ČITANJA: Sir 35,12-14.16-18; Ps 34,2-3.17-19.23; 2Tim 4,6-8.16-18; Lk 18,9-14
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Ivan Kapistranski, Teodoret, Severin
NAPOMENA: ▪ Današnja se nedjelja slavi kao »misijska« da bi se u vjernicima pobudila suodgovornost i vjernička zauzetost za djelo evangelizacije. Može se uzeti misni obrazac »Za evangelizaciju naroda« (RM 717).
Prvo čitanje:
Sir 35, 12-14.16-18
Molitva poniznog prodire kroz oblake.
Čitanje Knjige Sirahove
Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka.
Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga
i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 34, 2-3.17-19.23
Pripjev:
Jadnik vapi i Gospodin ga čuje.
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima! Nek se Gospodinom duša moja hvali, nek čuju ponizni i nek se raduju!
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca da im spomen zatre na zemlji. Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. Gospodin izbavlja duše slugu svojih i neće platiti tko god se njemu utječe.
Drugo čitanje:
2Tim 4, 6-8.16-18
Čeka me vijenac pravednosti.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.
Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.
Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 18, 9-14
Carinik siđe opravdan kući svojoj, a ne farizej.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
SVJETSKI DAN MISIJA 2022: KLJUČNE BROJKE I ZNAČAJNE OBLJETNICE
Proglašenje blaženom Pauline Jaricot u Lyonu, Francuska, 22. svibnja 2022. | Twitter @@dijecesedelyon.
Misionarsku snagu Katoličke crkve teško je izmjeriti brojkama ili baciti u kalup statistike. Ipak, katolički napori diljem svijeta mjere se i izvještavaju na mnogim misionarskim područjima, od obrazovanja do zdravstva.
Prema brojkama objavljenim u povodu ovogodišnje Svjetske misijske nedjelje – ove godine koja se slavi u nedjelju 23. listopada – Katolička Crkva upravlja sa 72.785 dječjih vrtića u svijetu koje pohađa 7.510.632 učenika; 99.668 osnovnih škola za 34.614.488 učenika; i 49.437 srednjih škola za 19.252.704 učenika.
Na području zdravstva Crkva upravlja s 5322 bolnice; 14.415 ambulanti; 534 klinike za gubavce; 15.204 domova za starije, kronične bolesnike i nemoćne osobe; 9 230 sirotišta; 10.441 dječji vrtić; 10.362 bračna savjetovališta; 3.137 centara za odgoj ili preodgoj; i 34.291 drugih institucija.
Ove globalne brojke snažno su svjedočanstvo snage misionarskog djelovanja Crkve.
Svjetski misijski dan — poznat i kao Svjetska misijska nedjelja — ustanovio je papa Pio XI. 1926. godine. Obično se obilježava treće nedjelje u listopadu.
Ove godine službena tema je “Bit ćete mi svjedoci” (Dj 1,8).
Papa Franjo je u svojoj poruci za nedjelju opisao Kristove riječi u Djelima apostolskim kao“srž Isusova učenja učenicima”.
Papa je također istaknuo da se 2022. obilježava nekoliko značajnih misijskih obljetnica. Četvrta je to obljetnica osnutka Kongregacije za propagandu vjere, koja je nadgledala dramatično širenje katoličkog svijeta nakon što ju je osnovao papa Grgur XV.
Tijelo je danas poznato kao Kongregacija za evangelizaciju naroda.
Ujedno je to i druga stota obljetnica Družbe za širenje vjere koju je 1822. godine utemeljila francuska laikinja Pauline Jaricot, koja je 22. svibnja proglašena blaženom.
Tijelo je najstarije od četiri Papinska misijska društva, krovna skupina katoličkih misionarskih društava pod papinom jurisdikcijom.
Svjetsko prikupljanje održava se svake godine na Svjetski misijski dan za družbe, koje se sastoje od Družbe za širenje vjere, Družbe svetog Petra Apostola, Družbe svetog djetinjstva i Papinske misionarske unije.
Prva tri tijela dobila su naslov “Papinska” prije 100 godina, istaknuo je papa u svojoj poruci.
Papinska misijska djela imaju zadaću financijski poduprijeti misijsku djelatnost, polazeći od ideje bl. Pauline Jaricot o uključivanju običnih vjernika u misionarski rad.
Postoje četiri Papinska misijska djela utemeljena u 19. stoljeću: Papinsko društvo misionarskog djetinjstva, koje je 1843. u Francuskoj utemeljio monsinjor Forbin-Janson; Papinsko društvo za širenje vjere, koje je utemeljila Jaricot; Družba svetog Petra Apostola, osnovana 1889. na nadahnuće biskupa Jules-Alphonsea Cousin iz Nagasakija za formaciju svećenika i provedena od strane Stefanie i Jeanne Bigard; i konačno Papinska misionarska unija, koja je udruženje klera, redovnika i laika stvoreno da u Crkvi potakne strast za misijom.
Danas se misija duboko promijenila.
Zapadne zemlje pokazivale su sve manje misionarskog žara. Ipak, lokalne biskupije su sve više uključene u neka područja; postoji sve snažnija prisutnost lokalnih Papinskih misijskih djela u digitalnim medijima; a sve je više misionarskih obitelji.
Papinska misijska djela imaju ulogu nastaviti održavati misionarsku ideju sa 120 nacionalnih smjerova i mnogim inicijativama.
Katolički biskupi i organizacije diljem Afrike naporno rade na postizanju pune financijske autonomije lokalnih crkava. Mnogima je ovo težak izazov, s obzirom na okolnosti. Primjerice, Južni Sudan je zemlja sa značajnim potrebama i specifičnim problemima.
