Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
V. vazmeni tjedan
Srijeda, 10. 05. 2023.
ili: Bl. Ivan Merz
Svagdan
ČITANJA: Dj 15,1-6; Ps 122,1-5; Iv 15,1-8
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Ivan, Job, Antonin, Viro
Prvo čitanje:
Dj 15, 1-6
Odrediše da uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi nastalog pitanja.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Siđoše neki iz Judeje u Antiohiju i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.
Oni su, dakle ispraćeni od Crkve prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovijediše što sve Bog učini po njima.
Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa rekoše: »Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.«
Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 122, 1-5
Pripjev:
Obradovah se kad mi rekoše: »Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Obradovah se kad mi rekoše: »Hajdemo u Dom Gospodnji!« Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja!
Po Zakonu Izraelovu, da slave ime Gospodnje. Ondje stoje sudačke stolice, stolice Doma Davidova.
Evanđelje:
Iv 15, 1-8
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
Jednog je dana petogodišnji dječak utrčao u ljekarnu i rekao ljekarniku: „Gospodine, evo sav novac koji imam. Molim te, daj mi čudo.“
Farmaceut ga, iznenađen, upita kakvo čudo želi i za što.
Dječak je odgovorio: „Liječnik je rekao da će mojoj majci trebati čudo da ozdravi. Evo, sav novac koji sam uštedio da kupim bicikl. Ali volim svoju mamu i želim da bude dobro. Molim vas, pomozite mi! Je li taj novac dovoljan?“
Ljekarnik je, vrlo dirnut, odgovorio da nema „čudotvorni“ lijek da izliječi njegovu majku, ali i da ga ima da bi mu ga poklonio. Zatim je dodao da samo Isus, Sin Božji, ima poseban lijek, i rekao je dječaku da ode u crkvu moliti Isusa za pomoć, jer on sigurno ima lijek za njegovu majku.
Dječak je kao munja potrčao u crkvu. Stigao je pred raspelo kod oltara i rekao:
„Znam da si na tom križu, da te boli i da nemaš puno vremena za mene, ali ljekarnik mi je rekao da ti imaš lijek za moju majku. Znaš koliko volim svoju mamu. Evo, sav novac koji sam uštedio za bicikl. Dajem ti i obećavam da ću ti pomoći da siđeš s križa, ali molim te, pomozi mi.“
Nažalost, Isus s križa mu nije odgovorio ni riječi, zbog čega je dijete povikalo: „Ako mi ne pomogneš, plakat ću i sve ću reći tvojoj majci, Gospi! Ako ti voliš svoju majku kao što ja volim svoju, pomozi mi i daj mi lijek, a ja ti obećavam da ću što prije doći da ti pomognem.
Svećenik, koji je čuo plač djeteta, pozvao ga je da tihim glasom razgovara s Isusom, te mu je objasnio da ga Krist sluša čak i ako ne odgovori izravno.
Raznježen djetetom, svećenik ga je odlučio otpratiti do kuće. Koračajući ulicom dječak je svećeniku objasnio koliko voli svoju majku. Rekao mu je da je za njega majka sve i da samo Isus ima čudo koje ju može izliječiti, kako mu je to objasnio ljekarnik.
Kad je došao kući, dječak je zatekao majčin krevet prazan. Pogledao je i vidio je kako izlazi iz kuhinje. Bio je iznenađen.
Majka mu je rekla:
„Liječnik koji je došao kod mene, izliječio me je i pozdravlja te. Rekao mi je da ti kažem da i on jako voli svoju majku. Sine, kako si upoznao ovog liječnika?”
Tako je svećenik sa suzama u očima rekao djetetu: „Učinio je što si tražio, i stigao je prije nas.“
Sveti Izaija (hebrejski „Jahve spašava“), starozavjetni prorok i mučenik, djelovao je u Judeji od 741. do 701. prije Krista. Bio je član ugledne aristokratske porodice i po svoj prilici svećenik.
Oženio se i imao dva sina. Prvi je od četvorice velikih proroka (Izaija, Jeremija, Ezekiel i Daniel), a ujedno je bio i etičko-politički obnovitelj.
