Danas na Podbrdu nemamo organiziranu molitvu krunice, u idući petak križni put na Križevcu je u 16 sati.
Svete mise u iduću nedjelju su po redovitom nedjeljnom rasporedu; župna crkva 7, 8, 11 i 19 sati, a u područnim crkvama u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati.
U utorak 6. kolovoza misom na Križevcu u 5 sati ujutro završava 35. Međunarodni susret mladih. Zahvaljujemo svima koji su pomogli u organizaciji ovog susreta. Zahvaljujemo i vama, župljani, koji ste molitvom pratili mlade koji su ovdje boravili ovih nekoliko dana.
Pomoćni biskup Washingtona Evelio Menjivar-Ayala: Međugorje je škola mira za cijeli svijet
Treći dan 35. Međunarodnog molitvenog susreta mladih – Mladifesta započeo je u nešto ugodnijem ozračju, zbog kiše koja je tijekom noć bar malo osvježila Međugorje. Mladi su prije službenog početka jutarnjeg dijela programa počeli zauzimati svoja mjesta na prostoru vanjskog oltara crkve sv. Jakova na kojem se održavaju svi programi Mladifesta. A sve je započelo i ovoga jutra uz molitvu koju je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a katehezu je na temu ovogodišnjeg Mladifesta „Marija je uistinu izabrala bolji dio…“ (Lk 10, 42) održao međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać.
Otac Carlos Pinero Medina iz Španjolske govorio je jutros mladima o promjeni svoga života u Međugorju, a Karlo Šego predstavio je rad humanitarne udruge Marijine ruke.
Popodnevni program Mladifesta nastavljen je od 16 sati, također, svjedočanstvima. Prvi je bio Dario Bezik, jedan od organizatora hodočašća u Međugorje iz Hrvatske, iz Zagreba.
On je rođen potpuno slijep, a u Međugorje dovodi hodočasnike, iako je kako kaže mislio kako njega treba netko voditi zbog sljepoće, sada on dovodi mnoge skupine u Međugorje, a nebrojeno puta popeo se i na međugorska molitvena mjesta, a pričao je i o svom iskustvu Međugorja, a godišnje Kraljici Mira dovede između 20 do 30 hodočasničkih skupina na čemu je jako zahvalan Gospodinu, kao i na brojnim milostima koje je primio.
Kijevski pomoćni biskup Oleksandr Yazlovetskiy, također, je svjedočio na Mladifestu. Mladima je poručio da u Međugorju nisu slučajno nego da ih je Blažena Djevica Marija htjela vidjeti te da će ovo mjesto i ovaj susret Majkom Božjom i njezinim sinom ostaviti trag u njihovim životima, preko njih možda i u životima drugih, a onda se prisjetio i davne 2010. godine, kada je još kao svećenik na studiju u Rimu, došao ovdje prvi put, kada je došao bez kolara i drugih svećeničkih oznaka pa onda i pojasnio zašto?
”U to sam vrijeme puno slušao o ovom mjestu ukazanja Majke Božje – i pozitivnih svjedočanstava ali i kritika, posebno kritika. Tada sam odlučio vidjeti vlastitim očima što se ovdje događa i došao sam kao špijun. Prisustvovao sam na ukazanju, služio sam nekoliko puta svetu misu, otišao sam na klanjanje, ispovijedao. U biti ništa izvanredno, ništa posebno, ali od tada više nisam sumnjao da je ovdje nazočna Majka Božja’’, kazao je mons. Yazlovetskiy, koji je potom iznio i nekoliko primjera pomoći Blažene Djevice Marije u ratu u Ukrajini te svima zahvalio na molitvama za mir u Ukrajini, uvjeren kako su se mnogi spasili zahvaljujući molitvama iz Međugorja.
Svetu misu predslavio je mons. Evelio Menjivar-Ayala, pomoćni biskup nadbiskupije Washington. Koncelebriralo mu je 707 svećenika.
U svojoj propovijedi govorio je o tome kako je ”svijet ranjen, da nam je svima potrebno ozdravljenje, ali nažalost, mnogi od nas su odvojeni od izvora iz kojeg dolaze naš život, naša snaga i naš mir”.
”Dragi mladi, i vi ste došli iz dalekih zemalja u Međugorje, u ovo svetište Marije Kraljice Mira, tražeći izvor istinskog mira i svakog dobra, onog mira koji je plod osobnog susreta s Isusom i bratskog susreta s drugima. Duh Sveti koji prebiva u srcima vjernika je onaj koji je pozvao svakoga od vas da ponovno izađete ususret Onome koji je Put, Istina i Život. Očito je da mi nosimo mnoge nutarnje rane, naše obitelji su ranjene, naše zajednice su ranjene, svijet je ranjen. Ratovi, nesigurnost, marginalizacija, prisilne migracije, gubitak vrijednosti života i ljudskog dostojanstva duboke su rane zbog kojih svijet, čovječanstvo, krvari; izgubili smo mir i čini se da je čovječanstvo izgubilo smjer koji je Bog zacrtao”, kazao je biskup Menjivar te naglasio kako je ”već dugi niz godina Međugorje istinska škola mira i bratstva za cijeli svijet”.
”Marija, Kraljica mira, okupila je u ovom svetištu kroz pastoralne inicijative, kao što je ‘Međunarodni festival mladih’, milijune svoje djece, posebno mladih poput vas, i naučila ih gdje pronaći izvor pravog mira i smisla života. Obično taj susret s Isusom po Mariji započinje izrazitim porivom srca na šutnju, na sabranost, na molitvu i na primanje sakramenta pomirenja. Koliko se ljudi vratilo vjeri i sakramentima u ovom svetištu Marije Kraljice mira? Sakrament ispovijedi donosi nutarnji mir, jer smo pomireni s Bogom, sa samim sobom i s braćom i sestrama. Koliko se ljudi vratilo kući s čvrstom namjerom da poboljšaju svoj odnos sa svojim najmilijima, da ponovno uspostave odnos s prijateljicom ili prijateljem od kojeg su se bili udaljili, da se bore protiv ovisnosti ili da se oslobode loših navezanosti? Dragi mladi prijatelji, kad se vratite kući, neka se na vašim licima primijeti radost i mir spoznaje da ste ljubljeni i izmireni. Ponovno otkrijte neizmjernu vrijednost koju imate kao ljudska bića i kao djeca Božja. Kada se osjetite praznima ili usamljenima, idite Isusu. On može ispuniti tu prazninu svojom prisutnošću”, kazao je mons. Menjivar zaključujući svoju propovijed pozivom svima da nakon ovog susreta u Međugorju budu ”glasnici mira, bratstva i milosrđa”.
