Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Vijesti iz Crkve

Deset godina pontifikata pape Franje. Čestitke vjerskih vođa

Deset godina pontifikata pape Franje. Čestitke vjerskih vođa

Prije deset godina, 13. ožujka 2013., Jorge Mario Bergoglio izabran je za Petrova nasljednika. Donosimo poruke vjerskih vođa upućene papi Franji za tu prigodu.

Bartolomej I., ekumenski carigradski patrijarh: Franjo, voljeni brat s kojim valja dijeliti “blagoslovljeni hod“

Za ekumenskoga carigradskog patrijarha Bartolomeja I. posebna je čast i velika radost čestitati „voljenom bratu“, papi Franji, desetu obljetnicu izbora za „prvoga biskupa naše sestrinske Rimske Crkve“. U tih deset godina naše prijateljstvo i suradnja, posebno u službi donošenja utjehe i mira cijelom Božjem narodu, kao i zadaća u promicanju brige i ozdravljenja za sve stvoreno od Boga, približili su nas u našem zajedničkom uvjerenju i zauzimanju da vidimo lice i prihvatimo prisutnost Našega Gospodina Isusa Krista u posljednjima među našom braćom i sestrama koji trpe.

Patrijarh, osim toga, ističe kako cijeni prioritete Papina vodstva, hvali razboritost njegovih postupaka i divi se napretku njegove službe. Raduje se što će podijeliti sljedeće korake Papina „blagoslovljenoga hoda“, dok se približava povijesna komemoracija i izvanredna proslava Prvoga ekumenskog sabora održanoga u Niceji, gdje su oblikovani glavni članci našega kršćanskog vjerovanja. Ad multos annos, prijatelju moj dragi!, stoji na kraju čestitke ekumenskoga patrijarha Bartolomeja, donosi Vatican News.

Papa Franjo i ekumenski patrijarh Bartolomej I.

Justin Welby, canterburyjski nadbiskup: Papa Franjo zna gledati u srce čovjeka i omekšati otvrdnula srca

Canterburyjski nadbiskup Justin Welby u poruci ističe tri Papina obilježja. Najprije, izvanredno duboku ljudskost koja, kad je riječ o istini, ne ide u kompromise i koja svakom ljudskom biću pridaje beskonačnu vrijednost. Mnogi to govore – ja to govorim – ali on to živi.

Druga je stvar znatna otvorenost u pristupu moralu – napominje canterburyjski nadbiskup. On nastoji gledati probleme kroz drugačiju prizmu, na drugačiji način. Možda je to zbog njegove isusovačke prošlosti – primjećuje ističući kako papa Franjo problemima pristupa iz čudnovatoga kuta. Ako razgovaraš s njim o brojnim problemima s kojima se Crkva treba suočiti, on gleda u ljudsko srce i pronalazi načine ljubavi koji uspijevaju omekšati otvrdnule dijelove srca.

Treća osobina koju ističe canterburyjski nadbiskup jest istinska jednostavnost pape Franje. Te tri stvari: njegova izvanredna sposobnost intelekta i karaktera, dubina njegova srca i njegova jednostavnost omogućuju mu da na izvanredan način dopre do onih koji su izvan Crkve, kao što je činio sveti Ivan Pavao Drugi. To je dubina koja je blagoslov za cijelu Crkvu, a ne samo za Rimokatoličku Crkvu – ističe canterburyjski nadbiskup.

Papa Franjo i Justin Welby, canterburyjski nadbiskup

Riccardo Di Segni, glavni rimski rabin: Papa Franjo, posebni prijatelj židovskoga naroda

Glavni rabin židovske zajednice u gradu Rimu čestitao je papi Franji deset godina pontifikata zadržavši se na simboličnosti broja deset. Broj 10 važan je, simboličan, osnova je našeg sustava računanja; deset je prstiju na rukama, ali onoga tko proučava Bibliju broj 10 podsjeća na Deset zapovijedi, podsjeća također na deset temeljnih riječi s kojima je stvoren svijet, a deset je bilo također – prema Mojsijevim riječima – pobuna izraelskoga naroda tijekom njegova boravka u pustinji. Broj 10 stoga podsjeća – biblijski rečeno – na temelje ponašanja, a katkada također i na želju da se te temelje oslabi.

Glavni rimski rabin poželio je papi Franji mnogo zdravlja, snage i ponajviše mudrosti da nastavi voditi svoju zajednicu snagom i mudrošću s kojom ju je vodio do sada. Poželio je također da Papa nastavi njegovati posebni odnos prijateljstva koje održava sa židovskim narodom.