Izaija je osuđivao društvene nepravde i hrabrio svoje slušatelje da s pouzdanjem u Gospodina provode život, a njihovo će im ponašanje po Božjoj volji pribaviti blagoslov. Osobito su značajna Izaijina proroštva o Kristovoj muci i smrti. Izaija se smatra klasikom Svetog pisma, a njegovo pjesništvo pripada među najljepše stranice Staroga zavjeta. Pravi je umjetnik, jednako vješt u iskazivanju prijetećeg govora snažne oštrine kao i u izricanju svečanog hvalospjeva. Novi zavjet navodi Izaijinu knjigu više nego ikoju drugu.
Zbog izrazito mesijanskog karaktera, a osobito 53. poglavlja knjige Izaije ovog nadahnutog proroka još zovu evanđelistom Starog Zavjeta.
U liturgiji Katoličke Crkve, Svetoj Misi, već 2000 godina prorok Izaija zauzima posebno mjesto. Svakog dana se čitaju riječi iz poglavlja 6. knjige Izaije kada je veliki prorok vidio Božje prijestolje i anđele kako se klanjaju: „Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot!“ (Izaija 6, 2-5)
Proročanstvo Izaije o Mesiji-patniku, poglavlje 53. (750 g. prije Krista):
Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.
Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.
Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bî s bogatima, premda nije počinio nepravde nit’ su mu usta laži izustila.
Al’ se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sâm se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.
U one dane: Iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. Kad ga pak okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. Utvrđivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.
Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. Odande pak odjedre u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.
Kada stigoše, sabraše u Crkvu i pripovijediše što sve Bog učini po njima: da i poganima otvori vrata vjere. I proveli su nemalo vremena s učenicima.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 145, 10-13b.21
Pripjev:
Prijatelji tvoji, Gospodine, nek objave slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Nek te, Gospodine, slave sva djela tvoja i tvoji sveti nek te blagoslivlju! Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore.
Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Nek usta kazuju hvalu Gospodnju, i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo – uvijek i dovijeka.
Evanđelje:
Iv 14, 27-31a
Mir vam svoj dajem!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.
Sub Tuum Praesidium (stara kršćanska molitva Gospi)
Neki bi mogli pomisliti da bi najstarija molitva Blaženoj Djevici Mariji bila Zdravo Marijo, ali nije; Sub Tuum Praesidium je drevna marijanska molitva prve Crkve, najstarija poznata molitva Gospi. Najstarija verzija ove molitve je na grčkom jeziku na egipatskom papirusu iz 3. stoljeća. Latinski prijevod potječe iz 11. stoljeća i vjerojatno je napravljen s grčkog.
O našoj Blaženoj Majci govori nam Katekizam Katoličke Crkve (paragrafi 967 i 968, 970):
„Svojim potpunim prianjanjem uz Očevu volju, uz otkupiteljsko djelo njegova Sina i uz svaki poticaj Duha Svetoga, Djevica Marija uzor je Crkve u vjeri i ljubavi. Stoga je ona ‘istaknuti i… potpuno jedinstveni član Crkve’; doista, ona je ‘uzorno ostvarenje’ ( typus ) Crkve.
“Njezina uloga u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu ide još dalje. ‘Na posve poseban način surađivala je svojom poslušnošću, vjerom, nadom i gorućom ljubavlju u Spasiteljevom djelu vraćanja nadnaravnog života dušama. Zbog toga nam je ona majka u redu milosti.’
“’Marijina funkcija majke ljudi ni na koji način ne zamagljuje niti umanjuje ovo jedinstveno Kristovo posredovanje, nego pokazuje njegovu snagu. Ali spasonosni utjecaj Blažene Djevice na ljude … proizlazi iz preobilja Kristovih zasluga, počiva na njegovom posredovanju, u potpunosti ovisi o njemu i iz njega crpi svu svoju snagu.’
“’Nijedno stvorenje se nikada ne bi moglo ubrojiti zajedno s Utjelovljenom Riječju i Otkupiteljem; ali kao što Kristovo svećeništvo na različite načine dijele i njegovi službenici i vjernici, i kao što se jedna Božja dobrota na različite načine zrači među njegovim stvorenjima, tako i jedinstveno posredništvo Otkupitelja ne isključuje, nego daje porasti do višestruke suradnje koja je samo dijeljenje u ovom jednom izvoru.’”
U Sub Tuum Praesidiumu, molimo Gospu da nam pomogne u našim kušnjama i nevoljama. Pogledajmo što su neki sveci rekli o našoj dragoj Majci i njezinoj pomoći:
Sveti Toma Akvinski je rekao o Gospi: “Kao što pomorce u luku vodi sjaj zvijezde, tako kršćane u nebo vodi Marija.” Put do Neba pun je raznih opasnosti i poteškoća, ali možemo se osloniti na pomoć Gospe, Zvijezde mora!
