Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SVETI STARAC ŠIMUN

Prema jednom gotičkom natpisu u raki sv. Šimuna može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je svečevo tijelo iz Carigrada bilo preneseno u Zadar godine 1203.


Kad su Marija i Josip donijeli Isusa u hram, da izvrše sve što je nakon rođenja prvorođenca propisivao Mojsijev zakon, došao im je ususret časni starina, jedan od onih ljudi koji su bili puni Božjega duha a koje nazivahu i prorocima. Zvao se Šimun, a sv. Luka piše da je bio pravedan, bogobojazan te da su mu sve misli bile upravljene prema otkupljenju Izraela. Tom je svetom starcu Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanoga Mesiju. Voden Duhom, došao je u hram baš kad su ondje bili Isusovi roditelji s malim Isusom na rukama.

Sav sretan, Šimun je uzeo u naručaj Božansko Djetešce te u njemu pozdravio onoga koji će donijeti spasenje svima narodima, koji će biti “svjetlo na prosvjetljenje naroda i na slavu Izraela”. Na žalost, sveti je starac predvidio da će on biti i znak osporavanja, onaj kome će se protiviti i koji će morati umrijeti, ali smrću što će biti otkupiteljska. Tužno proroštvo pogodit će i Isusovu Majku: “I tvoju će dušu probosti mač.” Čitav je taj susret majstorski opisao sv. Luka u glavi II., 22-35.

Starac je Šimun u toj svečanoj i izuzetnoj zgodi izrekao svoj himan: “Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru.. Ta je pjesma hvale duboko ušla u kršćansku svijest, a sve tamo od V. stoljeća moli se svaki dan u Povečerju. Egzeget Lagrange kaže da u Šimunovu himnu ima nešto od melankolije oproštajnoga zbogom.

Starac je Šimun blagoslovio Mariju i Josipa – a kako misli bibličar otac Vaccari – ne zato što bi bio svećenik, već što je zbog svoje starosti i svetosti bio poštivan od sviju. Njegov blagoslov u ljudskim je očima značio odlikovanje. Ljudi uvijek žele da ih blagoslovi sveta osoba.

Sveti starac Šimun veoma je vezan uz grad Zadar, kome je zaštitnik, a gdje se nalazi i njegova crkva i raka. Držeći se knjižice što ju je o zadarskom zaštitniku priredio Milivoj Bolobanić, navedimo nešto o njegovu kultu u gradu Zadru.

Povijest nam svjedoči da su istočno-rimski carevi, koji su stolovali u Carigradu, sve tamo od IV. stoljeća skupljali ne samo glasovita vrijedna umjetnička djela, već istim marom i relikvije svetaca kako bi na taj način mogli stati uz bok s prvim Rimom. Tako je i tijelo sv. Šimuna bilo iz Palestine preneseno u Carigrad. Istočno-rimski car Justin II. dao je god. 570. u Carigradu sagraditi crkvu za te časne relikvije. Jedan sačuvani dokument svjedoči da su god. 1200. Danijel i Antonije Novgorodski vidjeli u Carigradu Šimunov grob. To dokazuje da su relikvije sv. Šimuna do XIII. stoljeća bile još u Carigradu.

Prema jednom gotičkom natpisu u raki sv. Šimuna može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je svečevo tijelo iz Carigrada bilo preneseno u Zadar godine 1203. Sačuvana predaja govori da je za vrijeme križarskih vojni neki križar, po svoj prilici mletački plemić, vraćajući se lađom iz Sirije u svoj grad, nosio tijelo sv. Šimuna. U blizini Zadra zahvatila ga je velika oluja. Lađa je bila teško oštećena pa nije bilo moguće nastaviti put u Mletke. Putnik je morao ostati u Zadru. Dok se u gradu popravljala njegova lađa, on se razbolio i sklonio u svratište pustinjaka na dnu zadarske luke. Tu se danas nalazi župna crkva Sv. Ivana. Da pustinjaci ne bi saznali za Svečevo tijelo, on im je rekao da je to tijelo njegova pokojnoga brata koje sa sobom nosi kući. Do odlaska iz Zadra dade ga zakopati na obližnjem groblju. Međutim, njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo. I kad je vidio da mu nema lijeka rekao je redovnicima da po njegovoj smrti pregledaju sve njegove dokumente pa će naći nešto veoma zanimljivo. I doista, oko vrata preminuloga nađoše bilješku o moćima sv. Šimuna koje bijaše sa sobom donio. Redovnici odmah u ranu zoru počeše otkopavati Svečevo tijelo. K tome, iste noći čudnovatim viđenjem bijahu upozorena tri gradska rektora, svaki napose, da se u spomenutom groblju otkopava tijelo velikoga sveca. Rano ujutro nađoše se sva trojica na licu mjesta pa jedan drugome priopćiše što su u viđenju bili saznali. Tada im redovnici otkriše kako su i oni saznali da je na njihovu groblju ukopano tijelo Sveca. Ubrzo za sve to sazna čitav grad i otad započe u Zadru javno štovanje Sv. Šimuna Pravednika. U pučkoj tradiciji vjeruje se da pomaže rodiljama, a zazivaju ga i žene koje žele muško potomstvo.

