Author

FMteam

Browsing

Kako je sveti Ivan Pavao II. utjelovio plodove krunice

Nedugo nakon izbora 16. listopada 1978. novi je papa Ivan Pavao II. – bivši poljski kardinal Karol Wojtyla – počeo promicati pobožnost Djevici Mariji i krunici kao jedan od najboljih načina naviještanja Krista svijetu.


Na Općoj audijenciji 28. listopada, manje od dva tjedna nakon svog izbora, papa Ivan Pavao II. proglasio je krunicu “svojom najdražom molitvom”. Nazvao ju je i “čudesnom molitvom – čudesnom u svojoj jednostavnosti i svojoj dubini”, piše Simply Catholic.

Tijekom svog pontifikata, papa Ivan Pavao II. ostao je blizu Blažene Majke, naznačio je u svom geslu – adaptaciju fraze (“Potpuno Tvoj”) sv. Louisa de Montforta – opisujući njegovu potpunu predanost Mariji i želju da bude bliže njoj i njezinom Sinu. Također je imao duboku ljubav prema duhovnim plodovima otajstava krunice kako ih je izložio sv. Louis de Montfort i promovirao ih u svom apostolskom pismu o krunici, Rosarium Virginis Mariae iz 2003. godine. Napisao je: “… vrijedno je napomenuti da bi razmatranje otajstava moglo bolje izraziti njihovu punu duhovnu plodnost ako bi se nastojalo svako otajstvo zaključiti molitvom za plodove specifične za to otajstvo. Na taj način krunica bi bolje izrazila svoju povezanost s kršćanskim životom “(br. 35, naglasak u izvorniku).

Kao i svi sveci, možemo se obratiti primjeru pape svetog Ivana Pavla II., koji je živo ugradio duhovne plodove svakog otajstva krunice u svoj život. Evo načina na koje je papa sv. Ivan Pavao II. to proživio.

Papa sveti Ivan Pavao II. bio je skroman.

Papa sv. Ivan Pavao II. Od početka svog papinstva uobičajeno je ljubio zemlju po dolasku u svaku zemlju u koju je putovao. Ova gesta, naučena od svetog Ivana Vianneya, zaštitnika župnika, bila je znak velike poniznosti, a to je radnja koja je prenijela poštovanje, naklonost i koja mu je pokazala da je na vjernoj službi onima koje je posjećivao.

Papa sveti Ivan Pavao II. imao je veliku, doživotnu ljubav prema euharistiji.

Njegova enciklika Ecclesia de Eucharistia bila je posvećena Presvetom Sakramentu, a Crkvu je uputio da se cijelu godinu – od listopada 2004. do listopada 2005. – posveti dubljem promišljanju i rastu ljubavi prema Euharistiji.
Papa sv. Ivan Pavao II. tražio je sukladnost s Božjom voljom. Kad je izabran za papu 1978., odgovorio je najvećom poslušnošću, svim srcem prihvativši Božju volju za svoj život. Prihvativši papinsku odgovornost, jednostavno je rekao: “U poslušnosti vjere pred Kristom, mojim Gospodinom, prepuštajući se Majci Kristovoj i Crkvi i svjestan velikih poteškoća, prihvaćam.”

Papa sveti Ivan Pavao II. pokazao je strpljenje noseći svoj križ.

Patnja je bila značajan dio života Ivana Pavla II., osobito u njegovim posljednjim godinama dok se borio s Parkinsonovom bolešću. No kroz nemoć i bolest, Ivan Pavao II. pokazao je ustrajnost i poniznost te je ponudio svjedočanstvo kako izgleda nositi strpljivost i namjeru s križem.

Papa sveti Ivan Pavao II. imao je živu vjeru.

Ivan Pavao II. bio je nadaren učitelj, a posebno je bio nadaren kada je u pitanju poučavanje o naučnim pitanjima. Njegovi su argumenti bili jasni i uvjerljivi te su uvijek ukorijenjeni u Svetom pismu i predaji. Svojom jasnoćom i dosljednošću, unatoč tome što se ponekad suočavao s velikim otporom, pomogao je svima koji su ga naišli da bolje upoznaju i razumiju nauk Krista i njegove Crkve.

Izvor: HKM

6. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


6. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Žalosna otajstva Gospine krunice

1. Koji se za nas krvlju znojio.

U prvom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist u vrtu na Maslinskoj gori molio svome Ocu nebeskom te se znojio krvavim znojem.

2. Koji je za nas bičevan bio.

U drugom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio u dvoru Pilatovu privezan za stup i nemilo bičevan.

3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.

U trećem žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom.

4. Koji je za nas teški križ nosio.

U četvrtom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist, osuđen na smrt nosio na Kalvariju preteški drveni križ.

5. Koji je za nas raspet bio.

U petom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio raspet na križu između dva razbojnika pred očima svoje žalosne majke Marije.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Lk 12, 35-38

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neka vam bokovi budu opasani

i svjetiljke upaljene,

a vi slični ljudima što čekaju gospodara

kad se vraća sa svadbe

da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.

Blago onima slugama

koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

Zaista, kažem vam,

pripasat će se, posaditi ih za stol

pa će pristupiti i posluživati ih.

Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži

i nađe ih tako, blago njima!«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

Poljski Papa i duhovni vođa više od milijarde katolika preselio se u nebo 2. travnja 2005. godine. Posljednja riječ bila mu je ”Amen”, a u trenutcima smrti za njega je na Trgu svetog Petra molilo više od 100 000 okupljenih vjernika. U 26 godina pontifikata posjetio je više od 130 država i obišao zemaljsku kuglu oko 30 puta. Njegova ostavština i dalje živi. Mnogi vjeruju da je njegov najveći doprinos svijetu nesebično pozivanje na ljubav i žrtvu.

Ovdje vam donosimo najpoznatije misli ovog diva svetosti.

”Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu!” (Govor nakon izbora za Papu, Vatikan, 16. listopada 1978.)

”Izraz pažnje i susretljivosti jest dašak svježeg zraka u zagušenom prostoru svagdašnjice koji pritišće žalost i utučenost.”

”Svaka vjernost treba proći kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti. Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je i važno biti dosljedan kroz sav život.”

”Lako je biti dosljedan u času oduševljenja, ali to je teško u času nevolje.”

”Ljubav mi je sve objasnila, ljubav je sve riješila.”

”Podsjećam vas da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što posjeduje.”

”Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tom putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću.”

