli vam darovao mir i radost, životnu sreću i vječni spas!

MISNA ČITANJA – 5. TRAVNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.

Nedjelja, 5. 4. 2026.

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA

Vazmena osmina

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16ab-17.22-23; Kol 3,1-4 ili: 1Kor 5,6b-8; Iv 20,1-9

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Vinko Fererski, Irena, Krescencija

Napomena:

▪ Priliči da se u danjoj misi kao oblik pokajničkog čina vrši škropljenje vodom koja je blagoslovljena u Vazmenome bdjenju. Istom vodom neka se napune i posude na ulazu u crkvu.
▪ Hvalevrijedno je da se na dan Vazma zajedno s pukom slavi svečana Večernja koja nosi krsno obilježje, a upotpunjena je procesijom do krsnog zdenca, čime se vrši spomen na otajstvo krštenja.

Prvo čitanje:

Dj 10 ,34a.37-43

S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«
Riječ Gospodnja.

ili: 1Kor 5, 6b-8

Otpjevni psalam:

Ps 118,1-2. 16-17. 22-23

Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Drugo čitanje:

Kol 3,1-4

Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 20,1-9

Trebalo je da Isus ustane od mrvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Velika subota: Dan tišine i molitve pred Isusovim grobom

Velika subota dio je Vazmenog trodnevlja i tada Crkva u tišini i molitvi kod groba čeka Gospodina.

Vjernici pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze posjetiti „Isusov grob“. Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje. Navečer se slavi Vazmeno bdijenje. Crkva je u iščekivanju Isusovog uskrsnuća.

U subotu navečer, slavi se Vazmeno bdijenje. Crkva je u iščekivanju Isusovog uskrsnuća.

Bdijenje se slavi u večernjim satima kako bi se uskrsna svijeća, s trostrukim usklikom ‘Svjetlo Kristovo’, mogla unijeti u crkvu u trenutku kada je u crkvi potpuni mrak – kako bi plamen uskrsne svijeće rasvijetlio mračne sile i unio svjetlo u današnji svijet.

To svjetlo simbolizira uskrslog Krista koji je za nas mučen, pokopan i uskrsnuo. Zato se čin bdijenja započinje na Veliku subotu kada padne noć, a mora završiti prije zore.

Služba svjetla – u samoj crkvi ugašena su svjetla, a predsjedatelj pred crkvom blagoslivlja oganj kojim će biti zapaljena uskrsna svijeća. U uskrsnu svijeću predvoditelj slavlja ucrtava križ te ‘Alfu’ i ‘Omegu’, prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta, jer uskrsli Krist je početak i kraj svega stvorenoga.

Služba riječi je dugačka zato što su vjernici u starini željeli dočekati zoru uskrsnog jutra ‘razmatrajući divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi i obećanju’, kako se navodi u Rimskom misalu, a samo krštenje dijelilo se u zoru i liturgija je završavala euharistijskom službom.

Krsna služba započinje blagoslovom vode kojem prethode Litanije svih svetih. Nakon blagoslova vode slijedi odricanje od grijeha, to jest od Sotone te ispovijest vjere.

Vodom će biti kršteni odrasli katekumeni ili djeca koja će se krstiti u ovoj noći. Ako nema kandidata za krštenje, tada predvoditelj škropi sve prisutne vjernike u znak obnove krsnih obećanja koja su dali Bogu osobno ili njihovi roditelji i kumovi.

Euharistijska služba u Vazmenom bdijenju vrhunac je Kristove prisutnosti u ovoj noći nakon što ga vjernici dožive prisutnog u simbolu uskrsne svijeće, preko prisutnosti u riječi te u krštenju.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 4. TRAVNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Uskrsnu i ide pred vama u Galileju.

Subota, 4. 4. 2026.

VELIKA SUBOTA. VAZMENO BDJENJE

Vazmeno trodnevlje

vl. dana

Misna čitanja:

Izl 14,15 – 15,1a; Rim 6,3-11; Ps 118,1-2.16ab-17.22-23; Mt 28,1-10

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Izidor, Žiga, Platon, Benedikt, Strahimir

Napomena:

▪ Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina.
▪ Vazmeno bdjenje slavi se noću: nije stoga prikladno da započne prije nego padne noć, a treba da završi prije svanuća nedjelje.
▪ Narav znaka iziskuje da se svake godine u Vazmenom bdjenju blagoslivlje nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska. Uskrsna svijeća kroz čitavo vazmeno vrijeme stoji kod ambona i pali se u svim bogoslužnim činima.
▪ Gdje postoji običaj blagoslova uskrsnih jela, neka se ne blagoslivljaju prije Vazmenoga bdjenja. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina.
▪ Prva subota u mjesecu: molitva za svećenička i redovnička zvanja.

