FMteam, Author at Feel Medjugorje

Fra Robert Pejičić: Olako mi zaboravimo da ne možemo posjedovati Boga

Poslušajte propovijed fra Roberta Pejičića koju je izrekao u Međugorju 17. siječnja 2023. godine.

Sv. Padre Pio

In Vijesti iz Crkve

Isus – uzor naviještanja

Isus – uzor naviještanja

Na redovnoj općoj audijenciji u srijedu, 11. siječnja papa Franjo nastavio je ciklus kateheza na zajedničku temu „Strast za evangelizacijom: vjernikov apostolski žar“. U središtu Papine meditacije, koju donosimo u cijelosti, bila je tema „Isus – uzor naviještanja (Lk 15, 4-7)“.

KATEHEZA PAPE FRANJE

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Dvorana Pavla VI.

Srijeda, 18. siječnja 2023.

Strast za evangelizacijom: vjernikov apostolski žar. 2. Isus – uzor naviještanja

Čitanje: Lk 15, 4-7

Draga braćo i sestre, dobar dan i želim dobrodošlicu svima!

Prošle srijede započeli smo ciklus kateheza o strasti prema evangelizaciji, odnosno o apostolskom žaru kojim mora biti prodahnuta Crkva i svaki kršćanin. Danas gledamo nenadmašan uzor naviještanja, a to je Isus. U Evanđelju dana svetkovine Božića naziva ga se „Riječju Božjom“ (usp. Iv 1, 1). Činjenica da je On Riječ, lat. „Verbum“, pokazuje nam bitan aspekt Isusa: On je uvijek u odnosu, u izlasku, nikada nije sam, uvijek je u odnosu, u izlasku. Riječ, naime, i postoji zato da bi se prenosila, priopćavala. Takav je Isus, vječna Očeva Riječ koja dopire do nas, koja se objavljuje nama. Krist ne samo da ima riječi života, nego od svog života čini jednu Riječ, poruku: On živi, naime, uvijek okrenut Ocu i nama. Uvijek gleda Oca koji ga je poslao i gleda nas kojima je On bio poslan.

Pogledamo li dane njegova života, opisane u Evanđeljima, vidimo da je na prvome mjestu prisnost s Ocem, molitva, zbog koje Isus rano ustaje, još za mraka, i odlazi moliti na samotna mjesta (usp. Mk 1, 35; Lk 4, 42), razgovarati s Ocem. Sve najvažnije odluke i izbore donosi nakon molitve (usp. Lk 6, 12; 9, 18). Upravo u tom odnosu, u molitvi koja ga povezuje s Ocem u Duhu, Isus otkriva smisao svog čovještva, svoga postojanja u svijetu zato što je On u poslanju za nas, onaj kojega je Otac poslao nama.

Zanimljiv je u vezi s tim njegov prvi javni čin koji On čin nakon godina života provedenog u skrovitosti u Nazaretu. Isus ne čini veliko čudo, ne šalje upečatljivu poruku, nego se miješa s mnoštvom koje se išlo Ivanu krstiti. Tako nam nudi ključ svoga djelovanja u svijetu: razdati svega sebe za grešnike, solidarizirajući se s nama bez distanci, u potpunom dijeljenju života. Govoreći o svom poslanju, reći će da nije došao „da bude služen, nego da služi i život svoj dade“ (Mk 10, 45). Isus svakoga dana, nakon molitve, posvećuje čitav svoj dan navješćivanju Božjega kraljevstva i posvećuje ga ljudima, osobito najsiromašnijima i najslabijima, grešnicima i bolesnima (usp. Mk 1, 32-39). To jest, Isus je u kontaktu s Ocem u molitvi a zatim u kontaktu s cijelim narodom da mu naviješta Radosnu vijest, da ga poučava vjeri, da ga uči putovima Božjega kraljevstva.

Ako bismo htjeli jednom slikom dočarati njegov način života, neće nam je biti teško pronaći: nudi nam je sâm Isus, kao što smo čuli, koji govori o samom sebi kao o dobrom Pastiru, onome koji – kaže – „život svoje polaže za ovce“ (Iv 10, 11), to je Isus. Naime, biti pastir nije bio samo posao koji iziskuje puno vremena i mnogo truda; bio je to pravi i istinski način života: dvadeset i četiri sata na dan, živeći sa stadom, prateći ga na pašu, spavajući među ovcama, skrbeći za one slabije. Drugim riječima, Isus ne čini nešto za nas, nego daje svoj život za nas. Njegovo srce je srce pastira (usp. Ez 34,15). On je pastir sviju nas.

