Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 5. SVIBNJA 2025.

MISNA ČITANJA – 5. SVIBNJA 2025.

III. vazmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

3. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni!

Čitanja:

Dj 6,8-15; Ps 119,23-24.26-27.29-30; Iv 6,22-29

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Hilarije, Anđeo, Peregrin, Maksim, Irena

Prvo čitanje:

Dj 6,8-15

Nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu: Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: »Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.« Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: »Onaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.’« A svi koji su sjedili u vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše – lice mu kao u anđela.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 119,23-24.26-27.29-30

Pripjev: Blaženi oni kojih je put neokaljan!

Nek se sastaju knezovi i proti meni govore,
tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.
Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,
tvoja su pravila moji savjetnici.

Kazivao sam ti svoje putove, i ti si me čuo:
pravilima me svojim nauči.
Pokaži mi put odredaba svojih,
i o čudesima ću tvojim razmišljat.

Daleko me drži od puta zablude
i Zakonom me svojim obdari!
Put istine ja sam odabrao,
pred oči sam stavio odluke tvoje.

Evanđelje:

Iv 6,22-29

Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru.
Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova
i nasitili se.
Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac – Bog – opečati.«
Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. FLORIJAN

SVETAC DANA – SV. FLORIJAN

Sveti Florijan (250. – 304.) kršćanski je svetac i mučenik. Slavi se kao zaštitnik Poljske, Linza i vatrogasaca.

Florijan se kao mladić pridružio se rimskoj vojsci u kojoj zbog teškog rada i odlučnosti napreduje do mjesta časnika. Postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog Carstva (danas dio Austrije).

Tadašnji vladari, rimski carevi Dioklecijan i Maksimilijan voljeli su Florijana zbog njegovih sposobnosti rješavanja problema i rada s ljudima. Vidjeli su ga kao čovjeka koji se lako suočava s teškim problemima.

No, u to vrijeme, on je trpio mnogo zbog svoje vjere. Iako je bio časnik u vojsci, nije se držao politike „ne pitaj, ne govori“, nego je otvoreno priznao svoje kršćanstvo u to izrazito nekršćansko vrijeme. Stoga rimski car šalje pomoćnika Aquiliusa da pobije sve kršćane u području koje kontrolira Florijan, ali i da dozna zašto se Florijan ne pridržava zapovijedi. Kada se napokon Aquilius susreo s njim, pitao ga je zašto odbija progoniti kršćane, na što mu je Florijan odgovorio: „Poručite caru da sam i ja kršćanin, i da sam spreman doživjeti sudbinu namijenjenu drugim kršćanima.“ On mu je tada ponudio napredovanje u službi i povišicu ako promijeni mišljenje, ali ga je Florijan odbio.

Aquilius je bio uvrijeđen, te je naredio svojim vojnicima da ga bičuju dok ne promijeni mišljenje. No, Florijan mu je odgovorio da je pretrpio mnogo ozljeda zbog cara te zašto ne bi i nekoliko ogrebotina zbog svojih uvjerenja? Njegova hrabrost zaprepastila je Aquiliusa, koji se bojao da bi Florijan mogao druge povesti na pobunu.

Kada je car čuo što se događa, odlučio je kazniti sve kršćane u tom području. Naredio je da se zapale kršćanske crkve i knjige, a kršćane je protjerao iz domova i slao u zatvor, te ih naposljetku prisiljavao da se klanjaju i prinose žrtve rimskim idolima – bogovima. Budući da Florijan nije poslušao naređenja cara da progoni kršćane, bio je osuđen na smrt spaljivanjem. Aquilinusovim vojnicima predao se kod Lorcha. Stojeći na lomači, Florijan je, navodno, poticao rimske vojnike da zapale vatru govoreći im: „Ako je zapalite, na plamenim jezicima ću vam pobjeći u nebo!“ Uplašeni njegovim riječima, umjesto da ga spale, Aquilinus naređuje da mu se stavi kamen oko vrata i baci u rijeku Enns. Tijelo mu je kasnije pronašla jedna pobožna žena te ga dostojno pokopala.

Šesto godina kasnije, negdje između 900. i 955., nedaleko od Florijanova groba sagrađen je samostan Sv. Florijan, a ubrzo oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto. Njegovo tijelo premješteno je na groblje u spomenutom mjestu, koje i danas postoji nedaleko Linza (Gornja Austrija).

