Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. IZIDOR

Sveti Izidor: U Hrvatskom zagorju ime ovog sveca po selima nije nikakva rijetkost. Danas, u doba pretjerane industrijalizacije i urbanizacije, koja sve više ugrožava čovjekovu okolinu, dobro je oživjeti uspomenu na ovog svetog seljaka koji je, obrađujući polja, postigao veliku ljudsku i kršćansku savršenost.

Izidor Labrador, kako ga nazivaju Španjolci, zaštitnik njihova glavnoga grada Madrida, u kojem se rodio negdje oko 1080. godine, od skromnih i jednostavnih roditelja, koji su ga dobro odgojili u pravom kršćanskom duhu. Odraz toga duha bile su razne kreposti u kojima se odlikovao.

Proživljavajući kod kuće veliko siromaštvo, veoma mlad radio je kao nadničar po tuđim poljima. No, prije nego što bi pošao na polje, svako je jutro pobožno pribivao sv. misi i toplo se preporučivao Isusu i Mariji.

Izidor je brzo ostao siroče bez oca i majke, pa je pošao raditi kao najamni radnik ratar kod nekog bogata posjednika, koji se zvao Vera. Taj je svoga najamnika zbog njegove vjernosti i radinosti veoma zavolio. Ušao mu je u volju. To se nije svidjelo drugim slugama koji su ga zbog zavisti počeli kod gospodara optuživati da dosta ne radi, jer se previše posvećuje vježbama pobožnosti. Plemenitost svoga značaja Izidor je najbolje pokazao što je tim zavidnicima od srca praštao.

Kad su Almoravidi osvojili Madrid, koji je tada bio više selo nego grad, Izidor je s tolikima drugima morao pobjeći, pa se sklonio u Torrelagunu. Tu je upoznao vrijednu djevojku imenom Marija, u nju se zaljubio i oženio je. Ona je bila vrijedna žena svoga svetog muža, s kojim se natjecala u svakoj kreposti. Taj se brak od samoga početka odlikovao velikom skrbi oko najsiromašnijih, s kojima su dijelili ono malo sto su imali. Nitko od Izidora i Marije nije odlazio praznih ruku. Kako nisu imali svoga posjeda, Izidor je opet otišao raditi kao najamnik kod nekog posjednika, koji prema njemu nije bio onako milostiva srca kao prijašnji gospodar, već ga je sumnjičio i vjerovao podvalama zavidnih radnika. Svetac je to sve strpljivo, upravo svetački podnosio, a milostivi je Gospodin njegov rad obilno blagoslivljao.

Kad su se prilike poboljšale, Izidor se vratio u svoj dragi Madrid. Ondje se zaposlio kod Ivana de Vargasa. Brzo je stekao njegovo potpuno povjerenje, pa je bio postavljen nadstojnikom nad svom njegovom zemljom. No, ljudska zloba ni taj put nije mirovala. Zavidnici su ga pred gospodarom optuživali da za vrijeme posla moli umjesto da radi. Gospodar se na svoje oči htio uvjeriti je li to baš tako, pa je jednog dana potajno pošao na njivu kamo je Izidor bio otišao na posao.

Bog je sada htio proslaviti svoga vjernoga slugu. On se molio, a anđeli su bili za plugom i orali. Gospodar je sve to na svoje oči vidio i njegovo poštovanje prema Izidoru još je više poraslo. Taj su prizor ovjekovječili mnogi veliki slikari.

Sveti Izidor postao je uzorom molitve, teškoga rada, a tome je pridodao i veliku ljubav i samilost prema siromasima. Svi su ga smatrali pravim svecem i kao takvoga štovali. Izidor je umro na glasu svetosti oko 1130. godine. Najprije je bio pokopan na mjesnome groblju svetog Andrije, a 1170. godine preneseni su njegovi zemni ostaci u crkvu istoga sveca, u kojoj je bio i kršten.

Prvi životopis sv. Izidora napisao je neki Ivan, đakon, možda Ivan Egidije iz Zamore, oko 1275. godine. U njemu su opisana čudesa po zagovoru sv. Izidora. Pisac njegova životopisa piše da neka od njih potječu od svjedoka očevidaca. Svečev se blagdan slavio najprije na Bijelu nedjelju, a zatim na današnji dan 15. svibnja, dan njegova preminuća.

Svetim ga je 12. ožujka 1622. proglasio papa Grgur XV. Zemni mu se ostaci čuvaju u madridskoj katedrali. Papa Inocent XII. proglasio je 1697. blaženom njegovu suprugu Mariju Toribiu.

