Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. JULIJANA

Danas slavimo svetu Julijanu, mučenicu iz Nikomedije (danas İzmit, Turska), grada na sjeverozapadu Male Azije. O njoj kruže mnoge legende, često prijeporne. U svojoj obitelji bila je jedina kršćanka, dok je njezin otac Africanus bio gorljivi štovatelj rimskih bogova. Obećao ju je za ženu senatoru Eleuziju. Julijana je bila spremna za taj brak, ali je tražila da Eleuzije postane kršćanin. On se tada razbjesnio, izveo je pred sud i optužio je kao kršćanku. Hrabru djevojku nisu uspjele slomiti ni prijetnje ni grozne muke. Najprije su je bacili u vrelo ulje, a zatim joj odrubili glavu. Dogodilo se to godine 305, za vladavine cara Maksimijana.

Relikvije svete mučenice Julijane prenesene su iz Nikomedije u talijansku pokrajinu Campaniju, najprije u Puteoli (danas Pozzuoli), zatim u Cumu te 25. veljače 1207. u Napulj. Njezino štovanje osobito je rašireno u Napulju i okolici, a posvećene su joj brojne crkve širom Italije, Španjolske, Nizozemske i mnogih drugih zemalja. Umjetnici je često prikazuju u kotlu ili u borbi sa zmajem i krilatim vragom. Zaštitinica je rodilja i bolesnika, posebno onih koji pate od mučnine, zaraznih bolesti i groznice. Sretan imendan želimo našim dragim Julijama i Julijanama!

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 16. VELJAČE 2026.

Misao iz evanđelja dana

Zašto ovaj naraštaj traži znak?

Ponedjeljak, 16. 2. 2026.

Svagdan

VI. tjedan kroz godinu

2. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Jak 1,1-11; Ps 119,67-68.71-72.75-76; Mk 8,11-13

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Julijana, Julka, Samuel, Daniel, Miljenko

Prvo čitanje:

Jak 1,1-11

Prokušanost vaše vjere rađa postojanošću da budete savršeni i potpuni.

Početak Poslanice svetoga Jakova apostola
Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina — čovjek duše dvoumne nepostojan na svim putovima svojim.
Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuli.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 119,67- 68.71-72.75-76

Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim!

Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ.

Ti si tako dobar i dobrostiv:
nauči me pravilima svojim.

Dobro mi je što sam ponižen
da bih tvoja naučio pravila.

Draži mi je zakon usta tvojih
no tisuće zlatnika i srebrnika.

Znadem, Gospodine, da su ti sudovi pravedni
i da si me s pravom ponizio.

Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.

Evanđelje:

Mk 8,11-13

Zašto ovaj naraštaj traži znak?

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Istupiše farizeji i počeše raspravljati s Isusom. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. On uzdahnu iz sve duše i reče: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.« Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. KLAUDIJE DE LA COLOMBIÈRE

Crkva se 15. veljače spominje francuskog misionara, isusovca i velikog promicatelja Presvetog Srca Isusova.

Klaudije la Colombiere rođen je na Svijećnicu, 2. veljače 1641. u Saint Symphorien d’Ozonu u pokrajini Dauphine, u Francuskoj kao treći sin bilježnika Bertranda La Colombiera i Margarete rođ. Coindat. U gradu Vienne, gdje je tada živjela njegova obitelj, započeo je svoje školovanje, a nastavio ga je u Lyonu studijem retorike i filozofije. Bio je isusovački đak pa je kao takav vrlo rano osjetio da ga Gospodin zove u Družbu Isusovu. U Avignonu, također gradu bogate prošlosti u kojem je tijekom sedamdeset godina bila čak i rezidencija papa, stupio je u novicijat.

U istom je gradu, po završetku novicijata u tamošnjem Kolegiju, dovršio svoj filozofski studij položivši prve redovničke zavjete. Nakon toga, u istom Kolegiju, tijekom pet godina, obavlja službu profesora gramatike i literature. Potom je 1666. poslan u Pariz da ondje u slavnom Kolegiju Clermontu studira teologiju. U Parizu će Klaudiju, zbog njegove izuzetne naobrazbe i finoće, biti povjerena izuzetno časna i odgovorna služba odgoja sinova francuskog ministra financija u vladi Luja XIV. Bio je to poznati ministar Colbert.