Kršćanske zajednice u zemljama u kojima su samo mala manjina – Bangladeš, Pakistan i Indija, na primjer – trebaju pomoć bez obzira na njihov broj ili politička pitanja jednostavno zato što su siromašne zemlje.
Crkvene pokrajine i druge zajednice vjernika pod biskupskom vlašću — poznate kao crkvene oblasti — ovisne o Dikasteriju za evangelizaciju imale su 2020. godine 1118, kaže statistika.
Najviše crkvenih područja povjerenih dikasteriju nalazi se u Africi (518) i Aziji (483), a slijede ih Amerika (71) i Oceanija (46).
Na dan 31. prosinca 2020. bilo je 1 359 612 000 katolika u cijelom svijetu — ukupno povećanje od 15 209 000 ljudi u usporedbi s prethodnom godinom.
Ukupan broj biskupa u svijetu ostao je gotovo isti, 5363. S druge strane, te je godine u svijetu bilo 410.219 svećenika, što je smanjenje od 4.117 svećenika u odnosu na prethodnu godinu.
Broj redovnika i redovnica koji nisu zaređeni za svećenike u istom se razdoblju povećao za 274, dosegnuvši ukupnu brojku od 50.569.
Sveti Ivane Pavle, s prozora tvog nebeskog doma udijeli nam blagoslov! Blagoslovi Crkvu koju si volio, kojoj si služio i koju si vodio, hrabreći je na putovima ovoga svijeta, donoseći Isusa svima i sve k Isusu. Blagoslovi mladež koju si toliko volio. Pomozi im sanjati, pogled im upravi gore, prema svjetlu, koje će rasvijetliti staze njihovih života ovdje na zemlji. Blagoslovi obitelj, sve obitelji blagoslovi! Ti si uočio sotonski napad na ovu nebesku iskru koju je Bog upalio na zemlji. Ivane Pavle, svojom molitvom štiti naše obitelji i svaki začeti život u njima. Moli za cijeli svijet koji se nalazi u teškoćama, koji pritišću ratovi i nepravde. Ti si se borio protiv rata pozivajući na dijalog i širio si ljubav: moli za nas da i mi postanemo neumorni donositelji mira. Sveti Ivane Pavle, s prozora tvoga nebeskog doma, gdje te gledamo s Blaženom Djevicom Marijom Bogorodicom, pošalji nam Božji blagoslov. Amen.
(Angelo kard. Comastri, Generalni vikar Njegove Svetosti za Vatikan)
Litanije sv. Ivanu Pavlu II.
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., Veliki Papa, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., namjesniče Kristov na zemlji, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., nasljedniče svetoga Petra, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., poglavaru Crkve dvadesetog stoljeća, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., koji si uveo kršćanstvo u treće tisućljeće, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., koji si bio potpuno predan Gospi u znaku «Totus Tuus», moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., ljubitelju svete krunice, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., zagovorniče ekumenizma, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., hodočasniče u Marijanska svetišta, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., marljivi apostole, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., navjestitelju evanđelja, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., poslušan poticajima Duha Svetoga, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., navjestitelju Božjega milosrđa, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., čuvaru crkvenog nauka, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., apostole Drugog vatikanskoga koncila, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., apostole euharistije, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., apostole bolesnika, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., apostole suvremenih medija, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., učitelju istine, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., prijatelju malenih, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., prijatelju mladih, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., osnivaču Dana mladih, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., hrabri propovjedniče, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., neustrašivi proroče, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., neumorni putniče, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., koji si praštao neprijateljima, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., uzore kršćanima, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., zagovorniče sretne smrti, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., uzore umiranja, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., primjeru svetosti, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., ljubitelju siromaštva, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., proglasitelju svetaca i blaženika, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., glasniče ugnjetenih, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., veliki u trpljenju, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., zagovorniče svih naroda kod Boga, moli za nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Moli za nas, sv. Ivane Pavle II.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se:
Bože, koji si svetog papu Ivana Pavla II. postavio za Pastira svoje Crkve, daruj nam da po njegovu zagovoru hrabro ispovijedamo svoju vjeru, ljubimo Crkvu Katoličku, njegujemo posebnu pobožnost prema Majci Crkve te da jednom po njegovu zagovoru dospijemo u Kraljevstvo nebesko. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Molitva za dobivanje milosti po zagovoru sv. pape Ivana Pavla II.
O, Presveto Trojstvo, zahvaljujemo Ti što si Crkvi podarilo papu Ivana Pavla II. i što dopuštaš da nježnost Tvoje očinske brige, slava Kristova Križa i svjetlo Duha ljubavi sja kroz njega. Potpuno se pouzdavajući u Tvoju beskrajnu milost i u Marijin majčinski zagovor, on nam daje živu sliku Isusa Milosrdnoga i pokazuje nam da je svetost neophodna mjera svakodnevnog kršćanskog života i put kojim se postiže vječno zajedništvo s Tobom. Podari nam, njegovim zagovorom i po Tvojoj volji, milosti za koje Te molimo.
“Ljubav mi je sve objasnila, i ljubav je sve riješila.”
“Od Marije učimo kako vjerovati čak i kada više nema nade.”
“Podsjećam vas da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što posjeduje.”
“Vjera u Krista ne vodi nas u netolerantnost. Upravo suprotno, ona nas obvezuje da se angažiramo u dijalogu. Ljubav prema Kristu ne odvraća nas od interesa prema drugim ljudima, poziva nas da ne isključujemo nikoga.”
