Papa izrazio sućut zbog smrtonosnog sudara vlakova u Grčkoj
Papa Franjo izrazio je svoju tugu i sućut zbog izravnog sudara vlakova u Grčkoj, u kojem je najmanje 36 ljudi poginulo, a više od 85 ih je ozlijeđeno, prenosi vaticannews.
Sveti Otac je u srijedu, 1. ožujka poslao poruku u kojoj izražava sućut zbog teške željezničke nesreće koja se dogodila u utorak, 28. veljače navečer u blizini grčkog grada Larisse, jamčeći svoje molitve za stradale i članove njihovih obitelji.
Povjeravajući duše preminulih milosrđu Svemogućeg Boga punom ljubavi, papa Franjo izrazio je iskrenu sućut obiteljima koje tuguju za svojim voljenima.
Također, prenio je svoj blagoslov povrijeđenima u izravnom sudaru i djelatnicima Hitne pomoći koji pružaju pomoć kao zalog snage i solidarnosti u Gospodinu.
Brzojav sućuti Svetog Oca potpisao je Papin državni tajnik, kardinal Pietro Parolin, a upućen je predsjedniku Grčke biskupske konferencije, monsinjoru Petrosu Stefànouu iz Syrosa.
Putnički vlak sudario se s teretnim vlakom u blizini doline Tempi na sjeveru Grčke u utorak, 28. veljače navečer. Nekoliko je vagona iskočilo iz tračnica, a nekoliko ih se zapalilo. U putničkom vlaku su se nalazila 342 putnika i 10 članova posade, a u teretnom su bila 2 člana posade. U nesreći je najmanje 36 ljudi izgubilo život, no strahuje se da bi broj žrtava mogao biti i veći.
28-godišnji putnik, Stergios Minenis, rekao je novinskoj agenciji Reuters da je odmah nakon sudara vlakova izbio požar. Dok smo se okretali, gorjeli smo; vatra je bila desno i lijevo, rekao je.
Nekoliko putnika je svojom prtljagom razbilo prozore kako bi se izvukli iz olupine.
Nacionalna žalost u Grčkoj
Grčka vlada proglasila je trodnevnu nacionalnu žalost i naredila da se zastave spuste na pola koplja do petka u čast onima koji su poginuli u željezničkoj nesreći.
Mnogi su putnici navodno putovali natrag kućama nakon dugog vikenda kako bi obilježili početak grčke pravoslavne korizme.
Grčka predsjednica Katerina Sakellaropoulou prekinula je u srijedu posjet Moldaviji i izrazila tugu zbog nesreće.
Izražavam sućut onima koji su izgubili voljene ili patili u ovoj katastrofi, rekla je. Čak i u ovom trenutku, operacija spašavanja života traje kako bi se pomoglo onima koji su u ovom vlaku smrti.
Misnim slavljima proslavljen rođendan sluge Božjega o. Ante Gabrića u Metkoviću
U Župi sv. Ilije proroka, rodnoj župi oca Ante Gabrića, kao i u Župi sv. Nikole biskupa, u kapeli Pastoralnog centra oca Gabrića, slavljene su mise u utorak 28. veljače, na spomendan njegova rođendana.
Misno slavlje u kapeli Milosrdnog Isusa predvodio je župni vikar don Dino Prkut.
„Sluga Božji o. Ante Gabrić živio je jednostavno, samo takav čovjek može biti jedno svjetlo, jedan događaj u ovom svijetu, gdje je potreban Krist… Sluga Božji otac Ante Gabrić živio je po jednom jednostavnom životu, živio po tome, da je želio uvijek donositi Krista. U ovom vremenu korizme, svi se mi pripremamo primiti Krista, primiti njegova otajstva. On je to radio na jedan zanimljiv način, radio je na način da je želio kroz radost, kroz služenje, primiti Krista, čak i u onim trenucima trpljenja, bolesti, tuge, uvijek je tražio Krista, uvijek je tražio tu radost njegovog prisustva.
Ugledajmo se na njega, njegovo djelo, na njegov događaj života, pronađimo Krista u ovoj svetoj korizmi, bilo u onim najtežim trenucima, da osjetimo onu radost, da osjetimo Njegovo prisustvo i da i mi možemo biti ili blaženi ili sveti ili Sluge”, poručio je vjernicima vlč. Prkut.