Prvo čitanje:

Izl 14,15 – 15,1a

Izraelci su išli suhim posred mora.

Čitanje Knjige izlaska IZL 14,15-15,1a
U one dane: Reče Gospodin Mojsiju:
»Zašto vičeš k meni?« »Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«
Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mora na osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.
Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

Otpjevni psalam:

Ps 118,1-2.16-17.22-23

Aleluja! Aleluja! Aleluja!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Drugo čitanje:

Rim 6,3-11

Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 28,1-10

Uskrsnu i ide pred vama u Galileju.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.”
One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!” One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!”
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Veliki petak – spomendan muke i smrti Gospodina Isusa Krista

Na današnji dan nema euharistijskoga slavlja. Ne zvone crkvena zvona, oltar je ogoljen kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt.


Veliki petak kršćanski je spomendan Isusove muke i smrti. Na današnji dan nema euharistijskoga slavlja. Ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća ili cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt. Vjernici dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi, a preko obreda doživjet će liturgiju riječi, klanjanje križu i pričest.

Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja. Na Veliki petak  vjernici poste i ne jedu meso.

Današnji obred Velikog petka započinje prostracijom svećenika i poslužitelja ili klečanjem u šutnji. Nakon toga slijede čitanja, čiji je vrhunac svake godine Muka po Ivanu. Crkva nakon homilije izriče sveopću molitvu kao zaključak Službe riječi.

Slijedi klanjanje Križu. Ono počinje svečanim i dostojanstvenim predstavljanjem Križa okupljenoj zajednici: ”Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!” Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu ili ga poljubiti. Poželjno je da to učini svaki član zajednice.

Dok traje poklon Križu, pjeva se stara tužaljka: ”Usta moja, opjevajte”, koja stavlja u usta trpećem Isusu dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem.

Zadnji dio obreda Velikoga petka jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru, otkuda se donosi. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se odmah pristupa pričesti.

Liturgija završava otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji. Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.

MISNA ČITANJA – 3. TRAVNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Petak, 3. 4. 2026.

PETAK MUKE GOSPODNJE. VELIKI PETAK

Vazmeno trodnevlje

vl. dana

Misna čitanja:

Iz 52,13 – 53,12; Ps 31,2.6.12-13.15-16.17.25; Heb 4,14-16; 5,7-9; Iv 18,1 – 19,42

Boja liturgijskog ruha:

crvena

Imendani:

Rikard, Cvijeta, Radojko, Ratko, Pankracije

Napomena:

▪ Crkva danas ne slavi euharistiju. Pričest se dijeli samo u obredima Muke Gospodnje, a bolesnicima se može nositi u svako doba dana.
▪ Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja. Liturgija sprovoda može se slaviti, ali bez pjevanja, bez sviranja orgulja i bez zvonjenja zvona.
▪ Danas i na Veliku Subotu preporučuje se slavljenje Službe čitanja i Jutarnje zajedno s pukom. Tom službom, nekoć zvanom »Officium tenebrarum«, vjernicima se nudi da u pobožnom razmišljanju muke, smrti i ukopa Gospodinova iščekuju navještaj Uskrsnuća.
▪ U liturgiji Muke Gospodnje neka se, zbog istinitosti i jasnoće znaka, otkriva i za klanjanje izlaže samo jedan križ. Nakon službe Muke Gospodnje križ koji je u bogoslužju razotkriven neka na prikladnom mjestu bude vjernicima izložen za osobno klanjanje i molitvu.
▪ Vjernici su dužni, prema kanonskim propisima, obdržavati post s nemrsom, a preporučuje se da se on, kao »vazmeni post«, produži sve do vazmenoga bdjenja, kao znak iščekivanja Uskrsnuća.

