Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 29. LIPANJ 2025.

XIII. tjedan kroz godinu

Svetkovina

SV. PETAR I PAVAO, apostoli

Psaltir

1. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

Čitanja:

Dj 12,1-11; Ps 34,2-9; 2Tim 4,6-8.17-18; Mt 16,13-19

Boja liturgijskog ruha:

crvena

Imendani:

Petar, Pavao, Paula, Krešimir, Krešo

Napomena:

Petrov novčić. Odredbom Hrvatske biskupske konferencije iz 2003. godine, milostinja prikupljena posljednje nedjelje u mjesecu lipnju namijenjuje se za Petrov novčić. Riječ je o vjerničkoj solidarnosti s papom kako bi mogao obavljati redovite poslove, ali i priskočiti u pomoć pojedinim mjesnim Crkvama.

Prvo čitanje:

Dj 12,1-11

Sad uistinu znam da me Gospodin izbavio iz Herodove ruke.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri četverostraže vojničke, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.
One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 34,2-9

Pripjev: Anđeo Gospodnji izbavlja štovatelje Božje.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!

Drugo čitanje:

2Tim 4,6-8.17-18

Čeka me vijenac pravednosti.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi! Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.
Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 16,13-19

Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Bezgrešno Srce Marijino – simbol ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku

Bezgrešno Srce Marijino je simbol Marijinih kreposti, vrlina, moralne čistoće, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku.


Blagdan Bezgrešnog Srca Marijina slavi se dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova. Srce Marijino spominje se u Svetom pismu na više mjesta, neposredno ili posredno, na pr. kada je starac Šimun prorokovao, kako će Marijino Srce probosti mač velike boli i da će mnogo patiti. Opisujući događaje povezane s Isusovim rođenjem evanđelist Luka bilježi duboko ljudsku i vjerničku reakciju njegove majke: Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2,19). Upravo to spominjanje Marijina srca u Lukinu evanđelju potaklo je kršćanske mistike srednjega vijeka da to unesu i u svoju pobožnost.

Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinom intenzivno se razvila u XVII. stoljeću, ponajviše djelovanjem svetog Ivana Eudesa, koji je utemeljio nekoliko vjerskih društava, koja su promicala tu pobožnost. Prije njega pobožnost su širili i sveti Bernard, sveta Gertruda, sveti Thomas Beckett, sveti Bernardin Sienski i sveti Franjo Saleški. Marijina ukazanja u Fatimi s Bezgrješnim Srcem, znatno su pridonijela širenju pobožnosti. Papa Pio XII. posvetio je 1942. cijeli svijet Bezgrješnom Srcu Marijinom, a papa Ivan Pavao II. obnovio je 1984. tu posvetu. Blagdan Bezgrješnog Srca Marijinog službeno je ustanovljen 1855. za cijelu Crkvu, a papa Ivan Pavao II. uzdigao ga je 1996. na obvezatni spomendan. Bezgrešnom Srcu Marijinom i Prečistom Srcu Marijinom posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta

Litanije Bezgrješnom Srcu Marijinu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste čuj nas!
Kriste usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Srce Marijino, moli za nas!
Srce Marijino, stvoreno po Srcu Božjemu,
Srce Marijino, srce Neoskvrnjenog začeća,
Srce Marijino, dostojno prebivališe Duha Svetoga,
Srce Marijino, Majke vječne Mudrosti,
Srce Marijino, Majke božanske Riječi,
Srce Marijino, Majke lijepe ljubavi,
Srce Marijino, u ljubavi jače od smrti,
Srce Marijino, ranama Isusovim slomljeno,
Srce Marijino, mačem probodeno,
Srce Marijino, žrtvovano pod križem Gospodnjim,
Srce Marijino, čudo Srca Isusova,
Srce Marijino, ogledalo Srca Isusova,
Srce Marijino, radosti Srca Isusova,
Srce Marijino, utjeho Srca Isusova,
Srce Marijino, što si se najviše svidjelo Bogu,
Srce Marijino, slavo kraljevske kćeri,
Srce Marijino, blago svetosti,
Srce Marijino, sliko dobrote Božje,
Srce Marijino, posrednice svih milosti,
Srce Marijino, spasenje grešnika,
Srce Marijino, snago bijednika,
Srce Marijino, utjeho zapuštenih,
Srce Marijino, prebivalište klonulih,
Srce Marijino, mire žalosnih,
Srce Marijino, utočište progonjenih,
Srce Marijino, nado umirućih,
Srce Marijino, zaštito naroda u potrebama i nevoljama,
Srce Marijino, obrano svete Crkve protiv vlasti tmina,
Srce Marijino, koje si uništilo sve zablude na čitavom svijetu,
Srce Marijino, predostojne Kraljice svijeta,
Srce Marijino, Srce naše Majke,
Srce Marijino, blagoslovljeno u vjekove,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se nama!