Nakon svete mise deseci tisuća mladih molili su pred križem i meditirali sa svijećama.
Propovijed pomoćnog biskupa nadbiskupije Washington Evelija – Ayale na 35. Mladifestu
Trećeg dana 35. Međunarodnog molitvenog susreta mladih na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju predslavio je pomoćni biskup nadbiskupije Washington mons. Evelio Menjivar-Ayala. Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti.
Predragi mladi prijatelji,
prije samo dva tjedna imao sam priliku prisustvovati Nacionalnom euharistijskom kongresu u Indianapolisu u Indiani, zajedno s više od pedeset tisuća katolika iz svih biskupija Sjedinjenih Država. Bio je to dan ispunjen velikom radošću, predanošću, bratstvom i duhovnom obnovom. Tijekom tri mukotrpne godine pripreme za Kongres, potreba za euharistijskim buđenjem u Crkvi postala je vrlo očita: prepoznali smo da je naš svijet ranjen, da nam je svima potrebno ozdravljenje, ali nažalost, mnogi od nas su odvojeni od izvora iz kojeg dolaze naš život, naša snaga i naš mir. Isus Krist nas poziva da se vratimo izvoru i vrhuncu naše vjere i našeg blagostanja: njegovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji, prisutnosti koja postaje konkretna i stvarna kada i sami postanemo euharistijski narod i Božja prisutnost u svijetu.
Dragi mladi, i vi ste došli iz dalekih zemalja u Međugorje, u ovo svetište Marije Kraljice Mira, tražeći izvor istinskog mira i svakog dobra, onog mira koji je plod osobnog susreta s Isusom i bratskog susreta s drugima. Duh Sveti koji prebiva u srcima vjernika je onaj koji je pozvao svakoga od vas da ponovno izađete ususret Onome koji je Put, Istina i Život. Očito je da mi nosimo mnoge nutarnje rane, naše obitelji su ranjene, naše zajednice su ranjene, svijet je ranjen. Ratovi, nesigurnost, marginalizacija, prisilne migracije, gubitak vrijednosti života i ljudskog dostojanstva duboke su rane zbog kojih svijet, čovječanstvo, krvari; izgubili smo mir i čini se da je čovječanstvo izgubilo smjer koji je Bog zacrtao.
Mnogo puta se mi ljudi ponašamo poput Heroda koji je naredio da Ivanu Krstitelju odsijeku glavu, iako je osjećao određenu privlačnost prema njegovom liku i poruci, kao što smo čuli u evanđelju. Budući da nam nedostaje snažna i duboka vjera u Isusa Krista i da zaboravljamo središnje mjesto ljudskog bića i konkretne životne situacije, lako dopuštamo da nas zanesu i manipuliraju ljudi ili ideologije koje polariziraju, dijele, omalovažavaju drugoga, onoga koji ne dijeli naše ideje. A kad nam netko više nije koristan, učinimo ga svojim neprijateljem, loše govorimo o njemu ili njoj, uklanjamo ga s popisa kontakata i društvenih mreža. Ovo je najčešći način na koji se rješavamo ljudi koje danas smatramo napornima i neugodnima. Ali čak i nakon što ih eliminiramo, obilježeni smo lošim iskustvima, nesigurni u sebe, postajemo nepovjerljivi i tako se lako izoliramo i završavamo tužni, bez prijatelja i bez značajnog doprinosa dobrobiti drugih.
A znate li zašto? Jer su naši mjehovi prazni. U nama postoji praznina koju uvijek nastojimo ispuniti, ali ne nužno onim što uistinu zadovoljava. A znak te praznine je naša potreba, naša želja da posjedujemo sve više i više materijalnih dobara, da imamo pristup najnovijoj tehnologiji, da kupimo najnoviji mobitel, da kontroliramo i manipuliramo drugima po volji. Tako postajemo nezasitni potrošači, manipulatori i manipulirani jer su nam mjehovi, naša srca, prazni.
Ali mi smo ovdje! To je dobra vijest. Ti si ovdje. Dobro je što ste ovdje! (Recite osobi pored sebe: baš je dobro da si tu!) Neki su, poput mene, ovdje prvi put, drugi su došli možda mnogo puta. Nalazimo se do nogu Isusovih i njegove majke Marije, Kraljice mira. Ona, Marija, velika je Učiteljica istinskog mira i istinske radosti. „Klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju“, rekla je Marija u svom Hvalospjevu. Danas smo pozvani da uđemo u njezinu školu; školu pozornog slušanja riječi Božje; školu molitve; školu ljubavi; školu radikalnog predanja; školu svetosti. Ona nas danas pita: „Sine, kćeri, što tražiš, za čime čezneš, što ti je potrebno da pronađeš mir i pravu sreću? Želiš li da zavlada mir i sklad u tvom srcu, u tvojoj obitelji, u tvojoj školi, u tvom narodu? Želiš li biti mirotvorac u svijetu? Učinite sve što vam moj Sin Isus kaže. Vršite njegovu volju. Tako je jednostavna pouka naše Majke i Učiteljice Marije: ‘Učinite što vam on kaže’.“
Papa Franjo nam u Fratelli Tutti kaže da je Isusov mir, mir za kojim toliko čeznemo, shalom, „prije svega njegov dar, plod ljubavi, to nikada nije ljudsko dostignuće; i, polazeći od toga dara, mir je skladni skup odnosâ s Bogom, sa samim sobom, s drugima i sa stvorenim svijetom. Mir je također iskustvo Božjeg milosrđa, opraštanja i dobrohotnosti, koje nas čini sposobnima da zauzvrat vršimo milosrđe, oprost, odbacujući svaki oblik nasilja i ugnjetavanja. Stoga je Božji mir kao dar neodvojiv od toga da budemo graditelji i svjedoci mira; mirotvorci spremni započeti procese ozdravljenja i obnovljenog susreta s domišljatošću i odvažnošću“ (br. 225).