Prvo čitanje:

Iz 52,13 – 53,12

Za naše je grijehe on proboden.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Gle, uspjet će sluga moj,
uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma!
Kao što se mnogi nad njim užasnuše
– tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo
te obličjem više nije naličio na čovjeka –
tako će on mnoge zadiviti narode
i kraljevi će pred njim stisnuti usta
videć ono o čemu im nitko nije govorio,
shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:
»Tko da povjeruje u ono što čusmo,
kome li se otkri ruka Gospodnja?«
Izrastao je pred njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje osušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja
da bismo se u nj zagledali,
ni izgleda da bi nam se svidio.
Prezren bijaše, od ljudi odbačen,
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bijaše, obescijenjen.
On slabosti naše ponije,
naše boli uze na se,
a mi ga držasmo udarenim,
od Boga pogođenim, poniženim.
Za naše je grijehe on proboden,
za opačine naše satrt.
Na njega pade kazna radi našeg mira,
njegovom se modricom izliječismo.
Poput stada svi smo mi lutali,
svatko je svojim okrenuo putem.
A Gospodin je svalio na nj
bezakonje nas sviju.
Zlostavljahu ga, a on se pokori
i usta svojih ne otvori.
Ko janje na klanje odvedoše ga,
ko ovca, nijema pred onima što strigu,
usta svojih ne otvori.
Iz pritvora je i sa suda otet;
tko se brine za njegovu sudbinu?
Da, iz zemlje je živih uklonjen,
za grijehe naroda svog na smrt izbijen.
Ukop mu dadoše među zločincima,
a grob mu bī s bogatima,
premda ne počini nepravde
nit mu usta laži izustiše.
Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima.
Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu,
vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu
i s mogućnicima plijen će dijeliti
jer sām se predao na smrt
i među zlikovce bio ubrojen,
a on grijehe mnogih ponese na sebi
i zauze se za zločince.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 31,2.6.12-13.15-17.25

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Tebi se, Gospodine, utječem,
o da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Dušmanima svojim ruglo postadoh,
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,
postadoh ko razbijena posuda.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Gospodina uzdate!

Drugo čitanje:

Heb 4,14-16; 5,7-9

Naviknu slušati, te svima koji ga slušaju posta začetnik spasenja.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Imajući velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!
Ta Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.
Riječ Gospodnja.

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu
U ono vrijeme:
Iziđe Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.« A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«
Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«
Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.
Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.
Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.
Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovog čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.
Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.

Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«
Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«
Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!«
Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski«. Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »Nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam židovski.’« Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«

Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli:
»Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.«
I vojnici učiniše tako.
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.
Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« I drugo opet Pismo veli: »Gledat će onoga koga su proboli.«
Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.
A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Fra Petar Ljubičić: Veliki četvrtak – Misa Večere Gospodnje

Danas je Veliki Četvrtak – dan ljubavi. Isus je na Posljednjoj večeri ustanovio svetu Misu, a time i svetu Pričest.

On nam dariva samoga sebe, u kruhu i vinu, kao hranu za život vječni pozivajući i nas da isto to činimo njemu na spomen. Danas je dan svećenika, jer je Isus na Posljednjoj večeri ustanovio svećenički red. Zahvalimo Gospodinu za dar svećeništva i molimo ga da našem vremenu podari brojna duhovna zvanja. Ostavio nam je zapovijed ljubavi, kako bismo ljubili jedni druge onako kako je on nas ljubio.

Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje… ovo je moja krv koja se za vas prolijeva. Ovo su riječi našega Božanskog Spasitelja u predvečerje njegove muke, u prvi osvit kršćanstva. Sv. Pavao piše: Gospodin Isus one noći kad je bio izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i reče: Ovo je tijelo moje, koje je za vas. Ovo činite meni na spomen. Isto tako uze i kalež, poslije večere i reče: Ovo je kalež moje krvi…

Otada do danas – svaki dan, svaki trenutak ponavljaju se ove riječi i ovaj davni trenutak: svaka sveta misa ponavlja, posadašnjuje veliki četvrtak – posljednju Isusovu večeru. Milijune i milijarde puta izgovorene čudesne riječi ljubavi Gospodinove – milijuni i milijarde puta ponovljeno čudo posljednje večere…

Da se ne zaboravi ta nenadmašiva ljubav, Gospodin nam na našim oltarima ostavlja veliku tajnu naše vjere – sv. Misu, sv. Pričest… Sveta Misa ili Euharistija jedna je od najuzvišenijih tajna naše vjere, sakrament nad sakramentima – tajna nad tajnama. Ona je najspasonosniji sakrament koji nas čisti od grijeha, povećava krjeposti i dušu napunja obiljem svih duhovnih darova.