Nakon završetka studija teologije i svećeničkog ređenja, Klaudije je poslan u Kolegij u Lionu. Jedno je vrijeme ondje bio profesor, a zatim propovjednik i upravitelj Marijine kongregacije. Na svoj rođendan na Svijećnicu 1675., Klaudije, nakon završene druge i svestrane formacije, polaže svečane zavjete u Družbi Isusovoj te u gradiću Paray le Monialu preuzima službu rektora tamošnjeg Kolegija.

Kako je taj gradić tada bio prilično nepoznat i zabačen, neki su se čudili kako je čovjek tako visokih kvaliteta određen za tako neznatno mjesto. Rješenje te zagonetke nalazimo u činjenici da su Klaudijevi poglavari znali da se upravo u Paray le Monialu nalazi ponizna redovnica a kasnije i svetica Margareta Alacoque, kojoj je Gospodin objavljivao blago svog Srca, a ona je bila u velikoj tjeskobi i nesigurnosti. Njoj je sam Gospodin obećao da će joj poslati svog „vjernog slugu“ i „savršenog prijatelja“. On će joj pružiti duhovnu pomoć, uliti sigurnost i pomoći u ostvarivanju zahtjeva Srca Isusova. Bili su to zahtjevi da se svijetu očituje nedokučivo blago ljubavi Kristova Srca.

Nakon godinu i pol boravka u Paray le Monialu, 1676., o. La Colombiere je po nalogu poglavara otputovao u London za propovjednika na dvoru vojvotkinje od Yorka. Bila je to, u vrijeme vjerskih razdora, teška misija. Osim propovijedi u kapeli i stalnog duhovnog vodstva, mnogim je osobama, što su se odvratile od Katoličke Crkve, davao solidne vjerske pouke te ih vratio Majci Crkvi. Naporan rad i nepovoljna klima narušili su njegovo ionako slabo zdravlje pa su se ubrzo počeli pokazivati znakovi sušice.

Krajem 1678. bio je nenadano uhićen i klevetnički optužen da je umiješan u papističku zavjeru protiv Engleske. Nakon dva dana premješten je u zloglasni zatvor Kong’s Bench gdje je u teškim okolnostima, lišen i najnužnijih stvari, proveo tri tjedna, a nakon toga protjeran iz Engleske. U ljeto 1681. Došao je ponovo u Paray le Monial, gdje je 15. veljače 1682. završio svoj kratki, ali vrlo intenzivan i plodan život.

Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 16. lipnja 1929., a 31. svibnja 1992. svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 15. VELJAČE 2026.

Misao iz evanđelja dana

Rečeno je starima… a ja vam kažem.

Nedjelja, 15. 2. 2026.

ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU

VI. tjedan kroz godinu

2. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Sir 15,15-20; Ps 119,1-2.4-5.17-18.33-34; 1Kor 2,6-10; Mt 5,17-37

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Onezim, Faust, Klaudije, Vitomir, Vito

Prvo čitanje:

Sir 15,15-20

Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik.

Čitanje Knjige Sirahove
Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.
On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju.
Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.
Jer velika je mudrost u Gospodina, on je svemoćan i vidi sve.
Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospodin zna svako djelo čovječje.
Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 119,1-2.4-5.17-18.33-34

Blaženi koji hode po zakonu Gospodnjemu!

Blaženi oni kojih je put neokaljan,
koji hode po Zakonu Gospodnjemu!
Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,
čitavim srcem njega traže!

Naredbe si svoje
dao da se brižno čuvaju.
O, kad bi čvrsti bili putovi moji
da tvoja čuvam pravila!

Milostiv budi meni, sluzi svojem,
da živim i tvoje riječi čuvam!
Otvori oči moje
da gledam divote tvoga zakona!

Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih
i ja ću je čuvati do kraja!
Pouči me da se tvoga držim zakona
i čuvat ću ga svim srcem!

Drugo čitanje:

1Kor 2,6-10

Bog prije vjekova predodredi mudrost za slavu našu.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. Nego, kako je pisano: »Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube«. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 5,17-37

Rečeno je starima… a ja vam kažem.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. VALENTIN

Teško je protumačiti činjenicu da se u narodu naročito štuju baš oni sveci o kojima nema nikakvih sigurnih povijesnih podataka. Tako je u svijetu vrlo rašireno štovanje Sv. Valentina, 14. veljače.