“Kakva je radost sjetiti se da je ona naša majka. Budući da nas ona voli i zna našu slabost, čega se moramo bojati?” (Sv. Terezija iz Lisieuxa).
“Ako zazoveš Blaženu Djevicu kad si u kušnji, ona će ti odmah priteći u pomoć i Sotona će te ostaviti” (sv. Ivan Vianney).
“Navečer kad ideš spavati, drži svoje zrnca [ krunice ], zadrijemaj ih recitirajući; ponašaj se kao one bebe koje idu spavati mrmljajući: ‘Mama! Mamma!’” (Sv. Bernadette).
“U malim patnjama molite zazivom ‘Marijo!’ i recite joj da želite da sve to služi onim namjerama koje su joj najprihvatljivije. Tako dajete svoje patnje poput dlijeta u ruke majstora kipara” (sv. Maksimil Kolbe).
„Ako ste u opasnosti, ako su vam srca zbunjena, obratite se Mariji. Ona je naša utjeha, naša pomoć. Okreni se prema njoj i bit ćeš spašen” (sv. Franjo Ksaverski Cabrini).
„Od Marije učimo u svemu se prepustiti Božjoj volji. Od Marije učimo vjerovati čak i kad se čini da je svaka nada nestala. Od Marije učimo ljubiti Krista njezina Sina i Sina Božjega” (papa sv. Ivan Pavao II.).
“Uvijek budi blizu ove Nebeske Majke, jer ona je more koje treba prijeći da bi se stiglo do obala Vječnog sjaja” (sv. Pio).
Dakle, kad vam je teško, molite za Gospin zagovor i ohrabrite se, znajući da vas ona voli i želi vam pomoći.
Drevna molitva Gospi (Sub Tuum Praesidium)
Engleski:
We fly to thy protection, O holy Mother of God. Despise not our petitions in our necessities, but deliver us always from all dangers, O glorious and blessed Virgin.
Latinski:
Sub tuum praesidium confugimus, Sancta Dei Genetrix. Nostras deprecationes ne despicias in necessitatibus, sed a periculis cunctis libera nos semper, Virgo gloriosa et benedicta.
Program i logo 34. Međunarodnog festivala mladih u Međugorju – Mladifest 2023.
Dan nakon što župa Međugorje proslavi blagdan svog nebeskog zaštitnika sv. Jakova, u Međugorju će u srijedu 26. srpnja – na blagdan svetih Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije – početi 34. Festival mladih.
I ovogodišnji Mladifest, pod geslom ‘Evo majke moje i braće moje!’ (Mt 12, 49), počinje večernjim molitvenim programom, odnosno molitvom krunice u 18 sati, nakon čega će uslijediti ceremonija otvaranja Mladifesta, a onda i sveta misa te klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu.
Drugi dan Mladifesta počinje već u šest sati molitvom krunice na Podbrdu kod Gospina kipa, a jutarnji program s katehezama, molitvama i svjedočanstvima bit će u četvrtak, petak i subotu. Ova tri dana program će se nastaviti u 16 sati svjedočanstvima, nakon kojih slijedi večernji molitveni program na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova: krunica u 18, a sveta misa u 19 sati.
Nakon svete mise u četvrtak će biti procesija s Gospinim kipom i klanjanje, u petak molitva pred križem sa svijećama, a u subotu klanjanje, poslanje i završetak uz pjesmu. 34. Festival mladih završit će u nedjelju 30. srpnja u pet sati svetom misom na Križevcu, a detaljnije program i upute pogledajte OVDJE.
FRA ZVONIMIR PAVIČIĆ I NADBISKUP ALDO CAVALLI O MLADIFESTU
Međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorju nadbiskup Aldo Cavalli FOTO: Mateo Ivanković
O promjeni datuma održavanja ovogodišnjeg Mladifesta ranije su za Radiopostaju Mir Međugorje govorili apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli i međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić.