”Nikad više nasilja! Nikad više rata! Nikad više terorizma! Neka, u ime Božje, svaka religija donese zemlji pravdu i mir, oprost i život. Ljubav.” (Mirovni skup u Asizu 2002.)

”Bog je jednom rekao ‘Ne ubij’. Nikakva skupina, mafija ni bilo koja druga ne smije pregaziti ovaj najsvetiji Božji zakon!” (Govor tijekom posjeta Siciliji 1993.)

”Vi ste naša voljena braća, a na neki način može se reći i da ste naša starija braća.” (Povijesni posjet rimskoj sinagogi 1986.)

”Kultura života znači poštivanje prirode i zaštitu Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od trenutka začeća do prirodne smrti.” (Propovijed u SAD-u 1993.)

”Ljudi moraju znati da u svećeničkom pozivu i vjerskom životu nema mjesta za one koji bi nanijeli zlo mladima.” (Propovijed američkim kardinalima, travanj 2002.)

”Ne postoje osobne ili socijalne prilike koje bi opravdale čin kontracepcije.” (Propovijed na susretu teologa 12. studenog 1988.)

”Vjera u Krista ne vodi nas u netolerantnost. Upravo suprotno, ona nas obvezuje da se angažiramo u dijalogu. Ljubav prema Kristu ne odvraća nas od interesa prema drugim ljudima, poziva nas da ne isključujemo nikoga.” (Govor na Općoj skupštini UN-a 1995.)

”Kako se, nadalje, možemo držati po strani pred predvođenjima ekološke poremećenosti, koja široka područja planeta čini negostoljubivijima i neprijateljskima prema čovjeku? Ili pred problemu mira, često ugroženom nemirom katastrofalnih ratova? Ili pred nepoštovanjem temeljnih ljudskih prava tolikih osoba, osobito djece? Postoji mnogo potreba prema kojima kršćanin ne može biti neosjetljiv. Ovdje mislim na dužnost zauzimanja za poštovanje života svakog ljudskog bića od začeća do njegove prirodne smrti.” (Apostolsko pismo ”Ulaskom u novo tisućljeće”)

”Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću.” (Enciklika ”Evangelium vitae”, 1995.)

”Ljudski embrij nastao umjetnom oplodnjom ima dostojanstvo kao i odrasla osoba, jer je Božje stvorenje. Stoga zaslužuje brigu i pažnju kao i bilo koje drugo ljudsko stvorenje.” (Enciklika ”Donum vitae”, 1987.)

”Nakon svega, mladi ljudi uvijek su u potrazi za ljepotom u ljubavi. Oni žele da njihova ljubav bude lijepa. I onda kada se prepuste svojim slabostima i ponašaju se skandalozno, u dubini svojih srdaca i dalje žele lijepe i čiste ljubavi. To vrijedi i za mladiće i za djevojke. U konačnici, oni znaju da im samo Bog može dati istinsku ljubav. Kao rezultat toga, spremni su slijediti Krista, bez brige na napore, koje će pri tome iskusiti.” (Knjiga ”Prijeći prag nade”, 1995.)

”Nasilje je ukorijenjeno u laži i laž mu je potrebna da pokuša pridobiti svjetsko javno mnijenje tvrdnjama koje su zapravo posve strane njegovu značenju, a često i proturječne. Što kazati o praksi da se onima koji se ne slažu s određenim stajalištima pripiše etiketa neprijatelja, kako bi ih lakše potukli ili im začepili usta, uz pomoć spretne i neprestane propagande pripisuje im se neprijateljska namjera ili ih se zapečati kao napadače.” (Govor na Općoj skupštini UN-a, 2. listopada 1979.)

”Ekološka kriza je ponajprije kriza morala i zbiljski prijezir spram čovjeka.”

”Na slijepo nasilje i neljudsku mržnju odgovarajte očaravajućom snagom ljubavi! Pobjeđujte neprijateljstvo snagom opraštanja! Neka daleko od vas bude svaki oblik bešćutnog nacionalizma, rasizma i nesnošljivosti!”

”Zaređen sam za svećenika s 26 godina. Otada je prošlo 56 godina. Gledajući unazad i prisjećajući se tih godina, jamčim vam kako se isplati posvetiti Kristovoj stvari i, radi Njegove ljubavi, predati se na službu čovjeku!”

”Nikad nije bilo jednostavno prihvatiti poruke Evanđelja i nikad ne će biti.”

”Kršćani i muslimani – općenito, loše smo se razumjeli. U prošlosti bili smo suprotstavljeni, čak smo se i iscrpljivali u polemikama i ratovima. Vjerujem da nas Bog danas poziva da promijenimo stare navike.”

”Nacija koja ubija svoju djecu nema budućnosti.”

”Objavljujem da Crkva nema ovlasti proširiti ređenje na žene i da prosudbu o tome definitivno trebaju donijeti svi Crkvi odani.”

”Ne možemo izbjeći svaku kritiku niti je moguće udovoljiti svima.”

”Bog nikada ne prestaje djelovati, a Njegov glavni posao uvijek će ostati križ i uskrsnuće Kristovo.”

”Moramo tražiti oprost zbog mnogih grijeha kojima su se okaljali kršćani u mislima, riječima i djelima, i preko nepokretne ravnodušnosti pred nepravdom.”

5. Molitve

Papa Ivan Pavao II. molio je ovu molitvu od djetinjstva

Duše Sveti, molim Te za dar mudrosti kako bih bolje upoznavao Tebe i Tvoje Božje savršenstvo;
za dar razuma, za bolje razumijevanje duha tajne vjere svete;
za dar jakosti, da živim preko načela vjere;
za dar savjeta, kako bi mogao tražiti savjet za sve u Tebi i uvijek ga mogao nalaziti u Tebi;
za dar hrabrosti, da mene nikakav strah ni zemaljska razmatranja ne mogu odvojiti od Tebe;
za dar pobožnosti, da uvijek služim Tvom veličanstvu ljubavlju djece;
za dar Božjeg straha, da se bojim grijeha, koji Tebe, Bože, vrijeđa.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

SVETAC DANA – SV. IVAN PAVAO II.

