SVETAC DANA – SV. NIKOLA

Sveti Nikola je bio biskup koji je živio u četvrtom stoljeću, u mjestu zvanom Myra u Maloj Aziji (danas Turska ). Bio je vrlo bogat čovjek jer su mu roditelji umrli kad je bio mlad i ostavili su mu mnogo novca. Također je bio vrlo ljubazan čovjek i bio je poznat po pomaganju siromašnima i davanju tajnih darova ljudima kojima je to bilo potrebno. Postoji nekoliko legendi o svetom Nikoli, ali ne znamo je li neka od njih istinita!

Najpoznatija priča o svetom Nikoli govori kako je nastao običaj postavljanja čarapa u koje se prvo stavljaju darovi! Ide ovako:

Bio jedan siromah koji je imao tri kćeri. Čovjek je bio toliko siromašan da nije imao dovoljno novca za miraz, pa mu se kćeri nisu mogle udati. (Miraz je svota novca koju mladenkini roditelji isplaćuju mladoženji na dan vjenčanja. To se još uvijek događa u nekim zemljama, čak i danas.) Jedne noći, Nikola je potajno spustio vreću zlata niz dimnjak i u kuću (to je značilo da se najstarija kći tada mogla udati). Torba je pala u čarapu koja je bila obješena kraj vatre da se suši! To se kasnije ponovilo i s drugom kćeri. Napokon, odlučan otkriti osobu koja mu je dala novac, otac se svake večeri potajno skrivao kraj vatre sve dok nije uhvatio Nikolu kako ispušta vreću zlata. Nikola je molio čovjeka da nikome ne kaže što je učinio, jer nije želio skrenuti pozornost na sebe. Ali ubrzo se vijest pročula i kad bi netko dobio tajni dar, mislilo se da je možda od Nikole.

Zbog svoje dobrote Nikola je proglašen svecem. Sveti Nikola nije samo svetac djece nego i pomoraca! Jedna priča govori o tome da je pomagao nekim mornarima koje je zahvatila jaka oluja na obali Turske. Oluja je bjesnila oko njih i svi su ljudi bili prestravljeni da će njihov brod potonuti ispod divovskih valova. Molili su svetog Nikolu da im pomogne. Odjednom je stajao na palubi ispred njih. Naredio je da se more smiri, oluja je utihnula i oni su mogli sigurno otploviti svojim brodom u luku.

Sveti Nikola je bio prognan iz Mire i kasnije bačen u tamnicu za vrijeme progona kršćana od strane cara Dioklecijana, ali je oslobođen u vrijeme kasnijeg cara Konstantina, koji je bio kršćanin. Sveti Nikola je prisustvovao Nicejskom saboru 325. godine (gdje se raspravljalo o kršćanstvu).

Nitko zapravo ne zna kada je Sveti Nikola umro, bilo je to 6. prosinca 343. godine (što se čini najvjerojatnijim), 345. ili 352. godine. Godine 1087. njegove su kosti iz Turske ukrali neki talijanski trgovački pomorci. Kosti se danas čuvaju u crkvi nazvanoj po njemu u talijanskoj luci Bari. Na blagdan svetog Nikole (6. prosinca) pomorci Barija još uvijek nose njegov kip iz katedrale na more, kako bi blagoslovio vode i tako im omogućio sigurnu plovidbu tijekom cijele godine.

1066. godine, prije nego što je otplovio u Englesku, William Osvajač molio se svetom Nikoli tražeći da njegovo osvajanje prođe dobro.

Posebno je štovan na kršćanskom Istoku. Zaštitnik je Rusije, Grčke, Sicilije, djece, pomoraca, ribara, trgovaca, pekara, ljekarnika, farmaceuta, putnika, bačvara, badnjara, zatvorenika, zarobljenika, nekadašnjih kradljivaca, lučkih radnika, strijelaca, lađara, pivara, čistača cipela, sudaca, konjušara, pokajničkih ubojica, mladenaca, crkvenjaka, vlasnika zalagaonica, trgovaca i proizvođača parfema, hodočasnika, radijskih i televizijskih djelatnika, studenata i udavača te mnogih zemalja, biskupija, gradova, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

MISNA ČITANJA – 6. PROSINCA 2022.

Bog neće da propadnu maleni.