Nakon što je 1138. papa Lucije III. odobrio zahtjev poljskog kralja Kazimira i biskupa Krakova, da se relikvije Sv. Florijana pošalju u tu zemlju, on postaje njezinim zaštitnikom, a njegove se relikvije i danas čuvaju u crkvi u Krakowu.

Dan Sv. Florijana ujedno je i dan vatrogasaca, a posebno ga slavi Zagrebačka nadbiskupija jer je Sv. Florijan njezin drugotni zaštitnik.

Ime je latinskog porijekla i dolazi od riječi florianus što znači cvijeće.

Preuzeto s nedjelja.ba

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 4. SVIBNJA 2025.

MISNA ČITANJA – 4. SVIBNJA 2025.

III. vazmeni tjedan

TREĆA VAZMENA NEDJELJA

Psaltir

3. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Isus istupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

Čitanja:

Dj 5,27b-32.40b-41; Ps 30,2.4-6.11-12a.13b; Otk 5,11-14; Iv 21,1-19

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Florijan, Cvjetko, Iskra, Silvana, Silvije

Napomena:

Izostavlja se slavlje sv. Florijana, mučenika.

Prvo čitanje:

Dj 5,27b-32.40b-41

Svjedoci smo tih događanja mi i Duh Sveti.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane:
Veliki svećenik zapita apostole: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«
Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«
Tada zapovjede apostolima da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 30,2.4-6.11.12a.13b

Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni,
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje:

Otk 5,11-14

Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i božanstvo.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa:
»Dostojan je zaklani Jaganjac
primiti moć, i bogatstvo, i mudrost,
i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!«
I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: »Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!«
I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 21,1-19

Isus istupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme:
Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.
Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. FILIP I JAKOV

SVETAC DANA – SV. FILIP I JAKOV

Crkva se 3. svibnja spominje dvojice apostola Svetih Filipa i Jakova.

Prema podacima iz Ivanova evanđelja znamo da je Filip, kao i Andrija i Petar, potjecao iz Betsaide na Genezaretskom jezeru.

Filip je bio uz Isusa kad je umnožio kruh. To je bio jednostavan čovjek od konkretnih djela koji je slijedio Isusa, pravi misionar, svjedok Kristove Radosne vijesti. Prema predaji, umro je raspet, vjerojatno u Hierapolisu, za vrijeme progona kršćana. Njegovi zemni ostaci preneseni su u Crkvu svetih apostola u Rimu.

Jakova još nazivaju i mlađim, kako bi se razlikovao od Jakova apostola, koji je bio brat Ivana Evanđelista.

Bio je sin Alfejev i Isusov rođak. Poznat je kao autor Prve od sedam poslanica. Bio je mudar i pravedan, a svojim je svjedočanstvom pridobio mnoge.

Vodio je Crkvu u Jeruzalemu do 62. godine poslije Krista kada ga je vrhovni svećenik Hanan II. osudio na smrt. Traženo je da se odrekne Isusa, što je odbio te je ubijen kamenovanjem.

Njegovi zemni ostatci su u Rimu uz apostola Filipa, zbog čega ih se u kalendaru slavi zajedno.

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 3. SVIBNJA 2025.

MISNA ČITANJA – 3. SVIBNJA 2025.

II. vazmeni tjedan

Blagdan

SV. FILIP I JAKOV, apostoli

Psaltir

2. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Toliko sam vremena s vama i još me ne poznate.

Čitanja:

vl.: 1Kor 15,1-8; Ps 19,2-5; Iv 14,6-14

Boja liturgijskog ruha:

crvena

Imendani:

Filip, Filipa, Jakov, Jakica, Aleksandar, Emilija, Mladen

Napomena:

Prva subota u mjesecu: Molitva za svećenička i redovnička zvanja.

Prvo čitanje:

1Kor 15,1-8

Gospodin se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo!
Dozivljem vam u pamet
evanđelje koje navijestilh,
koje primiste,
u kome stojite,
po kojem se spasavate,
ako držite što sam vam navijestio;
osim ako uzalud povjerovaste.
Doista, predadoh vam ponajprije što i primih:
Krist umrije za grijehe naše po Pismima;
bi pokopan
i uskrišen treći dan po Pismima;
ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.
Potom se ukaza braći,
kojih bijaše više od pet stotina zajedno;
većina ih još i sada živi, a neki usnuše.
Zatim se ukaza Jakovu,
onda svim apostolima.
Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 19,2-5

Pripjev: Po svoj zemlji razliježe se jeka njihova.

Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.

Evanđelje:

Iv 14,6-14

Toliko sam vremena s vama i još me ne poznate.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Tomi:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
Da ste upoznali mene,
i Oca biste moga upoznali.
Od sada ga i poznajete
i vidjeli ste ga.«
Kaže mu Filip:
»Gospodine, pokaži nam Oca
i dosta nam je!«
Nato će mu Isus:
»Filipe, toliko sam vremena s vama
i još me ne poznaš?«
»Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?
Ne vjeruješ li
da sam ja u Ocu i Otac u meni?
Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim:
Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.
Vjerujte mi:
ja sam u Ocu i Otac u meni.
Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
i veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime,
učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime,
učinit ću.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za litutgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. ATANAZIJE

SVETAC DANA – SV. ATANAZIJE

Sv. Atanazije je rođen u Egiptu, vjerojatno u tadašnjem glavnom gradu Aleksandriji oko 295. godine za vrijeme progonstva kršćana. Zanesen asketskim idealima kao mladić otišao je u pustinju gdje je bio učenik Sv. Antuna Pustinjaka.

Atanazijev se teološki talent razvio za vrijeme arijanske krize. Naime, Arije je bio svećenik koji je nijekao Kristovo božanstvo. Sv. Atanazije je znao da ako Krist nije Bog onda je kršćanstvo, ma kako lijepo bilo, samo ljudskoga, a ne božanskog porijekla.

Atanazije je potom boravio na Nicejskom saboru gdje je bilo osuđeno arijanstvo i proglašen pravovjerni nauk o istobitnosti Sina s Ocem.

Ipak, osuda tog naučavanja nije značila i kraj arijanstva jer je glavna borba tek slijedila, a u nju je Sv. Atanazije uložio cijeloga sebe, sve svoje talente, dosljednost i nepomirljivost sa zabludom. Tako je postao jednim od najsjajnijih likova rane crkvene povijesti.

Aleksandrijski biskup Aleksandar umro je 17. travnja 328. a naslijedio ga je Atanazije. Izvrsno je primljen u biskupiji, a posebice među pukom koji ga je smatrao “vjerodostojnim kršćaninom i asketom”.

Ipak, kao ordinarij imao je mnogo problema, četiri puta je protjerivan iz biskupije, klevetan je i proganjan. No, svojim je spisima, nastupima i propovijedima branio pravovjeran nauk spreman za njega žrtvovati i vlastiti život.

Umro je u noći između 2. i 3. svibnja 373. naravnom smrću.

Ime mu na grčkom znači besmrtan.

Preuzeto s nedjelja.ba

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 2. SVIBNJA 2025.

MISNA ČITANJA – 2. SVIBNJA 2025.

II. vazmeni tjedan

Spomendan

Sv. Atanazije, biskup i crkveni naučitelj

Psaltir

2. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Onima koji su sjedili, razdijeli koliko su god htjeli.

Čitanja:

Dj 5,34-42; Ps 27,1.4.13-14; Iv 6,1-15

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Atanazije, Antonin, Boleslav, Boris

Prvo čitanje:

Dj 5,34-42

Odu radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko i uza nj prista ioko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 27,1.4.13-14

Pripjev: Za jedno molim Gospodina: da živim u Domu Gospodnjem.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Evanđelje:

Iv 6,1-15

Onima koji su sjedili, razdijeli koliko su god htjeli.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«
Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Pobožnosti

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (trinaesti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (trinaesti četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

TRINAESTI ČETVRTAK (1. svibnja)

Žene i njihovo poslanje

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

IZ BIBLIJE

Po suboti, u osvit prvog dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. Kad im eto Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!” One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: “Ne bojte se. Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti.” (Mt 28,1.9-10)

