Author

FMteam

Browsing

Proročanski san svetog Ivana Bosca

„Crkvu čeka vrlo teška kušnja. Ono što smo do sada trpjeli gotovo je ništa u odnosu na ono što će se dogoditi. Neprijatelje Crkve simbolizirali su brodovi koji nastoje potopiti veliku lađu. Samo dvije stvari mogu nas spasiti u tako teškom trenutku…“

Sveti je Ivan Bosco 1862. godine ispričao svojim učenicima o snu koji je usnuo par noći prije. Opisao ga je kao alegoriju s dubokom duhovnom porukom. Kao i kod mnogih nadnaravnih snova, sadržaj sna ne mora nužno biti primjenjiv na određeno vremensko razdoblje, ali služi kao opći podsjetnik na ono što je uistinu važno za vrijeme bilo kakve krize u svijetu:

„Želim vam ispričati jedan san koji sam usnuo prije nekoliko dana. Zamislite da ste na obali mora ili na izdvojenom morskom grebenu i da ne vidite nikakav drugi komadić zemlje osim onoga ispod svojih nogu. Na cijeloj prostranoj vodenoj površini vidi se beskrajno mnoštvo lađa spremnih za borbu, čiji su pramci ojačani oštrim željezom u obliku strijele, koje ondje gdje je gurnuto sve ranjava i probada. Te su lađe naoružane topovima, opskrbljene puškama i svakovrsnim drugim oružjem, zapaljivim tvarima i knjigama. Usmjerene su prema jednoj lađi, koja je mnogo veća i viša od svih drugih. Nastoje ju udariti brodskim kljunom, zapaliti ili joj nauditi na neki drugi način.

Tu veličanstvenu, svim i svačim opremljenu, lađu prate mnoge lađice koje od nje primaju zapovjedne signale i kreću se kako bi se obranile od protivničke flote. Puše njima suprotan vjetar. Čini se da uzburkano more pomaže neprijatelju. Usred beskrajne morske pučine uzdižu se dva snažna vrlo visoka stupa, jedan nedaleko od drugoga. Na jednome je kip Bezgrešne Djevice, pod čijim se nogama nalazi velika ploča s natpisom: ‘Marija Pomoćnica’, a na drugome, koji je mnogo viši i veći, nalazi se hostija čija je veličina proporcionalna stupu, a pod njom drugi natpis sa sljedećim riječima: ‘Spas vjernika’.

Crkvu čeka vrlo teška kušnja. Ono što smo do sada trpjeli gotovo je beznačajno u odnosu na ono što će se dogoditi. Neprijatelje Crkve simbolizirali su brodovi koji nastoje potopiti veliku lađu. Samo dvije stvari mogu nas spasiti u tako teškom trenutku: pobožnost prema Mariji i česta pričest. Učinimo što možemo da najbolje iskoristimo ova dva sredstva i da ih drugi koristite svugdje.“

Preuzeto s book.hr

Preminuo fra Milan Lončar

U 79. godini života i 53. godini svećenstva u utorak 31. siječnja preminuo je fra Milan Lončar. Fra Milan je preminuo u Franjevačkom samostanu na Humcu gdje je boravio zadnjih nekoliko mjeseci.

Fra Milan Lončar se rodio na blagdan svetoga Jakova apostola 25. srpnja 1944. godine u Vinjanima kraj Posušja. Roditelji su mu Stjepan i Iva rođena Petric. Prva četiri razreda pohađao je u Vinjanima, a druga četiri u osnovnoj školi u Posušju. Gimnaziju je pohađao u Sinju i u Dubrovniku. Studij filozofije i teologiju pohađao je u Sarajevu na Franjevačkoj teologiji. Nakon toga, studij nastavlja u Konigsteinu u Njemačkoj. Postdiplomski studio je završio na Institutu za katehetiku i homiletiku u Munchenu i završava s diplomom homiletike i andragogike. U Munchenu je završio i studij religijske pedagogije na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Munchenu.

Župnik u Posušju je bio od 26. kolovoza 2006. godine do 19. kolovoza 2013. godine, gdje je ostao i kapelan do svoje smrti. Za vrijeme službe u Posušju vrijedno je radio na izgradnji župne crkve i drugih sadržaja oko nove i stare crkve u Posušju.

Dok je bio župnik u Posušju, 7. veljače 2007. godine osniva Franjevački muzej „U kući Oca mojega“ i postaje njegov ravnatelj. Muzej je skup različitih predmeta koji su pronađeni na području Posušja i oslikavaju povijest ovoga kraja. Tako muzej posjeduje Etnografsku zbirku koja raspolaže sa 173 eksponata; Sakralnu zbirku koja sadrži šezdesetak vrlo vrijednih izložaka; Arheološku zbirku u čijem je stalnom postavu izloženo 110 eksponata; te Numizmatičku zbirku koja sadrži oko 150 rimskih novčića. Muzej raspolaže i s dvije Muzejske čuvaonice, knjižnicu i lapidarij.