Članice Udruge oca Gabrića ugostile su učenike drugog razreda metkovske gimnazije i njihovu razrednicu Mariju Tomić Veraja, gdje su uz prigodni program zajedno pogledali film „Girđa Korači“ iz 1978. koji prikazuje život oca Gabrića u Bengaliji.
Program „Dani oca Ante Gabrića“ u Metkoviću, koji je počeo 20. veljače, a obilježen je brojnim događanjima, završava 10. ožujaka.
Fra Massimo Fusarelli: Moramo biti ‘Crkva koja se uvijek obnavlja’
U Međugorju je u tijeku XV. generalna skupština Unije Manje braće Europe – UFME (Unio Fratrum Minorum Europae). Ova skupština trajat će do 3. ožujka 2023. godine, a 1. ožujka na kraju trećeg dana ove skupštine svetu misu u međugorskoj crkvi sv. Jakova predslavio je fra Massimo Fusarelli, generalni ministar Reda Manje braće uz koncelebraciju 67 svećenika. Na početku mise međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić kazao je kako će se moliti za nastradale u Grčkoj i njihove obitelji, javlja medjugorje.hr
Fra Massimo Fusarelli na početku svoje propovijedi govorio je o misnom čitanju u kojem prorok Jona obraća Ninivljane.
”Više od poziva na obraćenje upućenog poganima, to je svečani poziv upućen Izraelu da promijeni svoj način gledanja na pogane. Jona ne uspijeva priznati da Božje milosrđe nadilazi granice pripadnosti Izraelu. Nama je danas rečeno da spasenje nadilazi granice Crkve.
Franjo Asiški, prešavši granicu koja ga je dijelila od svijeta “nevjernika” njegova vremena, donio je navještaj Evanđelja i prihvatio je, u susretu sa sultanom, prisutnost Duha Božjega i u tom čovjeku, i u onom svijetu tako dalekom od njega.
Jona prima svoj poziv “na putu”, u hodu, putujući upravo u taj grad koji ne želi ni posjetiti, ni prihvatiti. Bog ga iznenađuje na putu, kako je to lijepo, i daje smisao njegovu poslanju. Ne moraju se obratiti samo pogani i grešnici, nego i on, a s njim i Izrael. Od proroka se traži jako duboka preobrazba: od istine u koju vjeruje i koju treba ponavljati (ortodoksija), do istine koja se živi u činu odlaska među pogane (ortopraksa), do istine bogate unutarnjim duhovnim iskustvom VJEROVATI SRCEM (ortopatija). Bez ovog posljednjeg iskustva, istina može ostati na razini ideja, samo ispravna apstraktna istina, neučinkovita, bez pravog djelovanja”, kazao je fra Massimo Fusarelli, koji je naglasio i kako se ”živi Krist ne traži među mrtvima”.
”U svakom razdoblju povijesti Duh djeluje i traži od nas naučiti umijeće duhovnog razlučivanja, razlikujući žive grane od suhih i mrtvih. Moramo prihvatiti umiranje načinu postojanja, da bi prihvatili novu riječ o svijetu i Crkvi, za koju tada osjećamo da je upućena i nama za dobro svih”, kazao je fra Massimo i pojasnio kako živjeti taj put?
”Za to nam treba krvotok života obnovljene i snažne duhovnosti, koja nas podsjeća da smo na putu trajne preobrazbe: moramo biti „crkva koja se uvijek obnavlja“ („ecclesia semper reformanda“). Crkva kojoj su uvijek potrebne promjene. Ako je potrebna reforma, promjena oblika, na primjer određenih institucionalnih struktura, mora joj prethoditi i pratiti je revitalizacija onoga što pokreće cijelo tijelo Crkve i Reda – to jest, duhovnosti i to bratske duhovnosti. Nije se moguće usredotočiti samo na pojedina tijela, a zanemariti brigu o onome što ih spaja i ulijeva Duh i život. Ponekad riskiramo da nam to odvuče pozornost, dopuštajući da nas obuzmu drugorazredne stvari. Moramo se usredotočiti na ovo bitno”, kazao je fra Massimo Fusarelli i na kraju svima uputio molbu da mole za ”manju braću i u Europi i svijetu da bi mogli živjeti naše poslanje i naše zvanje u ovome vremenu”.