Zadrani su mu kasnije podigli lijepu crkvu uresivši je raznim umjetninama i dragocjenostima. Na najuzvišenijem mjestu u tome, svetištu, iznad glavnog oltara, dva velika barokna anđela od bronce nose na rukama srebrnu raku sv. Šimuna. Ti su anđeli saliveni od zaplijenjenih turskih topova 1648. godine. U početku je svečevo tijelo bilo položeno u kamenom sarkofagu, koji se danas nalazi na podnožju glavnoga oltara, a datira iz XIII. stoljeća.

Izvor: Sveci.net

MISNA ČITANJA – 8. LISTOPADA 2024.

Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.

XXVII. tjedan kroz godinu

Utorak, 8. 10. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Gal 1,13-24; Ps 139,1-3.13-15; Lk 10,38-42

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Demetrije, Pelagija, Hugo, Šimun, Benedikta

Prvo čitanje:

Gal 1, 13-24

U meni Bog otkri Sina svoga da ga navješćujem među poganima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo! Čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.

Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.

Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. One su samo čule: »Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio« i slavile su Boga zbog mene.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 139, 1-3.13-15

Pripjev:

Povedi me Gospodine, putem vječnim!

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Evanđelje:

Lk 10, 38 -42

Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

9. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


9. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Radosna otajstva Gospine krunice

1. Koga si Djevice, po Duhu Svetom začela.

U prvom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti po Duhu Svetom i roditi Sina Božjega.

2. Koga si Djevice, Elizabeti u pohode nosila.

U drugom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija posjetila svoju rođakinju Elizabetu i s njom ostala tri mjeseca.

3. Koga si Djevice, rodila.

U trećem radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija rodila Gospodina našega Isusa Krista u betlehemskoj špilji te ga je postavila u jasle.

4. Koga si Djevice, u hramu prikazala.

U četvrtom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija četrdeseti dan poslije poroda prikazala u hramu Ocu nebeskom svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kojega je primio u naručje starac Šimun.

5. Koga si Djevice u hramu našla.

U petom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija našla svoga dvanaestogodišnjeg Sina, Gospodina našega Isusa Krista, u hramu među učiteljima.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Lk 10, 25-37

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:

»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

Draga djeco! Danas vas pozivam da se molite na moje nakane kako bih vam pomogla. Dječice, molite krunicu i razmišljajte otajstva krunice, jer i vi u svom životu prolazite kroz radosti i žalosti. Na taj način otajstva pretvarate u svoj život, jer život je tajna sve dok je ne stavite u Božje ruke. Tako ćete imati iskustvo vjere kao Petar koji je susreo Isusa i Duh Sveti je ispunio njegovo srce. I vi ste pozvani, dječice, da svjedočite živeći ljubav kojom vas Bog iz dana u dan obavija mojom prisutnošću. Zato, dječice, budite otvoreni i molite srcem u vjeri. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.

(Gospina poruka, 25. rujna 2019.)

5. Molitve

O Djevice Marije, daj mi da molitva vaše krunice može biti za mene svaki dan, usred mojih višestrukih dužnosti, veza jedinstva u mojim postupcima, priznanje odgojne pobožnosti, slatko osvježenje, ohrabrenje da radosno idete uz radost put dužnosti. Dopustite, prije svega, Djevice Marije, da proučavanje vaših petnaest misterija može u mojoj duši, malo po malo, oblikovati svjetleću atmosferu, čistu, jačajući i mirisnu, koja može prodrijeti u moje razumijevanje, moja volja, srce moje pamćenje, moja mašta, cijelo moje biće. Tako ću naviještati molitvu dok radim, bez formalne molitve, unutarnjim djelima divljenja i molitve, ili težnjama ljubavi. Pitam vas o tebi, kraljice Svete krunice, preko sv. Dominika , vašeg sina sklonosti, poznatog propovjednika tvoje misterije i vjernog imitanta vaših vrlina. Amen.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Blažena Djevica Marija od Krunice

Blažena Djevica Marija od Krunice (ili Gospa od Ružarija) blagdan je nastao kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V.


Blagdan ima povijesnu pozadinu. U 16. stoljeću Europa se našla pred velikom opasnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i prijetila cijeloj Europi. U nizu različitih poticaja na otpor papa Pio V. pozvao je godine 1569. kršćanski svijet i na molitvu svete krunice. Dana 7. listopada 1571. došlo je do odlučne pomorske bitke kod Lepanta (u Korintskom zaljevu, u Grčkoj) u kojoj je ujedinjena španjolska, venecijska i papinska flota, pod zapovjedništvom Don Juana d´Austria, pobijedila tursku silu. Na uspomenu velike pobjede papa dan 7. listopada proglašava blagdanom “Gospe od Pobjede”. Godine 1573. spomendan mijenja ime u “Blagdan svete Krunice”, odnosno “blagdan Kraljice od Krunice”. U krajevima gdje se krunica zove ružarij i blagdan nosi ime “Gospe od Svetog Ružarija” ili slično.

Povijest krunice

Početkom 12. stoljeća na Zapadu širila se praksa recitiranja molitve “Zdravo Marijo”. Od te molitve bio je poznat i recitiran samo njezin prvi dio anđeoski pozdrav i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj 15. stoljeća, kada se raširio običaj moljenja “Sveta Marijo”, bilo je pridodano izgovaranje imena Isus, i završni Amen.

Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328. – 1408.) podijelio je 150 Zdravo Marija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Oče naš. Nekako u isto vrijeme nastaje legenda o nastanku krunice od strane svetog Dominika, utemeljitelja Reda dominikanaca, koju je osobito širio njegov subrat Alan de la Roche.

Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj da se ujedini molitva ponavljanja Zdravo Marija s meditacijama otajstava uzetih iz Biblije dolazi iz 15. stoljeća. Između godine 1410. i 1439., kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski, predlaže jednu novu formu prema kojoj je moljenje Zdravo Marija svedeno na 50 puta, ali je svakoj molitvi Zdravo Marijo pridodano određeni odlomak Evanđelja. Ti odlomci bili su raspodijeljeni tako, da ih je 14 razmatralo Isusov život prije početka javnog djelovanja; 6 njegovo javno djelovanje; 24 njegovu muku i smrt; te ostalih 6 Isusovo uskrsnuće , slavu i krunjenje Marijino. Ovakav način razmatranja otajstava spasenja dovest će i do podjele na tri velika otajstva: radosno, žalosno i slavno. Osobito u 15. stoljeću ova će vrsta molitve doživjeti svoj veliki procvat.

Nakon što se ova pobožnost jako raširila među vjernicima osjetila se potreba da se još oblikuje u smislu pojednostavljivanja. Godine 1521. dominikanac Alberto da Castello sveo je ova otajstva na svega 15, na način da ih je formulirao tako da bi se oni razmatrali u obliku kratkog teksta ili bi se jednostavno ponavljali kratki zazivi iza svakog moljenja prvog dijela Zdravo Marijo. Mnoga marijanska bratstva širom tadašnje Europe rado su prihvatila ovu pobožnost. U povodu dvadeset i pete obljetnice svojeg pontifikata 2002. g. papa Ivan Pavao II. uveo je četvrto otajstvo pod nazivom otajstvo svjetla.

Vidi Obećanja koja je Blažena Djevica Marija dala sv. Dominiku i Bl. Alanu.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 7. LISTOPADA 2024.

Tko je moj bližnji?

XXVII. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 7. 10. 2024.

Blažena Djevica Marija od Krunice

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Gal 1,6-12; Ps 111,1-2.7-10c; Lk 10,25-37

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ruža, Rozalija, Roza, Justina

Prvo čitanje:

Gal 1, 6-12

Evanđelje ne primih ili naučih od kojeg čovjeka, nego objavom Isusa Krista.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo! Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.

Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.

Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 111, 1-2.7-10c

Pripjev:

Dovijeka se sjeća svoga Saveza.

Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim
u zboru pravednikâ, u zajednici njihovoj.
Silna su djela Gospodnja,
nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,
stalne su sve naredbe njegove,
utvrđene za sva vremena, dovijeka,
sazdane na istini i na pravdi.

On posla spasenje svom narodu,
Savez svoj postavi zauvijek:
sveto je i strašno ime njegovo,
slava njegova ostaje dovijeka!

Evanđelje:

Lk 10, 25-37

Tko je moj bližnji?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:

»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Devetnica sv. Tereziji Avilskoj

Devetnica svetoj Tereziji Avilskoj, velikoj mističarki i naučiteljici Crkve te reformatorici Karmelskoga reda, moli se od 6. do 14. listopada Spomendan svete Terezije od Isusa slavimo 15. listopada.


Uvodna molitva

Sveta Majko Terezijo, tebe je Bog izabrao da nam posvjedočiš Njegovo milosrđe u svom životu. Poznavajući samu sebe i velika dobročinstva koja ti je udijelio Gospodin željela si pjevati o Božjem milosrđu dovijeka. Izmoli i meni milost istinske samospoznaje i duboko iskustvo Božjeg milosrđa u mom životu. Posebno te još molim za nakanu koju ti prinosim u ovoj devetnici… Zauzmi se kod Gospodina za mene da i ja mogu zajedno s tobom pjevati Božjem milosrđu kroz svu vječnost. Amen.

Prvi dan

Bile bi dostatno, o najveće dobro i počinku moj, milosti koje ste mi udijelili dosad, time što me je Vaša milosrdnost i veličina dovela, uz toliko okolišanja, u tako siguran stalež i u kuću gdje je bilo mnogo Božjih službenica, u koje sam se mogla ugledati kako bih uznapredovala u Vašoj službi. Ne znam kako da pođem dalje kada se sjetim kako sam položila zavjete, te velike odlučnosti i zadovoljstva s kojim sam to učinila, te zaruka koje sam sklopila s Vama. To ne mogu izreći bez suza, a trebale bi biti od krvi i parati mi srce, jer nije bilo velikog žaljenja zbog onoga što sam Vas kasnije uvrijedila. Ali Vi ste, Gospodine moj, gotovo dvadeset godina – koliko sam se slabo koristila ovom milošću – htjeli biti onaj koji je vrijeđan, zato da bih se ja popravila. Čini se, moj Bože, kao da sam bila obećala jedino da se neću pridržavati ničega od onoga što sam Vam bila obećala, premda to tada nije bila moja namjera, no takvima vidim svoja kasnija djela, pa ne znam kakvu sam namjeru imala, da bi se bolje vidjelo tko sve Vi, Zaručniče moj, i tko sam ja. Jer istina je, zacijelo, da mi puno puta ublažuje žalost zbog mojih velikih grijeha zadovoljstvo koje mi pričinja to što se spoznaje mnoštvo Vaših milosrđa. (MŽ 4,3)

MOLITVA

Milosrdni Bože, zahvaljujem Ti što si pozvao našu svetu Majku Tereziju u svoju službu i na njoj pokazao svoje neiscrpno milosrđe. Ne uskrati ni meni svoje milosrđe kako bi i ja uvijek mogla veličati Tvoju ljubav.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

Sv. Majko Terezijo, moli za nas!