Bogata redovnička služba

U redovništvo je stupio 14. srpnja 1963. godine na Humcu. Za svećenika je zaređen 27. lipnja 1970. godine u Konigsteinu u Njemačkoj. Tijekom redovništva je obnašao razne službe i služio u mnogim župama. Tako je bio duhovni pomoćnik na Humcu, prefekt našim studentima u Njemačkoj i Švicarskoj, zatim i duhovni pomoćnik u župi St. Michael Munchen – Prelach, misionar u HKM u Zurichu, voditelj HKM St. Gallen, ravnatelj ZIRAL-a u Mostaru, duhovni pomoćnik u župi Svetog Petra i Pavla u Mostaru. Također je bio i član Vijeća Biskupske konferencije BiH za kulturu za naredno trogodište, ČLAN Vijeća za religiozni i kulturni dijalog BK BiH. Bio je i deputat na Provincijskom kapitulu na Humcu, član Komisije koja je trebala ispitati sve izvanpastoralne aktivnosti braće u našoj Provinciji, član Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, član Komisije za studijsku i izdavačku djelatnost pri Vijeću franjevačkih zajednica u RH i BiH. Također je bio i zastupnik za Provincijski kapitul na Humcu, provincijski definitor, član Vijeća za kulturu Biskupske konferencije BiH, pročelnik Vijeća za trajnu formaciju i liturgiju u Provinciji, član Vijeća za dijalog među religijama i kulturama BK BiH, tajnik i koordinator Tajništva za evangelizaciju u našoj Provinciji, zamjenik povjerenika za Svetu zemlju, voditelj novosagrađene kuće duhovnosti u Masnoj Luci. Papa Franjo imenovao ga je 10. veljače 2016. godine misionarom milosrđa sa željom da bude svjedok nježnosti Boga Oca. Pored svega navedenoga, pisao je knjige i prevodio. Posljednju knjigu posvetio je svome stricu fra Slobodanu Lončaru koji je ubijen za vrijeme komunizma.

Kako je sam napisao, “pratar” je postao zagovorom i nebeskom pomoći Blažene Djevice Marije. 

Preuzeto s radioposusje.ba

Devetnica blaženom Alojziju Stepincu za Domovinu

Devetnica blaženom Alojziju Stepincu započinje 1. veljače, a završava 9. veljače. Kroz ovih devet dana prije Stepinčeva, molimo blaženog Kardinala za hrvatski narod i raspirivanje vatre katoličke vjere u Hrvatskoj. Preporučuje se jednom u ovih devet dana pričestiti se na nakanu devetnice, ako je potrebno i ispovjediti se. Poslije čitanja ulomka iz Stepinčeva opusa preporučuje se izmoliti i krunica.

Prvi dan

„Ako bih dakle rekao da katolik smije ljubiti svoj narod, onda bih premalo rekao. Jer ljubav prema samome sebi ili ljubav prema roditeljima nije samo dozvoljena, nego je zapovijedana. A narod nije ništa drugo nego velika obitelj, veliko krvno srodstvo. Kako god dakle ljubite više svoju braću i sestre nego li druge ljude, tako i narod svoj više nego li drugi, a da pri tom nijednog naroda ne mrzite i ne prezirete. I tko razuman može zamjeriti tome? Zar će tko zamjeriti djetetu ako više ljubi svoju majku nego li tuđu? Ljubav dakle prema narodu i ljubav prema vjeri katoličkoj ne isključuju se ni najmanje, nego se lijepo popunjuju kao dvije sestre blizanke, koje imaju jednog te istog Oca na nebesima, a to je Bog, koji je auktor i naravnog i vrhunaravnog reda. Bog pak ne može sebi protusloviti.“

(iz propovijedi katoličkoj akademskoj mladeži o odnosu katoličkog intelektualca prema svome narodu, osuda rasističke teorije i tumačenje kršćanskog pogleda na svijet, 27. ožujka 1938.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Oče nebeski Bože, smiluj se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo jedan Bože, smiluj nam se!
Isuse, dobri Pastiru, smiluj se nama!
Isuse, jakosti mučenika, smiluj se nama!
Isuse, učitelju apostola, smiluj se nama!
Isuse, svjetlosti istinita, smiluj se nama!
Isuse, dobroto beskrajna, smiluj se nama!
Isuse, kruno sviju svetih, smiluj se nama!
Sveta Marijo, moli za nas!
Bl. Alojzije Stepinče, moli za nas!
Pastiru siromašnih, moli za nas!
Hrabri svjedoče Božje ljubavi, moli za nas!
Branitelju crkvenog jedinstva, moli za nas!
Uzore kršćanske mirne savjesti, moli za nas!
Zrno umrlo za plodove vječnosti, moli za nas!
Jasni svjetioniče u tami nasilja, moli za nas!
Cvijete niknuli u vrtu Božje riječi, moli za nas!
Blaga roso duhovnih darova, moli za nas!
Žarka iskro svećeničke duhovnosti, moli za nas!
Vidljivi smjerokazu kršćanskoj mladeži, moli za nas!
Čisto ogledalo opraštanja neprijateljima, moli za nas!
Vjerni nasljedovatelju Kristova križa, moli za nas!
Navjestitelju Božje istine, moli za nas!
Uzorni častitelju Blažene Djevice Marije, moli za nas!
Primjeru ispovjednika Kristova imena, moli za nas!
Prokušani služitelju euharistijskoga otajstva, moli za nas!
Vjerodostojni pronositelju poniznosti, moli za nas!
Ljubitelju svete Majke Crkve, moli za nas!
Tješitelju nevino osuđenih,moli za nas!
Strpljivi hodočasniče na putu trpljenja, moli za nas!
Uresu crkvenoga zajedništva, moli za nas!
Donositelju Kristove radosti ožalošćenima, moli za nas!
Zaštitniče potlačenih i napuštenih, moli za nas!
Protivniče svake nepravde, moli za nas!
Mudri učitelju bogobojaznosti i poštivanja života, moli za nas!
Propovjedniče pravednosti, moli za nas!
Gorljivi tražitelju pomirenja, moli za nas!
Revni graditelju sloge među narodima, moli za nas!
Budni čuvaru ljudskoga dostojanstva, moli za nas!
Neprijeporni zagovorniče vrijednosti obitelji, moli za nas!
Gromki glasu onih kojima je glas oduzet, moli za nas!
Potporo slabih i odbačenih, moli za nas!
Neumorni suputniče klonulih, moli za nas!
Prijatelju svakoga čovjeka u potrebi, moli za nas!
Postojani stožeru u našim kušnjama, moli za nas!
Nesebični darivatelju primljenih dobara, moli za nas!
Promicatelju istinskoga domoljublja, moli za nas!
Dragocjeni daru Crkvi Hrvata, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se nama, Gospodine!

