ČITANJA: od dana: Ez 34,1-11; Ps 23,1-6; Mt 20,1-16a
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Pijo, Agaton, Sidonija
Prvo čitanje:
Ez 34, 1-11
Istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci — njima, pastirima: Ovako govori Gospodin Bog: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce raspršiše nemajuć pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje, i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.
Zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju: Tako mi života, riječ je Gospodina Boga: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuć pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže, nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega — zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju: Ovako govori Gospodin Bog: Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih, i neću im dati da im više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.
Jer ovako govori Gospodin Bog: Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 23, 1-6
Pripjev:
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću Domu prebivati kroz dane mnoge.
Evanđelje:
Mt 20, 1-16a
Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’
»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Fra Zdravko Dadić na Groblju mira: Za Boga i moralne vrijednosti mnogi su davali svoje živote
U povodu obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, fašizma, nacizma i komunizma, a koji se obilježava 23. kolovoza, na Groblju mira na Bilima, u organizaciji Pododjela za Drugi svjetski rat i poraće HNS-a i Udruge Mir International te pod pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora BiH, u subotu 17. kolovoza upriličena komemoracija i služena misa za sve stradale žrtve, objavljeno je na portalu grobljemira.info.
Prije misnog slavlja odana je počast žrtvama svečanom komemoracijom te su položeni vijenci i upaljene svijeće izaslanstva Hrvatskog narodnog sabora, hrvatskih institucija i udruga hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koje je predvodio predsjednik Dragan Čović, te izaslanstva Vlade RH, izaslanstva Hrvatskog sabora i Ministarstva hrvatskih branitelja RH koje je predvodio državni tajnik Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas.
Nakon polaganja vijenaca okupljenima se obratio predsjednik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Dragan Čović koji je izrazio uvjerenje da će do iduće godine na Groblju mira biti oko dvadeset tisuća križeva i istaknuo važnim izgradnju kulture sjećanja.
Svečano misno slavlje predvodio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Misu je koncelebrirao velik broj svećenika koji su se ovom prigodom prisjetili i svih mučki ubijenih crkvenih osoba tijekom i na koncu Drugoga svjetskog rata.
Pjevao je veliki župni zbor Krista kralja iz Čitluka koji predvodi sestra Slavica Kožul.
U homiliji provincijal fra Zdravko Dadić istaknuo je da su nakon Drugog svjetskog rata komunističke vlasti su ubile ogroman broj hrvatskih vojnika i civila te ostavile iza sebe na stotine stratišta od Slovenije do Makedonije. „Bez mogućnosti obrane ili pravičnog suđenja, potpuno su dehumanizirani i ubijani iz čiste mržnje. Likvidirano je i više od 600 svećenika, redovnica i sjemeništaraca, što predstavlja najveće stradanje crkvenih ljudi u Europi“, dodao je.
„I vi ste u Hercegovini doživjeli svu okrutnost te nove vlasti, kao što su to doživjeli i svi naši krajevi gdje su živjeli Hrvati-katolici. I Posavina iz koje dolazim, ostala je bez tisuća očeva i sinova, braće i sestara: mnoštvo udovica i ratne siročadi prolazili su pravu kalvariju da bi preživjeli. Drago mi je da ovdje postoje i križevi za Odžak koji je simbol stradanja našeg naroda u Posavini, a negdje sam i pročitao kako je za te žrtve pripremljeno više od 3.000 križeva. Proglašeni su krivima samo zato što su voljeli krajeve u kojima su rođeni i odrasli, jer su voljeli svoje obitelji i svoj narod, ali, i jer su vjerovali u Boga vjerom svojih predaka. S pravom su živjeli u strahu od bezbožne ideologije koja, ne samo da ne vjeruje u Boga, nego je vjeru htjela potpuno obezvrijediti. Mahom su izginuli mladi ljudi, ostale su brojne obitelji s malom djecom i mlade žene udovice koje su provodile svoje dane u tuzi i neimaštini – i što je još gore – ne smijući ni spomenuti da su imale muževe, jer su njihovi muževi, očevi, braća i sestre bili proglašeni narodnim neprijateljima. Tražilo se od njih da ih zaborave i izbrišu iz svoga sjećanja. Ipak, ostala je činjenica da su i te obitelji nosile i podigle majke udovice“, rekao je fra Zdravko.
Provincijal je kazao da su komunistička vlast u potpunosti zanemarila hrvatske krajeve ostavljajući ih da u bijedi i tuzi izumiru u potpunoj poniženosti koja ubija svako ljudsko dostojanstvo. „Nametnuti su teški porezi, osnivane zemljoradničke zadruge, ljudi su prisiljavani da daju jedino što su još imali, zemlju. Siromaštvo i neimaština bili su dio života većine Hrvata: bila je to velika tragedija koja je prijetila nestankom našeg naroda. Jedino je Crkva kroz taj teški period bila uz svoj narod, patila je s njime i bila mu jedina utjeha. Premda su i brojni svećenici ubijeni, a mnogi i zatvarani za banalne i izrežirane stvari, ipak je Crkva opstala u našem narodu, noseći svjetlo vjere i nade te biblijske i narodne mudrosti: da nikome nije do zore pjevati, da vrijeme svih zulumćara prolazi, kao što se to lijepo opisuje u Danielovoj knjizi”, istaknuo je fra Zdravko.
Provincijal je rekao da su Bog i moralne vrijednosti bile ono za što su mnogi davali svoje živote. „Mi se danas jednostavno molimo na grobovima onih koji su život dali da ne zaboravimo te vrijednosti: Boga, koji je činio i čini temelj našega sveukupnoga života; obitelji, u kojima su se rađala nova stvorenja i koja su u roditeljskoj kući bila oplemenjena vjerom, ljubavlju, ljubeći svoje, a poštujući tuđe, hrabrošću i ponosom hrvatskoga naroda. Zato vas pozivam upravo na ovome svetome mjestu: ispitajmo svoju savjest, svoje stavove, ostanimo vjerni našim precima, njihovoj vjeri u Boga, njihovoj hrabrosti, njihovu ponosu i poštenju“, potaknuo je fra Zdravko.
„Kušnja nas veže za nebeske vrijednosti, a vrijednosti nas vežu za Boga! Od te logike ovaj narod ne smije odustati! Koliko god bio umoran, koliko god puta bio prevaren i preglasan, ovaj narod uvijek ima nešto više, nešto svetije, ako živi evanđeoske vrednote. Jesmo li svjesni što to imamo? Želim da s tim pitanjem odemo u svoje živote, i upravo životom dadnemo odgovor“, tim riječima fra Zdravko je zaključio propovijed na Groblju mira.
Obilježavanju obljetnice nazočili su predstavnici Crkve u Hrvata, dužnosnici Hrvatskog narodnog sabora, izaslanstvo Republike Hrvatske , izaslanstva udruga i hrvatskih zajednica iz inozemstva, predstavnici društvenoga, kulturnog, političkog i gospodarskog života BiH, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata i brojni drugi gosti.
Na koncu misnog slavlja obratio se fra Miljenko Stojić, povjerenik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski žrtvoslov u hercegovačkim biskupijama te jedan od idejnih začetnika, odnosno utemeljitelja Groblja mira.
