SVETAC DANA – SV. ANTUN MARIJA CLARET
Sveti Antun Marija Claret rođen je 1807. od Juana i Josephine Claret, peto od dvanaestero djece. Dok je odrastao bio je vrlo dobar u školi, ali ako je izostao na igrici s prijateljima znali su da ga mogu pronaći u crkvi. Sveti Antun je još kao dječak želio postati svećenik, ali je njegov otac vidjevši njegove sposobnosti za dizajn i mehaniku želio da ga slijedi u obiteljskom poslu tkanja. Učinio je ono što je njegov otac tražio od njega čak do te mjere da je postao šef trgovine koju je njegov otac posjedovao.
S radnicama u trgovini sv. Antun bi molio krunicu i često s njima odlazio na dnevnu misu. S 18 godina otac mu je dopustio da ide u školu u Barcelonu kako bi naučio naprednije načine tkanja. U Barceloni je počeo razmišljati o svom svećeničkom pozivu. Pod vodstvom otaca oratorijanaca počeo je učiti latinski, au 21. godini počeo je učiti za svećenika.
Sveti Antun je od mladosti imao jaku pobožnost prema Gospi. “Blažena Gospa je moja Majka, moja Zaštitnica, moja Gospodarica, moja Ravnateljica i – poslije Isusa – moje Sve!” Gospu je vidio nekoliko puta tijekom svog života. Često je dolazila kad mu je trebala njezina pomoć. Zbog toga je slatko ime Marija dio njegova imena.
S 28 godina sv. Antun je zaređen za svećenika. Proveo je nekoliko godina u Španjolskoj ispunjavajući svoj svećenički poziv, ali 1839. primijetivši da Španjolska ima mnogo svećenika zatražio je dopuštenje da bude poslan kao misionar negdje drugdje. Skoro se pridružio isusovcima, ali je ubrzo shvatio da to nije put kojim ga Gospa vodi. Otišao je na biskupov poziv na Kanarske otoke gdje je njegov apostolat bio vrlo plodan. Kasnije se vratio u Španjolsku i obratio tisuće zbog svoje revnosti.
Nakon povratka u Španjolsku posebno se zauzeo za pouku djece i odraslih u vjeri. Napisao je četiri katehetske knjige za različite dobne skupine. Silno je želio da sva djeca i odrasli, čak i oni najmanji, potpuno razumiju svoju vjeru. Sveti Antun je također osnovao tri različite vjerske ustanove i pomogao ženama kojima je bio onemogućen ulazak u redovnički život da uđu.
Godine 1849. sveti Antun imenovan je nadbiskupom Kube. Znao je da je ova biskupija polje misionarskog djelovanja. Uspio je reformirati njihovo sjemenište iu vrijeme dok je on bio nadbiskup zaređeno je preko 200 muškaraca, a prije toga je prošlo 30 godina od ređenja. Bio je u stanju pronaći kršćansko rješenje za svaki izazov s kojim se suočavao. Potpuno je zadobio povjerenje naroda. Iako su ga mnogi voljeli, uvijek ih ima nekoliko koji svece vide kao prijetnju, a bio je i ubojica koji mu se dovoljno približio da ga zasiječe nožem, ali nijedna rana nije bila ozbiljna.
Kraljica Izabela II. 1856. zamolila je sv. Antuna da se vrati u Španjolsku kako bi joj bio osobni ispovjednik. Nije želio živjeti na dvoru, ali papa Pio IX. izričito ga je zamolio da ode pa je poslušao. Dok je bio na dvoru nuđeno mu je mnogo mita jer je bio blizak kraljici i drugi su mislili da može utjecati na nju, ali on nije prihvatio ni jedno. Htio je dati ostavku, ali je ponovno poslušan Svetom Ocu ostao u Španjolskoj sve do progonstva 1869.
Dok je bio na španjolskom dvoru, osim svojih dužnosti na terenu radio je i mnoge druge stvari. Pisao je, propovijedao i poučavao. Također je organizirao mnoge klubove za sve ljude, te je bio predsjednik Escoriala koji je bio obrazovna institucija. Znao je da se u to vrijeme misionari nisu mogli slati posvuda pa im je želio poslati dobre knjige kako bi ljudi mogli sami sebi misionari.
Nakon što je prognan iz Španjolske odlazi u Rim kako bi sudjelovao na Vatikanskom saboru. Dok je bio tamo, imao je velik utjecaj u pomaganju drugima da razumiju nauk o papinoj nepogrešivosti, što je bila glavna briga sabora u to vrijeme.
Sveti Antun Marije Klaret umro je 24. listopada 1870. u progonstvu iz Španjolske u cistercitskom samostanu. Blaženim je proglašen 1934., a svetim 1950. godine.
