Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 12. TRAVNJA 2025.

MISNA ČITANJA – 12. TRAVNJA 2025.

V. korizmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

1. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

Čitanja:

Ez 37,21-28; Otpj. pj.: Jr 31,10-13; Iv 11,45-56

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Sofija, Julije, Zenon, Saba, Damjan, Bazilije, Davorka, Viktor

Napomena:

Službom I. večernje započinje slavlje Cvjetnice i Veliki tjedan.
Dušobrižnici neka vjernike pouče o strukturi i smislu obreda Velikog tjedna i neka ih potaknu i uvedu u plodonosno sudjelovanje.

Prvo čitanje:

Ez 37,21-28

Načinit ću od njih jedan narod.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovako govori Gospodin Bog: »Evo, povući ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oči vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj. I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Otp. pj.: Jr 31,10-13

Pripjev: Gospodin nas čuva kao pastir svoje stado.

Čujte, o narodi, riječ Gospodnju,
objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izrael, opet ga sabire
i čuva ga ko pastir stado svoje!«

Jer Gospodin oslobodi Jakova,
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.
I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski,
da se naužiju dobara Gospodnjih.

Djevojke će se veselit u kolu,
mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti,
utješit ću ih
i razveseliti nakon žalosti.

Evanđelje:

Iv 11,45-56

Da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

Čitanje svetog evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:

Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! « To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.

Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.

Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? «

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. GEMMA GALGANI

SVETAC DANA – SV. GEMMA GALGANI

Rano je osjetila živu želju za nebom i neki poseban odnos prema raspetom Isusu. Ovo drugo dovest će je do vrhunaca mistike doživljavanja Kristovih muka…

O toj je svetici novijeg doba poznati talijanski hagiograf i pisac Piero Bargellini napisao: “Iza izgleda više no normalna, banalna krije se neobična svetica: mističarka u stalnom, osjećajnom razgovoru s Isusom; kontemplativka koja moli jednostavnošću djeteta i prodornošću teologa; osoba koja sa smiješkom nadvladava najstrašnije teškoće, puštajući se jednostavno vodstvu svog anđela čuvara. Nevina duša koja već kao djevojčica bilježi u svoje prve školske bilježnice misli i molitve svakog dana, s odlukama života uvijek sve čistijeg.

Razgovara sa svojim anđelom čuvarom i povjerava mu dvojbene naloge kao npr. da on prenaša njezinu korespondenciju s duhovnim vođom, koji boravi u Rimu. I pisma tajanstveno stižu na određenu adresu, a da ne prolaze preko redovite poštanske službe.

Rano ostaje siroče, gotovo napuštena u najvećoj bijedi. Razbolivši se, dolazi na rub groba da onda bude čudesno ozdravljena. U gradu koji nazivaju opkoljenim zidinama s drvećem – Lucca, zovu je ‘djevojkom milosti’. Brzo se saznaje da njezine crne rukavice i njezina tamna odjeća krije znakove Muke. Njezine rane na rukama i nogama i boku otvaraju se bolne i krvave svakog tjedna.

Prihvaćena kao kći u pobožnu i imućnu kuću viteza Mattea Gianninija provodi ondje skrovit život između kuće i crkve. No upadljiva očitovanja njezine svetosti nadvladavaju zidove građanske kuće. Izvršuje obraćenja, predskazuje buduće događaje, upada u ekstaze. U molitvi se znoji krvavim znojem; na njezinu se tijelu osim rana od čavala pokazuju i rane od bičevanja.

A ona sama, Gemma Galgani, ne kaže ništa ili, bolje, govori uvijek: ‘Da!’ Ne traži ništa, ili bolje, traži od Isusa još više boli, uvijek sve više boli.

Bijaše Velika subota, g. 1903. kad je Gemma Galgani umrla u dobi od 25 godina, razarana bolešću, no moleći sve do posljednjeg časa još više boli.

A sada pod vodstvom o. Giacinta, pasionista, dobrog poznavaoca sv. Gemme Galgani, upoznajmo “curiculum” – tijek njezina neobičnog života u kojem je na pragu 20. stoljeća na tako opipljiv način došlo do izražaja ono duhovno nadnaravno, a što izmiče svakom jeftinom umovanju.

