FRA STIPAN KLARIĆ: “NASTOJMO ŽIVJETI PO DUHU I PO DUHU SE RAVNAJMO”
Propovijed iz Međugorja na večernjoj svetoj Misi 12. listopada 2022., fra Stipan Klarić:
“Jao vama! I tako četiri puta jao. Tri puta ‘jao’ kaže Isus farizejima i jednom zakonoznancima. Što znači to ‘jao’? Tko su bili farizeji i pismoznanci i zašto se Isus s njima tako žestoko sukobljava? Naime, u Isusovo vrijeme najuglednija skupina među Židovima bili su upravo farizeji. Njihovo ime na hebrejskom je „perušim“ što znači „odvojeni“. Nastaju kao reakcija i otpor na helenistički poganski i općenito strani utjecaj na židovsko svećenstvo ali i na Židove općenito. Najveću pažnju pridavali su pitanjima koji se odnose na provedbu zakona, na obredne čistoće ne samo u hramskom bogoslužju nego i izvan hrama, u svakodnevnom životu. Standardi svećeničke čistoće utvrđeni za bogoslužje postali su za farizeje ideal života u svim djelatnostima svakodnevnoga života koji je postao tako izrazito obredan. Zajedno s pisanim zakonom razvili su i niz običaja i načina ispunjavanja odredbi zakona koji su dobivali sve veću važnost dok nisu postali prihvaćeni kao neki vid usmenoga zakona koji bi se, također, kao i ona pisana Tora pripisivao Bogu.
Pismoznance ili zakonoznance ili kako ih još negdje nazivaju književnike često se poistovjećuje s farizejima. Međutim, pismoznanci su ipak nešto drugo. Oni su bili društveni sloj a ne židovska vjerska stranka. To su bili jako obrazovani činovnici, vješti u Mojsijevu zakonu. Isticali su se dakle, svojom učenošću. Nazivali su ih ljudi iz počasti učiteljima, rabijima. Oni su dosta bili bliski farizejskoj stranci. U Isusovo vrijeme pismoznanci su bili obrazovani pravnici, moralisti, teolozi te su vodili i poučavali židovsku zajednicu. Nazivali su ih braniteljima zakona, učiteljima i valjalo ih je oslovljavati s rabi. Većina njih, tih dakle zakonoznanaca, jest pripadala ujedno i farizejskoj stranci ili su ih pak podržavali dok su neki pristajali čak i uz saduceje. Osobito nakon sedamdesete godine kada je hram porušen i nestalo hramskog svećeničkoga staleža utjecaj pismoznanaca, rabija kasnije rabina u narodu židovskom je bio presudan. Logično se nakon svega ovoga upitati, ako su ovi bili tako pravedni i zakonu vjerni i među narodom tako ugledni zašto ih Isus onda žali i prekorava? Zašto nad njima izriče čak četiri puta ‘jao’? Isus naime ne poriče njihovu zakonsku pravednost i trud ali utvrđuje kako se trude na pogrešan način, oko pogrešnih stvari. I upravo ta njihova tvrdoglavost u pogrešnom s jedne strane izaziva Isusov gnjev prema njima, a s druge strane još više izaziva žaljenje jer nisu u stanju shvatiti ono što je doista važno. A s druge strane, još više su sa svoje strane učenjem i djelovanjem mnogima prepreka na putu prema Bogu. Tako im kaže Isus „Jao vama jer namirujete desetinu metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju.“ U židovskom zakonu, u Starom Zavjetu dosita postoji propis desetine, što znači da desetinu od uroda, od usjeva, od plodova svoga rada čovjek treba dati Bogu. Međutim, metvica i rutvica ne pripadaju u tu skupinu jer to su samonikle biljke oko čijeg sijanja i rasta čovjek nema nikakva truda pa prema tome ne pripadaju ni u propisu desetini. Dakle, oni zakonski propisom prinošenja prvina svojih plodova Bogu zamjenjuju nečim potpuno drugačijim i to je ono što Isusu smeta jer se manje važne zapovijedi izjednačuju s onima koje su najvažnije. Zar je desetina od samoniklog bilja, do koje farizeji ozbiljno drže, važnija od pravednosti i ljubavi Božje. Nadalje, Isus im prigovara njihovo uporno isticanje na prvim i počasnim mjestima u sinagogama. Onda kako vole da ih ljudi pozdravljaju po trgovima i da ih zovu rabi. Što više, Isus im predbacuje da su postali poput nezamjetljivih grobova po kojima ljudi ne znajući gaze. Naime, po starozavjetnim propisima svaki onaj koji se dotakne groba pa makar i ne znajući stane na grob postaje nečist sedam dana. A upravo su farizeji koji su sebe držali pravednicima i čistima postali izvorima nečistoće. Zbrka koju su oni stvorili među narodom spram Božjega zakona samo je udaljila ljude od Boga. Iako su oni sebe predstavljali pravednicima, zapravo su samo, a možda i nesvjesno postali počinitelji nepravde. Bdijući toliko na čistoćom i pravednošću drugih, sebe su zanemarili, svoje savjesti izvitoperili i postali uzročnicima i nečistoće i nepravde. Kaže Isus „Jao i vama zakonoznanci, izmišljanjem neprestanih novih zakonskih odredbi tovarite na ljude i na njihove savjesti terete nepodnošljive, a sami ni da bi prstom makli jer za sebe budući da ste vješti pravnici uvijek imate zakonsku ispriku i obranu.“ Isus im prigovara kako su živu vjeru u Boga sveli na zakonske odredbe i propise, a istinsko življenje te vjere pretvorili pravne makinacije i akrobacije. Po njihovom bi bilo tko je bolji i vještiji pravnik taj je Bogu draži, a nije uopće važno kakav je uistinu vjernik i kakva mu je nutrina. I upravo je ovo Isus strašno zamjerao zakonoznancima.
