Teško je protumačiti činjenicu da se u narodu naročito štuju baš oni sveci o kojima nema nikakvih sigurnih povijesnih podataka. Tako je u svijetu vrlo rašireno štovanje Sv. Valentina, 14. veljače.
Rimski martirologij spominje Sv. Valentina s izvještajem koji potječe od Sv. Bede Časnoga iz VIII. stoljeća. On ga je uzeo iz legendarne muke Marisa i Marte. Tu se o Sv. Valentinu kaže kako je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao veliki ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268.-270.) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori kraj života, za mučeničku smrt.
Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara, a on mu je rekao: „Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak staroj vjeri u rimske bogove.“
Valentin je odvratio: „Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.“
Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: „To su demoni!“ Sudska skupština se podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je zamolio od cara samo koji trenutak te mu na brzinu protumači osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo: „Valentin je čarobnjak!“ Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa je Valentina predao gradskom prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Molitvom i polaganjem ruku Valentin mu je ozdravio slijepu kćerku. Asterije se odmah dao krstiti te je uskoro skupa sa svojom obitelji umro mučeničkom smrću. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao istući, a zatim je naredio da mu odrube glavu. Bilo je to 269. na Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala neka žena Sabinilla.
Drugi izvještaj, novijeg datuma, spominje kako je na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani spomenici VII. stoljeća spominju da je bila prekrasno urešena. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikog.
Narod ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice i u drugim potrebama sve tamo od ranoga srednjeg vijeka.
Po čemu je onda Sv. Valentin zaštitnik zaljubljenih, na temelju čega se slavi današnje popularno Valentinovo? Prema jednoj od legendi, Valentin je volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima da bi im na taj način zaželio sretno bračno zajedništvo.
Običaj slavljenja Valentinova danas je najrašireniji u anglosaksonskim zemljama.
Čovjeka koga sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje.
Čitanje Knjige Postanka
Vidje Gospodin kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Gospodin se pokaja što je načinio čovjeka na zemlji i ražalosti se u svom srcu. Reče Gospodin: »Čovjeka kojeg sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje — od čovjeka do zvijeri, gmazove i ptice u zraku — jer sam se pokajao što sam ih načinio.« Ali Noa je našao milost u očima Gospodnjim.
Tada Gospodin reče Noi: »Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom pokoljenju: Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova — mužjaka i ženku — da im se sjeme sačuva na zemlji. Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio.« Noa učini sve kako mu je Gospodin naredio.
I sedmoga dana zapljušte vode potopne po zemlji.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 29, 1a.2.3ac-4.3b.9c-10
Pripjev:
Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.
Prinesite Gospodinu, sinovi Božji, Prinesite Gospodinu slavu njegova imena, poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!
Čuj! Gospodin nad vodama, Gospodin nad vodama silnim! Čuj! Gospodin u sili, Gospodin u veličanstvu!
Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava! Gospodin nad vodama stoluje, stoluje Gospodin — kralj dovijeka!
Evanđelje:
Mk 8, 14-21
Čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Učenici zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?
Oči imate, a ne vidite;
uši imate, a ne čujete?
Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«
ČITANJA: Post 4,1-15.25; Ps 50,1.8.16bc-17.20-21; Mk 8,11-13
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Katarina Ricci, Kristina, Božidara
Prvo čitanje:
Post 4, 1-15.25
Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
Čitanje Knjige Postanka
Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona žace i rodi Kajina, pa reče: »Čovjeka stekoh pomoću Gospodnjom!« Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.
I jednog dana Kajin prinese Gospodinu žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve poizbor pretilinu. Gospodin milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu i ne pogleda. Stoga se Kajin veoma razljuti, i lice mu se namrgodi. I Gospodin reče Kajinu: »Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu: na te vreba, ali mu se možeš oduprijeti.« Kajin pak reče svome bratu Abelu: »Hajdemo u polje!« I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
Potom Gospodin zapita Kajina: »Gdje ti je brat Abel?« On odgovori: »Ne znam. Zar sam ja čuvar brata svoga?« Gospodin nastavi: »Što si učinio? Slušaj! Krv tvoga brata iz zemlje k meni viče. Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da s ruke tvoje proguta krv brata tvoga! Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Bit ćeš lutalac i skitalica na zemlji!«
A Kajin reče Gospodinu: »Kazna je moja odviše teška da se snosi. Evo me tjeraš danas sa plodnog tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti lutalac i skitalica na zemlji — tko me god nađe, može me ubiti.«
A Gospodin mu reče: »Ne! Nego tko ubije Kaj ina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!« I Gospodin stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
Adam opet pozna svoju ženu, te ona rodi sina i nadjenu mu ime Set. Reče ona: »Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 50, 1.8.16bc-17.20-21
Pripjev:
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu!
Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza. »Ne korim te zbog žrtava tvojih — paljenice su tvoje svagda preda mnom.«
»Što nabrajaš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj? Ti, komu stega ne prija, te riječi moje za leđa bacaš?«
»U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje. Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Evanđelje:
Mk 8, 11-13
Zašto ovaj naraštaj traži znak?
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Istupiše farizeji i počeše raspravljati s Isusom. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. On uzdahnu iz sve duše i reče: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.« Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.
Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme. U iduću nedjelju svete mise su u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini, Vioonici i Šurmancima u 9 sati.
Vijeće mjesne zajednice Bijakovići poziva sve mještane iz mjesnog područja Podbrdo na sudjelovanje u I. mjesnom zboru građana mjesnog područja Podbrdo 19. veljače u 12:15 sati (nakon pučke Svete mise) u OŠ Bijakovići. Točke dnevnog reda o kojima će se raspravljati su javni wc Podbrdo, parkinzi, prometna regulacija i dr.
Pomoć Turskoj i Siriji Dragi župljani, kao kršćani pozvani smo pomagati onima koji su u nevolji. Stanovnici Turske i Sirije, koji su pogođeni potresom, trebaju pomoć. I naša Župa odaziva se na poziv pomoći. Stoga tko god želi može od danas do 20. veljače dati svoj novčani prilog u Župnom uredu. Ili ako želite, možete izravno uplatiti novčana sredstva na račun Caritasa Mostarsko – duvanjske i Trebinjsko – mrkanske biskupije s naznakom: za pomoć Turskoj i Siriji:
U domaćoj valuti – BAM UNICREDIT BANK D.D CARITAS BISKUPIJA MOSTAR – DUVNO TREBINJE – MRKAN 3381002200597215
Tijekom povijesti mnoge se pape časti kao svetce ili blaženike. Među njima je i Grgur II. koji je upravljao Crkvom od 715. do 731.
Rođen je u Rimu 669. i već je od mladosti vršio u lateranskoj palači razne službe te je tu primio i temeljitu izobrazbu koja mu je u kasnijem životu pomogla da služi dvojici papa. Sergije I. ga je zaredio za subđakona i povjerio mu važne službe sakristana i bibliotekara Rimske Crkve. Nakon što je postao đakonom pratio je papu Konstantina 711. na njegovu putovanju u Carigrad kao njegov tajnik. Budući da se na tom putu pokazao kao razborit sugovornik koji je imao jakost duha i veliku mudrost kada je 715. umro Sveti Otac Grgurovo ime postalo je najprikladnije za nasljednika Petrova prijestolje. Tako je Grgur II. posvećen i ustoličen 19. svibnja 715. Kroz 16 godina svoga pontifikata posvetio se naročito trima tadašnjm velikim problemima: širenju evanđelja među germanskim plemenima, borbi protiv kipoboraca i zaštiti crkvene imovine.
Naime, veliki prostori sjeverno od Dunava te istočno od Rajne nastanjeni poganskim plemenima, početkom 8. st. postala su misijsko područje. Među najslavnijim misionarima bo je anglosaski monah Vinfrid, koji je 719. došao u Rim da bi od Kristova namjesnika zamolio blagoslov i kanonsku misiju za svoj rad. Papa Grgur II. promijenio mu je ime u Bonifacije te ga poslao evangelizirati Frižane. Godine 722. posvetio ga je za biskupa i povjerio mu prostrano područje Hessena i Turingije.
Pet posljednjih godina Grgurova pontifikata bilo je pomućeno nevoljama koje su dolazile od kipoboraca. Bizantski car Leon III.Izaurijski 726. izdao je dekret kojim se zabranjuje štovanje slika. Za svoju je odluku htio pridobiti i Papu, ali je on to odbio. O tome svjedoče i dva pisma u kojima Grgur II., između ostaloga, piše: “Ti bi me htio zaplašiti prijeteći da ćeš doći u Rim ne samo da ukloniš sliku Sv. Petra, već i da strpaš u okove Grgura…» i poručuje mu neka se ne miješa u crkvena pitanja.