Moli za nas, blaženi Alojzije.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:
Gospodine, Bože naš, ti si bl. Alojziju Stepincu dao milost čvrste vjere u Isusa Krista i spremnost da trpi za njega sve do mučeničke smrti. Pomozi nam slijediti njegov primjer, da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služili Crkvi kako joj je on služio. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Molitva u čast bl. Alojzija Stepinca

Svemogući i milosrdni Oče, ti si nam u blaženom Alojziju dao sjajni lik Dobrog Pastira koji, učvršćen jakošću Duha Svetoga, dade svoj život za svoj narod. Daj nam nasljedovati primjer njegove slobode i čvrstoće ispovijedanjem prave vjere u jedinstvu Katoličke Crkve da Ti tako ostanemo vjerni sve do smrti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Zdravo Presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da Ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našega naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.

Molimo Te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskog Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama. Ti si Kraljica i Majka milosrđa, Pomoćnica kršćana i Tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetove poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednoć do vječnog života da slavimo ondje trojedinog Boga uvijeke. Amen.

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
Blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
Pozvao si da ti služi
Kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
I vođen Duhom tvoje ljubavi,
Zauzimao se za siromašne i obespravljene;
Ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
Pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
Da nas obdariš svojom radošću
Te blaženog Alojzija ubrojiš
Među svece sveopće Crkve,
Da bismo ga mogli još predanije slijediti
I uteći se njegovu moćnom zagovoru
U svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama jačaj proročki glasi Crkve
Koji širi nadu u dolazak tvoga kraljevstva,
Praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Drugi dan

„Draga braćo! Hrvatski narod mnogo je toga proživio i doživio kroz 1300 godina svoje povijesti. Doživio je da su mu uzimali i otimali komad po komad drage mu domovine, koju mu je podarila ruka Božja. Ali on je ipak bio bogat, jer je nosio Boga u duši s čvrstom vjerom, da mu On može opet povratiti domovinu baš tako, kao što nekad Izraelcima, kad ih je nakon dugih godina ropstva doveo natrag u domovinu. Hrvatski je narod doživio često, da su ga razni silnici klali i ubijali. Ali on je ipak ostao bogat, jer je nosio Boga u svojoj duši sa živom vjerom da ga On može oživiti, makar trunuo u grobu kao Lazar iz Evanđelja, ako se to svidi Providnosti Božjoj.“

(iz propovijed na Marijanskom kongresu u Glogovnici, 15. kolovoza 1940.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Treći dan

„Nikad, dakle, ne možemo dovoljno naglasiti, da bi sva vaša sloboda bila pusta fikcija, koja nosi u sebi klicu smrti, ako sav vaš javni i privatni život ne bi bio prožet duhom Evanđelja i ako naše kršćanstvo ne bi bilo čitavo i potpuno. Vi ste, govori apostol, ‘slobodni, ali ne da biste imali slobodu kao pokrivač pakosti nego kao sluge Božje. Sve poštujte, braću ljubite, Boga se bojte, kralja štujte.’ (1 Pt 2,16). Ta recite mi, zar ima veće karikature slobode i rodoljublja negoli je, recimo, mladić kojemu su usta puna hvale i domovini i njezinoj slobodi, a već je razvratnim svojim životom strovalio možda u propast nekoliko djevojaka, koje bi mogle postati dobre majke i vrijedne domaćice? Zar ima veće karikature slobode i rodoljublja negoli je, recimo, djevojka, koja se ističe u javnosti rodoljubnim radom, a već prije nego je stupila u brak nosi na duši teret zločina ubojstva djeteta, a možda i više njih, a koje bi djece domovina, da su rođena u zakonitom braku i čestita odgojena, trebala više nego korice kruha? Zar ima veće karikature slobode i rodoljublja od liječnika, kojemu su usta možda puna hvale domovini i njezinoj slobodi, a ordinacija mu je grobnica narodne budućnosti, u kojoj osobna pohlepa za imetkom prelazi preko svih zakona i Božjih i državnih, koji danas u istinskom interesu narodnog opstanka s punim pravom ubojstva djece kažnjavaju smrću?“

(iz propovijedi na svršetku duhovnih konferencija sveučilištaraca prigodom svete mise i sv. pričesti u bazilici Srca Isusova, u Zagrebu, 19. ožujka 1942.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Četvrti dan