“Nakon svega, mladi ljudi uvijek su u potrazi za ljepotom u ljubavi. Oni žele da njihova ljubav bude lijepa. I onda kada se prepuste svojim slabostima i ponašaju se skandalozno, u dubini svojih srca i dalje žele lijepe i čiste ljubavi. To vrijedi i za mladiće i za djevojke. U konačnici, oni znaju da im samo Bog može dati istinsku ljubav. Kao rezultat toga, spremni su slijediti Krista, bez brige na napore, koje će pri tome iskusiti.”
“Svaka vjernost treba da prođe kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti. Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je i važno biti kroz sav život.”
“Lako je biti dosljedan u času oduševljenja, ali je to teško u času nevolje.”
“Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu!”
“Izgradnja svijeta bez Boga, prije ili poslije, uvijek završava protiv čovjeka.”
“Ne ratu! Rat nije uvijek neizbježan. On je uvijek poraz za čovječanstvo.”
“Nasilje je ukorijenjeno u laži i laž mu je potrebna da pokuša pridobiti svjetsko javno mnijenje tvrdnjama koje su zapravo posve strane njegovu značenju, a često i proturječne. Što kazati o praksi da se onima koji se ne slažu s određenim stajalištima pripiše etiketa neprijatelja, kako bi ih lakše potukli ili im začepili usta, uz pomoć spretne i neprestane propagande pripisuje im se neprijateljska namjera ili ih se zapečati kao napadače.”
“Na slijepo nasilje i neljudsku mržnju odgovarajte očaravajućom snagom ljubavi! Pobjeđujte neprijateljstvo snagom opraštanja! Neka daleko od vas bude svaki oblik bešćutnog nacionalizma, rasizma i nesnošljivosti!”
“Kultura života znači poštivanje prirode i zaštitu Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti.”
“Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću.”
“Nacija koja ubija svoju djecu nema budućnosti.”
“Ljudski embrij nastao umjetnom oplodnjom ima dostojanstvo kao i odrasla osoba, jer je Božje stvorenje. Stoga zaslužuje brigu i pažnju kao i bilo koje drugo ljudsko stvorenje.”
“Ekološka kriza je ponajprije kriza morala i zbiljski prijezir spram čovjeka.”
“Lako je biti dosljedan u času oduševljenja, ali je to teško u času nevolje.”
“Čovjek, kojega je Bog stvorio kao muško i žensko, nosi božansku sliku otisnutu na svom tijelu „od samog početka“. Muškarac i žena predstavljaju dva različita načina ljudskog „biti tijelo“ u jedinstvu te slike.”
“Brak je najstarija objava (Božjeg) plana u stvorenom svijetu, s konačnom objavom da je „Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju“, darivajući tako braku svojom otkupiteljskom ljubavi karakter i smisao.”
“Muž je iznad svega onaj koji ljubi, a žena, s druge strane, je ona koja je ljubljena. Možda se može krivo shvatiti ideju o podložnosti žene svom mužu, kao o nekom stanju ropstva. Pravilno shvatiti izjavu moguće je u kontekstu cjelokupnog teksta iz Poslanice Efežanima, koji prije svega govori o „iskustvu ljubavi“. Naime, „iskustvo ljubavi“ prema Poslanici Efežanima govori o podložnosti Crkve Kristu, jer je Krist dao život za Crkvu, te stoga označava iskustvo Njegove ljubavi.”
“Sam Krist ispoljava tu savršenu ljubav kojom je ljubio (Crkvu) dajući sebe samog za nju. Ova ljubav slika je i nadasve model ljubavi koju muž treba pokazati svojoj ženi u braku, kada su međusobno podložni jedno drugomu „iz poštovanja prema Kristu“.”
“Ne postoje osobne ili socijalne prilike koje bi opravdale čin kontracepcije.”
“Nakon svega, mladi ljudi uvijek su u potrazi za ljepotom u ljubavi. Oni žele da njihova ljubav bude lijepa. I onda kada se prepuste svojim slabostima i ponašaju se skandalozno, u dubini svojih srca i dalje žele lijepe i čiste ljubavi. To vrijedi i za mladiće i za djevojke. U konačnici, oni znaju da im samo Bog može dati istinsku ljubav. Kao rezultat toga, spremni su slijediti Krista, bez brige na napore, koje će pri tome iskusiti.”
“Ustanite, hajdemo! Božja ljubav nam ne nameće terete koje ne bismo mogli nositi, niti pred nas stavlja zahtjeve kojima ne možemo udovoljiti; ako poziva, onda i dolazi s potrebnom pomoći.”
“Nećete pronaći ljubav bez križa, a križ nećete moći nositi bez ljubavi.”
“Ljudi moraju znati da u svećeničkom pozivu i vjerskom životu nema mjesta za one koji bi nanijeli zlo mladima.”
“Zaređen sam za svećenika s 26 godina. Otada je prošlo 56 godina. Gledajući unazad i prisjećajući se tih godina, jamčim vam kako se isplati posvetiti Kristovoj stvari i, radi njegove ljubavi, predati se na službu čovjeku!”
“Objavljujem da Crkva nema ovlasti proširiti ređenje na žene i da prosudbu o tome definitivno trebaju donijeti svi Crkvi odani.”
“Moramo tražiti oprost zbog mnogih grijeha kojima su se okaljali kršćani u mislima, riječima i djelima, i preko nepokretne ravnodušnosti pred nepravdom.”