Usprkos svim prijetnjama Grgur II. nije ustuknuo jer je znao da iza sebe ima čitav Zapad te mu u pismu izložio opravdanost štovanja svetih slika i neovisnost duhovne o svjetovnoj vlasti: “Crkvene dogme spadaju pod nadležnost biskupa, a ne careva, i bit će uvijek definirane sa sigurnošću.” Car je nekoliko puta poslao svoje čete u Rim da zarobe papu, ali su ga uvijek branili Rimljani, pa čak i Langobardi, koji su već bili pokršteni i odani papi. Skora smrt poštedila je papu Grgura II. od daljnjih nevolja.
Za rimski je puk papa Grgur II. bio dobročinitelj i otac. Zapovjedio je da se obnove gradske zidine, a to je za ono nemirno doba po sigurnost građana bilo od životne važnosti. Obnovio je i mnoge samostane i crkve, a među njima i benediktinsku opatiju Monte Cassino. Korespodencija koju je imao s brojnim vladarima i crkvenjacima izuzetno je vrijedna materija današnjim proučavateljima povijesti.
Umro je 11. veljače 731., a pokopan je u bazilici Sv. Petra. Ime mu je franačkog porijekla i znači “slavan u bitci”
ČITANJA: Sir 15,15-20; Ps 119,1-2.4-5.17-18.33-34; 1Kor 2,6-10; Mt 5,17-37
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Melecije, Zvonimir, Zvonka
Prvo čitanje:
Sir 15, 15-20
Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik.
Čitanje Knjige Sirahove
Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.
On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju.
Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.
Jer velika je mudrost u Gospodina, on je svemoćan i vidi sve.
Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospodin zna svako djelo čovječje.
Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34
Pripjev:
Blaženi koji hode po zakonu Gospodnjemu!
Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Gospodnjemu! Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže!
Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju. O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila!
Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam! Otvori oči moje da gledam divote tvoga zakona!
Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja! Pouči me da se tvoga držim zakona i čuvat ću ga svim srcem!
Drugo čitanje:
1Kor 2, 6-10
Bog prije vjekova predodredi mudrost za slavu našu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. Nego, kako je pisano: »Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube«. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 5, 17-37
Rečeno je starima … a ja vam kažem.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.
Koliko je velika ljubav Majke Božje govori nam ova priča o ruskoj redovnici, koju je na njezin zahtjev (nakon smrti) ispričao njezin duhovni otac.
Zbog svoje pobožnosti časna sestra u ruskom samostanu imala je samo jednu dužnost u samostanu: svako jutro ukrašavati ikonu Majke Božje svježim cvijećem. Kako je bila posvećena kao dijete, ostatak sestrinstva smatrao ju je najdostojnijom te uzvišene poslušnosti.
Sestre su voljele ovu redovnicu zbog njezine sramežljivosti, jednostavnosti i smirenosti. No, kako to obično biva, kad je bilo najmanje prilika i kada se najmanje očekivalo, neprijatelj je počeo napadati tako snažno i upravo one vrline, zbog kojih ju je Majka Božja najviše voljela.
Jedan od stražara neprestano je čistio oko crkve i često joj se obraćao. Ubrzo je postao blizak s redovnicom. Koliko su njihovi odnosi postali jaki, govori činjenica da je zbog tog muškarca skinula svoj habit i potajno napustivši samostan krenula s njim u svijet!
Ubrzo nakon toga, pala se redovnica probudila iz stanja duhovne ludosti. Strasti su nestale poput pahulje na dlanu, a vrag je postigao svoj cilj. Kad je to shvatila, bilo je prekasno.
Pokajanje je zahtijevalo nadljudsku snagu. Vrijeme se nije moglo vratiti, pa je odlučila trpjeti supruga. Nije bio ljubazan prema njoj, pa se s vremenom njezin život pretvorio u mučenje. Više nije imala snage za život i nije željela napustiti ovaj svijet bez pokajanja.
