Author

FMteam

Browsing

Blagoslovljen zavjetni kip svetog Josipa u širokobriješkoj crkvi

Kip svetog Josipa, koji za ruku drži Malog Isusa, svečano je blagoslovljen u ponedjeljak 20. ožujka 2023. godine na večernjoj svetoj misi u dupke punoj širokobriješkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Izvor: Jabuka.tv

Kip svetog Josipa, koji za ruku drži Malog Isusa, svečano je blagoslovljen u ponedjeljak na večernjoj svetoj misi u dupke punoj širokobriješkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, izvijestio je portal Jabuka.

Riječ je o zavjetu 12 širokobrijeških obitelji, koji je još uvijek otvoren, za zaštitu obitelji, očinstva i majčinstva te za blagoslov našeg roda i potomstva.

Razlozi su vrlo bitni, da narod koji se okuplja oko Kristova oltara pronalazi utjehu i u samoći crkve upravo u prisutnosti svetačkih kipova. Blagoslov očinstva i majčinstva, blagoslov roda i potomstva – to je zavjet obitelji Širokoga Brijega.

Više obitelji okupilo se u ovu inicijativu, a ona još nije završena. Stoga je i običaj u Crkvi kada se blagoslivlja novi kip da se lemuzina od te mise pretvara u zavjet svetomu Josipu, a ova će lemuzina biti namijenjena za isplatu ovoga prekrasnoga rada, rekao je nakon blagoslova gvardijan Franjevačkog samostan i župnik fra Ivan Marić koji je dodao da je svoju službu posvetio i stavio pod zaštitu svetog Josipa.

Kip u prirodnoj veličini rađen je od prirodnoga punog drveta te je visok 180 centimetara. Tijekom ovog tjedna kip će biti postavljen na posebno mjesto u širokobriješkoj crkvi.

Blagoslovljen zavjetni kip svetog Josipa u širokobriješkoj crkvi
Blagoslovljen zavjetni kip svetog Josipa u širokobriješkoj crkvi
Blagoslovljen zavjetni kip svetog Josipa u širokobriješkoj crkvi

Čudesne stube u Novom Meksiku za koje se vjeruje da ih je izgradio sv. Josip

Kada je stranac završio posao nigdje ga nisu mogle naći. Jednostavno je nestao iz grada. Nitko ga nije vidio kad je odlazio niti je itko znao tko je on. Sestre su ga svuda tražile, ali ga nisu mogle naći. Čak su objavile jedan oglas u mjesnim novinama ne bi li ga pronašle. Nije bilo rezultata.

Stubište kapele Loretto u Santa Feu u Novom Meksiku poznato je po tome što ni dan danas se ne zna identitet graditelja, a ni struktura stuba, prenosi Aleteia.

Nitko ne može u potpunosti razumjeti kako konstrukcija može stajati na tlu bez ikakve središnje potpore koja je pričvršćena za nju. Moglo bi se reći da osim što su nepoznati identitet graditelja i struktura da je nepoznata i podvrsta smreke s kojom su stubišta izgrađena. Zanimljivo je i to što nitko ne zna kako je drvo stiglo do kapelice.

Loretske sestre su vodile jednu djevojački akademiju u gradu Santa Feu u Novom Meksiku. Akademija je bila vrlo uspješna pa su sestre željele izgraditi novu kapelu. Za taj posao uzele su jednog dobrog poznatog graditelja.

Kad je kapela bila dovršena sestre su shvatile da nema stubišta koje vodi na kor i da se na kor ne može popeti samo visokim ljestvama, jer je bio na visini od gotovo 7 metara. Sestrama je bilo vrlo teško se penjati tim ljestvama, a nosile su habit do poda. Shvatile su da u kapeli više nema mjesta za izgradnju stuba zbog velikog broja klupa. Bila je to tužna pogreška u dizajnu – koju arhitekt zgrade Antonio Mouly nije mogao riješiti jer je ubrzo nakon izgradnje kapele preminuo. Kad su časne sestre inzistirale na izgradnji stubišta, graditelji su im rekli da će to biti nemoguće, a da bi izgradnja normalnih, pravilnih ljestvi zauzela previše mjesta. Najbolje rješenje za sve je bilo srušiti kapelu i izgraditi sve ponovno.