Drugi dan

Na kome, Gospodine, mogu tako zasjati kao na meni one velike milosti koje ste mi počeli udjeljivati, a koje sam toliko zatamnila svojim lošim djelima? Jao meni, Stvoritelju moj, ta ako hoću naći opravdanje, nikakvo nemam! Niti pak itko snosi krivicu osim mene! Jer kada bih vama platila nešto za ljubav koju ste mi počeli pokazivati, ni na kome je ne bih mogla pokazati osim na Vama, a time bi se zaliječilo sve. Budući da to nisam zavrijedila, a imala sam takvu priliku, neka mi sada, Gospodine, pomogne Vaše milosrđe. (MŽ 4,4)

Puno puta sam zaprepaštena mislila o velikoj Božjoj dobroti i naslađivala se moja duša videći njegovu veliku darežljivost i milosrđe. Neka bude blagoslivljan za sve, jer sam jasno vidjela da nije propustio platiti mi, još u ovome životu, nijednu dobru želju. Koliko god nevaljala i nesavršena bila moja djela, ovaj moj Gospodin ih je popravljao, usavršavao i davao im vrijednost, a zla i grijehe zatim skrivao. Čak i u očima onoga tko ih je vidio dopušta Njegovo Veličanstvo da se izgube i briše ih iz njegova sjećanja. Pozlaćuje krivice, čini da zasja krepost koju sam Gospodin unosi u mene, gotovo me prisiljavajući da je posjedujem. (MŽ 4,10)

MOLITVA

Milosrdni Bože, koji si našoj svetoj Majci Tereziji milostivo pomagao na putu kreposti, pomozi i meni steći kreposti koje će slaviti Tvoju ljubav.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

Sv. Majko Terezijo, moli za nas!

Treći dan

Znam reći da je to jedan od najmučnijih života: niti sam uživala Boga, niti sam imala zadovoljstva u svijetu. Kad bih se našla u zadovoljstvima ovoga svijeta, čim bih se sjetila koliko dugujem Bogu, bijaše mi mučno. Kad bih bivala s Bogom, uznemirivale su me sklonosti prema svijetu. To je tako mučan rat, da ne znam kako sam ga mjesec dana mogla podnositi, a kamoli tolike godine.

Ipak jasno vidim veliko milosrđe što mi ga je udijelio Gospodin: kada sam se već trebala baviti svijetom, da imam srčanosti baviti se molitvom. Prema tome, osim one godine koju sam spomenula, u dvadeset i osam godina kako sam započela s molitvom, više od osamnaest sam ih provela u toj borbi i sukobu odnosa s Bogom i sa svijetom. Za ostalih godina, o kojima mi sada preostaje govoriti, promijenio se uzrok rata, premda nije bio mali. No time što sam, kako mi se čini, bila u službi Božjoj i uz spoznaju ispraznosti što je svijet, sve je bilo blago.

Razlog što sam o tome toliko pričala jest taj da se vidi Božje milosrđe i moja nezahvalnost. Drugo, zato da se spozna veliko dobro što ga Gospodin čini duši koju pripravlja da se s voljom preda molitvi, makar ne bila onako pripravna kako je potrebno, i kako je, ako u njoj ustraje, koliko god joj grijeha, napasti i padova na tisuću načina podmetne nečastivi, na koncu, držim sigurnim, Gospodin dovodi u luku spasenja, kao što je – kako se sada čini – priveo mene. Neka dade Njegovo Veličanstvo da se ponovno ne izgubim. (MŽ 8, 1-4)

MOLITVA

Milosrdni Bože, koji si našoj svetoj Majci Tereziji pomogao u borbi između zavodljivosti svijeta i puta molitve, osnaži i mene da uvijek izabirem Tvoje kraljevstvo i put molitve.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

Sv. Majko Terezijo, moli za nas!

Četvrti dan

A onoga pak tko s molitvom još nije započeo, za ljubav Gospodnju ja molim da ne oskudijeva u takvom dobru. Ovdje se ne treba bojati, već željeti. Jer ako ne bude napredovao i trudio se da bude savršen zato da zasluži slasti i naslade koje Bog daje ovima, sporo će razaznavati put za nebo; a ako ustraje, ja se uzdam u Božje milosrđe da ga nitko nije prihvatio za prijatelja a da mu to ne bi platio.

Jer, po mojem mišljenju, misaona molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi. A ako ga vi još ne ljubite (jer da bi ljubav bila istinska i da bi trajalo prijateljstvo, trebaju se složiti naravi; Gospodnja, već se zna, ne može imati nedostatka; naša je poročna, sjetilna, nezahvalna), ne možete uspjeti kod sebe da ga toliko ljubite, zato što nije takva vaša narav. No, videći koliko nam je važno posjedovati njegovo prijateljstvo i koliko nas ljubi, trpite tu muku da puno budete s onim koji je toliko drukčiji od vas.