Nekoliko godina kasnije, taj je čovjek napustio ovaj svijet. Časna sestra napokon je mogla ponovno otići i razgledati samostan u kojem je provela najsretnije dane u životu. Više nije imala to pobožno lice, već samo izmučeno, ozbiljno i nepokriveno lice i to je koristila da neprimjetno uđe u samostan. Na ulazu je prepoznala jednu od svojih sestara i obratila joj se.
Sestra je, naravno, nije prepoznala. Željela je vidjeti jesu li je sestre i koliko osudile.
Oprostite, znate li gdje je časna sestra … (rekla je svoje ime) i što joj se dogodilo?
“Da, naravno”, odgovorila je sestra. – Eno je u kapeli.
Časna je stala.
Ne razumijete, pitam za jednu sestru koji je bila ovdje prije deset godina i ukrašavala ikonu Majke Božje ružama.
Sada je sestra nju čudno pogledala i rekla:
Pa, da, još uvijek to radi. Naša dobra sestra je tu i ona ukrašava ikonu Majke Božje.
Časna sestra, zbunjena odgovorom koji je najmanje očekivala, zbunjeno je prešla prag crkve. Unutra je u tišini i samoći zaista primijetila časnu sestru koja je ikonu ukrašavala ružama i prišla joj. Časna koja je ukrašavala ikonu se okrenula. Bila je to Majka Božja. Skinula je redovnički ogrtač i dala joj ga govoreći:
Evo, kćeri, obuci habit i nemoj više griješiti.
Opatica je u strahu pala na pod i zaplakala. Nije mogla podići glavu od srama, ali Presveta Majka Božja već je bila otišla. Ispred nje stajala je samo Njezina ikona ukrašena ružama. Majka Božja, Milostiva i Samilosna, sve je ove godine izvršavala dužnost redovnice da prikrije njen grijeh i ne vrijeđa druge sestre.
Redovnica se neutješno pokajala neiscrpnim suzama i osjećala neizmjernu sramotu. Jedino što ju je tješilo bila je neizmjerna ljubav Majke Božje. Sve je priznala svećeniku samostana i zamolila ga da objavi sve nakon njezine smrti. Ubrzo nakon toga, napustila je ovaj svijet.
Čudesna ozdravljenja u Lurdu nose veću i dublju poruku
“Čudesno ozdravljenje, osim što je dobročinstvo za fizičko zdravlje određene osobe, nosi u sebi još jednu veću i dublju poruku: ono je znak da Bog stvarno djeluje, da potvrđuje, konkretno ovdje u Lurdu, istinitost ukazanja kao i važnost poruke koju je Blažena Djevica Marija uputila svijetu. Posredno se time potvrđuju i sve ostale istine naše svete vjere. Osim toga čudesna ozdravljenja koja su se dogodila i događaju u Lurdu jesu znak jednog važnijeg ozdravljenja koje svaki hodočasnik u Lurdu može zadobiti: ozdravljenje duše od bolesti grijeha”, piše p. Božidar Nagy, postulator kauze za proglašenjem svetim bl. Ivana Merza u uvodu knjižice ‘Lurd – susret neba i zemlje’.
Knjižica ‘Lurd – susret neba i zemlje’ objavljena 1979. godine o stotoj obljetnici smrti Bernardice Soubirous. Priređena je prema autentičnim lurdskim izvještajima koje je prikupio najveći proučavatelj i poznavatelj lurdskih ukazanja, poznati francuski svećenik-teolog Rene Lorentin. Uz prikaz ukazanja knjižica sadrži i komentar o njima.
“Smatrao sam potrebnim da nakon svakog ukazanja dodam svoj komentar kako bih pomogao čitatelju da lakše razumije smisao svakog ukazanja. Jer, Blažena Djevica i onda kad nije ništa govorila, puno je toga rekla načinom ukazivanja, kretnjama, pogledom, izrazom lica i ostalim”, ističe u uvodu p. Božidar Nagy.
Čudesna ozdravljenja koja su se dogodila i događaju u Lurdu jesu znak jednog važnijeg ozdravljenja koje svaki hodočasnik u Lurdu može zadobiti: ozdravljenje duše od bolesti grijeha.
