Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 20. SVIBNJA 2023.

Otac vas ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali u me.

VI. vazmeni tjedan

Subota, 20. 05. 2023.

ili: Sv. Bernardin Sijenski, prezbiter

Svagdan

ČITANJA:
Dj 18,23-28; Ps 47,2-3.8-10; Iv 16,23b-28

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Augustin, Julije, Bruno, Barbara, Mutmir

Prvo čitanje:

Dj 18, 23-28

Apolon je iz Pisama pokazivao da Isus jest Krist.

Čitanje Djela apostolskih

Pošto se Pavao zadrža neko vrijeme u Antiohiji, ode i zareda galacijskim područjem i Frigijom utvrđujući sve učenike.

Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji.

A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napišu učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 47, 2-3.8-10

Pripjev:

Gospodin je kralj nad zemljom svom.

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to — svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Da, on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Prvaci se pribiru poganski
k narodu Boga Abrahamova.
Božji su svi vlastodršci zemlje,
nad svima on je uzvišen.

Evanđelje:

lv 16, 23b-28

Otac vas ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali u me.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca,

dat će vam u moje ime.

Dosad niste iskali ništa u moje ime.

Ištite i primit ćete

da radost vaša bude potpuna!

To sam vam govorio u poredbama.

Dolazi čas

kad vam više neću govoriti u poredbama,

nego ću vam otvoreno naviještati Oca.

U onaj dan

iskat ćete u moje ime

i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.

Ta sam vas Otac ljubi

jer vi ste mene ljubili

i vjerovali da sam ja od Boga izišao.

Izišao sam od Oca i došao na svijet.

Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nadbiskup Tomo Vukšić na svetkovinu Uzašašća Gospodinova slavio misu u Međugorju

Svetkovina Uzašašća Gospodinova slavi se četrdeset dana nakon uskrsnuća, a označava završetak Isusova ukazanja apostolima i njegov uzlazak u nebesku slavu. Tako su se u četvrtak, na dan Svetkovine Uzašašća Gospodinova svete mise u crkvi sv. Jakova u Međugorju slavile u 8, 11 i 18 sati. Svečanu svetu misu u 11 sati predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, a u koncelebraciji je bio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Mons. Tomo Vukšić u svojoj se propovijedi osvrnuo na svetkovinu kazavši kako je Isus između Uskrsa i Uzašašća prilikom ukazivanja svojim učenicima koristio svaku prigodu da ih učvršćuje u vjeri, prenosi mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.


„Draga braćo i sestre, danas je svetkovina Uzašašća Gospodnjega na nebesa i četrdeseti je dan poslije Isusova uskrsnuća. A današnja svetkovina je na ovaj dan, to jest četrdeseti dan poslije Uskrsa, upravo zato što se četrdeseti dan poslije povijesnoga Isusova uskrsnuća dogodilo njegovo uzašašće na nebesa. Između Uskrsa i Uzašašća Isus se mnogo puta ukazivao svojim učenicima i koristio je svaku prigodu svoga ukazanja da ih učvršćuje, prije svega u njihovoj vjeri u njegovo uskrsnuće, da ih hrabri u trenucima njihova straha i zabrinutosti za vlastiti život i da ih potiče da nastave njegovo djelo naviještanja i propovijedanja Božjega spasenja svakomu čovjeku. Jedno od tih ukazanja opisano je upravo u današnjem odlomku iz Evanđelja i ne samo da se vrlo lijepo, što je sasvim logično, uklapa u kontekst današnje svetkovine Uzašašća, nego vrlo lijepo i sretna je okolnost da je tako tumači i mjesto sakramenta krštenja, kao i drugih sakramenata u naviještanju koje kao svoju zadaću vrši Isusova Crkva”, kazao je mons. Vukšić te dodao da su četiri ključna elementa iz Isusovih rečenica što su sadržane na kraju Matejevog evanđelja u odlomku koji nam je naviješten.”

