Nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu: Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: »Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.« Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: »Onaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.’« A isvi koji su sjedili u vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše — lice mu kao u anđela.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 119, 23-24.26-27.29-30
Pripjev:
Blaženi oni kojih je put neokaljan!
Nek se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici.
Kazivao sam ti svoje putove, i ti si me čuo: pravilima me svojim nauči. Pokaži mi put odredaba svojih, i o čudesima ću tvojim razmišljatI.
Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari! Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje.
Evanđelje:
Iv 6, 22-29
Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru.
Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova
i nasitili se.
Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac — Bog — opečati.«
Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«
„Misija počinje iz Afrike“ središnja je tema razmjena iskustava i rasprava na Kontinentalnom susretu misionarskih društava apostolskog života (MISAL) koji se od 18. do 21. travnja održava u Centru „Paul Pellet“ u Abidjanu.
Tijekom četverodnevnog studijskog seminara poglavari i generalni vikari osam europskih i afričkih misionarskih instituta razmijenili su mišljenja o prilikama i izazovima velikog procvata misionarskih zvanja u Africi, koji je u posljednjim desetljećima pružio Crkvi, a posebno različitim institutima vrijednu energiju i iskustvo. „Postoji oko 1 300 misionara afričkog podrijetla i više od 1 000 sjemeništaraca koji pripadaju u šest (od spomenutih osam) misionarskih instituta. Oni dolaze iz oko 25 zemalja, uključujući Nigeriju, Kongo, Obalu Bjelokosti, Keniju, Kamerun, Burkinu Faso i mnoge druge. Većina njih djeluje na afričkom teritoriju izvan svoje domovine“, rekao je za Fidesgeneralni poglavar Društva za afričke misije o. Antonio Porcellato, prenosi Katolički tjednik Nedjelja ba.
Otprilike četvrtina radi u zemlji porijekla, dok druga četvrtina radi u zemljama izvan afričkog kontinenta.
Inače, susret se održava svake dvije godine, a ove godine su ga zajedno ugostili Društvo misionara Afrike (Bijeli oci) i Društvo afričkih misija (SMA). Voditelji Papinskog instituta za inozemne misije (PIME), Inozemnih misija Pariza (MEP), Družbe svećenika Saint-Jacquesa (SPJ), misionara Mill Hilla (MHM), misionara Sv. Patrika (SPS) i misionara Sv. Pavla Nigerije (MSP) prihvatili su poziv za sudjelovanjem.
Centar Paul Pellet u kojem se susret održava nalazi se u kampusu Katoličkog misionarskog instituta u Abidjanu (ICMA), visokoškolske ustanove pridružene Katoličkom sveučilištu Zapadne Afrike koja obučava buduće misionare i predane laike.
Papa Franjo je u nedjelju, 23. travnja s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Kraljice neba s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Kraljice neba.
PAPA FRANJO
REGINA CAELI
Trg Svetog Petra
Nedjelja, 23. travnja 2023.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovu Treću vazmenu nedjelju u Evanđelju se govori o susretu uskrslog Isusa s učenicima iz Emausa (usp. Lk 24, 13-35). Riječ je o dvojici učenika koji, pomireni s Učiteljevom smrću, na dan uskrsnuća odlučuju napustiti Jeruzalem i otići kući. Možda su bili malo nemirni, zato što su čuli žene koje su došle s groba i rekle da je prazan… ali odlaze. I dok žalosni hodaju, pričajući o onome što se dogodilo, Isus im se pridružuje, ali ga oni ne prepoznaju. On ih pita zašto su tako tužni, a oni mu kažu: „Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?“ (r. 18). A Isus odgovara: „Što to?“ (r. 19). I oni, zato što je Isus to od njih tražio, mu sve ispripovjediše. Zatim, na putu, pomaže im da sagledaju te događaje drugačije, u svjetlu proroštava, Božje riječi, svega onoga što je naviješteno Izraelskom narodu. Sagledati: to je ono što Isus čini s njima, pomoći sagledati. Zaustavimo se na tom vidu.