Govoreći o ozdravljenjima p. Nagy ističe: “Već od samih početaka u Lurdu su se počela zbivati čudesna ozdravljenja koja ni sama medicinska znanost nije mogla nikako protumačiti. Nakon što bi liječnici proglasili jedno ozdravljenje neobjašnjivim s prirodne strane, tek tada bi Crkva izrekla svoj sud. Do sada je Crkva u Lurdu priznala samo 66 čudesnih ozdravljenja, dok ih je Međunarodna liječnička komisija priznala daleko više. Čudesno ozdravljenje, osim što je dobročinstvo za fizičko zdravlje određene osobe, nosi u sebi još jednu veću i dublju poruku: ono je znak da Bog stvarno djeluje, da potvrđuje, konkretno ovdje u Lurdu, istinitost ukazanja kao i važnost poruke koju je Blažena Djevica Marija uputila svijetu. Posredno se time potvrđuju i sve ostale istine naše svete vjere.
»Po Mariji k Isusu« – to je velika poruka Lurda.
Osim toga čudesna ozdravljenja koja su se dogodila i događaju u Lurdu jesu znak jednog važnijeg ozdravljenja koje svaki hodočasnik u Lurdu može zadobiti: ozdravljenje duše od bolesti grijeha. A ta ozdravljenja duše, koja izmiču vanjskoj kontroli u Lurdu, su daleko brojnija i važnija. Prema tome nas Gospa želi preko tih vidljivih znakova Božje Svemogućnosti dovesti do onoga najvažnijeg radi kojeg je sišla među nas a to je: zdravlje duše i milosni život. (…) »Po Mariji k Isusu« – to je velika poruka Lurda.
Iako u knjižici nisu posebno prikazana lurdska čudesa, njima je posvećeno jedno poglavlje iz kojega, uz dozvolu autora, donosimo ulomke:
Bolesnici, ozdravljenje
Već od prvih dana lurdska spilja i izvor privukli su mnoge bolesnike. Prisutnost bolesnika u Lurdu, koja se dalje nastavila u sve organiziranijim oblicima, jest jedna od velikih značajki tog hodočasničkog mjesta. Činjenica je da su stvarno mnogi bolesnici zadobili zdravlje na čudesan način, što je potvrđeno od liječnika, a onda i od Crkve. Spomenimo samo neka značajnija što ih navodi dr. Božo Vuco u svojoj knjizi »Lurd – nebeska ukazanja i čudesna ozdravljenja« (str. 43-72).
Petar de Rudder iz Belgije pri sječi grana slomio je nogu ispod koljena, 1864. god. Obje kosti provirile su kroz meso. Rana se međutim rastrovala u svoj dubini i zahvatila je mišićno tkivo. Liječnik dr. Affenaer nakon više mjeseci bezuspješnog liječenja dolazi do uvjerenja da je rana neizlječiva, a to potvrđuju i najveći belgijski specijalisti. Predlažu da se noga odreže, ali g. Rudder to odbija. Osam godina mučio se sa svojom bolesnom nogom, koja je uvijek bila sva gnojna, a kosti nezaraštene virile kroz ognojeno meso.
Obje su kosti narasle za tri centimetra i potpuno srasle pa su sada obje noge jednake. Ozdravljenje je potpuno!
Od neprestanog trljanja gornji dijelovi kostiju su se skratili za tri centimetra. Donji dio noge zbog prijeloma kostiju klimao se i njihao tamo amo. U takvom stanju Petar odlučuje poći svetištu Majke Božje Lurdske u Oostaker 7. IV. 1875. Pred kipom i spiljom Gospe Lurdske sjeo je da se malo odmori. Zatim na štakama vukući nogu za sobom obiđe oko spilje dva puta. Htio je i treći puta, ali nije mogao od umora. Sjedne opet ispred kipa Majke Božje i stane se moliti, prije svega da mu Bog oprosti grijehe, a onda da mu Majka Božja dade zdravlje. U taj čas i ne misleći što radi diže se bez štaka, što već godinama nije mogao činiti, sav u čudu što se to događa, odmah polazi pred kip Majke Božje da joj zahvali za čudesno ozdravljenje. S drugima obavlja tri hodočasnička ophoda po spilji. Petar de Rudder ozdravio je u jedan čas: obje rane su se sasvim zatvorile, nestalo je svega gnjileža i sukrvice, obje su kosti narasle za tri centimetra i potpuno srasle pa su sada obje noge jednake. Ozdravljenje je potpuno! Istoga dana su to vidjeli oni koji su ga jutros unosili u vlak i druge osobe koje su ga još donedavno poznavale kao teškog, neizlječivog bolesnika. Već dva dana nakon ozdravljenja dr. Affenaer, o svemu obaviješten, odmah dolazi i pregledava de Ruddera. Izdaje liječničko svjedočanstvo da je »temeljito ozdravio, da mu je sada noga kao u djeteta što se tek rodilo.« To su potvrdili i drugi liječnici i specijalisti.