“Nikad nije bilo jednostavno prihvatiti poruke Evanđelja i nikad neće biti.”
“Kršćani i muslimani – općenito, loše smo se razumjeli. U prošlosti bili smo suprotstavljeni, čak smo se i iscrpljivali u polemikama i ratovima. Vjerujem da nas Bog danas poziva da promijenimo stare navike.”
“Ne možemo izbjeći svaku kritiku niti je moguće udovoljiti svima.”
“Čitava naša duhovna snaga i moć proizlazi iz molitve. Po molitvi, sakramentu pokore i euharistiji dopuštamo Isusu da promijeni naše srce, oslobodi ga od grijeha i osposobi za ljubav.”
“Da bismo svakodnevno kročili putem vjere,treba odrediti vrlo konkretno vrijeme za molitvu: Gospina krunica, krunica Božjega milosrđa, razmatranje Svetog Pisma, klanjanje pred Presvetim Sakramentom ili drugi oblici molitve.”
“Bog nikada ne prestaje djelovati, a njegov glavni posao uvijek će ostati križ i uskrsnuće Kristovo.”
MOLITVA KOJU JE SV. IVAN PAVAO II. MOLIO SVAKI DAN
Još od djetinjstva sveti Ivan Pavao II. molio je molitvu Duhu Svetomu. Mali Karol Wojtyla izgubio je majku u devetoj godini. Nakon njezine smrti postao je ministrant. Prema njegovu sjećanju, nije bio najbolji u obvezama. Otac je vjerojatno bio zabrinut i jednom je rekao svom sinu: ‘Ti nisi dobar ministrant, ne moliš se dovoljno Duhu Svetom, treba mu se moliti!’ I tada je otac svom sinu pokazao molitvu. Od tada, Wojtyla je tu molitvu molio svaki dan.
Karol Wojtyla počeo je moliti, a kasnije je kao papa govorio o utjecaju očeve duhovne lekcije na njegov život.
– Nisam ju zaboravio. Bila je to važna duhovna lekcija, trajnija i snažnija od svega što sam naučio iz čitanja ili poučavanja, koju sam čuo govoriti od oca; još i danas čujem njegov glas. Rezultat ove lekcije iz djetinjstva jest moja enciklika o Duhu Svetom – rekao je mnogo godina kasnije kao papa.
Sveti Ivan Pavao II. potaknuo je mlade na molitvu i svjedočio je o Božjem djelovanju kroz nju.
– Kao što je moj otac jednom položio knjigu u moju ruku i u njoj mi pokazao molitvu za darove Duha Svetoga, danas ja, koga vi također nazivate ocem, želim moliti s vama: za dar mudrosti, za dar razuma, za dar znanja, za dar savjeta, za dar jakosti, za dar pobožnosti, što znači sveta vrijednost života, ljudskog dostojanstva, za dar svetosti ljudske duše i tijela, i na kraju za dar Božjeg straha, za koji psalmist kaže da je početak mudrosti; primi od mene molitvu koju me je učio moj otac – i ostani joj vjeran– rekao je Papa.
Godinu dana prije smrti, Papa, koji se tresao, drhtavom je rukom zapisao molitvu Duhu Svetomu na komadu papira kako ju ne biste zaboravili. Želja Ivana Pavla bila je da molite Duha Svetoga, da doživite blagoslov u izobilju kako je to on doživljavao.
Molitva Duhu Svetomu koju je sveti papa Ivan Pavao II. zapisao:
Duše Sveti, molim Te za dar mudrosti kako bih bolje upoznavao Tebe i Tvoje Božje savršenstvo; za dar razuma, za bolje razumijevanje duha tajne vjere svete; za dar jakosti, da živim preko načela vjere; za dar savjeta, kako bi mogao tražiti savjet za sve u Tebi i uvijek ga mogao nalaziti u Tebi; za dar hrabrosti, da mene nikakav strah ni zemaljska razmatranja ne mogu odvojiti od Tebe; za dar pobožnosti, da uvijek služim Tvom veličanstvu ljubavlju djece; za dar Božjeg straha, da se bojim grijeha, koji Tebe, Bože, vrijeđa.
DUHOVNA OPORUKA KRVNIKA SV. MARIJE GORETTI: “MALA MARIJA BILA JE USITINU MOJE SVIJETLO, MOJA ZAŠTITNICA”
Alessandro Serenelli, 20-godišnjak koji je 1902. godine pokušao silovati 11-godišnju Mariju Goretti, buduću sveticu, a zatim ju usmrtio s 14 uboda nožem, imao je svoju povijest. Otac mu je bio alkoholičar, majka je završila u psihijatrijskoj bolnici kad je Alessandru bilo samo nekoliko mjeseci jer ga je htjela utopiti, a njegov je brat počinio samoubojstvo.
Zagledamo li se u dubinu svakog čovjeka, u njegovu povijest i okolnosti u kojima je rastao, uvidjet ćemo da su ga te okolnosti oblikovale i vodile boljim ili lošijim životnim putem.
I Alessandro Serenelli, 20-godišnjak koji je 1902. godine pokušao silovati 11-godišnju Mariju Goretti, buduću sveticu, a zatim ju usmrtio s 14 uboda nožem, imao je svoju povijest. Otac mu je bio alkoholičar, majka je završila u psihijatrijskoj bolnici kad je Alessandru bilo samo nekoliko mjeseci jer ga je htjela utopiti, a njegov je brat počinio samoubojstvo.