R. Moli za nas, sveta Bogorodice.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se: Svemogući vječni Bože, koji si pripravio dostojno prebivalište Duhu Svetome u Srcu Blažene Djevice Marije, udijeli nam milostivo, da pobožno štujući njezino neokaljano Srce uzmognemo po tvojem Srcu živjeti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

MISNA ČITANJA – 28. LIPNJA 2025.

XII. tjedan kroz godinu

Spomendan

Bezgrješno srce Blažene Djevice Marije

Psaltir

4. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom.

Čitanja:

vl.: Iz 61,9-11; Otp. pj.: 1Sam 2,1.4-8; Lk 2,41-51

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Irenej, Mirko, Vincenta, Vinka, Lucija, Smiljan, Ratko

Napomena:

Sutra je svetkovina sv. apostola Petra i Pavla. Gdje se ova svetkovina slavi s posebnom svečanošću, večeras se može slaviti Misa bdijenja.

Prvo čitanje:

Iz 61, 9-11

Radujem se u Gospodinu, radujem.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Slavno će biti sjeme naroda mojega među pucima
i potomstvo među narodima.
Tko ih god vidi, prepoznat će
da su sjeme što ga Gospodin blagoslovi.
Radujem se u Gospodinu, radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu me plaštem pravednosti,
kao ženik kad si vijenac stavi
i nevjesta kad se uresi nakitom.
Jer kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što vrt niknuti daje sjemenju,
tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Otp. pj.: 1Sam 2, 1.4-8

Pripjev: Kliče srce moje u Gospodinu, Spasitelju mojemu.

Kliče srce moje u Gospodinu,
raste snaga moja po Bogu mom.
Šire mi se usta na dušmane moje,
jer se radujem pomoći tvojoj.

Lomi se luk junacima,
nemoćni se snagom opasuju.
Nekoć siti sad se za kruh muče,
nekoć gladni ne gladuju više.
Nerotkinja rađa sedam puta,
majka brojne djece svježinu izgubi.

Gospodin daje smrt i život,
ruši u Podzemlje i odande diže.
Gospodin čini uboga i bogata,
obara čovjeka i uzvisuje.

Diže slaba iz prašine,
iz bunjišta izvlači uboga
da ih posadi s knezovima
i da im odredi počasna mjesta.

Evanđelje:

Lk 2, 41-51

Roditelji nađoše Isusa posred učiteljâ.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za litutgijski pastoral

Danas je velik dan – posveta hrvatskog naroda i domovine Presvetomu Srcu Isusovu

Čin posvete hrvatskog naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu u jubilarnoj godini 2025. bit će danas diljem Hrvatske, a započet će zvonjavom zvona u trajanju od pet minuta. Nakon zvonjave započet će svečano euharistijsko slavlje. Poslije Popričesne molitve, slijedit će Čin posvete Presvetomu Srcu Isusovu, objavljeno je na mrežnim stranicama Hrvatske biskupske konferencije.

Biskupi Hrvatske biskupske konferencije odlučili su posvetiti hrvatski narod i hrvatsku domovinu Presvetom Srcu Isusovu u jubilarnoj godini 2025., na 69. plenarnom zasjedanju održanom u Zagrebu od 12. do 14. studenoga 2024. godine. Zanimljivost je da se na svetkovinu Srca Isusova 11. lipnja 1999. navršilo sto godina kako je papa Lav XIII. posvetio cijeli svijet Srcu Isusovu.

Čin posvete bit će na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u petak 27. lipnja u 19 sati u crkvama (i kapelama) diljem Hrvatske, a počet će zvonjavom zvona u trajanju od pet minuta. Nakon zvonjave počet će svečano euharistijsko slavlje. Poslije Popričesne molitve, slijedit će Čin posvete Presvetomu Srcu Isusovu.

