Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Vjera

Anja Mihanović: Našoj djeci nećete ukrasti djetinjstvo jer mi znamo što nam je činiti

Anja Mihanović: Našoj djeci nećete ukrasti djetinjstvo jer mi znamo što nam je činiti

Što bude gore, više ćemo govoriti i pričati. Što bude teže, više ćemo čudesa gledati. Što bude manje dobra oko nas, više ćemo se okupljati i udruživati.

S Tinom Ujevićem složit ću se da više ne znam što je ovaj naš moderni svijet: ludnica, bolnica, tamnica ili bludilište.

Dogodio se i još jedan dan obilježen time: naša Hrvatska radiotelevizija u “po bijelog dana” emitirala je crtić ni o čemu drugom nego o – promjeni spola. I dok smo mi uživali u crtićima poput Bruma te Loleka i Boleka, naša djeca imaju ‘tvrdu hranu’. Rekla bih da nam kradu njihovo djetinjstvo, njihovu bezbrižnost i čisto dječje srce. No ne mogu.

Što ćemo mi učiniti?

Mi ćemo im, dok nam grlo ne presuši, objašnjavati, razgovarat ćemo, sad ćemo još više biti tu.
Mi ćemo im stavljati križić na čela i grliti se kao majka i otac pred njima.
Prije spavanja pričat ćemo priče i moliti „Anđele čuvaru“.
Učit ćemo ih o odijevanju i čistoći, o braku naših baka i djedova.
Nedjeljom ćemo obući finija odijela i ne raditi poslove, zajedno ćemo ručati i gledati utakmicu.
Korizmom ćemo moliti križni put.
Petkom ćemo postiti.
U adventu ćemo se buditi na zornice i sijati pšenicu.
Imendane i krsne dane slavit ćemo i uz krsnu se svijeću pomoliti.
Čitat ćemo povijest i voljeti svoju zemlju.
Učit ćemo vrjednote duha.
Molit ćemo „Vjerovanje“ i sa svetim Antom tražiti stvari.
Učit ćemo ih dijeljenju s bratom i sestrom i da svetom Josipu pod kip pišu.
Na Badnjak ćemo unositi bor i čestitati si Adama i Evu.
Na Cvjetnicu umivat ćemo se u cvijeću i mahati maslinovim grančicama.
Na Veliki petak čuvat ćemo Isusov grob.
Na Veliku subotu u lukovicama ćemo bojiti jaja.
Pješačit ćemo u svetišta, izrađivati desetice i učiti moliti svetu krunicu.
Čitat ćemo dječje Biblije i pričati o svecima.
Na Tri kralja svetit ćemo vodu, a na uskrsno jutro košarice hrane.
Radit ćemo čestitke za Dan očeva i Dan majki.
Ići ćemo na Tijelovske procesije i ljetovati na obiteljskim terminima.
Peći ćemo kruščiće na Dan kruha i zahvaljivati za plodove zemlje.
Palit ćemo lampione za Vukovar i moliti za žrtve pale za slobodu naše domovine.
Na Svetog Blaža grličat ćemo grla, a na Svijećnicu paliti svijeće.
Krstit ćemo djecu što ranije nakon rođenja i zvati puno prijatelja.
Skupljat ćemo se kraj crkava, piti kavu nakon mise i organizirati druženja za majke.
Pješačit ćemo do Marije Bistrice, a očevi će manju djecu nositi na ramenima.
Skupljat ćemo i za daleka hodočašća, pa ćemo djeci i Padovu i Lourdes pokazati.
Odvajat ćemo za potrebite i katkad im nositi potrepštine.
Molit ćemo za bolesne i oni će ozdravljati, štake ostavljati i lijekove bacati.
Svetit ćemo kuće i skupljati svete sličice na vratima.
Gradit ćemo kapelice, ali Gospin lik će i na panjevima zasjati.
Na Sve svete hodit ćemo na groblja, a na sprovodima ne ćemo naricati.
Družit ćemo se sa susjedima i jabuke i kolače na prozor jedni drugima ostavljati.
U babinja ćemo si odlaziti i novo dijete darivati.
Veselit ćemo se na pričestima, krizmama i crkvenim svadbama.
Čekat ćemo u redovima i ispovijedati se kad sagriješimo.
Kitit ćemo bor i adventski vijenac.
Učit ćemo djecu toplini, lijepom stolnjaku i svečanu ručku.
Igrat ćemo se s njima i društvene igre, ponekad i dugo u noć.
Naći ćemo dobre filmove i raditi kućna kina i zvati prijatelje iz škole.
U podne ćemo moliti „Angeluse“, u autu držati krunice.