„Propovijedajte, krstite sve narode, učite ih čuvati što sam vam zapovjedio i ja ću s vama biti s vama u sve dane. Propovijedajte, dakle, Isus je to, ne samo naredio, nego je još više zaželio da njegovi učenici tako rade i tako se ponašaju, tako govore da njihov govor i njihovo djelovanje bude propovijedanje Isusovog evanđelja. Naredio je Crkvi da, obrativši osobe koje prihvaćaju njegovo Evanđelje, da ih krste i da oni koji su kršteni čuvaju i obdržavaju u vlastitom životu sve ono što im je on naredio i samo tako bit će on s njima u sve dane i do njihovih svršetaka i do njihovoga uskrsnuća… Takvi kakvi jesmo, u njegovoj zajednici koja se zove Crkva, a zapravo je zajednica spasenja, podjeljuju se sakramenti, podjeljuje se prije svih drugih sakrament krsta koji je sakrament svih drugih sakramenata. Jedan od najstarijih naziva za ovaj sakrament, draga braćo i sestre, jest „vrata Crkve”, „vrata spasenja” i u vjerskom smislu taj naziv je mnogo snažniji, mnogo jači jer je mnogo lakše razumljiv i umu i uhu običnoga vjernika. Sakrament krsta doslovce jest vrata našega spasenja”, kazao je mons. Tomo Vukšić te naglasio da za uskrs, za spasenje nije nikako dovoljno samo proći na častan način kroz lijepa vrata spasenja, već je potrebno u nastavku hoda poslije tih vrata čuvati sve što je Isus zapovjedio.”

„To je svakodnevica Isusovih učenika, propovijedati i riječima i djelima, svjedočiti svakodnevno i biti svjedoci podjeljivanja njegovih sakramenata. Čuvati sve što nam je zapovjedio. I znademo dobro da je ova Isusova želja nešto pred čim čovjek, slab kakav je, bez obzira i na mnoštvo lijepih trenutaka u njegovom životu, najradije šuti. Isusove zapovijedi svi mi dobro znamo i Isusov moral, Isusov nauk zaista je beskrajno lijep, ali negdje uz tu beskrajnost ljepote skoro da su beskrajne i naše slabosti. No, usprkos slabosti, tješi nas njegov nauk koji je dio propovijedanja i svjedočenja da je Božje milosrđe također beskrajno. Tješi nas to, ali ne opravdava ostanak u našim slabostima, traži obraćenje i povratak sa mogućih stranputica na pravi put nasljedovanja Isusa Krista”, kazao je, između ostalog, mons. Tomo Vukšić u današnjoj propovijedi.”

SVETAC DANA – SV. CELESTIN V.

Ako u povijesti Crkve i u životima svetaca ima neobičnosti, onda je Celestin V. svakako jedna neobičnost. On je pustinjak, odijeljen od svijeta, bez ikakva iskustva uprave, a ipak postaje papa…

Papa Celestin V. Sveti Celestin svojim postupkom dokazuje da za upravljanje Crkvom nije dostatna samo svetost, već i naravne sposobnosti: znanje i iskustvo.

U Rimu je 4. travnja 1292. umro papa Nikola IV. Nakon njegove smrti sastaje se 12 kardinala da mu izaberu nasljednika. Izbor je trajao ništa manje nego 27 mjeseci. Bilo je natezanja bez kraja i konca, dok se napokon ne složiše u izboru kandidata. Izabraše 5. srpnja 1294. za papu pustinjaka Petra da Morronea, koji uze ime Celestin V.

On je bio sin skromnih seljaka Angelaria i Marije, rođene Leone. Rodio se u Iserniji (Italija), vjerojatno oko 1215. godine, kao pretposljednje od dvanaestero djece. O posljednjim godinama njegova života znamo mnogo iz pouzdanih pisanih izvora, ali o njegovu djetinjstvu i mladosti veoma malo.

Na Petra je izvršila veliki utjecaj njegova majka. Zavolio je molitvu, razmatranje, samoću, pa je, ne navršivši ni 20 godina života, odlučio postati redovnik. U tadašnjem svijetu južne Italije, u kojem su vladale strasti, napetosti i zadjevice između pojedinih gradova, franjevački je duhovni pokret oduševio mnoge da se povuku iz ovozemaljskoga meteža i potraže duhovni mir u osamljenim molišanskim brdima. Taj val je zahvatio i Petra pa on stupi u samostan S. Maria di Faifoli. No, nakon nekoliko godina ostavi samostan da bi mogao živjeti kao pustinjak. Ipak se i kao pustinjak selio iz jedne osame u drugu. Tako je jedno vrijeme proveo u Castel di Sangro, pa onda u spilji brda Pelleno. U Rim je došao godine 1238., bio zaređen za svećenika, dobivši od pape Inocenta IV. dopuštenje da i dalje može živjeti kao pustinjak.

Na povratku iz Rima g. 1241., nastani se na brdu Morrone, nedaleko od Sulmona. Kasnije sa svoja dva učenika, Rinaldom iz Sulmona i Robertom de Salleom, pođe na brdo Maiella, gdje god. 1246. osnuje pustinjačko naselje. Izišavši zbog svoje svetosti na glas, privukao je k sebi velik broj učenika, sljedbenika i tako osnovao čitav niz pustinjačkih naseobina. Papa Urban IV. izdade god. 1263. bulu kojom potvrdi njegovu redovničku ustanovu – ‘celestince’ – uklopivši ih ipak u benediktinski red.