Fra Miljenko se posebno osvrnuo na sve one koji su od početka stajali i još uvijek stoje uz ovaj projekt. „Od prve lopate u svemu ovome nalazi se HNS BiH na čelu s predsjednikom dr. Draganom Čovićem. Uvijek su bili pri ruci, uvijek su pazili ide li sve po zacrtanom naumu. Hvala od srca uime naših žrtava i mučenika. No, nije zakazala ni hrvatska država. Uvijek su nas podupirali koliko su mogli. Ove godine hrvatska vlada, na čelu s predsjednikom Andrejom Plenkovićem, prihvatili su nas kao projekt od strateškog značenja”, rekao je fra Miljenko.
Zahvalio je i svima ostalima koji svojim radom i zalaganjem pripomažu u podizanju ovog projekta te na osobit način zahvalio propovjedniku provincijalu fra Zdravku Dadiću kojem je u znak zahvale predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović uručio prigodni dar, maketu umjetnički odljevenog spomenika Pietà, rad kipara Ilije Skočibušića, a koji je postavljen i blagoslovljen prošle godine na Groblju mira.
„Ona ne samo da prima u krilo svoga mrtvoga Sina nego njegove raširene ruke u obliku križa uzdiže prema nebu. Poruka je to da ona svakoga ubijenoga čije je ime na ovim križevima isto tako uzdiže, a sa svima njima i naš čitavi hrvatski narod“, istaknuo je fra Miljenko. Potom je provincijal Dadić izmolio molitvu za pokojnike.
Posebna zahvala oko organizacije, izgradnje i održavanja Groblja mira upućena je članovima Pododjela za Drugi svjetski rat i poraće HNS-a, članovima Udruge Mir International i članovima svih Povjerenstava za popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. (iķa)
Svaki stariji katolik sjeća se „ponoćnog posta“. Naime nekad se nije smjelo jesti prije mise sve od ponoći tog dana. Iz tog su razloga mise uglavnom služene u zoru, a večernje su mise bile veoma rijetke. Malo je bilo ljudi koji su bili spremni postiti cijeli dan prije mise da bi se mogli pričestiti.
Post prije mise starodrevan je običaj, koji traje još od drugog stoljeća. Zadržan je i nakon što je papa Pio XII. skratio vrijeme posta na tri sata prije mise 1957 godine. Papa Pavao VI. 1964. godine još je skratio vrijeme posta, na samo jedan sat prije pričesti.
Važeći Zakonik kanonskog prava govori o toj odredbi sljedeće: „Tko želi primiti presvetu euharistiju, neka se barem sat vremena prije svete pričesti uzdrži od bilo kakva jela i pića, izuzevši samo vodu i lijek.” (Kanon 919, § 1.) No i od tog pravila postoje izuzetci: „Osobe poodmakle dobi i oni koji boluju od neke bolesti, a i oni koji ih dvore, mogu primiti presvetu euharistiju iako su prethodnog sata uzeli nešto hrane.” (Kanon 919, § 3.)
Ali čemu služi taj post? Kakve ima veze ako pojedem sendvič prije nego što uđem u crkvu na misu i želim se pričestiti?
Pavao VI. napisao je u svojoj apostolskoj konstituciji Paenitemini o važnosti duhovne discipline: „Mrtvljenje služi čovjekovu oslobođenju, koji je često, zbog svoje požude, rob svojih osjetila. Po ‘tjelesnom postu’ čovjek vraća snagu i liječi ranu koja je nanesena dostojanstvu njegove prirode zbog neumjerenosti lijekom zdrave suzdržljivosti.“
Isus je poznavao snagu posta i otišao u pustinju da bi postio 40 dana prije početka svojega javnog djelovanja. K tomu je učio svoje učenike: „Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.“ (Mk 9, 29)
Post jača našu duhovnu snagu i Crva traži od nas tu malu pokoru svaki put kad se pričešćujemo na našu osobnu korist. Kao što atletičari vježbaju svoju disciplinu, i mi se moramo vježbati u postu, jer tako izgrađujemo svoje duhovne mišiće. Bez posta smo slabi i strasti nas tjeraju kamo god vjetar puše.
Papa Ivan Pavao II. tuži se u apostolskom pismu Dominicae Cenae da suvremeni katolici pokazuju „nedostatak euharistijske ‘gladi’ i ‘žeđi’, što je znak nedostatka potrebne osjetljivosti prema velikomu sakramentu ljubavi i nedostatak razumijevanja njegove prirode“. Moramo „gladovati“ i čeznuti za euharistijom prije nego što ju dostojno primimo. Naše primanje svete pričesti mora slijediti unutarnju glad, koja pokazuje kako duša čezne za Božjom ljubavi. Ako ne osjećamo tu glad (na koju se prisjećamo po tjelesnoj gladi dok postimo), sveta pričest može nam se učiniti čime običnim, za što se ne trebamo prethodno pripraviti.
Najvažnije do svega jest da je post prije mise slika euharistijskih pripovijesti iz evanđelja, posebno čudesna umnažanja kruha. Nakon što su ljudi cijeli dan slušali Isusa, apostoli nagovaraju Isusa da ih otpusti te si mogu pronaći štogod za jelo. Umjesto toga Isus umnaža kruh i ribu, nasitivši sve nazočne. Kao i mnoštvo koje je Isus nahranio, kada pristupamo stolu Gospodnjemu, trebamo biti gladni, kako veli psalmist: „Kao što jelen žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.“ (Ps 42, 1)
Izmolite molitve sv. Bernarda posvećene Blaženoj Djevici Mariji
Sveti Bernard iz Clairvauxa autor je nekoliko molitvi u čast Blaženoj Djevici Mariji koju je posebno je štovao.
Molitva sv. Bernarda
Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada čulo da si ikoga zapustila koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zamolio. Ovim pouzdanjem obodren utječem se i ja k tebi, Djevice djevica. K tebi, Majko, dolazim; pred tobom, eto, stojim ja, grješnik, i uzdišem: nemoj, Majko vječne Riječi, prezreti mojih riječi, nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen.
***
Ova se molitva sv. Bernarda iz Clairvauxa čita svake godine u brevijaru na blagdan Imena Marijina (12. rujna):
Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebene nevolja, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. O ti, čovječe, koji vidiš, da na tom svijetu više ideš kroz bure i oluje nego li hodaš po zemlji, ne odvrati očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja potopi. Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebene nevolja, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako li potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju. Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinjaš daviti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama, misli na Mariju, zazivaj Mariju. Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca; i da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj primjera njezina života. Nju slijedeći ne ćeš zalutati, Njoj se moleći ne ćeš očajati; na Nju misleći ne ćeš zalutati; dok te Ona drži ne ćeš posrnuti; dok te Ona štiti ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi ne ćeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti, kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija.
Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.
6. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi
1. Zaziv Duha Svetoga
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga Svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ, Ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo, i Krista, Sina njegova, i u Te Duha njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu, i uskrslome Sinu mu, sa Tješiteljem presvetim nek bude sada i uvijeke. Amen.
– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja) – I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
2. Žalosna otajstva Gospine krunice
1. Koji se za nas krvlju znojio.
U prvom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist u vrtu na Maslinskoj gori molio svome Ocu nebeskom te se znojio krvavim znojem.
2. Koji je za nas bičevan bio.
U drugom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio u dvoru Pilatovu privezan za stup i nemilo bičevan.
3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.
U trećem žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom.
4. Koji je za nas teški križ nosio.
U četvrtom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist, osuđen na smrt nosio na Kalvariju preteški drveni križ.
5. Koji je za nas raspet bio.
U petom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio raspet na križu između dva razbojnika pred očima svoje žalosne majke Marije.
3. Evanđelje dana
Evanđelje: Mt 19, 23-30
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: »Tko se onda može spasiti?« A Isus upre u njih pogled pa im reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«
Tada Petar prihvati pa upita: »Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče mu Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.«
»A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«
4. Kratki poticaj za razmišljanje
Neki američki novinar promatrao je što radi majka Terezija njegujući jednog teškog bolesnika, čisteći njegovu ranu od koje je sve zaudaralo, i onda je rekao: „Ni za milijun dolara ne bih to učinio!“. Ona je jednostavno uzvratila: „Ne bih ni ja!“ – Ona to čini za Boga.
5. Molitve
Učini me oruđem svoga mira
Gospodine, učini me oruđem svoga mira. Gdje je mržnja, da donosim ljubav. Gdje je uvreda, da donosim praštanje. Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo. Gdje je zabluda, da donosim istinu. Gdje je sumnja, da donosim vjeru. Gdje je očaj, da donosim nadu. Gdje je tama, da donosim radost.
Gospodine, daj da se toliko ne brinem da budem utješen, koliko da tješim, da me razumiju, koliko da druge razumijem, da budem ljubljen, koliko da ljubim.
Jer tko se daruje, prima, tko se zaboravlja, sebe nalazi, tko prašta, bit će mu oprošteno, tko umire, rađa se za život vječni.
***
Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla
Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.
Oče naš…
***
Pod obranu se Tvoju utječemo
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Prorok dvanaestog stoljeća, autor mističnih spisa i jedan od najvećih čudotvoraca u čitavoj povijesti Crkve
A J. Luddy, autor knjige „Život i učenja sv. Bernarda“ svojevremeno je napisao: „Čudesa sv. Bernarda su tako dobro potkrijepljena da bi sumnjati u njih značilo diskreditirati čitavu povijest“. Sv. Bernard bio je jedna od najznamenitijih ličnosti čitave naše povijesti.
Potpuno je dominirao razdobljem u kojem je djelovao, te je bio znan kao prorok dvanaestog stoljeća. Bio je naučitelj Crkve, osnivač mnogih samostana, obnovitelj vjerskog života, savjetnik papâ, propovjednik, mirotvorac između moćnih, branitelj Crkve, ljubitelj Majke Božje, mistik, učitelj duhovnog života, naučitelj sv. Pisma, veliki teolog, autor mističnih spisa, i jedan od najvećih čudotvoraca u čitavoj povijesti Crkve.
Mnogobrojna čudesa
Bernard je učinio mnogo čudesa na poznatim ličnostima, često ispred velikog mnoštva, i ta čudesa nikada nisu osporili ni njegovi sljedbenici, ni njegovi neprijatelji. Skupina njegovih biografa zabilježila je velik broj čudesa, koja su se po molitvi sv. Bernarda događala na različitim mjestima. U Doningenu blizu Rheinfelda, u Njemačkoj, Bernard je u jednom danu ozdravio devet slijepih, deset gluhonijemih, i osamnaest hromih i uzetih. U Schafhausenu je učinio još veći broj čudesa. U kronikama područja jezera Constance, zabilježena su 53 čudesa, što nije bio konačan broj svih čudesâ koja su se ondje zbila! Zbog ogromnog broja njegovih drugih čudesâ, čini se vjerojatnim da je Bernard uskrisio više mrtvih nego nekolicinu za koje postoje dokazi. Već spomenuti autor Luddy, citira Laudena, povjesničara sklonog kritici: „Potpuno je nemoguće sumnjati u autentičnost čudesa sv. Bernarda, jer ne možemo ni zamisliti ikakvu prevaru bilo od onih koji su čudesa zabilježili, bilo od samog Bernarda koji ih je učinio“.
Vitez i njegov bivši štitonoša
Dok je Bernard propovijedao obilazeći područje oko jezera Constance, mladi vitez Henry, koji je govorio njemački i francuski jezik, postao mu je prevodiocem. Uz Bernarda, mladić se obratio od zlih puteva. Ta se promjena u Henryjevu životu nije svidjela njegovu bivšem štitonoši. Jednog dana dok je Henry jahao uz sv. Bernarda, taj se štitonoša iznenada pojavio te je napao Henryja rugajući se i vrijeđajući ga, što je ujedno vrijeđalo i Bernarda. Štitonoša je zatim pohulio na Božjeg slugu, povikavši svom snagom: „Idi i slijedi tog đavla, i neka te đavao odnese!“ Bernard i Henry nisu se obazirali na nj… Tada su neki ljudi pred noge sv. Bernarda položili bolesnu ženu koja nije mogla hodati, tražeći njegov blagoslov. To je štitonošu učinilo još bjesnijim. No, nakon što je Bernard ozdravio ženu, pao je štitonoša natrag kao udaren nevidljivom rukom te je ostao beživotno ležati ispružen na zemlji. Henry, njegov bivši gospodar, bio je užasnut ovom iznenadnom i groznom smrću. Pao je do nogu sv. Bernarda, i molio milosrđe za štitonošinu dušu: „To ide na tvoj račun, zato što je pohulio na tebe, stigao ga je ovaj strašan sud!“ „Ne dopustio Bog da bilo tko umre zbog mene!“ viknuo je Bernard. Zatim se okrenuo prema beživotnom tijelu, nagnuo se iznad njega te je polako, drhtavim glasom punim emocija, počeo moliti Očenaš. „Držite mu glavu!” rekao je zatim nekolicini promatrača, te je pomazao mrtvog štitonošu svojom pljuvačkom, koju je često upotrebljavao po Isusovu primjeru i u Njegovo ime, zapovjedivši mu: „U Ime Isusovo, ustani!“ Bernard je ponovio: „U Ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga, neka te Bog vrati u život!“ Ove riječi snažno su odjeknule među utihnulim promatračima. I dok su gledali, mrtav je čovjek ustao, i podigao pogled prema nebu… Glasno odobravanje i divljenje puka bilo je sve veće. Bernard se tada obratio uskrišenom štitonoši: „Koji je sada tvoj stav? Što ćeš učiniti?“ Štitonoša mu je odgovorio: „Oče moj, učinit ću sve što zapovijedaš“. Odan svojoj riječi, potpuno se promijenio te je postao križarem. Je li štitonoša zaista bio mrtav? On je sâm izjavio: „Bio sam mrtav i čuo sam riječi svoje osude; da sveti opat nije posredovao, sada bih bio u paklu“. Bivši štitonošin vitez, Henry, postao je monah u Clairvauxu te je često prepričavao ovaj događaj. „Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa” (Dj 4,30) U drugoj čuvenoj prigodi, sv. Bernard je usrdno molio Boga da potkrijepi njegovo propovijedanje čudesnim znacima… „Što očekuješ od mene, Gospodine moj i Bože moj? Ovi ljudi traže čudesa; malo ćemo postići samo riječima ako ih Ti ne potvrdiš znacima svoje sile.“ Bernard je izrekao ove riječi dok je napuštao redovničku kuću u Toulouseu… U tom trenutku, propovjednik istog imena, Bernard, koji je umirao od kapi, skočio je iz svog kreveta i potrčao za sv. Bernardom kako bi mu zahvalio za svoje iznenadno i potpuno ozdravljenje. Kada su ga vidjeli, kanonici su pobjegli glasno vičući. Mislili su da je utvara, i vjerovali da je njegova duša napustila tijelo. Zbog mnoštva koje se okupilo nakon ovog čuda, Bernard se sakrio u ćeliju, te su ga čuvali. Čovjek koji je ozdravio, postao je monah u Clairvauxu, a kasnije opat u samostanu u Veldeau.