HIMAN DUHU SVETOM

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslomu Sinu mu,
s Tješiteljem presvetim
nek’ bude sad i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se. Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Sv. Rita je uistinu pravi lik žene. Žalosne okolnosti koje je proživjela i kao djevojka i kao žena i udovica mogle su oskvrnuti njenu ženstvenost. Naprotiv, snagom koja proizlazi iz Isusova pashalnog otajstva smrti i uskrsnuća, Rita je svježom očuvala ljepotu svoje ženstvenosti. Zbog raznolikosti proživljenih iskustava, ona je i privlačan primjer i idealno uporište ženama različitih dobi i položaja. Sv Rita naviješta ženama evanđelje slobode, slobode da budu ono što jesu, da brane dostojanstvo soje i onih koji su slabiji i sami. Sv Rita naviješta evanđelje unutarnjeg života i podsjeća svaku ženu da bez njega nema slobode, a da prolazne stvari lako zavode srca čineći nas robovima. Sv Rita poučava svaku ženu evanđelju služenja jer samo onaj tko izgubi svoj život poradi ljubavi, uistinu će ga naći. Sv Rita želi pomoći svakoj ženi staviti se u službu glavnih ideja čovječnosti: mira i opće suradnje, ekumenizma i međureligijskog dijaloga, obrane života i obitelji.

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SV. AUGUSTINA

Ljudski spol je sastavljen od muškog i ženskog. Da Krist, kada je postao čovjekom, nije rođen od žene, žene bi izgubile svaki nadu u spasenje. U sjećanju na svoj prvi grijeh, jer žena je zavela prvog muškarca, žene su mislile da ni u Kristu nema nade. Ali Krist jer na zemlju došao kao muškarac, kojeg je rodila žena, došao je utješiti žene. U priznanju svojih grijeha oba spola mogu vidjeti svoje dostojanstvo i nadu spasenja. Žena je, postavši Kristova majka, poništila grijeh kojeg je počinila zavevši muškarca. U raju je žena prva svom mužu najavila smrt. Žene su prve navijestile i spasenje Crkve. Apostoli jesu prvi navijestili Kristovo uskrsnuće poganima, ali njih su o tome izvijestile žene. Zato, nitko ne može okriviti Krista jer ga je rodila žena, spol po kojem se Spasitelj nije mogao okaljati i kojeg je uzvisio stvoritelj. (Rasprave 51,2-3)

IZ UČENJA SVETE CRKVE

Muško i žensko stvoreni su, to jest Bog ih je tako htio: s jedne strane, u savršenoj jednakosti, ukoliko su ljudske osobe, a s druge strane, svatko u svome bitku kao muško i žensko. “Biti muško” i “biti žensko” jest nešto dobro što Bog hoće: muškarac i žena imaju neuništivo dostojanstvo koje im neposredno dolazi od Boga njihova Stvoritelja. Muškarac i žena s istovjetnim dostojanstvom “na sliku Božju”. Svojim “biti muško” i “biti žensko” odražavaju Stvoriteljevu mudrost i dobrotu. Bog nikako nije na sliku čovječju: nije niti muško niti žensko. Bog je čisti duh, u kojem stoga nema razlike spolova. Ali “savršenstvo” muškog i ženskog odražavaju nešto od beskonačnog Božjeg savršenstva, tj. nešto majčinskoga ili očinskoga ili supružničkoga. Budući da su stvoreni jedno za drugo, Bog hoće da muž i žena budu jedno za drugo. Stvorio ih je za osobno zajedništvo u kojem može biti “pomoć” drugome, jer su isti mah kao osobe jednaki (“kost od mojih kostiju”), a kao muško i žensko dopunjuju se. (KKC 369.370.372)

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

ZAVRŠNA MOLITVA

Gospodine Bože, daj da prepoznamo dostojanstvo i veličinu žene te da muškarci i žene zajednički grade svijet pravednosti i mira u kojem se pozornost daje najmanjima i najslabijima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Izbjegavajte gledati i čitati pornografiju. Potrudite se da se u čekaonicama kod frizera, liječnika itd. uklone nemoralni časopisi koji vrijeđaju žensko dostojanstvo. Izbjegavajte svako pretjerivanje kod korištenja parfema i kozmetike.

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen.

Amen.

Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četvrti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (peti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (šesti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (sedmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (osmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deveti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deseti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (jedanaesti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (dvanaesti četvrtak)

Nastavi čitati
By
In Vjera

OPERACIJA BLJESAK 30. obljetnica vojno – redarstvene akcije Hrvatske vojske i specijalne policije

OPERACIJA BLJESAK 30. obljetnica vojno – redarstvene akcije Hrvatske vojske i specijalne policije

Operacija je započela 1. svibnja 1995. u 5.30 sati. Hrvatske snage munjevitom su brzinom započele s napadom na južni i središnji dio zapadnoslavonskog bojišta. Glavni pravci napada išli su iz smjera Novske i Nove Gradiške. Na njima su djelovale 81. gardijska bojna i 5. gardijska brigada “Sokolovi” te dijelovi 1. gardijske brigade “Tigrovi” i 3. gardijske brigade “Kune”.