Papa Franjo i Riccardo Di Segni, glavni rimski rabin

Ahmad Al-Tayyib, veliki imam Al-Azhara: Papa Franjo, veliki promicatelj mira i bratstva

Veliki imam Al-Azhara Ahmad Al-Tayyib u čestitci papi Franji ističe da s ponosom cijeni Papin put proteklih deset godina, tijekom kojih je gradio mostove ljubavi i bratstva među svim ljudskim bićima, kao i njegove neumorne napore u promicanju vrijednosti ljudskoga bratstva i uspostavljanju dijaloga među sljedbenicima religija, kao temelj za postizanje mira za kojim svi čeznemo.

Brate moj, papa Franjo, naš je svijet danas pun izazova, sukobā i teškoća na svim moralnim, gospodarskim i društvenim razinama, što povećava trpljenje brojnih ljudi – piše veliki imam te ističe – zbog toga postaje velika odgovornost vođā i dosljedne osobe poput Vas u ublažavanju trpljenja ljudi i svih potlačenih.

Molim Boga da blagoslovi Vaša nastojanja u traženju mira i da nam pomogne zajedno s Vama i sa svima koji vole dobro, kao i s ljudima dobre volje, da ispunimo svoju vjersku i moralnu dužnost promicanja mira i učvršćivanja međusobnog poznavanja i solidarnosti.

Poželjevši papi Franji dobro zdravlje, blagostanje i sreću, veliki je imam istaknuo da rado prihvaća svaku inicijativu zajedničkoga rada na ostvarivanju ljudskog bratstva kako bi u našem svijetu prevladali sigurnost, mir, suživot i stabilnost.

Papa Franjo i Ahmad Al-Tayyeb, veliki imam Al-Azhara

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 13. OŽUJKA 2023.

MISNA ČITANJA – 13. OŽUJKA 2023.

Isus kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan samo Židovima.

III. korizmeni tjedan

Ponedjeljak, 13. 03. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
2Kr 5,1-15a; Ps 42,2.3; 43,3.4; Lk 4,24-30

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Patricija, Sabina, Rozalija, Ratka, Kristina

Prvo čitanje:

2Kr 5, 1-15a

Mnogi gubavci bijahu u Izraelu, ali ni jedan se od njih ne očisti osim Sirijca Naamana (Lk 4, 27).

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

U one dane: Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek, i poštovan pred svojini gospodarom, jer je po njemu Gospodin dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona reče svojoj gospodarici: »Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!«

Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: »Tako je i tako rekla ona djevojka iz zemlje izraelske.« Aramejski kralj odgovori: »Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.« Naaman ode; ponio je deset talenata srebra, šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: »Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, i svoga slugu Naamana, da ga izliječiš od gube.«

Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine svoje i reče: »Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati, te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo i uvjerite se kako traži povoda da me napadne!«

A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao svoju odjeću, poruči kralju: »Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni pa će se uvjeriti da ima prorok u Izraelu.«

I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. A Elizej mu pošalje vjesnika s porukom: »Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i tijelo će ti opet biti čisto.« Naaman se naljuti i pođe govoreći: »Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Gospodina, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke damaščanske, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se u njima mogao okupati da postanem čist?«

Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: »Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: Okupaj se, i bit ćeš čist.«

I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se!

Vrati se on čovjeku Božjemu sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 42 , 2-3; 43 , 3-4

Pripjev:

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga; o kada ću doći, i lice Božje gledati?

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga;
o kada ću doći i lice Božje gledati?

Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
nek me vode,
nek me dovedu na tvoju svetu goru,
u šatore tvoje!

I pristupit ću Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Citrom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!

Evanđelje:

Lk 4, 24-30

Isus kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan samo Židovima.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Crkve

Papa pozdravio hrvatske hodočasnike

Papa pozdravio hrvatske hodočasnike

Papa Franjo pozdravio je hrvatske hodočasnike koji su sudjelovali na današnjoj molitvi Anđeo Gospodnji sa Svetim Ocem na Trgu sv. Petra u Vatikanu.

U svom obraćanju vjernicima nakon molitve Angelusa Papa je pozdravio vjernike iz Splita. Hrvatski hodočasnici su na vatikanskom Trgu razvili hrvatsku zastavu i veliki transparent s natpisom: “Neokatekumenski put Croatia Split”.

Nakon molitve Anđeo Gospodnji s vjernicima Papa redovito uputi pozdrave raznim hodočasničkim skupinama okupljenim na  Trgu sv. Petra. Osim vjernike iz Splita Papa je danas pozdravio također hodočasnike iz Madrida te župne skupine iz Padove, Caerano San Marca, Bagolina, Formie i Svetog Ireneja u Rimu.

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Crkve

Isus žeđa za našom ljubavlju

Isus žeđa za našom ljubavlju

Papa Franjo je u nedjelju, 12. ožujka s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Angelusa.

PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra

Nedjelja, 12. ožujka 2023.

Draga braćo i sestre, dobar dan, ugodnu vam nedjelju želim!