Rodila se 12. ožujka 1878. na završetku pontifikata Pija IX. i početku pontifikata Leona XIII. Praktički će živjeti koliko bude trajao Leonov pontifikat, za koji bismo mogli reći da otvara moderno razdoblje Katoličke Crkve. Rodno joj je mjesto Camigliano blizu Lucce u Toskani, jednoj od kulturno najbogatijih regija Italije, zemlji lijepe riječi i elegantne geste. Kćerka duboko pobožne majke bila je već od malena veoma poučljiva njezinim poukama. Majka se zvala Aurelija, rođena Landi. Pod njezinim mudrim odgojnim vodstvom rano je osjetila živu želju za nebom i neki poseban odnos prema raspetom Isusu. Ovo drugo dovest će je do vrhunaca mistike doživljavanja Kristovih muka.

U Lucci je pohađala školu sestara svete Zite, a učiteljica joj je bila Helena Guerra († 1914), osnivateljica oblatkinja Duha Svetoga ili sestara svete Zite. Bila je to odabrana duša, velikodušna, pobožna Duhu Svetom, pa je mogla vrlo pozitivno utjecati na djevojčicu Gemmu Galgani. Uz put bilježimo da je i njezina učiteljica došla na oltar jer ju je Ivan XXIII. 26. travnja 1959. proglasio blaženom.

Gemma je u dobi od 8 godina ostala siroče bez majke, a oca ljekarnika izgubila je kad joj je bilo 19 godina. Tada je upala u najveću materijalnu bijedu. Iz samilosti ju je primila pobožna duša, Cecilia Giannini iz Lucce. Ondje će Gemma zajedno s brojnom obitelji Mattea Gianninija, također farmaceuta, proživjeti do svoje smrti.

Gospodin je u svojoj, nama nedokučivoj providnosti, Gemmu Galgani htio obogatiti posebnim darovima. Bila je to nagrada za njezinu izvanrednu vjernost. Gospodin ju je obdario ekstazama u kojima je vidjela Isusa, s njim srdačno razgovarala, Bl. Gospu, svece, a osobito svog anđela čuvara koji joj, kao poštar, bijaše na raspolaganju kad je pisala svom duhovnom vođi o. Germanu od sv. Stanislava.

Vrhunac njezine mistike bit će doživljavanje Kristove muke. Znojila se krvavim znojem, osjećala je boli bičevanja, trnove krune, rana na rukama, nogama i boku. Sve bi to ipak prestajalo po volji njezina ispovjednika, Božjega sluge, Giovannija Volpija, biskupa. Ipak nisu prestajali bolovi već samo vanjska očitovanja. Mnogo je trpjela uz to i od svojih dugih i teških bolesti. Sve je to velikodušno prihvaćala te prikazivala kao žrtvu za ljudske grijehe.

Gemmina glavna krepost bijaše žarka ljubav prema raspetom Isusu, povezana s neugasivom željom da što više trpi. Pri svemu tome bijaše jednostavno bezazlena bilo da je razgovarala s nebesnicima bilo pozemljarima. Iza sebe je ostavila obilnu korespondenciju pa i neke druge spise. Sve je to objavljeno, a pomaže čitatelju da uđe u razne etape njezinih mističnih doživljaja.

Poslije njezine blažene smrti pokrenut je postupak za njezino proglašenje blaženom i svetom. Brzo je napredovao jer je bilo toliko, upravo opipljivih, dokaza da se radi o velikoj Božjoj odabranici. Pio XI. proglasio ju je g. 1933. blaženom. Bila je to izvanredna jubilarna godina, 1900. obljetnica našeg otkupljenja. Beatifikacija se odlično uklapala baš u ono što se slavilo: jubilej Kristove muke i smrti na križu, a tu je muku Gemma Galgani proživljavala na najintenzivniji način. Papa Pio XII. proglasio ju je g. 1940. svetom. Tijelo joj se časti u svetištu podignutom u njezinu čast u Lucci pokraj samostana redovnica pasionistkinja.

Izvor: Bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 11. TRAVNJA 2025.

MISNA ČITANJA – 11. TRAVNJA 2025.

V. korizmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

1. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Nastojahu ga ponovno uhvatiti, ali on im izmaknu iz ruku.

Čitanja:

Jr 20,10-13; Ps 18,2-7; Iv 10,31-42

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Stanislav, Stanko, Stanislava, Filip, Izak, Gema

Napomena:

Može se slaviti spomendan sv. Stanislava († 1079.), kao spomendan u povlašteno vrijeme.

