SVETAC DANA – SV. EUFRAZIJA IZ CARIGRADA

U jednom od ženskih samostana u Donjoj Tebaidi, gdje je preko 100 djevica provodilo život u vrlo strogoj pokori i žarkoj molitvi, djevojčica je Eufrazija dobila u ruke jednu Kristovu sliku, pobožno je poljubila i Kristu Gospodinu posvetila svoj život.

Sveta Eufrazija je bila senatorska kći, a u rodbinskim vezama s carem Teodozijem. Još u nježnoj dobi izgubila je oca Antigona, čovjeka plemenita srca, uzorne čistoće i velike ljubavi prema siromasima i potrebnima. Majka Eufrazija po muževoj smrti preporučila je kćer Eufraziju carevoj brizi, a on ju je kao petogodišnju djevojčicu odredio za buduću ženu nekom mladiću iz senatorskoga roda. Carica je pak preporučila mladoj majci da se ponovno uda za kojega odličnika. Taj se caričin savjet nije svidio caru, čak ga je i vrlo ražalostio. Majka Eufrazija kao vrlo pametna žena nije htjela postati uzrokom neslaganja carskoga para pa se s kćeri uklonila iz prijestolnice te pošla u Egipat, gdje je imala velike posjede; ujedno je željela obići razne velike samostane, crkve i svetišta svetih mučenika.

U jednom od ženskih samostana u Donjoj Tebaidi, gdje je preko 100 djevica provodilo život u vrlo strogoj pokori i žarkoj molitvi, djevojčica je Eufrazija dobila u ruke jednu Kristovu sliku, pobožno je poljubila i Kristu Gospodinu posvetila svoj život. Mala je Eufrazija tu posvetu posve ozbiljno shvatila pa je kraj svega protivljenja majke, a i samostanske glavarice, htjela zastalno ostati u samostanu i ondje provoditi život kao i redovnice. Redovnice popustiše njezinoj volji, prihvatiše je u svoju zajednicu, a ona ubrzo svojom jednostavnošću, pokorom i molitvom osvoji srca sviju i ispuni ih udivljenjem.

Majka je Eufrazija u Egiptu brzo umrla ostavivši kćeri veliko bogatstvo. Ona ipak i dalje ostade u samostanu, a mladom senatoru, kome su je bez njezine privole htjeli dati za ženu, poruči da kao zaručnica pripada Kristu i da mu želi ostati vjerna. Svoje veliko bogatstvo velikodušno podijeli crkvama, siromasima, a dio dade za oslobađanje robova i podmirenje dugova nekih dužnika. Radila je, dakle, posve prema Kristovu savjetu, koji savjetuje onima što žele postati savršenima da prodaju sve što imaju i podijele siromasima.

Kako je Eufrazija rasla, rasle su i njezine pokore i vrline, osobito bezuvjetna poslušnost prema poglavarici, đakonisi Teoduli. Bog ju je zbog te velikodušnosti nadario darom čudesa pa je ozdravila mnoge bolesnike i opsjednute od đavla. Istrošena postom, molitvom i tjelesnim radom umrla je u dobi od 30 godina, oplakana od svih svojih susestara.

Rukopis životopisa ove svetice čuva se u Nacionalnoj biblioteci u Firenzi. Stručnjaci ga smatraju pravim biserom stare hagiografije te jednim od najljepših dokumenata bizantske literature s kraja V. i početka VI. stoljeća. Vrijednost mu je u jednostavnosti i što je daleko od svake romantike i preuveličavanja činjenica, a što je tada bila silno raširena pojava. Giovanni Lucchesi u Biblioteci svetaca piše: “Iz tog dokumenta Eufrazija proizilazi kao svetica koja je najbliža pojmu svetosti kakav ima moderan čovjek.” Zato nam je ona, iako vremenski daleka, duhovno vrlo bliza. Dok promatramo život te drage, jednostavne, a tako velikodušne svetice, kojoj je Bog bio sve, upravimo Gospodinu ovu molitvu:

“Gospodine, daj nam oči da vidimo i srce da ljubimo! Ako Te molimo za oči, onda te žarko prosimo, daj nam Svoje oči, da gledamo svijet, ljude i njihovu povijest i svoju povijest onako kako Ti to gledaš! Daj da prema Tvojim mislima pronalazimo dan za danom, sat za satom! Daj da sve više postajemo ono za što si nas stvorio! Daj nam Svoj pogled, stavi nas na Svoju stranu, učini nas poučljivima prema Svojoj riječi, da se čitav naš život prosvijetli i preobrazi!”