Evanđelje nam ove nedjelje stavlja pred oči jedan od najljepših i najfascinantnijih Isusovih susreta, onaj sa Samarijankom (usp. Iv 4, 5-42). Isus i učenici zastaju kraj jednog zdenca u Samariji. Dolazi neka žena i Isus joj kaže: „Daj mi piti“ (r. 8). Želim se zadržati upravo na tom izrazu: daj mi piti.

Prizor nam prikazuje žednog i umornog Isusa koji pušta Samarijanku da ga u najtoplijem dijelu dana, u podne, nađe na zdencu i poput prosjaka traži okrepu. To je slika Božjeg poniženja: Bog silazi nama u Isusu Kristu radi otkupljenja, dolazi k nama. U Isusu je Bog postao jedan od nas, sišao je k nama; žedan poput nas, trpi istu vrućinu kao i mi. Promatrajući taj prizor, svatko od nas može reći: Gospodin, Učitelj, „traži od mene piti. Trpi dakle žeđ jednako kao i ja. Žeđa za mnom. Uistinu si mi blizu, Gospodine! Vezan si za moje siromaštvo – ne mogu to vjerovati! – uzeo si me s dna, s najniže točke moga bića, gdje nitko ne može do mene doprijeti“ (P. MAZZOLARI, La Samaritana, Bologna 2022., 55-56). I došao si k meni, dolje, i odveo me odatle, jer si žeđao i žeđaš za mnom. Isusova žeđ, naime, nije samo tjelesna, ona izražava najdublju žeđ našeg života: to je prije svega žeđ za našom ljubavlju. On je više od prosjaka, On žeđa za našom ljubavlju. To će zorno izići na vidjelo na vrhuncu muke, na križu; tamo će Isus, prije smrti, reći: „Žedan sam“ (Iv 19, 28). Ta žeđ za ljubavlju ga je dovela do toga da siđe među nas, da se ponizi, da bude jedan od nas.

Ali Gospodin koji traži piti ujedno je i Onaj koji daje piti: u susretu sa Samarijankom govori joj o živoj vodi Duha Svetoga, a s križa izlijeva iz svojega probodenog boka krv i vodu (usp. Iv 19, 343). Isus, žedan ljubavi, taži našu žeđ ljubavlju. I s nama čini jednako kao sa Samarijankom: dolazi nam ususret u našoj svagdašnjici, dijeli s nama našu žeđ, obećava nam živu vodu koja čini da u nama struji vječni život (usp. Iv 4 14).

Daj mi piti. To ima i drugi vid. Te riječi nisu samo Isusova molba Samarijanki, nego – katkad tihi – poziv koji je svakoga dana upućen nama i traži od nas da se brinemo za one koji su žedni. Daj mi piti govore nam – bilo u obitelji, bilo na radnome mjestu, bilo na drugim mjestima koje posjećujemo – oni koji su žedni blizine, pažnje, slušanja; govore nam to oni koji žeđaju za Božjom riječju i imaju potrebu za tim da u Crkvi pronađe oazu u kojoj će utažiti svoju žeđ. Daj mi piti je poziv našega društva, gdje žurba, potrošačka groznica i nadasve ravnodušnost, ova kultura ravnodušnosti rađaju suhoću i unutarnju prazninu. I – ne zaboravimo to – daj mi piti je vapaj mnoge braće i sestara koji oskudijevaju vodom potrebnom za život, dok se nastavlja onečišćivati i nagrđivati naš zajednički dom. I on, iscrpljen i isušen, „je žedan“.

Dok se suočavamo s tim izazovima, evanđelje danas nudi svakome od nas živu vodu koja nam može pomoći da postanemo izvor okrepe za druge. I tada, poput Samarijanke, koja je ostavila svoj krčag na zdencu i otišla pozvati ljude iz sela (usp. r. 28), ni mi nećemo više misliti samo na to kako utažiti svoju materijalnu, intelektualnu ili kulturnu žeđ, nego ćemo, s radošću što smo susreli Gospodina, moći utažiti i žed drugih: dati smisao životu drugih, ne kao gospodari, nego kao služitelji Božje riječi koja je utažila našu žeđ, koja nas neprestano napaja; moći ćemo razumjeti njihovu žeđ i podijeliti s njima ljubav koju je On darovao nama. Postavit ću jedno pitanje, sebi i vama: znamo li razumjeti žeđ drugih? Žeđ ljudi, žeđ mnogih u mojoj obitelji, u mojoj četvrti? Možemo se danas zapitati: žeđam li za Bogom, shvaćam li da mi je njegova ljubav potrebna kao voda za život? I usto, ja koji više nisam žedan, brinem li se za žeđ drugih, za duhovnu žeđ, za materijalnu žeđ?

Neka nas Gospa prati svojim zagovorom i podupire na našem putu!