Kako je tada u Crkvi bila prilična sklonost za osnutkom novih redova, Petar je dočuo da će opći sabor u Layonu dokinuti sve redovničke družbe novijeg datuma. Zato je pohitio onamo kako bi za svoje učenike dobio potrebno jamstvo. Kad je došao u Layon, sabor je već bio zaključen. Ipak ga je primio papa Grgur X., izdao mu Bulu ”Religiosam vitam” od 22. ožujka 1275., kojom potvrđuje njegov red kao izdanak benediktinaca. Vrativši se iz Francuske u Italiju, dao se sav na organiziranje svoga reda, kojemu je dao naziv Braća Duha Svetoga, međutim su bili više poznati pod nazivom celestinci, koji u narodu postadoše veoma obljubljeni. Broj im se naprosto povećavao pa ih je kod utemeljiteljeve smrti bilo već oko 600. Ti su pustinjaci u 40 skupina bili razasuti po Abruzzima, Pugli i Laciju. Svetac ih je neprestano obilazio i poticao na ustrajnost u takvu načinu života.

Svetac je god. 1286. sazvao generalni kapitul svoga reda i na njemu se odrekao dužnosti glavnoga priora. Učinio je to da se može u samoći nesmetano posvetiti kontemplaciji. Na Monte Morroneu podigao je svoju posljednju naseobinu, i tu bi zatečen nenadanom i neobičnom vijesti da je izabran za papu. Povjesničari se još i danas ne slažu u tome kako je zapravo došlo do tog izbora. Jedni misle da je kardinale na taj izbor navela Petrova neobična svetost, drugi, da je to bio politički potez Karla II. Anžuvinca, napuljskoga kralja, treći opet, da je to vrijeme tražilo anđeoskoga i produhovljenoga papu. Povijesna je činjenica da je taj izbor u puku bio izvanredno dobro primljen i slavljen. Petar uze ime Celestin V.

Kasniji događaji potvrdiše da je ipak Karlo Anžuvinac u tome imao veliki utjecaj, a s njime i svoje planove, da se može lakše uplitati u crkvene poslove. Pustinjak star već 80 godina nije poslušao kardinale da dođe u Perugiu i ondje bude okrunjen za papu, već posluša savjet kralja, koji je želio da se krunidba obavi u Aquili. I tako papa bi u Aquili u crkvi sv. Maria di Collemaggio 29. kolovoza 1294., najsvečanije okrunjen. Ljetopisac Tolomeo da Lucca piše da se za tu prigodu skupilo u Aquili oko 200.000 ljudi, što neki drže da je pretjerano.

Novi se papa sada našao nenadano u posve drugoj okolini nego što mu je bila dosadašnja. On se nije razumio u politiku ni u složene poslove rimske kurije, pa su njegovu jednostavnost i prostodušnost mnogi iskoristili. A bilo je pretjerane sklonosti i kod samoga Pape prema redu što ga je bio osnovao, kojeg je počeo obasipati raznim bulama i povlasticama, tako da to neki nazvaše “redovničkim nepotizmom”. Pokazao je i neku blagonaklonost prema pobunjenim franjevcima na čelu s Petrom iz Macerate. Dijelio je svuda oko sebe povlastice koje, onima što su ih tražili, bijahu više za njihovu materijalnu korist nego za dobro duša.

Kralj Karlo II. Anžuvinac, kraj neiskusnog pape, sve se više uplitao u crkvene poslove, pa ga je prisilio da 18. rujna 1294. imenuje 12 novih kardinala, od toga sedam Francuza. Sve su to bile osobe sklone samome kralju. U prisutnosti kardinala, Celestin V. se odrekao papinstva i vratio se u svoj pustinjački život. No, novoizabrani papa Bonifacije VIII., bojeći se da neki fanatični Celestinovi pristalice ne bi stvorili u Crkvi pobunu, bivšeg papu stavi u pritvor. Ali taj uspije pobjeći u svoju ćeliju na Monte Morrone. Odatle je kanio poći čak u Grčku. No, Bonifacije VIII., prisilno ga vrati u tvrđavu Fumone, gdje je Celestin živio u potpunoj odijeljenosti od sviju. Nakon 10 mjeseci pravoga zatvora 19. svibnja 1296. g., smrt oslobodi Celestina V. svih zemaljskih muka i zaplitanja.

Ime je latinskoga porijekla i znači “poslan s neba”.
Zaštitnik je knjigoveža i grada Akvile.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 19. SVIBNJA 2023.

Radosti vaše nitko vam oteti ne će!