O beskrajna dobroto mojega Boga, ta čini mi se da Vas vidim i da sebe vidim takvu! O naslado anđela, ta sva bih se htjela rastopiti ljubeći Vas kada to vidim! Kako li je sigurno da Vi trpite onoga tko trpi Vas da budete s njime! Ah, kako dobar prijatelj postajete, Gospodaru moj! Kako li ga tetošite i trpite te čekate da se prikloni Vašoj naravi i kako brzo podnosite njegovu! Uzimate u obzir, Gospodaru moj, trenutke kada Vas voli, a za malo kajanja zaboravljate koliko Vas je uvrijedio! (MŽ 8, 5-6)

MOLITVA

Milosrdni Bože, koji si našoj svetoj Majci Tereziji udijelio milost prisnog prijateljevanja s Tobom, udijeli i meni tu milost.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

Sv. Majko Terezijo, moli za nas!

Peti dan

Zato da biste vidjeli njegovo milosrđe i veliko dobro koje je bilo za mene to što nisam zapustila molitvu i duhovno čitanje, govorit ću ovdje – jer je toliko važno to shvatiti – o velikoj paljbi kojom nečastivi obasipa dušu zato da je pobijedi i o umješnosti i milosrđu kojima je Gospodin nastoji povratiti k sebi, te da se čuvate opasnosti kojih se ja nisam čuvala. A iznad svega, za ljubav našega Gospodina i zbog velike ljubavi kojom postiže to da nas uspijeva vratiti k sebi, molim da se čuvate prigoda; jer, upavši u njih, ne treba se pouzdavati u sebe da ćemo se obraniti tamo gdje nas toliko neprijatelja tuče i u nama ima toliko slabosti.
Žalim svoju dušu zbog puno toga što je prošla i male pomoći koju niotkuda nije imala, osim od Boga. Shvaćala sam da nisam ni izdaleka bila onakva kakva sam trebala biti.

Zaklinjala sam Gospodina da mi pomogne, ali sam, zacijelo, griješila – kako mi se sada čini – što nisam sve pouzdanje stavila u Njegovo Veličanstvo i posve ga izgubila u sebe. Tražila sam lijeka, trudila sam se, ali, zacijelo, nisam shvaćala da sve malo pomaže ako se ne lišimo posve pouzdanja u sebe i stavimo ga u Boga. (MŽ 8,10-12)

MOLITVA

Milosrdni Bože, koji si našoj svetoj Majci Tereziji pomogao staviti svo svoje pouzdanje u Tebe, pomozi i meni da se ni u čemu ne uzdam u sebe, nego samo u Tebe.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

Sv. Majko Terezijo, moli za nas!

Šesti dan

Kada me je Njegovo Veličanstvo opet počelo nadarivati, čini mi se da nisam uspijevala odlučiti se služiti mu. Čini mi se da je ono što drugi nastoje steći velikim trudom, kod mene Gospodin uspijevao da ja htjednem primiti, što se već u ovim posljednjim godinama sastojalo u tome da mi udjeljuje slasti i naslade. Moliti da mi dade njih ili ugodu pobožnosti, to se nikada nisam usudila, jedino sam ga molila da mi dade milost da ga ne vrijeđam i da mi oprosti moje velike grijehe. Vidjeti da su tako veliki, pa željeti naslade i slasti, to se nikada svjesno nisam usuđivala. Čini mi se da mi je puno značila njegova milostivost. Zaista mi je iskazivao veliko milosrđe time što me je podnosio pred sobom i dovodio me u svoju nazočnost. Uviđala sam da ne bih bila došla kada se on toliko ne bi brinuo.(MŽ 9,9)
Neka bude blagoslivljan za sve i neka se služi mnome, kakvo Njegovo Veličanstvo jest, jer dobro zna moj Gospodin da ne težim ničemu drugom u tome, osim da malko bude hvaljen i veličan. (MŽ 10,9)

MOLITVA

Milosrdni Bože, koji si našoj svetoj Majci Tereziji udijelio milost molitve biti u Tvojoj nazočnosti, pomozi i meni da budem što više svjesna Tvoje prisutnosti i milosrđa kako bi Te hvalila i slavila.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

Sv. Majko Terezijo, moli za nas!

Sedmi dan

Vrlo veliko milosrđe iskazuje onomu komu dade milost i srčanost da se odluči svim svojim snagama pribaviti ovo dobro. Jer ako ustraje, Bog nikomu ne zakazuje. Malo-pomalo on osposobljuje duh da se iznese ova pobjeda. Kažem i srčanost, zato što ima toliko stvari koje nečastivi podmeće u početku zato da ne započnu s tim putem, kao onaj koji zna štetu koja mu otuda dolazi, ne samo time što gubi tu dušu nego mnoge. Ako se onaj tko započne trudi da uz pomoć Božju stigne do vrhunca savršenosti, vjerujem da nikada ne ide sam u nebo. Uvijek vodi za sobom mnogo ljudi. Kao dobrom vojskovođi Bog mu daje tko će biti u njegovoj pratnji.
Toliko opasnosti i zapreka im postavlja nečastivi da nije potrebno malo srčanosti kako se ne bi vratili natrag, već jako puno i puno pomoći od Boga.