U toj molitvi, koju je sastavio kardinal Leon-Josip Suenens, gledamo sadržano sve ono što je u svom životu, vođena Božjim svjetlom ostvarila sveta Eufrazija. Na ostvarenje toga Bog poziva sve kršćane. Svima je u krstu dao milost koja treba da se neprestano razvija dok ne dospije do punine u Kristu.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 13. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična.

Petak, 13. 3. 2026.

Svagdan

III. korizmeni tjedan

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Hoš 14,2-10; Ps 81,7-11.14.17; Mk 12,28b-34

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Patricija, Sabina, Rozalija, Ratka, Kristina

Prvo čitanje:

Hoš 14,2-10

Nećemo više djelu ruku svojih govoriti: »Bože naš!«

Čitanje Knjige proroka Hošee
Ovo govori Gospodin: »Vrati se, Izraele, Gospodinu Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. Uzmite sa sobom riječi i Gospodinu se vratite.« Recite mu: »Skini sa nas bezakonje, i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. Asirac nas neće izbavljati, i nećemo konje više jahati, niti ćemo djelu ruku svojih govoriti: ‘Bože naš!’ — jer u tebe sirota milost nalazi.« Iscijelit ću ih od njihovih otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih.« Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit što će steći ime vina libanonskog. Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima.«
Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Gospodnji: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 81,7-8a.8bc-9a.10-11ab.14 i 17

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, o poslušaj glas moj!

Oslobodili od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio,
i ja te izbavih.

Iz gromovna oblaka odgovorili tebi,
iskušah te kod voda meripskih,
Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti:
o da me poslušaš, Izraele!

Nek ne bude u tebe drugog boga,
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj,
koji te izvedoh iz Egipta.

O, kad bi me narod moj slušao,
kad bi Izrael putovima mojim hodio,
svoj bih narod hranio pšenicom najboljom
i sitio ga medom iz pećine.

Evanđelje:

Mk 12,28b-34

Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!«
»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.«
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. GRGUR II.

Tijekom povijesti mnoge se pape časti kao svetce ili blaženike. Među njima je i Grgur II. koji je upravljao Crkvom od 715. do 731.

Rođen je u Rimu 669. i već je od mladosti vršio u lateranskoj palači razne službe te je tu primio i temeljitu izobrazbu koja mu je u kasnijem životu pomogla da služi dvojici papa. Sergije I. ga je zaredio za subđakona i povjerio mu važne službe sakristana i bibliotekara Rimske Crkve.
Nakon što je postao đakonom pratio je papu Konstantina 711. na njegovu putovanju u Carigrad kao njegov tajnik. Budući da se na tom putu pokazao kao razborit sugovornik koji je imao jakost duha i veliku mudrost kada je 715. umro Sveti Otac Grgurovo ime postalo je najprikladnije za nasljednika Petrova prijestolje. Tako je Grgur II. posvećen i ustoličen 19. svibnja 715.
Kroz 16 godina svoga pontifikata posvetio se naročito trima tadašnjm velikim problemima: širenju evanđelja među germanskim plemenima, borbi protiv kipoboraca i zaštiti crkvene imovine.

Naime, veliki prostori sjeverno od Dunava te istočno od Rajne nastanjeni poganskim plemenima, početkom 8. st. postala su misijsko područje. Među najslavnijim misionarima bo je anglosaski monah Vinfrid, koji je 719. došao u Rim da bi od Kristova namjesnika zamolio blagoslov i kanonsku misiju za svoj rad.
Papa Grgur II. promijenio mu je ime u Bonifacije te ga poslao evangelizirati Frižane. Godine 722. posvetio ga je za biskupa i povjerio mu prostrano područje Hessena i Turingije.

Pet posljednjih godina Grgurova pontifikata bilo je pomućeno nevoljama koje su dolazile od kipoboraca. Bizantski car Leon III. Izaurijski 726. izdao je dekret kojim se zabranjuje štovanje slika. Za svoju je odluku htio pridobiti i Papu, ali je on to odbio. O tome svjedoče i dva pisma u kojima Grgur II., između ostaloga, piše: “Ti bi me htio zaplašiti prijeteći da ćeš doći u Rim ne samo da ukloniš sliku Sv. Petra, već i da strpaš u okove Grgura…» i poručuje mu neka se ne miješa u crkvena pitanja.

Usprkos svim prijetnjama Grgur II. nije ustuknuo jer je znao da iza sebe ima čitav Zapad te mu u pismu izložio opravdanost štovanja svetih slika i neovisnost duhovne o svjetovnoj vlasti: “Crkvene dogme spadaju pod nadležnost biskupa, a ne careva, i bit će uvijek definirane sa sigurnošću.”
Car je nekoliko puta poslao svoje čete u Rim da zarobe papu, ali su ga uvijek branili Rimljani, pa čak i Langobardi, koji su već bili pokršteni i odani papi. Skora smrt poštedila je papu Grgura II. od daljnjih nevolja.