„Ivana Pavla II svi znaju: njegovo lice, karakterističan način kretanja i govora; njegovu uronjenost u molitvu i njegovu spontanu vedrinu. Mnoge su se njegove riječi neizbrisivo urezale u naše sjećanje, počevši od strastvenog pokliča kojim se na početku svoga pontifikata predstavio narodu: ‘Širom otvorite vrata Kristu i ne bojte ga se!’ Ili ovu izreku: ‘Nitko ne može živjeti kušnji; nitko ne može eksperimentalno voljeti.’ Cijeli jedan pontifikat sažet je u riječima poput ovih. Kao da bi posvuda želio otvoriti vrata Kristu i želi otvoriti ljudima vrata koja vode u pravi život, u pravu ljubav.” – Papa emeritus Benedikt XVI

Život sveca je život u kojem je Evanđelje svijetlo. Time je Crkva dobila neprocjenjiv dar u svetom Ivanu Pavlu II. Svojim je životom pokazao zračenje Božjeg očinstva u čovječanstvu ili ono što sveti Pavao naziva “novošću života u Kristu” (usp. Rim 6,4).

Karol Józef Wojtyła prikazan je kao dječak u Wadowicama u Poljskoj. (CNS fotografija)

Djetinjstvo

“Još se nisam bio pričestio kad sam ostao bez majke: imao sam jedva devet godina.” — Karol Wojtyła

Karol Józef Wojtyła rođen je 18. svibnja 1920. u Wadowicama u Poljskoj kao najmlađe od troje djece. Iako je rođen u obitelji punoj ljubavi, njegov rani život bio je obilježen patnjom i gubitkom. Njegova starija sestra, Olga, umrla je u djetinjstvu, a kad je Karol imao dvanaest godina, njegova majka Emelia umrla je od zatajenja bubrega, a njegov stariji brat, Edmund, umro je herojski služeći oboljelima od šarlaha. Prijatelji su ga poznavali kao Loleka, a rastao je pod očevim vodstvom i bio je živahan mladić, atletski građen, marljiv i nadaren kazališni izvođač.

Karol Józef Wojtyła na fotografiji na svojoj prvoj pričesti 25. svibnja 1929. (Foto CNS)
Ovaj portret mladog Karola Józefa Wójtyłe pojavio se na plakatu za kazališnu grupu Studio 39. (CNS foto/Catholic Press Photo)

Mladić

“Riječi moga oca imale su vrlo važnu ulogu jer su me usmjerile prema tome da postanem istinski štovatelj Boga.” — Karol Wojtyła

“Nakon njezine smrti, a kasnije i smrti mog starijeg brata, ostao sam sam sa svojim ocem, duboko religioznim čovjekom. Dan za danom mogao sam promatrati skromni način na koji je živio … njegov primjer bio je na neki način moje prvo sjemenište, neka vrsta domaćeg sjemeništa.” — Karol Wojtyła

Mladi Karol je 1938. godine pohađao Jagelonsko sveučilište u Krakovu gdje je studirao poljski jezik, književnost, kazalište i poeziju. Također je nastupao u lokalnim kazališnim produkcijama, suosnivajući Rhapsodic Theatre of Kraków. U to je vrijeme upoznao svog duhovnog mentora, Jana Tyranowskog, i upoznao se s karmelskom mistikom sv. Ivana od Križa. Taj je susret duboko promijenio tijek njegova života, dovevši ga do svećeništva. Međutim, njegov studij je prekinut kada je nacistička Njemačka napala Poljsku u rujnu 1939. godine.

Kako bi ostao u zemlji, Karol je bio prisiljen raditi u kamenolomu, kao i noćne smjene u kemijskoj tvornici Solvay. Tijekom tog vremena, Karol je pretrpio gubitak oca, koji je umro od srčanog udara 18. veljače 1941. Godine 1944., čudom je preživio kada ga je udario njemački kamion. Kroz sve to pripovijeda o sazrijevanju svoga poziva i formiranju svećeničkog identiteta.

Karol Józef Wojtyła prikazan je otprilike u vrijeme kada je postao svećenik. (CNS fotografija)

Svećenik / biskup

„Kao mlad svećenik naučio sam voljeti ljudsku ljubav… Ako netko voli ljudsku ljubav, prirodno se javlja potreba da se potpuno posvetite službi ‘poštene ljubavi’, jer ljubav je poštena, lijepa je.” — Papa Ivan Pavao II

Karol se pridružio tajnom sjemeništu koje je vodio kardinal Sapieha i zaređen je sam na blagdan Svih svetih 1946. Zatim je otputovao u Rim kako bi nastavio svoj doktorski studij. Po povratku u Poljsku imenovan je pomoćnim župnikom u župi u Niegowicu, gdje je započeo svoj životni rad s mladima.

Nakon što je približno pet godina predavao na Jagielonskom sveučilištu i imenovan predstojnikom Etike na Katoličkom sveučilištu u Lublinu, vlč. Wojtyła je posvećen za pomoćnog biskupa Krakowa 4. srpnja 1958. – najmlađi biskup u povijesti Poljske. Za njegov izbor među prvima su čuli mladi koji su ga pratili na mnogim kampovima i planinarenjima.

Neprestano zabrinut za pitanje čovjeka, biskup Wojtyła poticao je duhovni i kulturni otpor komunističkoj okupaciji Poljske, dajući svojim sunarodnjacima nadu u suočavanju s teškim ugnjetavanjem.

Biskup Wojtyła sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru koji je započeo 1962., gdje je pružio ključnu potporu temeljnim dokumentima Koncila. Njegov uvid i darovi također su bili središnji u konačnoj formulaciji Humanae Vitae , koju je proglasio papa Pavao VI. 1968. Ubrzo nakon toga, uzdignut je u Kardinalski zbor.

Papa Ivan Pavao II pojavljuje se iz Bazilike svetog Petra nakon svog izbora navečer 16. listopada 1978. (CNS photo/Catholic Press Photo)

Rano papinstvo

“Ne boj se! Otvorite širom vrata Kristu… Krist zna ‘što je u čovjeku’. On to jedini zna.” — Papa Ivan Pavao II. u svom inauguracijskom govoru, Trg sv. Petra, 22. listopada 1978.

Kardinal Wojtyła izabran je za papu 16. listopada 1978., a uzeo je ime Ivan Pavao II. Bio je 263. Petrov nasljednik i trebao je imati jedan od najdužih pontifikata u povijesti Crkve, koji je trajao gotovo 27 godina. Zadržao je svoje biskupsko geslo, izvučeno iz dubokog uvida sv. Ljudevita Montfortskog, “ Totus Tuus – potpuno sam tvoj”. Svijetu će postajati sve jasnije da je ovo papinstvo bilo utjelovljenje tog gesla i izravan odgovor na božansku ljubav, koja je bila duboko izražena u njegovoj ljubavi prema čovjeku.