Braćo i sestre, opasnost vjerskog formalizma u koji su upali farizeji i pismoznanci nije strana ni nama danas. I mi smo itekako u neprestanoj opasnosti sebe gledati kao one koji su bolji od drugih misleći samo zato što smo vjernici. Misleći kako ćemo svojim pobožnim običajima i praksama kupiti s jedne strane naklonost Božju, a s druge strane divljenje i poštovanje kod ljudi. Ono što bi trebalo biti razlog ispita moje i tvoje savjesti jest pitanje: koliko sam ja sa svojom iskrivljenom pobožnošću i zakonom zapravo drugima prepreka na putu prema Bogu? Kolike sam odvratio od Crkve, od sakramenata, od molitve? Zato, braćo i sestre, Isusov jao farizejima i pismoznancima može se odnositi i na nas, i na mene i na tebe. Braćo i sestre, ni jedno vrijeme nije bilo pošteđeno krivih nauka i zlih učitelja, a pogotovo ovo naše danas. Danas je s jedne strane prenaglašena sloboda pojedinca koja se stavlja iznad svakoga zakona i koja postaje zakonom za sve pa i onda kada sloboda toga pojedinca ugrožava drugoga, a s time u korak idu anarhija, bezakonje, nepravda, pomračenje razuma i savjesti te mnogi vješto skrojeni lažni nauci koji zavode ljude na stranputice. Dok s druge strane, imamo prenaglašeni tradicionalizam i formalizam, pretjerano istaknute vanjske oblike bez istinskih nutarnjih sadržaja. Zato je, braćo i sestre, danas teško biti i ostati normalan vjernik. Kad kažem normalan mislim pravi, istinski, nepatvoren. Onaj koji je uistinu izbalansiran. Izbalansiran ne poradi tzv. političke korektnosti nego poradi istine Evanđelja Isusa Krista na koje smo pozvani. Čuli smo svetog Pavla, braćo i sestre, koji kaže „po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela jer tijelo žudi protiv duha, a duh žudi protiv tijela. Doista to se jedno drugom protivi da ne činite što hoćete ali ako vas Duh vodi niste pod zakonom.“ Jedino se na taj način, braćo i sestre, može ostvariti savršena sloboda. Sloboda djece Božje na koju smo pozvani. Sloboda koja ne narušava niti potkopava nijedan zakon nego ga još više usavršava i nadilazi. Sloboda koja drugoga ne ugrožava nego ga uvažava i pazi na drugoga. A ta je sloboda neostvariva bez Duha Božjega. A imamo li Duha Božjega vidi se po njegovim plodovima u našem životu, a plodovi su Duha pak ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost i veli sv. Pavao „protiv tih nema zakona.“ A mi nastojmo živjeti po Duhu i po Duhu se ravnajmo. Amen.
***
“Draga djeco! Zaokupljeni ste materijalnim stvarima, a u materiji izgubite sve što vam Bog želi dati. Pozivam vas, draga djeco, da molite za darove Duha Svetoga koji su vam sad potrebni da biste mogli svjedočiti moju prisutnost ovdje i sve što vam dajem. Draga djeco, prepustite se meni da vas mogu voditi potpuno. Ne zaokupljajte se materijalnim stvarima. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.”
(Gospina poruka, 17. travnja 1986.)