„Domovina računa samo s čistim naraštajem. Grozne su bez sumnje posljedice rata. Ali sve materijalne ruševine što ih rat prouzrokuje nisu tako teške i strašne kao moralne ruševine što ih prouzrokuje grijeh u dušama omladine, napose ženske. S moralnim padom padaju u prah svi ideali, a gdje nema njih, nastupa smrt. Čista omladina sposobna je za žrtve, a samo na žrtvama se gradi bolja budućnost domovine. O čistom naraštaju pjeva Crkva: ‘O kako je lijep čisti naraštaj! Besmrtan je spomen njegov, jer je znan i kod Boga i kod ljudi!’ Jedna čista duša, veli sveti Ivan, arški župnik, to je kao uzglavlje od ruža, na kojem počiva Duh Sveti.“

(iz uvodnika u novopokrenutom mjesečniku Djevojački svijet za katoličke djevojke, 1. siječnja 1941.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Peti dan

„Krist, koji je svoju baštinu predao Crkvi, traži svoje pravo na mladež, a historijska je opet činjenica, da je škola svuda po svijetu, a posebice u našim stranama, kći Crkve! Ima li dakle Crkva pravo na dijete i na školu? Papa Pio XI. veli: ‘Odgoj pripada najprije, nada sve i u prvom redu, Crkvi i očevima i majkama; njima pripada po prirodnom pravu, te im toga prava ne smije nitko ukinuti niti oteti niti ga čim drugim nadomjestiti. Država doduše ne može niti bez svojih građana; ona mora pružati pomoć u svemu onome, gdje pojedinac ili obitelj ne mogu da sebi pomognu… Ali se ne možemo složiti s onima, koji hoće poništiti, umanjiti, zanijekati ono pravo, što su narav i Bog dali obitelji i Crkvi na odgojnom području.’ (L’Osservatore Romano 16. V. 1925.) Stoga je nedavno i sadašnji slavni sv. Otac Pio XII. u svečanoj audijenciji, danoj nama Hrvatima, rekao: ‘Čini nam se, da nam se smije nada boljih dana, nada jedne bliže budućnosti, u kojoj će odnosi između Crkve i države u vašoj domovini biti što zgodnije uređeni sa složnim obostranim radom i obostranom koristi … Odgajajte svoju mladež u strahu Božjem i sačuvajte joj katoličke škole!’ Da, to znači graditi bolju narodnu budućnost, graditi na stancu kamenu, koji je Krist, ako se brinemo, da Crkva utisne jedini dostojni pečat našim školama, pečat: ‘paidagogos eis Hriston – odgojitelj za Krista!’“

(iz propovijedi hrvatskog Metropolita na blagoslovu nove zgrade čč. ss. milosrdnica u Zagrebu, 25. studenoga 1939.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Šesti dan

„Ako se sudbina domovine odlučuje na bojnim poljanama, ona se još više odlučuje na domaćim ognjištima, u obiteljima! Unašajte u svoje obitelji pravi duh Kristov, tjerajte primjerom i riječju poganstvo iz svojih obitelji i iz obitelji svojih bližnjih, i vi ćete zadužiti domovinu barem toliko koliko i borci na bojnim poljanama!“

(iz poruke članovima i članicama seljačke omladine Katoličke akcije za godinu 1944.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Sedmi dan

„Katolički muževi! Kažu da na obalama Mrtvoga mora raste takozvana sodomska jabuka. To je plod koji izvana izgleda vrlo lijep i svjež. No, kad putnik koji je željan okrjepe, posegne za tim plodom i otvori ga, onda vidi da je unutra sasvim crn i još k tomu prazan. Izgleda, da takva sodomska jabuka nalazi osobito plodno tlo u našem narodu, a ime joj je psovka i kletva. Ona se ludama i pokvarenjacima čini osobito zgodnom da njome utaže svoj jad ili začine neslane šale. Ali, ako se ta sodomska jabuka, kletva, malo otvori i pogleda, onda vidimo i u njoj dvije stvari. Vidimo, da je prije svega skroz naskroz crna po svojoj nezahvalnosti što ju psovač iskazuje svome Stvoritelju. Vidimo, da je skroz naskroz šuplja s obzirom na cilj, koji se njome postizava.“

(iz propovijedi u katedrali prigodom početka kampanje protiv kletve, za vrijeme adoracije, 2. veljače 1944.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Osmi dan

„Zahvalite Joj za tradicionalni osjećaj poštenja i čestitosti, koje izvire iz svete vjere, kao što i potok iz bistrog izvora. Zahvalite Joj za sačuvani osjećaj poštenog i kreposnog kršćanskog obiteljskog života, koji je temelj zdravog narodnog života, a koji nije kadra nadomjestiti nikakva umjetna krparija civilnih naredaba i zakona, kako to gledamo svojim očima danas u Europi i svijetu. Zahvalite Joj za osjećaj poštenog građanskog poretka, koji se temelji na zakonu Božjem, a kojeg nisu kadri zamijeniti nikakvi sistemi, koji ne računaju na Boga, zvali se oni rasistički ili se pokrivali crvenom boljševičkorm krpom. Zahvalite Joj konačno i za materijalni prosperitet vašega grada. Ako on materijalno ne stoji kao drugi veliki gradovi svijeta, zapamtite da po riječima Svetog Pisma: ‘Melius est nomen bonum quam divitiae multae! Bolje je dobro ime nego veliko bogatstvo!’ (Izr 22, 1) To potvrđuje i naša narodna poslovica – Bolji je dobar glas nego zlatan pas! Na svemu dakle, dragi moji vjernici, da se poslužim riječima sv. Pavla, na svemu zahvalite danas Bogu i Majci Božjoj. To je sveta vaša dužnost. Ali to je ujedno i najbolja preporuka i molba da primite nova dobročinstva u budućnosti. Veli naime prorok: ‘Sacrificium laudis honorificabit me, et illic iter, quo ostendam illi salu tare Dei! Žrtva hvale čast mi daje: u tom je put, na kojem ću mu pokazati spasenje Božje!’“