Već dugi niz godina Međugorje je istinska škola mira i bratstva za cijeli svijet. Marija, Kraljica mira, okupila je u ovom svetištu kroz pastoralne inicijative, kao što je „Međunarodni festival mladih“, milijune svoje djece, posebno mladih poput vas, i naučila ih gdje pronaći izvor pravog mira i smisla života. Obično taj susret s Isusom po Mariji započinje izrazitim porivom srca na šutnju, na sabranost, na molitvu i na primanje sakramenta pomirenja. Koliko se ljudi vratilo vjeri i sakramentima u ovom svetištu Marije Kraljice mira? Sakrament ispovijedi donosi nutarnji mir, jer smo pomireni s Bogom, sa samim sobom i s braćom i sestrama. Koliko se ljudi vratilo kući s čvrstom namjerom da poboljšaju svoj odnos sa svojim najmilijima, da ponovno uspostave odnos s prijateljicom ili prijateljem od kojeg su se bili udaljili, da se bore protiv ovisnosti ili da se oslobode loših navezanosti? Dragi mladi prijatelji, kad se vratite kući, neka se na vašim licima primijeti radost i mir spoznaje da ste ljubljeni i izmireni. Ponovno otkrijte neizmjernu vrijednost koju imate kao ljudska bića i kao djeca Božja. Kada se osjetite praznima ili usamljenima, idite Isusu. On može ispuniti tu prazninu svojom prisutnošću.
Još jedan od dragocjenih plodova Međugorja i tih susreta su mnoga zvanja na svećeništvo, posvećeni život i sveti brak. Mnogi mladi prije vas, a nadam se i mnogi od vas ovdje ćete biti potaknuti da se tijekom svog boravka ili nakon putovanja ozbiljno zapitaju: Što Bog želi od mene? Koji je put svetosti Bog namislio za mene?
Prijatelji, vrijedi se predati Bogu u pozivu koji daje smisao životu. Život sa svrhom je ono što nas čini sretnima, čak i ako to nije uvijek lak i savršen život. Ono što je važno jest imati jasan cilj, da naš pogled i naša srca budu uprta u izvor našeg mira i naše radosti, Isusa Krista. Ne bojte se reći „da“ Gospodinu kao što je to učinila Marija! Ne bojte se dati svoj život Gospodinu!
Neka ovo hodočašće u Međugorju, ovaj susret s drugim mladima iz različitih zemalja i kontinenata, iz različitih jezika i kultura, pridonese stvaranju u nama kulture susreta koja promiče mir, prijateljstvo, bratstvo i solidarnost. Neka ovaj susret bude nova Pedesetnica za nas. Neka Duh Sveti u nama ponovno zapali vatru svoje ljubavi; neka probudi u našim srcima novu misionarsku vatru, neka nas Gospodin ujedini i pošalje kao glasnike mira, bratstva i milosrđa. Ne zaboravimo moliti za mir i biti mirotvorci u svakom trenutku.
Neka vas blagoslovi Bog i Djevica Marija, Kraljica mira.
Danas se spominjemo sv. Ivana Marije Vianneyja, velikog župnika iz Arsa.
Jedva je kojem poniznu, čak i ponizivanu čovjeku pala u dio tolika slava kao Svetom Ivanu Vianneyju, koji je rođen 8. svibnja 1786., baš uoči same Francuske revolucije, u Dardillyju kraj Lyona. Seljačka obitelj iz koje potjecaše bijaše duboko kršćanska, otvorena siromasima i prosjacima. Ivan je proveo djetinjstvo i prvu mladost u doba strahovlade francuske revolucije, obrađujući očinska polja. U selu tada nije bilo nikakva učitelja. Kad mu je bilo 11 godina, prvi put se u kući pod starim velikim satom ispovjedio kod jednog svećenika koji je odbio položiti prisegu na revolucionarni ustav. Vianneyjeva je obitelj rado primala takve svećenike jer oni su i u najtežim časovima, uz opasnost od nasilne smrti, ostali vjerni Crkvi.
U noćnim je satima Ivan prisustvovao vjeronauku što su ga po selu držale redovnice obučene u građansko odijelo. Na taj se način pripremao na prvu pričest, koju je primio u jednom štaglju, dok je vani stražila dobrovoljna straža. Nevinost srca i duboka pobožnost bile su glavne značajke njegove duhovnosti. Kad su se prilike po Francuskoj revoluciji kako tako smirile, došao je u susjedni Ecully, danas predgrađe Lyona, a onda još selo, za župnika pobožni i učeni svećenik Balley. Došao je čak iz Pariza, iz opatije Sv. Genoveve. On je brzo uočio pobožnog mladića Vianneyja iz Dardilliyja te ga uzeo k sebi u župni dvor da ga pripremi za svećeništvo.
Taj je plan bio osujećivan raznim zaprekama. Najveća je bila Ivanova nesposobnost za učenje. Želio je biti svećenik, ali kako će kad je nesposoban za učenje i školu? Nalazeći se u tjeskobi, poduzeo je hodočašće u La Louvesc na grob svetog Franje Regisa. Bilo je to g. 1808. Pošao je onamo pješice, ne kupujući ništa, već proseći hranu. Sv. Franjo Regis mu je pritekao u pomoć: “Od tada je toliko napredovao u naukama da više nije upadao u malodušnost.”