Na čast oltara uzdignut je u društvu četvorice “velikana”: s Filipom Nerijem, Terezijom Avilskom, Ignacijem Loyolskim i Franjom Ksaverskim, među kojima bi se ovaj naš sveti nepismeni seljak zacijelo osjećao pomalo nelagodno. U međuvremenu je, kako nam prenosi enciklopedija svetih, postao “zaštitnikom poljodjelaca i kočijaša”.

Budući da je sveti Izidor zaštitnik polja, zaziva ga se gotovo u svim godišnjim dobima; jednako u vrijeme sjetve, kao i u vrijeme žetve.
U Zagrebu su isusovci u XVII. st. osnovali i vodili Bratovštinu sv. Izidora, koja je okupljala mnoge seljake iz okolice grada.

U Hrvatskom zagorju ime ovog sveca po selima nije nikakva rijetkost. Danas, u doba pretjerane industrijalizacije i urbanizacije, koja sve više ugrožava čovjekovu okolinu, dobro je oživjeti uspomenu na ovog svetog seljaka koji je, obrađujući polja, postigao veliku ljudsku i kršćansku savršenost.

Sveti Izidor zaštitnik je poljodjelaca i seljaka.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 15. SVIBNJA 2023.

Duh istine svjedočit će za mene.

VI. vazmeni tjedan

Ponedjeljak, 15. 05. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 16,11-15; Ps 149,1-6a.9b; Iv 15,26 – 16,4a

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Izidor, Dionizija, Severin, Jakov Zadranin, Sonja

Prvo čitanje:

Dj 16, 11-15

Gospodin otvori Lidiji srce te ona prihvati što je Pavao govorio.

Čitanje Djela apostolskih

Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, a odande u naseobinu Filipe — grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 149, 1-6a.9b

Pripjev:

Gospodin ljubi narod svoj.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
i u zboru pobožnika hvalu njegovu!
Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem!
Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

Neka u kolu hvale ime njegovo,
bubnjem i citrom neka ga slave!
Jer Gospodin ljubi narod svoj,
spasenjem ovjenčava ponizne!

Neka se sveti raduju u slavi,
neka kliču s ležaja svojih!
Nek im pohvale Božje budu na ustima,
nek bude na čast svim pobožnicima njegovim!

Evanđelje:

Iv 15, 26-16, 4a

Duh Istine svjedočit će za mene.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kada dođe Branitelj

koga ću vam ja poslati od Oca

— Duh Istine koji od Oca izlazi —

on će svjedočiti za mene.

I vi ćete svjedočiti

jer ste od početka sa mnom.

To sam vam govorio

da se ne sablaznite.

Izopćavat će vas iz sinagoga.

Štoviše, dolazi čas

kad će svaki koji vas ubije

misliti da služi Bogu.

A to će činiti

jer ne upoznaše ni Oca ni mene.

Govorio sam vam ovo

da se, kada dođe vrijeme,

sjetite da sam vam rekao.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Mi smo Božja ljubljena djeca: to je najvažnija stvarnost i Duh nam to doziva u pamet

Papa Franjo je u nedjelju, 14. svibnja s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Kraljice neba s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Kraljice neba.


PAPA FRANJO

REGINA CAELI

Trg Svetog Petra

Nedjelja, 14. svibnja 2023.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje danas, na Šestu vazmenu nedjelju, govori nam o Duhu Svetom, Duhu kojega Isus naziva Parakletom (usp. Iv 14, 15-17). Paraklet (Branitelj) je riječ koja dolazi iz grčkog, a znači ujedno i tješitelj i branitelj. To jest, Duh Sveti nas ne ostavlja same, on je blizu nas, kao što branitelj pomaže optuženiku i ostaje uz njega. On nam i sugerira kako se obraniti pred onima koji nas optužuju. Sjetimo se da je veliki tužitelj uvijek đavao, koji ti u srce stavlja grijehe, želju za grijehom, zloću. Promislimo o ta dva vida: njegovoj blizini nama i o njegovoj pomoći protiv onih koji nas optužuju.

Njegova blizina: Duh Sveti, kaže Isus, „kod vas ostaje i u vama je“ (usp. r. 17). Nikada nas ne napušta: Duh Sveti želi biti s nama: on nije usputni gost koji nam dolazi u posjet iz puke pristojnosti. On nam je suputnik na našem životnom putu, stalna prisutnost, on je Duh i želi prebivati u našem duhu. Strpljiv je i ostaje s nama i kad padnemo. Ostaje zato što nas stvarno voli: ne pretvara se da nas voli, a onda nas ostavlja same u teškoćama. Ne, odan je, jasan i autentičan.