Fra Danko Perutina susreo se s iberoameričkim koordinatorima Zaklade Centro Medjugorje
Neposredno prije početka Iberoameričkog kongresa, kojemu je domaćin Kostarika, fra Danko Perutina susreo se s iberoameričkim nacionalnim koordinatorima i Upravnim odborom Zaklade Centro Medjugorje.
U opuštenoj atmosferi fra Danko je bio vrlo zahvalan za rad koji je učinjen u zemljama španjolskog govornog područja na širenju poruke Kraljice Mira te je zahvalio kako koordinatorima, tako i predsjedniku Zaklade Centro Medjugorje Oriolu Vivesu i njegovim suradnicima.
Iskoristio je prigodu da ih podsjeti na cilj Zaklade: “Da se poruka proširi u svim zemljama španjolskog govornog područja”, prisjetivši se i potrebe za njezinim osnivanjem i početaka.
”Međugorje je uzor nove evangelizacije, a Riječ Božja širi se na koljenima, s krunicom u ruci, s poniznošću”, kazao je fra Danko prisutnima.
”Ljubav prema duhovnim stvarima tinja u mnogima od nas, ali moramo gorjeti, moramo gorjeti i širiti je na druge. Ne da se duhovno iscrpljujemo, nego da izgaramo. Kraljica Mira voli narod Latinske Amerike i Španjolsku. To je drvo koje ne prestaje davati plodove. Najveći primjer bio je Virtualni kongres koji je održan u Međugorju”, kazao je fra Danko
Koordinatori zemalja Latinske Amerike su izrazili fra Danku svoju veliku želju da franjevci jednom godišnje posjete njihove zemlje, jer nakon posjeta fra Marinka Šakote Kolumbiji i fra Francesca Riccija Meksiku imaju puno dobrih iskustava.
Na kraju susreta potaknuo je sve nazočne da se nakon međunarodnih kongresa vrate u svoje zemlje, organiziraju jednodnevni ili dvodnevni susret na kojemu će prenijeti primljene informacije i proživljena iskustva svima onima koji šire poruku Kraljice Mira te im je prenio sliku da moraju biti poput kamenčića, koji kada se baci u vodu čini brojne i široke valove.
ČITANJA: Est 4,17k-m.r-t; Ps 138,1-3.7c-8; Mt 7,7-12
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: ljubičasta
IMENDANI: Janja Praška, Iskra, Ines, Čedomil, Lucije
Prvo čitanje:
Est 4, 17k-m.r-t
Nema druge pomoći do tebe, Gospodine!
Čitanje Knjige Estere
U one dane: Kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom uteče Gospodinu. Pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:
»Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost je moja kao na dlanu. Ja sam od svog djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela među svim drugim narodima, naše očeve među svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih učinio sve što si im obećao.
Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega da zatrt bude i on i njegovi sumišljenici. A nas oslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 138, 1-3.7c-8
Pripjev:
Kad sam te zazvao, uslišio si me, Gospodine.
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca, jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi, bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje. Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.
Gospodine, tvoja me desnica spasava, Gospodin će dovršiti što započe za me! Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!
Evanđelje:
Mt 7, 7-12
Tko god ište, prima.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!
Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«
Ime ili pojam Malcolm Muggeridge – mnogima malo ili ništa ne kaže niti znači. Trebamo međutim imati na pameti da je upravo on ‚lansirao’ u svjetsku javnost ili orbitu sv. Majku Terezu iz Calcutte, svojim intervjuima te televizijskom serijom koju je radio za britanski BBC krajem šezdesetih godina na licu mjesta u Calcutti, o njoj, njezinoj zajednici Misionarki ljubavI te njezinu radu. Promatrajući i snimajući njezin život i rad s Misionarkama ljubavi te potonja knjiga o Majci Tereziji Učiniti nešto lijepo za Gospodina bijahu za njega odlučni poticaji postati vjernikom, kršćaninom i pod kraj života katolikom. Prije nego je postao vjernikom napisao je djelo, zbirku članaka i govora, Jesus Rediscovered, a nakon toga i duhovni dragulj Isus – čovjek koji živi. Djelo je genijalni von Balthasar uvrstio u svoj niz duhovne literature iz minulih kršćanskih stoljeća Christliche Meister – Kršćanski učitelji, toliko je u sebi vrijedno i poticajno. To sam preveo na hrvatski početkom osamdesetih godina i prijevod je u više izdanja objavila Kršćanska sadašnjost pod gornjim naslovom.