VI. vazmeni tjedan

Petak, 19. 05. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 18,9-18; Ps 47,2-7; Iv 16,20-23a

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Bernardin Sijenski, Lidija, Zlatka, Zlata, Gvido

Prvo čitanje:

Dj 18, 9-18

Mnogo je naroda mojega u ovome gradu.

Čitanje Djela apostolskih

Kad je Pavao bio u Korintu, reče mu Gospodin jedne noći u viđenju: »Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati!« Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.« Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.

Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu i rekoše: »Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.« Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: »Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; je li pak raspra o riječi i imenima i nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac.« I otpremi ih iz sudnice. A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario.

Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 47, 2-7

Pripjev:

Gospodin je kralj nad zemljom svom.

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to — svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Narode je nama podložio,
pogane stavio pod noge naše,
baštinu nam odabrao —
ponos Jakova, svoga ljubimca.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Evanđelje:

Iv 16, 20-23a

Radosti vaše nitko vam oteti neće!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Zaista, zaista, kažem vam:

vi ćete plakati i jaukati,

a svijet će se veseliti.

Vi ćete se žalostiti,

ali žalost će se vaša okrenuti u radost.

Žena kad rađa, žalosna je

jer je došao njezin čas;

ali kad rodi djetešce,

ne spominje se više muke

od radosti što se čovjek rodio na svijet.

Tako dakle i vi:

sad ste u žalosti,

no ja ću vas opet vidjeti;

i srce će vam se radovati

i radosti vaše nitko vam oteti neće.

U onaj me dan nećete ništa više pitati.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Molitva za vrijeme prirodnih nepogoda kao što su poplave ili suše

O Bože, Stvoritelju svega svijeta i svemira, molimo Te pokaži svoju milost i ljubav prema ljudima koji propadaju. Milostivo pogledaj na izabrani narod koji si otkupio svojom Krvlju; udostoj se poštedjeti svoj narod od ovoga zla (spomeni određeno o čemu se radi; suša,
poplava, potres, epidemija)
tako da se proslavi Tvoje veliko divno Ime. Mi Te slavimo jer si čudesno stvorio svemir i sve što je u njemu. Sve si stvorio svojom rukom i stavio u red. Na koljenima Te molimo da ne uništiš djelo svojih ruku. U suzama se kajemo za sve svoje grijehe i molimo Te za Tvoje milosrđe. Pogledaj dobrohotno na ljude koje si stvorio na svoju sliku i priliku i otkupio svojom dragocjenom Krvlju. Prikazujemo Ti naše žrtve i postove zajedno s Isusovom žrtvom na Kalvariji kao zadovoljštinu za naše grijehe. Ujedinjeni u molitvi sa svim svetima i s vlašću koju si nam dao kao Božjoj djeci naređujemo da se nepogoda zaustavi u ime Isusovo, tako da na zemlji bude mir i napredak za Tvoju djecu. Cijeli svemir predajemo u Tvoje ruke da ga zauvijek zaštitiš od svake nevolje i zla.

Amen.

Najavljen Hod za život, obitelj i Hrvatsku u Zagrebu

Na konferenciji za medije u srijedu 17. svibnja 2023. najavljen je Hod za život, obitelj i Hrvatsku koji će 20. svibnja biti održan osmi put u Zagrebu.

„Ove godine, kao i proteklih godina, kroz Hod za život podsjećamo i sebe i druge koliko je važno zaštititi svaki ljudski život. Osobito onaj najnezaštićeniji – život djeteta u majčinoj utrobi. Djetetu je tijekom prvih devet mjeseci života na poseban način potrebna majčina ljubav i zaštita, a majka treba zaštitu i pomoć oca svoga djeteta i svih nas, cijelog društva. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako dijete željeno je od nekoga. Nadamo se da će Hod za život pronijeti sve ove važne poruke kroz cijelu Hrvatsku“, istaknula je članica organizacijskog tima Hoda za život Kristina Kolovrat.

Geslo ovogodišnjeg Hoda za život glasi: „Ne zaustavljaj otkucaje moga srca! Samo daj mi ljubav…“

„Svaka osoba ima pravo na točnu informaciju, na informirani izbor. Da bismo bili slobodni, moramo imati točne informacije: znanost potvrđuje da život počinje začećem. Već 18. dana od začeća djetetu kuca srce – kada mnoge majke još ni ne znaju da su trudne, ispod majčinog srca kuca jedno malo srce djeteta. Od osmog tjedna svi organi djeteta su formirani, s 10 tjedana dijete ima otisak prsta, s 12 tjedana starosti dijete se smiješi. Tužna je činjenica da prilikom pobačaja dijete osjeća bol!

Ukoliko još uvijek ima onih koji negiraju ili ne znaju da znanost potvrđuje da ljudski život započinje začećem, onda svakako razumski ne mogu negirati ili ne reagirati na zvuk otkucaja djetetovog srca kada bi ga imali priliku čuti“, izjavila je članica organizacijskog tima Hoda za život Marija Romić.