Odmah je Ivan Pavao II krenuo cijelim svijetom snažnog misionarskog duha. Krenuo je na 104 apostolska putovanja u 129 različitih zemalja, “do najudaljenijih krajeva zemlje” (Dj 13,47), počevši od Zapada, Meksika i Sjedinjenih Država, radi Evanđelja. Njegova ljubav prema mladima dovela ga je do osnivanja Svjetskog dana mladih, koji se tijekom njegova pontifikata obilježavao 19 puta, a koji je privukao milijune mladih iz cijeloga svijeta. Papina briga za brak i obitelj jasno je izražena u osnivanju Svjetskog susreta obitelji, njegovoj katehezi o ljudskoj ljubavi u srijedu i osnivanju Papinskog instituta za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II.

Papina prisutnost na svjetskoj pozornici započela je postupno i mirno uklanjanje komunizma iz istočne Europe, izbjegao je rat između nacija Čilea i Argentine i započeo obnovu mira i iscjeljivanje podjela između glavnih svjetskih religija.

Papi Ivanu Pavlu II. pomažu pomoćnici nakon što je ustrijeljen na Trgu svetog Petra 1981. (foto CNS/L’Osservatore Romano)

Pokušaj atentata

“U svemu što mi se tog dana događalo osjetila sam (Majku Božju) izuzetnu majčinsku zaštitu i brigu, koja se pokazala jačom od smrtonosnog metka.” — Papa Ivan Pavao II.

13. svibnja 1981. papa Ivan Pavao II bio je žrtva pokušaja atentata na Trgu svetog Petra. Šokirajući svijet, pokazao je nevjerojatnu ljubav i oprost kada je osobno posjetio svog napadača, Alija Agcu, u zatvoru Rebibbia 1983. Nakon oporavka, papa Ivan Pavao II. Opća audijencija i nebrojeni milijuni vjernika tijekom njegovih kasnijih pastoralnih pohoda diljem svijeta. Nastavio se sastajati s brojnim vladinim čelnicima tijekom 38 službenih posjeta i 738 audijencija i sastanaka održanih sa šefovima država, uključujući dva značajna govora u Ujedinjenim narodima i 246 audijencija s premijerima.

Papa Ivan Pavao II. sjedi sa svojim potencijalnim ubojicom, Mehmetom Ali Agcom, u rimskom zatvoru Rebibbia 1983. (CNS photo/Arturo Mari, L’Osservatore Romano)
Papa Ivan Pavao II. hoda šljunčanom stazom na nedatiranoj fotografiji vatikanskog fotografa Artura Marija. (CNS foto/L’Osservatore Romano)

Naslijeđe

“Odgovor na strah koji zamračuje ljudsku egzistenciju na kraju dvadesetog stoljeća je zajednički napor da se izgradi civilizacija ljubavi… Uz pomoć Božje milosti možemo u sljedećem stoljeću i sljedećem tisućljeću izgraditi civilizaciju dostojnu čovjeka, istinsku kulturu slobode. To možemo i moramo!” — Papa Ivan Pavao II u svom obraćanju Ujedinjenim narodima

Naučna ostavština Ivana Pavla II. jedna je od najbogatijih u povijesti Crkve. Neumorno je čuvao polog vjere i predaju Crkve od zabluda, promičući autentični teološki, moralni i duhovni nauk.

Sveti Ivan Pavao II. također je bio plodan pisac; među njegovim glavnim dokumentima su mnoga blaga Crkve. Njegovi su spisi uključivali 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 45 apostolskih pisama uz kateheze izrečene na općim audijencijama, predavanja i propovijedi koje je održao tijekom brojnih putovanja.

Svojim naglaskom na univerzalnom pozivu na svetost, beatificirao je 1338 ljudi i kanonizirao 482 svetaca, više od svih papa u posljednjih 500 godina zajedno.

Papa Ivan Pavao II. susreo se sa židovskim i muslimanskim vođama u Jeruzalemu 2000. (foto CNS/Arturo Mari, L’Osservatore Romano)

Veliki jubilej

„Cijeli kršćanski život je kao veliko hodočašće u kuću Očevu, čiju bezuvjetnu ljubav prema svakom ljudskom stvorenju, a posebno prema ‘razmetnom sinu’, svaki dan iznova otkrivamo… Jubilej…treba potaknuti svakoga na…put obraćenja.” — Papa Ivan Pavao II.

Tijekom svog pontifikata papa Ivan Pavao II. vodio je i pripremao Crkvu za proslavu Velikog jubileja, proslave Božjeg milosrđa i oproštenja grijeha, koja je započela otvaranjem Svetih vrata Bazilike svetog Petra. Osam milijuna hodočasnika došlo je u Rim na molitvu tijekom 2000. godine, dok su Crkva i cijelo čovječanstvo ulazili u treće tisućljeće od rođenja Otkupitelja.

U tom je razdoblju papa Ivan Pavao II. molio za Božje oproštenje i za oproštenje ranjenih grijesima kršćana tijekom protekla dva tisućljeća.

Ivan Pavao II. uspješno je poticao dijalog sa Židovima i inaugurirao vrijeme ozdravljenja između Židova, muslimana i predstavnika drugih religija. Nekoliko je puta uputio poziv tim skupinama da sudjeluju na svjetskim susretima za molitvu za mir.

Uz Godinu otkupljenja, Marijansku godinu i Godinu euharistije posvetio se duhovnoj obnovi Crkve. Bio je uvjeren da će Crkva, čak i pred velikim kušnjama koje je čovječanstvo proživjelo u prošlom stoljeću, dobiti hrabrost i osvježenje približavanjem Srcu Kristovu u Euharistiji. Izjavio je: “…Pogled Crkve neprestano je usmjeren prema njezinu Gospodinu, prisutnom u oltarskom sakramentu, u kojemu otkriva potpuno očitovanje njegove bezgranične ljubavi” (Ivan Pavao II., Ecclesia de Eucharistia , 2003.).

Kristova ljubav, “ona ljubav koja ide do kraja”, koju je cijelim svojim životom naviještao sveti Ivan Pavao II., postajala je sve shvatljivija svijetu kako se bližio dan njegova povratka u Očev dom.