Teške životne okolnosti nipošto ne mogu biti opravdanje za bilo kakav zločin, no drukčiji pogled na grešna čovjeka može odvratiti osobu i s puta najvećeg zla. To je poruka milosrđa koju prepoznajemo u mnogim svecima, a osobito u svetačkom liku Marije Goretti koja je bila Alessandrova susjeda.
Alessandro Serenelli / Foto: mariagoretti.com
Njezina majka Assunta, naime, ostala je udovica sa šestero male djece, od kojih je Marija bila najstarija. Majka je često izbivala iz kuće radeći na imanju, pa je manju djecu i kućanske poslove povjerila Mariji koja se u tomu pokazala vrlo spretnom. Ipak, nadošla je napast u kojoj je sin Serenellijevih, Alessandro pohotno gledao na Mariju. Dvaput je imala sreće izbjeći Alessandrove nasrtaje, a zatim je došao i kobni 5. srpnja 1902. kad je oko podneva bila sama u kući, a Alessandro je opet nasrnuo na nju i odvukao je u sobu. Budući da mu se nadljudskom snagom opirala odustao je od svoje nakane, no vođen osvetničkom mržnjom dograbio je nož i zadao joj 14 velikih i 4 male rane. Dok mu se odupirala molila ga je da to ne čini i da se sjeti svoje duše, a na samrti Marija Goretti mu je oprostila, izrazivši želju da ga jednog dana sretne u nebu.
Alessandro Serenelli / Foto: mariagoretti.com
Alessandro je, naravno, zbog toga završio u zatvoru, no njegov ga čin nije previše dirao. Sve do onog trenutka kada mu se Marija Goretti ukazala u zatvorskoj ćeliji i rekla da mu je još na samrti oprostila. Tada je započeo njegov put obraćenja.
Nakon odsluženja kazne, Alessandro je na sam Badnjak 1934. posjetio Marijinu majku Assuntu i molio je za oprost. Nakon toga je otišao u franjevački samostan i tamo radio kao vrtlar do kraja svog života.
U smiraj života, sada već novi čovjek, Alessandro piše svoju duhovnu oporuku u kojoj iskazuje iskreno žaljenje zbog svog mladenačkog čina, a te su njegove riječi mnoge potaknule na promjenu i obraćenje.
Alessandrova duhovna oporuka
Imam skoro 80 godina i idem prema svome kraju. Gledajući unatrag, priznajem da sam u ranoj mladosti krenuo krivim putem: putem zla koji me odveo u propast. Putem tiska sam gledao zabave i loše primjere koje je većina mladih slijedila bez razmišljanja: ni ja se nisam brinuo. Imao sam blizu sebe praktične vjernike, ali nisam obraćao pažnju na njih, zaslijepljen grubim nagonom koji me gurnuo na zao put. S 20 godina počinio sam zločin iz strasti kojega se danas užasavam i na sam spomen. Maria Goretti, danas svetica, bila je dobri anđeo kojega je providnost stavila na moj put da me spasi. Još uvijek su mi u srce utisnute njezine riječi opomene i oprosta. Molila je za mene, posredovala je za svog ubojicu. Uslijedilo je 30 godina zatvora. Da nisam bio maloljetan, bio bih osuđen na doživotnu kaznu. Bespogovorno sam prihvatio zasluženu kaznu: shvatio sam svoju krivnju. Mala Marija bila je uistinu moje svjetlo, moja zaštitnica; uz njezinu sam se pomoć dobro držao tijekom svojih 27 godina robije i nastojao živjeti pošteno kad me društvo ponovno primilo među svoje članove. Sinovi svetog Franje, manja braća kapucini iz Marchi, serafskom su me ljubavlju primili među svoje, ne kao slugu, već kao brata. Živim s njima 24 godine. I sada mirno čekam trenutak kad ću biti pridružen Božjoj viziji, kad ću zagrliti svoje voljene i biti blizu svog anđela zaštitnika i njezine drage majke Assunte. Neka oni koji budu čitali ovo moje pismo izvuku mudru pouku da se već od djetinjstva klone zla i uvijek slijede dobro. Neka shvate da vjera sa svojim zapovijedima nije nešto bez čega se može, nego je prava utjeha, jedini siguran put u svim okolnostima, pa i onim najbolnijima u životu.
Mir i dobro
Macerata 5. svibnja 1961. godine Alessandro Serenelli
“OBROK ZA POMOĆ MISIJAMA” U ŽUPI KRISTA KRALJA U ČITLUKU
Pretposljednja nedjelja mjeseca listopada za cijelu katoličku Crkvu dan je molitve i misijske animacije.
Svjetski Misijski dan jest dan kad se cijela Crkva moli i skuplja priloge na misijske nakane Crkve. Ovo je obvezatan dan solidarnosti katolika cijeloga svijeta.
Mi smo kao župna zajednica ovo godine pripremili organizaciju u obliku “obroka za pomoć misijama.”
Ove godine pomoć ide fra Peri Čuiću članu Hercegovačke franjevačke Provincije koji djeluje u Kongu, u Africi.
Naime, na dvorištu crkve u organizaciji Trećega franjevačkog Reda iz Čitluka, organizirat će se kuhanje graha.
Kupnjom porcije graha svaki od vas svojim prilogom moći će pomoći životu i radu našega Misionara u Africi
Ova akcija na poseban način bit će nakon svetih misa u 10,30 i 12 sati.
Sutra (23. listopada 2022.) je Misijska nedjelja i sva milostinja prikupljena na svetim misama ide za misije.
ŠTO JE MISIJSKA NEDJELJA?