Za rimski je puk papa Grgur II. bio dobročinitelj i otac. Zapovjedio je da se obnove gradske zidine, a to je za ono nemirno doba po sigurnost građana bilo od životne važnosti. Obnovio je i mnoge samostane i crkve, a među njima i benediktinsku opatiju Monte Cassino. Korespodencija koju je imao s brojnim vladarima i crkvenjacima izuzetno je vrijedna materija današnjim proučavateljima povijesti.

Umro je 11. veljače 731., a pokopan je u bazilici Sv. Petra. Ime mu je franačkog porijekla i znači “slavan u bitci”

Preuzeto s nedjelja.ba

SVETAC DANA – SV. EULOGIJE IZ CÒRDOBE

Današnji sveti zaštitnik je Eulogije iz Córdobe (San Eulogio de Córdoba), mučenik iz IX. stoljeća. Rođen je godine 800. u španjolskom gradu Córdobi (Andaluzija), kojom su tada vladali Mauri. Djelovao je u vrijeme vladavine emira Abd ar-Rahmana II. i Muhammada I. Pobožni sin plemenite, senatorske obitelji, stekao je visoku naobrazbu, kao i petorica njegove braće. Svestrani znanstvenik i vrsni pisac, po nekima najznačajniji Španjolac IX. stoljeća, postao je svećenik i upravljao crkvenom školom. Potpomagao je i bodrio kršćanske mučenike i njihove obitelji za vrijeme maurskih progona.

Zbog svoje vjere više puta je zatvaran, a za jednog tamnovanja napisao je “Povelju mučeništva”. Imenovan je nadbiskupom Toleda, ali nije posvećen. Uhićen je zbog pružanja utočišta svetoj Leokriciji (Lukreciji) iz Córdobe, djevojci koja je protiv roditeljske volje s islama prešla na kršćanstvo. Propovijedao je Radosnu vijest i na sudu i u zatvoru. Najprije su ga bičevali, a potom mu odrubili glavu na današnji dan, 11. ožujka 859. u Córdobi. I Leokricija je pogubljena, četiri dana kasnije. Zaštitnik je tesara i kotlara te mnogih naselja, župa i crkva diljem Španjolske i svijeta.

Izvor: zupajastrebarsko.hr

SVETAC DANA – ČETRDESET MUČENIKA IZ SEBASTE

Crkva se 10. ožujka prisjeća 40 svetih mučenika iz Sebaste koji su kao rimski vojnici, umjesto odreknuća od vjere, odabrali umrijeti u ledenoj vodi.

Za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika koji su služili u slavnoj XII. legiji (Legio fulminata Melitensis), te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi su odabrali prvo iako se radilo o vrlo okrutnoj smrti u vodi koja se ledila.

Dok su se nalazili u zatvoru napisali su oporuku u kojoj traže da poslije smrti budu zajedno sahranjeni u Sareimu kod Zele, selo danas poistovjećeno s mjestom Kyrklar u Maloj Aziji, a koje znači upravo broj 40. Odredili su također da najmlađi od njih, sluga Eunoik, ako bude pošteđen i zadobije slobodu, postane čuvarom njihova groba.

Mučeništvo se zbilo 9. ožujka 320. u dvorištu uz kupalište grada Sebaste u Maloj Armeniji, danas Siwas u Turskoj. Uz ledeno kupalište pripremljeno je i toplo ako bude predomišljanja. Prema predaji jedan je vojnik ipak odustao te prešao u vruću vodu, ali je uslijed nagle promjene temperature odmah preminuo. Na njegovo je mjesto stupio među mučenike sam čuvar skinuvši odjeću i priznavši se kršćaninom.

Tijela su im iznesena izvan grada i spaljena, a pepeo prosut u rijeku kako bi im nestalo traga.

O 40 svetih iz Sebaste sačuvani su slavni govori koje su na njihov blagdan držali veliki crkveni govornici IV. stoljeća, među njima i Sv. Bazilije Veliki. Ti govori vjerodostojno su svjedočanstvo hrabrosti svetih mučenika koji su radije umrli u ledenoj vodi nego odrekli svoje vjere. Sama činjenica da su o njima propovijedali i pisali, uz Sv. Bazilija, i Sv. Grgur Nisenski (dva govora), Sv. Gaudencije iz Brescije (jedan govor), Sv. Efrem Sirski (dva govora) i Sv. Grgur Turonski znak je da je to mučeništvo udivljenjem ispunilo mnoge.