Rimski martirologij spominje Sv. Valentina s izvještajem koji potječe od Sv. Bede Časnoga iz VIII. stoljeća. On ga je uzeo iz legendarne muke Marisa i Marte. Tu se o Sv. Valentinu kaže kako je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao veliki ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268.-270.) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori kraj života, za mučeničku smrt.

Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara, a on mu je rekao: „Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak staroj vjeri u rimske bogove.“

Valentin je odvratio: „Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.“

Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: „To su demoni!“ Sudska skupština se podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je zamolio od cara samo koji trenutak te mu na brzinu protumači osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo: „Valentin je čarobnjak!“ Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa je Valentina predao gradskom prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Molitvom i polaganjem ruku Valentin mu je ozdravio slijepu kćerku. Asterije se odmah dao krstiti te je uskoro skupa sa svojom obitelji umro mučeničkom smrću. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao istući, a zatim je naredio da mu odrube glavu. Bilo je to 269. na Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala neka žena Sabinilla.

Drugi izvještaj, novijeg datuma, spominje kako je na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani spomenici VII. stoljeća spominju da je bila prekrasno urešena. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikog.

Narod ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice i u drugim potrebama sve tamo od ranoga srednjeg vijeka.

Po čemu je onda Sv. Valentin zaštitnik zaljubljenih, na temelju čega se slavi današnje popularno Valentinovo? Prema jednoj od legendi, Valentin je volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima da bi im na taj način zaželio sretno bračno zajedništvo.

Običaj slavljenja Valentinova danas je najrašireniji u anglosaksonskim zemljama.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 14. VELJAČE 2026.

Misao iz evanđelja dana

Jeli su i nasitili se.

Subota, 14. 2. 2026.

Svagdan

V. tjedan kroz godinu

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

1Kr 12,26-32; 13,33-34; Ps 106,6-7a.19-22; Mk 8,1-10

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Valentin, Zdravko, Valentina, Vital, Eufrazija

Prvo čitanje:

1Kr 12,26-32; 13,33-34

Jeroboam načini dva zlatna teleta.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Jeroboam reče u svom srcu: »Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Gospodnji u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti.«
Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: »Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske.« Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan.
I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi. Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. U Betelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao.
Ni poslije se Jeroboam ne obrati sa svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama: tko je želio, davao je kralju darove da postane svećenik uzvišica. Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 106,6-7a.19-22

Sjeti nas se, Gospodine, po dobroti prema svome puku!

Zgriješismo kao oci naši,
činismo bezakonje, bezbožno radismo.
Oci naši u Egiptu
nehajni bijahu za čudesa tvoja.

Načiniše tele na Horebu,
klanjaju se liku slivenu.
Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.

Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.

Evanđelje:

Mk 8,1-10

Jeli su i nasitili se.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. KATARINA DE RICCI

Sveta Katarina de Ricci rodila se 25. travnja 1523. u obitelji Pierfrancesca de Riccija i Katarine Ponzeno, koja se ubrajala u među najodličnije plemićke obitelji u Toskani.

Maloj Aleksandri ili Sandrini kako su je nazivali, otvarao se život pun bogatstva, blagostanja, ugleda i mogućnosti za izobrazbu, što je mnogim djevojkama onoga vremena bilo uskraćeno. No, Bog se raznim događajima brzo umiješao u život sretne djevojčice. Još kao mala djevojčica, u 5. godini života izgubila je dobru majku koja ju je htjela bogobojazno odgojiti. Postavši siroče, primila ju je u samostan S. Pietro in Monticelli njezina rođakinja, opatica toga samostana.