Misijska nedjeljadan je molitve i promicanja misija. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. U crkveni kalendar uveo ju je papa Pio XI. 1926. godine. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada vjernici su pozvani da u korist misija daju i dobrovoljne novčane priloge. Misije pomažu ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta: prehranom, medicinskom skrbi, obrazovanjem i Božjom Riječi. Odlazak u misije daje misionarima iznimno unutrašnje obogaćenje. Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstog krova nad glavom. No istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli »zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje – iskrenost, jednostavnost i ljubav prema životu, ma kakav on bio – uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno. Misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 93 i djeluju u 32 zemlje u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe.
Najveći broj misionara djeluje u Africi. Upravo tamo , s obzirom na teške i gotovo dramatične situacije ponekad su upravo misionari jedini koji donose pomoć kojom spašavaju život. Na Drugom vatikanskom saboru (1962- 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve”Ad gentes”koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike. (tekst preuzet s www.sv-ilija-metkovic.com)
„Ivana Pavla II svi znaju: njegovo lice, karakterističan način kretanja i govora; njegovu uronjenost u molitvu i njegovu spontanu vedrinu. Mnoge su se njegove riječi neizbrisivo urezale u naše sjećanje, počevši od strastvenog pokliča kojim se na početku svoga pontifikata predstavio narodu: ‘Širom otvorite vrata Kristu i ne bojte ga se!’ Ili ovu izreku: ‘Nitko ne može živjeti kušnji; nitko ne može eksperimentalno voljeti.’ Cijeli jedan pontifikat sažet je u riječima poput ovih. Kao da bi posvuda želio otvoriti vrata Kristu i želi otvoriti ljudima vrata koja vode u pravi život, u pravu ljubav.” – Papa emeritus Benedikt XVI
Život sveca je život u kojem je Evanđelje svijetlo. Time je Crkva dobila neprocjenjiv dar u svetom Ivanu Pavlu II. Svojim je životom pokazao zračenje Božjeg očinstva u čovječanstvu ili ono što sveti Pavao naziva “novošću života u Kristu” (usp. Rim 6,4).
Karol Józef Wojtyła prikazan je kao dječak u Wadowicama u Poljskoj. (CNS fotografija)
Djetinjstvo
“Još se nisam bio pričestio kad sam ostao bez majke: imao sam jedva devet godina.” — Karol Wojtyła
Karol Józef Wojtyła rođen je 18. svibnja 1920. u Wadowicama u Poljskoj kao najmlađe od troje djece. Iako je rođen u obitelji punoj ljubavi, njegov rani život bio je obilježen patnjom i gubitkom. Njegova starija sestra, Olga, umrla je u djetinjstvu, a kad je Karol imao dvanaest godina, njegova majka Emelia umrla je od zatajenja bubrega, a njegov stariji brat, Edmund, umro je herojski služeći oboljelima od šarlaha. Prijatelji su ga poznavali kao Loleka, a rastao je pod očevim vodstvom i bio je živahan mladić, atletski građen, marljiv i nadaren kazališni izvođač.
Karol Józef Wojtyła na fotografiji na svojoj prvoj pričesti 25. svibnja 1929. (Foto CNS)Ovaj portret mladog Karola Józefa Wójtyłe pojavio se na plakatu za kazališnu grupu Studio 39. (CNS foto/Catholic Press Photo)
Mladić
“Riječi moga oca imale su vrlo važnu ulogu jer su me usmjerile prema tome da postanem istinski štovatelj Boga.” — Karol Wojtyła
“Nakon njezine smrti, a kasnije i smrti mog starijeg brata, ostao sam sam sa svojim ocem, duboko religioznim čovjekom. Dan za danom mogao sam promatrati skromni način na koji je živio … njegov primjer bio je na neki način moje prvo sjemenište, neka vrsta domaćeg sjemeništa.” — Karol Wojtyła
Mladi Karol je 1938. godine pohađao Jagelonsko sveučilište u Krakovu gdje je studirao poljski jezik, književnost, kazalište i poeziju. Također je nastupao u lokalnim kazališnim produkcijama, suosnivajući Rhapsodic Theatre of Kraków. U to je vrijeme upoznao svog duhovnog mentora, Jana Tyranowskog, i upoznao se s karmelskom mistikom sv. Ivana od Križa. Taj je susret duboko promijenio tijek njegova života, dovevši ga do svećeništva. Međutim, njegov studij je prekinut kada je nacistička Njemačka napala Poljsku u rujnu 1939. godine.
Kako bi ostao u zemlji, Karol je bio prisiljen raditi u kamenolomu, kao i noćne smjene u kemijskoj tvornici Solvay. Tijekom tog vremena, Karol je pretrpio gubitak oca, koji je umro od srčanog udara 18. veljače 1941. Godine 1944., čudom je preživio kada ga je udario njemački kamion. Kroz sve to pripovijeda o sazrijevanju svoga poziva i formiranju svećeničkog identiteta.
Karol Józef Wojtyła prikazan je otprilike u vrijeme kada je postao svećenik. (CNS fotografija)
Svećenik / biskup
„Kao mlad svećenik naučio sam voljeti ljudsku ljubav… Ako netko voli ljudsku ljubav, prirodno se javlja potreba da se potpuno posvetite službi ‘poštene ljubavi’, jer ljubav je poštena, lijepa je.” — Papa Ivan Pavao II
Karol se pridružio tajnom sjemeništu koje je vodio kardinal Sapieha i zaređen je sam na blagdan Svih svetih 1946. Zatim je otputovao u Rim kako bi nastavio svoj doktorski studij. Po povratku u Poljsku imenovan je pomoćnim župnikom u župi u Niegowicu, gdje je započeo svoj životni rad s mladima.