Za vrijeme napoleonskih ratova Ivan je bio pozvan u vojsku, a onda silom prilika postao vojni bjegunac. Kad je prošla ta avantura i on se vratio kući da nastavi s učenjem, zapreka bijahu sjemenišni profesori koji su Ivana rušili gotovo na svakom ispitu.
Zahvaljujući posredovanju i velikoj smionosti generalnog vikara iz Lyona, Balleyjeva osobnog prijatelja, Crkva je u osobi Ivana Vianneyja dobila jednog od svojih najboljih svećenika. Generalni je vikar ovako obrazložio svoju preporuku: “Vianney je pobožan, zna moliti krunicu i štuje Majku Božju. Milost i njegovo srce učinit će ostalo.” Nije se prevario u svome sudu, ni morao pokajati zbog svoje preporuke. Vianney je više nego opravdao dano mu povjerenje.
On je napokon teškom mukom dovršio svoje nauke. Posljednji ispit što ga je uspio položiti čak je dokazao i stvarni napredak u naukama. Svećeničko ređenje, koje mu je 13. kolovoza 1815. podijelio mons. Simon, biskup Grenoblea, učinilo ga je Isusovim svećenikom zauvijek, jednim od najdostojnijih nosilaca svetoga reda. Svoju prvu misu služio je u sjemenišnoj kapelici odmah sljedeći dan. Toj radosti pridošla je i druga. Tek što se vratio u Ecully, saznao je da ga je lyonski nadbiskup imenovao kapelanom kod njegova dragoga gospodina Balleyja. Taj ga je časni svećenik još više uveo u molitveni, asketski i pastoralni život. Njih dvojica su se upravo natjecala u svetosti.
Vianney je brzo nakon toga, već g. 1818., bio imenovan župnikom u Arsu. Generalni vikar Courbon ovako mu je obrazložio to imenovanje: “U toj župi nema mnogo ljubavi prema Bogu; vi ćete je u nju unijeti.” Vianney je ostao na toj župi sve do svoje smrti 4. kolovoza 1859. te unio u nju mnogo života i ljubavi prema Bogu.
Otputovao je onamo pješice, a za njim su išla siromašna seoska kola vozeći njegovu skromnu prtljagu. Kad je bio već pred Arsom, uslijed guste magle nije se snalazio. Tada je susreo mladog pastira te ga upitao za put u Ars. Taj ga je odmah uputio jer je i sam bio iz tog sela. Župnik mu se zahvalio rekavši: “Mali moj, ti si mi pokazao put u Ars, a ja ću ti pokazati put u nebo.” Ars je kod Ivanova dolaska bilo malo, vjerski posve zapušteno i zanemareno selo. Novi se župnik, uselivši se u siromašni župni dvor, dao odmah na posao, na obraćanje svoje župe, najprije strašnim pokorama, dugim noćnim satima molitve pred Presvetim Sakramentom, veoma ozbiljnim i oštrim propovijedima. Veliku je brigu posvećivao i obnovi župne crkve. Njegov je stan bio najsiromašniji, hrana kuhani krumpiri, ali u crkvi je iz poštivanja prema Isusu želio da sve bude što ljepše.
Arški je župnik brzo počeo sudjelovati i na pučkim misijama što su ih revni svećenici činili po okolnim župama. I dok se, kako je sam rekao, među svećenicima “isticao kao seoski blesan”, ljudi su ipak grnuli k njegovoj ispovjedaonici. On ih je znao ne samo dobro ispovjediti, već i voditi putem savršenosti prema Bogu. Mnogi su ga počeli pratiti i u Ars i tako je polako počeo onaj arški proštenjarski život, s mnoštvom hodočasnika, što su dolazili k svetome župniku na ispovijed.
“Ars više nije Ars…”, mogao je ustvrditi i sam sveti župnik sa zahvalnošću Gospodinu. Selo se preobratilo i postalo središte izvanrednog pastoralnog rada u kojem je njihov župnik dnevno znao provoditi u ispovjedaonici i do 12 sati, koji put i više. Taj je silni rad uznemirio i samoga kneza tmina, zloga duha, pa je kroz dulje vremena svetoga župnika po noći uznemirivao. Jedna je od rak-rana Arsa bilo zanemarivanje svetkovanja nedjelje. Za dobro svoje župe sveti je župnik osnovao kuću Providnosti, neke vrste sirotište za siromašne i izložene djevojčice. Njima bi svako poslije podne održao vjersku pouku. Za njih je učinio i svoje prvo čudo: umnoženje brašna za potrebni kruh. Svojom jednostavnošću, ljudskošću, pa i humorom ponizni je arški župnik privlačio u Ars mnoštva, pa se to selo pretvorilo u pravo proštenište. Ljudi su naročito u velikom broju dolazili arškom župniku na ispovijed.
Josip Toccanier, kasniji arški župnik, kao svjedok procesa beatifikacije, u dobi od 51 godine, izjavio je: “Jednog sam dana bio prisutan kad je u župno dvorište u Arsu došao neki mladić, koga nikad nisam vidio, jer je bio iz Hyeresa u Provenci, a nisam mu znao ni ime. Vianney mu je rekao: ‘Prijatelju moj, vi dakle želite postati kapucin?’ Mladić se silno začudio i pocrvenio. On je stvarno imao tu želju, a o njoj još ni s kim nije govorio, pa čak ni sa svojim ispovjednikom koji je kraj njega stajao.”
Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti. Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna čudesa pa ga je Crkva proglasila blaženim i svetim te zaštitnikom svih župnika.
MOLITVA SV. IVANU MARIJI VIANNEYJU
Sveti župniče Arški, tijekom tvoga djetinjstva, srce tvoje bijaše usmjereno prema Bogu. Djevica Marija, Kristova Majka, sjajila je neprestano kao Zvijezda tvoga života. Čuo si poziv Isusa Krista, isti poziv, koji je on uputio prvim učenicima. Isti poziv, koji su tijekom povijesti prihvaćali mnogi mladići i svoj život posvetili širenju Evanđelja kao svećenici i pastiri stada Božjega.