Štoviše, ako se nađemo u kušnji, Duh Sveti nas tješi, donoseći nam Božje oproštenje i snagu, a kad nas suočava s našim pogreškama i ispravlja nas, čini to dobrostivo i blago: u njegovu glasu koji govori srcu ima uvijek pečat nježnosti i topline ljubavi. Duh Tješitelj je, zasigurno, zahtjevan, jer on je pravi, vjeran prijatelj koji ništa ne skriva, koji nam sugerira što da mijenjamo i kako da rastemo. Ali kad nas ispravlja, nikada nas ne ponižava i nikada ne ulijeva nepovjerenje; naprotiv, daje nam sigurnost da ćemo s Bogom uvijek uspjeti, uvijek. To je njegova blizina. To je baš lijepa sigurnost!

Drugi vid, Duh Tješitelj, kao naš branitelj, brani nas. Brani nas pred onima koji nas optužuju: pred nama samima, kad ne volimo sebe i kad sebi ne opraštamo, kad možda govorimo sebi da je naš život čisti promašaj i da nismo ni za što; brani nas, zatim, pred svijetom koji odbacuje one koji ne odgovaraju njegovim shemama i modelima; brani nas, na kraju, pred đavlom, koji je „tužitelj“ i unositelj razdora u pravom smislu riječi (usp. Otk 12, 10) i čini sve da se osjećamo nesposobnima i nesretnima.

U susretu sa svim tim optužujućim mislima, Duh Sveti nam predlaže kako odgovoriti. Kako? Branitelj je, kaže Isus, onaj koji nam „doziva u pamet sve što je Isus rekao“ (usp. Iv 14, 26). On nam, dakle, doziva u pamet riječi Evanđelja i tako nam omogućuje da đavlu tješitelju odgovorimo ne svojim vlastitim, nego Gospodinovim riječima. Doziva nam prije svega u pamet da je Isus uvijek govorio o Ocu koji je na nebesima, dao nam ga je upoznati i objavio nam je njegovu ljubav prema nama, njegovoj djeci. Zazivamo li Duha, učimo se prihvaćati i spominjati se najvažnije stvarnosti u životu, koja nas štiti od optužbi koje dolaze od zla: mi smo Božja ljubljena djeca. A koja je to najvažnija stvarnost u životu? Da smo Božja ljubljena djeca

Braćo i sestre, zapitajmo se danas: zazivamo li Duha Svetoga, molimo li mu se često? Ne zaboravimo Onoga koji nam je blizu, štoviše u nama! Nadalje, slušamo li njegov glas, i kad nas bodri i kad nas ispravlja? Odgovaramo li Isusovim riječima na optužbe koje dolaze od zla, na „sud“ života? Spomenemo li se ikad da smo Božja ljubljena djeca? Neka nas Marija učini poučljivima glasu Duha Svetoga i osjetljivima na njegovu prisutnost.

Nakon molitve Kraljice neba

Draga braćo i sestre,

proteklih dana ponovno smo svjedoci oružanih sukoba između Izraelaca i Palestinaca u kojima su živote izgubili nevini, među kojima je bilo žena i djece. Nadam se da će upravo postignuto primirje biti trajno, da će oružje utihnuti, jer oružjem se nikada neće postići sigurnost i stabilnost, već naprotiv, i dalje će se uništavati svaka nada u mir.

Srdačno pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih zemalja, osobito vjernike iz Kanade, Singapura, Malezije i Španjolske.

Pozdravljam voditelje Zajednice svetog Egidija iz 25 afričkih zemalja; kao i vlasti i profesore sa Sveučilišta u Radomu u Poljskoj. Pozdravljam Caritas Internationalis koji je imao svoj sastanak i izabrao novog predsjednika. Samo hrabro naprijed na putu reformi!

Pozdravljam vjernike iz Scandiccija i Torrita di Siene; dječake iz Dekanata Appiano Gentile, skaute Agescija iz Alghera i mlade iz Senigallije; predstavnike Školskog zavoda „Ivan XXIII.“ iz Cammarate; kao i sudionike štafete solidarnosti u znak potpore Zakladi za istraživanje raka.

Danas se u mnogim zemljama slavi Majčin dan; sa zahvalnošću i ljubavlju sjećamo se svih majki, onih koje su još s nama i onih koje su se preselile u nebo. Povjeravamo ih Mariji, Isusovoj majci. I veliki pljesak!

Njoj upravimo molitvu da se ublaže patnje mučeničke Ukrajine i svih naroda ranjenih ratovima i nasiljem.

Želim svima ugodnu nedjelju. Pozdravljam djecu Bezgrješne koja su tako dobra. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!