Nakon što je približno pet godina predavao na Jagielonskom sveučilištu i imenovan predstojnikom Etike na Katoličkom sveučilištu u Lublinu, vlč. Wojtyła je posvećen za pomoćnog biskupa Krakowa 4. srpnja 1958. – najmlađi biskup u povijesti Poljske. Za njegov izbor među prvima su čuli mladi koji su ga pratili na mnogim kampovima i planinarenjima.
Neprestano zabrinut za pitanje čovjeka, biskup Wojtyła poticao je duhovni i kulturni otpor komunističkoj okupaciji Poljske, dajući svojim sunarodnjacima nadu u suočavanju s teškim ugnjetavanjem.
Biskup Wojtyła sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru koji je započeo 1962., gdje je pružio ključnu potporu temeljnim dokumentima Koncila. Njegov uvid i darovi također su bili središnji u konačnoj formulaciji Humanae Vitae , koju je proglasio papa Pavao VI. 1968. Ubrzo nakon toga, uzdignut je u Kardinalski zbor.
Papa Ivan Pavao II pojavljuje se iz Bazilike svetog Petra nakon svog izbora navečer 16. listopada 1978. (CNS photo/Catholic Press Photo)
Rano papinstvo
“Ne boj se! Otvorite širom vrata Kristu… Krist zna ‘što je u čovjeku’. On to jedini zna.” — Papa Ivan Pavao II. u svom inauguracijskom govoru, Trg sv. Petra, 22. listopada 1978.
Kardinal Wojtyła izabran je za papu 16. listopada 1978., a uzeo je ime Ivan Pavao II. Bio je 263. Petrov nasljednik i trebao je imati jedan od najdužih pontifikata u povijesti Crkve, koji je trajao gotovo 27 godina. Zadržao je svoje biskupsko geslo, izvučeno iz dubokog uvida sv. Ljudevita Montfortskog, “ Totus Tuus – potpuno sam tvoj”. Svijetu će postajati sve jasnije da je ovo papinstvo bilo utjelovljenje tog gesla i izravan odgovor na božansku ljubav, koja je bila duboko izražena u njegovoj ljubavi prema čovjeku.
Odmah je Ivan Pavao II krenuo cijelim svijetom snažnog misionarskog duha. Krenuo je na 104 apostolska putovanja u 129 različitih zemalja, “do najudaljenijih krajeva zemlje” (Dj 13,47), počevši od Zapada, Meksika i Sjedinjenih Država, radi Evanđelja. Njegova ljubav prema mladima dovela ga je do osnivanja Svjetskog dana mladih, koji se tijekom njegova pontifikata obilježavao 19 puta, a koji je privukao milijune mladih iz cijeloga svijeta. Papina briga za brak i obitelj jasno je izražena u osnivanju Svjetskog susreta obitelji, njegovoj katehezi o ljudskoj ljubavi u srijedu i osnivanju Papinskog instituta za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II.
Papina prisutnost na svjetskoj pozornici započela je postupno i mirno uklanjanje komunizma iz istočne Europe, izbjegao je rat između nacija Čilea i Argentine i započeo obnovu mira i iscjeljivanje podjela između glavnih svjetskih religija.
Papi Ivanu Pavlu II. pomažu pomoćnici nakon što je ustrijeljen na Trgu svetog Petra 1981. (foto CNS/L’Osservatore Romano)
Pokušaj atentata
“U svemu što mi se tog dana događalo osjetila sam (Majku Božju) izuzetnu majčinsku zaštitu i brigu, koja se pokazala jačom od smrtonosnog metka.” — Papa Ivan Pavao II.
13. svibnja 1981. papa Ivan Pavao II bio je žrtva pokušaja atentata na Trgu svetog Petra. Šokirajući svijet, pokazao je nevjerojatnu ljubav i oprost kada je osobno posjetio svog napadača, Alija Agcu, u zatvoru Rebibbia 1983. Nakon oporavka, papa Ivan Pavao II. Opća audijencija i nebrojeni milijuni vjernika tijekom njegovih kasnijih pastoralnih pohoda diljem svijeta. Nastavio se sastajati s brojnim vladinim čelnicima tijekom 38 službenih posjeta i 738 audijencija i sastanaka održanih sa šefovima država, uključujući dva značajna govora u Ujedinjenim narodima i 246 audijencija s premijerima.
Papa Ivan Pavao II. sjedi sa svojim potencijalnim ubojicom, Mehmetom Ali Agcom, u rimskom zatvoru Rebibbia 1983. (CNS photo/Arturo Mari, L’Osservatore Romano)Papa Ivan Pavao II. hoda šljunčanom stazom na nedatiranoj fotografiji vatikanskog fotografa Artura Marija. (CNS foto/L’Osservatore Romano)
Naslijeđe
“Odgovor na strah koji zamračuje ljudsku egzistenciju na kraju dvadesetog stoljeća je zajednički napor da se izgradi civilizacija ljubavi… Uz pomoć Božje milosti možemo u sljedećem stoljeću i sljedećem tisućljeću izgraditi civilizaciju dostojnu čovjeka, istinsku kulturu slobode. To možemo i moramo!” — Papa Ivan Pavao II u svom obraćanju Ujedinjenim narodima
Naučna ostavština Ivana Pavla II. jedna je od najbogatijih u povijesti Crkve. Neumorno je čuvao polog vjere i predaju Crkve od zabluda, promičući autentični teološki, moralni i duhovni nauk.
