Proslavljeno Antićevo u svetištu Majke Božje Lurdske u Zagrebu
U svetištu Majke Božje Lurdske u Zagrebu u subotu 4. ožujka svečano je obilježena 58. obljetnica smrti časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića. Euharistijsko slavlje u 19 sati predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić.
U zagrebačkom svetištu Majke Božje Lurdske 4. ožujka svečano je proslavljena 58. obljetnica smrti časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića – Antićevo 2023. Proslavi je prethodila trodnevnica koju je prvoga dana započeo fra Ante Crnčević u srijedu 1. ožujka, u četvrtak 2. ožujka misu je predvodio vlč. Vlado Razum, a posljednjega dana trodnevnice, u petak 3. ožujka, misu je predvodio vlč. Jakov Rađa, prenosi ika.hkm.hr
Svečano euharistijsko slavlje na samu obljetnicu smrti 4. ožujka predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić koji je, uvodeći u homiliju naglasio doživljaj ljepote i duhovne vrijednosti “kada dopustimo da u nama odjekne navještaj Božje riječi – da ju razlomimo i primimo kao istinsko svjetlo našoj životnoj stazi. A kako nam je lakše, još opipljivije, na neki način nama ljudima još bliskije kad u odjeku navještaja Božje riječi prepoznamo živote naše braće i sestara, s pravom možemo reći – nepreglednoga mnoštva onih koje je rasvijetlila, krijepila i obnavljala Kristova Radosna vijest. Kako da se ne oslonimo na one koje zovemo ,,svetim ocima” iz naše kršćanske povijesti, onih velikih i značajnih pastira Crkve, čija nas vrijedna pouka, uvijek ukorijenjena u apostolskom nauku, zna tako poticajno ohrabriti i usmjeriti na putu našeg životnog i vjerničkog iskustva. A s njima i mnogih drugih, brojnih Kristovih vjernika svake dobi, svih zanimanja i tako različitih, svaki puta osobnih, jedinstvenih i, možemo reći, neponovljivih svjedočanstava”.
U nastavku je mons. Ćurić poručio riječi pape Franje za ovogodišnju korizmu. “Kad se u ovom korizmenom vremenu želimo odazvati pozivu na obnovu i osnaživanje života u vjeri, poručuje nam ove godine u svom korizmenom pismu papa Franjo, oslonjen na evanđeoski ulomak sutrašnje nedjelje, snažno nas poziva i na osjetljivost za prepoznavanje sinodalne stvarnosti i lica Crkve: ,,Slično usponu Isusa i učenikâ na goru Tabor”, veli nam papa Franjo,,,naš korizmeni hod ujedno je i ‘sinodski’ put (itinerarij), jer je zajednički, svi idemo istim putem, kao učenici jedinoga Učitelja. Prva je uputa vrlo jasna: slušati Isusa. No, želim dodati još jedan vid, koji je vrlo važan u sinodskom procesu: slušanje Krista povezano je sa slušanjem naše braće i sestara u Crkvi.” Sve da bismo iskrenije i plodnije mogli ostvarivati put obraćenja i iskusiti Božje milosrđe, nepresušnu snagu Njegove otkupiteljske ljubavi”.
“Kristov glas, njegov navještaj milosrđa i dar oproštenja i nama u glasu fra Ante Antića, čiji dan preminuća 4. ožujka 1965. danas osobito spominjemo, slaveći Kristova euharistijska otajstva našeg spasenja. Sjećam se još iz svojih najranijih godina, kako su život i gibanja Crkve u našoj domovini i privlačila nas primjerom dvojica Antuna. Jedan pozvan navijestiti Božju ljubav daleko”, u zahtjevnom misionarskom pozivu u tisućama kilometara udaljenoj Indiji, isusovac, otac Ante Gabrić. Kako su nam tada, i djeci i odraslima, snažno progovarala njegova svjedočanstva, prepuna nekih neobičnih zgoda, novih krajolika, drugačijih običaja i kulture! A u isto vrijeme, ovdje, u našem domaćem okruženju, franjevac, dobri otac Ante Antić. Obojica rođenjem iz južnih, jadranskih strana naše domovine, čiji su glasovi snažno dopirali do naših slavonskih ravnica. Jedan, poput Abrahama, vjeran pozivu: ,,Idi iz zemlje svoje!”, drugi ,,prorok u svom zavičaju”, pozvan pronicati srca u svom narodu strpljivom službom i ljubavlju svećenika i pastira”, posvjedočio je mons. Ćurić.
Okupljenim vjernicima u nastavku je mons. Ćurić rekao da mu je otac s posebnim ponosom pokazao jedan od starih, već požutjelih brojeva glasila vicepostulature ,,Dobri otac Antić”, kada mu je rekao da će prevoditi Misu na Antićevo.”Da, snažan je i danas spomen na dobrog oca Antića. Tako su ga doživljavali svi oni koji su ga susretali, kako nam to svjedoče bezbrojna svjedočanstva – od subraće franjevaca, brojnih svećenika, sestara redovnica i velikoga broja vjernika laika koji su u susretu s njim iskusili svježinu i jasnoću navještaja milosrđa i Kristove ljubavi. Takvim je oca Antu opisao- pomoćni zagrebački biskup Mijo Škvorc prigodom prijenosa njegova tijela u kriptu ove crkve 15. prosinca 1970.: „Pokazalo se dobročinstvo, ljudskost, čovječnost našega otkupljenja, i to u ovom sinu sv. oca Franje. Kako smo zahvalni za svaku toplu riječ koja nam je bila rečena, koja nas je shvaćala, koja je u nas unosila kap po kap svjetla, koja je u nama razgorijevala odluku za odlukom.”
Na kraju svoje homilije mons. Ivan Ćurić je poručio okupljenim vjernicima da se učvrste u spremnosti “imajući pred sobom lik sluge Božjeg oca Ante Antića, da se od svega najviše i najdublje otvorimo Kristovu zakonu ljubavi: po iskustvu Božje ljubavi za nas, ražarujući u sebi sasvim i prihvaćanjem poziva na nasljedovanje Krista u konkretnim djelima ljubavi prema svim ljudima, koje s Kristom, nazivamo bližnjima, posebno prema onima koji su u potrebama, nezaštićeni i pritisnuti patnjama. Taj nam put pokazuje svojim primjerom o. Ante, ne računajući da će možda netko dobrotu i ljubav proglasiti ,,naivnima”, nedovoljno promišljenima. No, on je znao koje su Kristove staze, slijedio je put u koji su najprije, uvijek prije naših utisnute Kristove stope. U fra Antinu primjeru susret ćemo brigu i osjetljivost za tako raznolike potrebe, duhovne i tjelesne. I kada su pritisnuti nedaćama siromaštva i gladi, tjelesnih boli i stradanja, i kad su iznutra razarale duhovne borbe”, zaključio je mons. Ćurić.