”Svi oni koji su upoznati s Međugorjem i koji redovito dolaze u Međugorje znaju da je Mladifest uvijek početkom kolovoza, od 1. do 6. kolovoza. Međutim, ove godine Papa je Svjetski dan mladih u Lisabonu stavio na te datume od 1. do 6. kolovoza tako da smo mi odmah morali reagirati i pomjeriti naš datum održavanja Mladifesta, kako ne bi bilo u isto vrijeme. Naravno, ako Papa poziva sve mlade svijeta na jedno mjesto, mi ih nećemo pozivati k nama, nego će nam biti drago da mogu doći i u Međugorje, a isto tako otići i na susret s Papom”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, objašnjavajući i zašto je Mladifest skraćen za jedan dan.
”Skratili smo ga kako bi mi kao župa mogli proslaviti 25. srpnja naš patron, svetkovinu sv. Jakova, ali i da završimo dan ranije kako bi se hodočasnici koji će ići i u Portugal na susret s Papom mogli organizirati i stići na vrijeme”, kazao je fra Zvonimir Pavičić.
”Mladi koji su sudjelovali na Festivalu dolazili su iz brojnih zemalja svijeta. Na duhovnoj razini proživjeli su jedan nevjerojatan tjedan. Tijekom jutra bih šetao putovima koji vode prema Brdu ukazanja i prema Križevcu i već u pet sati ujutro stotine mladih su se penjale na Brdo ukazanja i Križevac. Od 9 do 12 sati svi su sudjelovali na katehezama svjedočanstvima i u pjesmi. Poslije podne od 17 sati do 22 ili 23 sata svi su bili nazočni pred euharistijom za vrijeme večernjeg klanjanja i vidjeli smo kako je njihova pažnja bila usmjerena na to, i to u intenzivnoj molitvi. To je bio jedan istinski trenutak milosti. To je bio trenutak milosti u kojemu je Gospodin Isus susreo više od 30 tisuća mladih koji su tu bili i u tišini gledali u Njega. Gospodin Isus iz Presvetog Sakramenta gledao je njih, a oni su gledali Isusa u Presvetom Sakramentu. Bio je to vjerodostojan razgovor između Sina Božjega i mladih, između mladih koji su djeca Božja. I nitko nije bio umoran. Kad bi program završavao u 22 ili 22:30 oni su željeli nastaviti… Tisuće su se ispovjedile, a ispovijed u Međugorju ne znači samo izreći svoje grijehe. Oni koji se u Međugorju ispovijedaju, a to su tisuće, žele promijeniti svoj život iznutra. To je taj Međunarodni festival mladih – trenutak milosti, molitve, razgovora, obraćanja, velike radosti, oduševljenja i užitka”, kazao nam je tada nadbiskup Cavalli, koji se osvrnuo i na temu: ”Evo majke moje i braće moje!” (Mt 12, 49).
”To je misao koju donose tri evanđelista: Marko, Luka i Matej. Isusova rodbina, zajedno s Marijom, susreću Isusa dok on propovijeda i čini čudesa. Isus je govorio svojim učenicima, onima koji su ga slušali i kažu mu: Tvoja majka i tvoja braća te traže. Isus gledajući učenike i sve one koji su tu bili okupljeni kaže: Evo moje majke, evo moje braće, evo moje rodbine. Tko god vrši volju Božju, tko god sluša Božju riječ i stavlja je u život taj je moj brat i moja majka. Marija je tako živjela. Ona je slušala, razumjela i stavila u život. Tako i mi, ako želimo biti dio Isusove obitelji moramo slušati, razumjeti i staviti to u život”, kazao je nadbiskup Cavalli.
U nedjelju, 7. svibnja 2023., je u crkvi sv. Jakova u Međugorju pod svetom misom u 10 sati sakrament prve svete pričesti primilo 77 djece, 36 dječaka i 41 djevojčica. Prvu svetu pričest podijelio je međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać, a u koncelebraciji je bio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, prenosi mrežna stranica Radipostaje Mir Međugorje. Svečano sveto misno slavlje svojim su pjevanjem obogatili članovi dječjega zbora “Golubići mira” pod ravnanjem časne sestre Irene Azinović, dok su u crkvi u klupama uz prvopričesnike bili i njihovi roditelji, braća i sestre, te uža rodbina. U svojoj kratkoj propovijedi fra Ivan Hrkać je djeci naglasio kako će danas po prvi puta primiti Isusa u maloj bijeloj hostiji.