(iz propovijedi prigodom 250. godišnjice zavjeta grada Varaždina, u Mariji Bistrici, 2. srpnja 1939.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Deveti dan

„Vjerna Bogu i svetoj Kristovoj Crkvi izvršit će naša Hrvatska onu uzvišenu misiju, koju zemaljska domovina imade da vrši u promicanju nadnaravnih dobara svojih članova. Vjerna Bogu i Crkvi pokazat će da vjeruje, da je konačni cilj svega ljudskog teženja vječnost, gdje se nalazi prava vječna domovina. Cijeneći i zaštićujući vjerske i moralne vrednote, pokazat će da vjeruje, da je zemaljska domovina samo onda prava majka, kad nam sklapa ruke i uči nas ‘dati Bogu Božje’, te da je samo onda istinska skrbnica našeg života, kad nam korake upućuje na staze, koje vode u visinu i kad uklanja smutnje od duša, koje je Bog stvorio za sebe.“

(iz okružnice nadbiskupa Stepinca kleru Nadbiskupije zagrebačke prigodom osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, 28. travnja 1941.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Prije 25 godina ubijen hrvatski misionar fra Vjeko Ćurić

Dana 31. siječnja, prije 25 godina ubijen je fra Vjeko Ćurić, hrvatski misionar koji je služio u Ruandi, priopćeno je iz Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj.

Fra Vjeko Ćurić rođen je 26. travnja 1957. u Lupoglavu kraj Žepča, kao drugo od šestero djece u obitelji Petra i Ane Ćurić. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu. U Visokom je 1976. završio Franjevačku klasičnu gimnaziju. Školovao se za svećenika od 1976. do 1982., kada je zaređen diplomiravši filozofiju i teologiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Za vrijeme studija javio se u njemu misionarski poziv pa je poslije završenog studija i ređenja otišao u Pariz na učenje francuskog i pripremanje za odlazak u misije u Ruandu za koju je govorio da je najsličnija Bosni po svojim bregovima, čak i klimom, ali razderana napetostima između dva naroda (Hutu i Tutsi). U Ruandu dolazi 1983. i tu ostaje do svoje smrti.

U Ruandi 1994. počinje građanski rat gdje je život izgubilo oko milijun ljudi. Fra Vjeko do kraja ostao je uz narod i puno puta riskirao je život kako bi pomogao te stječe nadimak “Otac hrabrosti” i prozvan je “afričkim Oskarom Schindlerom” jer je spasio brojne civile od genocida.

Spašavao je sve kojima su spas i pomoć trebali, ne gledajući plemenske razlike. Više puta je bio u smrtnoj opasnosti, ali napad koji se dogodio 31. siječnja 1998. godine nije preživio. Ubojica je bio s njim u autu i kad su stigli do crkvice u Kigaliju i u njega ispalio osam hitaca iz pištolja. Ubojica nikada nije pronađen. Fra Vjeko je pokopan u mjestu Kivumu, u župnoj crkvi koju je sagradio skupa s vjernicima.

Fra Vjekin sprovod održan je 3. veljače 1998. u Kivumu. Sprovod s misom vodio je apostolski nuncij u Ruandi nadbiskup Julius Janusz, uz sedam ruandskih biskupa, 160 svećenika, nekoliko stotina redovnika i redovnica te nebrojeno mnoštvo vjernika koji su htjeli odati zadnju počast njihovom bratu i župniku koji im je neprestano služio.

Dan nakon njegova ubojstva, papa Ivan Pavao II. spomenuo ga je u govoru na Trgu sv. Petra u Vatikanu rekavši: “Fra Vjeko još je jedna žrtva dodana dugom nizu misionara koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život”.

Fra Vjeko svoj život nesebično je posvetio služenju drugima, a uz sve što je napravio, značajno je pridonio i razvitku poljodjelstva u Ruandi. Neka nam primjer fra Vjeke, svijetli pred očima da se nikad ne umorimo činiti dobro i uvijek pronalazimo načine kako pomoći drugome. 

Mi osiromašeni, a nebo obogaćeno. (Anto Burić, urednik Radosne vijesti, veljača 1998.)

Sve radijske postaje i skoro sav tisak u Hrvatskoj šokirali su hrvatsku javnost, pogotovo onu vjerničku viješću da je u Ruandi mučki ubijen naš misionar fra Vjeko Ćurić. Svećenik, franjevac provincije Bosne Srebrene. Smrću fra Vjeke Crkva u Hrvata dobila je svoga prvog mučenika koji je svoj misionarski poziv u misijama ad gentes okrunio mučeničkom smrću i tako se pridružop neprebrojivoj koloni mučenika misonara. Krv prolivena iz ljubavi prema Bogu nikada nije usahla bez ploda.