Sveti župniče Arški, sav tvoj život bijaše odgovor na taj neodoljivi poziv, poziv ljubavi.
Izmoli našem papi milost, da ravna Crkvom Kristovom istom mudrošću i zauzetošću kojom si ti upravljao malom lađom u Arsu.
Izmoli našim biskupima hrabrost i jakost, koja im je potrebna da navješćuju Riječ Božju kako treba i da vode uznemireno stado prema Kristu, koji je Put, Istina i Život.
Izmoli našim svećenicima milost da svaki dan prikazuju svetu misnu žrtvu, sakrament Ljubavi, i da uvijek budu najtješnje povezani s otkupiteljskim križem Kristovim. Isprosi im milost da u srca ljudska ulijevaju milosrđe Krista Spasitelja po sakramentu pokore, pomirujući ljude s Bogom i s bližnjima.
Isprosi od Boga za sve milost svetosti. U trenutku razdjeljenja, uznemirenosti, mržnje i tjeskobe obraćamo se k tebi. Sveti župniče Arški, vapijemo ti, dođi u pomoć svojoj Katoličkoj Crkvi! Amen.
Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; tko vjeruje u mene, ne će ožednjeti.
XVIII. tjedan kroz godinu
Nedjelja, 4. 08. 2024.
OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Izl 16,2-4.12-15; Ps 78,3.4bc.23-25.54; Ef 4,17.20-24; Iv 6,24-35
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Ivan Marija Vianney, Justin, Rajner, Krescencije, Cecilija
NAPOMENA: ▪ Izostavlja se slavlje sv. Ivana Marije Vianneya, prezbitera, osim gdje se slavi kao svetkovina (titular crkve, zaštitnik župe).
Prvo čitanje:
Izl 16, 2-4.12-15
Učinit ću da vam daždi kruh s neba.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Sva zajednica izraelska u pustinji stade mrmljati protiv Mojsija i Arona. I rekoše im sinovi Izraelovi: »O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im. »Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« Tada reče Gospodin Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li živjeti po mom zakonu ili neće.« »Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Reci im: ‘Još večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš.« I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slána uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: »To je kruh koji vam Gospodin daje za hranu.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 78, 3.4bc.23-25.54
Pripjev:
Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim.
Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, predat ćemo budućem koljenu: slavu Gospodnju i silu njegovu.
Odozgo naredi oblacima i otvori brane nebeske, ko kišu prosu na njih mânu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
Čovjek blagovaše kruh jakih; on im dade hrane do sitosti. U svetu zemlju svoju on ih dovede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
Drugo čitanje:
Ef 4, 17.20-24
Obucite novog čovjeka, po Bogu stvorena.
Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo:
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove.
Ta vi ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je isitna u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjek, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 6, 24-35
Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.
Sto metara dugo platno s molitvama i zahvalama sudionika Mladifesta
I ove godine tijekom trajanja Međunarodnoga molitvenog susreta mladih u Međugorju sudionici mogu na velikom platnu dugom sto metara svakodnevno pisati svoje molitve, zahvale Bogu, Kraljici Mira ili neku duhovnu misao. To platno će se, sada već tradicionalno, zadnjega večeri Mladifesta u ponedjeljak (5. kolovoza) prinijeti u euharistiji u zajedničkoj molitvi.
Mladi iz Cenacola pripremili su, a mladi iz Frame brinu se oko platna pored vanjskog oltara međugorske crkve sv. Jakova.
”To platno će se zadnje večeri Mladifesta, u ponedjeljak, prinijeti Gospodinu prije početka svete mise”, najavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić te je pozvao sve da upišu svoje molitve i zahvale Bogu kao i svoje duhovne misli.
Na vanjski oltar crkve sv. Jakova donijet će ga mladi iz Frame, koji uz ostale stvari, brinu se da i sve oko tog platna bude u redu pa je red za upisivanje na njemu znao biti i više desetaka metara. Svi na vrelom hercegovačkom suncu strpljivo čekaju kako bi Gospi upisali svoje zahvale, molitve, zavjete…
Platno je još tri dana pored vanjskog oltara te se i vi, koji niste, još možete upisati sa svojim molitvama i zahvalama Kraljici Mira.
Treći dan 35. Mladifesta – Kateheza fra Ivana Hrkća, svjedočanstva Marijinih ruka i o. Carlosa Pinera Medine
Treći dan 35. Međunarodnog molitvenog susreta mladih – Mladifesta započeo je u nešto ugodnijem ozračju, zbog kiše koja je tijekom noć bar malo osvježila Međugorje. Mladi su prije službenog početka jutarnjeg dijela programa počeli zauzimati svoja mjesta na prostoru vanjskog oltara crkve sv. Jakova na kojem se održavaju svi programi Mladifesta. A sve je započelo i ovoga jutra uz molitvu koju je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić praćen uz ugodne zvuke međunarodnog zbora i orkestra od gotovo 100 članova pod ravnanjem maestra Damira Bunoze.
Geslo ovogodišnjeg susreta ‘’Marija je uistinu izabrala bolji dio’’, bilo je poticaj i nadahnuće međugorskom župnom vikaru fra Ivanu Hrkaću za današnju katehezu. Na dubok, ali i duhovit način protumačio je ulomak iz Svetoga Pisma koji donosi događaj posjeta Isusa kući Marije i Marte.
‘’Gospodin želi staviti naglasak na ono što radiš i kako radiš to što radiš, kakvo je tvoje srce u služenju’’, kazao je fra Ivan. Obje uloge su važne i Marte i Marije, no važno je duboko slušati Gospodina. ‘’Zato je važan Mladifest, živimo u užurbanosti, važno je doći i sjesti. Umiriti svoj korak, zastati uz Isusa, u klanjaju, Euharistiji, sve to znači sjesti blizu Isusovih nogu’’, istaknuo je između ostaloga fra Ivan u svojoj katehezi, u kojoj je govorio o geslu ovogodišnjeg Mladifesta te ispričao priču kako se vrata našega srca mogu otvoriti samo iznutra, a nikako izvana na silu.