“Oči Hrvata diljem svijeta bile su uprte u nas. Hrvati su molili za nas. Znali smo da je to naša jedina prilika i mogućnost. Ljudi su bili u stanju ginuti i podnositi žrtvu da vratimo u okrilje Hrvatske države ono što je oduvijek bilo naše. Mi branitelji, dali smo sve što smo mogli, živote i zdravlje, za dobrobit Hrvatske i bolju budućnost onih koji će tu zasnivati obitelji“, rekao je umirovljeni general Željko Sačić prisjećajući se tijeka operacije Bljesak.

U potpori su bile pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, a iznimno važan zadatak presijecanja neprijateljskih snaga na komunikaciji Pakrac – Okučani povjeren je skupnim snagama specijalne policije.

Međunarodna zajednica početkom 1995. predložila je “Plan Z-4” koji je predviđao iznimno široku autonomiju Srba u dijelovima Republike Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom. Unatoč tome Srbi taj plan o političkom rješavanju krize nisu prihvatili što je hrvatskom vodstvu, na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, dalo alibi za pokretanje vojnog rješavanja krize u vidu oslobodilačkih operacija okupiranog teritorija. U prosincu 1994. Gospodarskim sporazumom otvoren je dio autoceste Zagreb-Lipovac. Kako je sporazumom bilo omogućeno da se u zajedničkom prometu po cesti, prvi put poslije 1991., sretnu Srbi iz RSK i Hrvati, ubrzo je počelo dolaziti do niza incidenata koji su vrhunac doživjeli krajem travnja 1995. godine.

Pobunjeni Srbi 24. travnja 1995. zatvorili su promet na okupiranom dijelu autoceste. Povod zatvaranju bilo je srpsko protivljenje nekim odrednicama iz Gospodarskog sporazuma prema kojem je nekontrolirani promet putnika i roba između Republike Srpske Krajine (RSK) i Savezne Republike Jugoslavije bez suglasnosti hrvatskih vlasti bio nemoguć. Okupacijske vlasti RSK smatrali su to narušavanjem njihove samoproglašene neovisnosti. Glavni hrvatski pregovarač s okupacijskim vlastima RSK, Hrvoje Šarinić, izjavio je da će ukoliko autocesta ne bude otvorena do 25. travnja u šest sati ujutro, hrvatska policija promet uspostaviti silom. Na te prijetnje autocesta je otvorena, a istoga dana okupiranu zapadnu Slavoniju posjetili su predsjednik RSK Milan Martić koji je na više javnih skupova pokušao smiriti uznemirene Srbe.

Hrvatske vlasti, iako su cijelo vrijeme radile na provedbi Gospodarskog sporazuma i nalaženju mirnog rješenja sukoba sa Srbima, bile su prisiljene pokrenuti vojno-redarstvenu operaciju “Bljesak” kako bi se oslobodio okupirani dio zapadne Slavonije. Povod za pokretanje operacije dogodio se 28. travnja 1995. kada je nožem na benzinskoj postaji, na autocesti kod Nove Gradiške, Hrvat ubio nožem Srbina. Iako je ubojica uhićen i predan istražnome sucu, u noći s 28. na 29. travnja brat ubijenog pucao je sa svojim prijateljima po vozilima koja su prolazila dijelom autoceste kroz okupirano područje.

Poginule su tri osobe dok ih je više ranjeno te je promet opet obustavljen. Snage UN–a su 30. travnja pokušale natjerati Srbe da otvore promet upozorenjima na mogući hrvatski napad, ipak bilo je prekasno. Istog dana na sjednici Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske odlučeno je da se krene u operaciju oslobađanja okupiranih područja. Hrvatske vlasti prenaglasile su stvaran broj poginulih civila i optužile snage UN–a za nesposobnost u provođenje sigurnosti u svojoj zoni odgovornosti. Također je odlučeno da se u slučaju otvaranja autoceste i normalizacije prometa inscenira novi napad i da čvrsti povod za provedbu operacije. Sama operacija trebala je biti prikazana kao djelovanje hrvatske policije prilikom uvođenja reda na hrvatskom teritoriju.