Vatican News

TOMISLAV IVANČIĆ Majka je dar samoga Boga

“Treba puno hrabrosti za susret s majkom, za zagledanost u njezine oči, za priznanje da smo slabi i da se želimo vratiti. Isus iz Nazareta je na križnom putu sreo svoju vjernu majku. Oni su se stopili u jedno. Zato kršćanska duša ne može odvojiti Isusa od Marije. Svaki od nas treba blagoslovljeno srce majke, da bi preživio sve padove i očaje. Majka je dolazak neba”, poručuje Tomislav Ivančić u knjizi “Gdje je izlaz“


Treba znati u životu nositi majku. Kao što je ona nosila nas u utrobi, potrebno je nositi njezinu ljubav do kraja života, kako bismo ostali normalni i kako bismo ostali na nogama i čvrsto rasli naprijed. Tragično je stidjeti se vlastite majke. Tragično je vikati na svoju majku, pogrđivati je, rugati joj se, psovati je ili čak tući. Tragično je ne znati oprostiti starici majki, mučno je izbaciti staricu majku iz kuće umjesto dohraniti je i njegovati do kraja života.

Tragično je vikati na svoju majku, pogrđivati je, rugati joj se, psovati je ili čak tući.

Susresti majku, to je kao susresti svoje vlastito biće i početi razumjeti svoj život. Majka je dar samoga Boga. Preko njezine ljubavi razumijemo ljubav Boga i ne bojimo se pakla, vjerujemo u oproštenje grijeha i čujemo kako nam Bog nježno poput majke tepa da hodamo, da se ne bojimo i da nikad nećemo biti osuđeni. I kad sin postane zločinac, majka ga neće suditi nego će ga ljubiti i pozivati u povratak. Tko ima hrabrosti uvijek susretati majku, brzo će biti Bogu prijatelj i doživljavati vlastitu slobodu.

Majka je dar samoga Boga.

Susretati majku osobito u patnjama, znači susresti snagu da se nosi život. Majka je dodir s Bogom, ona je sigurnost pred neizvjesnostima svijeta, ona nas nosi iz ništavila u život i prenosi preko smrti u neuništivost. Uz majku se otapaju krivice i grijesi, uz nju mekšaju srca, kraj nje zaželimo biti dobri. Kad nas svi osude, majka nas oslobađa osude. Kad ne možemo vjerovati Bogu i našim slikama o njemu, dodir s majkom rada povjerenje u Oca na nebu.

Majka je dodir s Bogom, ona je sigurnost pred neizvjesnostima svijeta, ona nas nosi iz ništavila u život i prenosi preko smrti u neuništivost.

Treba puno hrabrosti za susret s majkom, za zagledanost u njezine oči, za priznanje da smo slabi i da se želimo vratiti. Isus iz Nazareta je na križnom putu sreo svoju vjernu majku. Oni su se stopili u jedno. Zato kršćanska duša ne može odvojiti Isusa od Marije. Svaki od nas treba blagoslovljeno srce majke, da bi preživio sve padove i očaje. Majka je dolazak neba.

Župne obavijesti – 14. svibnja 2023.

Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme.

Danas slavimo Majčin dan. Stoga ćemo našoj nebesloj Majci i svim majkama darovati koncert naših pjevačkih sastava u Dvorani Ivana Pavla II. u 19:30 sati. Dođite družimo se i pjevajmo zajedno!

svete mise u iduću nedjelju su u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini i Vionici u 9 sati. Na Ararevu groblju je blagoslov polja. Misa je u 11 sati.

U četvrtak, 18. svibnja je svetkovina UZAŽAŠĆA GOSPODINOVA. Svete mise u župnoj crkvi su u 8, 11 i 18 sati.

Majko!

Ti, kojoj dijete još tepa mama u naručju, i ti što nejakog sinčića i kćer vodiš za ruku, i ti što subotom uvečer osluškuješ kad će ti se sin ili kći vratiti doma, i ti starice majko, koja si pokopala svoje dijete, baš tebi danas želimo izreći ono duboko i iskreno hvala.

Želimo ti posvjedočiti značaj ljubavi i uputiti te na uzor majku, Majku Isusovu! Majku požrtvovnu, majku patnicu, majku odgojiteljicu, majku brižnu, majku dobroga savjeta, majku ljubavi! Majko, dođi, posavjetuj se s onom koja zna što je majčinstvo i briga, bol i žrtva, s onom koja nadasve zna što je ljubav.. koja ne posustaje ni pred kakvim križem, koja dobrostivošću postaje utjehom i okriljem! Ti koja držiš tri ugla kuće, budi bolja polovica naroda i Crkve! Jer ako ti budeš Božja, budućnost nam je sigurna.

Majko, Dopustiti Božjem anđelu da u ti srcu upali svjetiljku milosti. Tada će nestati mraka, pred svjetlom Božje ljubavi. Majko draga, hvala ti!