Da bi se, naime, jednom riječju saželo djelovanje Crkve, često se koristi upravo izraz „pastoral“. A da bismo ocijenili svoj pastoral, moramo se usporediti s uzorom, Isusom dobrim Pastirom. Možemo se, prije svega, zapitati: nasljedujemo li ga napajajući se na izvorima molitve, tako da naše srce bude u skladu s njegovim? Prisnost s njim je, kako se sugerira u prekrasnoj knjizi opata Chautarda, „duša svakog apostolata“. Sâm Isus je jasno to rekao svojim učenicima: „Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15, 5). Ako si s Isusom, otkrivaš da njegovo pastirsko srce uvijek kuca za one koji su zalutali, izgubljeni, koji su daleko. A naše srce, što je s našim srcem? Koliko se samo puta naš stav prema onima koji su pomalo teški i naporni izražava ovim riječima: „Ma to je njegov problem, neka se snalazi…“. Ali Isus nikada nije rekao to, nikada, nego je uvijek išao ususret svim marginaliziranima, grešnicima. Optuživali su ga za to, da boravi s grešnicima, zato što je donosio upravo Božje spasenje.

Čuli smo prispodobu o izgubljenoj ovci, sadržanu u 15. poglavlju Evanđelja po Luki (usp. rr. 4-7). Isus tamo govori također o izgubljenoj drahmi i rasipnom sinu. Ako se želimo vježbati u apostolskoj revnosti, moramo uvijek imati pred očima 15. poglavlje Lukina Evanđelja. Pročitajte ga često, tamo možemo razumjeti što je apostolski žar. Tamo otkrivamo da Bog nije onaj koji budno motri ogradu svojih ovaca niti im se prijeti ako odu. Ako neka od njih izađe i izgubi se, ne napušta je, nego je traži. Ne kaže: „Otišla je, sama si je kriva, njezina stvar!“ Pastirsko srce reagira na drugačiji način: srce pastira trpi i srce pastira riskira. Trpi: dà, Bog trpi zbog onoga koji ode i, dok plače za njim, još ga više ga ljubi. Gospodin trpi kad se udaljimo od njegova srca. Pati zbog onih koji ne poznaju ljepotu njegove ljubavi i toplinu njegova zagrljaja. Ali, kao odgovor na tu patnju, on se ne zatvara, nego se upušta u rizik: ostavlja devedeset i devet ovaca koje su na sigurnom i kreće u opasnu potragu za onom jedinom nedostajućom, čineći tako nešto riskantno, pa čak i iracionalno, ali u skladu sa svojim pastirskim srcem, koje osjeća čežnju za onim koji je otišao. Čežnja za onima koji su otišli stalno je prisutna kod Isusa. I kad čujemo da je netko napustio Crkvu što nam dođe da kažemo? „Neka se snalazi“. Ne, Isus nas uči čeznuti za onima koji su otišli. Kod njega nema ljutnje ili zlopamćenja, već samo neugasiva čežnja za nama. Isus čezne za nama i to je Božja revnost.

I pitam se: imamo li mi slične osjećaje? Možda one koji su napustili stado promatramo kao protivnike ili neprijatelje. „A taj?“ – Ne, on je prešao na drugu stranu, izgubio je vjeru, čeka ga pakao…“ i mi smo mirni. Zašto ne bismo umjesto toga, kad ih susretnemo u školi, na poslu, na gradskim ulicama, pomislili da nam je to dobra prilika svjedočiti im radost Oca koji ih voli i koji ih nikada nije zaboravio? Ne zato da provodimo prozelitizam, to ne! Nego zato da do njih dođe Očeva riječ, da kročimo zajedno. Evangelizirati ne znači provoditi prozelitizam: vršiti prozelitizam je nešto pogansko, nije religiozno niti evanđeosko. Ima jedna dobra riječ za njih, a nas je pripala čast i dužnost donositi im je. Zato što Riječ, Isus, to od nas traži, da uvijek pristupamo otvorena srca, svima, zato što je On takav. Možda već dugo slijedimo i ljubimo Isusa i nikada se nismo pitali dijelimo li njegove osjećaje, trpimo li i riskiramo li u skladu s Isusovim srcem, tim pastirskim srcem, koje je blisko Isusovu pastirskom srcu! Ne radi se, kao što sam rekao, o prozelitizmu sa ciljem da drugi postanu „jedni od nas“, to ne, to nije kršćanski: riječ je o tome da ljubimo kako bi oni bili sretna djeca Božja. Molimo u molitvi za milost pastirskog srca, otvorenog, koje je blizu svima, da svima donosimo Gospodinovu poruku i ujedno osjećamo prema svima Kristovu čežnju, jer, bez te ljubavi koja trpi i riskira, jednostavno ne ide: ako mi kršćani nemamo tu ljubav koja trpi i riskira, u opasnosti smo pâsti jedino same sebe. Pastiri koji su pastiri sebe samih, namjesto da budu pastiri stada, češljaju „probrane“ ovce. Ne smijemo biti pastiri sebe samih, nego pastiri sviju.