Za Malcolmove knjige o Isusu Kristu može se reći da su trajno aktualne. Uspješnice traju možda desetljeće, ali su rijetke knjige koje čovjek može čitati svega svoga vijeka. Trebaju imati značajke da se bave značajnim subjektom, da imaju izražajnu snagu te rijetku intuiciju, zrenje koje autor osobno unosi u svoje djelo. Mislim da je upravo to značajka onoga što je napisao M. Muggeridge o Isusu Kristu. Najjetkiji satiričar svoje doba, izdavač satiričkog magazina “Punch”, produhovljeni i spretni komentator suvremene kulture, gotovo je sve iznenadio svojim obraćenjem Kristu, napose pak ulaskom, stupanjem u Katoličku Crkvu. On kao u rudniku u evanđeljima traži i iskapa prisutnost, osobnost i značenje Isusa Krista, Čovjeka koji i danas živi. Njemu je uspjelo približiti nam Isusov lik do kraja. Kao što postoje ljudi za svako vrijeme, tako imamo u ovome djelu knjigu za svako vrijeme, svako doba, duhovnog klasika.
Vrijedi stoga osvrnuti se na ovaj lik koji je proživio cijelo jedno stoljeće, koji bijaše seizmograf svih lutanja, potresa, promjena i na koncu svjedok da je samo u Katoličkoj Crkvi konačno smirenje, da su u njoj Vrata nebeska, da ona jamči smirenje u Nebu, u Očevu krilu.
Njegovo obraćenje te ulazak u Katoličku Crkvu god 1982. naišlo je na silan odjek u engleskoj, ali i svjetskoj javnosti te masovnim sredstvima priopćavanja. Bio je jedan od najznamenitijih engleskih novinara i pisaca u 20. stoljeću, tvorac mnogih televizijskih serija. Bio je istinska zvijezda malih ekrana, briljantan pisac, snažna, bremenita jezika i izričaja, usporediti ga se dade s G.K. Chestertonom i C.S. Lewisom.
Njegovo se obraćenje nije dogodilo naglo kao što to bijaše primjerice u sv. Pavla, nego to bijaše kruna skoro cjeloživotnog traganja za Bogom i istinom života. On sam osobno priznaje da se sve do stupanja u Katoličku Crkvu neprestano „borio protiv nečega, za što je sigurno znao da će ga na kraju očarati i osvojiti“.
Djetinjstvo
Rodio se Malcolm Muggeridge u Londonu 24. ožujka 1903. Otac mu je bio agnostik, političar, suutemeljitelj engleske Independent Labour Party i Fabian Society. Imao je petoricu braće. U obitelji nije bilo vjere. Odrasta kao bezvjerac. Kršćanstvo je nadomješteno vjerom socijalističkog napretka. Roditelji su bili uvjerenja kako im Bog ne treba. Malcolm je preuzeo od svoga oca osvjedočenje kako je moguće stvoriti raj na zemlji, pravedno i mirno društvo, društvo blagostanja bez Boga, na socijalistički način.
Kao mladić nabavio je bez znanja roditelja Bibliju i potajice je iščitavao kao da je riječ o zabranjenoj literaturi ili knjizi. Čitao je Evanđelja s tolikim žarom da su mu se obrazi rumenili, ali nitko to nije primjećivao. Iščitavajući biblijske tekstove otkrivao je novi, tajanstveni svijet, silnu duhovnu dubinu i ohrabrenje. Znao je podcrtavati pojedine odsjeke, Sveto pismo čitao je i u krevetu. Zadržavao se kod nekih zgoda koje su ga se doimale, obično to bijahu izvještaji o Isusovoj patnji, muci i smrti. Druga knjiga koja ga se u to doba dojmila bijaše Danteova Božanska komedija.
