ČUDOTVORNA SLIKA GOSPE OD ABSAMA – ČUDESAN PRIZOR GOSPINOG LIKA
Osamnaestogodišnja Rosina Buecher tiho je šivala za obiteljskim stolom kada je osjetila iznenadni užas. Odmah joj je pao na pamet njezin otac koji je radio u rudniku soli i bojala se da je doživio strašnu nesreću. Pogledala je kroz prozor – i iznenadila se kad je ugledala nevjerojatan prizor. Slika lijepe mlade žene stvorila se na staklu prozora pokraj nje.
Pozvala je svoju majku, koja je to također vidjela, i obje su pretpostavile da je to Blažena Djevica. Pozvali su župnika i rekli su susjedima. Činilo se da se svi ljudi slažu da je slika portret Djevice Marije.
Unatoč majčinoj brizi, Rosina je mislila da je to znak da će se njezin otac i brat sigurno vratiti kući unatoč njezinom lošem predosjećaju. Stigli su sigurno i, zapanjujuće, objavili da su upravo preživjeli nesreću u rudniku soli.
Župnik je dao skinuti prozorsko staklo kako bi ga pregledali stručnjaci, koji su otkrili da je slika nestala kad je uronjena u vodu, ali se ponovno pojavila kao prije kad se osušila. Staklo je oribano i slika je nestala, ali se onda ponovno pojavila. Čak su i pokušaji da se izbrusi ili da se trajno ukloni kiselinom užasno propali. Podrijetlo slike proglašeno je neodređenim, a i svećenik i biskup proglasili su sliku čudotvornom.
Prozor je vraćen obitelji Buecher, no na zahtjev seljana (koji su tvrdili: “Gdje ostaje Sin, mora biti mjesta i za Majku”), oni su ga darovali crkvi Svetog Mihaela na štovanje. Vijest o tome brzo se proširila, a hodočasnici su počeli hrliti u Absam kako bi se molili pred slikom.
Ubrzo su se nakon molitve Gospi Absamskoj počela događati čudesna ozdravljenja. A oni koji su ozdravili darovali su crkvi slike zahvalnice s opisom i datumom događaja. Sve je to sačuvano i može se vidjeti u kapeli izvan crkve.
Staklo je nošeno u procesiji do crkve svetog Mihaela u Absamu. Čudotvorna slika Gospe od Absamske može se vidjeti u bočnom oltaru župne crkve Absamske. Staklo je samo sedam inča visoko i pet inča široko, ali se Marijino lice može jasno vidjeti. Zatvorena je u metalnom svetištu sa zlatnim zrakama, zlatnom krunom, zlatnim cvijećem i dragocjenim draguljima. Lice Djevice na slici je mlado i nježno i dolikuje najnježnijem naslovu koji obično koriste Austrijanci i Nijemci za Djevicu Mariju: “Draga Gospa” (Frau Liebe).
Sastavljena je i molitva za pomoć “Majci Mariji, našoj sestri i prijateljici vjere”.
Ovlaštenje za molitvu izdano je već u travnju 1797., kada su tirolske udruge porazile Napoleonove trupe u bitci kod Spingea, što je učvrstilo uvjerenje da je upravo ova Gospina slika poduprla Austrijance.
S vremenom se ovo mjesto razvilo u jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u zapadnoj Austriji.
Crkva svetog Mihaela u kojoj se čuva ova slika uzdignuta je u rang male bazilike 2000. godine, a svjedočanstva o ozdravljenjima nisu prestala do danas.
Preuzeto s medjugorje-news.hr