—————————-

Pozdravi

Na francuskom jeziku

Od srca pozdravljam hodočasnike koji govore francuski, a posebno skupinu vjernika iz Demokratske Republike Kongo, zemlje koju ću posjetiti krajem ovog mjeseca i koju preporučam u vaše molitve!

Pomolimo se Bogu da nam podari pastoralno srce koje trpi i riskira svjedočiti. Nije samo čast nego nam je i dužnost donositi Božju riječ onima koji su nam povjereni i onima koje susrećemo u svakodnevnom životu.

Bog blagoslovio vas i vaše bližnje!

Na engleskom jeziku

Pozdravljam sve hodočasnike koji govore engleski, osobito one iz Demokratske Republike Kongo, Australije i Sjedinjenih Američkih Država. Poseban pozdrav upućujem brojnoj grupi prisutnih studenata. Sve vas molim da molite sa mnom za oca Isaaca Achija, iz biskupije Minna, u sjevernoj Nigeriji, koji je ubijen prošle nedjelje u župnoj kući. Koliki kršćani trpe nasilje na vlastitoj koži! Na sve vas i na vaše obitelji zazivam mir Gospodina Isusa.

U sklopu pozdrava na talijanskom jeziku

[…] Na početku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana pozivam svakoga od vas na molitvu i djelovanje kako bi se među svim vjernicima u Krista sve više afirmirao put prema punom jedinstvu. Ujedno vas potičem da se predano i u svakom životnom okruženju zalažete za to da budete graditelji pomirenja i mira.

I ne zaboravimo moliti za napaćenu Ukrajinu, kojoj su toliko potrebni blizina, utjeha i nadasve mir. Prošle subote novi raketni napad izazvao je mnoge civilne žrtve, uključujući i djecu. Dijelim bol članova obitelji koja razdire srce. Slike i svjedočanstva o tom tragičnom događaju snažan su apel na sve savjesti. Ne smijemo ostati ravnodušni!

Preuzeto s ika.hkm.hr

In Molitve

Molitva za jedinstvo kršćana

Molitva za jedinstvo kršćana

Bože, jedina prava ljubavi i savršeno jedinstvo. Ti si Svetoga Leopolda ukrasio krepošću velikog milosrđa prema grešnicima i potaknuo ga da gorljivo promiče jedinstvo kršćana; daj da po njegovu zagovoru, duhom i srcem obnovljeni svima iskazujemo tvoju ljubav i puni nade radimo za jedinstvo svih vjernika. Amen.

In Devetnice

Velika devetnica svetom Josipu

Velika devetnica svetom Josipu

Danas počinje velika devetnica sv. Josipu – molimo za zagovor Marijina zaručnika i zaštitnika Hrvatske. Velika devetnica svetom Josipu moli se devet srijeda uoči svečeva blagdana. Molimo se svetom Josipu za sve naše potrebe.

Pripravna molitva

Sveti Josipe, Poočime našeg Gospodina Isusa Krista! Ja siromašni grešnik položio sam veliko povjerenje u tvoj moćni zagovor i znam da ti neće biti uskraćena od Isusa nijedna molba.Budući da sad imam posebnu potrebu, odlučio sam se da te kroz devet dana ustrajno zazivam, da po tvom zagovoru nađem uslišanje kod Boga. Na Njegovu veću slavu i za spas svoje duše započinjem sad devetodnevnu molitvu.

Gospodine Isuse Kriste, ti si naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće!

Zato te molim, ne prepusti me strahu i zdvajanju, nego zbog boli i bezbrojnih zasluga svoje Majke Marije i svog vjernog poočima Josipa pomozi svom sluzi kojega si otkupio svojom dragocjenom krvlju. Amen.

In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. MARGARETA UGARSKA

SVETAC DANA – SV. MARGARETA UGARSKA

Na današnji dan 1242. godine rođena je na Klisu u Dalmaciji sv. Margareta Ugarska, časna sestra Dominikanskog reda i znamenita svetica. Bila je kći kralja Bele IV., a rodila se na Klisu jer su se njeni roditelji ondje sklonili u bijegu pred Mongolima. Nakon mongolskog povlačenja vratio se Bela IV. u Ugarsku, a usput je 16. studenog iste 1242. godine dodijelio Gradecu kod Zagreba znamenitu Zlatnu bulu, proglasivši ga slobodnim kraljevskim gradom.