Evo još jednoga veoma uvjerljivog i čudesnog ozdravljenja. U sudaru brzih vlakova 17. XII. 1899. je stradao Gabrijel Gargam, činovnik u poštanskom vagonu. Odbačen je 18 metara, pao je u snijeg i tu je onesviješten i nepomičan ležao oko sedam sati. Kad su ga pronašli, liječnik je izjavio da je pravo čudo što je još živ. Sav je bio u ranama, slomljene ključne kosti u ramenu i s brojnim unutrašnjim povredama. Prelom kosti i vanjske rane zarasle su dosta brzo, ali unutarnje povrede nikako. Iz dana u dan bivalo je sve gore. Donji mu je dio tijela bio sav paraliziran i bez osjeta. Hranili su ga pomoću sonde. Izgubio je kroz 20 mjeseci 50 kilograma, pa je težio samo 36 kilograma. Liječnici su ustanovili trajnu nesposobnost koja bi se teško mogla poboljšati a najvjerojatnije je da će ići samo na gore. I tako je i bilo. Nožni prsti počeli su crnjeti i gnojiti se, a meso se počelo rastvarati i otpadati. Stanje je neizlječivo, svršetak neminovan. Majka i rodbina nagovaraju ga neka pođe s njima u Lurd i moli zdravlje od Gospe Lurdske. Gabrijel pristaje i 20. kolovoza 1901. dovoze ga u Lrud.
Sve rane su mu tako zacijelile da nije trebalo nikakvog oporavljanja. Razorena tkiva zarasla su i narasla sasvim iznova, nova je koža već sve prekrila, više nema ukočenosti; hoda bez ičije pomoći
Dugo putovanje izmorilo ga je i iscrpilo do kraja. Leži na nosiljci i prisustvuje poslijepodnevnoj procesiji s Presv. Sakramentom. Stanje mu je takvo da oni oko njega misle da će umrijeti. Predlažu da ga odnesu. Njegova majka odgovori: »Pustite ga, ako umre, ja ću mu rupcem pokriti glavu, pa nitko neće opaziti da je umro.«. I odjednom zbiva se čudo. Gargam otvori oči, stane micati rukama, hvata se nosiljke, hoće da se pridigne na rukama, a što nije činio već 20 mjeseci. Pomalo se ispravlja na nosiljci, spušta na zemlju jednu pa drugu nogu, i bosonog u noćnoj košulji ustaje. Čovjek bi rekao: mrtvac izlazi iz groba. Na nogama je, pridružuje se procesiji s Presv. Sakramentom, a prve su mu riječi izrazi zahvale Isusu i Mariji što su mu povratili zdravlje i život. Nakon procesije odvode ga odmah u Liječnički ured. Prisutno je 60 liječnika. Pregledavaju ga i raspravljaju. Kirurg pariške bolnice veli: »Gospodo, što nam treba tražiti gdje je ozljeda. U ovom slučaju sve je bila jedna rana.« Svi se složiše da je Gabrijel Gargam potpuno ozdravio. Sve rane su mu tako zacijelile da nije trebalo nikakvog oporavljanja. Razorena tkiva zarasla su i narasla sasvim iznova, nova je koža već sve prekrila, više nema ukočenosti; hoda bez ičije pomoći; jede kao najzdraviji, brzo dobiva normalnu težinu. 28 mu je godina. Odmah se prihvaća posla i radi. Iz zahvalnosti prema Isusu i Blaženoj Djevici svake godine dolazi u Lurd da kao dobrovoljni nosač dvori bolesnike u prihvatilištima, kupatilima i u procesijama. Tako je poslije ozdravljenja sve do svoje smrti dolazio 53 puta. Umro je 24. veljače 1953. godine.