Sandrina je već od ranog djetinjstva osjećala snažne nutarnje poticaje prema razmatranju Spasiteljeve muke. U tom je razmatranju sve više napredovala i nije čudo da se odlučila za redovništvo te stupila u dominikanke i dobila ime Katarina. U samostanu se isticala kao istinski ponizna i poslušna redovnica. Bila je izložena mnogim kušnjama: teške bolesti iznutra, poniženja i prijezir sestara izvana. Ali, baš to sve omogućilo joj je da se sve više suobliči s Onim čiju je patnju neprestano razmatrala. Spasitelj joj je zauzvrat uzvraćao mističnim milostima i prosvjetljenjima. Zbog njih su joj se obraćali za savjet knezovi, biskupi, ali isto tako i mali i jednostavni ljudi. Dopisivala se i s velikim svecima i velikanima svoga vremena, sa Sv. Filipom Nerijem, Sv. Karlom Boromejskim, Sv. Marijom Magdalenom de Pazzi, vojvodskom kućom Medici, s Ivanom Austrijskom i drugima.

Veliku je djelatnost razvila i u samostanu u kojem je u više navrata bila poglavarica. Tada je u njemu cvao redovnički život, o čemu svjedoči broj od 160 sestara. Svima je bila uzor redovničkog opsluživanja zavjeta i pravila. Razmatranje Isusove Muke bijaše stup i oslonac sve njezine duhovnosti.

Proživljavajući u srcu Muku Isusovu, zaslužila je, da je i na svom tijelu nosi mističnim sudjelovanjem. O tome je tajila. Sestre su je osuđivale da je lijena i da spava kad je izostajala ili kasnila na zajedničku dužnost. Od veljače 1542. Sv. Katarina je od četvrtka u podne do petka u podne na sebi doživljavala Kristovu muku dok je promatrala samu Muku Isusovu. Dobila je Isusove rane na rukama i nogama, te rane trnove krune, koje su joj na glavi ostale cijelog života. Službena crkvena komisija je u nekoliko navrata ispitivala taj fenomen i ustanovila da se ne radi o prevari. Svetica je u svojoj poniznosti zamolila da joj Isus oduzme vidljive vanjske znakove rana, i bila je uslišena.

Kad se približio trenutak njezine smrti klečeći je primila svetu pričest s neopisivom pobožnošću. Izdahnula je 2. veljače 1590. Papa Klement XII.svečano ju je ubrojio u zajednicu blaženika 1732., a papa Benedikt XIV. proglasio je svetom 29. lipnja 1746.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 13. VELJAČE 2026.

Misao iz evanđelja dana

Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.

Petak, 13. 2. 2026.

Svagdan

V. tjedan kroz godinu

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

1Kr 11,29-32; 12,19; Ps 81,10-15; Mk 7,31-37

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Katarina Ricci, Kastor, Kristina, Božidara

Prvo čitanje:

1Kr 11,29-32; 12,19

Izrael se odijelio od doma Davidova.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Dogodi se te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susretne prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojica u polju. Ahija uze novi plašt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest komada. I reče Jeroboamu:
»Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: Evo ću istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat ću tebi deset plemena. On će imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih.« Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 81,10-15

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, o poslušaj glas moj!

Nek ne bude u tebe drugog boga,
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj,
koji te izvedoh iz Egipta.

Ali moj narod ne slušaše glasa moga,
Izrael me ne posluša.
Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu:
neka hodi kako mu se hoće!

O, kad bi me narod moj slušao,
kad bi Izrael putovima mojim hodio,
brzo bih pokorio dušmane njegove,
ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.

Evanđelje:

Mk 7,31-37

Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. GRGUR II.

Tijekom povijesti mnoge se pape časti kao svetce ili blaženike. Među njima je i Grgur II. koji je upravljao Crkvom od 715. do 731.

Rođen je u Rimu 669. i već je od mladosti vršio u lateranskoj palači razne službe te je tu primio i temeljitu izobrazbu koja mu je u kasnijem životu pomogla da služi dvojici papa. Sergije I. ga je zaredio za subđakona i povjerio mu važne službe sakristana i bibliotekara Rimske Crkve.
Nakon što je postao đakonom pratio je papu Konstantina 711. na njegovu putovanju u Carigrad kao njegov tajnik. Budući da se na tom putu pokazao kao razborit sugovornik koji je imao jakost duha i veliku mudrost kada je 715. umro Sveti Otac Grgurovo ime postalo je najprikladnije za nasljednika Petrova prijestolje. Tako je Grgur II. posvećen i ustoličen 19. svibnja 715.
Kroz 16 godina svoga pontifikata posvetio se naročito trima tadašnjm velikim problemima: širenju evanđelja među germanskim plemenima, borbi protiv kipoboraca i zaštiti crkvene imovine.