Tugujemo zbog gubitka našega fra Vjeke. Imamo, mislim, pravo tugovati. I Isus je proplakao nad smrću prijatelja Lazara. Proplakao je jer ga je volio. Plaču Vjekini roditelji i rodbina jer su izgubili sina, brata i rođaka. Plače njegova provincija jer je izgubila jednoga svog člana. Plaču njegova subraća misionari i susestre misionarke. Plaču jer su ga svi volili i jer smo svi Vjekinom smrću osiromašeni. Ali nebo se veseli. Veseli se jer je Vjekinom smrću nebo obogaćeno. I naš plač nije plač očajnika. To je plač srca, a ne plač vjere. Mi smo uvjereni da tek sada naš Vjeko živi i čeka sjedinjenje s nama. 

Mogu ubiti mene, neće ubiti istinu. (s. Mirabilis Višić, misionarka u Kongu, veljača 1998.)

Ubili su ga, čuli ste na radiju, u subotu zadnjega dana mjeseca siječnja. Ne znamo pojedinosti o njegovu ubojstvu, ali znademo pojesinosti o njegovu životu. Stotine pojedinosti. Ako je za misionara općenito istina da mu je misijska zemlja u kojoj djeluje druga domovina, onda je to itekako istinito za njega. Uvijek me je divilo njegovo poznavanje jezika, običaja naroda s kojim je i za kojeg je tako zdušno radio, patio, volio, molio i na koncu život položio. Davno za njega rekosmo da je stvoren za to da svima oko sebe ulijeva nadu. Svojim lijepim „bosanskim“ vicevima podržavao je moral svima onima koji su na trenutke pomislili da su posustali. Vidjeli smo ga kao jedinog Hrvata, jednog od dvojice bijelaca koji su cijeli rat ostali uz svoje stado. Milijuni su spašeni i doslovce prevezeni njegovim autom, njegovom snalažljivošću, zauzimanjem. Ostao je sam, vjerujući u čovjeka, videći njegovu bijedu, pružio svoje ruke, svoju dušu, svoju slobodu i sve što je imao. Sva naša nagovaranja da bi bilo možda bolje, iz sigurnostnih razloga, da se jedno vrijeme povuČe, ostala su uzaludna, Nije slušao naša nagovaranja. Svjestan je bio da će ga „srediti“, jer su mu već bili dali na znanje. „Da, ubit će mene, ali neće ubiti istinu.“

Nije mu oduzet život – on je dao život. (don Danko Litrić, misionar u Ruandi, veljača 1998.)

Bio je neobičan čovjek. Veseo i nasmijan. Spreman na šalu. S malima je bio malen, s velikima velik. Posebno se pokazao junački u ratu i strašnom genocidu u Ruandi. Tu su ga mnogi upoznali. Mnoge je preveo žive preko barijere smrti podmitivši vođe novcem, bocom viskija, neke krunicom… U vihoru rata prolazio je tamo gdje nitko nije smio proći, tražeći i spašavajući prijatelje i osuđene. Dovozio je iz Burundija hranu za izgladnjele i postao odgovorni za Caritas u cijeloj Ruandi. Vješto je lavirao između dvije sukobljene strane. Nakon rata: gradi srušeno u srcima i kućama. Sagradio je više od tri tisuće kuća za udovoice i beskućnike. Hrani gladne po zatvorima, logorima i selima. Pomagao je prognanike, sirote, udovice i nemoćne – ne gledajući tko je tko. Pomiruje sukobljene. 

Poznavao je jako dobro domaći jezik, poznavao je običaje i ćud domaćih ljudi – samo mu je crna koža nedostajala da bude Ruanđanin. Radi puno. Svojim neumornim radom stječe mnogo prijatelja – ali nažalost i neprijatelja. 

Fra Vjeko nije htio umrijeti. Htio je živjeti. Znao je da neprijatelji vrebaju na njega, da ga žele ubiti. Nije pobjegao. Borio se. Nekoliko puta je uspio izbjeći smrti. Bio je ranjen i okrvavljen. Veselio se kad je uspio nadmudriti progonitelje i nadvladati ih. Fra Vjeko je htio da drugi žive. Da žive bolje. Da žive čovječnije. Zato, premda svjestan opasnosti, nije htio napustiti Ruandu, jer je znao da ga ljudi trebaju. Često je riskirao. Riskirajući sebe, spasio je mnoge. Fra Vjeko bio je odvažan čovjek, Kristov borac. On je samo radio za druge. Spašavao je ugrožene. Tako se za njega s pravom može reći: „Junački je boj bio i junački poginuo!“ Zločinci ubiše dobročinitelja. Ali fra Vjeko živi i živjet će! Natpis iznad groba savršeno izražava ono što je fra Vjeko živio: „NITKO MI NE MOŽE ODUZETI ŽIVOT, JA GA SAM DARUJEM!“

Preuzeto s hkm.hr

MISNA ČITANJA – 1. VELJAČE 2023.

Nije pororok bez časti doli u svom zavičaju.

IV. tjedan kroz godinu

Srijeda, 1. 02. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Heb 12,4-7.11-15; Ps 103,1-2.13-14.17-18a; Mk 6,1-6

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Brigita, Gita, Miroslav, Sever

Prvo čitanje:

Heb 12, 4-7.11-15

Koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo!