”Zato je ovih dana bitno odškrinuti vrata svoga srca da svjetlost Božje riječi stvarno uđe u naše srce pa da onda stvarno jednog dana i vi i ja čujemo ove riječi umjesto Marija, da kaže: Fra Ivan je uistinu izabrao dio koji mu neće biti oduzet”, kazao je fra Ivan Hrkać.
Prvo je svjedočanstvo bilo o rukama koje pomažu, a riječ je o svjedočanstvu člana humanitarne udruge koja ima sjedište u župi Međugorje, a to su ‘’Marijine Ruke’’.
Karlo Šego, volonter Udruge kazao je kako su ‘’Marijine Ruke’’ osnovane 2016. godine s ciljem pomoći siromašnima, ali i svima kojima je pomoć potrebna. Idejni začetnik vidioc Jakov Čolo, stavio se na raspolaganju negdašnjem župniku fra Marinku Šakoti koji je Jakova zadužio da vodi Udrugu. Na početku je bio mali broj korisnika Udruge, ali se s vremenom broj povećavao. Trenutno Udruga skrbi za 700 obitelji u potrebi. Volonteri čine snagu udruge ‘’Marijine Ruke’’, to su ljudi koji su se odazvali Gospinu pozivu i žele biti njene ispružene ruke. Trenutno je u udruzi 50 volontera koji daju svoje vrijeme nesebično bratu i sestri u potrebi.
Fra Zvonimir Pavičić je mladima govorio i o Centrima Mira u svijetu koji prenose poruku Međugorja, te o njihovom značenju i snazi.
‘’Međugorje nema granica, nego su to ljudi koji daju sve da Međugorje stigne u sve krajeve svijeta. Smisao Centara je da navijesti Evanđelje, da ljude privede Bogu, molitvi, da pokaže kako je lijepo biti u Božjoj blizini. Da sve ono lijepo što živimo u Međugorju živimo tamo gdje trenutno jesmo’’, kazao je između ostaloga fra Zvonimir.
Otac Carlos Pinero Medina iz Španjolske govorio je jutros mladima o promjeni svoga života u Međugorju prije 13 godina.
”Zahvaljujem Bogu zbog čudesa koji čini u našim životima. Bog je bio velik preko svoje majke, a moja majka mi je govorila: Odabrao si bolji dio”, kazao je Otac Carlos Pinero Medina.
Popodnevni program Mladifesta započinje u 16 sati svjedočanstvima i nastavlja se molitvom krunice i svetom misom u 19 sati. Nakon svete mise uslijedit će molitva pred križem sa svijećama.
Fra Jozo Grbeš: S Gospom i anđelima uvijek ćete imati prijatelje i čuvare
Drugi dan 35. Mladifesta u Međugorju koji se održava pod geslom ”Marija je uistinu izabrala bolji dio…” (Lk 10, 42) počeo je već u šest sati kada su se mladi iz cijelog svijeta na Brdu ukazanja uz kip Kraljice Mira i molili krunicu, a završio je kasno navečer procesijom s Gospinim kipom i klanjanjem.
U petak, na Gospu od Anđela svetu misu predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš uz koncelebraciju 702 svećenika, a na početku svoje propovijedi govorio je o važnosti žena u povijesti svijeta.
”Žene su pobjednici i žrtve. Biblija nam o njima govori kako su mijenjale tijek važnih događaja povijesti, One su utjecale na sve što je važno: i ljude i događaje. Većina žena u Bibliji su anonimne, bez imena. Njihova misija bijaše važnija od njihova priznanja i imena. Kroz povijest, žene su bile iscjeliteljice i njegovateljice, igrajući višestruke uloge kao savjetnice važnih, sestre medicine, liječnice bespomoćnih, mudre žene teških vremena. Po njima je došlo zdravlje i milost. Svijet o dobrim ženama ovisi! O njihovoj snazi i ljubavi. One bolje vide. One su dame svjetla i mira. Jer snaga je u nježnosti, u čistoći i u ljubavi. One mogu očistiti ovaj svijet jer razumiju ljubav. Naš svijet žene želi učiniti muškarcima, žensko tijelo učiniti polumuškim kako ne bi bili niti jedno niti drugo. Svijet kao da želi biti između ništa i svašta”, govorio je fra Jozo Grbeš o problemima današnjeg svijeta nasuprot kojega stoji jedna žena – Marija.
”Žena obučena u sunce. I danas slavimo njen dan, Gospu od anđela. Ona je Kraljica Anđela i mučenika, Kraljica Svetaca i Kraljica Mira, majka zaboravljenih, bez glasa i imena. Posebno bliska svim franjevcima i franjevačkim granama života po iskustvu siromašnog svetog čovjeka iz Asiza.
Povijest spasenja počinje s jednim anđelom i jednom ženom. On kaže njoj: “Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom”. Ona biva zbunjena događajem i pozdravom. Na tu zbunjenost anđeo govori one jake riječi koje su potrebne svakom čovjeku: ne boj se! One odjekuju stoljećima u svakoj duši. Da, ne boj se!
Ne boj se ljubavi. Ne boj se neizvjesnosti. Ne boj se patnje. Ne boj se samoće. Ne boj se istine. Ne boj se novoga. Ne boj se javnog mišljenja. Ne boj se što će reći danas Instagrami, Tik Tok…. Ne boj se anđeo Gospodnji je s tobom”, kazao je fra Jozo pa pred mlade stavio odgovor ove mlade žene iz Nazareta, a to je čisto srce koje kaže: ‘Neka mi bude’, koje nama kaže: ‘Budite čisti’ i vaš odgovor na život bit će OK. Svijet se jako zaprljao. Djecu nam uništavaju, mijenjaju spol i rod, ime i identitet. Vjeru često iz duše čupaju i stvaraju praznine u mladim ljudima i kao da živimo u vremenu u kojem su sve mane postale krijeposti”, kazao je fra Jozo Grbeš koji se dotaknuo i aktualnih tema u takvom svijetu.