Govoreći pak o počecima onih koji su već posve odlučni nasljedovati ovo dobro i uspjeti u ovome pothvatu, u tim je počecima sav onaj najveći napor; jer oni su ti koji rade, a Gospodin daje imetak. Kod ostalih stupnjeva molitve najviše se naslađuje, budući da svi, i prvi i srednji i posljednji, imaju svoje križeve, premda različite, jer po ovome putu, po kojemu je išao Krist, moraju ići oni koji ga slijede, ako se ne žele izgubiti. Sretnih li napora koji se još ovdje za života tako obilno plaćaju! (MŽ 10, 4-5)

MOLITVA

Milosrdni Bože, koji si našoj svetoj Majci Tereziji nakon borbe udijelio milost odlučiti se za Tebe odlučnom odlučnošću, udijeli i meni srčanost i hrabrost boriti se za Tvoju slavu kako bi bio više hvaljen i slavljen.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

Sv. Majko Terezijo, moli za nas!

Osmi dan

Istina je da sam se danas naslađivala s Gospodinom i usudila se požaliti na Njegovo Veličanstvo, pa sam mu rekla: “Kako to, moj Bože, da nije dosta što me držite u ovome bijednom životu i da iz ljubavi prema Vama to podnosim i hoću živjeti tamo gdje je sve prepreka da Vas uživam, pa moram jesti i spavati i pregovarati i družiti se sa svima, a sve to podnosim iz ljubavi prema Vama? Dobro znate, Gospodine moj, da mi je to jako veliko mučenje, a ono malo časaka što mi preostaje da Vas uživam Vi mi se skrivate. Kako se to slaže s Vašim milosrđem? Kako to može podnositi ljubav kojom me ljubite? Gospodine, kad bi bilo moguće da se sakrijem od Vas kao Vi od mene, vjerujem i smatram da to iz ljubavi kojom me ljubite ne biste trpjeli. Ali Vi ste uvijek sa mnom i uvijek me vidite. To je nedopustivo, Gospodine moj! Ja Vas usrdno molim da pogledate kako se nanosi nepravda onoj koja Vas toliko ljubi.” (MŽ 37,8)

MOLITVA

Milosrdni Bože, koji si našu svetu Majku Tereziju zapalio gorućom ljubavlju prema Tebi, zapali i moje srce vatrom Tvoje ljubavi.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

Sv. Majko Terezijo, moli za nas!

Deveti dan

Razmišljala sam o svim nedaćama koje sam prošla i hvalila Gospodina što se u nečemu poslužio sa mnom. Počela sam razmišljati o stvarima koje sam bila proživjela. A u svakoj pojedinoj od onih za koje se činilo da su predstavljale nešto, a koje sam bila učinila, nalazila sam tolike nedostatke i nesavršenosti, a kadikad i malo srčanosti, a puno puta i malo vjere. Jer dosad, kad vidim da je ispunjeno sve ono što mi je Gospodin rekao za ovu kuću da će biti učinjeno, nikada to nisam uspijevala čvrsto vjerovati, a ni sumnjati u to nisam mogla. Ne znam kako je to bilo. Puno puta mi se, s jedne strane, činilo nemogućim, s druge pak nisam mogla sumnjati, hoću reći vjerovati da se neće učiniti. Najzad, zaključila sam da je sve ono što je dobro učinio Gospodin, a ono što je loše ja, te sam prestala misliti na to i ne bih se htjela toga prisjećati, zato da se ne spotičem o tolike svoje nedostatke. Blagoslivljan neka bude Onaj koji iz svih izvlači dobro, kad mu se svidi. Amen. (MŽ 39,14)
Neka da Gospodin, budući da je moćan i ako hoće može, da u svemu uspijem vršiti njegovu volju. Neka ne dopusti da se izgubi ova duša, koju je s toliko umješnosti, na toliko načina i toliko puta Njegovo Veličanstvo izvuklo iz pakla k sebi. Amen. (MŽ 40,24)

Neka bude blagoslivljan dovijeka. Uzdam se u njegovo milosrđe i da ću ga hvaliti u vijeke vjekova. Amen.

MOLITVA

Milosrdni Bože, koji si se poslužio našom svetoj Majkom Terezijom da bi učinio svoja velika djela, upotrijebi i mene za proširenje Tvoga kraljevstva i spasenje neumrlih duša.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…

Sv. Majko Terezijo, moli za nas!

ZAVRŠNA MOLITVA

Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, zahvaljujem Ti što si upotrijebio svetu Majku Tereziju za svoja divna djela i što si na njoj pokazao svoje neizrecivo milosrđe. Zahvaljujem Ti i za sve milosti koje si meni dao po njezinu zagovoru. Učini da i ja zajedno s njom veličam Tvoje milosrđe kroz svu vječnost. Amen.

Župne obavijesti – 6. listopada 2024.

Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, a u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme.

Svete mise u iduću nedjelju su u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati.

U ponedjeljak 7. listopada započinju susreti za mlade JaKov. Prvi susret započet će sv. Misom u Kapelici klanjanja u 20h.

U četvrtak 10. listopada počinjemo sa sastancima za krizmanike u žutoj dvorani u 14 sati. Krizmanici koji ne idu u Oš Bijakovići neka također dođu na susret ili neka se jave u Župni ured.

8. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


8. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Slavna otajstva Gospine krunice

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.

U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih.

2. Koji je na nebo uzašao.

U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeset dana poslije svog uskrsnuća uzašao na nebo i sjeo o desnu svoga nebeskog Oca.

3. Koji je Duha Svetog poslao.

U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole u prilici ognjenih jezika.

4. Koji je Tebe, Djevice na nebo uzeo.

U četvrtom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija, uznesena na nebo.

5. Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio.