Sv. Margareta postala je redovnicom Dominikanskog reda, kojeg je sv. Dominik osnovao u Italiji ranije u tom istom stoljeću (13. stoljeće). Zanimljivo je da je sv. Margareta boravila u dominikanskom samostanu na jednom otoku usred Dunava, između Budima i Pešte. Taj se otok danas po njoj zove Margit-sziget (Margaretin otok).

Premda ju je njen otac Bela IV. pokušavao udati, sv. Margareta nije se dala, nego je ostala katoličkom redovnicom i djevicom do kraja života. Naime, u slučaju udaje kralj bi osigurao ukidanje njenih redovničkih zavjeta. Prema legendama o njenom životu, sv. Margareta je u samostanu na spomenutom otoku radila i najteže poslove, što je bio dokaz njene poniznosti unatoč kraljevskom podrijetlu.

Isticala se ustrajnom molitvom, strogom pokorom, ljubavlju prema euharistijskom otajstvu i Otkupiteljevoj muci te pobožnošću prema Duhu Svetome i Blaženoj Djevici Mariji.

U samostanu na otoku usred Dunava sv. Margareta živjela je sve do svoje smrti. Umrla je mlada, 18. siječnja 1271. godine, u dobi od samo 28 godina. Nakon smrti počeli su je štovati kao sveticu, a prikupljeno je mnogo izvještaja o čudima koja su se dogodila nakon molitvi za njen zagovor.Blaženom ju je 1789. proglasio papa Pio VI, a svetom 1943. papa Pio XII. Katoličkom sveticom postala je i njena starija sestra – sv. Kunigunda – kao i njena tetka – znamenita sv. Elizabeta Ugarska (sestra kralja Bele IV.). Još jedna sestra sv. Margarete – bl. Jolanda – postala je blaženicom Katoličke Crkve. Na slikama se sv. Margaretu obično prikazuje u dominikanskom habitu, s bijelim ljiljanom i knjigom u ruci. Poznati most u Budimpešti – „Margit híd” (Margaretin most) – dobio je ime upravo po sv. Margareti.

In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 18. SIJEČNJA 2023.

MISNA ČITANJA – 18. SIJEČNJA 2023.

Je li dopušteno subotom život spasiti ili pogubiti?

II. tjedan kroz godinu

Srijeda, 18. 01. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Heb 7,1-3.15-17; Ps 110,1-4; Mk 3,1-6

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Priska, Margareta Ugarska, Biserka

NAPOMENA:
▪ Započinje molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Kroz osminu moguće je slaviti euharistiju po obrascu »za jedinstvo kršćana«.

Prvo čitanje:

Heb 7, 1-3.15-17

Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo!

Melkisedek, kralj šalemski,

svećenik Boga Svevišnjega

što je izašao u susret Abrahamu

koji se vraćao s poraza kraljeva

i blagoslovi ga,

I komu Abraham odijeli desetinu od svega;

on koji u prijevodu znači najprije

»kralj pravednosti«,

a zatim i kralj šalemski,

to jest »kralj mira«;

on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja;

on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja

— sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.

To je još očitije

ako se drugi svećenik postavlja

po sličnosti s Melkisedekom:

postao je svećenikom

ne po Zakonu tjelesne uredbe,

nego snagom neuništiva života.

Ta svjedoči se:

Zauvijek ti si svećenik

po redu Melkisedekovu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 110, 1-4

Pripjev:

Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu!

Riječ Jahvina Gospodinu mojemu:
»Sjedi mi zdesna
dok ne položim dušmane tvoje
za podnožje tvojim nogama!«

»Žezlo tvoje moći
protegnut će Gospodin sa Siona:
vladaj posred svojih neprijatelja!«

»Spreman je tvoj narod u svetim odorama
za dan tvoga junaštva:
kao rosa iz krila zorina
uza te su mladi ratnici.«

Zakleo se Gospodin i neće se pokajali:
»Zauvijek ti si svećenik
po redu Melkisedekovu!«

Evanđelje:

Mk 3, 1-6

Je li dopušteno subotom život spasiti ili pogubiti?

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus ponovno uđe u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!«

A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.

A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži — i ruka mu zdrava!

Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

In Molitve

Večernja zahvalnost

Večernja zahvalnost

Dobri Oče nebeski, ja smijem bez straha i bojazni leći, jer Ti i u noći držiš svoju zaštitnicu ruku nada mnom.

Hvala Ti za to velika.

Hvala na Tvojoj mudrosti.

Po danu vodiš me po mojoj savjesti, a u noći daješ mi mir za tijelo.