Papa Franjo slavio je misu kanonizacije sv. Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. na Trgu svetog Petra u Vatikanu 27. travnja. (Foto CNS/Paul Haring)

Smrt i beatifikacija

“Sama smrt je sve samo ne događaj bez nade. To su vrata koja se širom otvaraju u vječnost i, za one koji žive u Kristu, iskustvo sudjelovanja u otajstvu njegove smrti i uskrsnuća.” — Papa Ivan Pavao II

Pateći od iscrpljujućih učinaka Parkinsonove bolesti, posljedica rana od pokušaja atentata, višestrukih operacija i gubitka glasa, papa Ivan Pavao II. je u svojim posljednjim danima izrazio otajstvo Raspetoga Gospodina.

Sa stotinama tisuća mladih ljudi ispod prozora papinskog apartmana koji su bdjeli uz svijeće tijekom papine posljednje agonije, Ivan Pavao II. šapnuo je kao odgovor: „Tražio sam te i došao si k meni. Hvala vam.” Papa Ivan Pavao II. umro je tijekom prve večernje nedjelje Božanskog milosrđa, 2. travnja 2005., u 21:37, ubrzo nakon što je izgovorio svoje posljednje zvučne riječi: “Pusti me da idem u kuću Oca svojega.”

Više od tri milijuna hodočasnika otputovalo je u Rim odati počast Papi, a neki su stajali u redu više od 24 sata kako bi molili u znak zahvalnosti za svog voljenog Svetog Oca.

Dana 28. travnja 2005. papa Benedikt XVI. objavio je da će se za Ivana Pavla II. ukinuti normalno petogodišnje razdoblje čekanja prije početka kauze za proglašenje blaženim i svetim. Dana 1. svibnja 2011. papa Benedikt XVI. proglasio je blaženim papu Ivana Pavla II., a papa Franjo kanonizirao je svetog Ivana Pavla II., zajedno sa svetim Ivanom XXIII., 27. travnja 2014. godine.

“Možemo biti sigurni da naš ljubljeni Papa danas stoji na prozoru Očeve kuće, da nas vidi i blagoslivlja.” — Papa Benedikt XVI., na misi zadušnici za papu Ivana Pavla II., 8. travnja 2005.

Izvor: Saint John Paul II National Shrine

MISNA ČITANJA – 22. LISTOPADA 2024.

Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne.

XXIX. tjedan kroz godinu

Utorak, 22. 10. 2024.

Svagdan ili sv. Ivan Pavao II., papa

ČITANJA:
Ef 2,12-22; Ps 85,9ab-14; Lk 12,35-38

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Marija Saloma, Marko Jeruzalemski, Filip, Dražen

Prvo čitanje:

Ef 2, 12-22

On je mir naš, on koji od dvoga učini jedno.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo!

U ono vrijeme bijaste izvan Krista,

udaljeni od građanstva izraelskoga,

tuđi Savezima obećanja,

bez nade bijaste i neznabošci na svijetu.

Sada pak, u Kristu Isusu,

vi koji nekoć bijaste daleko,

dođoste blizu — po Krvi Kristovoj.

Doista, on je mir naš

on koji od dvoga učini jedno:

pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo

razori u svome tijelu.

Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi

da u sebi, uspostavljajući mir,

od dvojice sazda jednoga novog čovjeka

te obojicu u jednome Tijelu

izmiri s Bogom po križu,

ubivši u sebi neprijateljstvo.

I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu,

jer po njemu jedni i drugi

u jednome Duhu

imamo pristup Ocu.

Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice,

nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji

nazidani na temelju apostolâ i prorokâ,

a zaglavni je kamen sam Krist Isus.

U njemu je sva građevina povezana

i raste u hram svet u Gospodinu.

U njemu ste i vi ugrađeni

u prebivalište Božje u duhu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 85, 9ab-14

Pripjev:

Gospodin obećava mir narodu svomu.

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
Pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim
a Mir tragom stopa njegovih.

Evanđelje:

Lk 12, 35-38

Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neka vam bokovi budu opasani

i svjetiljke upaljene,

a vi slični ljudima što čekaju gospodara

kad se vraća sa svadbe

da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.

Blago onima slugama

koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

Zaista, kažem vam,

pripasat će se, posaditi ih za stol

pa će pristupiti i posluživati ih.

Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži

i nađe ih tako, blago njima!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Crkva je u nedjelju dobila 14 novih svetaca: među njima je i ‘baka karizmatika’

Zanimljivo je da nova svetica ima čak nekoliko nadimaka. Zovu je “bakom karizmatika”, a sveti Ivan Bosco nazvao ju je “zlatnim perom” zbog njezinih bogatih duhovnih spisa. I naposljetku, papa Ivan XXIII. ju je 1959. godine tijekom beatifikacije prozvao “modernim apostolom Duha Svetoga”


U nedjelju je čak 14 osoba proglašeno svecima Katoličke crkve. Među njima se nalazi svećenik čiji je zagovor doveo do čudesnog ozdravljenja čovjeka kojega je napao jaguar  te četrnaest sirijskih mučenika koji su ubijeni jer su se odbili odreći svoje vjere i prijeći na islam. Svetom je proglašena i redovnica koja je tadašnjeg papu uspjela uvjeriti da cijelu Crkvu pozove na molitvu devetnice Duhu Svetom. 

Blažena Elena Guerra, talijanska redovnica, utemeljiteljica kongregacije Sestara oblatkinja Svetog Duha rođena je 23. lipnja 1835. u talijanskoj Lucci u imućnoj plemićkoj obitelji, kao jedna od šestero djece Antonija Guerre i Faustine Franceschi.

Od ranoj djetinjstva posebeno je štovala Duha Svetoga. Pobožna i plemenita djevojka, surađivala je svesrdno sa sestrama milosrdnicama svetog Vinka Paulskog, pohađala siromahe, bolesnike i nevoljnike. Dobro je naučila latinski jezik pa je u izvorniku čitala i proučavala djela svetih otaca. Zbog toga i njezina djela odišu kulturom velikana crkvene baštine, istinskim duhovnim blagom Crkve. Krhka zdravlja, bila je od 1857. godine zbog bolesti gotovo osam godina prikovana za krevet, ali je i tada nastavila svojim teološkim usavršavanjem.

Djelovala je u raznim katoličkim društvima svojeg rodnog grada i oko sebe okupljala prijateljice koje su iskazale zanimanje za duhovni život i apostolat. Iz te zajednice, nazvane „Duhovna prijateljstva“ (Amicizie spirituali), osnovane 1866, razvila se kasnije družba Sestara oblatkinja Svetog Duha, od milja nazvana po svetoj Ziti, zaštitnici grada Lucce, kojoj je Elena posvetila svoju družbu. Prva škola te družbe otvorena je u Lucci 9. prosinca 1872, a Elena je sastavila i pravila družbe, posvećene promicanju pobožnosti Svetom Duhu i odgoju ženske mladeži.