U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija okrunjena kao kraljica neba i zemlje.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Mk 10, 2-16

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

4. Kratki poticaj za razmišljanje

“Draga djeco, kada mi kao majci dolazite čista i otvorena srca znajte da vas slušam, hrabrim, tješim i nadasve zagovaram kod Svoga Sina.

Znam da želite imati jaku vjeru i iskazati je na pravi način. Ono što Moj Sin traži od vas je iskrena, jaka i duboka vjera, onda je svaki način na koju je iskazujete valjan. Vjera je predivna tajna koja se čuva u srcu, ona je između Nebeskog Oca i sve njegove djece. Prepoznaje se po plodovima i prema ljubavi koja se ima prema svim Božjim stvorenjima. Apostoli moje ljubavi, djeco moja, imajte povjerenja u Moga Sina, pomozite da sva moja djeca upoznaju Njegovu ljubav. Vi ste moja nada. Vi koji nastojite iskreno ljubiti Moga Sina u ime ljubavi za vaše spasenje po volji Nebeskog Oca i po Mome Sinu tu sam među vama. Apostoli moje ljubavi, neka uz vašu molitvu i žrtvu vaša srca budu obasjana ljubavlju i svjetlošću Moga Sina. Neka ta svjetlost i ljubav obasjava sve one koje susrećete i vraća ih Mome Sinu. Ja sam s vama. Na poseban način sam uz vaše pastire. Svojom majčinskom ljubavlju ih obasjavam i hrabrim da rukama blagoslovljenima od Moga Sina blagoslivljaju cijeli svijet. Hvala vam.”

(Gospina poruka, 2. prosinca 2018.)

5. Molitve

Molitva predanja Sv. Ignacija

Uzmi, Gospodine, i
primi svu moju slobodu, moju pamet,
moj razum i svu moju volju,
sve što jesam ili posjedujem.
Ti si mi to dao,
Tebi, Gospodine, sve to vraćam;
sve je Tvoje,
raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i
milost i to mi je dosta.
Amen.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

SVETAC DANA – SV. BRUNO

Sveti Bruno, veliki svetac iz 11. stoljeća, utemeljitelj je najstrožeg i najmističnijeg katoličkog reda


Sveti Bruno, osnivač kartuzijanskoga reda, rodio se oko god. 1030. u Kölnu. O obitelji iz koje potjecaše i o njegovu djetinjstvu jedva da se što pouzdano znade. No zato znamo jako dobro toliko toga o njegovu školovanju i odgoju jer nam jedan odličan ljetopis iz XII. stoljeća govori da je sveti Bruno stekao temeljito poznavanje duhovne i religiozne literature. Nauke je započeo u kolegijatskoj crkvenoj školi Sv. Kuniberta u svom rodnom gradu. Zatim je pošao u Reims na daljnje usavršavanje u naukama i ondje s uspjehom završio studij. Odlučio se tada posvetiti posve duhovnome staležu i tako svoje znanje upotrijebiti u službi Crkve. Njegovo duhovno raspoloženje iz tog razdoblja najbolje izriče njegova latinska pjesma o ludosti grijeha, a koja počinje ovako:

»Tvorac je svemira svakoga od smrtnika pozvao u život, da po zaslugama primi nagradu slave u nebeskim stanovima. Blago onome koji onamo neprestano upire pamet te budan izbjegava sve što je grješno.«

Sveti Bruno je bio veoma ozbiljan klerik pa je brzo postao i kanonik katedrale u Reimsu. Kao kanonik dobio je nalog da predaje takozvane »artes liberales« – slobodne vještine, među njima gramatiku, retoriku, logiku, filozofiju, a onda i svetu teologiju. Naslijedivši godine 1056. profesora Herimanna, preuzeo je i vodstvo biskupske škole. Kasnije, to jest god. 1075., postao je napokon kancelar svoga nadbiskupa u Kölnu.

Sveti Bruno je kao profesor oduševljavao učenike, među kojima se nalazio i kasniji papa Urban II. Učenici su svoga učitelja poštivali kao veoma učena i ozbiljna učenjaka. Međutim, on sam bijaše nezadovoljan samim sobom i onim što je radio. Želja ga je vukla prema nečemu savršenijem. Promatrajući tadašnje prilike među višim klerom u Crkvi, odlučno se stavio na stranu pape Grgura VII. koji je svom odlučnošću želio u Crkvi načiniti red i osloboditi je od nedostojnih službenika.

Takav je bio i tadašnji nadbiskup Reimsa, čovjek bez obrazovanja i religioznog duha, koji je svetogrdnom kupnjom ili simonijom došao na nadbiskupsku stolicu. Tu je čast za pozamašnu svotu bio kupio od francuskoga kralja Filipa I. Njemu je tu čast, izopćivši ga, oduzeo papin legat, a ponudio je Brunu, a on je tu privlačnu ponudu odbio.

A zašto? – Promatrajući žalosne prilike u Crkvi, Bruno je načinio zavjet da će ostaviti svijet te živjeti životom Kristovih siromaha. Tako su se, naime, nazivale skupine pustinjaka koji su se povlačili u šumovite predjele te ondje živjeli ili u posvemašnjoj osamljenosti ili ipak pod jednim zajedničkim pravilom. Njihov kruh svagdašnji bijaše: siromaštvo, pokora i samoća.