Gospodin odgovara na Bernardovu molitvu
Iz dana u dan, broj ozdravljenja po molitvi sv. Bernarda rastao je i umnožavao se, sve dok i u prosjeku nije bilo i tridesetak dnevno, a jednom prilikom čak trideset i šest.
Kad bi neki putnik došao u ovaj ili onaj grad, čuo bi kako crkvena zvona radosno zvone, a ljudi pjevaju “Gospodine, smiluj nam se. Kriste, smiluj nam se!” Ova zvonjava bila je dobro poznata svima koji su je mogli čuti pa i onima najudaljenijima; naime, tako su znali da je Bernard učinio još jedno čudo. Ovdje možemo prikazati samo kratak izvadak iz zabilješki koje su pred nama a koje bilježe stotine slučajeva:
Istoga dana došli smo do Molesmesa, samostana iz kojeg su izašli i naši oci koji osnovaše Red cistercita. Bila je srijeda, a oni su primili Božjeg čovjeka velikom predanošću.
Dok je Bernard sjedio u gostinjskoj kući, ušao je neki čovjek slijep na jedno oko. Padajući na koljena, molio je Bernarda za milost. Bernard je napravio znak križa svojim svetim prstima, te je dotaknuo slijepo oko. Čovjek je odmah zadobio vid, i otišao zahvaljivati Bogu.
Otprilike sat nakon toga, dok je padao mrak, sveti je čovjek izašao kako bi polagao ruke na bolesnike koji su ga čekali pred vratima. Prvi koji je ozdravio bio je dječak slijep na desno oko. Dječak je odmah zatvorio lijevo oko na koje je prije sve jasno vidio, a desnim je gledao i govorio ono što su mu pokazivali. I opet, na istom mjestu, djevojčica koja je imala bolesne noge, te je bila hroma od rođenja, izliječena je polaganjem ruku. Njezina majka skakala je od sreće, jer je prvi put vidjela svoje dijete kako stoji i hoda.
Sv. Bernard umro je u 63. godini, 20. kolovoza 1153., dok su redovnici u Clairvauxu molili treći čas. Kako bijaše veliki pobožnik Blažene Gospe te širitelj njezine slave, pokopan je pod njezinim oltarom u opatijskoj crkvi.
Papa Aleksandar III. proglasio ga je svetim 1174. godine kao prvog redovnika cistercitskog reda. Crkvenim naučiteljem proglasio ga je papa Pio VIII.
Vizije sv. Bernarda
Jednog je dana, ušavši u crkvu punu molitelja, sv. Bernard imao viđenje. Kraj svakog je molitelja vidio njegova anđela koji je pisao. Jedan je pisao zlatnim slovima, drugi srebrnim, treći običnom tintom, a četvrti vodom. Jasno je da tu nije bilo ništa zapisano. Svetac je o tom razmislio te spoznao da je prvi molitelj molio s velikom pobožnošću i ljubavlju prema Bogu. Anđeo koji je pisao srebrnim slovima, predstavljao je molitelja koji je pomno pazio na smisao riječi molitvenog obrasca, ali nije molio s velikom ljubavlju prema Bogu. Anđeo koji je pisao tintom, predstavljao je molitelja koji nije pazio ni na smisao ni na sadržaj riječi. A onaj četvrti koji je pisao vodom, predstavljao je molitelja koji u crkvi uopće nije mislio na Boga, nego na svjetovne stvari.
Bernardovo štovanje Blažene Djevice Marije – Zvijezde mora (ove se riječi sv. Bernarda čitaju svake godine u brevijaru na blagdan Imena Marijina – 12. rujna)
O ti, čovječe, koji vidiš, da na tom svijetu više ideš kroz bure i oluje nego li hodaš po zemlji, ne odvrati očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja potopi. Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebene nevolja, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju. Ako li potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju. Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinjaš daviti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama, misli na Mariju, zazivaj Mariju.
Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca; i da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj primjera njezina života. Nju slijedeći nećeš zalutati, Njoj se moleći nećeš očajati; na Nju misleći nećeš zalutati; dok te Ona drži nećeš posrnuti; dok te Ona štiti netrebaš se bojati; dok te Ona vodi nećeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti, kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija.
Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.
XX. tjedan kroz godinu
Utorak, 20. 08. 2024.
Sv. Bernard, opat i crkveni naučitelj
Spomendan
ČITANJA: od dana: Ez 28,1-10; Otpj. pj.: Pnz 32,26-28.30.35c-36ab; Mt 19,23-30
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Bernard, Samuel prorok, Marija de Mattias
Prvo čitanje:
Ez 28, 1-10
Čovjek si, a ne Bog, a svoje srce s Božjim izjednači.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, kaži knezu tirskome:
Ovako govori Gospodin Bog:
Tvoje se srce uzoholi,
ti reče: ‘Ja sam bog!
Na božjem prijestolju sjedim
u srcu morskom.’
Iako čovjek, a ne Bog,
ti srce svoje izjednači s Božjim.
Bješe, eto, od Daniela mudriji,
nijedna ti tajna ne bje skrivena!
Mudrošću svojom i razborom natače bogatstva,
riznicu napuni srebrom i zlatom!
Mudar li bijaše trgovac,
bogatstvo svoje namnoži!
Al’ ti se s bogatstva srce uzoholi.
Stog ovako govori Gospodin Bog:
Jer svoje srce s Božjim izjednači,
dovest ću, evo, na te tuđince
najnasilnije među narodima.
Isukat će mačeve na mudrost ti divnu,
i ljepotu će ti okaljati,
bacit će te u jamu
da umreš nasilnijom smrću
od onih što umiru na pučini morskoj!
Hoćeš li tada pred krvnikom reći:
‘Ja sam bog’
Čovjek si, a ne bog,
u ruci svojih ubojica.
Umrijet ćeš smrću neobrezanih
od ruke tuđinske!
Jer ja, Gospodin, rekoh to —
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Pnz 32, 26-28.30.35c-36ab
Pripjev:
Ja usmrćujem i oživljujem.
Rekoh: U prah ću ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi. Ali se bojah ruga dušmanskoga: mogli bi im prevarit se protivnici.