Euharistija je najveća dragocjenost koju je Bog mogao darovati nama – svojim ljubljenim bićima. Priznajmo iskreno da je sveta Misa najdivnije i najsilnije čudo Božje ljubavi prema čovjeku kojega Bog od iskona beskrajno ljubi i želi učiniti vječno blaženim i sretnim. Zar se uopće može zamisliti veća dragocjenost od neprestana Božjega darivanja pod prilikama kruha i vina svima koji Ga trebaju, traže i čeznu za Njim?!

Zar i sam Bog može učiniti veće čudo svoje ljubavi od onoga koje čini kada pretvara kruh u svoje tijelo i vino u svoju krv kako bi duhovno nahranio i napojio svoje prijatelje?!

S pravom možemo reći da je euharistija kruh s Očeva stola i iz Očeve ruke. Bog nam u euharistiji izravno dariva svoga Sina. Zato bi ona trebala biti najvažnija u životu svakoga čovjeka, ono najljepše i najsvetije. U njoj se čovjeku daruje (dariva) sam

Bog obdarujući ga svojim božanskim životom i dajući mu jamstvo besmrtnosti i životne punine. Stoga je opravdano pitanje ima li što primarnije u ljudskome životu od postizanja toga cilja.

Za slavljenje Euharistije trebalo bi uvijek pronaći dovoljno vremena. Euharistija je nebeski kruh, mistična, duhovna hrana našim dušama – duhovna mana. U njoj je oslobođenje, ozdravljenje, spasenje, radost i vječna sreća! Ona je „lijek besmrtnosti, protuotrov protiv smrti, hrana vječnoga života u Isusu Kristu“ (sv. Ignacije). Bez euharistije nema duhovnoga života, životne sreće i vječnoga spasenja.

Sveta misna Žrtva najveća je i najsavršenija, najmoćnija i najjača prosidbena molitva koja nadmašuje sve ostale molitve, pokore i svako dobro djelo. “Ljubeći svoje iskaza im ljubav do vrhunca!”

Na ovu večer kad nam Gospodin ostavi sebe u kruhu i vinu na stolu oltara, Božja svemoć i ljubav dođoše do krajnjih granica. Iste večeri jedan ga učenik izdaje i prodaje, drugi ga se odriče, svi ga napuštaju, narod će ga njegov izrugati, prokleti i na križ poslati… A Isus zločince nagrađuje praštanjem, ljubavlju i darom života… Juda je s Isusom bio tri godine. Pričestio se, Isus mu je oprao noge, kao i drugim apostolima… On odlazi od Isusa i izdaje ga… Tu je njegova muka što je bio odijeljen od Boga. Juda je iskusio tu muku i zato je postao nesretan čovjek… Dati svoj život za druge, podnijeti i smrt da bi donio život ljudima.

To je i naše poslanje. Slaviti istinski Euharistiju znači sve više se tome približavati. To znači: slušati Isusovu riječ, vjerom je prihvaćati i životom svjedočiti.

Krista koji se daje nama, pozvani smo donijeti bližnjima. Zapravo, želimo dublje ostvariti njegov život u sebi. Želimo postati kao on…, postati njemu suobličeni, njegovim Duhom ispunjeni, a u svom svakidašnjem životu davati sebe za spasenje duša. Kako ćemo moći biti njegovi učenici, Krist nam je protumačio činom pranja nogu.

O ovome nam govori evanđelist Ivan. U biti, to je Ivanovo tumačenje Euharistije. Slaviti Euharistiju znači otvoriti se duhu služenja te biti spreman i noge prati drugima, što naposljetku znači: Služiti drugima, ne gledati tko je taj kome služim, je li viši ili niži, više ili manje ugledan. On je čovjek. Trebamo pristupiti čovjeku kao što nas uči Bog, trebamo se sniziti i biti spremni s ljubavlju “prati noge” bližnjima. To je temeljna poruka Euharistije. I zato, pravilno shvaćena Euharistija stvara sasvim drukčiji, novi svijet, Kristov svijet, u kojemu vlada ljubav, prijateljstvo, duboka međusobna povezanost, oduševljeno nastojanje kako drugome više dobra učiniti. A to je Kristov stav služenja. Jer ni Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi (Mt 20,28). Postoji vrlo važna veza između Posljednje večere i Isusove žrtve na križu. Na Veliki četvrtak, na svojoj Posljednjoj večeri, Isus prihvaća svoju smrt (Tijelo koje će se predati i krv koja će se proliti). To se ostvaruje u potpunom sebedarju na križu. Upravo takav treba biti i naš život.