Nek Ti je slava sada, sutra i navijeke.

Amen.

In Molitve

Molitva pape Benedikta XVI.: ‘Zvijezda Nade’

Molitva pape Benedikta XVI.: ‘Zvijezda Nade’

Ti, Zvijezdo nade,

Pouči nas, Marijo,

da s tobom vjerujemo,

nadamo se i ljubimo;

pokaži nam put što vodi k miru, put u Isusovo kraljevstvo.

Ti, Zvijezdo nade,

koja nas sa strepnjom iščekuješ u neugasivu svjetluvječne domovine,

sjaj nad nama i vodi nas u svakodnevnim zbivanjima, sada i na času smrti naše.

Amen!

In Vjera

Sveti Ante s Malim Isusom

Sveti Ante s Malim Isusom

Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je sveti Ante od Boga izvanrednim načinom. Jednoga dana propovijedaše u Camposampieru. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na osami, da može mirno razmatrati i baviti se znanošću. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću da razvidi je li sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu svetog Ante kroz prozor i vidje ga kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi objasniti. Djetešce se javi svetom Anti i reče da je Isus. Nakon molitve opazi sveti Ante onog građanina i zabrani mu govoriti o onome što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i istom nakon Svečeve smrti razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad sveti Ante obično i prikazuje.

In Vjera

Molitveni priručnik za Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana 2023.

PDF Molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2023. – knjižica

Molitveni priručnik za Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana 2023.

Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana održava se od 18. do 25. siječnja pod biblijskim geslom „Učite se dobrim djelima: pravdi težite“ (Iz 1, 12 – 18). Molitveni priručnik na hrvatskom jeziku objavila je Kršćanska sadašnjost, a preveo ga je i priredio dr. o. Jure Zečević, OCD.

Ovogodišnje geslo je izabralo i molitvene materijale pripremilo Vijeće Crkava Minnesote u Sjedinjenim Američkim Državama.

U predgovoru naslovljenom „Možemo li kao kršćani u većoj mjeri pridonositi da u svijetu bude više jednakosti, pravde i dobrih djela?“ dr. Zečević se osvrće na temu Osmine – sedamnaesti redak prvog poglavlja knjige proroka Izaije koji poručuje: „Učite se dobrim djelima: pravdi težite“ (Iz 1, 17) i pojašnjava da liturgijsko čitanje kod ekumenskog bogoslužja obuhvaća i širi kontekst citiranoga retka, oštru kritiku proroka Izaije kojom on osuđuje bezosjećajno ugnjetavanje siromašnih i na razne načine (po)tlačenih osoba u zajednici od strane vladajućih i bogatih slojeva. „Osobito su dojmljivi Izaijino prozivanje i bespoštedna kritika licemjernih izvanjskih pobožnosti kojima se zapravo prikriva bezosjećajnost za stanje bližnjih i umiruje savjest zbog njihovog ugnjetavanja i ostavljana da žive u uvjetima nedostojnim čovjeka“, tumači dr. Zečević.

U predgovoru navodi da su, s obzirom na društveni kontekst Minnesote i Sjedinjenih Američkih Država, Izaijine biblijske riječi ovogodišnji autori doveli u izravnu povezanost s ugnjetavanjima i nejednakostima koji su se događali tijekom povijesti i teško opteretili tamošnje žitelje, sežući sve do strukturalnog rasizma, robovlasništva i genocida nad domorodačkim plemenima, a čije posljedice još i danas narušavaju (su)život ljudi i zajednica, dijele i opterećuju društvene odnose.

„Diskriminacija, nejednakost i podjele u čijoj su pozadini rasističke, imperijalne i kolonijalne ideje i ideologije, neredi, oružani sukobi i ratovi poput aktualnog rata u Ukrajini, izazov su kršćanima, njihovim srcima i njihovim Crkvama, i u naše vrijeme, ne samo u Americi nego i diljem svijeta. Stoga se i današnji kršćani u svim kršćanskim Crkvama, kao nasljedovatelji onoga Isusa Krista koji je svoje učenike pozvao da svojom ljubavlju i dobrotom budu ‘sol zemlje i svjetlo svijeta’, pozivaju i po ovogodišnjoj Molitvenoj osmini i dvjema simboličkim radnjama u ekumenskom bogoslužju Osmine na učinkovitije zalaganje i davanje doprinosa za preoblikovanje i oslobađanje ljudskih životnih sredina i međuljudskih odnosa od nepravde, nejednakosti, ugnjetavanja i diskriminacije bilo koje vrste“, poručuje dr. Zečević.

Preuzeto s hkm.hr