Prvo čitanje:

Jr 20,10-13

Sa mnom je Gospodin kao snažan junak!

Čitanje Knjige proroka Jeremije

Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite, Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti; vječna se sramota neće zaboraviti.

Gospodine nad Vojskama, koji proničeš pravednika, i ispituješ mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina, jer on izbavi duše sirote iz ruku zlikovaca.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 18,2-7

Pripjev: U nevolji Gospodina zazvah i usliša me.

Ljubim te Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Valovi smrti okružiše mene,
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me,
smrtonosne zamke padoše na me.

U nevolji zazvah Gospodina
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu,
i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Evanđelje:

Iv 10,31-42

Nastojahu ga ponovno uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena – a Pismo se ne može dokinuti – kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ – zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’

Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«
Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«
Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Pobožnosti

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deseti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deseti četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

DESETI ČETVTRAK (10. travnja)

Ženidba

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

IZ BIBLIJE

Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju kažu: “Je li dopušteno otpustiti ženu s kojeg god razloga?” On odgovori: “Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče :Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” (Mt 19,3-6)

HIMAN DUHU SVETOM

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se. Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Sv. je Rita bila udana. Tu je važnu odluku donijela pod odlučujućim utjecajem svojih roditelja. Njen muž Paolo bio je nagle naravi i lako bi se razljutio. Rita ga je prihvatila sa svim njegovim manama i vrlinama te ga je iskreno voljela. Ostala mu je vjerna u svim okolnostima i brinula se o njemu kako samo možemo zamisliti. Snagom duše, ljupkošću i molitvom približila ga je Bogu. Ritin je brak bio razoren nasiljem i mržnjom. Postala je udovicom jer je Paolo bio ubijen. I u toj je okolnosti znala živjeti mirno i hrabro. Sv je Rita velika učiteljica koja sve zaručene i vjenčane uči da svoju ljubav žive u skladu s učenjem Evanđelja i sv. Crkve.

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SV. AUGUSTINA

Meditirajte na tekst u kojem sv. Augustin govori o odnosu njegove majke Sv Monike i njenog muža Patricija. Sv Rita je imala isto iskustvo.

Kad je dorasla do udaje dadoše je mužu kojem je služila kao gospodaru i nastojala ga pridobiti za sebe, govoreći mu o Tebi svojim krjeposnim životom. Po njemu si je Ti činio lijepom te ju je muž s poštovanjem ljubio i divio joj se. Bračnu je nevjeru tako podnosila da nije o toj stvari nikada imala s mužem ni jedne prepreke. Čekala je, naime, da se u njega spusti Tvoje milosrđe pa da postane čist kad uzvjeruje u tebe. Bio je on osim toga sad izvanredno dobar, sad opet žestok u srdžbi, ali ona je znala ne protiviti se rasrđenom mužu i to ne samo činom, nego ni riječju. Kad bi se on već stišao i umirio pa joj se učinilo da je zgodno, ona bi mu izložila razloge svoga postupka ako je on slučajno bio nepromišljeno rasrđen. Napokon, kada su mnoge ugledne gospode, kojima su muževi bili blaže ćudi nego njezin, nosile čak tragove udaraca na nagrđenom licu pa su u povjerljivim razgovorima okrivljivale život i kao u šali znala im je spominjati; od kad su čule čitanje njenog ženidbenog ugovora, trebale su se shvatiti kao sredstvo kojim su postale sluškinje; zato neka misle na svoj položaj i neka se ne dižu protiv svojih gospodara. One su se, znajući kako divlje muža podnosi čudile što se nikad nije čulo niti opazilo po ikakvu znaku da je Patricije tukao svoju ženu ili da bi zbog kućne svađe bili u neslozi među sobom jedan jedini dan. Kad su je povjerljivo pitale kako to može biti, ona bi im kazivala svoj postupak koji sam gore spomenuo. Koje su se u nju ugledale, zahvaljivale su joj kad su iskusile blagodat toga postupka, a koje nisu poslušale, trpjele su i dalje u svom podložnom stanju.
(Ispovijesti 9,19)