Još se do krvi ne oduprijeste grijehu.

Pa zar ste zaboravili opomenu

koja vam je kao sinovima upravljena:

Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje

i ne kloni kad te on ukori.

jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja,

šiba sina koga voli.

Poradi vašeg odgajanja trpite.

Bog s vama postupa kao sa sinovima:

a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?

Isprva se doduše čini

da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost,

ali onima koji su njime uvježbani

poslije donosi mironosni plod pravednosti.

Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,

poravnite staze za noge svoje

da se hromo ne iščaši,

nego, štoviše, da ozdravi.

Nastojte oko mira sa svima!

I oko posvećenja

bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!

Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje,

da kakav gorki korijen ne proklija

pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 103, 1-2.13-14.17-18a

Pripjev:

Ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegovih!

Kako je otac nježan prema sinovima,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.

Ljubav je Gospodnja vječna nad onima što ga se boje,
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju.

Evanđelje:

Mk 6, 1-6

Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«

I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. IVAN BOSCO

Današnji sveti zaštitnik je veliki Don Ivan Bosco, osnivač salezijanaca. Rođen je 16. kolovoza 1815. u siromašnoj seljačkoj obitelji kao Giovanni Melchiorre Bosco u talijanskom selu Becchi, dijelu gradića Castelnuovo d’Asti (danas Castelnuovo Don Bosco, Pijemont), dvadesetak kilometara od Torina. U drugoj godini ostao je bez oca pa se zajedno s majkom od radnog djetinjstva bavio poljskim poslovima. Mali Giovanni je bio spretan i živahan dječak pa su ga voljeli i stari i mladi. S 11 godina izrazio je želju da postane svećenik. Prevaljivao je svakodnevno 8 kilometara kako bi kod jednog svećenika učio latinski, a u 13. godini počeo je raditi kao sluga kako bi zaradio za školovanje. Najradije je čuvao krave jer je tada imao vremena za čitanje pa bi gutao knjigu za knjigom. Do najbliže latinske škole morao je svakodnevno pješačiti 20 kilometara. Kao gimnazijalac u Chieri postizao je velike uspjehe, izvanredno upoznao latinske i talijanske klasike te naučio svirati mnoga glazbala. Osnovao je “klub veseljaka”, izvrsno pjevao, jahao, naučio hodati po užetu, sastavljao melodije i stihove, izučio nekoliko zanata (postolarski, stolarski, zlatarski, krojački), vještinu pravljenja pića, pralinea, sladoleda i mađioničarskih trikova, uvezivanja knjiga i izrade igračaka. Sva ta umijeća kasnije su mu pomogla u radu s mladima. Godine 1841. postao je svećenik. Djelovao je u Torinu, a svoju djelatnost usmjerio je na odgajanje i duhovnu skrb siromašne i napuštene djece i mladeži. Majstor preventivnog odgojnog i obrazovnog sustava, protivio se tjelesnom kažnjavanju i nastojao svoje štićenike udaljiti od okruženja koje ih je navodilo na krivi put. Pridavao je važnost usavršavanju i odgoju cijele osobe, njezinog duha i tijela. Zagovarao je često ispovijedanje i pričešćivanje. Njegova blagost i nesebična ljubav privukla je ubrzo mnoge besprizorne dječake, besposličare i uličare. Kod Don Bosca nikada nije bilo dosadno. On je znao sa svojim štićenicima pjevati, igrati se, učiti, moliti i odlaziti na izlete. Njegova vrata uvijek su im bila otvorena, srce još i više, a njegovo vrijeme uvijek im je bilo na raspolaganju. Osnovao je u Torinu 1859. Družbu salezijanaca, 1876. laički pokret, Salezijanske suradnike, a sa svetom Marijom Domenicom Mazzarello 1872. žensku granu svoje kongregacije, Kćeri Marijine. Družbu je nazvao prema svom duhovnom i pastoralnom uzoru, svetom Franji Saleškom. Cilj salezijanske družbe je odgoj djece i mladeži, rad u školama, izdavanje odgojnih i vjerskih knjiga te misijska djelatnost. Uživao je glas uzornog, modernog svećenika i apostola mladeži. Mnogo je učinio i kao posrednik pomirenja između Crkve i talijanske države. Preminuo je na današnji dan, 31. siječnja 1888, u Torinu.

Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1929, a svetim 1934. Zaštitnik je mladeži, dječaka, školske djece, studenata, šegrta, nakladnika, težaka, mađioničara i mnogih naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Podsused, Žepče). Salezijanska družba svetog Ivana Bosca s više od 17 tisuća članova danas je jedna od najbrojnijih i najvitalnijih redovničkih zajednica u Kristovoj Crkvi. Djeluju u 129 zemalja na svim kontinentima. Svoj rad u našim krajevima salezijanci su započeli 1913. u Rovinju, 1918. u Rijeci, a 1922. u Zagrebu. Danas članovi Hrvatske salezijanske provincije izuzetno uspješno djeluju u Zagrebu (Knežija, Podsused, Jarun, Rudeš, Srebrnjak), Rijeci (3 župe i klasična gimnazija), Belom Manastiru, Badljevini kod Pakraca, Donjoj Obriježi kod Pakraca, Siraču, Ivanovom Selu kod Grubišnog Polja, Krapinskim Toplicama, Zadru (Arbanasi), Splitu (Kman), Novoj Mokošici kod Dubrovnika i Žepču (gimnazija i tehničko-obrtnička škola) te u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj (Mittelbaden-Karslruhe, Saarbrücken, Nürnberg, Bamberg, Ingolstadt), Kosovu (Priština) i Ruandi (Kigali).