Čudesne stube u Novom Meksiku

Umjesto toga, redovnice su odlučile izmoliti devetnicu svetom Josipu, zaštitniku stolara, tražeći rješenje. Za divno čudo, posljednjeg dana devetnice u samostan je došao jedan tajnoviti čovjek i rekao da ga zanima gradnja stubišta na kor. Imao je samo jedan zahtjev – želio je raditi sam i iza zatvorenih vrata. Sestre su rado prihvatile njegovu ponudu i uposlile ga. Trebalo mu je tri mjeseca za gradnju stubišta.

Kada je stranac završio posao nigdje ga nisu mogle naći. Jednostavno je nestao iz grada. Nitko ga nije vidio kad je odlazio niti je itko znao tko je on. Sestre su ga svuda tražile, ali ga nisu mogle naći. Čak su objavile jedan oglas u mjesnim novinama ne bi li ga pronašle. Nije bilo rezultata.

Nakon bezuspješne potrage, otišle su u pilanu pitati tko je uzeo drvenu građu za stubište, i platiti građu. Na njihovo pitanje nitko u pilani nije znao o čemu govore. Rekli su im da pilana nije prodala nikakvu drvenu građu za gradnju stubišta u kapeli. Sestre su bile zbunjene, ali su se sjetile nečega čudnoga – taj je čovjek imao samo ravnalo, pilu, čekić i još neke osnovne alate.

Čudesne stube u Novom Meksiku

Kada su malo bolje razmislile, shvatile su da uopće nisu vidjele kad je drvna građa dopremljena u kapelu. To ih je zaintrigiralo pa su i one i drugi ljudi u gradu pregledali stubište koje je izgradio taj tajnoviti čovjek, i svi su shvatili da je izgradio nešto jedinstveno. Bilo je to spiralno stubište koje nije ni na koji način narušavalo klupe u kapeli. Imalo je 30 stuba, nije bilo središnjeg potpornja ni nosivog stupa, nego je izgledalo kao da lebdi u zraku. K tome, nigje nij ebilo nijednog čavla. Utvrdili su da su stube pričvršćene četverokutnim drvenim klinovima. To je stubište graditeljsko čudo.

A odakle je došla drvena građa? Godine 1996. Forrest N. Easley, koji je radio kao šumar i drvni tehnolog u Američkim šumama i u Američkom pomorskom znanstvenom laboratoriju, proveo je jedno opsežno istraživanje koje je pokazalo da je stubište napravljeno od smreke, ali smreke drugačije od svake smreke na svijetu. Zatim je provedeno još jedno istraživanje, u kojem je utvrđeno da ta smreka najviše sliči smreki koja raste samo u Izraelu.

Tko je bio tajnoviti graditelj toga stubišta? Loretske sestre vjeruju da je to bio sveti Josip. To je stubište i danas na svome mjestu.

Čudesne stube u Novom Meksiku

MISNA ČITANJA – 22. OŽUJKA 2023.

Kao što Otac uskrisuje mrtve, i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće.

IV. korizmeni tjedan

Srijeda, 22. 03. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Iz 49,8-15; Ps 145,8-9.13cd-14.17-18; Iv 5,17-30

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Oktavijan, Lea Rimska, Leonarda, Jaroslav

Prvo čitanje:

Iz 49, 8-15

Postavio sam te za Savez narodu, da zemlju podignem!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovako govori Gospodin: »U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, da kažem zasužnjenima: ‘Iziđite!’ a onima koji su u tami: ‘Dođite na svjetlo!’

Oni će pasti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih paliti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji ih ljubi, dovest će ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti.

Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Gospodin tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.

Sion reče: ‘Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje. Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 145, 8-9.13cd-14.17-18

Pripjev:

Milostiv je i milosrdan Gospodin.

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.

Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Evanđelje:

Iv 5, 17-30

Kao što Otac uskrisuje mrtve, i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.

Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatsku institut za liturgijski pastoral

Hodočašće za nerođene svetom Josipu

Povodom svetkovine svetog Josipa, na četvrtu korizmenu nedjelju, 19. ožujka 2023., Župa svetog Stjepana prvomučenika iz Botinca u Zagrebu organizirala je hodočašće u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu.