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz tolikih zemalja posebno vjernike koji su došli iz Madrida i Splita.

Pozdravljam župne skupine iz Padove, Caerano San Marca, Bagolina, Formie i Svetog Ireneja u Rimu.

Idući petak i subotu, 17. i 18. ožujka u cijeloj će se Crkvi ponovno održati inicijativa „24 sata za Gospodina“: vrijeme posvećeno molitvi i klanjanju i sakramentu pomirenja. U petak popodne poći ću u jednu rimsku župu radi pokorničkog slavlja. Prije godinu dana, u sklopu toga, obavili smo svečani čin Posvete Bezgrešnom Srcu Marijinu, moleći za dar mira. Neka naše predanje ne prestane, neka se naša nada ne poljulja! Gospodin uvijek sluša prošnje koje mu njegov narod upućuje po zagovoru Djevice Marije. Ostanimo ujedinjeni u vjeri i solidarnosti s našom braćom i sestrama koji pate zbog rata. Ne zaboravimo poglavito mučenički ukrajinski narod.

Svima želim ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!

Vatican News
Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Homilija kardinala Bozanića prigodom 21. obljetnice smrti kardinala Franje Kuharića

Homilija kardinala Bozanića prigodom 21. obljetnice smrti kardinala Franje Kuharića

Homiliju zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na misi prigodom 21. obljetnice smrti kardinala Franje Kuharića u subotu 11. ožujka prenosimo u cijelosti.

Braćo i sestre!

1. Kardinal Franjo Kuharić bio je suočen s posebnim kušnjama za Crkvu i naš hrvatski narod, kao što je uostalom, u nekoj mjeri i na svoj način, svaki pastir Crkve.

To se može vidjeti u svjetlu Prvoga čitanja iz Knjige Izlaska, kada je porobljeni izabrani narod oslobođen. Sloboda je donijela sa sobom i odgovornost. U čežnji i potrazi za njima izabrani se narod našao na kušnji. Ušavši u pustinju činilo mu se da je, uz sve muke, u Egiptu bio osiguran. U slobodi je trebao nešto učiniti sam. Sloboda je u pustoši postala prijetnjom, jer su nedostajale nužne namirnice: kruh i voda. Riječ je o vrijednostima koje su i danas aktualne: o slobodi, odgovornosti i sigurnosti.

Nije li se nešto slično dogodilo i hrvatskomu narodu? Nakon čežnje za slobodom i nakon mukotrpnoga puta kroz patnje i svjedočanstava; kroz bijedu i rat kojima smo bili pritisnuti, kao da se brzo zaboravilo kako je bilo. Židovi, nekada robovi u Egiptu, počeli su mrmljati i pokazivali su znakove čudne želje za povratkom u ropstvo. Tamo gdje se ne čuva spomen, lako se dogodi da novi naraštaj koji nije živio u nevolji zapravo ne zna što govori i ne prepoznaje dar. Narod je zaboravio da je sloboda već stanovita sigurnost i da sigurnost bez slobode i odgovornosti zapravo ni ne postoji.

Kardinal Kuharić ovako razmišlja: „Bog je, dakle, čovjeka pozvao u najsretniji život, u ljepotu, svjetlost i ljubav samoga Boga. Uzvišeniji dar mu nije mogao ponuditi. Ali, taj je život, zapravo punina života, ponuđen čovjekovoj slobodi. Bog svoju ljubav nudi svakomu čovjeku, ali mu je silom ne nameće. Sloboda odluke i ljubav povezane su. Bez slobode nema susreta s ljubavlju, ljubav se pak ne događa bez slobodnoga prihvaćanja toga dara“ (Kardinal Franjo Kuharić, S Bogom licem u lice. Razmišljanja o čovjeku, Glas Koncila, Zagreb, 2002., str. 33).

2. U životu svakoga čovjeka, obitelji, raznih zajednica i cijelih naroda postoje posebna mjesta, ispunjena i bremenita značajnim sadržajima. To su mjesta važnih događaja i iskustava, mjesta susreta i obrata, mjesta dodira ljepote ili skupljenih boli…

Zdenac koji spominje Evanđelje jedno je od takvih mjesta, povezanih s praocem Jakovom koji je doživio posebno iskustvo susreta s Bogom, važno ne samo za njega osobno, nego i za sav izabrani narod.

Na tome mjestu, na kojemu je trebalo rasti zajedništvo, događalo se međusobno udaljavanje i netrpeljivost; potvrđivala su se i jačala pravila predrasuda između Židova i Samarijanaca. Isus pak na tom mjestu objavljuje odstupanje od uhodanosti, da bi mogao doprijeti do dubine čovjeka, do Božjega dara.