(don Ante Mateljan)

MISNA ČITANJA – 14. SVIBNJA 2023.

Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja.

VI. vazmeni tjedan

Nedjelja, 14. 05. 2023.

ŠESTA VAZMENA NEDJELJA

ČITANJA:
Dj 8,5-8.14-17; Ps 66,1-3a.4-7a.16.20; 1 Pt 3,15-18; Iv 14,15-21

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Matija, Matko, Matiša, Bonifacije

Prvo čitanje:

Dj 8, 5-8.14-17

Polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Filip siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.

Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 66, 1-3a.4-7a.16.20

Pripjev:

Kliči Bogu, sva zemljo.

Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja!«

»Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.

On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stoga se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom.

Dođite, počujte, svi koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!

Drugo čitanje:

1 Pt 3, 15-18

Ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo. Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 14, 15-21

Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nadbiskup Kutleša predvodio misu za žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva hrvatskoga naroda

Zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša predvodio je misno slavlje za žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva hrvatskoga naroda u subotu 13. svibnja ispred Crkve Muke Isusove u Maclju, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.


Koncelebrirali su gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru fra Tomislav Šanko, generalni tajnik HBK preč. Krunoslav Novak, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. Tomislav Markić i brojni okupljeni svećenici, prenosi ika.hkm.hr

Na početku misnoga slavlja nadbiskup Kutleša pozdravio je sve okupljene i kazao kako je ovo mjesto „simbol patnje i nepravde koju su mnogi nevini ljudi morali pretrpjeti. Želimo naglasiti potrebu da se žrtve poštuju, istaknuti važnost dostojanstva tih žrtava i istraživanje istine. Nikada ne smijemo zaboraviti da su žrtve rata bili ljudi poput nas, koji su sanjali o miru, slobodi i budućnosti svoje domovine, ali su im te snove prekinuli zlo i nasilje.“

„Svi ljudi su stvoreni jednaki. Nema razlike među njima kada je riječ o vrijednosti njihovih života i njihovih snova. Zato se moramo usprotiviti svakom obliku manipulacija žrtvama, moramo težiti istini o njihovom stradanju bez obzira koliko to dugo trajalo“, dodao je nadbiskup i kazao „da samo kroz istinu možemo pronaći pravdu i osigurati da se nepravde ne ponavljaju i da žrtve ne budu zaboravljene. Naša borba za istinu i pravdu nije samo nasljeđe prošlosti, već naša obveza prema budućim generacijama. Ali kao kršćani trebamo oprostiti drugima i tražiti oproštenje za svoje grijehe.“
Nadbiskup Kutleša u homiliji je naglasio kako je Maceljska šuma samo jedna od točaka hrvatskoga križnog puta, na kojoj je stradalo više od desetak tisuća žrtava. „Ovi ljudi nisu brojevi, svaki je ovaj ‘broj’ imao ime i prezime, osobnu povijest, zavičaj, užu i širu obitelj, ali još uvijek nema obilježenoga i zaštićenoga grobnoga mjesta. Pravo na grob Crkva je proglasila i naučava stoljećima, jer pitanje o grobovima nije stvar politike i svjetonazora, nego zahtjev humanosti, humanitarnosti, elementarnoga ljudskoga sažaljenja, ali i uljuđenosti. Naposljetku, to je i obilježje naroda i nacija, velikih ne prostorom ili vojnom ili ekonomskom snagom, nego velikih dostojanstvom i časnošću.“

Dodao je kako je potrebno, bez uzmicanja pred bilo kime ili bilo čime, prihvatiti činjenice upravo onakve kakve jesu. „Potrebno je i da to učini neuvjetovano te da to bude trijezno, objektivno i pošteno, jer rat je uvijek ‘poraz za čitavo čovječanstvo’, a ovakva podmukla likvidacija ratnih zarobljenika okrutan je i otužan zločin koji se ne može opravdati nikakvim izlikama. Svaki je nepravedno oduzeti život vrijedan, neovisno o tome komu je život oduzet i tko je krvnik koji život oduzima.“

Nadbiskup je kazao kako su nam ova mjesta stradanja poziv da pogled usmjerimo prema nebu. „Poziv da pogled usmjerimo na nebo poziv je na nadu i svjedočanstvo čvrste vjere u životu. Poziv je na praštanje i pomirenje, na priznanje krivnje, kajanje i obraćenje, na dužni pijetet žrtvama i na trud oko svijeta i odnosa koji neće biti obilježeni nasiljem i korupcijom, gdje zahtjevi pravednosti neće biti ušutkani niti zaobiđeni“, pojasnio je mons. Kutleša.