”Europa je i na Eurosongu i na Olimpijadi pokazala svu svoju prazninu. Kažu nam da je to u ime tolerancije, uključivosti… Očito je i zlo postalo naivno, bez skrivanja jer je uvijek bilo arogantno, sebično i prazno. Gdje je arogancija i sebičnost tu je uvijek praznina!
Očito je jasno kako sve nove agende temelje svoje postojanje na napadu na druge, posebice na sve što ima božanski autoritet. Postaju tako ljudi našega vremena površni u svemu kada je u pitanju karakter, moral, vjerovanje i obitelj, a prihvaćaju ono što nema smisla i to zovu tolerancija”, kazao je fra Jozo i od mladih zatražio d abudu drugačiji i da ne budu ”dio ove agende koja sve ruši, sve uništava i sve sveto čini nečistim”.
Unatoč svim ovim problemima današnjeg vremena mladim ljudima koji su ovih dana došli u Međugorje poručio je da sačuvaju čisto srce, čiste oči, čiste nakane, čiste želje, čiste čežnje… I unatoč svemu, jasno im je poručio: Ne bojte se!
”Neka vam ovi dani, ovaj Mladifest daruje dovoljno snage kako biste mogli poći u svoje domovine i biti svjedoci. Zato vas molim širite krugove dobrote, skupite mlade ljude svakim danom sve više kako bi krug ljubavi bio uvijek veći od svakoga zla. Danas više nego jučer potrebni su svjedoci koji žive ono što govore i govore ono što vjeruju.
Danas je najbolje biti kršćanin. I zato se ne bojte. Svi mi trebamo mjesta i vremena gdje ćemo skupljati snagu za sutra. Za naš novi dan i novi korak. Neka vaše mjesto i vrijeme bude ovdje. Svi mi trebamo mjesta i vremena za snagu, neka vaše bude Međugorje, mjesto milosti, Kraljice Mira i Gospe od Anđela. S Gospom i anđelima uvijek ćete imati prijatelje i čuvare. Čovjeku više ne treba. Računajte na njih. Oni idu ispred vas i oni računaju na vas. Nemojte ih zaboraviti”, zaključio je fra Jozo Grbeš.
Nakon mise program je nastavljen procesijom s Gospinim kipom i klanjenjem, a prije mise u poslijepodnevnom dijelu programa u svjedočanstvu o svom obraćenju mladima je govorila Simona Mijoković, a pjesmama i svjedočanstvom mladima se obratio i Michel Russel O’Brian.
Drugi dan Mladifesta – Molitve, kateheza, svjedočanstva, pjesma, ples…
Drugi dan 35. Mladifesta u Međugorju koji se održava pod geslom ”Marija je uistinu izabrala bolji dio…” (Lk 10, 42) počeo je već u šest sati kada su se mladi iz cijelog svijeta na Brdu ukazanja uz kip Kraljice Mira i molili krunicu.
Nakon molitve, silaska s Podbrda i malo odmora, program je nastavljen jutarnjom molitvom na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju koju je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a onda je katehezu održao fra Jure Barišić, međugorski župni vikar.
Danas, 2. kolovoza na Gospu od Anđela kada se može se dobiti potpuni ‘porcijunkulski’ oprost u svim bazilikama, svetištima i župnim crkvama pa tako i u Međugorju, tema fra Jurine kateheze bila je ispovijed. Ovaj datum 2. kolovoza i ovaj blagdan Gospa od Anđela tradicionalno je već godinama dan u kojem se u Međugorju ispovijedi najviše ljudi, a za to su im na raspolaganju stotine i stotine svećenika.
Fra Jure Barišić kazao je kako smo često svjesni važnosti nekih stvari tek kada ih izgubimo pa je kao primjer naveo osjet vida ili sluha čije važnosti nismo svjesni dok ih imamo.
”Isto tako nismo svjesni dara života i zdravlja dok nismo suočeni s bolešću, nego tek tada postanemo svjesno kako je bilo lijepo biti zdrav. Isto se događa i s grijehom. Kada griješimo, nikada ne kažemo da je to grijeh, ne nazivamo grijeh grijehom nego sebe zavaravamo kako je to ljudska slabost, kako to svi rade, neće meni Bog zamjeriti… Čovjek zavarava sebe i u jednom trenutku čovjek ne može više sakriti grijeh, ne može više opstati pred grijehom, jer je došao do zida, došao je pred nešto gdje se više ne može snalaziti i mora nekome to reći. U trenutku kad je griješio nije bio svjestan toga. Tek poslije kada ga je grijeh cijeloga zahvatio, kada je grijeh počeo utjecati na njegovo ponašanje, postao je svjestan vlastite grešnosti i ima potrebu to nekome reći na jednome mjestu”, kazao je fra Jure Barišić te donio i novozavjetne slike u kojim Isus govori o ispovijedi u kojima Isus najčešće koristi slike izgubljenosti i nađenosti.
Govorio je o potrebi ljudi da se nekome povjere jer ne mogu držati sve u sebi, govorio je o samom činu sakramenta ispovijedi, gdje su ljudi opterećeni grijehom i stidom potrebni Božjeg milosrđa, a za ispovjedaonicu je rekao kako je to jedino mjesto na kugli zemaljskoj gdje se sve može reći, i to što se kaže biva zaboravljeno, biva oprošteno, biva izbrisano… preporučio je da svatko sebe nađe ispovjednika koji će pomoći da bolje nosimo s grijesima, a na kraju je komentirajući kako je često nezgodno stati pred nekoga i reći svoje grijehe, ali da je šteta propustiti taj sakrament, ne susresti se s Gospodinom koji je pun milosrđa bilo bi šteta ne iskusiti ljepotu obraćenja.