Danom osnivanja družbe smatra se 4. studenoga 1882. godine, kada su prve sestre položile svečane zavjete. Elenu, poglavaricu družbe, primio je 1897. papa Leon XIII. i ohrabrio je u njezinom radu. Svojim tihim i samozatajnim radom Elena Guerra utirala je put duhovskom pokretu, bliskom enciklikama pape Leona XIII.

Guerra je između 1895. i 1903. godine napisala brojna pisma papi Lavu XIII. u kojima ga je molila da potakne katolike na zazivanje Duha Svetoga u molitvi. Papa je uslišao njezin zahtjev i objavio tri dokumenta o Duhu Svetom, uključujući pismo u kojem se od cijele Crkve traži molitva devetnice Duhu Svetome do Pedesetnice 1895. te njegovu encikliku o Duhu Svetom, (“Divinum Illud Munus”), objavljenu 1897. godine.

“Pedesetnica nije gotova. Zapravo, ona se neprestano ponavlja u svakom vremenu i na svakom mjestu, jer se Duh Sveti želio dati svim ljudima i svi koji ga žele uvijek ga mogu primiti. Tako da ne moramo zavidjeti apostolima i prvim vjernicima, nego samo moramo biti, kao i oni, raspoloženi da ga primimo. Duh Sveti će doći k nama kao što je došao k njima”, pisala je Guerra.

Zanimljivo je da je iz Družbe svete Zite potekla je još jedna slavna kći grada Lucce, kasnija svetica, mističarka Gemma Galgani (1878.-1903.). Uz svetu Gemmu i blaženu Elenu treći dio svetog ženskog trolista grada Lucce čini blažena Maria Domenica Brun Barbantini (1789.-1868.).

Elena Guerra napisala je nekoliko knjiga, u kojima se zalaže za širenje pobožnosti Svetom Duhu. Zbog toga je i stekla častan naziv „misionarka Duha Svetoga“. U svojoj družbi doživjela je i razne poteškoće pa i poniženja. Oduzeli su joj 20. rujna 1906. upravu nad družbom pa je sedam godina bila tek obična redovnica. Primila je tu odluku u duhu poniznosti i poslušnosti te je i takvu tešku kušnju uspješno prebrodila.

Preminula je u svojoj rodnoj Lucci 11. travnja 1914. godine, na Veliku subotu, a pokopana je u crkvi svetog Augustina. Blaženom ju je 26. travnja 1959.  godine proglasio papa Ivan XXIII. Vatikan je 1911. godine službeno potvrdio njezinu družbu, a članice i danas uspješno djeluju diljem svijeta (Italija, Kanada, Kamerun, Ruanda, Libanon).

Papa Franjo prepoznao je čudo koje se pripisuje njezinom zagovoru. Radi se o ozdravljenju Paula u Uberlandiji u Brazilu 2010. godine. On je nakon pada sa stabla završio u komi s ozbiljnom ozljedom mozga. Paulova se situacija tijekom liječenja pogoršala, a deset dana nakon njegova pada otvoren je protokol za proglašenje moždane smrti.

Međutim, članovi Karizmatske obnove organizirali su molitvu za njegovo ozdravljenje. Tražili su da se moli po zagovoru Elene Guerra. Poboljšanje njegovog stanja uslijedilo je za deset dana, a za manje od mjesec dana otpušten je iz bolnice,. Papa je službeno odobrio čudo tijekom audijencije kod kardinala Marcella Semerara, prefekta vatikanskog Dikasterija za kauze svetaca, 13. travnja 2024. godine.

Zanimljivo je da nova svetica ima čak nekoliko nadimaka. Zovu je “bakom karizmatika”, a sveti Ivan Bosco nazvao ju je “zlatnim perom” zbog njezinih bogatih duhovnih spisa. I naposljetku, papa Ivan XXIII. ju je 1959. godine tijekom beatifikacije prozvao “modernim apostolom Duha Svetoga”

Izvor: Bitno.net

5. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


5. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Slavna otajstva Gospine krunice

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.

U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih.

2. Koji je na nebo uzašao.

U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeset dana poslije svog uskrsnuća uzašao na nebo i sjeo o desnu svoga nebeskog Oca.

3. Koji je Duha Svetog poslao.

U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole u prilici ognjenih jezika.

4. Koji je Tebe, Djevice na nebo uzeo.

U četvrtom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija, uznesena na nebo.

5. Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio.

U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija okrunjena kao kraljica neba i zemlje.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Lk 12, 13-21

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«

Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’«

»Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

“Draga djeco! Danas vas kao nikad do sada pozivam na molitvu. Neka vaša molitva bude molitva za mir. Sotona je jak i želi razrušiti ne samo ljudske živote, nego i prirodu i planet na kojem živite. Zato, draga djeco, molite da bi se preko molitve zaštitili Božjim blagoslovom mira. Bog me je poslao među vas da vam pomognem. Ako hoćete, prihvatite krunicu! Već sama krunica može učiniti čudesa u svijetu i u vašim životima. Ja vas blagoslivljem i ostajem s vama do Božje volje. Hvala vam što nećete iznevjeriti moju prisutnost ovdje i hvala vam, jer vaš odgovor služi dobru i miru. Hvala što ste se odazvali mom pozivu!”

(Gospina poruka, 25. siječnja 1991.)

5. Molitve

Litanije Krvi Kristove

U Litanijama Krvi Kristove, koje su početna molitva svete pričesti u Rimokatoličkoj crkvi, izgovaramo niz molbi za Božji blagoslov. Svrha molitve je dati slavu i čast Bogu moleći ga da nas blagoslovi i oprosti naše grijehe.