Naime, za nas je također važno sagledati svoju priču zajedno s Isusom: priču o našem životu, o nekom razdoblju našega života, o našim danima, s razočarenjima i nadama. I mi se, uostalom, poput tih učenika, zbog nečeg što nam se dogodilo možemo osjetiti izgubljenima, samima i nesigurnima, s mnogo pitanja i briga, s toliko stvari. Današnje nas Evanđelje poziva da sve to ispripovjedimo Isusu, iskreno, bez straha da ćemo ga smetati – On sluša – bez straha da ćemo reći nešto krivo, ne srameći se zato što nam je teško shvatiti. Gospodin je sretan kad mu se otvorimo; samo nas tako može uzeti za ruku, pratiti nas i učiniti da se u našim srcima ponovno probudi plamen (usp. r. 32). I mi smo, dakle, poput učenika iz Emausa, pozvani zadržati se s njim tako da, kad padne večer, On ostane s nama (usp. r. 29).
Ima jedan lijep način da se to učini i danas bih vam ga htio predložiti: on se sastoji u tome da se svake večeri posveti nekoliko trenutaka kratkom ispitu savjesti. Što se zbivalo u mojoj nutrini? To je pitanje. Radi se o tome da ponovno sagledamo s Isusom proživljeni dan: da mu otvorimo svoje srce, da pred njega stavimo osobe, odluke, strahove, padove i nade, sve ono što se zbilo kako bismo postupno naučili gledati stvari drugim očima, njegovim, a ne samo svojim očima. Možemo tako ponovno proživjeti iskustvo te dvojice učenika. Pred Kristovom ljubavlju također ono što se čini napornim i gubitničkim može se pokazati u drugačijem svjetlu: križ koji je teško zagrliti, oproštenje pretrpljene uvrede, ne uzvraćanje drugom osvetom, umornost od posla, iskrenost koja košta, kušnje obiteljskog života moći će nam se prikazati u novom svjetlu, u svjetlu Raspetoga i Uskrslog, koji zna svaki pad učiniti korakom naprijed. Ali da bismo to učinili, važno je ukloniti zidove: ostaviti vrijeme i prostor za Isusa, ne skrivati ništa od njega, donijeti mu bijede, dopustiti da nas rani njegova istina, pustiti da srce ustreperi od daha njegove Riječi.
Možemo s time započeti već danas, tako da ove večeri posvetimo nekoliko trenutaka molitvi u kojoj ćemo se zapitati: kakav je bio moj dan? Koje radosti, koje žalosti, koje muke… Kakav je bio, što se dogodilo? Koji su to njegovi, možda skriveni, biseri na kojima mu trebam zahvaliti? Je li bilo nešto malo ljubavi u onome što sam radio? Koje padove, žalosti, sumnje i strahove mogu predati Isusu da mi On otvori nove putove, da me podigne i ohrabri? Neka nam Marija, mudra Djevica, pomogne prepoznati Isusa koji hoda s nama i sagledati – to je pravi izraz: sagledati – pred njim svaki dan svojega života.
Nakon molitve Kraljice neba
Draga braćo i sestre!
Jučer su u Parizu blaženima proglašeni Henrik Planchat, svećenik Družbe svetog Vinka Paulskog, Ladislav Radigue i trojica drugova svećenika iz Družbe Presvetog Srca Isusova i Marijina. Tim pastirima, nadahnutim apostolskom revnošću, zajedničko je svjedočanstvo vjere sve do mučeništva koje su podnijeli u Parizu 1871. godine, za vrijeme tzv. Pariške komune. Pljesak novim blaženicima!
Jučer se slavio Svjetski dan planeta Zemlje. Nadam se da će predanost brizi za stvoreni svijet uvijek biti povezana s učinkovitom solidarnošću s najsiromašnijima.
Situacija u Sudanu je, nažalost, i dalje ozbiljna. Zato ponavljam svoj apel na što skoriji prekid nasilja i povratak putu dijaloga. Pozivam sve da mole za našu sudansku braću i sestre.
Danas je 99. Dan Katoličkog sveučilišta Srca Isusova koji se slavi na temu Iz ljubavi prema znanju. Izazovi novog humanizma. Želim najvećem talijanskom katoličkom sveučilištu da se s tim izazovima suoči duhom svojih utemeljiteljâ, posebice mlade Armide Barelli, koja je prije godinu dana proglašena blaženom.