Čuli smo kako se oko Jakovljevog zdenca, nakon Isusove molbe da mu bude dano malo vode razvio neobičan razgovor, s naizgled neobičnom ženom i u neobično vrijeme. U razgovoru Isusa i Samarijanke voda zadobiva više značenja. Njihov se razgovor odvija na dvije razine. Prva se tiče tjelesne žeđi: i Isus i žena žele se napiti vode, ali Isus ide dalje i govori o vodi koju daje on, koja je dar za vječni život. To je žeđ za ispunjenim životom.

I mi u našoj suvremenosti, osobito u gradovima, vidimo koliko je voda važna i kakva je njezina kakvoća. Mi u Hrvatskoj trebamo biti zahvalni Gospodinu za mnogovrsne darove voda: od izvora i rijeka, do jezera i mora. Znamo da u mnogim zemljama nije tako. Stoga smo pozvani vode čuvati i odgovorno njima raspolagati, jer je to opće dobro svih građana Hrvatske. Voda je blagodat, simbol životnosti, ali i znak suprotnosti: rađanja i umiranja, uništenja i obnove.

Tako je i u Evanđelju u kojemu Isus spominje „živu vodu“. Isus u životu Samarijanke vidi njezinu čežnju za životom. Isus razgovarajući s njom najprije susreće sumnjičavost, a onda otvorenost za novost objave, koja je njezin uobičajen dolazak na Jakovljev zdenac preobrazila u novost života ispunjenog milosrđem i božanskim darom.

3. Kardinal Kuharić, razmatrajući o današnjemu Evanđelju, ovako piše o Isusu: „On, pripadnik izabranoga židovskog naroda, započinje s tom ženom spasiteljski razgovor. I time potvrđuje kako je došao među grešnike da ih spašava, oslobađa od zla i Zloga“ (Kardinal Franjo Kuharić, Zakon života i slobode. Razmišljanja o Deset Božjih zapovijedi, Glas Koncila, Zagreb, 2001., str. 31-32).

Razgovor na Jakovljevu zdencu donio je plodove. Žena je u svojoj životnoj izgubljenosti i nemiru prepoznala o čemu se radi. Vjera je takva da nam daje prepoznati. Što to znači za nas u ovome vremenu? Čovjek na razne načine očituje potrebu za dubinom, za zdencima vjere, za susretima s Bogom, za novim početkom, da bismo utažili žeđ za puninom, za smislom. Smjerokaz su nam četiri stava ljudskoga života: čežnja, susret, obraćenje, novi početak.

Poslušajmo još nekoliko misli kardinala Franje: „Današnja naša civilizacija prodire u dubine materije! Ali današnja naša civilizacija ne prodire u dubine duha! … Treba ići u dubine duha! Često se o ozbiljnim stvarima vrlo neozbiljno govori! Često se o ozbiljnim problemima života Crkve vrlo površno raspravlja. Često se suviše ističe samo ono vidljivo, relativno i prolazno, a ne uzima se dovoljno u središte pažnje ono nevidljivo ali stvarno, ono vječno i bitno na što mora biti položeno sve relativno ovoga svijeta, ove povijesti i ovoga života. Bez koordinata Apsolutnoga i vječnoga sve vrijednosti ovoga života mogu biti silno dvoznačne, veoma nesigurne i u samima sebi srušene!“ (Kardinal Franjo Kuharić, Poruke sa Stepinčeva groba, Glas Koncila, Zagreb, 1995., str. 13-14).

4. Braćo i sestre, u našemu životu postoje mjesta povezana s našim susretima s Bogom; mjesta na koja rado dolazimo i na njima živimo iskustvo Božje blizine. Ovaj zamjenski liturgijski prostor uredili smo tako da nas povezuje s našom katedralom. Bogoslužni prostor blaženog Alojzija Stepinca svojom izvanjskom jednostavnošću i znakovima privremenosti snažnije govori o prolaznosti, ali u sebi čuva smisao trajnosti i prisutnost vječnosti.

Ovo je mjesto euharistije, najdubljega susreta Boga i čovjeka. Ovo je mjesto primanja oproštenja, povratka k Bogu; mjesto mogućnosti nalaženja Gospodina u njegovoj Crkvi, u braći i sestrama. Ovdje odjekuje Božja riječ; ovdje živi molitva i pobožnosti; ovdje smo sada dionici važnih slavlja za našu nadbiskupiju, za Crkvu u našemu narodu i za hrvatsku domovinu. Ovdje u vjeri donosimo sebe, zahvalni za milosti koje smo primili i primamo od ljudi po kojima je Bog učinio velika djela.

