Vrijeme koje provedete u klanjanju pred Presvetim, iznenadit će vas na deset načina…

Euharistija se u katekizmu opisuje kao „izvor i vrhunac“ naše vjere. Nije lako naći vremena za odlazak na klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Ali ako ipak to učinite, pogotovo ako to činite redovito i otvorena srca, to može imati nevjerojatan učinak.

„I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: ‘Uzmite, ovo je tijelo moje.’ I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: ‘Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.’“ (Mk 14, 22 – 24)

U današnjoj kulturi ideja o unutarnjem napretku strahovito je podcijenjena. Smatra se gubitkom vremena ili nečime čim su se bavili naši naivni predci. Samo se ono izvanjsko i opipljivo smatra vrijednim. Glavna je razlika između materijalnoga i duhovnog napretka ta što onaj materijalni ostaje izvan vas. On će vam pružiti određene pozitivne doživljaje, ali je uvijek obilježen kratkotrajnošću i nedosljednošću pojavnosti. Unutarnji napredak pak uvijek znači da ste vi ti koji se mijenjate. Vrijeme koje provedete u adoraciji pred Presvetim iznenadit će vas na deset načina.

1. STJEČETE STRAHOPOŠTOVANJE I RAZVIJATE OSJEĆAJ ZA DIVLJENJE

Nema ničega što bi vam bolje moglo dočarati ono što se događa na klanjanju nego što je ozračje u tihoj kapeli ili crkvi, miris tamjana i sjaj pokaznice. Nalazimo se pred stvarnim Isusom Kristom, pred njegovim tijelom i krvlju, dušom i božanstvom. Što više uranjate u tu tišinu pred Presvetim, to više shvaćate da je jedini odgovor koji možete dati strahopoštovanje i divljenje veličini našeg Boga.

2. DOŽIVLJAVATE MIR I NA DRUGIM ŽIVOTNIM PODRUČJIMA

Isus je rekao: „Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem.“ (Iv 14, 27) Izvanjski mir koji možemo doživjeti na klanjaju (mir i tišina) dopire i u našu nutrinu. On vodi do unutarnjeg mira, koji se širi na sva područja našeg života. To ne znači da će sve u našem životu biti savršeno i bez muke, ali Kristov mir znači da se pouzdajemo da nas životne oluje ne mogu uzdrmati.

3. POČNETE SE ZANIMATI ZA SVIJET

Isus nam je rekao da volimo „jedni druge kao sami sebe“ (Iv 13, 34). Ako provodimo vrijeme u adoraciji, to nas povezuje s cijelim svijetom – jer provodimo vrijeme sa Stvoriteljem svega stvorenoga! Kada slavimo i častimo Boga, nadilazimo svoje brige i vidimo potrebe drugih oko nas i u svijetu u kojem živimo.

4. NEKAD VAM BUDE DOSADNO

Bit će trenutaka kad se klanjanje ne čini nimalo privlačno. Ne možete se usredotočiti, misli vam lutaju, nazočni ljudi vas ometaju. Možda ste u početku doživjeli lijepe osjećaje, ali ako idete redovito na klanjanje, vaša vas svakodnevica okupira i ne možete se više uvijek osjećati posebno. Ali to ne umanjuje niti oduzima vrijednost klanjanja. Naša je vjera više od osjećaja. Bog i dalje radi na vama. To je ljepota utjelovljenja – Bog je postao čovjekom i došao u sve naše stresove, strahove, probleme, pa i dosadu. Znajte da, ako ste se u jednom satu provedenu u klanjanju uporno u mislima vraćali na Boga svakih nekoliko minuta, kako su vam već misli lutale, još uvijek ste mu dali ono najbolje – svoje vrijeme i društvo.

5. ALI SVEJEDNO STE UZBUĐENI ŠTO IDETE NA KLANJANJE

Što više vremena provodite u klanjanju, otkrivajući da je Bog Bog koji vas voli i želi biti s vama, sve više ste uzbuđeni što idete na klanjanje. Više vam se to ne čini kao obveza, nego se radujete što ćete provoditi vrijeme s Bogom. Klanjanje stvara ovisnost, ne samo zbog onoga što možemo dobiti, već zato što smo stvoreni da bismo se klanjali i adorirali. Kao što kažemo u misi, „pravo je i spasonosno“ davati hvalu Gospodinu! Štovanje Boga je upisano u naša srca i „nemirno je srce moje dok se ne smiri u tebi“ (sv. Augustin).

6. MILOST ULAZI U VAŠ ŽIVOT

Nevjerojatno je kako obična ustrajnost u provođenju barem malo vremena pred Presvetim čini tako veliku razliku u našem životu. Uvijek se možete sjetiti tog trenutka kad ste bili u društvu s Bogom u crkvi ili kapeli, kada radite bilo što drugo u svojem životu. Njegova milost vas uvijek prati, posebno u trenutcima kušnje. Kušnji se je lakše oduprijeti kad se redovito klanjate pred Presvetim. Katkad je zbilja tako jednostavno.

7. POSTANE VAM JASNO KOLIKO STE SRETNI

Ako to za vas ne predstavlja veći problem nego da sjednete u auto i odete na klanjanje u crkvu, ili samo odšećete u obližnju kapelu, onda vam je jasno koliko toga možete uzeti zdravo za gotovo. Ima onih koji bi voljeli provesti više vremena s Isusom u adoraciji, ali su nepokretni, bolesni ili zauzeti djecom. A ima i onih koji bi riskirali svoj život za euharistiju, na mjestima gdje je vjera progonjena. Kada pomislite na one koji hodaju satima i danima u opasnim situacijama samo da bi bili s Isusom, shvatite koliko ste blagoslovljeni što možete javno moliti, da se i ne spominje to što imate svećenika ili akolita koji vam može izložiti Sakrament.

8. SHVATITE DA BOG IMA SMISAO ZA HUMOR

Ako samo sjedite u tišini i slušate što vam Bog govori (umjesto da provodite vrijeme govoreći Bogu), shvatit ćete da Bog ima izvrstan smisao za humor. On voli ispričati šalu i nekad su ti trenutci tako smiješni da se želite nasmijati naglas. Možda vam je to iznenađujuće, ali zar najbolji očevi ne pokazuju svoju ljubav izvođenjem šale?

9. POŽELITE SE ČEŠĆE ISPOVIJEDATI

To može zvučati strašno, ali uopće nije. Ispovijed nam omogućava da iskusimo beskrajan ocean bezgranične Božje milosti. Njegova milost briše sve naše grijehe i daje nam pravu slobodu, slobodu lišenu svakog straha, te se možemo predati njegovoj ljubavi i dobroti, koja ima savršen plan za naš život. Ići na ispovijed uvijek iznova pomaže nam da budemo svjesni toga da nas uvijek grle ruke Oca koji nas ljubi i „nikad se ne umori opraštati nam“ (papa Franjo).

10. ZALJUBITE SE

To nećete moći izbjeći! Kad provodite puno vremena u klanjaju, otvarajući svoje srce i dopuštajući da vas Isus ljubi, tad se i vi zaljubljujete u njega. Ta ljubav će odrediti tko ste vi i omogućiti vam da budete ono što jeste. „Dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ (Iv 10, 10) »Među svim pobožnostima, klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu prva je poslije sakramenata, Bogu je najdraža, a nama najkorisnija.« (Sv. Alfonso Marija de’ Liguori)

Preuzeto s book.hr

Ostavite komentar

Pin It