Bruno je u proljeće god. 1084. pošao na put prema Alpama da ondje potraži prikladno samotno mjesto. Našao ga je u masivu La Grande Chartreuse te se ondje sa šest istomišljenika odlučio nastaniti i provoditi pustinjački život. I tako se na uzvisini od 1175 metara rodila prva kartuzija koja je bez nekog posebnog pravila željela slijediti veliku pustinjačku tradiciju.

Sveti Bruno, osnivač prve kartuzije, morao je teška srca god. 1090. napustiti svoju samoću jer ga je k sebi za savjetnika pozvao negdašnji njegov učenik papa Urban II. Svoju je malu kartuzijansku zajednicu prepustio brizi magistra Landuina iz Toskane. Jedno je vrijeme s Papom boravio u Rimu, no kad je ondje iz političkih razloga postalo opasno prebivati, pošao je skupa s njime u južnu Italiju koja je tada bila pod vlašću Normana. Papa je ondje Bruna htio učiniti biskupom u Reggiju, no Bruno, pun čežnje za samoćom opet je ponuđenu biskupsku mitru otklonio. Papa je poštivao njegovu želju te mu dopustio da uz pomoć grofa Rogera osnuje novu kartuziju Santa Maria della Torre u biskupiji Squillace. Čar je te nove kartuzije opisao u jednom glasovitom pismu. U njoj je Bruno i umro 6. listopada 1101. godine.

Kad je god. 1193. ta kartuzija dokinuta, svečeve su relikvije prenijeli u crkvu obližnjega samostana San Stefano. Bruna je službeno proglasio svetim god. 1514. papa Leon X. Svetac je osnivač jednoga od najstrožih redova u Crkvi. Kao norma života kartuzijancima ipak služi benediktinsko pravilo, ali postroženo potpunom šutnjom i uzdržavanjem od mesne hrane. Kartuzijanci se hrane kruhom, povrćem, a za piće služi im voda.

Oni su kroz sva stoljeća nastojali ostati vjerni idealu svoga utemeljitelja pa je o njima nastala glasovita latinska poslovica: »Cartusia numquam reformata, quia numquam deformata« – Kartuziju nikad nije trebalo obnavljati, jer se nikad nije izrodila.

Svetoga su Bruna njegovi suvremenici nazivali svjetlom Crkve, cvijetom klera, slavom Njemačke i Francuske. On je to i zaslužio po svojim osobnim vrlinama, ali i po svome velikom djelu, osnutku kartuzijanskoga reda.

Neka lik toga »čovjeka dubokoga srca« – kako o njemu piše Dom Guigo I. – i idealnog uzora čiste kontemplacije osvijetli njegovo Pismo braći kartuzijancima, dragocjen spis što je izišao iz njegova srca.

»Saznavši iz česta i ugodna izvješćivanja blaženoga našeg brata Landuina za vašu razumnu i doista hvale vrijednu stegu, i čuvši za vašu svetu ljubav i neprekidno nastojanje oko neporočnosti i čestitosti, veseli se duh moj u Gospodinu. Uistinu se veselim, slavim i zahvaljujem Gospodinu, a ipak čeznem za ljubavlju. Veselim se, doduše, kako je i dostojno, zbog rasta plodova vaših kreposti, ali sam žalostan i crvenim se poradi sebe jer ležim mlitav i nepomičan u nečistoći svojih grijeha.

Radujte se, dakle, draga moja braćo, poradi blaženstva koje vam je palo u dio i zbog široke ruke milosti Božje prema vama. Radujte se, jer ste se dokopali mirne i sigurne postaje u samotnoj luci. U nju bi mnogi htjeli dospjeti, mnogi se trude nešto pokušavajući, a ipak ne prispijevaju. Mnogi pak, kad su je se već dokopali, bivaju isključeni, jer im ni jednom nije dano odozgo.

Stoga, braćo moja, nek vam važi kao sigurno i dokazano da će svatko, tko god se služio tim poželjnim dobrom pa ga na bilo koji način napustio, žaliti do kraja. Naravno, ako je u njemu bio neki obzir ili briga oko spasenja vlastite duše.

O vama, svojoj predragoj braći koja nisu svećenici, velim: Veliča duša moja Gospodina, jer nad vama vidim, prema izvještaju vašega starješine i predragoga oca koji se radi vas mnogo diči i veseli, veličanstvo Božjega milosrđa. I mi se veselimo, jer moćni Bog, kad ste vi već neupućeni u čitanje, svojim prstom upisuje u vaša srca ne samo ljubav, već i poznavanje svoga svetog zakona. Budući da opslužujete svom pomnjom i brigom pravu poslušnost, očito je da vi mudro čitate najslađi i životni plod božanskoga Pisma.«

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 6. LISTOPADA 2024.

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

XXVII. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 6. 10. 2024.

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Post 2,18-24; Ps 128,1-6; Heb 2,9-11; Mk 10,2-16

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Bruno, Fides, Vjera, Vjerica, Magno

Prvo čitanje:

Post 2, 18-24

I dvoje njih bit će jedno tijelo.

Čitanje Knjige Postanka

Reče Gospodin, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.«

Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:

»Odjednom, evo kosti od mojih kosti,

mesa od mesa mojega!

Ženom neka se zove,

od čovjeka kad je uzeta!«

Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 128, 1-6

Pripjev:

Blagoslovio nas Bog sve dane života našega!

Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!

Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!

Drugo čitanje:

Heb 2, 9-11

Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.

Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 10, 2-16

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It