”Bilo bi šteta ne iskusiti ljepotu obraćenja. Kako je lijep osjećaj kada čovjek vidi promjenu obraćenja, a Međugorje je na poseban način mjesto gdje se događa to obraćanje. Mi ovdje štujemo Mariju, kao Majku, kao Kraljicu Mira, ali je Isus glavni. Sva Marijina veličina izvire iz Isusove veličine. Ona je Kraljica Mira jer je njezin sin mir. Zato joj se molimo”, kazao je fra Jure i na kraju sve pozvao da se ispovijedaju i ne bježe od sakramenta ispovijedi jer, kako je kazao ”ako nestane sakramenta ispovijedi, nestat će vjere, a i nas vjernika”.
Potom je svjedočanstva imali članovi organizacije Mary’s Meals među kojima i Magnus MacFarlane-Barrow, osnivač Marijinih obroka, koji je prvu isporuku humanitarne pomoći tijekom ratnih devedesetih dovezao upravo u izbjeglički kamp kod Međugorja. Oni su predstavili svoj rad u proteklih godinu dana.
Ova organizacija sa svakodnevnim školskim obrocima trenutno hrani više od 2,4 milijuna djece na njihovu mjestu obrazovanja u 17 najsiromašnijih zemalja, koristeći inovativni model koji nudi mogućnost svakome sudjelovati i pomagati u rješavanju problema gladi. Do sada je posluženo preko ove organizacija preko tri milijarde obroka
Svjedočila je i sestra Medhin Tesfay iz Tigraja u Etiopiji, koja je govorila o teškoj situaciji u regiji, gdje je, prema procjenama, poginulo 600 000 ljudi, a mnogi su duboko traumatizirani zbog nedavnog građanskog rata.
Sestra Medhin je svjedočila u ime Marijinih obroka, globalne humanitarne organizacije koja omogućava obroke za djecu u školama, a svoje korijene vuče iz Međugorja, gdje je i sam osnivač prije više od 40 godina dobio nadahnuće za ovaj rad.
Osim toga svjedočit će i o tome kako ju je poziv u kongregaciju Kćeri Milosrđa u devedesetima doveo do pružanja prijeko potrebne humanitarne pomoći tisućama ljudi prije, tijekom i nakon sukoba.
Preko sestre Medhin i Kćeri Milosrđa, Marijini obroci osiguravaju najveći program prehrane u školama u Tigraju, poslužujući obroke za više od 110 000 djece svakog školskog dana.
Svjedočanstvo je imao i Emmet Dooley, koji je govorio o tome kako je veliki dar biti čovjek. On je Irac koji živi u Škotskoj i koji potiče dostojanstvo svakog čovjek od začeća do prirodne smrti. Govorio je o Društvu za zaštitu nerođene djece, gdje je voditelj za obrazovanje i pružanje pomoći. To je, kako je kazao najstarija pro-life organizacija u svijetu, osnovana 1967. godine i od tada štiti nerođene i najugroženije živote.
Molitve bl. Augustinu Kažotiću da se isprose milosti
Na današnji spomendan blaženog Augustina Kažotića donosimo molitvu da blaženik bude proglašen svetim i molitvu blaženiku da se isprose milosti.
Molitva da blaženi Augustin Kažotić bude proglašen svetim
Bože, izvore svega dobra, koji nam po životima svetaca pružaš primjer, po njihovu zagovoru i darom svoje milosti, potakni srca hrvatskih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica te svega naroda Božjeg i svih ljudi dobre volje, da svaki od nas, kao pripadnik Crkve ili kao građanin domovine, učini sve što je dužan učiniti da velikan naše domovinske i crkvene povijesti, blaženi Augustin Kažotić, bude proglašen svetim.
Svojim svjetlom, Gospodine, rasvijetli nam pameti, da u njegovu apostolskom, učiteljskom, prosvjetiteljskom, obnoviteljskom, prognaničkom i mučeničkom životu, prepoznamo uzor za osobnu duhovnu obnovu i putokaz autentične evanđeoske zauzetosti u obnovi duhovno i materijalno opustošene nam domovine.
Pred očima sveopće Crkve i cijeloga svijeta, obraduj, svemogući Bože, napaćeni hrvatski narod i Crkvu u Hrvata te okruni svetačkom krunom još jednoga među mnogobrojnim našim plemenitim sinovima, a svima nama udijeli istinsku vjeru da po njegovu zagovoru osjetimo pomoć u svojim duhovnim, duševnim i tjelesnim potrebama. To Te molimo, dobri Oče, po Kristu našem Gospodinu. Amen.
Molitve blaženom Augustinu Kažotiću da se isprose milosti
O, blaženi Augustine, biseru katoličkog episkopata i dominikanskog reda, oče siromaha i bijednika, isprosi od Boga svojim moćnim zagovorom dar kršćanskog jedinstva među svim narodima, a meni, što se s pouzdanjem tebi utječem, isprosi na Božju slavu i moj vječni spas, živu vjeru, nepokolebljivu vjernost svetoj majci Crkvi i milost koja mi je potrebna. Tako budi.
O, blaženi Augustine, zaštitniče Trogira, diko hrvatskog naroda, oče siromaha, tješitelju bolesnika, bijednika i nevoljnika, k tebi se pouzdano utječemo. Ti si mnoge u svom životu i poslije svoje smrti utješio, ozdravio i razne im milosti od Boga isprosio, pa meni isprosi milost za koju te vruće molim (spomeni što želiš) ako to hoće Bog, koji neka je blagoslovljen u vijeke vijekova. Amen.
Bože, koji si nam u blaženom Augustinu, svome priznavaocu i biskupu zagrebačkom, dao primjer dobra pastira, daj, molimo Te, da po njegovu zagovoru zadobijemo Tvoju milost i pomoć u svojim duhovnim i tjelesnim potrebama. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.