Pa da kažu: »Pobjeda je naša, nije to Gospodinova izvela ruka!« Jer narod je to bez znanja, oštroumlja u njih nema.
Kako da jedan tisuću u bijeg nagna, i deset tisuća da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Gospodin nije izručio?
Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliži! Dosudit će Gospodin puku svome, sažalit se nad slugama svojim.
Evanđelje:
Mt 19, 23-30
Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: »Tko se onda može spasiti?« A Isus upre u njih pogled pa im reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«
Tada Petar prihvati pa upita: »Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče mu Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.«
»A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«
Svetac koji je, nakon što je njegova majka sv. Monika 18 godina usrdno molila za obraćenje svoga sina, potpuno promijenio svoj život i postao jedan od najvećih duhovnih velikana Katoličke Crkve
Sveti Augustin ili Aurelije Augustin (354. – 430.), pisac, filozof, teolog i jedan od najutjecajnijih kršćanskih učitelja, rodio se 13. studenoga 354. u Tagasti, gradiću u Numidiji. Danas je to mjesto u Alžiru, a zove se Souk Ahras. Augustin je čitavom svojom kulturom bio Rimljanin, a kao genijalan mislilac iza sebe je ostavio monumentalno djelo neusporedive vrijednosti. Bio je pastir duša, čovjek velike duhovnosti, naučitelj milosti i ljubavi. Njegovo pisano djelo broji 113 knjiga i 218 pisama. Najznačajniji je filozof među svetim ocima, a njegova teologija ide u vrhunce patristike. Umro je 28. kolovoza 430., kada su Vandali već tri mjeseca opsjedali njegov biskupski grad. Nakon pada Hipona tijelo su mu prenijeli najprije na Sardiniju, a 722. Liutprand ga je prenio u Paviju.
Spomendan svetoga Augustina slavimo 28. kolovoza. Devetnica svetomu Augustinu moli se od 19. do 27. kolovoza.
Uvodna molitva
Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi. Molimo te, blagoslovi nas u našoj potrazi za tobom kako bi mogao živjeti u našim životima i voditi nas.
Tražeći te, daj da budemo vjerni tebi, Bože, vjerni Kristu, našemu Gospodinu i Spasitelju, i vjerni Crkvi i njezinim učenjima u pozivu koji smo odabrali živjeti – služenju tebi.
O, sveti Augustine, divni u svojoj mudrosti i čudesima, Isus ti se objavio kao malo Dijete i povjerio ti tajne Presvetoga Trojstva. Isprosi mi milosti koje molim od svega srca.
Ti koji si bio milosrdan prema sirotim grešnicima, iako nedostojan, ali na slavu Božju isprosi mi milost koju te molim… (izrecite svoju nakanu).
Molitva svetoga Augustina
Gospodine Isuse, dopusti da upoznam sebe i da ne žudim ni za čime osim za tobom. Daj da mrzim sebe i volim tebe. Dopusti da radim sve za tebe. Dopusti da ponizim sebe i uzvisim tebe. Neka umrem u sebi i živim u tebi. Daj da prihvatim što god se dogodi kao da je od tebe. Daj da zaboravim sebe i slijedim tebe i da uvijek žudim za tobom. Daj da poletim iz sebe i nađem spas u tebi. Daj da zaslužim biti obranjen po tebi. Daj mi strah Božji kako bih strahovao tebi. Daj da budem među onima koje si ti izabrao. Neka ne vjerujem sebi, neka je sve moje povjerenje u tebi. Dopusti mi da te budem voljan poslušati. Budi mi jedina sigurnost u životu i dopusti mi da budem siromašan zbog tebe. Pogledaj me kako bih te ja mogao voljeti. Pozovi me kako bih te mogao vidjeti i kako bih se uvijek mogao radovati u tebi Amen.
Molitva svetomu Augustinu
Sveti Augustine, obraćen si od zloga života po milosti Božjoj te si ga po toj istoj milosti zavolio svim srcem. Nauči nas tomu da se izdignemo iznad naših sebičnih i zlih želja. Pomozi nam da svoja srca okrenemo prema Bogu i da svaki dan živimo u ljubavi prema svojima bližnjima. Pokaži nam kako da budemo milosrdni, kako da volimo sve ljude i pomažemo im u potrebi.
Gospodine, ispuni naša srca glađu za tvojom Riječi. Po zagovoru svetoga Augustina nauči nas da tvoju riječ primamo s poštovanjem i da s ljubavlju vršimo tvoje zapovijedi. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Oče nebeski, Bože, smiluj se nama! Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj se nama! Duše Sveti, Bože, smiluj se nama! Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj se nama!
Sveta Marijo, moli za nas! Sveta Majko Božja, moli za nas! Djevice djevica, moli za nas!
Sv. oče Augustine, moli za nas! Sv. Augustine, primjeru raskajane duše, moli za nas! Sv. Augustine, sine suza tvoje majke Monike, moli za nas! Sv. Augustine, svjetlo učitelja, moli za nas! Sv. Augustine, istrebitelju hereze, moli za nas! Sv. Augustine, čuveni protivniče neprijatelja svete crkve, moli za nas! Sv. Augustine, stupu prave vjere, moli za nas! Sv. Augustine, lađo Božanske mudrosti, moli za nas! Sv. Augustine, pravi primjeru apostolskog života, moli za nas! Sv. Augustine, čije je srce zapaljeno ljubavlju Božjom, moli za nas! Sv. Augustine, ponizni I milosrdni oče, moli za nas! Sv. Augustine, revni propovjedniče Božje Riječi, moli za nas! Sv. Augustine, prosvijetljeni proučavatelju svetog Pisma, moli za nas! Sv. Augustine, ukrasu biskupa, moli za nas! Sv. Augustine, svjetlo istinske vjere, moli za nas! Sv. Augustine, plemeniti branitelju svete crkve, moli za nas! Sv. Augustine, navjestitelju slave Božje, moli za nas! Sv. Augustine, sveto drvo kuće Božje, moli za nas! Sv. Augustine, neumorni štovatelju Presvetog Trojstva, moli za nas! Sv. Augustine, neiscrpivi izvore kršćanske riječi, moli za nas! Sv. Augustine, sjaju svetosti, moli za nas! Sv. Augustine, uzore svih kreposti, moli za nas! Sv. Augustine, utjeho žalosnih, moli za nas! Sv. Augustine, tješitelju zapuštenih, moli za nas! Sv. Augustine, prijatelju I pomoćniče siromašnih, moli za nas! Sv. Augustine, naš oče, moli za nas!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine! Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine! Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine! Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas!
Pomolimo se:
O Bože, koji si sv. Augustinu objavio tajne svoje mudrosti i zapalio u njegovom srcu plamen božanske ljubavi, podari nam da u miru prođemo sve oluje ovoga života i sigurno stignemo u Tvoje kraljevstvo koje si nam obećao. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Prvi dan
Uvodna molitva
Molitva svetoga Augustina
Sveti Augustine, nježni i mudri sveče, tvoja ljubav za Boga i milosrđe za njegova stvorenja učinili su te dostojnim mudrosti i milosti. Činio si čudesa samo jednom riječju za potrebite i nevoljne.