U hodočašću su sudjelovale humanitarna udruga Izvor ljubavi i udruga hodočasnika sv. Stjepan prvomučenik te molitvena karizmatska zajednica Nanovo rođeni, koje je ovom prilikom ujedinio aktivni župljanin Ivan Pavlić. Osim autobusom, neki hodočasnici su se priključili osobnim automobilima.

Nakon svećeničkog blagoslova, tri autobusa puna hodočasnika uputila su se u jutarnjim satima najprije prema pavlinskom samostanu i župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Sveticama kod Ozlja, gdje su hodočasnici prisustvovali župnoj svetoj misi u 11 sati, te obišli Nazaretsku kućicu Male Marije u blizini samostana, mjesto susreta i molitve za supružnike željne djece, prenosi hkm.hr

Hodočasnici su zatim do Nacionalnog svetišta svetog Josipa nastavili put od nešto više od 16 kilometara pješice. Ovo hodočašće je bilo posebno po tome što su sudjelovale mnoge mlade obitelji s djecom, kao i višečlane obitelji iz župe i zajednice, sa sveukupno trideset djece, od kojih su najmlađi hodočasnici bili godinu dana stari.

U poslijepodnevnim satima hodočasnici su stigli u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu, u kojem su svoje osobne nakane, kao i zajedničke nakane hodočašća prikazali Gospodinu po zagovoru svetog Josipa. Nakon prilike za osobnu molitvu, hodočašće se nastavilo do tri kilometra udaljenog rodilišta karlovačke Opće bolnice, ispred koje je održana kratka molitva za nerođene.

Na taj način župa je hodočašće svetom Josipu ujedinila sa župnim hodočašćem za nerođene, koje se održava u Zagrebu već više od deset godina. Nekoliko puta godišnje, u suradnji sa zajednicom Nanovo rođeni, Župa svetog Stjepana prvomučenika organizira hod od crkve do jednog od zagrebačkih rodilišta, sudjelujući tako u pastoralu za nerođene. Stoga je ovo dvadeset kilometara dugo hodočašće, od mjesta molitve za dar života u Sveticama kod Ozlja do Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu, uz osobnu pobožnost, bilo ujedno prilika prikazati zajedničku žrtvu i molitve za spas nerođene djece svetom Josipu kao zaštitniku nerođenih.

Josipova rijeka od 30.000 hodočasnika

Svetkovina svetog Josipa, zaručnika blažene djevice Marije, svečano je proslavljena u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu kroz tri dana. U subotu 18. ožujka, hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine od ranih jutarnjih sati, pristizali su u Nacionalno svetište svetog Josipa.

Oko dvije tisuće ljudi, dovezeni u trideset i pet autobusa, upućivali su molitve nebeskom zaštitniku hrvatskog naroda, nabavljali suvenire Svetišta te u međusobnom druženju razmjenjivali iskustva moćnog Josipovog zagovora. Posebno su se isticali vjernici kako u dvadesetak redova strpljivo, ponizno i pokorno čekaju sakramenat pomirenja, odnosno svete ispovijedi, koje je udjeljivalo dvadesetak svećenika. Središte hodočašća bilo je misno slavlje u 11 sati koje je predvodio preč. Ivica Cik, župnik svete Anastazije u Samoboru, na kojem je koncelebriralo mnoštvo svećenika predvoditelja Josipovih hodočasnika. Propovijedao je mons. Antun Sente, ml., rektor Svetišta. U svojoj homiliji, osvrnuvši se na pročitano evanđelje o farizeju i cariniku u hramu, potaknuo je okupljeno mnoštvo da mole Boga i zagovor svetog Josipa kako bi se s ovog hodočašća vratili u svoje domove opravdani i zamilovani onom ljubavlju koja je gorjela između Josipa, Isusa i Marije. 

Drugog dana slavlja svetkovine svetog Josipa, slavljena su 4 misna slavlja: jutarnju misu u 7 sati predvodio je fra Krunoslav Albert, OFM, karlovački gvardijan. Misno slavlje u 9 sati predvodio je dr. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Večernje misno slavlje predvodio je fra Marinko Vukman, OFM, gvardijan i upravitelj svetišta Gospe Sinjske. 