Cambridge
Knjigu preveo: Dr. fra Tomislav Pervan
Nakon završene pučke škole Malcolm je studirao na Selwyn Collegu u Cambridgeu. Tu se sprijateljio sa starijim anglikanskim klerikom Vidlerom koji je bio utjecajna osoba na koledžu. To je prijateljstvo trajalo do smrti. Na temelju toga prijateljstva Malcolm je mogao stanovati dva semestra u samostanu anglikanskoga reda Dobrog Pastira. Bijaše to vrijeme kad je na poseban način iskusio crkveno zajedništvo. Svagdanje obveze bijahu prekidane molitvom časoslova, euharistijom, učenjem i radom u vrtu. Uzalud je tražio pomoć u pitanjima vjere. Htio je znati što je to vjera i kako se do vjere dolazi te kako se vjera postiže. Znao je žarko moliti i tražio je neki vidljivi znak vječnoga života. Nije ga dobio. Nije znao da je vjera teški i bolni put na kome čovjek mora ostaviti iza sebe sve zlo što ga okiva i zarobljuje te priječi da čovjek iskusi duhovnu stranu života i duhovni svijet. Pa ipak to kratko vjersko iskustvo imalo je pozitivan učinak na njega. Malcolm je shvatio „da putovi uzdržljivosti vode prema sreći. Popustljivost napose prema samom sebi, posebice na području seksualnosti, vodi u nesreću i grižnju savjesti. Kakva se samo radost rađa u srcu kad čovjek odbaci svjetovne ambicije, raspojasanosti, glasne sebične požude. Koja samo nesreća i patnja kad im čovjek popusti…!“
Gubitak vjere
Završetkom studija Muggeridge je izgubio vjeru i odvratio se od kršćanstva. Znanost mu je postala religijskim nadomjestkom, surogatom. Po završetku studija dobio je ponudu raditi u Indiji kao predavač. Otputovao je u Indiju, ali nije mogao izbjeći pitanja spram konačnoga smisla života. Upoznao se s budizmom, hinduizmom, islamom. To mu je još snažnije usadilo poštovanje prema veličini i dubini kršćanstva. Godine 1926. piše svomu ocu: „Kršćanstvo je sveobuhvatno i ono za život znači ono što i Shakespeare za književnost“. U to doba njega su oduševljavali spisi obraćenika Chestertona, njegov spis o sv. Franji zatim o temeljima vjera (primjerice Orthodoxy). Muggeridge bilježi kako ljubi Isusa, ali ne može trpjeti instituciju Crkve, jer mu Crkva „ubija živu ljepotu samoga Boga“. U biti, on se više prepuštao socijalističkim idejama nego Isusu Kristu. Više je vjerovao njima nego Gospodinu.
God. 1927. vraća se natrag u Englesku i počinje djelovati kao nastavnik u Birminghamu. Bio je osvjedočen kako je čovjek kadar postići nutarnji sklad i sreću u socijalističkoj državi i društvu. „Ja sam socijalist“, piše, „jer vjerujem da odgovarajući, primjereni uvjeti doprinose da čovjek postaje dobar, te je jedino kolektivizacija kadra stvoriti takve uvjete“. Kratko potom dobiva ponudu iz Kaira da bude i ondje nastavnikom. Putuje onamo sa svojom ženom Kitty i u Kairu im se rađa prvi sin. U glavnom gradu Egipta u Kairu počinje Malcolmova novinarska karijera, postaje dopisnikom Manchester Guardiana.
Biskup Sabino Ianuzzi: Riječ Božja jedino je jamstvo za plodonosan rad
U Međugorju je u tijeku XV. generalna skupština Unije Manje braće Europe – UFME (Unio Fratrum Minorum Europae). Ova skupština trajat će do 3. ožujka 2023. godine, a 28. veljače na kraju drugog dana ove skupštine svetu misu u međugorskoj crkvi sv. Jakova predslavio je biskup Biskupije Castellaneta mons. Sabino Iannuzzi, franjevac koji je 2015. godine bio predsjednik UFME. U koncelebraciji su bili aktualni predsjednik UFME fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, general Reda Manje braće fra Massimo Fusarelli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić te još 54 svećenika, među i provincijali koji sudjeluju na generalnoj skupštini Unije Manje braće Europe, prenosimedjugorje.hr
U svojoj propovijedi mons. Iannuzzi osvrnuo se na misno čitanje u kojem prorok Izaija koristeći sliku nekih, vrlo uobičajenih prirodnih pojava, poput dažda i snijega, naviješta da je Božja Riječ “živa i djelotvorna” i, kao što potvrđuje autor poslanice Hebrejima, “oštrija je od svakoga dvosjekla mača… te prosuđuje nakane i misli srca.” (Heb 4,12)
”Ono što prorok želi naglasiti je ljepota plodnosti i životnosti ove Riječi, u usporedbi s tipičnim prirodnim procesom kiše. Kao što zemlja pati zbog nedostatka vode, tako se i ljudsko postojanje, bez onoga što izlazi iz Božjih usta, pretvara u neplodnu pustinju”, kazao je biskup Iannuzzi koji se osvrnuo i na današnje stanje u društvu.