Stoga su biskupi Hrvatske biskupske konferencije pripremili prigodnu molitvu posvete Presvetom Srcu Isusovu koja je odobrena na 70. plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije 30. travnja u Zagrebu.

Tumačeći pobožnost Presvetom Srcu Isusovu, Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji (br. 166) podsjeća kako „na petak poslije druge nedjelje po Duhovima Crkva slavi svetkovinu Presvetoga Srca Isusova. Osim liturgijskoga slavlja, mnoštvo drugih izražaja pobožnosti imaju za predmet Kristovo Srce. Nema dvojbe da je pobožnost Spasiteljevu Srcu bila i jest jedna od najraširenijih i najomiljenijih izražaja crkvene pobožnosti“.

Kao jednu od mnoštva izražaja pobožnosti Kristovom Srcu (uz litanije, čin zadovoljštine, devet prvih petaka…), Crkva posebno ističe osobno posvećenje te posvetu obitelji. O tome spomenuti Direktorij naglašava (br. 171):„Postoje brojni oblici štovanja Spasiteljeva Srca. Neki su izričito odobreni i često preporučivani od Apostolske Stolice. Između njih treba spomenuti:
– osobno posvećenje koje je, prema Piju XI., ‘među svim vježbama koje se odnose na štovanje Presvetoga Srca bez dvojbe glavno’;
– posveta obitelji pomoću koje obiteljska jezgra – već sudionica na otajstvu jedinstva i ljubavi između Krista i Crkve snagom sakramenta ženidbe – biva posvećena Gospodinu, kako bi on vladao u srcima svakoga od njezinih članova’“.

Direktorij posebno ističe u br. 172 da „pobožnost prema Presvetome Srcu predstavlja veliki povijesni izražaj pobožnosti Crkve prema Isusu Kristu, svome Zaručniku i Gospodinu. Ona zahtijeva temeljni stav koji se sastoji od obraćenja i zadovoljštine, ljubavi i zahvalnosti, apostolske zauzetosti i posvete prema Kristu i njegovu spasenjskome djelu. Zbog toga ju Apostolska stolica i biskupi preporučuju, promiču njezino obnavljanje: u jezičnim i ikonografskim izražajima: u posvješćivanju njezinih biblijskih korijena i njezine povezanosti s najvećim istinama vjere; u potvrdi primata ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao bitnu sadržaju te pobožnosti.“
Uz pobožnost Presvetom Srcu Isusovom, veže se i pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinom. Također, i tu se „susreću različita – osobna i zajednička – iskustva ‘posvete-predanja-povjeravanja Djevici Mariji“ (br. 204). Tako će o važnosti i smislu posvete Direktorij progovoriti u kontekstu govora posvete Djevici Mariji (br. 204), a to može onda i pomoći i u dubljem razumijevanju i čina posvete hrvatskog naroda i hrvatske Domovine Presvetomu Srcu Isusovu:

„Ipak, primjećuje se da se pojam ‘posveta’ koristi stanovitom širinom i netočnošću: ‘kaže se, na primjer, posvetiti djecu Majci Božjoj, kada se zapravo kani malene staviti samo pod zaštitu Blažene Djevice i moliti za njih njezin majčinski blagoslov’. Razumljiv je također prijedlog koji dolazi s različitih strana da se umjesto pojma ‘posveta’ koriste drugi pojmovi kao što su: ‘povjeravanje’ ili ‘darivanje’. Uistinu, u našemu vremenu, napredak koji je učinjen u liturgijskoj teologiji i zahtjev za strogom uporabom pojmova predlažu pridržavanje pojma posveta za prikazivanje sebe samih, koje za cilj ima Boga, za obilježja ukupnosti i trajnost, za jamstvo — zahvat Crkve, a za temelj — sakramente krštenja i potvrde.