Središnje misno slavlje u  11 sati predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, delegat kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa. Mnoštvo vjernika sudjelovalo je na euharistijskom klanjanju u 14 sati i svečanoj pobožnosti svetom Josipu u 17 sati, prenosi hkm.hr

Treći dan proslave svetog Josipa, u ponedjeljak 20. ožujka 2023., kada crkva liturgijski slavi Josipovu svetkovinu, započelo je misnim slavljem u 9 sati koje je predvodio vlč. Zlatko Golubić, svećenik na službi u Svetištu. Misno slavlje u 11 sati predvodio je preč. Frane Musić, vikar za pastoral MUP-a, na kojem su među mnoštvom vjernika sudjelovali i pripadnici Policijske uprave Karlovačke. Nakon svečane pobožnosti večernje misno slavlje, ujedno kao i zahvala za brojne primljene milosti tijekom proteklih dana, predvodio je mons. Antun Sente, ml., rektor Josipova svetišta.

Svakom predvoditelju misnog slavlja Josipovo Svetište uručilo je vjernu repliku kipa svetog Josipa djelo akademskog kipara Ante Starčevića, koje je za tu prigodu u 3D print tehnici izradio dubovački krizmanik Nikola Baniček.

Dodajmo ovome da je prethodnu subotu, 11. ožujka 2023. godine na misnom slavlju u Svetištu sudjelovalo više od tisuću hodočasnika iz svih dijelova Hrvatske.

Ove godine Josipovo slavlje u Karlovcu kroz spomenuta tri dana, posjetilo oko 30.000 hodočasnika te je podijeljeno preko 10.000 svetih pričesti. Zahvaljujući mnogim profesionalcima i volonterima, tako veliko slavlje prošlo je u pobožnom i radosnom ozračju kako organizatora, tako i sudionika Josipova slavlja. Uz svećenike, hodočasnike je posluživalo 50-tak volontera Nacionalnog svetišta svetog Josipa koji se okupljaju u različitim zajednicama župe. Veliki doprinos mirnoj i ugodnoj proslavi doprinijeli su članovi prometne policije iz Karlovca koji su na kraju izvijestili da u ta tri dana nisu zabilježili ni jedan prekršaj koji bi bio vezan uz hodočašće u Josipovo svetište.

Svetkovina svetog Josipa, zaručnika blažene djevice Marije, svečano je proslavljena u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu kroz tri dana
Svetkovina svetog Josipa, zaručnika blažene djevice Marije, svečano je proslavljena u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu kroz tri dana

MISNA ČITANJA – 21. OŽUJKA 2023.

Čovjek odmah ozdravi.

IV. korizmeni tjedan

Utorak, 21. 03. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Ez 47,1-9.12; Ps 46,2-3.5-6.8-9; Iv 5,1-3a.5-16

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Kristijan, Vesna, Vlasta, Serapion, Kasijan

Prvo čitanje:

Ez 47, 1-9.12

Vidjeh vodu gdje izvire iz Hrama. I svi do kojih doprije ta voda bijahu spašeni.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

U one dane: Odvede me anđeo natrag k vratima Doma Gospodnjega. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku — jer pročelje Doma bijaše prema istoku — i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. Čovjek pođe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. Ondje opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. Opet izmjeri tisuću lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeći, jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeći.

I upita me: »Vidiš li, sine čovječji?« I odvede me natrag, na obalu potoka. I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla.

I reče mi: »Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi — kuda god protječe ovaj potok. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom, jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 46, 2-3.5-6.8-9

Pripjev:

S nama je Gospodin nad vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

Bog nam je zaklon i utvrda,
pomoćnik spreman u nevolji.
Stoga, ne bojimo se kad se ljulja zemlja,
kad se bregovi ruše u srce mora.

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,
presveti šator Višnjega.
Bog je sred njega, poljuljat se neće,
od rane zore Bog mu pomaže.

S nama je Gospodin nad vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
Dođite, gledajte djela Gospodnja,
strahote koje on na zemlji učini.

Evanđelje:

Iv 5, 1-3a.5-16

Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika — slijepih, hromih, uzetih.

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.

Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?’« No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! ‘Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Fra Marko Bandić: Duhovna sljepoća uvijek vodi u propast

“…I ako ste malo bolje primjetili, on ozdravlja. On nakon toliko godina vidi, ali ovdje nigdje nema radosti. Sama pitanja, kao da je na nekoj optuženičkoj klupi: Tko ti je to učinio, kako ti je to učinio, zašto u subotu, itd. Zašto nitko nije slavio Boga, zašto se nisu veselili. Nakon toliko godina, cijeli život, sad može ugledati svoju majku, svoga oca, može vidjeti svjetlost, ali ne, zašto je to učinjeno, zašto je to dobro djelo učinjeno, kako je učinjeno. I možemo se mi ljutiti na ove farizeje i prigovarati im i mrziti ih, ali nažalost ono što ćemo najčešće naći kod sebe je ova sljepoća, farizejska. Itekako i mi kao i oni možemo biti postavljeni u okvire, imati svoj način života, svoja pravila ponašanja i njih staviti kao mjerilo za ostale. Itekako možemo do utančine izvršavati svaki zakon, Božju zapovijed a jedno nam nedostajati kao što je njima nedostajalo, a to je ljubav, empatija, suosjećanje za drugoga. Da su to imali, oni bi se radovali, ali oni su potpuno u izvršavanju zakona. Stoga mi ovo evanđelje može biti i jedan podsjetnik koliko sam u zakonima, koliko sam u pravilima, koliko sam sebičan, koliko vidim samo sebe, a ne vidim i ne radujem se zbog onoga bližnjega koji je ozdravio, koji se raduje. Zato što samo vidim sebe…” – dio je iz propovijedi fra Marka Bandića koju je uputio okupljenima hodočasnicima i župljanima na svetoj Misi u Međugorju u subotu, 18. ožujka 2023.

Poslušajte cijelu propovijed u nastavku.

Duhovna obnova

MISNA ČITANJA – 20. OŽUJKA 2023.

Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

IV. korizmeni tjedan

Ponedjeljak, 20. 03. 2023.

SVETI JOSIP, zaručnik Bl. Dj. Marije

Svetkovina

ČITANJA:
2Sam 7,4-5a.12-14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Rim 4,13.16-18.22; Mt 1,16.18-21.24a ili: Lk 2,41-51a

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Josip, Jozo, Josipa, Joško, Bepo; Sibila, Narcis, Marcel

NAPOMENA:
▪ U slavlju euharistije pjeva se himan »Slava«, a izostavlja se poklik »Aleluja«. ▪ Mostarska biskupija: sv. Josip, zaštitnik biskupije.

Prvo čitanje:

2Sam 7, 4-5a.12-14a.16

Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

Čitanje Druge knjige o Samuelu

U one dane: Dođe Natanu ova Gospodnja riječ: »Idi, reci mome sluzi Davidu:

Ovako govori Gospodin:

‘Kad se ispune tvoji dani

i ti počineš kod svojih otaca,

podići ću tvoga potomka nakon tebe,

koji će se roditi od tvog tijela,

i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.

Ja ću njemu biti otac,

a on meni sin.

Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo

trajati dovijeka preda mnom,

tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 89, 2-5.27.29

Pripjev:

Potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

»On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!’
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.«

Drugo čitanje:

Rim 4, 13.16-18.22

U nadi protiv svake nade povjerova.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato — iz vjere da bude po milosti te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas — kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam — pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.

U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 1, 16.18-21 (ili: Lk 2,41-51a)

Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Riječ Gospodnja.

ili: Lk 2,41-51a

Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nedjeljno razmatranje – Ozdravljenje slijepca

Poslušajte nedjeljno razmatranje koje je priredila s. M. Dominika Anić.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Iv 9, 1-41

Ode, umije se pa se vrati gledajući.

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.

Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«

Školske sestre franjevke Mostar

Sveti Josip – zaštitnik i zagovornik hrvatskoga naroda

Hrvatski Sabor izabrao je 9. i 10. lipnja 1687. svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva odnosno hrvatskog naroda, a na 37. plenarnom zasjedanju Hrvatske Biskupske Konferencije održanom u Biskupskom ordinarijatu u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008. Sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske.