IZ UČENJA SVETE CRKVE

Bračna ljubav uključuje potpunost; u koju su uključeni svi elementi osobnosti od tjelesnog izgleda i instinkta, osjećaja i sjetilnosti do duhovnih aspiraciji i volje. Ona teži dubokom ljudskom jedinstvu koje nadilazi jedinstvo tijela, čineći jedno srce i jednu dušu. Ovakav intimni odnos podrazumijeva potpunu vjernost supružnika i neraskidivost njihovog jedinstva što je na njihovu uzajamnu radost, a i za dobro njihove djece. Osnovna zadaća Crkve je u snažnoj reafirmaciji doktrine o neraskidivosti braka, neophodno je potvrditi, svima onima koji smatraju preteškim ili nemogućim vezati se čitav život za jednu osobu li su zatočeni u okruženju koje odbija neraskidivost braka i otvoreno ismijava odluku supružnika na vjernost, da konačna priroda bračne ljubavi leži u Kristu i iz Njega crpi jakost. Najvažnija zadaća kršćanskih parova našeg vremena je svjedočiti o neprocjenjivoj vrijednosti neraskidivosti bitaka i vjernosti.
(Ivan Pavao II – Enciklika Familiaris Consorcio 13,21)

MOLITVA SV. RITI
Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

Oče naš…

ZAVRŠNA MOLITVA

Sveti Oče, svemogući i vječni Bože, hvalimo Te i slavimo jer si nam u savezu muškarca i žene dao živuću sliku Kristove ljubavi prema svojoj Crkvi, a u sakramentu vjenčanja objavio neiskazivo otajstvo svoje ljubavi koja je vječna u Kristu i po Duhu Svetomu. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Tijekom tjedna odreci se nekog obroka ili neke potrebne kupovine, a ušteđeni novac daruj u župni Caritas.

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen.

Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četvrti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (peti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (šesti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (sedmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (osmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deveti četvrtak)

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – PROROK EZEKIEL

SVETAC DANA – PROROK EZEKIEL

Neki prikazuju Ezekielovu ognjenu viziju četvero čovjekolikih četverokrilnih bića koja imaju četverostruke obraze (čovječji, lavlji, volovski i orlovski). Pod njima se gibaju kotači na sve strane puni očiju. Nad bićima je prozirni nebeski svod, pod svodom lete četverokrilni kerubini iznad prijestolja od safira na kome stoluje kao kakav čovjek usred bljeska i ognja duginih boja

Ezekiel (hebrejski: “neka Bog učini (dijete) jakim”, a prema Jeronimu “Labirint tajni”), djelovao je od 591. do 570. prije Krista.

On je jedan od četvorice velikih starozavjetnih proroka. Bio je platneni i slikoviti vizionar. On je bodritelj Židova u babilonskom sužanjstvu, u koje su odvedeni 597. pr. Krista. Suvremenik je proroka Jeremije. Odražava nadu u povratak u domovinu i u obnovu hrama i bogoslužja.

Ikonografija ga prikazuje kao krupna i bradata čovjeka, često s uzvijorenim plaštem, a iz njegova života i njegovih vizija prikazuju kako Ezekiel jede ispisani svitak, koji mu u viđenju daje dragi Bog. Drugi ga prikazuju kako simbolički siječe kosu i bradu, veže ih na tezulji; trećinu spaljuje, trećinu baca u vjetar, a trećinu pohranjuje u naborima svoje haljine.

To je sudbina Izraelskoga naroda.

Neki prikazuju Ezekielovu ognjenu viziju četvero čovjekolikih četverokrilnih bića koja imaju četverostruke obraze (čovječji, lavlji, volovski i orlovski). Pod njima se gibaju kotači na sve strane puni očiju. Nad bićima je prozirni nebeski svod, pod svodom lete četverokrilni kerubini iznad prijestolja od safira na kome stoluje kao kakav čovjek usred bljeska i ognja duginih boja.

S tim viđenjem počinje Ezekielovo proročko poslanje. Ova vizija i ona u Apokalipsi služile su kao tekstualna podloga za važne srednjovjekovne ikonografske teme. Mnogi su naslikali i sasušene kosti u jednoj dolini, no na Božji dah kosti se spajaju, oblažu se mesom i oživljuju. Ova starožidovska alegorija obnove izraelskoga naroda postala je kršćanskom alegorijom uskrsnuća mrtvih. U ikonografiji kosti oživljuju na pokret Božje ruke ili na puhanje četiriju vjetrova, koji su također prikazani kao alegorije.