U svakome slučaju, glede te prakse potrebno je poučiti vjernike o njezinoj naravi. Ona, premda pokazuje obilježja posvemašnjega i trajnoga dara, samo je analogna u odnosu na ‘posvetu Bogu’; mora biti plod ne tek prolaznoga osjećaja, već osobne, slobodne, zrele odluke u ozračju ispravna milosnog dinamizma; mora biti izražena na ispravan način, na, takoreći, liturgijskome tragu. Ocu po Kristu u Duhu Svetome, usrdno moleći slavni zagovor Blažene Djevice Marije, kojoj se posvema povjerava, kako bi se s vjernošću poštovala krsna obećanja i živjelo u djetinjemu stavu prema njoj (…)“.
Korisne poveznice

Izvor: Bitno.net

Presveto Srce Isusovo

Presveto Srce Isusovo: Poticaj za uvođenje ovog blagdana došao je iz francuskog grada Paray-le-Moniala prigodom Isusova ukazanja sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. godine.

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi.

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova došao je iz francuskog grada Paray-le-Moniala prigodom Isusova ukazanja sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. godine. Ali tek je 1765. godine papa Klement XIII. dopustio slaviti blagdan Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.

Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegova slavljenja, papa Pio IX. je 1856. godine posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765., a općevažeći postali 1856. godine.

Blagdan Presvetog Srca Isusova slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova.

Uoči Svete godine 1900. papa Leon XIII. uputio je cijeloj Crkvi posebnu encikliku kojom poziva sve biskupe i vjernike da se te godine 1899. svi posvete na blagdan Srca Isusova njegovu Božanskom Srcu.

Svi mi vjernici znamo vrijednost Srca Isusova. Ono je bilo darivano od vječnog Oca za nas da nas otkupi od grijeha, Ono je bilo probodeno za nas na Križu da nas iscijeli i okupa u svojoj Svetoj Kupelji za vječni život… To Presveto Srce mora uvijek kucati u nama!

Posvetna molitva Presvetom Srcu Isusovu

Preslatki Isuse, Otkupitelju roda ljudskoga, pogledaj na nas, koji klečimo ponizno pred Tvojim oltarom. Tvoji smo i Tvoji hoćemo biti; a da uzmognemo biti što tješnje s Tobom združeni, evo se svaki od nas danas dragovoljno posvećuje Presvetom Srcu Tvomu.

Mnogi Te doduše nisu nikad upoznali; a mnogi su Te odbili prezrevši zapovijedi Tvoje. Smiluj se, predobri Isuse, jednima i drugima, pa ih privini na sveto Srce Tvoje. Budi kraljem, Gospodine, ne samo vjernicima koji se nikad nisu od Tebe rastali, nego i rasipnim sinovima koji su Te ostavili. Učini da se oni što prije povrate u očinsku kuću; da od nevolje i gladi ne poginu. Budi kraljem i onima koje je zavela zabluda mišljenja ili ih rastavila nesloga; pa ih privedi u luku spasa i k jedinstvu Crkve da uskoro bude jedno stado i jedan pastir. Budi napokon kraljem i svim onima koji se nalaze u praznovjerju starih pogana; izbavi ih iz tmina i privedi ih u svjetlo i Kraljevstvo Božje.

Podaj, Gospodine, Crkvi svojoj sigurnu i stalnu slobodu; daj svim narodima mir poretka, učini da se od jednog do drugog kraja zemlje čuje jedan glas: Hvala budi Božanskom Srcu po kom nam je dano spasenje. Njemu budi slava, Njemu čast u vijeke. Amen!

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 27. LIPNJA 2025.

XII. tjedan kroz godinu

Svetkovina

PRESVETO SRCE ISUSOVO

Psaltir

4. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu!

Čitanja:

Ez 34,11-16; Ps 23,1-6; Rim 5,5-11; Lk 15,3-7

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Ćiril, Ladislav, Kristofor, Vlatko, Ljudevit

Prvo čitanje:

Ez 34,11-16

Sam ću pasti svoje ovce i dati im počinka.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog: »Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Izvest ću ih iz narodâ, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. Pâst ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i pâst će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. Sâm ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka – govori Gospodin Bog. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – pâst ću ih pravedno. «
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 23,1-6

Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Drugo čitanje:

Rim 5,5-11

Bog pokaza ljubav svoju prema nama.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Nada ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 15,3-7

Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima i pismoznancima ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ’Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Godišnje Gospino ukazanje Ivanki – 25. lipnja 2025.

Vidjelica Ivanka Ivanković Elez imala je redovito godišnje ukazanje 25. lipnja 2025. Prigodom posljednjeg svakodnevnog ukazanja 7. svibnja 1985. Gospa je Ivanki, povjerivši joj posljednju, 10. tajnu, kazala da će tijekom cijelog svog života imati ukazanje jedanput u godini i to na obljetnicu ukazanja. Tako je bilo i ove godine.