Koordinator Hoda u Zagrebu Luka Holjevac istaknuo je zajedničko zalaganje za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. „Pravo na život temeljno je ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava! Svi mi hodamo potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, okupljeni oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem. Mi koji živimo u demokraciji imamo obavezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka. Dužnost nam je biti glas onih koji se ne čuju – koji glasa nemaju.

Želimo poslati jasan zahtjev za zakonskom zaštitom života! Jer što će nam sva prava, ako nije omogućeno temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na život. Kako nerođenog djeteta, tako i rođenog, mladog, starog, pa sve do naših djedova i baka. Mi i ovim putem očekujemo od političara, ohrabrujemo sve one koji nas predstavljaju na lokalnoj i nacionalnoj razini, da štite temeljno ljudsko pravo – pravo na život. Jer svaki život je vrijedan! Svaki život oplemenjuje!“, rekao je Holjevac.

„Hod za život u Zagrebu bit će održan u subotu 20. svibnja 2023. Okupljanje počinje u 10:30 na Trgu Republike Hrvatske (kod Hrvatskog narodnog kazališta). U ozračju radosti i veselja naša djeca, mladi, obitelji, djedovi i bake hodat će da bi poslali jasnu poruku da nam je svaki život važan! Ovaj snažan pokret – Hod za život, obitelj i Hrvatsku, pokazuje kako iz godine u godinu, osim rastućeg broja ljudi koji dolaze na Hod, raste i broj gradova u kojima se organizira, što nas iznimno raduje. To je ustvari i očekivano, jer to je ona Hrvatska prema kojoj mi želimo ići. Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Želimo da ove činjenice, ova stvarnost bude poznata svakoj ženi i svakom muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se u Hrvatskoj ijednom ljudskom biću nasilno zaustavljaju otkucaji srca!“, istaknuto je na konferenciji za medije.

Ruta ovogodišnjeg Hoda za život u Zagrebu bit će: HNK – Frankopanska ulica –Ilica – Trg bana Josipa Jelačića – Jurišićeva ulica – Palmotićeva ulica – Branjugova ulica – Park Ribnjak.

‘TO JE NEŠTO NEVJEROJATNO’ Papin novi izaslanik vidno oduševljen onim što je vidio u Međugorju

Aleteia je intervjuirala monsinjora Alda Cavallija, trenutnog papinskog izaslanika na mjestu navodnih ukazanja.

To je jedan od najvažnijih duhovnih fenomena prošlog stoljeća, pišu na Aletei, jedinstven u povijesti po svom navodnom trajanju, a čiji učinci sežu do Australije, Kine ili Meksika. Riječ je o Međugorju, hrvatskom gradu u kojem se već 42 godine može dogoditi niz ukazanja Djevice Marije.

Hodočasnici se svake godine broje u milijunima, a fenomen je dosegao toliku veličinu da je papa Franjo poslao apostolskog vizitatora da nadgleda pastoralnu skrb za one koji tamo dolaze: monsinjora Alda Cavallija.

I Aleteia ga je intervjuirala kako bi doznala njegovo mišljenje o navodnim ukazanjima, njegovom odnosu s vidiocima….


U kojoj je fazi istraga oko Međugorja?

U Vatikanu postoji međunarodna komisija koja to već duže vrijeme proučava. Budući da je moj zadatak provjeriti da li u pastoralu sve dobro funkcionira, ne znam točno gdje je istraga.

Ali za mene je ključno da u Međugorju do prije 42 godine nije bilo ničega osim brda. Tada je započeo fenomen, duhovni pokret koji je još uvijek živ.

Na što se to odnosi?

Jer ljudi dolaze iz Australije, Koreje, Kine, Kolumbije… To je nešto nevjerojatno.

Zašto je postao, milošću Božjom, mjesto milosti? Još ne znamo.

Ali što nam je činiti? Pa surađujte da ovo mjesto i dalje bude mjesto milosti: bez sponzora, bez interesa, bez gospodarske namjene… Jako je važno da tako i ostane.

Posljedice “međugorskog fenomena”

Poznajete ne samo mjesto, nego sve što okružuje „međugorski fenomen“. Kakve posljedice ono što se tamo događa izaziva u cijelom svijetu?

Mnogo je duhovnih plodova. Ljudi koji dolaze ispovijedaju svoje grijehe, ali ispovijedaju i želju, volju, za dubokom promjenom života.

To je nešto što govore tisuće i tisuće ljudi iz cijeloga svijeta.

Tko želi moliti i promijeniti život, u Međugorju nalazi idealno mjesto, duboke milosti.