„U ispovijedi ste prije dva dana očistili svoju dušu i svoje srce, i takvi uvijek trebamo biti kada ćemo ići na pričest, očistiti iznutra svoju dušu i svoje srce. Ovdje na oltaru piše „Darujem ti srce Isuse!”. Vi ćete danas prvi put darovati sami svoje srce Isusu. Na krštenju su vas donijeli roditelji, a sada ste vi tu sami, sada ste zreliji i došli ste u bijelim haljinama. To znači da je to nešto posebno i divno. Ispričat ću vam jednu priču:
Bio jedan slikar, umjetnik i volio je slikati, imao je prekrasna djela. Jednoga dana ta svoja djela je stavio u galeriju i napravio izložbu da svi mogu doći i vidjeti njegova djela. Došli su ljudi i gledali kako su na slikama lijepa priroda, drveća, more, rijeke, planine… I došli su do jedne slike. Na toj slici je bio prikazan Isus u nekom vrtu ispred bijelih vrata. Isus drži svjetiljku i kuca na ta vrata. Ljudi su gledali tu sliku i kazali slikaru kako je pogriješio s ovom slikom jer je zaboravio nešto nacrtati, a to je kvaka na vratima, jer kako će se onda otvoriti ta vrata. Kaže im slikar: „Nisu to bilo kakva vrata”. Jer to su bila vrata srca i ta vrata čovjek može samo iznutra otvoriti. Isus kuca izvana i ne može na silu ući, nego mi moramo otvoriti svoje srce.
Tako i vi danas otvarate svoje srce Isusu, jer on kuca i hoće ući u vaš život. Jeste li vi spremni danas otvoriti vrata svoga srca? Ja neću puno pričati, jer je ovo poseban dan i jedva vas čekam pričestiti danas i da vi Isusa nosite u svoj život, u svoju školu, u svoju obitelj, ondje gdje jeste u svakodnevnom životu. Roditelji, kao što ste danas doveli svoju djecu, tako i svake nedjelje ih trebate dovesti na misu u crkvu, pa da djeca mogu pjevati u zboru, da bude puno ministranata i tako da služimo Isusu i da Isus bude stalno u našim životima. I za kraj, reći ćemo jednu zajedničku molitvu: Isuse, blaga i ponizna srca učini srca naša po srcu svome! Amen”, kazao je fra Ivan Hrkać u svojoj kratkoj propovijedi. Nakon toga uslijedio je sam čin dijeljenja prve svete pričesti.
Na kraju je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić uputio nekoliko riječi zahvale, a potom su prvopričesnici prije završnog misnog blagoslova zajedno u jedan glas izmolili molitvu:
„Dok te okom vjere gledam, Bogom tebe ispovijedam. Hostija! Sićušna je – velika je Bez života – život daje Bez topline – srca grije Bez očiju – svevidna je Bez ičega – a sve daje
O, hostijo, tajni Bože, Tko dohvatit tebe može? Primi poklon svijeta cijela O, hostijo, sveta, bijela!”
Dva dana prije prve svete pričesti dječica su u pratnji svojih roditelja po prvi put pristupila i sakramentu svete ispovijedi, a nakon svečanog misnog slavlja u crkvi, radosno se slavlje nastavilo u obiteljima za zajedničkim obiteljskim stolom.
Branitelj, kojega će Otac poslati, poučit će vas o svemu.
V. vazmeni tjedan
Ponedjeljak, 8. 05. 2023.
Svagdan
ČITANJA: Dj 14,5-18; Ps 115,1-4.15-16; Iv 14,21-26
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Marija, Bratoljub, Arsen, Amat, Ida
Prvo čitanje:
Dj 14, 5-18
Navješćujemo vam da se od ispraznosti obratite k Bogu živomu.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Pogani i Židovi sa svojim glavarima u Ikoniju navališe da zlostave i kamenuju apostole. Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. Ondje su navješćivali evanđelje.
U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikad nije hodao. Čuo je Pavla gdje govori. Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: »Uspravi se na noge!« On skoči i prohoda.
Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!« I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: »Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.«
I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 115, 1-4.15-16
Pripjev:
Ne nama, Gospodine, ne nama, već svom imenu slavu daj.
Ne nama, Gospodine, ne nama, već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje. Zašto da govore pogani: »Ta gdje je Bog njihov?«
Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, to učini. Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.
Blagoslovio vas Gospodin koji stvori nebo i zemlju! Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju dade sinovima čovječjim.
Evanđelje:
Iv 14, 21-26
Branitelj, kojega će Otac poslati, poučit će vas o svemu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
Kaže mu Juda, ne Iškariotski: »Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?« Odgovori mu Isus:
»Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj — Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«
Hod za život, obitelj i Hrvatsku održan u Slavonskom Brodu i Imotskom: Obilježeni pjesmom i snažnim svjedočanstvima
Hrvatska već osmu godinu za redom miroljubivim hodom daje podršku nerođenima!