Ohrabren ovom spoznajom, utječem ti se i ja u svojoj nevolji… (izrecite svoju nakanu). Iako moja molitva možda zahtijeva čudesa, ti si upravo svetac čudesa.
O, ljubljeni sveti Augustine, čije je srce uvijek bilo puno suosjećanja za bližnje, šapni malome Isusu, koji ti je toliko volio pričati o Presvetome Trojstvu, moju potrebu i moje će ti srce uvijek biti zahvalno.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
Sveti Augustine, moli za nas!
Molitva svetomu Augustinu
Litanije svetomu Augustinu
Drugi dan
Uvodna molitva
Molitva svetoga Augustina
O, tvorče čudesa sveti Augustine, sjeti se kako još nikoga nisi odbio tko se tebi u nevolji utekao. Pun živoga povjerenja, utječem ti se, o, ljubljeni prijatelju maloga Isusa.
O, veliki propovjedniče, ne prezri moje molitve, već iznesi pred prijestolje Svevišnjega što te molim ovom devetnicom… (izrecite svoju nakanu).
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
Sveti Augustine, moli za nas!
Molitva svetomu Augustinu
Litanije svetomu Augustinu
Treći dan
Uvodna molitva
Molitva svetoga Augustina
O, sveti Augustine, po čijemu su raskajanom srcu otkrivene tajne Presvetoga Trojstva, molim te da milostivo svrneš pogled na mene.
O, slavni Augustine, rođeni pod zaštitom Bezgrešne na blagdan njezina uznesenja na nebo i sada tako moćni u nebu, molim te da posreduješ za mene milost… (izrecite svoju nakanu).
O, veliki čudotvorce, posreduj za mene da moja molitva bude uslišena. Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
Sveti Augustine, moli za nas!
Molitva svetomu Augustinu
Litanije svetomu Augustinu
Četvrti dan
Uvodna molitva
Molitva svetoga Augustinu
Pozdravljamo te i častimo, o, moćni pomoćniče sveti Augustine. Kršćanski puk s povjerenjem ti se utječe i kuša tvoje nježno milosrđe, mudrost i pomoć u tolikim nevoljama i potrebama, što me ohrabruje da ti se i ja uteknem u svojim nevoljama ovom devetnicom i molim za milost… (izrecite svoju nakanu).
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
Sveti Augustine, moli za nas!
Molitva svetomu Augustinu
Litanije svetomu Augustinu
Peti dan
Uvodna molitva
Molitva svetoga Augustina
Pozdravljam te, ukrase i slavo kršćanstva. Pozdravljam te, veliki sveče, kerube mudrosti i serafe božanske ljubavi.
Radujem se milostima kojima te je Gospodin obdario. U poniznosti i povjerenju molim te da mi pomogneš jer znam da su te milosti upravo milosrđe i moć.
Molim te po ljubavi koju imaš za maloga Isusa, po razgovorima koje ste vodili o otajstvu Presvetoga Trojstva, od kojega tražim milost… (izrecite svoju nakanu).
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
Sveti Augustine, moli za nas!
Molitva svetomu Augustinu
Litanije svetomu Augustinu
Šesti dan
Uvodna molitva
Molitva svetoga Augustina
Sveti Augustine, izabrani od Boga da propovijedaš njegovu riječ, od njega si primio mudrost koja te je učinila poznatim tijekom stoljeća. Isprosi mi od Boga milost da živim po volji njegovoj da ga s tobom jednom mognem slaviti za sve vjekove.
Molim te, sveti Augustine, izmoli mi milost koju te molim ovom devetnicom… (izrecite svoju nakanu).
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
Sveti Augustine, moli za nas!
Molitva svetomu Augustinu
Litanije svetomu Augustinu
Sedmi dan
Uvodna molitva
Molitva svetoga Augustina
Prvače vjere Kristove, presveti Augustine, slavni po svojoj mudrosti, izmoli mi od Gospodina milost koju te molim ovom devetnicom… (izrecite svoju nakanu).
O, sveti Augustine, ljubezni prema onima koji te zazivaju, isprosi mi što molim.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
Sveti Augustine, moli za nas!
Molitva svetomu Augustinu
Litanije svetomu Augustinu
Osmi dan
Uvodna molitva
Molitva svetoga Augustina
Sveti Augustine, pokazao si se toliko moćnim svojim svetim zagovorom, nježnim i milosrdnim za sve one koji te zazivaju u svojim nevoljama.
Molim te ponizna i iskrena srca da me uzmeš pod svoju zaštitu i da mi isprosiš pomoć u mojoj sadašnjoj potrebi… (izrecite svoju nakanu).
Preporuči moje molitve milosrdnoj Kraljici neba da ih može iznijeti pred prijestolje svoga Sina.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
Sveti Augustine, moli za nas!
Molitva svetomu Augustinu
Litanije svetomu Augustinu
Deveti dan
Uvodna molitva
Molitva svetoga Augustina
Slugo Marijin, slavo Crkve, moli za našega svetog oca, biskupe, svećenike, za crkvene redove i zajednice da svojom pobožnom revnošću i apostolskim predanjem budu ujedinjeni u vjeri na veću slavu Božju.
Sveti Augustine, pomoćniče svih koji te zazivaju, posreduj za mene pred prijestoljem Svevišnjega i izmoli milost za koju vapim u ovoj devetnici… (izrecite svoju nakanu).
Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.
5. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi
1. Zaziv Duha Svetoga
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga Svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ, Ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo, i Krista, Sina njegova, i u Te Duha njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu, i uskrslome Sinu mu, sa Tješiteljem presvetim nek bude sada i uvijeke. Amen.
– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja) – I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
2. Radosna otajstva Gospine krunice
1. Koga si Djevice, po Duhu Svetom začela.
U prvom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti po Duhu Svetom i roditi Sina Božjega.
2. Koga si Djevice, Elizabeti u pohode nosila.
U drugom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija posjetila svoju rođakinju Elizabetu i s njom ostala tri mjeseca.
3. Koga si Djevice, rodila.
U trećem radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija rodila Gospodina našega Isusa Krista u betlehemskoj špilji te ga je postavila u jasle.
4. Koga si Djevice, u hramu prikazala.
U četvrtom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija četrdeseti dan poslije poroda prikazala u hramu Ocu nebeskom svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kojega je primio u naručje starac Šimun.
5. Koga si Djevice u hramu našla.
U petom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija našla svoga dvanaestogodišnjeg Sina, Gospodina našega Isusa Krista, u hramu među učiteljima.
3. Evanđelje dana
Evanđelje: Mt 19, 16-22
U ono vrijeme: Gle, pristupi Isusu neki čovjek i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje«? A Isus reče:
Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!
Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.
4. Kratki poticaj za razmišljanje
Isus nam nije dao svoje srce samo za uzor i pravilo života nego i da bi postalo naše srce, kako bismo mi po njegovu Božanskom Srcu mogli iskazati dostojnu čast Bogu. Mi smo Bogu dužni pet velikih stvari: 1. klanjati se njegovu veličanstvu; 2. zahvaljivati Bogu na nebrojenim dobročinstvima kojima nas je obdario i koja nam trajno daruje; 3. zadovoljiti Božanskoj pravdi za nebrojene grijehe i propuste koje smo učinili; 4. slaviti ga; 5. moliti kako bi dobili sve potrebno za dušu i tijelo.