Operacija je planirana kao nastavak operacije “Orkan 91”, kojom je oslobođen najveći dio zapadne Slavonije. Ta operacija prekinuta je u siječnju 1992. Sarajevskim primirjem, a pod srpskom okupacijom ostalo je oko 600 četvornih kilometara teritorija Republike Hrvatske koji je konačno oslobođenje dočekao u operaciji “Bljesak”. Cilj operacije bio je osloboditi zapadnu Slavoniju, te otvoriti autocestu Zagreb – Lipovac i izbiti na rijeku Savu.

Operacija je započela 1. svibnja 1995. u 5.30 sati. Hrvatske snage munjevitom su brzinom započele s napadom na južni i središnji dio zapadnoslavonskog bojišta. Glavni pravci napada išli su iz smjera Novske i Nove Gradiške. Na njima su djelovale 81. gardijska bojna i 5. gardijska brigada “Sokolovi” te dijelovi 1. gardijske brigade “Tigrovi” i 3. gardijske brigade “Kune”. U potpori su bile pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, a iznimno važan zadatak presijecanja neprijateljskih snaga na komunikaciji Pakrac – Okučani povjeren je skupnim snagama specijalne policije. Odmah je prvoga dana stavljen pod nadzor put od Stare Gradiške do Okučana te je oslobođen Jasenovac. Obrana neprijateljske vojske pružila je otpor no uskoro i započela povlačenje prema Savi odnosno Bosni i Hercegovini.

Vrhunac operacije dogodio se 2. svibnja kada je proveden i završni, usklađeni udar snaga Hrvatske vojske i Skupnih snaga Specijalne policije usmjeren prema snagama neprijatelja u Okučanima koji su ubrzo oslobođeni. Do kraja dana hrvatske su snage izbile na Savu i osigurale državnu granicu čime su postignuti zadani ciljevi operacije “Bljesak”.

Ipak na području Pakraca odsječene snage Srpske vojske Krajine odugovlačile su s predajom što je produljilo operaciju. Tijekom ranog poslijepodneva 2. svibnja na tom području oslobođeni su Donji Čaglić, Bjelanovac i Kovačevac, čime je oslobođena cesta Lipik – Okučani. Ostatak dana protekao je uglavnom u dugotrajnim pregovorima hrvatske strane s pobunjenicima. Kako su pobunjeni Srbi odugovlačili s predajom, potaknuti idejama Karadžića i Mladića kako će ih helikopterskim desantom izvući u Bosnu, stvoren je i plan akcije oslobađanja okupiranog dijela grada Pakraca.

Opkoljena 51. brigada 18. zapadnoslavonskog korpusa Srpske vojske Krajine shvativši u kakvoj se situaciji nalazi odlučuje se predati. Predaja bi se odvijala postupno tako što bi srpska vojska postupno predavala oružje i demobilizacija srpske vojske. Krajnji rok za predaju bio je 4. svibnja u 9 sati. Grupice koje su došle iz pravca Okučana i dalje su pružale otpor na pakračkom području čime su kupovali vrijeme ne bi li se nekim čudom izvukli iz okruženja. Civili su bili natiskani na liniji razgraničenja, čekajući konačnu predaju. U 13.55 sati s okupiranog područja krenuo je artiljerijski napad, na što je Hrvatska vojska odgovorila nemilosrdnim bombardiranjem obronaka Psunja na dijelovima gdje su bila neprijateljska zapovjedništva.

Oko 15.40 sati zapovjednik 51. brigade zapadnoslavonskog korpusa, Stevan Harambašić, panično preko radija javlja kako se bezuvjetno predaju. Ubrzo UNPROFOR-ov transporter odlazi prema okupiranom području i vraća se prema policijskoj postaji Pakrac. Iz njega izlaze uhićeni Stevan Harambašić i Veljko Džakula, vođa pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji. Tim činom je, nakon 1285 dana, Pakrac napokon u potpunosti oslobođen. Taj čin ujedno je označio i završetak operacije “Bljesak” kojom je Republika Hrvatska pokazala međunarodnim faktorima da je spremna vojno osloboditi okupirana područja.