Geslo ovogodišnjeg Hoda je: „Ne zaustavljaj otkucaje moga srca! Samo daj mi ljubav…“
U subotu, 6. svibnja 2023., se za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji, hodalo u Imotskomi Slavonskom Brodu.
Maja Fabris, koordinatorica Hoda za život u Slavonskom Brodu, istaknula je da su se građani Slavonskog Broda okupili potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci. Okupljeni oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem. „Ove godine, kao i proteklih godina, Hodom za život podsjećamo i sebe i druge koliko je važno zaštititi svaki ljudski život. Osobito onaj najnezaštićeniji – život djeteta u majčinoj utrobi. Dijete kroz prvih 9 mjeseci svog života treba na poseban način majčinu ljubav i zaštitu. A majka treba zaštitu i pomoć oca svoga djeteta i svih nas, cijelog društva. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga.
I stoga želimo poslati jasan zahtjev za zakonskom zaštitom života!
Jer što će nam sva prava, ako nije omogućeno temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na život. Kako nerođenog djeteta, rođenog, mladog, starog, pa sve do naših djedova i baka. Jer svaki život je vrijedan! Svaki život oplemenjuje!“
Danas smo u gradu Slavonskom Brodu mogli čuti potresno iskustvo Svjetlane Živković, majke koja je imala iskustvo pobačaja. „Pobačaj koji sam napravila, ne samo da je prekinuo život mog nerođenog djeteta, već je razorio moj život i život mog supruga, te nanio ogromnu štetu mojoj drugoj djeci. Zbog teške situacije u kojoj sam se našla, odlučila sam pobaciti vlastito dijete. Fokusirala sam se na to da je pobačaj jedino rješenje i da će riješiti sve moje probleme.
Nakon toga u meni se otvorila ogromna praznina. Trebala sam biti zadovoljna, jer „riješila sam svoj problem“. Ušla sam u ono što nazivam „autodestruktivni program“. Upala sam u depresiju. Prije pobačaja sam u sebi imala životnu radost, unutarnju energiju, dobrotu i ljubav prema ljudima. Nakon pobačaja – kao da ništa više nije imalo vrijednosti. Niti ja, niti drugi ljudi. Više nikome nisam mogla pomoći. Da nisam imala svoje tada 7-godišnje dijete – ne znam bih li se ikad izvukla iz tog teškog stanja.
Jedini razlog zašto sam ja skupila hrabrost da ovo javno posvjedočim, jest taj da ostale majke, koje su najčešće iz straha, same i napuštene počinile pobačaj, također pozovem da svjedoče o tome kako im pobačaj nije donio mir, nego nemir. Nije im donio radost, nego tugu, nije im donio ispunjen život, nego prazninu.
Ne želim da ijedna žena prolazi agoniju kroz koju sam prolazila godinama, uvlačeći u nju i sve one koje najviše volim. I danas ponavljam svima vama – „Ne zaustavljajmo otkucaje dječjih srdaca! Dajmo im ljubav… tako ćemo i sami iskusiti ljubav, a ne očaj!“
Također, u Slavonskom Brodu svjedočila je i Marija Glavaš, majka koja je sa svojim suprugom posvojila dječaka, danas predivnog mladog čovjeka. Govorila je o silnoj, neprocjenjivoj ljubavi i radosti koju dječak svima njima pruža. „Ja sam majka koja je svoju ljubav podarila djetetu za koje će mnogi reći da možda nije bilo željeno, ali ja vam želim reći drugačije: itekako je bilo željeno! On je nama sve, on je naš život! Bogu hvala da ganjegova majka nije pobacila ili ubila na bilo koji način, danas ga imamo mi!
Ne postoje riječi koje bi opisale našu ljubav prema njemu i zaista bih iskreno preporučila svakome da se bori za svoje dijete. Da ne odustaje! Naša radost je postala neizmjerna onoga trena kada smo dobili priliku postati roditelji i pružiti sretno djetinjstvo i odrastanje našem sinu, danas prekrasnom mladiću! I zato danas posebno želimpotaknuti majke i očeve koji razmišljaju prekinuti otkucaje srca svoga djeteta, da nisu sami!