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 31. SIJEČNJA 2023.

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

IV. tjedan kroz godinu

Utorak, 31. 01. 2023.

Sv. Ivan Bosco, prezbiter

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Heb 12,1-4; Ps 22,26b-28.30-32; Mk 5,21-43

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ivan, Marcela, Viktor, Klaudije, Julije, Vanja

Prvo čitanje:

Heb 12, 1-4

Postojano trčimo u borbu koja je pred nama!

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo!

Okruženi tolikim oblakom svjedoka,

odložimo svaki teret

i grijeh koji nas sapinje

te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!

Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere,

Isusa,

koji umjesto radosti što je stajala pred njim

podnese križ, prezrevši sramotu,

te sjedi zdesna prijestolja Božjega.

Doista pomno promotrite njega,

koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe,

da — premoreni — ne klonete duhom.

Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 22, 26b-28.30-32

Pripjev:

Hvalit će te, Gospodine, koji te traže.

Pred štovateljima tvojim izvršit ću zavjete,
siromasi će jesti i nasititi se;
hvalit će Gospodina koji ga traže:
nek živi srce vaše dovijeka!

Spomenut će se i Gospodinu vratit
svi krajevi zemlje;
pred njim će niče pasti
sve obitelji pogana.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje,
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.

I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedati slijedećem koljenu,
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem:
»Ovo učini Gospodin!«

Evanđelje:

Mk 5, 21-43

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

MISNA ČITANJA – 30. SIJEČNJA 2023.

Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!

IV. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 30. 01. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Heb 11,32-40; Ps 31,20-24; Mk 5,1-20

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Martina, Tina, Hijacinta, Gordana, Darinka

Prvo čitanje:

Heb 11, 32-40

Po vjeri su osvojili kraljevstva. Bog je za nas predvidio nešto bolje.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo!

Što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani — svijet ih ne bijaše dostojan — vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.

I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano jer je Bog za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 31, 20-24

Pripjev:

Budite jaka srca, svi koji se u Gospodina uzdate!

O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
na očigled sinovima čovječjim.

Zaklanjaš ih štitom lica svoga
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš
od jezika svadljivih.

Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

U tjeskobi svojoj već mišljah:
»Odbačen sam od pogleda tvoga.«
Ali ti si čuo glas mog zaziva
dok sam tebi vapio.

Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi:
čuva Gospodin svoje vjernike,
a obilno vraća onima
koji postupaju oholo.

Evanđelje:

Mk 5, 1-20

Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus i učenici stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevivišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!« Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!« Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!« I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti — on koji ih je imao legiju. I prestraše se. A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.« On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Molitva poslije pričesti svetog Tome Akvinskog

Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, zahvaljujem Ti što si mene, svoga grešnog i nedostojnog slugu nahranio dragocjenim Tijelom i Krvlju svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, ne po mojim zaslugama, nego po svom smilovanju.

Molim Te i zaklinjem, da mi ova pričest ne bude razlog za osudu nego spasonosna preporuka za oproštenje. Daj da mi bude učvršćenje vjere i štit dobre volje. Nek’ istrijebi moje pogrješke, iskorijeni požude i putenost, nek’ mi uveća ljubav, strpljivost, poniznost, poslušnost i sve kreposti. Nek’ mi bude obrana protiv zasjeda svih neprijatelja, vidljivih i nevidljivih, nek’ smiri moja duševna i tjelesna uzbuđenja.

Daj da po njoj čvrsto prionem uza Te i sretno postignem svoj konačni cilj. Privedi mene grešnika na onu neizrecivu gozbu, gdje si Ti sa svojim Sinom i Duhom Svetim svojima svecima istinito svjetlo, vječna radost, najveća naslada i savršena sreća. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Papa pozvao na hitan dijalog i iskreno traženje mira u Svetoj Zemlji

U svom obraćanju vjernicima nakon nedjeljne molitve Angelusa na Trgu sv. Petra u Vatikanu papa Franjo je izrazio tugu zbog eskalacije sukoba u Svetoj zemlji te je pozvao izraelsku i palestinsku vladu i međunarodnu zajednicu da ulože napore oko uspostave dijaloga i pomirenja.

Sa žalošću sam primio vijesti koje dolaze iz Svete zemlje, osobito o smrti desetero Palestinaca, među kojima i jedne žene, koji su ubijeni tijekom izraelskih protuterorističkih vojnih akcija u Palestini, kao i o onome što se dogodilo u Jeruzalemu u petak navečer, kad je Palestinac sedam izraelskih Židova ubio, a trojicu ranio dok su izlazili iz sinagoge. Spirala smrti koja se povećava iz dana u dan samo zatire i ono malo povjerenja koje postoji između dva naroda. Od početka godine u oružanim sukobima s izraelskom vojskom poginuli su deseci Palestinaca. Apeliram na dvije vlade i međunarodnu zajednicu da se odmah i bez odlaganja pronađe druge putove koji uključuju dijalog i iskreno traženje mira. Molimo za to, braćo i sestre!, pozvao je Sveti Otac.

Preuzeto s ika.hkm.hr

Pin It