Sljedeći ću petak otputovati na tri dana u Budimpeštu, u Mađarsku, dovršavajući putovanje na kojem sam boravio 2021. prigodom Međunarodnog euharistijskog kongresa. Bit će to prilika da ponovno zagrlim tako dragu Crkvu i narod. Bit će to ujedno i putovanje u središte Europe, kojom i dalje pušu ledeni vjetrovi rata, dok kretanja mnogih ljudi stavljaju na dnevni red hitna humanitarna pitanja. A sad se želim obratiti s ljubavlju vama, mađarska braćo i sestre, radujući se što ću vas posjetiti kao hodočasnik, prijatelj i brat sviju, i susresti se, između ostalih, s vašim vlastima, biskupima, svećenicima i posvećenim osobama, mladima, studentima i siromasima. Znam da veliki trud ulažete u pripreme za moj dolazak: na tome vam od srca zahvaljujem. I molim sve da me prate molitvom na tom putovanju.
I nemojmo zaboraviti našu ukrajinsku braću i sestre, koji su još uvijek pogođeni ovim ratom.
Od srca pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i iz mnogih zemalja – vidim mnoge zastave mnogih zemalja – posebno vjernike iz Salamance i studente iz Albacetea kao i pripadnike Hitne službe Malteškog reda iz Venete i Trentina.
Pozdravljam vjernike iz Ferrare, Palerma i Grumello del Montea; zajednicu Dijecezanske škole u Lodiju; mlade iz različitih mjesta biskupijâ Alba, Bergamo, Brescia, Como i Milano; krizmanike iz mnogih talijanskih župa; učenike Zavoda Presvetog Srca iz Cadoneghea; članove zadruge „Volœntieri“ iz Casolija i članove grupe „Mototurismo“ iz Agne.
Želim vam svima ugodnu nedjelju; i molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!
Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme.
Svete mise u iduću nedjelju su u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini i Šurmancima u 9 sati. Na Novom groblju na Vionici je blagoslov polja. Misa je u 11 sati.
ČITANJA: Dj 2,14.22-33; Ps 16,1-2a.5-11; 1Pt 1,17-21; Lk 24,13-35
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Juraj, Jure, Đurđica, Đuro, Georg, Adalbert, Gerard, Egidije, Helena
NAPOMENA: ▪ Izostavlja se spomendan sv. Juraja, mučenika i sv. Adalberta, biskupa i mučenika.
Prvo čitanje:
Dj 2, 14.22-33
Bijaše nemoguće da grozota smrti njime ovlada.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 16, 1-2a.5.7-11
Pripjev:
Pokaži mi, Gospodine, stazu života!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem. Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar.« Gospodin mi je baština i čaša: ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje te me i noću srce opominje. Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče duša, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno.
Drugo čitanje:
1Pt 1, 17-21
Otkupljeni ste dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca bez mane.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 24, 13-35
Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
ČITANJA: Dj 6,1-7; Ps 33,1-2.4-5.18-19; Iv 6,16-21
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Soter i Kajo, Vojmil, Leonida
Prvo čitanje:
Dj 6, 1-7
Izabraše sedam muževa punih Duha Svetoga.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.«
Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.
I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 33, 1-2.4-5.18-19
Pripjev:
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo.
Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. Slavite Gospodina na harfi, na liri od deset žica veličajte njega! Jer prava je riječ Gospodnja, i vjernost su sva djela njegova. On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Gospodnje. Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.
Evanđelje:
Iv 6, 16-21
Ugledaju Isusa gdje ide po moru.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad nasta večer, siđoše Isusovi učenici k moru, uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, a on će njima: »Ja sam! Ne bojte se!« Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.
Molitva sv. Anselma Canteburyskog: ‘Učini da mir Božji upravlja našim srcem i umom’
Gospodine Isuse Kriste, Ti koji si nam zapovjedio da na zlo ne uzvraćamo zlim, nego da molimo za one koji nas mrze i zavide nam, učini da po primjeru Duha Svetoga svoje neprijatelje ljubimo i za njih osobito molimo.
Učini, o Kriste, Sine Božji, da naša molitva za njih bude iskrena, za koje ti znaš da su nam učinili zlo. Ako smo na bilo koji način bili razlogom uvreda koje su nam oni nanijeli, učini nas boljima i poravnaj nam put do svetog pomirenja. Učini da njihova srdžba ne plamti i dalje protiv nas, nego oslobodi i njih i nas od zle vlasti mržnje kako bismo bili spremni oprostiti ogrješenje na objema stranama. Učini da mir Božji upravlja našim srcem i umom, sada i u vječnosti. Amen.