Dr. Zrinka Tomac, ginekologinja u Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod, istaknula je da prvo što čujemo / što smo čuli u svome životu, otkucaji su srca svoje majke. Pitanje „kada život počinje?“, već odavno ne bi trebalo biti predmet rasprave. Znanost je dokazala ono u što svi mi ovdje okupljeni vjerujemo, a to je da život počinje spajanjem dvije stanice, očeve i majčine, u jednu jedinstvenu, potpuno novu stanicu. U tom trenutku začeća nezaustavljivo kreće kaskada života.
Ima li ljepše pomisli od toga da prvo što nerođeno dijete čuje (prvo što smo i sami jednom čuli) otkucaji su srca majke. Ginekolozi ne sudjeluju često na ovakvim događajima. Naša je uloga, kada se govori o pobačajima, dosta nezahvalna. Bez obzira poziva li se liječnik po toj temi na priziv savjesti ili ne, uvijek nekome ne odgovara ono što ima za reći. Ali onda sam shvatila da je moja odgovornost kao liječnika, ali prvenstveno kao žene i majke jedne predivne djevojčice, reći ono što o ovoj temi sa sigurnošću znam.
Ono što ljudi ne znaju, da se kod nas na odjelu svako jutro na sastanku čita podatak koliko je djece rođeno od početka godine, te koliko smo djece na taj dan „u plusu“ (ili zadnjih godina, nažalost, sve češće „u minusu“) u odnosu na isti dan prošle godine. Prije par dana bili smo „u plusu“ za 22 djece. Ne možete ni zamisliti naše veselje toga jutra. Ni naše razočaranje (a to mogu svjedočiti i naši pedijatri) u onim jutrima kada budemo „u minusu“ u odnosu na prošlu godinu. Mi se, a tu si uzimam za pravo govoriti u ime svih svojih kolega, uistinu radujemo svakoj novoj trudnoći i svakom novom porođaju. Ono što nas posebno žalosti u razgovoru sa ženama koje se jave u bolnicu i zatraže pobačaj, jesu razlozi zašto žene žele pobaciti. One navode kako nemaju podršku partnera, nemaju podršku obitelji, boje se odbacivanja okoline… kako su ostale same u svojoj „nevolji“ i traže izlaz. Sve one, u svojoj boli i muci, misle da je pobačaj rješenje njihovog problema.
Ono što ne znaju je da tu problem tek počinje. I da život više nikada neće biti kao prije. Traume koje ostaju iza pobačaja strašne su. Te žene sanjaju svoju nerođenu djecu. Znaju im ime. U svakom trenutku znaju reći koliko bi dijete sada imalo godina, da su odabrale život. Razmišljaju kakvi bi ljudi postali… Iskustveno znamo da se trauma samo povećava kad ta žena jednoga dana postane majka, kada dobije svoju djecu i spozna koliki je to blagoslov i radost. Većina tih žena više nikada ne nađe svoj mir.
Kad razmislim, nikada nisam srela ženu koja žali što je rodila svoje dijete. A onih koje cijeli život provedu žaleći što nisu rodile svoje dijete, srela sam i previše. Naša je dužnost da odgojimo našu djecu, sve mlade, u pametne i odgovorne ljude, učimo ih životu i ljubavi!
Dijete je uvijek radosna vijest, bez obzira na okolnosti u kojima dolazi na svijet.“
Dr. Martin Martinović iz Slavonskog Broda, istaknuo je važnost dostupnosti prave i istinite informacije. „Da bismo mogli izabrati život, moramo biti informirani i upućeni u istinu o životu. Kao liječnik i pedijatar, potvrđujem znanstvenu činjenicu kako život započinje trenutkom začeća!
Znanost je toliko uznapredovala te je svima nama otkrila kako je svako začeto dijete jedinstvenog genetskog koda. Već 18. dan od trenutka začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna formirani su svi organi, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta. Već s 12 tjedana starosti dijete se smiješi. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol!
Hod za život u Imotskom
Stipe Čelan, koordinator Hoda za život u Imotskom, istaknuo je da se danas hodalo za sve one majke koje u trenutku najveće životne krize nemaju podršku obitelji i društva. „Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Stoga je naša odgovornost, briga za zaštitu života od začeća do prirodne smrti. Želimo potaknuti aktualnu vlast da poduzme konkretne mjere koje bi pomogle majkama, obiteljima. Podsjećamo i na važnost podrške svakoga muškarca, koju oni kao očevi mogu pružiti majci njihovog djeteta. Danas smo hodali i za sve naše liječnike, babice, medicinske sestre, farmaceute, koji poštuju život i koji prizivom na svoju savjest štite život majke i djeteta. Danas smo hodali za preobrazbu cijelog našeg društva.