Kada smo na Euharistiji, trebamo se u svojoj nutrini raspoložiti za ljubav prema braći, biti spremni sve učiniti za bližnje i služiti im. Krist je rekao svojima: Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas (Iv 1,34). Kao i u evanđeoskoj riječi za Veliki četvrtak: Ako dakle ja, Gospodin i Učitelj, vama oprah noge, treba da i vi činite kao što ja vama učinih (Iv 13,14). Ovdje dolazi naš život, svakidašnjica, osobe s kojima se svakodnevno susrećem, ista lica, koja su nam često dosadna, možda ponekad i teško podnošljiva. Tim osobama služiti, njih ljubiti – to znači pravilno shvatiti Euharistiju i iz nje svakoga dana crpsti snagu za svakidašnji mukotrpan život, u ljubavi i služenju svojoj braći. Na ovome putu trebamo svakodnevno rasti. Od jedne do druge Euharistije. Dopuštati da nas Duh Isusa Krista zahvaća. Dakle, bez duboke vjere i potpunog predanja Kristu nema ni djelotvorne Euharistije u našemu životu. A takva nas Euharistija odgaja, hrani, jača, daje da rastemo do trenutka kada ćemo se u tjelesnoj smrti, ostajući vjerni Kristu, sasvim predati Ocu, sjedinjeni s Isusom u životu i u Svetoj misnoj žrtvi.

Neka nam Sveta euharistija Večere Gospodnje pomogne da bolje spoznamo njezinu neizmjerno duboku bit ljubavi i služenja, da bi tako naše svakidašnje euharistije pomogle svakome od nas da sve više u svome životu ostvarujemo život Isusa Krista – život ljubavi i služenja. Dopustimo da nas svaki put kad slavimo svetu misu obuzme ljubav Kristova. Važno je i posvjestiti si sve zasluge Njegova života, muke, smrti i uskrsnuća. U Kristu je nebeski Otac zagrlio svijet i ljubi ga. Svakom svetom misom, tim veličanstvenim svemoćnim darom, Bog ponovno s ljubavlju grli i voli sve nas koji ga slavimo i dijeli nam svoje velike milosti. Svaka bi nas sveta misa trebala mijenjati, preobražavati; trebali bismo postajati euharistijski ljudi, novi, prosvijetljeni, svjedoci neizmjerne ljubavi Božje. Kako bi bilo divno da nam misa bude život i da život bude misa, kako to kaže naša nebeska Majka Marija. Dobro je prikazivati za vrijeme slavlja i sve svoje mile i drage: svoju obitelj, roditelje, djecu i sve one s kojima smo povezani i koje ćemo toga dana susresti. Posljednje euharistijsko čudo u Buenos Airesu koje se dogodilo 18. kolovoza 1996. uvečer oko sedam sati. Svećenik Alejandro Pezet je slavio sv. Misu. Potom mu je prišla jedna gospođa i rekla da je na svijećnjaku jedna odbačena posvećena hostija.

Svećenik je odmah pošao vidjeti o čemu se radi. Vidio je hostiju uprljanu pa nije mogao blagovati. Stavio ju je u posudu s vodom i pohranio u svetohraništu.

Kad je 26. kolovoza ponovo otvorio tabernakul, u čudu je ustanovio kako se hostija promijenila u mišićno tkivo, pretvorila se u tijelo i krv.