Neki su opet slikali viđenje zatvorenih vrata na Božjem hramu. Za nas kršćane zatvorena vrata su prefiguracija za Bogorodicu i za Njeno djevičansko Materinstvo; iz Njena uvijek djevičanskoga tijela izašao je Isus Krist.

Ezekiel je dobio proročki poziv 592. godine prije Krista, pet godina nakon svog izgnanstva u Babilon. Mlađi je suvremenik Jeremije koji je živio u Babilonu, a ne u Jeruzalemu. Nije prestao prorokovati ni nakon pada Jeruzalema (586. g. prije Krista). No postoji zagonetka: makar je bio u babilonskom sužanjstvu, mnoga se njegova proročanstva odnose na Jeruzalem i otkrivaju podrobno poznavanje tamošnjih događaja. Vjerojatno je posjetio grad tijekom tog razdoblja.

Prorok Ezekiel odveden je u babilonsko sužanjstvo s kraljem Jojakimom i prvom skupinom izgnanika iz uglednih obitelji u Judeji, 597. pr. Krista. Pripadao je svećeničkoj obitelji, pa, iako premlad da bi bio svećenik, posebno pokazuje zanimanje za potankosti bogoštovlja. Prepuštao se viđenjima te ga je Božja objava posve zaokupila. Prenosio je Božju Poruku, često dramatičnim prikazima i alegorijama.

Ezekiel je prvo zapisao veličanstvenu viziju Boga na babilonskim ravnicama. Dok prorok osuđuje grijeh, Ezekiel svjedoči za Boga Suca. Jer je upoznao ljepotu Božje slave idolopoklonstvo mu je bilo odurno i neprihvatljivo. Prorokuje pad Jeruzalema što se zbio 586. pr. Krista. Kad je Jeruzalem razoren, Bog budi nadu porukama utjehe i obećanjem povratka.

Bog najavljuje obnovu Hrama i vrata koja će se zvati po Izraelovim plemenima, a ime će grada biti: ‘Jahve je ovdje.’ (Ez 48,35). Nije lako razumjeti Ezekielova viđenja i poruke. Sva se odnose na događaje i ljude koji su poznati njihovim prvotnim čitateljima, no napisani tajnim jezikom da bi ih razumjeli samo pravovjerni, a ne njihovi progonitelji. Opisi čudnih životinja i nakaznih ljudskih likova imaju posebno značenje. Sve su to zagonetni simboli koji slikovito prikazuju kako sile zla napadaju Božji narod, ali na koncu će ih Bog poniziti, nadvladati i kazniti.

Južno od Bagdada, 120 kilometara, u mjestu Al-Kifi, hodočasničko je mjesto Židova i muslimana – grob proroka Ezekiela.

Izvor: Bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 10. TRAVNJA 2025.

MISNA ČITANJA – 10. TRAVNJA 2025.

V. korizmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

1. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan.

Čitanja:

Post 17,3-9; Ps 105,4-9; Iv 8,51-59

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Mihovil, Magdalena, Bonifacije, Sunčica

Prvo čitanje:

Post 17,3-9

Postat ćeš ocem mnoštvu narodâ.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Abram pade ničice, dok mu Bog govoraše: »Ovo je Savez moj s tobom, postat ćeš ocem mnoštvu narodâ; i nećeš se više zvati Abram – već Abraham će ti ime biti, jer ocem mnoštva naroda ja te postavljam! Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. Savez svoj uspostavljam između sebe i tebe i tvoga potomstva nakon tebe – Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva nakon tebe. Tebi i tvome potomstvu nakon tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanaansku – u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.«
Još reče Bog Abrahamu: »A ti Savez čuvaj moj ti i tvoje potomstvo nakon tebe u sve vijeke.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105,4-9

Pripjev: Gospodin se uvijek sjeća svojega Saveza.

Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svugda njegovo lice
Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Savez koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Evanđelje:

Iv 8,51-59

Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«

Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi – Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«

Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«

Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. MARIJA KLEOFINA

SVETAC DANA – SV. MARIJA KLEOFINA

Sveti Ivan evanđelist svjedoči da se Marija Kleofina nalazila u okružju pobožnih žena što su s Presvetom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom molile podno križa na Kalvariji

Iz Ivanova i Markova Evanđelja saznajemo da pod Križem Isusovim bijahu Majka Isusova, sestra Marijina (Saloma, majka Ivanova), Marija iz Magdale, te Marija Kleofina, majka Jakova mlađega i Josipa.