Naime, veliki prostori sjeverno od Dunava te istočno od Rajne nastanjeni poganskim plemenima, početkom 8. st. postala su misijsko područje. Među najslavnijim misionarima bo je anglosaski monah Vinfrid, koji je 719. došao u Rim da bi od Kristova namjesnika zamolio blagoslov i kanonsku misiju za svoj rad.
Papa Grgur II. promijenio mu je ime u Bonifacije te ga poslao evangelizirati Frižane. Godine 722. posvetio ga je za biskupa i povjerio mu prostrano područje Hessena i Turingije.

Pet posljednjih godina Grgurova pontifikata bilo je pomućeno nevoljama koje su dolazile od kipoboraca. Bizantski car Leon III. Izaurijski 726. izdao je dekret kojim se zabranjuje štovanje slika. Za svoju je odluku htio pridobiti i Papu, ali je on to odbio. O tome svjedoče i dva pisma u kojima Grgur II., između ostaloga, piše: “Ti bi me htio zaplašiti prijeteći da ćeš doći u Rim ne samo da ukloniš sliku Sv. Petra, već i da strpaš u okove Grgura…» i poručuje mu neka se ne miješa u crkvena pitanja.

Usprkos svim prijetnjama Grgur II. nije ustuknuo jer je znao da iza sebe ima čitav Zapad te mu u pismu izložio opravdanost štovanja svetih slika i neovisnost duhovne o svjetovnoj vlasti: “Crkvene dogme spadaju pod nadležnost biskupa, a ne careva, i bit će uvijek definirane sa sigurnošću.”
Car je nekoliko puta poslao svoje čete u Rim da zarobe papu, ali su ga uvijek branili Rimljani, pa čak i Langobardi, koji su već bili pokršteni i odani papi. Skora smrt poštedila je papu Grgura II. od daljnjih nevolja.

Za rimski je puk papa Grgur II. bio dobročinitelj i otac. Zapovjedio je da se obnove gradske zidine, a to je za ono nemirno doba po sigurnost građana bilo od životne važnosti. Obnovio je i mnoge samostane i crkve, a među njima i benediktinsku opatiju Monte Cassino. Korespodencija koju je imao s brojnim vladarima i crkvenjacima izuzetno je vrijedna materija današnjim proučavateljima povijesti.

Umro je 11. veljače 731., a pokopan je u bazilici Sv. Petra. Ime mu je franačkog porijekla i znači “slavan u bitci”

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 12. VELJAČE 2026.

Misao iz evanđelja dana

Psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.

Četvrtak, 12. 2. 2026.

Svagdan

V. tjedan kroz godinu

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

1Kr 11,4-13; Ps 106,3-4.35-37.40; Mk 7,24-30

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Eulalija, Melecije, Damjan, Zvonka, Zvonimir

Prvo čitanje:

1Kr 11,4-13

Jer ne držiš Saveza, oduzet ću od tebe kraljevstvo, ali zbog Davida ostavit ću jedno pleme tvome sinu.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

U one dane: Kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Gospodinu kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. Činio je ono što bijaše zlo u očima Gospodnjim, i nije se sasvim pokoravao Gospodinu kao što se pokoravao njegov otac David. Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori istočno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. To učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile kad i žrtve svojim bogovima.

Gospodin se razgnjevi na Salomona, jer je okrenuo srce svoje od Gospodina, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio, i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. Tada Gospodin reče Salomonu: »Kada je tako s tobom, te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja ću sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo, i dat ću ga jednom od tvojih slugu. Ali neću to učiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet ću ga iz ruke tvoga sina. Ipak neću od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit ću jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema, koji izabrah.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 106,3-4.35-37.40

Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku!

Blaženi što drže naredbe Gospodnje
i čine pravo u svako doba!
Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim!

S poganima miješahu se oni,
naučiše djela njina.
Štovahu likove njihove
koji im postaše zamka.

Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.
Na svoj narod Gospodin srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.

Evanđelje:

Mk 7,24-30

Psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Usta Isus i otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It