Koje sredstvo možemo koristiti kako bismo ispunili sve te dužnosti na način dostojan Boga? To je nama nemoguće. Jer kada bismo imali sve duhove i srca svih ljudi i anđela i njima sa svom gorljivošću pokušali dostojno Boga ljubiti i potpuno zadovoljiti njegovoj pravdi to ne bi bilo ništa u odnosu na dužnosti koje imamo prema Bogu. Ali evo imamo našeg dobrog Spasitelja. On nam je dao sredstvo za potpuno ispuniti pred Bogom naše obaveze, a to je njegovo Božansko Srce koje nam je dao da ga koristimo kao naše vlastito srce za klanjati se Bogu, ljubiti ga koliko Bog to zaslužuje i za ispuniti sve naše dužnosti pred njegovim uzvišenim Veličanstvom. Vječna ti hvala i slava moj predobri Isuse za taj beskrajno dragocjeni dar. Neka te zbog toga svi anđeli i sva tvoja stvorenja beskrajno blagoslivljaju.
O koje li sreće i dobročinstva za nas imati na dar tvoje Božansko Srce. O Kako smo bogati! Koje li blago posjedujemo! Koliko li smo ti dužni zahvaljivati moj, Božanski Spasitelju! Ti moliš Oca da budemo jedno s njime i s tobom, kao što si Ti u njemu i on u tebi, te stoga želiš da imamo jedno srce s Ocem i s tobom. Ti si nas učinio djecom Oca čiji si ti Jedinorođeni Sin i zato nam daruješ svoje Srce kako bismo s tobom ljubili tvoga Oca jednim, tvojim Srcem. Ti nas uvjeravaš da nas Otac ljubi istom ljubavlju kojim je tebe ljubio, da si njih ljubio kao što si mene ljubio, (Iv 17,23) i da te ljubimo istim Srcem kojim te je ljubio Otac, kao što je Otac mene ljubio tako sam i ja vas ljubio (Iv 15,9). Zato nam i daruješ svoje Srce da bismo mi ljubili njega Srcem kojim On ljubi nas.
Što mi možemo učiniti kako bismo se poslužili tim darovanim nam Srcem i iskazali Bogu dostojnu čast i slavu? Kao prvo, trebamo se odreći nas samih, našeg srca koje je uvijek ranjeno grijehom i sebeljubljem, a zatim se trebamo predati i posvetiti Srcu Isusovu, s njim se sjediniti u svemu što radimo s njegovom poniznošću, ljubavlju i svim drugim krepostima, kako bismo ljubili, slavili i častili Boga s Božanskim Srcem.
O moj Spasitelju, iskoristi snagu svojih svemoćnih ruku da me oslobodiš od mene samoga i sa sobom sjediniš, da izvadiš moje bijedno srce i umjesto njega dadneš mi svoje Božansko Srce. Tada ću te ljubiti svim srcem, to jest Isuse ljubit ću tebe tvojim velikim Srcem koje će biti moje.
(sv. Ivan Eudes)
5. Molitve
Isuse, ti si najjači na svijetu, daj i meni snage da moje ruke i srce nastave tvoje djelo!
Gospodine Isuse, koji si stvarao s ljubavlju, rođen si s ljubavlju, služio si s ljubavlju, djelovao si s ljubavlju, čašćen si s ljubavlju, trpio s ljubavlju, umro si s ljubavlju, uskrsnuo si s ljubavlju. Zahvaljujem ti na tolikoj tvojoj ljubavi za mene i za druge na svijetu, i svaki dan te molim: nauči i mene ljubiti!
Moj Isuse, pomozi mi širiti tvoj miomiris gdje god pođem. Izlij svoga Svetog Duha u moju dušu, i preplavi je svojom ljubavlju da zahvati moje biće: da tako moj život bude samo ižarivanje tvog miomirisa i tvoje ljubavi na sve koji me ugledaju, pa da svaka duša s kojom dođem u doticaj osjeti tvoju prisutnost u mojoj duši, i da svi koji me gledaju ne vide mene, nego tebe – Isuse.
Ostani sa mnom, i počet ću sjati tvojom svjetlošću, svijetliti da budem svjetlo drugima. Svjetlo će, Isuse, dolaziti od tebe, ne od mene – ti ćeš, po meni, sjati drugima.
Dopusti da ti upravim molitve sred svijeta koji ljubiš, ižarujući tvoje svjetlo na sve koji me okružuju. Daj da propovijedam tebe, ne riječima, nego primjerom, snagom koja privlači, dobrohotnim utjecajem djela, puninom ljubavi kojom je moje srce ispunjeno prema tebi. Amen.
(sv. Majka Terezija)
***
Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla
Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.
Oče naš…
***
Pod obranu se Tvoju utječemo
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Danas slavimo liturgijski spomen svetog Ivana Eudesa, neumornog apostola pobožnosti svetim srcima Isusa i Marije
Sv. Ivan Eudes bio je pravi sin Normandije. Rodio se 14. studenoga 1601. u Riju, blizu Argentana, u biskupiji Sées. Sveti Ivan je baštinio ove osobine svoga rodnoga kraja: bio je snažne tjelesne građe, izdržljiv i uporan, razborit, obdaren darom i sposobnošću organizacije, sposoban da učini djela trajne vrijednosti. Nosio je i duhovne značajke svoga vremena u kojem je rastao, odgajao se i izgrađivao. Bio je suvremenik Richelieua i Corneillea, živio je u vremenu u kojem je čovjek jake volje bio u velikoj časti, a junačko srce nešto što se cijenilo i ljudima imponiralo. Pa ipak, sve su te crte na Ivanu bile tako izrazite, tako osobne, da ga ne možemo pobrkati ni s jednim drugim normandijskim tipom onoga vremena.
Sveti Ivan je jedno vrijeme bio đak isusovačkoga kolegija u Caenu. Isusovci su od njega učinili odlična latinista koji se mogao lakše izražavati pišući latinske stihove nego francusku prozu. U kolegiju se veoma razvila i njegova duboka pobožnost prema Majci Božjoj. Cijeli je život i ponosan i zahvalan što je bio član Marijine kongregacije.
Veliki osnivač tzv. Francuske škole Pierre de Berulle primio je svetog Ivana Eudesa g. 1623. u svoj oratorij. U školi tog odličnog učitelja duhovnoga života i svećeničke duhovnosti mladi Eudes uči teocentrizam i kristocentrizam, tj. da Bog i Krist moraju stajati u središtu kršćanskoga života. Izraz je toga duha gledanje Boga u svakoj stvari, štoviše, prije svake druge stvarnosti. Po primjeru Berullea i Ivan će revnovati oko odgoja i oblikovanja svetih svećenika.
Odgojen u Berulleovoj školi, koja je ponovno otkrila svu veličinu i uzvišenost svećeništva, Ivan je 20. prosinca 1625. zaređen za svećenika. Sav je prožet veličinom ređenja i pobožnošću prema svetoj misnoj žrtvi. Za nju bi mu trebale tri vječnosti: jedna da se na nju pripravi, druga da je slavi, treća da se za nju dostojno zahvaljuje. On je duboki mistik svete mise, čovjek kontemplacije, ali i akcije. To je dvoje kod njega u savršenoj ravnoteži. Potvrdimo to činjenicama!