Govoreći o opraštanju nadbiskup je istaknuo kako ono od nas ne traži zaborav. „Pamćenje naroda ne može izblijediti, niti ga je moguće izbrisati, niti to želimo. Ali pamćenje naroda ne smije biti zadojeno zamjeranjem, mržnjom i osvetom jer tako postaje zlopamćenje i sjeme za nove podjele, osvete i ratove. Ne, ne tražimo zaborav već da kao narod prihvatimo žrtvu i bol ove tragedije i da se ne damo pobijediti zlom, nego da dobrim svladavamo zlo u sebi (usp. Rim 12,21). Ono što trebamo pohraniti u svojoj povijesnoj memoriji ne bi smjeli biti nepodmireni računi koji će u našim srcima rađati namisli osvete. Nego naučimo kako ne ponavljati grijeh, jer može li se očekivati što dobra ako ustrajemo u neoprostu, u oholosti pred Bogom?“, kazao je zagrebački nadbiskup.
Mons. Kutleša poručio je kako je zadaća našega naraštaja „inzistirati na poštovanju istine prema svim žrtvama, što može biti vjerodostojna podloga za žuđeno potpuno nacionalno pomirenje, za prestanak politizacije povijesti i za uspostavu objektivne povjesnice.“

Govoreći o ideologijama nadbiskup je naglasio kako „ideologija ne poznaje čovjeka koji ima svoju obitelj, oca i majku, ženu, muža i djecu, svoju osobnu povijest, svoje rodno mjesto i zavičaj već je vođena snažnim gubitkom osobnog identiteta pri čemu pojedinac samo može odabrati hoće li biti sluga ili žrtva ideje. Današnje ideologije žele mijenjati i narav čovjeka stvorena na sliku Božju. Kada je izbrisan pojam čovjeka kao ljudske osobe stvorene na sliku Božju, on postaje fluidna stvarnost, stvar nad kojom treba zadobiti potpunu vlast i kontrolu.“
„Učimo li išta iz povijesti? Kako odgovoriti na ovaj naš konkretan povijesni trenutak? Onako kako su to činili velikani duha prije nas: blaženi Alojzije Stepinac, sluga Božji Franjo Kuharić i sv. Ivan Pavao II.“, kazao je nadbiskup i zaključio zazivom Marijinog zagovora riječima svetoga pape Ivana Pavla II.

Misnom slavlju nazočili su predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković s izaslanstvom, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, predstavnici lokalnih vlasti, članovi Počasnog bleiburškog voda, sudionici križnih puteva, njihove obitelji, hrvatski branitelji te brojni vjernici. Liturgijsko pjevanje prevodio je mješoviti župni zbor Župe Gospe od Zdravlja iz Splita.

Na današnji dan papa Franjo proglasio svetima Franju i Jacintu vidioce iz Fatime

Papa je u Fatimi, na proslavi 100. obljetnice fatimskih ukazanja 13.5.2017., predvodio obred kanonizacije dvoje djece pastira: Franje i Jacinte Marto te je i predslavio svetu misu.


U svojoj je propovijedi kazao kako Gospa nije došla ovdje da bismo je mogli vidjeti. Za to ćemo imati svu vječnost, ako se spasimo.

Gospa nam je unaprijed navijestila i upozorila nas na bezbožan način života koji Boga profanira, u njegovim stvorenjima. Takav život – često predložen i nametnut – riskira završiti u paklu. Marija nas je došla podsjetiti da u nama prebiva Božja svjetlost i štiti nas, jer – kako smo čuli u prvom čitanju, “Njezino dijete bi uzeto k Bogu” (Otk 12,5). Prema Lucijinu pripovijedanju, troje je izabrane djece bilo okruženo Božjom svjetlošću koja je zračila iz Gospe. Obložila ih je plaštem svjetlosti koju joj je dao Bog – kazao je Sveti Otac.

Dragi hodočasnici, imamo Majku. Držeći se nje kao djeca, žívimo u nadi koja počiva na Isusu. Isus je nakon svoga uzašašća na nebo, onamo ponio i našu ljudsku narav (tijelo), preuzetu od Djevice Marije, a koju nikada neće napustiti. Neka ova nada vodi naš život! To je nada koja nas drži do posljednjeg daha – rekao je Papa.

Možemo uzeti za primjer svetog Franju i svetu Jacintu, koje je Djevica Marija upoznala s beskrajnim oceanom Božje svjetlosti i naučila ih da se klanjaju. To je bio izvor njihove snage u prevladavanju protivljenja i patnje – rekao je Papa.