Ukazanje, koje je trajalo 6  minute (18:39h -18:45h), Ivanka je imala u svojoj obiteljskoj kući. Ukazanju je bila nazočna samo Ivankina obitelj. Nakon ukazanja vidjelica Ivanka je rekla: Gospa je dala slijedeću poruku:

“Obnovite obiteljsku molitvu. Molite, molite, molite”. Gospa nam je dala svoj majčinski  blagoslov

(S crkvenim odobrenjem)

Gospina poruka – 25. lipnja 2025.

Gospina poruka preko Marije Pavlović – Lunetti, 25. 6. 2025.:

“Draga djeco! I danas zahvaljujem Svemogućemu da sam s vama i da vas mogu voditi prema Bogu ljubavi i mira. Ideologije koje ruše vas i vaš duhovni život su prolazne. Ja vas zovem, dječice, vratite se Bogu, jer s Bogom imate budućnost i život vječni. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!” (S crkvenim odobrenjem)

VIŠE OD 3 MILIJUNA POZVANIH Duhovni potres: 27. lipnja

Na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u petak 27. lipnja, u crkvama i kapelama diljem Hrvatske s početkom u 19 sati zbiva se duhovni događaj kakav stoljeće rijetko viđa: hrvatski narod i domovina posvećuju se Presvetomu Srcu Isusovu. Toga dana, upravo na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, više od tri milijuna i 200 tisuća katolika u Hrvatskoj može na jubilejski poziv svih hrvatskih nadbiskupa i biskupa dolaskom čak i nadmašiti odaziv s kojim uobičajeno hrle u crkve na Božić, Uskrs ili Veliku Gospu – jer o učinku te posvete ovisit će čitavo stoljeće koje je pred nama.

Nikako se ne može nazvati slučajnim da je u današnje vrijeme blagopokojni papa Franjo svoju oporučnu encikliku napisao upravo o Presvetom Srcu Isusovu i njome gotovo proročki najavio da će njegov nasljednik biti Lav XIV. – papa koji je i po svojoj augustinovskoj formaciji i životnom putu odlučio svojega prethodnika po imenu nasljedovati u štovanju Srca Isusova

Biskupi su pripremili tekst posvetne molitve koja će se te ljetne večeri izgovarati u crkvama diljem domovine. No to nije tek lijep skup riječi ili uhu ugodna meditacija. Posvetnu molitvu radije valja shvatiti kao otajstvenu formulu kojom se na nadnaravan način, uz živu vjeru okupljenih, otključavaju vrata za izlijevanje Božje milosti na Crkvu i narod. Bez ublažavanja ili pretjerivanja: nakon čina posvete narod i domovinu doista će čekati blagotvorno pročišćenje svega dobra koje nosi, a s nebesa će biti darovana snaga za suočavanje sa zlima koja neizbježno dolaze. Za to postoje razlozi – u povijesti i sadašnjosti.

Posljednja velika posveta svijeta 1899. godine, a 1900. i hrvatske mladeži Presvetomu Srcu Isusovu, dogodila se za vrijeme pape Lava XIII. na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Nakon te posvete za hrvatski su narod i domovinu započela najteža vremena, koja su na svojim plećima morali iznijeti upravo tada posvećeni mladi: dva svjetska rata, krvavi komunistički, nacistički i fašistički progoni, diktatura srpske kraljevske obitelji i politike, velikosrpska osvajanja, ubojstva desetaka i desetaka tisuća nedužnih tijekom Drugoga svjetskoga rata i u godinama nakon rata, siromaštvo, glad, izdaje, raseljavanje… sve do obrambenoga Domovinskoga rata. No u istom 20. stoljeću iz naroda su se uzdignuli mučenici, blaženici i svetci: Leopold Bogdan Mandić, Alojzije Stepinac, Ivan Merz, Drinske mučenice, Miroslav Bulešić i brojni drugi koji su ponosno umirali ufajući se u Presveto Srce Isusovo. Plod te posvete, kao nagrada vjernima, bilo je osamostaljenje Hrvatske i njezina neovisnost, izborena uz srčanu hrabrost hrvatskih branitelja i naroda, a katolička se vjera napokon mogla slobodno ispovijedati. Unatoč svim teškoćama, nad vjernicima, narodom i domovinom bdjela je sve vrijeme svemoćna zaštita Srca Isusova.