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski Bože, smiluj nam se.
Sine, otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.
Krvi Krista, jedinorođenoga Sina vječnog Oca, spasi nas!
Krvi Krista, utjelovljene riječi Božje, spasi nas!
Krvi Kristova, novoga i vječnoga zavjeta, spasi nas!
Krvi Kristova, u smrtnoj borbi na zemlju potekla, spasi nas!
Krvi Kristova, koja si kod bičevanja izvirala, spasi nas!
Krvi Kristova, ispod trnove krune prokapala, spasi nas!
Krvi Kristova, na križu prolivena, spasi nas!
Krvi Kristova, cijeno našega spasenja, spasi nas!
Krvi Kristova, bez koje nema oproštenja, spasi nas!
Krvi Kristova, u euharistiji okrjepo i čišćenje duša, spasi nas!
Krvi Kristova, rijeko milosrđa, spasi nas!
Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova, spasi nas!
Krvi Kristova, snago mučenika, spasi nas!
Krvi Kristova, jakosti priznavalaca, spasi nas!
Krvi Kristova, koja rađaš djevice, spasi nas!
Krvi Kristova, čvrstoćo onih koji su u pogibli, spasi nas!
Krvi Kristova, okrepo umornih, spasi nas!
Krvi Kristova, u plaču utjeho, spasi nas!
Krvi Kristova, nado pokornika, spasi nas!
Krvi Kristova, utjeho umirućih, spasi nas!
Krvi Kristova, mire i milino srdaca, spasi nas!
Krvi Kristova, jamstvo vječnoga života, spasi nas!
Krvi Kristova, koja izbavljaš duše iz čistilišta, spasi nas!
Krvi Kristova, svake slave i časti predostojna, spasi nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

– Otkupio si nas Gospodine krvlju svojom.
– I postadosmo kraljevstvo Boga našega.

Pomolimo se: Svemogući, vječni Bože, ti si jedinorođenoga Sina postavio za otkupitelja svijeta i htio da te njegova krv ublaži: podaj, molimo, da cijenu našega spasenja tako štujemo, a njezina nas snaga tako brani od zala ovoga života na zemlji, da vječni plod svete krvi uživamo na nebu. Po istome Kristu Gospodinu našem. Amen.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

SVETAC DANA – SV. GAŠPAR DEL BUFALO

Danas je spomendan sv. Gašpara del Bufala. Rođen je u Rimu 6. siječnja 1786. Zbog vjernosti papi, Napoleon ga je prognao i smjestio u zatvor u Italiji. 1815. osnovao je Družbu Misionara Krvi Kristove.


Gašpar del Bufalo rođen je u Rimu 6. siječnja 1786. Od mladosti vođen apostolskim žarom, posvetio se evangeliziranju djece, seoskog stanovništva te siromašnih i bolesnih; posebnu je ljubav pokazivao prema bolesnicima u sirotištima i bolnicama.

Zaređen je za svećenika u Rimu 31. srpnja 1808. Za vrijeme vladanja Napoleona, zbog čvrste vjernosti Svetom ocu, bio je prognan i smješten u zatvor u sjevernoj Italiji. Po povratku u Rim, nakon Napoleonova pada, papa Pio VII., povjerio mu je, zajedno sa skupinom  svećenika, obnovu klera i kršćanskog puka održavanjem pučkih misija i duhovnih vježbi.

Vođen velikom ljubavlju prema otajstvu Krvi Kristove i u želji da što više njezina ploda otkupljenja donese dušama, 1815. osnovao je Družbu Misionara Predragocjene Krvi. Njegovo je propovijedanje bilo veoma plodno, osobito u području južnog Lacija (Lazio), kojeg su opustošili razbojnici.

Svojim savjetom pomogao je Mariji De Mattias u osnivanju Družbe Klanjateljica Krvi Kristove i tako postao njezinim nadahniteljem.

Umro je u Rimu 28. prosinca 1837. Papa Pio XII. proglasio ga je svetim 12. lipnja 1954.

Blagdan sv. Gašpara slavi se 21. listopada.

MISNA ČITANJA – 21. LISTOPADA 2024.

Što si pripravio, čije će biti?

XXIX. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 21. 10. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Ef 2,1-10; Ps 100,1b-5; Lk 12,13-21

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Kajo, Hilarion, Vendelin, Vendelina

Prvo čitanje:

Ef 2, 1-10

Oživi nas zajedno s Kristom te nas zajedno s njim posadi na nebesima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo!

Bog Kristu podloži

i vas, koji bijaste mrtvi

zbog prijestupâ i grijehâ

u kojima ste nekoć živjeli

po Eonu ovoga svijeta,

po Knezu vlasti zraka,

po tomu duhu koji sada djeluje

u sinovima neposlušnima.

Među njima smo i mi nekoć živjeli

u požudama tijela svoga,

udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi,

te po naravi bijasmo djeca gnjeva

kao i drugi.

Ali Bog, bogat milosrđem,

zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi,

nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ,

oživi zajedno s Kristom

— milošću ste spašeni! —

te nas zajedno s njim uskrisi

i posadi na nebesima u Kristu Isusu:

da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu

pokaže budućim vjekovima

preobilno bogatstvo milosti svoje.

Ta milošću ste spašeni po vjeri!

I to ne po sebi!

Božji je to dar!

Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.

Njegovo smo djelo,

stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela,

koja Bog unaprijed pripravi

da u njima živimo.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 100, 1b-5

Pripjev:

On nas stvori, i mi smo njegovi.

Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s hvalospjevom;
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Braćo: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.

Evanđelje:

Lk 12, 13-21

Što si pripravio, čije će biti?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«

Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’«

»Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Na današnji dan preminuo otac Ante Gabrić, misionar ljubavi

Dana 20. listopada 1988. god. umro je sluga Božji, otac Ante Gabrić, suradnik majke Terezije, koji je velik dio svog života proveo u Indiji, nesebično darujući svoju ljubav siromasima i dijeleći s njima svakodnevne životne tegobe.


Otac Ante Gabrić rođen je 18. veljače 1915. god. u Metkoviću i to kao osmo od ukupno devetero djece u obitelji Petra i Katarine Gabrić. Školovanje je započeo u Metkoviću, a potom ga je nastavio u isusovačkom sjemeništu u Travniku. Za vrijeme školovanja doživio je jedno snažno iskustvo koje ga je usmjerilo za cijeli život. Naime, jednom su prigodom učenike posjetila dvojica misionara iz Indije, čije su egzotične priče o krajnjim oblicima siromaštva u kojima su djelovali, kao i njihova spremnost da svoj život izlože velikim opasnostima, pa ako treba i da umru za Krista, đaci netremice slušali, upijajući svaku riječ, a kad im je jedan misionar na kraju uputio pitanje hoće li netko od njih poći s njima u Indiju, i pritom slučajno pogledao Antu, ovaj je spremno odgovorio: ‘Hoću!’ Kako je vrijeme kasnije pokazalo, nije to bilo samo trenutačno oduševljenje, nego je postalo njegovo životno opredjeljenje.
 