Sv. Anzelmo rodio se 1033. u Aosti, u sjevernoj Italiji. Anselmova majka Ermenburga bila je u srodstvu sa savojskim grofovima, a otac Gundulf bio je rodom iz Lombardije.
Mladost je proveo u rodnom gradu, gdje je ostao sve do 1056. Već tada je osjećao sklonost prema monaškom životu. Benediktinci su tada bili glavna i gotovo jedina redovnička snaga Europe.
Anselmo je volio svoju majku pa ga je njezina smrt pogodila, te je poslije toga došao u sukob s ocem i zauvijek ostavio rodnu kuću i grad. Tri godine je lutao po Francuskoj, o čemu se malo zna. U normandijskom gradu Beču živio je tada kao prior benediktinskog samostana glasoviti učenjak Lanfranc, koji je kasnije postao nadbiskup u Canterburyju. Glas o njemu privukao je i Anzelma u samostan u Beč. Prior je odmah uočio izvanredne sposobnosti mladoga čovjeka te ga počeo poučavati i to s najvećim uspjehom.
Nakon zrelog razmišljanja, ali i kolebanja, Anzelmo je i sam prihvatio redovnički život, te je 1060. postao benediktinac. Već tri godine kasnije postao je i prior samostana, a 1078. opat. Našao je svoj poziv i u njemu se osjećao sretnim. Bit toga poziva je u tome što je na osobit način pronašao osobnoga Boga, te Njime bio tako zahvaćen da Mu se posve predao i posvetio. Njegov život postao je potpuna služba Bogu. Redovnička sredina bila je za njega vrlo pogodna da se razviju bogati talenti, a još više da budu iskorišteni pisanjem i naučavanjem. Mnogo je pisao. Njegovi najstariji spisi potječu iz 1070. do 1078. Bile su to godine nakon završene njegove duhovne formacije.
On je dozreo i počeo stvarati. Iz toga razdoblja sačuvana su njegova prva pisma, molitve i razmatranja. No, osim njih nastala su i njegova vrhunska ostvarenja o Božjoj opstojnosti i biti. To su: Monologion ili Primjer razmišljanja o vjeri te Proslogion ili Vjera koja traži razumno opravdanje. Tim je djelima Anzelmo pokazao svoju filozofsku zrelost.
Napisao je još čitav niz djela, kao što su: O istini, O slobodnoj volji, O padu đavla. U tim djelima ispituje odnos između istine, pravednosti i slobode. Oko 1090. Anzelmo je kao učenjak, pisac i teolog došao u sukob s Roscelinom, kanonikom iz Compiegnea. Taj ga je optužio da podupire krivovjerne poglede na nauk o Presvetom Trojstvu. Anzelmo se obranio protiv te optužbe u jednome pismu biskupu u Beauvaisu, ali je počeo i s pisanjem vrlo opširne rasprave u kojoj izlaže svoje poglede. Kako pišu Sveci.net, djelo je nakon mnogih odugovlačenja dogotovio tek 1094. i posvetio ga papi Urbanu II. Ono nosi naslov O utjelovljenju Riječi. Godinu dana prije naslijedio je Lanfranca na nadbiskupskoj stolici u Canterburyju i tek su tada počele za njega teške godine borbi i sukoba s engleskim kraljevima, koji su se sve više uplitali u crkvene poslove.
Zbog svoga stava u obrani prava Crkve dva put je morao ići u progonstvo. Zanimljivo je da je baš u vrijeme borbe s engleskim kraljevima napisao nekoliko teoloških djela od najveće vrijednosti: Zašto je Bog postao čovjekom?, O izlaženju Duha Svetoga, O slaganju Božjega sveznanja, preodređenja i milosti sa slobodnom voljom. Prvo je od ta tri djela najvrjednije kao i Proslogion među filozofskim djelima.
Posljednje tri godine života Anzelmo je proveo u miru i spokoju u Engleskoj. Umro je 21. travnja 1109. u Canterburyju. Tek 1720. bio je proglašen naučiteljem Crkve, a da nikada formalno nije bio kanoniziran. No, o njegovu naslovu sveca nitko ne sumnja, jer Crkva samo kanonizirane svece uvrštava u broj svojih naučitelja.