Spomenimo još ono čudesno ozdravljenje djevojke Henrike Hauton, 20 godina stare, koja sva tuberkulozna dolazi u Lurd, 1908. Teška svega 17 kilograma, živi kostur! Smatraju je da je starica od 80 godina. Kupa se u lurdskoj vodi. Već joj je bolje. Sutradan prisustvuje procesiji za bolesnike s Presv. Sakramentom. U času kad biskup dolazi do nje i blagoslivlja je Presvetim Sakramentom, Henrika osjeća da u njoj struji novi život, pruža ruke, ustaje sa svoga ležaja, diže se i sva sretna kliče da je ozdravila. Dolazi u Liječnički ured. Liječnici su zapanjeni. Jučer se ustanovilo da je sva tuberkulozna, koju bolest vuče još iz djetinjstva, a sada je pred njima potpuno zdrava. Istina, mršava je, ali potpuno zdrava! Oporavljanje ide brzo. Za tri tjedna već je teška 30 kilograma, a nakon tri mjeseca ima težinu preko 50 kilograma.
Što trebamo iščitati iz ozdravljenja u Lurdu?
I tako bismo mogli redati čudo za čudom od onih koje su i liječnici i Crkva kao takve proglasili u ovih 120 godina postojanja Lurda. Nedvojbeni su dokaz Božjeg djelovanja u svijetu, apologija su kršćanske vjere i potvrda lurdske poruke i njezinog nadnaravnog značaja. No, što trebamo pročitati u tim vidljivim znakovima Božje svemoći koja se očituje u ozdravljenju bolesnih? Isto ono što je bilo i u Isusovo vrijeme, kad je i on liječio bolesne.
Iako mnogi bolesnici dolaze u Lurd, rijetki dobivaju tjelesno ozdravljenje. Većina ih se vraća u onom stanju kako su i došli, ali ipak u duši promijenjeni.
Čudo je u prvom redu znak jednog većeg važnijeg čuda, a to je ozdravljenje duše od grijeha. Ono nas podsjeća na Božju Svemoć, da je Bog uvijek tu, živ, da spasi cijeloga čovjeka. I ona nutarnja čudesa milosti, ona obraćenja koja izmiču vanjskom nadzoru, a poznaju ih i obavijaju tajnom brojne lurdske ispovjedaonice, jesu ono pravo, bitno, kamo nas Bezgrešna vodi, fizička ozdravljenja k tome samo upućuju. Obraćenja na dublji, revniji, kršćanskiji život, što svi hodočasnici u Lurdu doživljavaju i sa sobom nose svojim kućama, jest ono najvažnije kamo nas Bezgrešna Djevica želi povesti i zašto se i spustila na zemlju. Iako mnogi bolesnici dolaze u Lurd, rijetki dobivaju tjelesno ozdravljenje. Većina ih se vraća u onom stanju kako su i došli, ali ipak u duši promijenjeni. Shvaćaju po Kristovu križu otajstvo trpljenja i njegovu vrijednost. Shvaćaju da jalovost ljudske patnje po ljubavi postaje spasenje. To je tajna koja mijenja mnoge bolesnike i njihov život, jer nastavljaju u svome tijelu »ono što nedostaje mukama Kristovim za njegovo tijelo a to je Crkva«, kako kaže sv. Pavao.
Prisutnost brojnih bolesnika u Lurdu jest veliki poticaj na razmišljanje: zašto oni, a ne ja? No, ipak, možda jednoga dana? Ali ovdje pod okriljem Bezgrešne sve dobiva svoj smisao: i milosni izvor koji provire nakon obavljene pokore i prisutnost bolesnika, te čudesna ozdravljenja koja rijetko dolaze ali su samo eshatološki znak; očituju Spasiteljevu snagu koja je tu, prisutna, u ovom vremenu koje nas dijeli od Vječnosti i koja pokazuje svoju moć najviše u ozdravljanju duše od grijeha po sakramentu pokore.
Cijelu knjižicu ‘Lurd – susret neba i zemlje’ možete preuzeti OVDJE.
LIJEČNIK SVJEDOČI: Na dan Gospe Lurdske u našu bolnicu došla je Gospa, podijelio fotografije!
Gospa Lurdska je uvijek blizu bolesnih tako da je ovaj događaj uistinu znakovit, onima koji poznaju snagu molitve!