Ušao je u isusovački red s nakanom da postane misionar, a tako se i zbilo nakon što je u Zagrebu završio novicijat, a u Italiji studij filozofije. Ukrcao se 1938. god. na parobrod u metkovićkoj luci i otišao u misiju Bošonti, gdje je učio bengalski jezik i običaje tamošnjeg naroda. Nastavio je studij, te je u Indiji završio teologiju i ondje je zaređen za svećenika.

Nakon što je prve dvije godine misionarskog rada proveo u mjestima Moropaj i Ranchi, ponovno dolazi u Bošonti, gdje će ostati sljedećih šesnaest godina. Ondje je svoj misionarski žar pokazao i s obzirom na duboku duhovnost i istinsko služenje najsiromašnijima, ali i s obzirom na iznimne organizacijske sposobnosti. Tako je upravo tom karizmatičnom snagom pridonio da se život ondje uzdigne na znatno višu razinu, neumorno navješćujući Krista hindusima i muslimanima, a istovremeno se svim silama trudeći da izgradi bolnice, škole, kapelice, kolibe, putove, mostove, bunare za pitku vodu, kao i sve drugo što je pridonijelo kvaliteti života i osnaženju vjere tamošnjeg stanovništva. Naravno, činio je sve kako bi gladnom stanovništvu, a posebno djeci, omogućio koliko-toliko dostojanstven život i siguran obrok.
 
Potom odlazi na službu u mjestu Moropai, gdje će se zadržati devet godina (od 1963. do 1971.), a na isti način, dijeleći dobro i zlo s drugim stanovnicima mjesta, svojim misionarskim djelovanjem istovremeno nastavlja biti duhovnik koji nosi nadu u Uskrsnuloga, kao i graditelj boljih životnih uvjeta.
 
Bila su to teška i nemirna vremena koja su za kratko vrijeme uništila puno dobroga što je otac Ante uspio učiniti, ali to ga nikad nije obeshrabrilo. Tako se 1972. god. vratio u Bošonti, gdje je zatekao doista teško stanje, uništene i zapuštene škole, razrušene zgrade, mostove, putove i sve ono što je ranije neumorno stvarao. No, kako je za cijelo vrijeme svojega misionarskoga djelovanja otac Ante održavao stalne veze preko pisama sa svojim prijateljima drugdje u svijetu, potaknuo je mnoge da im pomogne, te je na takav način Bošonti opet brzo uhvatio novi zanos obnove. Pritom posebno valja istaknuti kako je njegovim djelovanjem broj katolika ondje bitno rastao, te da je to mjesto, oduševljeno nesebičnošću oca Ante Gabrića, iznjedrilo čak 35 svećeničkih ili redovničkih zvanja.

No, 1975. god. otac Ante Gabrić napušta Bošonti i prelazi na novu službu, ovoga puta u Mariju Polli. Nakon što je dobio dozvolu kalkutskog nadbiskupa da kupi četiri hektara zemlje u mjestu Kumrokhali, daje se na gradnju bolnica, škola i ostale infrastrukture, a naselju daje već spomenuto ime Maria Polli, što znači Marijino selo. Ondje mu Majka Tereza šalje svoje četiri sestre, te su tako zajedničkim snagama mogli još više nastaviti na evangelizaciji. Otac Ante kao župnik upravlja objema župama – Maria Polli i Bošonti, toliko se zauzimajući za druge da je sam živio u krajnjem siromaštvu, odnosno u jednoj daščari u kojoj su zmije bile česti posjetitelji. No, to ga nipošto nije spriječilo da u svojoj jednostavnosti sve preda Bogu u ruke, bez straha i s puno povjerenja. I nije ga spriječilo da u sljedećim godinama neumorno radi na zacrtanim putovima podizanja novih sela i osnivanja župa, kao i na njihovu istovremenom duhovnom i materijalnom uzdignuću.

 
Pet puta pohodio je Hrvatsku, ali ju je prvi put po odlasku u Indiju vidio tek nakon 31 godinu izbivanja, odnosno 1969. god. Posjetio ju je još 1976., 1978. (zajedno s majkom Terezijom), potom 1984. na Nacionalnom euharistijskom kongresu u Zagrebu i Mariji Bistrici te posljednji put 1986. godine.
 
Snage su mu ipak kopnile, tako da je, iscrpljen od predanog posla na Božjoj njivi, umro 20. listopada 1988. godine, a prema vlastitoj želji, sahranjen je pod palmama uz kapelu koju je izgradio u Mariji Polliju, dok su mu u grob stavili grudu metkovićke zemlje, koju je sa sobom ponio iz domovine kad je krenuo u Indiju, kao i bočicu vode iz Jadranskog mora. Kardinal Josip Bozanić na stotu obljetnicu rođenja oca Ante Gabrića – 28. veljače 2015. god. – pokrenuo je postupak za proglašenjem blaženim tog najvećeg hrvatskog misionara koji je svojim životom jasno potvrđivao koliko su blaženi oni siromašni duhom.

Misijska nedjelja

Svjetski dan misija (Misijska nedjelja) obilježava se predzadnje nedjelje u listopadu, a utemeljio ga je papa Pio XI. 1926. godine. Cilj obilježavanja toga dana može se sažeti u želju za naviještanjem Radosne vijesti u područjima koja ne poznaju Kristov nauk i trpe veliku materijalnu neimaštinu, te nastojanje oko financijske i svake druge potpore ljudima u takvim misijskim dijelovima svijeta.


Misijska nedjelja dan je molitve i promicanja misija. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. U crkveni kalendar uveo ju je papa Pio XI. 1926. godine. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada vjernici su pozvani da u korist misija daju i dobrovoljne novčane priloge. Misije pomažu ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta: prehranom, medicinskom skrbi, obrazovanjem i Božjom Riječi. Odlazak u misije daje misionarima iznimno unutrašnje obogaćenje. Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstog krova nad glavom. No istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli »zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje – iskrenost, jednostavnost i ljubav prema životu, ma kakav on bio – uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno. Misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 93 i djeluju u 32 zemlje u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe.

Najveći broj misionara djeluje u Africi. Upravo tamo , s obzirom na teške i gotovo dramatične situacije ponekad su upravo misionari jedini koji donose pomoć kojom spašavaju život. Na Drugom vatikanskom saboru (1962- 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve ”Ad gentes” koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike.

Pin It