Hrvatski Sabor izabrao je 9. i 10. lipnja 1687. svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva odnosno hrvatskog naroda, prenosi Župa sv. Josipa, Trešnjevka – Zagreb. U Protokolu Hrvatskog Sabora od 9. i 10. lipnja 1687. nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”

U svom pismu od 16. siječnja 1940. hrvatsko-slavonski metropolit i zagrebački nadbiskup, bl. kardinal Alojzije Stepinac obavještava vjernike:

“Udovoljavajući mnogim molbama katoličkih vjernika da se blagdan sv. Josipa podigne na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije, katolički biskupi Kraljevine Jugoslavije obratili su se Svetoj Stolici… Sv. Stolica je reskriptom Svete Kongregacije Koncila od 20. studenog 1939. uvažila molbu.”

Reljef svetog Josipa u zgradi Sabora RH / Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Naša Biskupska konferencija na svom proljetnom zasjedanju 1972. “…stala je na stanovište da je odluka Hrvatskog Sabora iz 1687., kojom se sv. Josip proglašuje nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva, i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno.”

Tiho je služio otajstvu spasenja!

Kardinal Franjo Kuharić 19. ožujka 1987. proglasio je Godinu svetog Josipa. U Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu 19. ožujka 1988. tom prigodom sastavio je i molio molitvu sv. Josipu za domovinu. Na nama je, danas, da ovaj čin našega Sabora provedemo u djelo na najveću vlastitu korist i korist čitave naše domovine.

Opravdano bi se moglo očekivati, da će svaki svjesni vjernik naše domovine, svake godine barem jedanput izvršiti jednu trodnevnicu u čast svetom Josipu za Domovinu i tako pružiti svoj doprinos obveze za opću dobrobit hrvatskog naroda. Prikladni dani za ovu trodnevnicu jesu od 8. do 10. lipnja jer je tih dana Sabor donio spomenutu odluku, ili od 16. do 18. ožujka, dakle prije svetkovine sv. Josipa ili prije blagdana sv. Josipa Radnika, od 28. do 30. travnja.

Na 37. plenarnom zasjedanju Hrvatske Biskupske Konferencije održanom u Biskupskom ordinarijatu u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008. Sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske.

On je dostojno ispunio svoje životno poslanje!

Mnogi crkveni redovi i družbe, i muški i ženski, natječu se u štovanju i zazivanju sv. Josipa. Zazivaju ga kao zaštitnika duhovnoga života, ali i kao velikog pomoćnika u vremenitim potrebama. Postoje i brojne bratovštine sv. Josipa te razna glasila koja šire njegovu slavu. Kod nas su u Zagrebu sestre milosrdnice dugo godina, sve do 1945., izdavale Glasnik sv. Josipa.

Sve to i još mnogo drugo ovdje nespomenuto i nenabrojeno, uz brojne knjige o sv. Josipu, svjedoči kako je taj mili svetac drag kršćanskom srcu. Drag nam je jer je od svih smrtnika bio najbliži Isusu i Mariji, drag nam je zbog svoje vjernosti i tihog služenja otajstvu spasenja.

Crkva, osobito u novije vrijeme, ima veliko pouzdanje u njega te mu se utječe u raznim velikim potrebama. Očito je da je sam Bog htio proslaviti svoga poniznog, tihog i poslušnog slugu. On je dostojno ispunio svoje životno poslanje i kao takav zaslužuje i naše povjerenje i udivljenje.

Jedna od najstarijih crkvi u Hrvatskoj koja je posvećena sv. Josipu je u župi Bednja u Hrvatskom Zagorju, a nalazi se u jednom od najmanjih mjesta u Hrvatskoj, u Varaždinskoj biskupiji, stoji na Facebook stranici Zagovorna mreža. Jedna od zanimljivosti je da je izgrađena 1689. samo dvije godine nakon proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva.

Graditelj crkvice je po svemu sudeći potekao i plemićke loze Draškovića koji je na dostojanstven način proslavio odluku Hrvatskog Sabora te danas imamo crkvu na čast i slavu Svetom Josipu kao spomen kroz vjekove. Crkvica je izgrađena po tradiciji starije gradnje, s baroknim inventarom. Glavni oltar posvećen je sv. Josipu, bočni oltar sv. Martinu biskupu, a ističu se još propovjedaonica i prenosivi kip Gospe Karmelske. Zanimljive su i drvene stepenice na kor, koje su djelo starih domaćih drvodjelja, po uzoru na sv. Josipa.

Pin It