Posljednja svečana pontifikalna euharistija u našoj prvostolnici prije potresa bila je na današnji dan prigodom osamnaeste obljetnice smrti blagopokojnog Kardinala. Premda sada nismo u našoj prvostolnici i premda je od preminuća kardinala Franje prošla dvadeset i jedna godina, ovdje ga vidimo u duhu: kako s nama slavi otajstva spasenja; kako se raduje zajednici Crkve; kako propovijeda Božju riječ; kako je uronjen u pobožnu molitvu Majci Božjoj Bistričkoj; kako moli zagovor blaženoga Alojzija, u poniznoj sigurnosti u njegovu svetost.

Ovdje se i večeras susrećemo sa slugom Božjim, kardinalom Franjom, u Božjoj ljubavi po Isusu Kristu. Naš Gospodin nam se darovao da bismo ga uvijek mogli naći, štoviše: da bismo bili u njemu i imali život u izobilju.

5. Nadbiskup Kuharić je za puno ljudi, svojim riječima i prisutnošću, postao osoba susreta s Bogom. Njegov život i služenje Crkvi obilježava predivan dar kojim je privlačio: znao je dati vrijednost običnomu. To mi se čini vrijednim ponijeti i s ovoga slavlja, s treće korizmene nedjelje: običnost koja zadobiva snagu sakramenta, Božje prisutnosti i djelovanja njegove milosti.

Živimo u vremenu u kojemu se žele: izvanrednosti, posebna iskustva, neobičnosti. Najčešće se takva traženja pojave tamo gdje se nastoji izbjeći stvaran život i gdje se ne prihvaća Božja providnost u kojoj svatko ima dragocjeno mjesto.

Samarijanka je nosila teret običnosti; nije željela nikoga susresti, izbjegavala je druge, ali i sebe i svoj život. Htjela je samo običnu vodu. No, običnost ju je dovela do Isusa na zdencu, stranca i neprijatelja koji je osjetio žeđ, onu ljudsku, tjelesnu, ali i žeđ za čovjekom.

6. Kardinal Franjo upućuje nas na milost u običnome. Po tome daru nitko i nigdje nije zaboravljen; nitko ne treba biti izgubljen, jer Krist nudi spasenje po vjeri.

Sluga Božji Franjo u susretima s ljudima svojom je blagošću ponavljao Isusovu rečenicu: Kad bi znao, kad bi znala dar Božji…, život bi ti postao puniji i radosniji. To je svjedočio i u svojim dvojbama i u zabrinutostima, s pouzdanjem. Mi smo to prepoznali i želimo da to prepoznaju i drugi, zbog čega smo poduzeli potrebne korake prema beatifikaciji.

Čvrsto se tomu nadamo te na tu nakanu i večeras molimo. Molim također da oni koji su u ime Nadbiskupije zaduženi za postupanja koja vode prema proglašenju blaženim kardinala Kuharića da nastave marljivo prikupljati i urediti dokumentaciju te, u duhu crkvenosti, samozatajno pripremiti sve što je u našoj Nadbiskupiji potrebno učiniti za daljnje postupanje.

Mi znamo da življenje svetosti i njezini tragovi neprestano djeluju u našoj Crkvi i da im ne mogu nauditi nikakva podmetanja koja bi htjela Crkvu razjediniti, bilo optužbama bilo laskanjima. Uostalom, i kardinal Kuharić tijekom svoje nadbiskupske službe i jedno i drugo itekako je snažno iskusio, ne samo od strane očitih neprijatelja nego i od onih koji su se predstavljali i koji se predstavljaju prijateljima.

Dok zahvaljujemo Gospodinu za nadbiskupa Franju, vrijednoga pastira Crkve zagrebačke, nastojmo činiti što je i on činio: biti otvoreni za susret s ljudima koji čeznu za Bogom. Nama je darovan Božji Duh. Po njemu živimo „u duhu i istini“. Po njemu je u našim srcima razlivena Božja ljubav. Ona se razlijeva preko naših životnih posuda i teče u život vječni. U korizmenome hodu darujmo i podijelimo s drugima Božju ljubav.

Amen.

Preuzeto s ika.hkm.hr

Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Kardinal Bozanić predvodio misno slavlje prigodom 21. obljetnice smrti kardinala Kuharića

Kardinal Bozanić predvodio misno slavlje prigodom 21. obljetnice smrti kardinala Kuharića

U Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu u subotu 11. ožujka 2023. godine, prigodom 21. obljetnice smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, svečano euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Koncelebrirali su zagrebački nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša, pomoćni zagrebački biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, generalni vikar i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, redovnički provincijali i brojni okupljeni svećenici.

Na početku misnoga slavlja kardinal Bozanić pozdravio je sve okupljene. „Danas nas je okupio sluga Božji Franjo kardinal Kuharić. Došli smo ovamo s njime, za njega i da se po njemu više približimo Bogu“, rekao je.