Poslije Isusove smrti, Marija Kleofina ostaje na Kalvariji, prisustvuje pokopu s drugim ženama, odlazi na grob s njima da bi pomazale Tijelo Kristovo; one su prvi svjedoci Isusova Uskrsnuća.

Sinove Marije Kleofine nazivaju rođacima Isusovim; smatra se najvjerojatnijim da je suprug Marije Kleofine bio brat sv. Josipa. Na antiknim ikonama prikazana je u crnini, te izgledom vrlo slična Blaženoj Djevici Mariji da bi se prikazalo srodstvo.

Štovanje svete Marije Kleofine i Salome i Magdalene kao žena “mironosnica”, koje su nosile miru da pomažu Isusa, razvilo se u srednjem vijeku, osobito na temelju legende prema kojoj bi nakon Isusova Uzašašća skupa s Lazarom došle u Marseilles. Ondje su pobožno živjele i umrle. Bez obzira na utemeljenost te legende, svete žene koje su pratile Isusa za Njegova javnog života, a u vrijeme Isusove muke pokazale veću hrabrost negoli muškarci, zaslužuju našu pažnju i poštivanje. One su sve od reda uzorom osjećajne i djelotvorne ljubavi prema Isusu.

On je za njih bio učitelj koga su ljubile, kome su dobro željele, koga su slijedile i kome su služile. Njihova vjerna ljubav na Veliki petak i briga za Isusovo tijelo nešto je najljepše i najljudskije u našoj povijesti. Zato su ih brojni umjetnici oslikali i pod Križem i na putu k Isusovu grobu, a njihov je lik za kršćanina, doista, trajno nadahnuće.

Molitva pod Križem

Isuse, ti si iz ljubavi preuzeo patnju
i tako je pretvorio u patnju izbavljenja.
Hvala Ti za križ,
Hvala Ti za rane,
i za tri sata smrtne agonije.
Hvala Ti za tvoju riječ na križu
kojom si nam Mariju dao za Majku: “Evo ti majke” (Iv 19,27)
Hvala ti za tvoju riječ na križu
kojom nam pokazuješ što je praštanje:
“Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” (Lk 23,34)
U ovaj čas dolazimo pred tvoj križ
i podastiremo ti sve naše patnje,
patnje u obiteljima, u Crkvi i u svijetu.
Mi znamo: O Isuse, ti ćeš nas osloboditi.
Marijo, majko puna ljubavi koja stojiš pred križem,
moli sada s nama i za nas:
Neka nas Svemogući Bog, pomoću križa, tog znaka ozdravljenja, oslobodi utjecaja zla.
Uz pomoć križa, znaka pobjede,
neka Svemogući Bog oslobodi sve one
koji pate pod utjecajem zla.
Pomoću tog svetog križa
neka nam Bog udijeli sve potrebne milosti,
milost pomirenja, mira, ljubavi, vjere i ozdravljenja.
Neka nas tim znakom križa, blagoslovi i zaštiti, Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.

Izvor: Bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 9. TRAVNJA 2025.

MISNA ČITANJA – 9. TRAVNJA 2025.

V. korizmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

1. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.

Čitanja:

Dn 3,14-20.24-25.28; Otpj. pj.: Dn 3,52-56; Iv 8,31-42

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Maksim, Demetrije, Liberan, Libor, Hugo, Celestina

Prvo čitanje:

Dn 3,14-20.24-25.28

Gospodin je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge.

Čitanje Knjige proroka Daniela

U one dane: Kralj Nabukodonozor reče: »Je li istina, Sadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova, i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?«

Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: »Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.«

Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Sadraka, Mešaka i Abed Nega. On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače, i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Sadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja.
Kad je zatim kralj Nabukodonozor čuo kako oni u peći pjevaju, zaprepasti se i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: »Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?« Oni odgovoriše: »Jesmo, kralju!« On reče: »Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri, i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.«

Nato viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Otp. pj.: Dn 3,52-56

Pripjev: Hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših,
hvaljen i uzvisivan dovijeka!

Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje,
hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga,
hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima,
hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi na svodu nebeskom,
hvaljen i slavljen dovijeka!