“Hvala vam, braćo i sestre, što ste ovdje sa mnom! Nisam mogao ne doći ovdje i ne iskazati Djevici štovanje i povjeriti joj sve njezine sinove i kćeri. Pod njezinim plaštem oni nisu izgubljeni; iz njenog zagrljaja proizići će nada i mir koji traže, a molim i za svu svoju braću i sestre po Krštenju i ljudskoj obitelji, posebno za bolesne, nemoćne, za zatvorenike i nezaposlene, siromašne i napuštene. Molimo braćo i sestre; molimo Boga s nadom da će nas drugi čuti; i razgovarajmo s drugima u sigurnošću da će nam Bog pomoći – kazao je Papa.

Doista, Bog nas je stvorio kao izvor nade drugima, prave i dostatne nade. Život može preživjeti jedino po velikodušnosti drugih životâ. “Ako zrno pšenice ne padne u zemlju i umre, ostaje samo jedno zrno; ali ako umre, donosi mnogo ploda “(Iv 12, 24). Gospodin, koji uvijek ide pred nama; ono što je rekao to je i učinio. Kad god iskusimo križ, On ga je već iskusio prije nas. Mi ne postavljamo križ kako bismo pronašli Isusa. Naprotiv, On je taj, koji se vlastitim sniženjem, spustio čak i do križa, kako bi pronašao nas te raspršio tamu zla u nama te da nas vrati u svjetlo.

Uz Marijinu zaštitu, budimo za ovaj svijet stražari zore, promatrajući istinsko lice Isusa Spasitelja, na Uskrs tako blistavo. Tako možemo ponovno otkriti mlado i lijepo lice Crkve, koje svijetli kad je ona misionarska, gostoljubiva, slobodna, vjerna, siromašna sredstvima, a bogata ljubavlju – kazao je na kraju propovijedi Sveti Otac.

Mistična linija Djevice Marije nad Europom! Pogledajte, ovo su ukazanja koja tvore slovo M nad nama

Mistična linija koja se naziva i Marijin potpis spaja glavna mjesta ukazanja i čuda u Europi. Linija koja predstavlja slovo M sastavljeno je od sljedećih marijanskih mjesta (s datumima, kronološkim redoslijedom, u kojima su se događala ukazanja ili čuda): 1830. – Pariz (na Rue du Bac); 1846 – La Salette (Francuska); 1858. – Lourdes (Francuski); 1871. – Pontmain (Francu – Pel levoisin (Francuska); 1917. – Fatima (Portugal); 1932. – Beauraing (Belgija); 1933. – Banneux (Belgija), 1947. – Rim (Tre Fontane); 1953. – Sirakuza (Italija); 1981 – Međugorje (Bosna i Hercegovina).


Pariz (na Rue du Bac)
Gospa se ukazala svetoj Katarini Laboure ovdje 1830. Tijekom ovih ukazanja, Gospa je zatražila stvaranje Čudesne medalje, koje nose riječi: „O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo“. To je ujedno i najvažnija poruka ovog ukazanja.

La Sallete
Dvoje djece u francuskim Alpama, Maximin i Melanie, zajedno sa svojim psom, svjedočili su tri faze Marijina pojavljivanja 19. rujna 1846. Popularna slika povezana s ukazanjem je Gospa u sjedećem položaju, s licem u ruke, plačući. Marija je govorila o tuzi zbog grijeha, posebno u vezi s Gospodinovim imenom i svetkovanjem subote.Evo važne poruke ovog ukazanja: ‘Upućujem žurni vapaj zemlji. Pozivam istinske učenike živoga Boga koji vlada na Nebesima; pozivam istinske sljedbenike Krista koji je čovjekom postao, jedinog istinskog Spasitelja ljudi; pozivam svoju djecu, istinske vjernike, one koji su mi se predali kako bi ih Ja mogla odvesti svom Božanskom Sinu… Naposljetku, pozivam Apostole posljednjih dana, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru poradi svijeta i poradi sebe: u siromaštvu i poniznosti, u preziru i tišini, u molitvi i mrtvenju, u čistoći i jedinstvu s Bogom, u trpljenju, svijetu nepoznati. Vrijeme je da izađu i svijet ispune svjetlom. Dođite i otkrijte se, kako biste bili moja dragocjena djeca. Ja sam na vašoj strani i u vama, pod uvjetom da je vaša vjera svjetlo koje vas rasvjetljuje u ovim nesretnim danima. Neka vas vaš zanos učini gladnima slave i časti Isusa Krista. Borite se, djeco svjetla, vi malobrojni koji vidite. Jer, sada je vrijeme svih vremena, konac svih konaca.’

