IMAMO RAZLOGA ZAHVALJIVATI CIJELIM BIĆEM DA SE IME NAŠE PRONOSI SVIJETOM!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima mir i dobro, svima radostan, blagoslovljen i sretan početak novoga dana. Deseti je dan mjeseca prosinca, od Božića nas dijeli još petnaest dana. Danas se slavi u bogoslužju liturgija kvatri, zimske kvatre, a temeljna je nakana ovoga dana ZAHVALA I ZAHVALNOST.  O tome je riječ i u današnjem Evanđelju koje nam donosi zgodu s onih deset gubavaca koje je Isus na putu u Jeruzalem izliječio, poslao ih da se pokažu svećenicima, ali je samo jedan –  stranac –  vratio se Gospodinu, pao mu do nogu i zahvalio za milost ozdravljenja koju je iskusio na Isusovu riječ. Isus ga pita – a gdje su ostala devetorica?   Kako se mi ponašamo u odnosu na Gospodina?  Mi znamo uporno moliti, a onda kad dobijemo neku milost (u životu ili položimo ispit), zaboravimo na Darovatelja. Nezahvalni smo mi ljudi! Učimo zahvaljivati za sve. Od života, zraka, vode koju pijemo, zahvaljujmo i za sve što imamo i što su nam drugi namaknuli. Sve što imamo, dar je. A ako je dar, zašto se hvastamo kao da nismo primili? Treba biti ponizan i pasti na koljena i zahvaliti!

Još uvijek ne možemo vjerovati svojim očima da je Hrvatska u polufinalu nogometnoga prvenstva. Ta mala zemlja od četiri milijuna stanovnika među četiri najbolje reprezentacije svijeta. Pa to je jednostavno neshvatljivo. Brazil ima više od dvjesto milijuna stanovnika, ima više od tri milijuna nogometaša, a jedna velika Njemačka ima gotovo pet milijuna nogometaša koji su registrirani,  i oni nisu među izabranicima. Pa ta FIFA  ima više od dvjesto deset članica, daleko više nego Ujedinjeni narodi. Dakle, između dvjesto država koje se sve natječu na nekoj razini da bi sudjelovale na ovoj predstavi, dakle, mi smo kao Hrvati među četiri. Pa to ne ide u glavu, u mozak. Odakle to? Ta sreća, taj blagoslov?  Pa tko je još čuo za Hrvatsku, osim preko nogometa i Međugorja? Imamo razloga zahvaljivati cijelim bićem da se ime naše pronosi svijetom.

Ako se sjećamo čitanja od jučer –  slušali smo ondje riječ koju upućuje Bog preko Izaije: “Ja, Gospodin Bog tvoj, tvojem te dobru učim, vodim te putem kojim ti je ići. O da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a prava tvoja kao morski valovi!” – Malo kada govori Biblija o sreći, a ovdje govori o sreći. Malo kada govori o uspjehu. Biblija govori u pravilu o blagoslovu. Sve zavisi je li posao blagoslovljen ili nije. Sreća je varljiva, uspjeh prolazan. Ali blagoslov ostaje, ako čovjek moli za blagoslov. Izak je blagoslovio Jakova. Kad je Ezav htio primiti blagoslov, otac mu je rekao da je podijelio mlađemu Jakovu. I on je briznuo u gorak plač. Izostao blagoslov. Ja vjerujem da smo upravo bili blagoslovljeni – i na ovaj način. Blagoslovljeni kroz cijelu povijest. Ostati na ovom prostoru, imati ovoliku obalu, imati ovoliko otoka, imati jednu Slavoniju koja može hraniti više od dvadeset milijuna stanovnika – nije li to čudo? Zašto onda iseljavamo? Zašto se ne osjećamo ovdje doma, kad oni dolje u Čileu slave s Predsjednikom pobjedu Hrvatske, kad je ondje praunuk doseljenika Hrvata predsjednik države! Molimo da se vratimo i da ovdje kujemo vlastitu budućnost.

Nije na odmet spomenuti kako su naši nogometaši pozvali župnika iz Marije Bistrice da uoči utakmice s Japanom slavi s njima svetu Misu. Nisam čitao da je netko drugi učinio slično. A bez Blagoslova nema uspjeha, nema budućnosti. Svi oni na svoj način mole da dobiju utakmicu, ali nama se Nebo nasmiješilo. Znamo li biti blagoslovljeni. Reći će netko, što ima Bog s nogometom. Sve što čovjeka usrećuje ima veze s Bogom jer on želi podariti nam svoj blagoslov. Zahvalimo Gospodinu i Gospi!

Preuzeto s miportal.hr

Ostavite komentar

Pin It