„Kardinal Franjo Kuharić bio je suočen s posebnim kušnjama za Crkvu i naš hrvatski narod, kao što je uostalom, u nekoj mjeri i na svoj način, svaki pastir Crkve“, kazao je na početku homilije kardinal Bozanić. Tumačeći Božju riječ naglasio je kako sloboda izabranog naroda donosi sa sobom i odgovornost.

„Sloboda je u pustoši postala prijetnjom, jer su nedostajale nužne namirnice: kruh i voda. Riječ je o vrijednostima koje su i danas aktualne: o slobodi, odgovornosti i sigurnosti. Nije li se nešto slično dogodilo i hrvatskomu narodu? Nakon čežnje za slobodom i nakon mukotrpnoga puta kroz patnje i svjedočanstava; kroz bijedu i rat kojima smo bili pritisnuti, kao da se brzo zaboravilo kako je bilo. Tamo gdje se ne čuva spomen, lako se dogodi da novi naraštaj koji nije živio u nevolji zapravo ne zna što govori i ne prepoznaje dar. Narod je zaboravio da je sloboda već stanovita sigurnost i da sigurnost bez slobode i odgovornosti zapravo ni ne postoji“, poručio je predslavitelj.

Govoreći o Evanđelju, kardinal Bozanić istaknuo je kako Isus odstupa od uhodanosti, „da bi mogao doprijeti do dubine čovjeka, do Božjega dara. Isus ide dalje i govori o vodi koju daje on, koja je dar za vječni život. To je žeđ za ispunjenim životom. Isus u životu Samarijanke vidi njezinu čežnju za životom. Isus razgovarajući s njom najprije susreće sumnjičavost, a onda otvorenost za novost objave, koja je njezin uobičajen dolazak na Jakovljev zdenac preobrazila u novost života ispunjenog milosrđem i božanskim darom“, rekao je.

Zagrebački nadbiskup prisjetio se kako je posljednja svečana pontifikalna euharistija u zagrebačkoj prvostolnici prije potresa bila „na današnji dan prigodom osamnaeste obljetnice smrti blagopokojnog Kardinala. Premda sada nismo u našoj prvostolnici i premda je od preminuća kardinala Franje prošla dvadeset i jedna godina, ovdje ga vidimo u duhu: kako s nama slavi otajstva spasenja; kako se raduje zajednici Crkve; kako propovijeda Božju riječ; kako je uronjen u pobožnu molitvu Majci Božjoj Bistričkoj; kako moli zagovor blaženoga Alojzija, u poniznoj sigurnosti u njegovu svetost. Ovdje se i večeras susrećemo sa slugom Božjim, kardinalom Franjom, u Božjoj ljubavi po Isusu Kristu. Naš Gospodin nam se darovao da bismo ga uvijek mogli naći, štoviše: da bismo bili u njemu i imali život u izobilju“, kazao je.

„Nadbiskup Kuharić je za puno ljudi, svojim riječima i prisutnošću, postao osoba susreta s Bogom. Njegov život i služenje Crkvi obilježava predivan dar kojim je privlačio: znao je dati vrijednost običnomu. Živimo u vremenu u kojemu se žele: izvanrednosti, posebna iskustva, neobičnosti. Najčešće se takva traženja pojave tamo gdje se nastoji izbjeći stvaran život i gdje se ne prihvaća Božja providnost u kojoj svatko ima dragocjeno mjesto“, naglasio je kardinal.

Podsjetio je kako je Samarijanka nosila „teret običnosti; nije željela nikoga susresti, izbjegavala je druge, ali i sebe i svoj život. Htjela je samo običnu vodu. No, običnost ju je dovela do Isusa na zdencu, stranca i neprijatelja koji je osjetio žeđ, onu ljudsku, tjelesnu, ali i žeđ za čovjekom.“

Na kraju homilije kardinal Bozanić istaknuo je kako kardinal Kuharić upućuje „na milost u običnome. Po tome daru nitko i nigdje nije zaboravljen; nitko ne treba biti izgubljen, jer Krist nudi spasenje po vjeri.“

Poručio je okupljenima da mole i za beatifikaciju kardinala Kuharića. „Mi znamo da življenje svetosti i njezini tragovi neprestano djeluju u našoj Crkvi i da im ne mogu nauditi nikakva podmetanja koja bi htjela Crkvu razjediniti, bilo optužbama bilo laskanjima. Uostalom, i kardinal Kuharić tijekom svoje nadbiskupske službe i jedno i drugo itekako je snažno iskusio, ne samo od strane očitih neprijatelja nego i od onih koji su se predstavljali i koji se predstavljaju prijateljima“, rekao je predslavitelj.