Onima koji su sjedili, razdijeli koliko su god htjeli.
II. vazmeni tjedan
Petak, 21. 04. 2023.
ili: Sv. Anzelmo, biskup i crkveni naučitelj
Svagdan
ČITANJA: Dj 5,34-42; Ps 27,1.4.13-14; Iv 6,1-15
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Anzelmo, Konrad
Prvo čitanje:
Dj 5, 34-42
Odu radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko i uza nj prista ioko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti — da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 27, 1.4.13-14
Pripjev:
Za jedno molim Gospodina: da živim u Domu Gospodnjem.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u Domu Gospodnjem sve dane života svoga, da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!
Evanđelje:
Iv 6, 1-15
Onima koji su sjedili, razdijeli koliko su god htjeli.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«
Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
O Isuse moj, klanjam ti se dubokim strahopočitanjem u Presvetom Sakramentu. Priznajem te za pravoga Boga i čovjeka i htio bih ti ovim poklonom popraviti svu hladnoću i nehajnost tolikih kršćana, koji prolaze kraj tvojih oltara i svetohraništa, a da te i ne pozdrave. Kao zadovoljštinu za toliku mlakost prikazujem ti Presvetu Krv, koju si prolio iz rane svoje lijeve noge, i ponavljam tisuću i tisuću puta:
Budi hvaljen i slavljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
***
O Isuse moj, klanjam ti se dubokim strahopočitanjem u Presvetom Sakramentu. Htio bih ovim poklonom nadoknaditi nezahvalnost tolikih kršćana, koji se jedva udostoje vanjskim štovanjem priznati tebe za Boga, kad vide, gdje te nose kao popudbinu umirućima. Kao zadovoljštinu za tu hladnoću prikazujem ti Presvetu Krv, koju si prolio iz rane svoje desne noge, i ponavljam tisuću i tisuću puta:
Budi hvaljen i slavljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
***
O Isuse moj, klanjam ti se dubokim strahopočitanjem u Presvetom Sakramentu. Htio bih ovim poklonom zadovoljiti za tolike rane, koje se dan u dan zadavaju tvome Srcu obeščašćivanjem crkava, u kojima ti stanuješ pod sakramentalnim prilikama. Kao zadovoljštinu za tolika obeščašćenja prikazujem ti Presvetu Krv, koju si prolio iz rane svoje lijeve ruke, i ponavljam tisuću i tisuću puta:
Budi hvaljen i slavljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
***
O Isuse moj, klanjam ti se dubokim strahopočitanjem u Presvetom Sakramentu. Htio bih ovim poklonom zadovoljiti za sve nepristojnosti, kojima te kršćani svaki dan vrijeđaju kod svete mise. U svetoj misi obnavlja se nekrvnim načinom ista žrtva, koja se obavila na gori Kalvariji krvnim načinom. Kao zadovoljštinu za toliku nezahvalnost prikazujem ti Presvetu Krv, koju si prolio iz rane svoje desne ruke, i ponavljam tisuću i tisuću puta:
Budi hvaljen i slavljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
***
O Isuse moj, klanjam ti se dubokim stra- hopočitanjem u Presvetom Sakramentu. Htio bih ovim poklonom zadovoljiti za bezbrojne poruge, kojim te nezahvalni kršćani vrijeđaju pričešćujući se u smrtnom grijehu. Kao zadovoljštinu za tako ružno svetogrđe prikazujem ti Presvetu Krv, koju si prolio iz rane Presvetoga Srca svoga. U ovoj presvetoj rani klanjam ti se, blagosivam, ljubim te i ponavljam tisuću i tisuću puta:
Budi hvaljen i slavljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
***
MOLITVA ZA BLAGOSLOV
Sada, Isuse moj, molim te još za sveti blagoslov. Blagoslovi mi tijelo i dušu. Blagoslovi moje molitve, misli, želje, riječi i djela. Blagoslovi moju rodbinu i sve, za koje sam dužan moliti, ili koji se preporučiše mojoj molitvi. Blagoslovi sve bolesne i umiruće. Ne daj, da itko od nas umre bez svetih Sakramenata. Tvoj sveti blagoslov sašao vrhu nas i ostao vazda s nama! Amen.