Čuda koja se neprestano događaju nisu ovdje da bi u njih slijepo vjerovali i njima se klanjali, čuda su samo znak utjehe onima u tuzi, nada onima bez nade, slatkoća onima u patnji. Tako i ovaj čudesan događaj koji se dogodio 11. veljače na blagdan Gospe Lurdske u vojnoj bolnici u Cordobi u Španjolskoj nije ništa drugo nego malena utjeha onima koji tamo pate. O samom događaju posvjedočio je liječnik dr. Filippe Urca koji je podijelio fotografije.
O događaju je rekao: U ponedjeljak ujutro bio sam u vojnoj bolnici u Cordobi gdje sam kao liječnik radio gotovo četrdeset godina sve do mirovine u koju sam otišao prošlog listopada. U hodniku sobe broj 7 u zoru 11. veljače jedna je gospođa čiji je član obitelji teško bolestan satima molila u tom hodniku. Odjednom se iznad nje na zidu počeo formirati lik Gospe.
Treba naglasiti da je radijator ispod mjesecima isključen jer su ovdje temperature kao i ljeti vrlo visoke. Slika se pojavila i ne nestaje. Djelatnici bolnice pokušali su je očistiti svim sredstvima i alkoholom, ali slika ne odlazi. Gledajući je s jedne stane može se primijetiti lagani sjaj. Ne može se ne primijetiti da je ova slika slična Gospi Lurdskoj koja se ukazala baš ovako s rukama sklopljenim u molitvi – napisao je dr. Urce te podijelio fotografije:
Katolički portal nelcuoredigesu.it napisao je da ne treba mnogo razbijati glavu i raspravljati s onima koji ne razumiju jer Gospa je samo htjela pokazati da je blizu bolesnima, blizu onima koji su u patnji, blizu onima koji Njega zovu, kao majka koja pripada nama. Događaj je ovo koji je zagrijao srca mnogih u toj bolnici i to je ono što je važno. Jer Djevica Marija pokazala je onima koji je traže da je tamo, da sluša njihove molitve, da skuplja njihove suze. U hodniku ove bolnice žena se molila za svoju obitelj i uz veliku vjeru pozvala je Djevicu Mariju, koja je na njen poziv jasno došla. Na fotografiji je dr. Felipe (desno) s kapelanom bolnice Robertom Beldijem (lijevo).
Provincijal Bosne Srebrene posjetio posjetio novu misiju u Zambiji
Nakon što su zajedno boravili u Ruandi, u Centru Otac Vjeko, gdje su sudjelovali u programu obilježavanja 25 godina od smrti fra Vjeke Ćurića, naš fra Ivica Perić vratio se u svoju misiju u Zambiji gdje su s njim u svoj prvi posjet Mwakapanduli stigli i fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene, fra Vinko Sičaja, definitor i ekonom te fra Stipo Karajica, gvardijan samostana u Zagrebu.
Fra Ivicini gosti imali su priliku vidjeti kako se nova župa gradi od nule, na 56 hektara zemlje, bez struje i vode.
U Mwakapanduli smo do sad već izgradili društveni dom, odnosno višenamjensku dvoranu, koja trenutno služi za obuku budućih učitelja praktične nastave krojenja i šivanja. U izgradnji je i zgrada samostana, kako bi se povećao smještajni kapacitet za one ljude koji će u misiju doći pomoći svojim znanjem i vještinama. Postavljeni su solarni paneli te cisterne za vodu.
Fra Ivicini gosti iz provincije Bosne Srebrene nisu skrivali zadovoljstvo i ponos zbog svega što je fra Ivica napravio u dalekoj Africi, a za sve planirane projekte u Zambiji najavili su i svoju veliku potporu.
“Fra Ivicina energija i bogatstvo ideja, kao i način na koji sve to realizira, mogu biti pokazatelj svima kako se upornošću i ljubavlju sve može napraviti. Čak i velika odricanja zbog života na prostoru na kojem nema ni elementarnih uvjeta za život, barem onakvih na koje smo mi navikli u Europi, nisu prepreka ostvarenju fra Ivicinih ciljeva”, rekli su fra Ivicini gosti.
Hvala im na posjetu, a uopće ne sumnjamo da će, sljedeći puta kad dođu, zateći jedno puno izgrađenije selo, jednu novu Mwakapandulu, baš kao što je za svog misionarskog puta fra Ivica izmijenio već na bolje selo Rushooka u Ugandi i Kivumu u Ruandi.