Sveti Ivan Pavao II. također je bio plodan pisac; među njegovim glavnim dokumentima su mnoga blaga Crkve. Njegovi su spisi uključivali 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 45 apostolskih pisama uz kateheze izrečene na općim audijencijama, predavanja i propovijedi koje je održao tijekom brojnih putovanja.
Svojim naglaskom na univerzalnom pozivu na svetost, beatificirao je 1338 ljudi i kanonizirao 482 svetaca, više od svih papa u posljednjih 500 godina zajedno.
Papa Ivan Pavao II. susreo se sa židovskim i muslimanskim vođama u Jeruzalemu 2000. (foto CNS/Arturo Mari, L’Osservatore Romano)
Veliki jubilej
„Cijeli kršćanski život je kao veliko hodočašće u kuću Očevu, čiju bezuvjetnu ljubav prema svakom ljudskom stvorenju, a posebno prema ‘razmetnom sinu’, svaki dan iznova otkrivamo… Jubilej…treba potaknuti svakoga na…put obraćenja.” — Papa Ivan Pavao II.
Tijekom svog pontifikata papa Ivan Pavao II. vodio je i pripremao Crkvu za proslavu Velikog jubileja, proslave Božjeg milosrđa i oproštenja grijeha, koja je započela otvaranjem Svetih vrata Bazilike svetog Petra. Osam milijuna hodočasnika došlo je u Rim na molitvu tijekom 2000. godine, dok su Crkva i cijelo čovječanstvo ulazili u treće tisućljeće od rođenja Otkupitelja.
U tom je razdoblju papa Ivan Pavao II. molio za Božje oproštenje i za oproštenje ranjenih grijesima kršćana tijekom protekla dva tisućljeća.
Ivan Pavao II. uspješno je poticao dijalog sa Židovima i inaugurirao vrijeme ozdravljenja između Židova, muslimana i predstavnika drugih religija. Nekoliko je puta uputio poziv tim skupinama da sudjeluju na svjetskim susretima za molitvu za mir.
Uz Godinu otkupljenja, Marijansku godinu i Godinu euharistije posvetio se duhovnoj obnovi Crkve. Bio je uvjeren da će Crkva, čak i pred velikim kušnjama koje je čovječanstvo proživjelo u prošlom stoljeću, dobiti hrabrost i osvježenje približavanjem Srcu Kristovu u Euharistiji. Izjavio je: “…Pogled Crkve neprestano je usmjeren prema njezinu Gospodinu, prisutnom u oltarskom sakramentu, u kojemu otkriva potpuno očitovanje njegove bezgranične ljubavi” (Ivan Pavao II., Ecclesia de Eucharistia , 2003.).
Kristova ljubav, “ona ljubav koja ide do kraja”, koju je cijelim svojim životom naviještao sveti Ivan Pavao II., postajala je sve shvatljivija svijetu kako se bližio dan njegova povratka u Očev dom.
Papa Franjo slavio je misu kanonizacije sv. Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. na Trgu svetog Petra u Vatikanu 27. travnja. (Foto CNS/Paul Haring)
Smrt i beatifikacija
“Sama smrt je sve samo ne događaj bez nade. To su vrata koja se širom otvaraju u vječnost i, za one koji žive u Kristu, iskustvo sudjelovanja u otajstvu njegove smrti i uskrsnuća.” — Papa Ivan Pavao II
Pateći od iscrpljujućih učinaka Parkinsonove bolesti, posljedica rana od pokušaja atentata, višestrukih operacija i gubitka glasa, papa Ivan Pavao II. je u svojim posljednjim danima izrazio otajstvo Raspetoga Gospodina.
Sa stotinama tisuća mladih ljudi ispod prozora papinskog apartmana koji su bdjeli uz svijeće tijekom papine posljednje agonije, Ivan Pavao II. šapnuo je kao odgovor: „Tražio sam te i došao si k meni. Hvala vam.” Papa Ivan Pavao II. umro je tijekom prve večernje nedjelje Božanskog milosrđa, 2. travnja 2005., u 21:37, ubrzo nakon što je izgovorio svoje posljednje zvučne riječi: “Pusti me da idem u kuću Oca svojega.”
Više od tri milijuna hodočasnika otputovalo je u Rim odati počast Papi, a neki su stajali u redu više od 24 sata kako bi molili u znak zahvalnosti za svog voljenog Svetog Oca.
Dana 28. travnja 2005. papa Benedikt XVI. objavio je da će se za Ivana Pavla II. ukinuti normalno petogodišnje razdoblje čekanja prije početka kauze za proglašenje blaženim i svetim. Dana 1. svibnja 2011. papa Benedikt XVI. proglasio je blaženim papu Ivana Pavla II., a papa Franjo kanonizirao je svetog Ivana Pavla II., zajedno sa svetim Ivanom XXIII., 27. travnja 2014. godine.
“Možemo biti sigurni da naš ljubljeni Papa danas stoji na prozoru Očeve kuće, da nas vidi i blagoslivlja.” — Papa Benedikt XVI., na misi zadušnici za papu Ivana Pavla II., 8. travnja 2005.
Krist je Glava od kojega sve Tijelo promiče svoj rast.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo!
Svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje dade dare ljudima. Ono »uzađe« — što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 122, 1-5
Pripjev:
Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!
Obradovah se kad mi rekoše: »Hajdemo u Dom Gospodnji!« Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja.
Po Zakonu Izraelovu, da slave ime Gospodnje. Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova.
Evanđelje:
Lk 13, 1-9
Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«
Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«