I nakon tri godine posvećena hostija nije podlegla raspadanju. Kardinal Bergogljo, dananašnji papa Franjo odredio je da se znanstveno ispita. Znastvenici su utvrdili da je ispitani uzorak dio srčanog mišića stjenke lijeve srčane komore. Mladi svećenik Donald Calloway čudesno se obratio čitajući knjigu Kraljica Mira posjećuje Međugorje. On svjedoči: „Prvi sam put u životu bio na svetoj Misi. Kad je svećenik izgovarao riječi pretvorbe: ‘Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje’, čvrsto sam vjerovao u istinitost tih riječi. Vjerovao sam u stvarnu Isusovu prisutnost i bio neizrecivo sretan. Bio je to početak moga obraćenja. Robert Rukavina, otac sedmero djece, obavivši veliku ispovijed otišao je na Pričest. U trenutku primanja posvećene hostije osjetio je kako ta malena hostija živi Isus Krist, naš Bog i Spasitelj. Stigmatizirana Therese Neumann trideset dvije je godine živjela samo od svete Pričesti – Tereza Neumann živjela je od 1927. godine sve do svoje smrti 1962. bez ikakve hrane i pića. Njezina jedina hrana bijaše svakodnevna sveta pričest. Bunila se protiv tvrdnje da živi bez ičega. „Od ničega nema ničega“ znala bi odgovoriti. „Ja ne živim od ničega, živim od Spasitelja. On je rekao: ‘Moje je tijelo hrana’ – zašto to ne bi, ako On to želi, vrijedilo i bilo istinito i za naš tjelesni život?“ Marthe Robin živjela je pedeset tri godine bez hrane pričešćujući se samo dvaput tjedno.

Život joj je bio iznimno težak i dugačak. Sve je hrabro prikazivala Gospodinu za zadobivanje milosti zbog mnogobrojnih strašnih zločina u našem vremenu. Osim uzetosti mišića Marthe uopće više nije mogla jesti. Dobila je Isusove rane, postala je stigmatizirana. Od tada je svakoga petka u tjednu proživljavala golgotu. Zbog rana trnove krune silno je krvarila iz očiju te je oslijepila. Također se morala odreći sna; zbog posvemašnje nesanice patila je sve do svoje smrti, 6. veljače 1981.

MISNA ČITANJA – 2. TRAVNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Do kraja ih je ljubio.

Četvrtak, 2. 4. 2026.

ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE. VELIKI ČETVRTAK

Vazmeno trodnevlje

vl. dana

Misna čitanja:

Izl 12,1-8.11-14; Ps 116,12-13.15.16b-18; 1Kor 11,23-26; Iv 13,1-15

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Franjo Paolski, Božidara, Teodora, Leopold

Napomena:

▪ Danas je dopušteno slaviti samo Misu posvete ulja i Misu Večere Gospodnje. Zabranjene su sve mise bez naroda. Pričest se vjernicima može dijeliti samo u misi. Bolesnici se mogu pričesti i izvan mise.
MISA VEČERE GOSPODNJE neka se slavi navečer u prikladno vrijeme. Dok se pjeva Slava zvone sva zvona, a onda “ušute” do “Slave” Uskrsnog bdjenja. Poslije homilije, gdje to preporuča pastoralni razlog, može se obaviti obred pranja nogu.
▪ Na početku večernje službe na Veliki Četvrtak svetohranište je prazno. Kruh za pričest vjernika mora se posvetiti u samome slavlju Mise Večere Gospodnje. U nekoj obližnjoj crkvi, kapeli ili pokrajnjoj lađi uredi se mjesto gdje će se nakon mise pohraniti Presv. Sakrament. Mjesto pohrane neka nipošto ne bude u obliku groba. Neka se izbjegava i sam izraz »grob« jer se kapela za pohranu ne pripravlja da bi označila Gospodinov ukop nego kao mjesto čuvanja euharistijskoga kruha za pričest vjernika u liturgiji Velikoga Petka. Narav vazmenoga trodnevlja ne dopušta izlaganje Presvetoga u pokaznici nakon Mise Večere Gospodnje nego samo njegovo pohranjivanje. Neka se vjernici pozovu da nakon večernjeg bogoslužja dio noći provedu u molitvi i klanjanju u kapeli s Presv. Sakramentom.
▪ Budući da se Presv. Sakrament pohranjuje radi pričesti vjernika u bogoslužju Velikoga Petka, prijenos Svetootajstva ne vrši se u crkvama u kojima se neće slaviti bogoslužje Muke Gospodnje na Veliki Petak.
▪ Darovi za siromahe, sabrani osobito u korizmi kao plod pokore, mogu se donijeti i predstaviti u misnoj procesiji s darovima, dok narod pjeva »Gdje je ljubav, prijateljstvo«.

Prvo čitanje:

Izl 12,1-8.11-14

Naredbe o pashalnoj večeri.

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja.
Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 116,12-13.15-18

Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

Drugo čitanje:

1Kor 11,23-26

Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 13,1-15

Do kraja ih je ljubio.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Velika srijeda

Duhovna priprava i promišljanje o Kristovoj muci i smrti na križu.