Ovaj snažan pokret – Hod za život, obitelj i Hrvatsku, pokazuje kako iz godine u godinu, osim rastućeg broja ljudi koji dolaze na Hod, raste i broj gradova u kojima se Hod organizira. To nas raduje, unosi optimizam, to je ustvari i očekivano, jer to je ona Hrvatska prema kojoj mi želimo ići. Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Želimo da sve ove navedene činjenice i ova stvarnost budu poznate svakoj ženi i svakom muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se u Hrvatskoj ijednom ljudskom biću nasilno zaustavljaju otkucaji srca!” U Hrvatskoj su 4 medicinska fakulteta na pitanje Ustavnog suda kad započinje ljudski život, odgovorila – začećem. Isto tako, iskustvo i znanstvena istraživanja potvrđuju da je za brigu o nerođenom i rođenom djetetu ključna ljubav – ljubav i briga o trudnici, djetetovoj majci, ljubav majke i oca prema nerođenom djetetu, baš kao i potpora obitelji i lokalne, društvene zajednice. Isto vrijedi i za stare ljude. Oni koji su okruženi ljubavlju i brigom svoje djece i obitelji sigurno ne zazivaju smrt. Dakle, Hod za život potiče na razmišljanje, poziva na sučeljavanje argumenata i svojim volonterskim radom pruža potporu svakom djetetu – rođenom i nerođenom, te njegovu ocu, majci i cijeloj obitelji.“, istaknuo je Čelan.
Ivan Galić, koordinator za Hod u Imotskom istaknuo je kako istina o ljudskosti nerođenog djeteta i nastojanje da se drugima pomogne ne vrijeđa osjećaje, nego upravo suprotno – zalječuje rane. „Istina koju danas govorim, ne želim da bude ona koja neumoljivo kori, nego ona koja srdačno ljubi. Bez obzira koliko će je nekim ljudima biti teško čuti, želim da znate da je moja intencija u ljubavi, dobronamjerna, s razumijevanjem, a ne osorna i s gnjevom.
Jer ljubav je ona koja se ne raduje nepravdi, a raduje se istini. Autentični ste. Posjedujete vlastiti genetski kod, često drugačiju krvnu grupu od majke… Živjeli ste u njoj, ali vaše stanice su bile samo vaše, odvojene od majčinih… Znajući sve ove znanstvene činjenice, koja je to onda naša dužnost prema svim ljudskim bićima, posebno onima malenima koji ne mogu sebe zastupati?
Koja je to naša dužnost prema svim odraslim ljudskim bićima?! Želimo li da nam djedovi i bake žive u strahu od egzistencije zbog lošeg demografskog sustava? Želimo li da nam majke, pogotovo one samohrane, budu zakinute zbog nedostatka fleksibilnosti njihovog radnog vremena ili obitelji koji nemaju mogućnosti društvenog i ekonomskog napretka zbog manjka radnih mjesta i politike koja zanemaruje običnog čovjeka?
Pravo na život temeljno je ljudsko pravo, iz kojeg proizlaze sva druga ljudska prava. Zato pozivam sve nas, samo dajmo ljubav… svaki dan!
U Imotskom svoje 25-godišnje iskustvo u radu s djecom podijelila je i gđa. Mirjana Matković, edukacijski rehabilitator. Istaknula je da je svaki ljudski život neprocjenjivo vrijedan! Bez obzira na to je li malen ili velik, zdrav ili bolestan. Bolesna djeca – nerođena i rođena, bolesni ljudi imaju pravo na još veću brigu i ljubav. Niti jedna se žena ne bi trebala naći u situaciji da prekine život svog djeteta. Upravo rad s djecom koja imaju zdravstvene poteškoće svakodnevno me oplemenjuju, od njih učim, donose radost svima nama!“
Preslavni naš sveti Dujme, ti koji si od svetog Petra bio poslan da propovijedaš vjeru Isusovu među nama, ti koji si za istu prolio krv svoju, isprosi nam milost da uvijek ljubimo Isusa i Mariju pa da putem pokore zaslužimo pobožno umrijeti u krilu Isusa i Marije. Amen. Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