Već dvije godine nakon ređenja Ivan dragovoljno polazi u Argentan, da ondje dvori okužene. Znamo da to nije bilo jednostavno dvorenje običnih bolesnika, već stalna opasnost od smrtonosne zaraze. Iz Argentana odlazi u Caen, gdje se priključio zajednici berulijanskog oratorija. Od g. 1632. pa sve do 1676. posvećuje se sav župnim pučkim misijama. U njima je poučavanje u katekizmu imalo isto ako ne i odličnije mjesto nego samo propovijedanje. Sveti Ivan je bio učitelj riječi koji je znao poučavati sve vrste ljudi. Govorio im je razumljivo, praktično, znao se svima prilagoditi, odgovoriti na njihove potrebe i probleme.
Radeći kao pučki misionar, susretao je svaki dan pastoralni kler, župnike i kapelane i njihove vjernike. U tim mu je susretima jedno postalo posve jasno: pučke misije imaju samo prolazan utjecaj. Trajan utjecaj na vjernike mora osigurati sam svećenik svojim životom, primjerom i radom. Ivan je vidio da svećenika ima dostatan broj, ali da ih nema isto tako dobro odgojenih i izgrađenih. Zato smatra da prema želji, preporukama i propisima Tridentskoga sabora valja osnivati sjemeništa za što solidniji odgoj klera. Bez toga ne može biti plodonosne pastve.
Kako sveti Ivan nije bio samo čovjek pukih teorija već i akcije, on se, ohrabren od biskupa iz Bayeuxa, odlučuje g. 1642. da u Caenu, gradu sa sveučilištem, sagradi sjemenište. Zbog te je nakane došao u sukob s generalnim poglavarom Oratorija koji je smatrao da je takvo nešto preuranjeno. No, Ivan je bio uvjeren da je to volja Božja pa je napustio Oratorij kako bi ostvario taj program. On ga je ostvario, a već g. 1643. osnovao je i novu Družbu Isusa i Marije, koja će se posvetiti odgoju svećenika. Članove te Družbe mnogi francuski biskupi pozvaše da u njihovim biskupijama osnuju i vode sjemeništa.
Sveti Ivan je htio doskočiti još jednom zlu svoga vremena: palim djevojkama. Za njih je organizirao posebne kuće i osnovao jednu žensku družbu koja će se za njih brinuti i pomoći im da se opet vrate čestitu i poštenu životu.
Sveti Ivan nije dao samo život dvjema redovničkim zajednicama već se dao i na pisanje knjiga i knjižica. Napisao je prilično toga i za svećenike i za vjernike. Najpoznatije su mu ove knjige: Isusovo kraljevstvo (1637), zatim Misijski katekizam (1642), Čovjekov savez Bogom po svetom krštenju (1654), Dobri ispovjednik (1666), i napokon Apostolski propovjednik (1685). To je djelo izišlo poslije njegove smrti.
Kad govorimo o sv. Ivanu Eudesu, ne možemo a da nešto još ne spomenemo. On se pod vodstvom o. Condrena, jednog od predstavnika Francuske škole, sve više udubljivao u studij ljubavi presvetih Srdaca Isusa i Marije. Taj je studij produbljivao čitajući djela sv. Gertrude i sv. Mehtilde, što su ih objavili Lansperg i Blozije. Oduševivši se za pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu, on ju je počeo na veliko širiti te prvi počeo slaviti blagdan Srca Marijina g. 1648., a Srca Isusova nešto kasnije, dakle, prije objava Srca Isusova sv. Margareti Alacoque. U svojoj knjizi o Isusovu kraljevstvu Ivan je udario teološke temelje štovanju Srca Isusova.
Slaveći prvi put blagdan Srca Isusova izdao je i knjižicu Pobožnost poklona vrijednom Srcu Isusovu, dodavši joj misni obrazac i časoslov Srcu Isusovu. To su mu djelo odobrila petorica biskupa. U jednome velebnom pismu Ivan Eudes, pod nadnevkom 26. srpnja 1672., tumači svojim redovnicima kako su velik dar Srca Isusa i Marije. Uoči svoje smrti 19. kolovoza 1680. Ivan je dovršio i svoju knjigu Čudesno Srce Majke Božje, koja bi izdana dvije godine kasnije. To je djelo podijeljeno na 12 dijelova, od kojih posljednji dio govori o Srcu Isusovu.
Kad sv. Ivan Eudes govori o Srcu Isusovu, kaže da u Bogočovjeku štujemo tri srca, koja su zapravo jedno. Prvo je Srce Bogočovjeka njegovo tjelesno srce, pobožanstvenjeno snagom hipostatske unije kao i svi ostali dijelovi njegova tijela. Drugo je Srce duhovno, a to je viši dio njegove presvete duše, što sadrži pamćenje, razum, volju. I to je Srce pobožanjstvenjeno na isti način. Treće je Srce božansko. Ta su tri srca zapravo jedno Srce, jer je Isusovo Božansko Srce duša i život njegova tjelesnoga i duhovnoga Srca. Isusovo je Srce puno beskrajne ljubavi prema Presv. Trojstvu i nepojmljive ljubavi prema ljudima.
Nije onda čudo da ga Leon XIII. u Dekretu o heroizmu Ivanovih kreposti naziva »začetnikom liturgijskoga štovanja Presvetih Srdaca Isusa i Marije«, dok ga Pio X. naziva »ocem, učiteljem, apostolom pobožnosti Srcu Isusovu«. Otac je te pobožnosti jer je prvi sa svojim duhovnim sinovima slavio blagdan Srca Isusova. Učitelj je jer je sastavio misu i časoslov Srca Isusova. Apostol je jer je čitav svoj život posvetio širenju te pobožnosti. Pio X. proglasio je Ivana Eudesa blaženim, a Pio XI. Svete godine 1925. svetim.
Jedno je od životnih djela sv. Ivana Eudesa bilo uzdizanje biskupijskih svećenika. On je dobro znao da pobožnost kršćanskoga puka dobrim dijelom ovisi o pobožnosti njegovih duhovnih pastira. Ako su oni dobri i pobožni, bit će i njihov puk takav. Pius Parsch na blagdan sv. Ivana Eudesa poziva stoga kršćanske vjernike da i oni, po svečevu primjeru, rade za svećenike i svećeničke pripravnike potpomažući ih molitvom i žrtvom.
Josip Antolović SJ
OSOBNA POSVETA PRESVETOME SRCU ISUSOVU
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam svoje siromašno srce, učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima. Udijeli mi zdravlje duše i tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.
OSOBNA POSVETA BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU
Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja, tvojemu Bezgrešnom Srcu posvećujem i predajem čitavo svoje biće: duh, dušu i tijelo. Raspolaži sa mnom i sa svim što mi pripada, sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva, za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta. Bezgrešna moja Majko, pomozi mi živjeti dostojno moga krsnog posvećenja, da neopozivo pripadam svome Otkupitelju. Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga! Neka se u meni i po meni uvijek i u svemu vrši volja Božja! Amen!