Tko se dođe baviti turizmom, ne nađe ništa, jer nema baš ničega.

Tako da je najčešća posljedica da tko stigne ode s projektom drugačijeg života, da ga provede u mjestu iz kojeg je došao. To je važno.

Imamo i konkretne slučajeve ljudi koji kažu da su tjelesno ozdravili, mnogo ljudi koji tamo pronalaze svoj svećenički poziv ili posvećeni život, a formiraju se i mnoge obitelji.

Može li to biti prijevara?

Bi li se ovakav plod mogao proizvesti da ne postoji, istina, autentično nadnaravno djelovanje?

Gledajte, Bog radi što želi, kako želi. Znam samo da je sve ovo počelo prije 42 godine, a mjesto gdje nije bilo ničega danas je mjesto čiste milosti za svakoga tko dođe. To je i moje vlastito iskustvo.

Dakle, ova je misija za vas osobno bila nešto posebno?

Ja ostajem tamo. Napokon! [smijeh] Postoji nešto što vas poziva da to učinite.

Idem u crkvu, kao i svi drugi; Navečer slavim misu sa svećenicima, obično na hrvatskom… I to mi se jako sviđa.

Dva-tri sata proleti, bez umora. I kao meni, i drugima se to događa.

Ukazuje li se Bogorodica u Međugorju?

Da bih odgovorio na ovo, moram pričekati što Komisija kaže.

Čak i ako ne možete reći o čemu se radi, imate li mišljenje o istinitosti ukazanja?

[ Gleda nas ozbiljno i ukočeno, ali sa smiješkom ] Jedno mi je vrlo jasno: nema sumnje da je Međugorje mjesto milosti.

Zašto je to tako, ako se tamo rade iste stvari koje se rade u bilo kojoj crkvi? Jer u Međugorju postoji nešto posebno.

Ne postoje presedani za tako dugotrajno marijansko ukazanje (u ovom slučaju još uvijek navodno ukazanje). Može li to biti znak koji utječe na vjerodostojnost navodnih ukazanja?

Mislim da ne. Bog je slobodan činiti što želi. Vidite, u Međugorju je velika sloboda: nema inspektora, nema straže, nema tko špijunirati.

Tko god želi posjetiti sestru Maillard [francuska časna sestra Emmanuel Maillard, velika popularizatorica Međugorja, ur.] ili one koji kažu da su vidjeli Djevicu, mogu to učiniti ako žele.

Sve je besplatno, besplatno, besplatno. Dođeš slobodno, a kad dođeš, slobodan si moliti ili ne moliti, ići na ispovijed ili ne ići na misu ili ne. Tako da svatko može sam provjeriti stvari.

“Ja sam prijatelj svih vidjelaca”

Kakav odnos imate s navodnim vidiocima Djevice?

Ja sam sa svima njima prijatelj i vrlo često s njima razgovaram: oni mene vode kod sebe, ja njih, dogovorimo se gotovo o svemu… Prijatelji smo.

I mislite li da govore istinu kada kažu da vide Djevicu?

Pa, kao i sa svim svojim prijateljima, razgovaram o mnogočemu: obitelji, svakodnevnim stvarima, zdravlju… Ali s njima ne pričam o vizijama. Ipak, za mene je najvažnije da su to normalni ljudi.

Na što se to odnosi?

Jer kad su imali svoje… iskustvo, kakvo god ono bilo, bili su normalna djeca. Na njih nitko nije utjecao. Svećenik je bio izvan svega. Tamo nije bilo slike Djevice. Ništa.

Bila su to normalna djeca koja su hodala normalnim mjestom. U autentičnim ukazanjima to uvijek biva ovako: Fatima? Troje normalne djece. Bernadette, u Lurdu? Vrlo normalna djevojka. San Juan Diego, u Guadalupeu ? Normalno, normalno, normalno. Uvijek je tako.

Jer kakva je bila Marija? Čovjek otvori Evanđelje i vidi da je to bila normalna djevojka iz Nazareta, koja se kao i svi drugi željela udati…

Ali, u svakom od ovih slučajeva, ono što se događa nakon, više nije tako normalno…

A papa Franjo što misli o Međugorju?

Vau! Papa Franjo jako je zadovoljan Međugorjem jer je ono mjesto molitve. Sretan je, sretan.

Zašto župa nije podignuta kao svetište?

Fatima je biskupijsko svetište. Lourdes također. Ovdje je ostala kao župa. Da bude svetište, ili intervenira biskup, ili intervenira papa. I do sada nisu.

Ali vidite: do prije četiri-pet godina svećenici izvana nisu mogli pratiti vjernike, iz razloga u koje neću ulaziti. Sada ih dolazi na tisuće. Lani ih je bilo 30.000.