Izvori – Barić, Nikica. Srpska pobuna u Hrvatskoj: 1990.-1995. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005.

Monografija Hrvatska policija u Domovinskom ratu. Zagreb: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, 2011.

dogodilose.com/2015/05/05/kako-je-bljesak-bljesnuo-na-pakrackom-bojistu-4-svibnja/

Izvor: hkm.hr

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

Blagdan sv. Josipa Radnika – tiho posvećivanje svakidašnjeg rada

Blagdan sv. Josipa Radnika – tiho posvećivanje svakidašnjeg rada

Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan “koji si je svijet rada izabrao kao svoj praznik”

Godine 1889. takozvana Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Lav XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries te u njoj “radnike i sve ljude skromnih životnih prilika ‘upućuje na sv. Josipa’ kao uzor i primjer za nasljedovanje”.

Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. To je u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. “Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin’” (Mt 13,54). Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimanju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Jer je bio tesar, na prvi pogled može se činiti da je posve opravdano njegovo patronatstvo nad radnicima. Kažem na prvi pogled jer se, na primjer, u Svetom pismu o sv. Pavlu govori kao o manualnom radniku na 7 mjesta. On sam piše “da se mučio dan i noć” (usp. 1 Sol 2,9). Pa ipak Crkva ne postavlja svetog Pavla već sv. Josipa za uzor radnikâ. A dok to čini, onda želi reći da Josipovo svakidašnje poslovanje i njegov rad nije bio samo čisto naprezanje, već spremnost služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. A to bi morao biti smisao rada svakoga kršćanskoga djelatnika. Rad bi morao biti apostolska služba, suradnja s Kristom na djelu spasenja. I ako je jedan stari kršćanski pisac – Pseudo-Dionizije – zapisao “da je od svih božanskih djela najbožanskije surađivanje s Bogom na spasenju duša”, onda i rad kršćanskog radnika, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere. Kad je, dakle, Pio XII. uvodio blagdan sv. Josipa Radnika, mislio je na “tiho i vjerno posvećivanje svakidašnjega rada”, kako je to činio taj najveći šutljivac – sveti Josip, a ujedno svetac koga jedino nadvisuje Bogomajka Marija. Njega Pio XII. nije oklijevao nazvati “najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova”. Taj, dakle, div među svecima i duhovnim velikanima bijaše po zanimanju samo “tesar” – drvodjelja, radnik. Marksistička ideologija uzdiže radnika te misli da ona jedina promiče njegovo uzdignuće. No, davno prije Marxa radnik je u kršćanstvu bio častan ponajprije po Kristu koji je radio i tako posvetio rad, a onda po onima koji su njemu bili najbliže: Marija i Josip, a bijahu radnici, ljudi koji su u trudu pribavljali svakidašnji skroman kruh. Opravdano je boriti se za radnikova prava, ali ne samo za njegova, već za prava svakoga čovjeka. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskoga radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći “pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli” (usp. Pastoralnu uredbu II. vatikanskog sabora Radost i nada, br. 34).

U zagrebačkoj nadbiskupiji u Novome Virju bila je posvećena župna crkva sv. Josipu Radniku. Kod posvete te crkve nadbiskup Kuharić je rekao: “Sveta ova crkva posvećena je sv. Josipu Radniku, hranitelju Isusovu, koji je imao tu čast i tu milost da je Bog, kada je postao čovjekom, našim subratom, i kad je Bog htio živjeti naš ljudski život, rodivši se kao čovjek od djevičanske majke, Presvete Djevice Marije, da je htio živjeti taj ljudski život uz svoga poočima, hranitelja, radnika, koji ga je othranjivao žuljevima svojih ruku i blagoslovom svoga rada. Stoga ja, draga moja braćo i sestre, na ovaj oltar donosim vaš rad, vaše žuljeve, vaš znoj, koji zalijeva ova polja da bi iz njih izniknuo svagdašnji kruh. Stavljam na ovaj oltar i patnje svih onih koji imaju bilo kakvu patnju. Nju stavljam da bude sjedinjena s Kristovom žrtvom i tako iz ljubavi i sa strpljivošću podnesena da bi dala blagoslov za duhovni rad ove župe, za duhovni rad ove župne obitelji u vjeri, nadi i ljubavi.”

Molitva sv. Josipu Radniku

Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pred umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav. Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti. Amen.

Izvor: Bitno.net

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It