II. tjedan došašća

Utorak, 6. 12. 2022.

ili: Sv. Nikola, biskup

Svagdan

ČITANJA:
Iz 40,1-11; Ps 96,1-3.10ac.11-13; Mt 18,12-14

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Nikola biskup, Niko, Nikša, Nikica

Prvo čitanje:

Iz 40, 1-11

Narod svoj Gospodin tješi!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.

Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji poravnite u stepi stazu Bogu našemu! Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi! Objavit će se tada Slava Gospodnja, i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.«

Glas govori: »Viči!« Odgovorih: »Što ću vikati?« — »Svako je tijelo trava, ko cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet,kad dah Gospodnji preko njih prođe. Doista, narod je trava! Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našega ostaje dovijeka!« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!«

Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime, i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 96 , 1-3.10ac.11-13

Pripjev:

Evo Boga našega: Dolazi u moći!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo.

Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.
Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje!« —
narodima pravedno upravlja.
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće.

Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.

Evanđelje:

Mt 18, 12-14

Bog neće da propadnu maleni.

Čitanje Svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe — zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. SABA

Saba je rođen 439. u Mutalasci blizu Cezareje u Kapadokiji (današnja središnja Turska). Roditelji su mu bili pobožni kršćani, ali pošto je bio vojnik, otac je morao otići u Aleksandriju i poveo sa sobom svoju ženu. Ostavio je dječaka sa ženinim bratom i njegovom ženom, ali pošto oni nisu dobro postupali s dječakom, Saba je otišao u obližnji samostan gdje ga je opat dobro pazio i poučio ga monaškom putu. Saba se odlučio zamonašiti, a kada mu je bilo osamnaest godina, otišao je u Jeruzalem da vidi sveta mjesta i posjeti pustinjake koji su tamo živjeli. Ali opat Eutimije ga je poticao da živi u zajednici sa životom molitve i fizičkog rada. Kad mu je bilo trideset, dopustio mu je da svaki tjedan provede pet dana sam u špilji i da se vikendom vraća u zajednicu. Pomagao je samostan pletući pedeset košara tjedno od palminog lišća.

Kad je Eutimije umro, Saba je proveo četiri godine sam u pustinji blizu Jerihona, gdje mu je potok Cedron davao vodu, a lokalno stanovništvo donosilo mu hranu. Pritisan da osnuje zajednicu, postavio je lauru, ili kompleks pustinjačkih koliba oko središnje crkve, na mjestu koje se danas zove Mar Saba . Kad mu se pridružilo stotinu i pedeset redovnika, on je nevoljko pristao da ga zaredi jeruzalemski patrijarh u dobi od 53 godine. Redovnici su dolazili čak iz Armenije i Egipta. Došla je i njegova majka, danas udovica, koja je osigurala gostinjsku kuću i dvije bolnice. Godine 493. patrijarh je Sabu postavio za arhimandrita ili vođu nad svim palestinskim redovnicima.

Godine 511. novi ga je patrijarh s ostalima poslao u izaslanstvo caru Anastaziju u Carigrad, ali ga je stražar na vratima odbio misleći da je prosjak. Sjedio je odvojeno i kad je car pročitao blistav izvještaj o njemu od patrijarha i upitao ga gdje je, Saba je primljen i ondje je proveo zimu suprotstavljajući se monofizitskoj herezi.

Kad mu je bilo devedeset godina, Saba je ponovno otišao u Carigrad u ime novog jeruzalemskog patrijarha Petra, kako bi prosvjedovao protiv nasilnog ugnjetavanja carskih trupa zbog pobune Samarijanaca. Car Justinijan ga je lijepo primio i ponudio da obdari njegove samostane. Saba je odbio, ali je tražio smanjenje poreza za Palestinu, hostel za hodočasnike u Jeruzalemu i zaštitu redovnika od pljačkaša, na što je car pristao.

Saba se vratio kući i imenovao svog nasljednika te ležao četiri dana prije nego što je umro. Preminuo je u Jeruzalemu na današnji dan, 5. prosinca 532, u dubokoj starosti od 93 godine. Kao sveca ga časti i istočna i zapadna Crkva. Njemu u čast u Rimu, na Aventinu, sagrađena je lijepa bazilika, a njegove relikvije godinama su se nalazile u Veneciji. Kako bi posvjedočio ljubav prema istočnoj kršćanskoj braći, papa Pavao VI. odobrio je 1965. da se te relikvije prenesu u samostan svetog Sabe u Jeruzalemu. Svetom Sabi posvećena je župa Kaštel kod Buja (Istra).