Nikako se ne može nazvati slučajnim da je u današnje vrijeme blagopokojni papa Franjo svoju oporučnu encikliku napisao upravo o Presvetom Srcu Isusovu i njome gotovo proročki najavio da će njegov nasljednik biti Lav XIV. – papa koji je i po svojoj augustinovskoj formaciji i životnom putu odlučio svojega prethodnika po imenu nasljedovati u štovanju Srca Isusova. U prvim danima svojega pontifikata već je pozvao Crkvu da se utječe Kristovu Srcu – a kako i ne bi kad svijetu prijeti sve ono ratno, ideološki i tehnološki izvitopereno, čak i u većoj mjeri nego prije 125 godina.

Slijedi nam stoga nakon zadnjega lipanjskoga petka »duhovni potres« u kojem, za razliku od zemljotresa, sve duhovno i materijalno dolazi na svoje mjesto

Dobro je da se toga dana prema odluci biskupa narod na posvetu okuplja upravo u svojim crkvama i kapelama, ondje gdje živi i djeluje – kako bi ga posvetna božanska milost pohodila ondje gdje jest i kako bi ga ona osnažila za budućnost ondje gdje mu je mjesto biti. Hrvatski narod i hrvatska domovina u petak 27. lipnja posvećuju se Presvetomu Srcu Isusovu na misama s početkom u 19 sati. To je jedino mjesto i vrijeme gdje nam kao vjernicima tada valja biti ako želimo i mi kao narod i domovina – trajno biti. Slijedi nam stoga nakon zadnjega lipanjskoga petka »duhovni potres« u kojem, za razliku od zemljotresa, sve duhovno i materijalno dolazi na svoje mjesto. Stoga će nad svakim današnjim vjernikom lebdjeti pitanje gdje je bio kada su se hrvatski narod i hrvatska domovina posvećivali Presvetomu Srcu Isusovu.

Izvor: glas-koncila.hr

SVETAC DANA – SV. JOSEMARIA ESCRIVA

“S Neba ću vam moći bolje pomagati”, sveti Josemaria nam je rekao na kraju svoga života i istovremeno nas je tražio da se molimo da može “preskočiti preko” čistilišta. Radeći s tim svecem više od 20 godina, otkrio sam da je bio u pravu…

Sveci žive svoj život na ovome svijetu kako bi voljeli Boga i druge ljude, oponašajući Isusa Krista, koji je “išao svijetom čineći dobro”. Ali kada dođu u Nebo, Katekizam Katoličke Crkve (br. 2683) kaže nam da oni “konstantno brinu za one koje su ostavili na zemlji (…) Njihov zagovor je njihova najuzvišenija služba u Božjem planu. Mi možemo i trebamo tražiti njihov zagovor za nas i za cijeli svijet”. Izgleda zaista da im na Nebu Bog daruje mogućnost da nastave misiju koju su vršili ovdje dolje, ali još plodonosnije.

“S Neba ću vam moći bolje pomagati”, sveti Josemaria nam je rekao na kraju svoga života i istovremeno nas je tražio da se molimo da može “preskočiti preko” čistilišta. Radeći s tim svecem više od 20 godina, otkrio sam da je bio u pravu. Pomoć koju je davao svima oko sebe bila je ogromna, kao i pomoć koju je davao milijunima ljudi kroz svoje knjige. Ali od trenutka kada je prešao u Nebo, njegova se pomoć umnožila i dospio je do ogromnog broja ljudi kroz svoj zagovor pred Bogom za njihove velike i male potrebe. A najznačajnija stvar od svega je ta: da je ako je, na primjer, posredovao za djevojku da pronađe kontaktne leće koje je izgubila u autobusu, u isto vrijeme dotaknuo njezino srce da prihvati Isusa Krista.

Aspekt koji me najsnažnije pogodio je da milosti dobivene po zagovoru svetog Josemarije gotovo uvijek imaju dvije strane. One nisu samo rješavanje problema, nego i ostavljaju svjetlo, duhovni rezultat u ljudima koji ga zazivaju. 

