Sedmorica postulanata obukla su franjevački habit i stupila u novicijat Hercegovačke franjevačke provincije
U subotu 8. srpnja u franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru pod večernjom svetom misom u 18 sati sedmorica postulanata obukla su franjevački habit i stupila u novicijat Hercegovačke franjevačke provincije. Novicijat, odnosno godinu kušnje provest će u samostanu sv. Ante na Humcu, a ovogodišnji novaci su Dragan Čabraja – Župa bl. Ivana Merza, Zagreb; Ivan Boras – Župa sv. Ante, Humac; Dominick Grgić – Župa sv. Jeronima, Chicago; Joel Sirovina – HKM Zürich; Vinko Kovačić – Župa Uznesenja BDM, Široki Brijeg, Mario Širić – Župa Bezgrešnog začeća BDM, Posušje i Zoran Tomić – Župa sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgrad, prenosi mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.
Svečano misno slavlje i obred oblačenja predvodio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, uz prisustvo brojnih drugih svećenika koji su došli sa svih strana svijeta u kojima djeluje Hercegovačka franjevačka provincija kako bi uveličali ovo svečano misno slavlje.
„Isus nas poziva da živimo savršenost. On zaručnik sada je sa svojima, kaže nam današnji evanđeoski tekst. Vrijeme je za radost. Doći će vrijeme kada će ga odvesti, a oni biti tužni. Gubimo toliko vremena i energije na žaljenje za propuštenim prilikama iz prošlosti ili zabrinutosti za budućnost. Možda prečesto nam je život u prošlome, koje više nitko i ništa ne mijenja, i u budućem koje nitko ne pozna. Ipak sadašnjost je sve ono što mi imamo i što jesmo. Stoga, budimo zahvalni za ono što sada imamo i živimo…”, kazao je fra Jozo Grbeš na početku svoje propovijedi, te naglasio isječak iz današnjega Evanđelja u kojemu se kaže da se novo vino stavlja u nove mješine.
„Kakav izazov je to našoj slobodi i našoj mudrosti. Isus nas poziva da prihvatimo radikalnu novost kraljevstva koju je on došao otvoriti i da budemo spremni odreći se onoga što je sada staro, kako bismo prihvatili novost života. Svi mi jako dobro znamo, bez obzira kakav nam je život, odakle smo i tko smo, svi mi jako dobro znamo da istinska promjena nikada nije laka, a često je pokušavamo izbjeći. Štetno je, ja vjerujem za čovjeka svakoga ne mijenjati se, ostati u starim mješinama. Novi korak je uvijek moguć samo onda kada ostavimo stare. Na novo mjesto možemo napuštajući staro i u znakovitom i u stvarnom životu. Poput vas danas koji ovdje nakon života i boravka u Mostaru, nakon jednog početnog dijela života ulazite u jedan potpuno novi, i duhom i tijelom, odlazeći na naš Humac. O kako je važno ostaviti za sobom stare mješine”, kazao je fra Jozo Grbeš te dodao kako novi koraci su često teški, ali da je to jedini put naprijed, jer ako nije takav, onda gubimo i vino i mješine i život nam uvijek negdje ostaje u prošlosti.
„Habit naš franjevački, koji ćete vi braćo uskoro obući, odijelo je i znak, ogrtač našega tijela i obaveza našega zavjeta. Habit nam je nova mješina života u koju stavljamo novo srce, u koju stavljamo dušu koja je spremna mijenjati se da bi mijenjanjem stigla do savršene točke, savršene punine života. Habit je znak ove naše zemlje na kojoj su braća stotinama godina u njemu hodala noseći Krista stvorenjima zemaljskim… Bratski vam večeras govorim, ulaskom u novicijat ostavite stare mješine. Stara mješina curi i pušta na sve strane. Ona ne doživi vino ni vodu. Nova mješina je novi čovjek, nova duha, nova stava, nove misli, nove tišine, novoga uha, nove molitve, nove čežnje, novoga srca i nove čistoće kako bismo sutra, kako kaže mudrac razmišljali kao što misle mudraci, a govorili kao obični ljudi. Želim vam svom dušom da ovo milosno vrijeme bude milosno putovanje. Vrijeme kada bez straha susrećete sebe i s ljubavi Gospodina. I ne bojte se. Ništa se ne bojte. Vjerujte mi. I to vam iskreno bratski iz iskustva kažem. Kad kažete „Evo me”, kad kažete „Gospode, možeš računati na mene” otvore vam se oceani milosti. I postat ćete svjedoci! Neka bude tako…”, kazao je fra Jozo Grbeš na kraju svoje propovijedi.
Nakon svete mise riječi čestitki uputio je župnik i gvardijan u Mostaru fra Danko Perutina, a zatim je prigodno druženje novaka, svećenika, obitelji, rodbine i prijatelja nastavljeno u klaustru samostana.