Što to znači? Da je Crkva postupna, korak po korak, ali djeluje.

Što mislite da će se dogoditi s Međugorjem sljedećih godina?

Nitko ne zna budućnost. Dakle, ono što sada moramo učiniti je surađivati ​​s milošću. Danas tko ide tamo moliti ulazi u mjesto milosti.

Ljudi se nikada ne umore moliti, biti tamo, ići na ispovijed, ići na misu. Ljeti se održavaju duhovne obnove za mlade jedinstvene u svijetu.

Ali, u isto vrijeme, sve je normalno i ništa neobično. Misa? Vrlo normalno, ali dobro proslavljena, s ukusom i odanošću. Klanjanje? Kvalitetno i s poštovanjem. Krunica i Križni put? Isto! Ljudi idu moliti u brdo i planinu, isto razborito.

Stoga moramo surađivati ​​kako bi ovo i dalje bilo tako: mjesto čiste milosti, bez drugih interesa.

Molitva na svetkovinu Uzašašća

Svetkovina Uzašašća Gospodinova ili Spasovo je svetkovina koji se slavi 40 dana poslije Uskrsa. Dokaz je spasa svakom čovjeku koji se Spasitelju odazove, zato se zove Spasovo. Isus je 40 dana poslije uskrsnuća ostao ne zemlji i ukazivao se apostolima i drugima od Boga predodređenim svjedocima te im govorio o Kraljevstvu Božjem.


Gospodine Isuse, kad si ti uzašao na nebo,
anđeli rekoše Jedanaestorici: „Što stojite i gledate u nebo!“

Ali pred četrdeset dana na grobu
isti anđeli rekoše ženama:
„Što gledate prema dolje! Nije ovdje. Uskrsnu!“

Jesu li anđeli bili zaboravljivi
da su tako brzo promijenili mišljenje?

Što činiti, Gospodine Isuse:
gledati prema dolje, na zemlju,
ili prema gore, na nebo?

I jedno i drugo, kažeš ti:
„Ja sam na nebu,
gledajte dakle prema gore,
prema meni, i molite. Ali ja sam i na zemlji,
u siromašnima, malenima,
bolesnima i grješnicima.
Ostaje vam dakle činiti ono dolje,
za njih i za mene.
Privremeno barem.“

Gospodine Isuse, daj da gledamo prema nebu,
a da ne zaboravimo zemlju, i obratno.
Jer sve što činimo na zemlji
onima koji su tvoji, tebi činimo.

(Kardinal Godfried Danneels)

Uzašašće Gospodinovo (Spasovo

Četrdeset dana nakon Uskrsa Crkva slavi Uzašašće Kristovo, odnosno Spasovo. Četrdeset dana nakon svoga uskrsnuća Isus je, kažemo, uzašao na nebo.

Evo što o tome kaže Sveto pismo u Djelima apostolskim:

I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego da čekaju Obećanje Očevo “koje čuste od mene. Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana viti kršteni Duhom Svetim.”

Nato ga sabrani upitaše: Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?” On im odgovori: “Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego, primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas, i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, sve do kraja zemlje:”

Kad to reče, podiže se njima na očigled, i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.”

Što znači da je Isus uzašao na nebo?

Naravno, ne shvaćamo nebo u nekom prostornom smislu. Crkva zapravo slavi Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću. Isusovi su neprijatelji mislili da će ga ukloniti ako ga osude i dadu razapeti, ali je on iz tog prividnog poraza izišao kao pobjednik: uskrsnuo je od mrtvih. Uskrsnuo da više nikad ne umre. Nije više podložan nevoljama ovoga svijeta. Prelazi u nebesku slavu. I onda, četrdesetog dana se samo naizvan pokazalo ono što je započelo uskrsnućem: Isus ulazi u nebesku proslavu.

Što bi značilo drugo ime za taj blagdan – Spasovo?

Za kršćane bi bilo premalo slaviti samo Kristovo uzašašće, kao što bi bilo premalo slaviti samo Kristovo uskrsnuće. Kršćani vjeruju da se u Kristu spašavaju svi koji u njega povjeruju i koji su s njim povezani krštenjem. Krist je uskrsnuo i u njemu i mi dobivamo vječni život. Krist je ušao u nebesku slavu svojega Oca i u njemu smo i mi dionici iste slave. Zgodno u tome smislu veli stari crkveni pisac sv. Leon iz 5. st.:

Predragi! Kristovo uzašašće i naše je uzdignuće. Kamo je prethodila slava Glave, tamo se poziva i nada tijela. Stoga kličemo dostojnim veseljem i veselimo se pobožnim činom zahvaljivanja. Danas smo potvrđeni kao posjednici neba. Također smo u Kristu unišli u ono što je najviše na nebesima. Po Kristovoj smo milosti obilnije postigli nego što smo izgubili po đavlovoj zavisti.