Evanđelje:

Iv 8,31-42

Ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«
Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.«

Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«
Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. DIONIZIJE KORINTSKI

SVETAC DANA – SV. DIONIZIJE KORINTSKI

Grci časte sv. Dionizija kao mučenika jer je mnogo patio zbog vjere, iako se misli da je umro u miru oko 180. god., dok ga Rimokatolička Crkva naziva ispovjednikom.

Biskup Dionizije Korintski bio je izuzetan crkveni vođa u II. st. i vješt govornik. Najviše se pamti kao crkveni pisac koji je želio podučavati, opominjati i tješiti one koji su daleko. Danas još uvijek postoji nekoliko pisama koje je on pisao različitim Crkvama svoga vremena. Jedan takav odlomak upućen je Crkvi u Ateni, biskupu Publiju, ubijenom pod carem Markom Aurelijem (161.-180.); drugi pronađeni odlomci, upućeni su u Crkve u Lacedoniji, Nikomediji, zatim u Korintu na otoku Kreti i u Rimu.

Posebno su vrijedna ona kojima bilježi mučeničku smrt svetih Petra i Pavla u Rimu. Kaže: nakon što su Korint uputili u tajne vjere, oba apostola su otišla u Italiju gdje su svoje svjedočanstvo zapečatili vlastitom krvlju.

Euzebije, crkveni povjesničar, spominje nekoliko njegovih poučnih pisama upućenih drugim Crkvama. Jedno počinje zahvalom rimskoj Crkvi pod pontifikatom svetog Sotera (166.-175.), na tradicionalnim milostinjama koje su od nje primili. Piše: “Od samog početka, vaš je običaj darovati milostinju svim mjestima i mnogim crkvama nabaviti ono najbitnije za preživljavanje. Šaljete pomoć onima u potrebi, posebice onima koji rade u rudnicima, čime slijedite primjer vaših otaca. Vaš blagoslovljeni biskup Soter toliko je daleko od iskvarenosti vaših predaka, tako da se izdigao iznad njih; ne treba ni spominjati utjehu i savjete koje je on, srcem nježnog oca kao prema svojoj djeci, dijelio svima koji su mu dolazili. Danas smo proslavili Dan Gospodnji i pročitali vaše pismo kao što smo do sada čitali ono što nam je pisao Klement.”

On pod tim misli da oni u crkvi čitaju pisma s poukama nakon što se pročita Sveto pismo i proslave Božanska otajstva. Svi ti kodeksi su vrlo važni, jer ukazuju na religiozan život nekih gradova tog vremena, pod pontifikatom pape Sotera.

Na drugom mjestu Dionizije se žali na žestoku herezu koja je nastala prihvaćanjem poganskih filozofskih načela, a ne pogrešnih tumačenja Pisma. Sveti Dionizije ističe izvore heretičkih pogrešaka i filozofsku sektu iz koje proizlazi svaka hereza.

Grci časte sv. Dionizija kao mučenika jer je mnogo patio zbog vjere, iako se misli da je umro u miru oko 180. god., dok ga Rimokatolička Crkva naziva ispovjednikom.

Papa Inocent III. prenio je njegove ostatke u opatiju Saint Denys pored Pariza, gdje redovnici vjeruju da se radi o Dioniziju Areopagu.

Izvor: Bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 8. TRAVNJA 2025.

MISNA ČITANJA – 8. TRAVNJA 2025.

V. korizmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

1. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam.

Čitanja:

Br 21,4-9; Ps 102,2-3.16-21; Iv 8,21-30

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Dionizije, Timotej, Klement, Valter, Alemka

Prvo čitanje:

Br 21,4-9

Tko god bude ujeden, ostat će na životu ako pogleda zmiju.

Čitanje Knjige Brojeva

U one dane: Izraelci se zapute od brda Hora prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. I počne govoriti protiv Boga i protiv Mojsija: »Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.« Onda Gospodin pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: »Sagriješili smo kad smo govorili protiv Gospodina i protiv tebe. Pomoli se Gospodinu da ukloni zmije od nas!« Mojsije se pomoli za narod, i Gospodin reče Mojsiju: »Napravi zmiju i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.«
Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 102,2-3.16-21

Pripjev: Gospodine, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!

Gospodine, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!

Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega,
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.

Nek se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane.

Evanđelje:

Iv 8,21-30

Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?’« A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.«
Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.«

Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It