Lurd
Mlada sveta Bernadette Soubirous kobnog je dana 1858. godine sa svojim sestrama otišla skupljati drva i primila prvo od osamnaest Gospinih ukazanja. Marija se identificirala kao Bezgrješno Začeće i ohrabrila Bernadette da čini pokoru za grešnike. Otkriven je ljekoviti izvor vode, i do danas hodočasnici piju i kupaju se u ljekovitim vodama. Marija se u Lourdesu otkriva kao Bezgrješna, a glavna poruka je: Moliti za griješnike.

Pontmain, Francuska
Gospa se ukazala 17. siječnja 1871. za vrijeme Francusko-pruskog rata, otkrivajući se samo djeci okupljenoj u tom području. Ukazanje je imalo tri faze, a u završnoj fazi dolaze riječi „Ali molite, djeco moja. Bog će te čuti na vrijeme.. U ovom ukazanju Marija je počašćena pod naslovom Gospa od nade.

Fatima, Portugal
Troje pastirske djece, Francisco, Jacinta i Lucia, primili su niz ukazanja. 1916. posjetio ih je anđeo Portugala koji ih je trinaestog u mjesecu, od svibnja do listopada, pripremao za marijanska ukazanja 1917. godine, izuzev kolovoza, kada su djeca bila zatvorena. Gospa je zatražila svakodnevno recitiranje krunice i poželjela mir u svijetu. Otkrila je djeci tri tajne i dopustila im da vide Pakao. 13. listopada 1917. Marija je rekla djeci da je Gospa od svete krunice. “Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.”, jedna je od poruka koju bi smo trebali poslušati.

Beauraing, Belgija
Također poznata kao Gospa od zlatnog srca, to je slika koja se pojavila 33 puta belgijskoj djeci između 1932. i 1933. u malom selu Beauraing. Ukazanja je odobrila Sveta Stolica 1949. godine. Marija se predstavlja sa “zlatnim srcem” okruženom zrakama svjetlosti, kao uzor za prevladavanje mržnje i ogorčenosti i kao utočište za grešnika.

Banneaux, Belgija
Samo 12 dana nakon završetka ukazanja u Beauraingu, Gospa je ponovno prisutna: ovaj put u Banneuxu, 20-ak kilometara jugoistočno od Liègea. To je selo siromašnih ljudi, s nešto više od 300 stanovnika, gotovo svih rudara i drvosječa. Ovdje, međutim, Marija sebe definira kao “Djevicu siromaha” i označava vodu potoka kao znak očišćenja, ali i kao simbol “rijeka žive vode” koje teku iz onoga koji pozdravlja Evanđelje. Pojavljuje se 8 puta, od siječnja do ožujka 1933., 11-godišnjoj djevojčici Mariette Beco. Njezina poruka glasi: “Došla sam donijeti olakšanje od patnje.”

Ukazanja Tre Fontanea u Rimu (Italija)
“Marijin potpis” također se zaustavlja u Italiji, u Rimu. Bruno Cornicchiola bio je antiklerik koji je namjeravao ubiti papu, kojeg je smatrao poglavarom ‘sinagoge Sotone’. Kasnije je munjevito prešao na katoličanstvo, nakon izvanrednog iskustva 12. travnja 1947. Toga je dana, zajedno sa svoje troje djece, ugledao na brdu Tre Fontane u Rimu djevojku velike ljepote, tamne puti i kose, s zeleni ogrtač i knjiga u rukama; i od tog trenutka kroz svoj život nastavio je primati duhovne poruke i proročke najave od nje sve do nekoliko mjeseci prije smrti, koja se dogodila 22. lipnja 2001. godine. On je je kršten u Katoličkoj Crkvi, a Vatikan je priznao ovo ukazanje.

Sirkuza Italija
Čudo – koje je Crkva prepoznala za nekoliko mjeseci – dogodilo se krajem kolovoza 1953. u Sirakuzi, u domu mladog para Angela Iannusa i Antonine Giusto, koji su čekali svoje prvo dijete. 29.-30.-31. kolovoza i 1. rujna potekle su “ljudske suze” iz gips ploče s prikazom bezgrešnog Marijina srca, postavljenog na uzglavlje bračne postelje.

Međugorje
Na istoku, “Marijin potpis” dopire do jednog od najpoznatijih mjesta na svijetu za marijanska ukazanja: Međugorja. Počevši od 24. juna 1981. godine, djeca u malom bosanskom selu suočeni su s izvanrednim događajima. Kažu da su vidjeli Mariju koja im se ukazala na brdu Podbrdo, a nekima se ukazuje i danas 40 godina nakon. Međugorje je iako još ne posve priznato postalo jedno od najposjećenijih marijanskih svetišta na svijetu, a Gospa se tamo ukazuje kao Kraljica mira te je glavna poruka Međugorja: Mir, mir mora zavladati između ljudi, Boga i čovjeka.

Preuzeto s vjera.hr

Pin It