„Dok zahvaljujemo Gospodinu za nadbiskupa Franju, vrijednoga pastira Crkve zagrebačke, nastojmo činiti što je i on činio: biti otvoreni za susret s ljudima koji čeznu za Bogom. Nama je darovan Božji Duh. Po njemu živimo ‘u duhu i istini’. Po njemu je u našim srcima razlivena Božja ljubav. Ona se razlijeva preko naših životnih posuda i teče u život vječni. U korizmenome hodu darujmo i podijelimo s drugima Božju ljubav“, zaključio je kardinal Bozanić.

Liturgijsko pjevanje predvodili su Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem vlč. Ivana Bingule.

Preuzeto s ika.hkm.hr

Nastavi čitati
By
In Vjera

Nedjeljno razmatranje – Izvor vode koja struji u život vječni

Nedjeljno razmatranje – Izvor vode koja struji u život vječni

Poslušajte nedjeljno razmatranje koje je priredila s. M. Branka Perković.

Iz svetog Evanđelja po Ivanu

Iv 4, 5-42

Izvor vode koja struji u život vječni.

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”

Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”

Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji

u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala,

a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu

u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.

Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka

koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”

Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’

Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”

Riječ Gospodnja.

Školske sestre franjevke – Mostar
Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Međugorja

Župne obavijesti – 12. ožujka 2023.

Župne obavijesti – 12. ožujka 2023.

Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme. U iduću nedjelju svete mise su u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati.

TREĆA ŽUPNA KATEHEZA
Nastavljamo s našim katehezama u korizmi. Sljedeća kateheza je u srijedu, 15. ožujka u 19:30 sati u Dvorani Ivana Pavla II.

PREDAVANJA NA TEMU ZAUSTAVIMO ZLOSTAVL- JANJE DJECE U VIRTUALNOM I PRIRODNOM OKRUŽENJU
U petak, 17. ožujka u 19:30 sati u dvorani Ivana Pavla II., održati će se predavanje za roditelje, nastavnike i srednjoškolce, a u subotu 18. ožujka u 9:00 sati u konferencijskoj dvorani hotela Brotnja Čitluk. Više informacija pročitajte na stranicama Oš Bijakovići.

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. MAKSIMILIJAN IZ THEVESTEA

SVETAC DANA – SV. MAKSIMILIJAN IZ THEVESTEA

Sveti Maksimilijan iz Thevestea, mučenik

Rođen je 274. kao sin Fabija Viktora, rimskog vojnika. Kad je navršio 21 godinu, kao veteranski sin i sam je morao stupiti u vojne redove. Visoki, stasiti mladić, odgojen u kršćanskoj vjeri, odbio je naredbu. Kad su ga doveli pred prokunzula Numidije Kasija Diona, izjavio je da ne može služiti vojsku jer je kršćanin i mirotvorac, a nošenje oružja protivno je evanđelju. Rekao je: “Moja vojska je Božja vojska i ne mogu se boriti za ovaj svijet. Ne želim oko vrata nositi vojni pečat, taj komad olova, jer sam prihvatio spasiteljski znak Isusa Krista, sina živoga Boga.” Dion je razgovarao i s Maksimilijanovim ocem, koji je također postao kršćanin i tražio od njega da ukori sina, a on mu je odvratio: “On zna u što vjeruje i neće promijeniti svoje mišljenje.” Maksimilijanu je odrubljena glava na današnji dan, 12. ožujka 295, u sjevernoafričkom gradu Thevesteu (danas Tébessa u Alžiru).

Prije pogubljenja ohrabrio je sve kršćane i zamolio oca da njegovu odjeću pokloni krvniku. Po nekim izvorima pokopala ga je pored Kartage, kraj groba svetog Ciprijana, pobožna žena imenom Pompejana. Umjetnici ga često prikazuju kao ratnika sa stijegom na kojem piše “In hoc signo vinces” (“ U ovom ćeš znaku pobijediti”). Zaštitnik je osoba koje zbog svojih uvjerenja odbijaju služiti u vojsci i ratovati.

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 12. OŽUJKA 2023.

MISNA ČITANJA – 12. OŽUJKA 2023.

Izvor vode koja struji u život vječni.

III. korizmeni tjedan

Nedjelja, 12. 03. 2023.

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

ČITANJA:
Izl 17,3-7; Ps 95,1-2.6-9; Rim 5,1-2.5-8; Iv 4,5-42

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Bernard, Budislav, Maksimilijan, Fina

NAPOMENA:
▪ Danas se slavi prva provjera (scrutinium) katekumenā koji će sakramentima kršćanske inicijacije pristupiti u Vazmenome bdjenju.

Prvo čitanje:

Izl 17, 3-7

Daj nam vode da pijemo!

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodina: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 95, 1-2.6-9

Pripjev:

O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje:

Rim 5, 1-2.5-8

Ljubav je razlivena u nama po Duhu koji nam je dan.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 4, 5-42

Izvor vode koja struji u život vječni.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”

Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”

Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji

u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala,

a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu

u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.

Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka

koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”

Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’

Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It