Iako su ovi sveti mučenici ubijeni 9. ožujka, od vremena pape Inocenta X. (1644.-1655.) njihov se blagdan u Katoličkoj Crkvi slavi 10. ožujka.

Preuzeto s nedjelja.ba

SVETAC DANA – SV. FRANCISKA RIMSKA

Sveta Franciska Rimska kaže da anđeo čuvar prati dušu u čistilište i da je često posjećuje, da bi ju svojom nazočnošću i nagovorom utješio i dao joj snagu.

Sveta Franciska Rimska rodila se godine 1384. u Rimu, sedam godina poslije avignonskog sužanjstva papâ, zbog kojega je Vječni grad mnogo stradao i opustio, a razdvajale su ga i vječite borbe između dviju plemićkih obitelji, Colonna i Orsini. Proživjela je i jedno od najtežih razdoblja u povijesti Crkve, takozvani zapadni raskol, kad je kršćanstvo imalo čak trojicu papa i bilo podijeljeno.

Ona je ljubila svoj rodni grad, živjela i žrtvovala se za nj. Još kao djevojčica u pratnji svoje pobožne majke Jacobelle de Roffredeschi često je obilazila sedam glavnih rimskih crkava, klečala na grobovima svetih mučenika, a u predvorjima dijelila milostinju brojnim siromasima. Imala je zvanje za redovnicu, ali se ipak morala udati za plemića Lorenza Ponzianija, jer je tako tražio njezin otac Paolo de Bussi.

Rodila mu je šestero djece, kojima je bila dobra i uzorna majka, ali ne samo njima već i rimskoj sirotinji. Kraj svega našla je uvijek vremena da se povuče u ćeliju koju je uredila u potkrovlju i ondje se posveti molitvi – razgovoru s Bogom. Poslije smrti svoga muža i djece pridružila se bratovštini takozvanih Oblata u Tor de Specchi u Rimu, koju je godine 1433. sama osnovala uz suradnju drugih rimskih odličnih gospođa posvećujući se sva brizi za siromahe i bolesnike.

Umrla je godine 1444. Grad Rim štuje ju i danas kao svoju veliku zaštitnicu. Od godine 1925., uz sv. Kristofora i sv. Iliju, zazivaju je kao zaštitnicu automobilistâ.

Život svete Franciske Rimske satkan je od viđenja, objava i duhovnih zanosa. Resile su je naročito ove kreposti: poniznost, poslušnost, ljubav, strpljivost, duh vjere. Živo je osjećala prisutnost i zaštitu svoga svetoga anđela čuvara. Provodila je strogo pokornički život. Jela je samo povrće, nosila kostrijet, išla od kuće do kuće te prosila milostinju za siromahe. Mnogo je molila, a osobito za grešnike.

Sveta Franciska bila je velika pomoćnica duša u čistilištu. Ona je uspješno oslobađala duše iz čistilišta koje su od nje tražile pomoć. Njezine je duhovne borbe i viđenja opisao njezin ispovjednik, svećenik Giovanni Mattiotti, župnik bazilike Santa Maria in Trastevere. U svojim brojnim vizijama smjela je ne samo pogledati nebo ili pakao nego također i čistilište. Njezin ispovjednik je opisao kako je sveti Arkanđeo Rafael proveo sv. Francisku kroz čistilište i pokazao patnju duša što se čiste.

Svetica je objasnila da čistilište ima tri stupnja: u gornjem području su duše koje trpe neznatne patnje, a čišćenje se sastoji od velike čežnje za Bogom i blaženim gledanjem Boga. U srednjem području, koji se sastoji od tri djela, nalaze se duše većih grešnika koji moraju dati zadovoljštinu za svoje prijestupe. Najniže područje, s također tri djela, nalazi se posve blizu pakla. Duše trpe vatru i oganj kao u paklu, samo im je jedina utjeha da će jednog dana gledati i biti u Božjem prisustvu. Tu se nalaze svi oni kršćani kojima je bilo puno dano u spoznavanju vjerskih istina, a zanemarivali su te darove ili su ih iskorištavali samo za svoje svjetovno dobro.

Molitva za duše u čistilištu

Božansko Srce Isusovo, podaj, molimo te, dušama u čistilištu vječni pokoj; onima koji će danas umrijeti konačnu milost; grešnicima pravu pokoru; nevjernicima svjetlo vjere; meni i svima mojima svoj blagoslov. Tebi, dakle, preljubezno Srce, izručujem sve te duše, i prikazujem ti za njih sve tvoje zasluge, skupa sa zaslugama blažene tvoje Majke i svih svetih tvojih, sa svim svetim misama, svetim pričestima, molitvama i dobrim djelima što se čine danas po cijelom kršćanskom svijetu. Pokoj vječni…

Preuzeto s bitno.net