Dakle, s Kristom smo i mi “spašeni”. Već smo unišli u ono nebesko.

Znači li to da se spasenje već sada događa na zemlji? I to na onoj zemlji koja se naziva i “dolina suza”?

Isus veli: “Kraljevstvo je Boje među vama.” Isus je došao promijeniti ne zemlju nego ljude, a po ljudima se preobražava sve stvorenje. S isusom je započelo bitno novo razdoblje. Bez njega bismo ostali prikovani za ovu zemlju i ostavljeni slikovito rečeno na milost i nemilost prirodnih sila. Ali Krist nas svojom smrću i uskrsnućem oslobađa od grijeha i smrti. Po krštenju, po vjeri u njega mi smo već sada bitno drugačiji. U nama struji božanski život. U nama već sada može strujati rajski, nebeski život samo ako dopustimo. Naime, mi smo “ucijepljeni” u Krista. Krist nas oslobađa zla. Naša je nevolja da i dalje toliko puta više vjerujemo svome tijelu i svojim grijesima, negoli onom božanskom životu koji je u nama. A Bog nam je po Kristu dao sposobnost da već ovdje ćutimo radost božanskoga života. Jer, mir savjesti, svijest da je Bog uza me, to je već sada ona duboka i nebeska radost u nama.

Neobično zvuči da je u kršćanima već sada nebeski život. Ima li onda uopće razlike između “neba” i “zemlje”?

Kad kažemo da je kraljevstvo nebesko među nama, onda to jednostavno znači da je po Božjoj dobroti ključ rješenja u našim rukama. Mi surađujemo s Božjom milošću i dajemo ovoj zemlji “nebeska” obilježja. Evo primjera: svi bismo htjeli da naš grad bude čist i uredan. Ovisi li to samo o onima koji čiste i uređuju ulice i parkove? To ovisi dobrim dijelom o nama. Vidjeli smo na Zapadu, npr. u Švicarskoj kako je svako i najmanje mjesto veoma uredno. Jer su ljudi stekli određene navike. Tako i u kršćansko-moralnom smislu: na nama je da Božjom snagom ostvarujemo Božje kraljevstvo. Zato i molimo u Očenašu. “Dođi kraljevstvo tvoje”.

Kako to da taj blagdan ne pada svake godine na isti dan i može li se njegovo značenje povezati sa svecima?

Kao što je Uskrs pomičan blagdan i uvijek pada nedjeljom, tako je i Spasovo koje pada četrdeseti dan nakon Uskrsa, dakle, uvijek četvrtkom.

Blagdan sv. Leopolda Mandića se slavi 12. svibnja, odnosno vremenski je češće bliz blagdanu Uzašašća Gospodinova, pa evo paralele. Sv. je Leopold bio doista svet čovjek, što se vidi iz činjenice da je već pedesetak godina nakon svoje smrti proglašen svetim i da je drag tolikim vjernicima. On je primjer prisutnosti kraljevstva Božjega na zemlji i prisutnosti Božje na zemlji. Ljudi koji su k njemu dolazili na razgovor i na ispovijed zasvjedočili su kako su u njemu prepoznali Božju dobrotu, Božju blagost, Božje milosrđe. U njemu su mogli doživjeti dah neba. Kad bi svi kršćani slično živjeli, itekako bi se vidjelo kako je nebesko kraljevstvo duboko ukorijenjeno na zemlji.

Preuzeto s vjeraidjela.com

MISNA ČITANJA – 18. SVIBNJA 2023.

Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.

VI. vazmeni tjedan

Četvrtak, 18. 05. 2023.

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

Svetkovina

ČITANJA:
Dj 1,1-11; Ps 47,2-3.6-9; Ef 1,17-23; Mt 28,16-20

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ivan, Venancije, Feliks Solinski, Feliks Kantalicijski, Srećko, Erik, Blandina

Prvo čitanje:

Dj 1, 1-11

Bî uzdignut njima naočigled.

Početak Djela apostolskih

Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.

Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«

Kada to reče, bî uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 47, 2-3.6-9

Pripjev:

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje!

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Drugo čitanje:

Ef 1, 17-23 (ili: Ef 4,1-13)

Posjede ga sebi zdesna na nebesima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:

Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – glavom Crkvi, koja je tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

Riječ Gospodnja.

ili po volji

Do mjere uzrasta punine Kristove.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:

Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svojom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoj poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.

Zato veli: »Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.« Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.

On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 28, 16-20

Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.

Svršetak svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It