”Mi svakako živimo plodove sekularizacije i u određenim segmentima dekristijanizacije u zapadnom svijetu; još uvijek trpimo plodove pandemije koja nas je tako dugo sprječavala u obavljanju naših uobičajenih evangelizacijskih aktivnosti; još uvijek smo svjedoci plodova sukoba u Ukrajini, koji je u Europu ponovno donio smrt, patnju, podjele, i zbog toga s ovog mjesta uzdižemo molitveni vapaj za mir i “zaustavite uporabu oružja”… Ali današnja nas liturgija podsjeća, da Riječ Gospodnja ne djeluje u nama bez plodova i zato se uvijek moramo uskladiti s njom, jedinim jamstvom za plodonosan rad, za istinski djelotvorno poslanje”, kazao je mons. Ianuzzi podsjetivši na to kako nas ”prorok Izaija poziva da preduhitrimo Gospodinove želje, da više slušamo Njegove želje u molitvi, u zazivima: Neka bude volja Tvoja! Da to više slušamo, nego svoje strahove i napore, jer Bog dovršava ono što želi i oslobađa nas od svih tjeskoba”.
”Isus nam u evanđelju govori da u molitvi ne smijemo blebetati puno riječi, kao pogani koji vjeruju da će biti uslišani s mnoštvom riječi”, kazao je biskup Iannuzzi, potičući da se ”odvažimo i djelujemo, pouzdajući se u ljubav i providnost Boga koji je Otac”.
”I na današnji dan, kada nam liturgija daje molitvu Oče naš koju Isus poučava učenike na gori, utirući put blaženstava, želim vam povjeriti ono što je sveti Franjo zatražio u svome Tumačenju:
„Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji: da te svim srcem ljubimo, uvijek o tebi razmišljamo, svom dušom uvijek tebe žudimo; svim svojim umom sve svoje želje tebi upravljamo, tvoju slavu u svemu tražimo i svom svojom snagom, sve svoje sile i nagnuća duše i tijela trošimo kao prinos tvojoj ljubavi i ničemu drugome; i da bližnje svoje ljubimo kao same sebe privlačeći ih sve svom snagom tvojoj ljubavi, radujući se zbog dobra drugih kao zbog svoga, a u zlu pateći u zlu s njima i nikome ne nanoseći nikakve uvrede“. Amen!”, zaključio je mons. Sabino Iannuzzi.
Riječ Gospodnja dođe Joni: »Ustani — reče mu — idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad božanski velik — tri dana hoda.
Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena.«
Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Glas doprije i do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrate svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 51, 3-4.12-13.18-19
Pripjev:
Srce raskajano i ponizno, Bože, nećeš prezreti.
Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti.
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
Evanđelje:
Lk 11, 29-32
Naraštaju se ovom neće dati znak doli znak Jone proroka.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
Fra Mario Knezović: Na preporuku i molbu dr. p. Mije Nikića dijelim akciju molitve i paljenja svijeća
Fra Mario Knezović je na svom Facebook profilu pozvao na molitvu i paljenje svijeća po preporuci dr. p. Mije Nikića. Fra Mariov poziv prenosimo u cjelosti.
NA OVOJ STRANICI MOŽETE PREPORUČITI U MOLITVE SEBE I SVOJE NAJMILIJE! MOLIM VAS PODIJELITE OVU OBJAVU I PODRŽITE OVU PLEMENITU INICIJATIVU KAKO BI DOŠLA DO ŠTO VIŠE LJUDI!
Zapaljena svijeća nosi u sebi naše želje i molbe te simbolizira duboke potrebe i čežnje koje nismo sposobni svjesno izraziti iako ih duboko u sebi nosimo. Pozivamo Vas da preko naše nove aplikacije virtualno zapalite svoju svijeću u svom omiljenom marijanskom svetištu diljem svijeta i da napišete svoje nakane za koje će se moliti u samostanu časnih sestara klarisa u Zagrebu, zatim u staračkom domu u Maloj Gorici i u karizmatskoj zajednici „Nanovo rođeni“ u Botincu kod Zagreba u Hrvatskoj.