Na Veliku srijedu u Crkvi se čita odlomak iz Evanđelja po Mateju o Judinoj izdaji. Sam Juda otišao je svećeničkim glavarima i pitao ih što će mu dati ako izda Isusa. Odredili su mu cijenu od 30 srebrnjaka, a on ih je prihvatio. Potom se ponavlja događaj s Posljednje večere, kada Isus apostolima govori da će Ga jedan od njih izdati. Silno ožalošćeni, jedan za drugim su ga pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Uzvratio im je da će to biti onaj tko s njim umoči ruku u zdjelu i da bi tome čovjeku bilo bolje da se ni rodio nije. Kada ga je Juda upitao: “Da nisam ja, učitelju?”, Isus je odgovorio: “Ti kaza.”

Evanđeoske perikope protekla tri dana vodile su nas preispitivanju vlastitih grijeha po kojima se često udaljavamo od Božjih zapovijedi čime, moglo bi se tako reći, s Judom izdajemo Isusa. Oni su tako naš izravniji ispit savjesti i poticaj da nastojimo razumjeti silinu Božje ljubavi po kojoj se, radi nas ljudi i našega spasenja, predaje u ruke grešničke.

Crkva od svojih početaka na različite načine iskazuje kult i poštovanje prema otajstvima koja joj je Krist predao. Kroz povijest su ti načini slavljenja kršćanskih otajstava nazvani liturgija. Liturgija je djelatnost Crkve kojom se Bog veliča i ljudi posvećuju, a sastoji se od raznih molitava, pokreta, gesta, pobožnih vježbi i možda najvažnijeg dijela, pjesme i glazbe, bez koje niti jedan liturgijski čin nema svoju puninu. U rimskoj liturgiji, koja je danas prisutna u cijeloj Katoličkoj crkvi, službeno odobreno pjevanje jest gregorijansko, koje uvijek uz jednake uvjete ima prvo mjesto u liturgiji.

Od davnine se u Crkvi na Veliku srijedu pjevaju lamentacije proroka Jeremije. Ljepota poznatih Jeremijinih lamentacija, koja i u naše liturgiji nesklono vrijeme, kad dođe Veliki tjedan, privlači brojne vjernike u katoličke crkve, prema riječima filozofa Ernesta Helloa ima ovo, duboko značenje: “Ova je Jeremijina lamentacija osobito svečana jer se ponavlja ista tužaljka. Poput voda oceanskih, Jeremijine suze mogu napuniti naše poglede, a da ih ne umori. Moglo bi se pomisliti kako ovaj ocean duboke vode zbog svoje veličine prouzrokuje monotoniju. Zbiva se protivno. U oceanskim vodama je, kao i u suzama Jeremijinim, skrivena tajna da njihova druga mladost dolazi iz njihove dubine. Ono što probija kroz Jeremijinu lamentaciju jest nada jer ove suze dolaze od Boga: u dubini ovih očajavanja bljeskaju odsjevi Slavlja.”

Izvor: hkm.hr

MISNA ČITANJA – 1. TRAVNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Jao onomu čovjeku koji predaje Sina Čovječjega.

Srijeda, 1. 4. 2026.

Svagdan Velikoga tjedna

Veliki tjedan

2. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Iz 50,4-9a; Ps 69,8-10.21bc-22.31.33-34; Mt 26,14-25

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Venancije, Anastazije, Staš, Mavro, Paulin, Dragoljub

Prvo čitanje:

Iz 50,4-9a

Lica svojeg ne zaklonih od pogrda! (Treća pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Čitanje Knjige proroka Izaije
Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušani kao učenici.
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.
Blizu je onaj koji mi pravo daje.
Tko će na sud sa mnom?
Nek se suoči sa mnom!
Tko je protivnik moj u parnici?
Nek mi se približi!
Gle, Gospodin Bog mi pomaže,
tko će me osuditi?
Riječ Gospodnja.

Prvo čitanje:

Iz 50,4-9a

Lica svojeg ne zaklonih od pogrda! (Treća pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Čitanje Knjige proroka Izaije
Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušani kao učenici.
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.
Blizu je onaj koji mi pravo daje.
Tko će na sud sa mnom?
Nek se suoči sa mnom!
Tko je protivnik moj u parnici?
Nek mi se približi!
Gle, Gospodin Bog mi pomaže,
tko će me osuditi?
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 26,14-25

Jao onomu čovjeku koji predaje Sina Čovječjega.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It