Novo značenje nečega dobro poznatog

Misija koju je Bog povjerio svetom Josemariji Escrivi 2. listopada 1928., bila je da osnuje Opus Dei, put svetosti kroz svakodnevni rad i ispunjavanje svakodnevnih kršćanskih dužnosti. S Isusom Kristom dobro poznata panorama svakodnevnog života dobiva neočekivano novo značenje, nesumnjivu veličinu, biva obasjana izbaviteljskom ljubavlju našega Gospodina. Čitajući pisma koja govore o milostima dobivenima po zagovoru svetog Josemarije, nalazimo nevjerojatno raznolike situacije: od kućanica koje se bore s nekim malim kućnim problemima, do ovisnika o drogama i ljudi sklonih samoubojstvu. Neka pisma govore o groznim pričama naizgled bezizlaznih uništenih života. Druga govore o borbama s bolesti ili ljudima koji su dobili posao ili pronašli nešto što su izgubili… Uz to, većina njih priča o povratku Bogu, ponekad nakon života kojega su živjeli jako daleko od vjere.

Obične milosti

Što ove ispovijedi milosti dobivenih kroz zagovor svetog Josemarije imaju zajedničko? Nekoliko stvari. Na prvom mjestu, nešto je “čudesno” u vezi njih: ona ne uključuju iznimne ili paranormalne fenomene, iako među njima ima svakako događaja koja su znanstveno neobjašnjivi. One uključuju, posebno, iznimna izlječenja koja su dokazana i verificirana, ispovijesti koje su skupljene i objavljene u drugoj knjizi. Ali generalno, kao sto kažem, milosti pripisane svetom Josemariji su vrlo “obične”.

Pobožnost da; praznovjerje ne

To spada u poruku i način života svetog Josemarije, osnivača Opusa Dei, koji je bio pravi “apostol svakodnevnog običnog života”. On je rekao za sebe da on nije “željan čuda” i da izbjegava bilo što što bi zvučalo kao “čudesno” ili “čudo”. U Putu, svojoj najpopularnijoj knjizi, napisao je: “Ja nisam za čuda. Rekao sam ti da u Evanđelju mogu naći više nego dovoljno da potvrdim svoju vjeru” (no. 583). Vjerovao je iznad svega u dnevna čuda Euharistije, sakramenata i milosrđe. I s neba je nastavio učiti ljude kako da otkriju Isusa Krista u svakodnevnom životu, kako nitko ne bi brzopleto pretpostavio da će Bog intervenirati da ga spasi od nevolja. “Čuda”, rekao je u homiliji, “znak su spasonosne Božje snage, ne lijek za nekompetenciju niti lagani način da se izbjegne napor. Čudo koje Bog traži od vas je da ustrajete u svom kršćanskom i božanskom poslanju, posvećujući svakodnevni posao: čudo pretvaranja pripovijesti svakodnevnog života u herojsku poeziju ljubavlju koju stavljate u svoj uobičajeni rad. Tu Bog čeka na vas. On očekuje da budete odgovorna osoba, s gorljivošću apostola i kompetencijom dobroga radnika” (Susret s Kristom, 50). To je druga stvar koja ga je karakterizirala: jedinstvo njegova života i njegovo vjere. Smatrao je da je besmisleno da se neki obraćaju svecima za rješavanje problema, dok vode život odvojen od Boga, bez i najmanje namjere da se poprave. Takav stav, nažalost, dovodi neke ljude da brkaju pobožnost s praznovjerjem.

Sveci su “Kristove ruke”

Naš Bog nikada ne ignorira naše potrebe: on uvijek pruža svoje ruke prema nama. Prema popularnoj priči, u jednoj crkvi u Njemačkoj je veliko raspelo. Crkva je bila bombardirana i figura Krista je izgubila ruke. Natpis je naknadno dodan na Križ: “Nemam ruku osim tvojih”. Sveci su ruke koje Krist koristi da bi nam pomagao. 

mons. Joaquin Alonso

(iz predgovora knjige “Favores que pedimos a los santos” koju je napisao Mons. Flavio Capucci, Madrid: Palabra, 2012.) Mons. Alonso bio je teološki konzultant Kongregacije za kauze svetaca. Mnogo godina bio je jedan od najbližih suradnika svetog Josemarije u vođenju Opusa Dei. 

Pin It