Djeci ćemo davati imena sa značenjem i podići ćemo nov naraštaj ratnika. Ratnika ljubavi. Čeličnih duhom. I popiju li što smrtonosno, neće im nauditi. Jer ljubav je jača od mnogih voda koje je potopiti ne mogu (usp Pj 8,7 ).

Do krvi ćemo se boriti. Snaga će nam rasti k’o u orlova. Ne, oni ne znaju da, što je teže, to ćemo više zasukati rukave i više otvoriti oči srca i duha. Što bude teže, više ćemo toga imati, s više se toga dičiti. Što bude gore, više ćemo govoriti i pričati. Što bude teže, više ćemo čudesa gledati. Što bude manje dobra oko nas, više ćemo se okupljati i udruživati.

I pitat će se: koji je to njihov Bog da se tako uzdaju? I oni što sjede u tmini, uplašit će se kad vide zašto i kako ustrajemo. U početku bijaše Riječ i po njoj je sve nastalo. I ta Riječ o kojoj ćemo djeci govoriti, opet će djelovati.

Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima (Ef 6,12). I zato se ne bojimo onih koji ubijaju tijelo jer duše ne mogu ubiti (Mt 10,24-33).

Ako ikada budete svoju djecu pustili k nama u goste, blagovat ćete s nama i bit ćemo tu i za vas.

Preuzeto s bitno.net

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. KATARINA ŠVEDSKA

SVETAC DANA – SV. KATARINA ŠVEDSKA

Katarina je rođen u Švedskoj 1331., kao druga kći Svete Brigite. Upravo se vođena majčinim uzorom Katarina i bila zaputila u Rim, u želji za kršćanskim savršenstvom kojega je stala slijediti još kao djevojčica.

Slike ove svetice u njoj posvećenoj kapeli na trgu Farnese u Rimu opisuje događaj kada je čudom spasila ovaj papinski grad od poplave, jer se Tibar zamalo bio izlio. Slikar je za svoje djelo bio nadahnut legendom nastalom nešto nakon Katarinine smrti, koja nju, kći hladnih i maglovitih krajeva sjeverne Europe, zauvijek povezuje s poviješću jednog od najpoznatijih toplih gradova Sredozemlja.

Katarina je rođen u Švedskoj 1331., kao druga kći čuvene Svete Brigite. Upravo se vođena majčinim uzorom Katarina i bila zaputila u Rim, u želji za kršćanskim savršenstvom kojega je stala slijediti još kao djevojčica.

Prema običajima ondašnjeg vremena, udala se vrlo mlada, ali je s mužem Eggardom di Kyrenom živjela u savršenoj čistoći. U 19. se godini, jubilejske 1350. zaputila u Rim kako bi se ondje pridružila majci koja je već neko vrijeme živjela ondje, a ujedno i zadobila jubilejski oprost. Ondje je primila tužnu vijest o smrti supruga. Oslobođena tako svih ovozemaljskih spona, Katarina je odlučila nasljedovati majku koja se bila potpuno posvetila vjerskom djelovanju.

Jelen snažnih rokova, koji često prati prikaze ove svetice, odnosi se na zaštitu koju su ona i majka uživale prigodom brojnih hodočašća na koje bi odlazile zajedno, a koja su u ono vrijeme znala biti i nadasve pogibeljna. Bila je to zaštita svetaca, koji su se katkad znali ukazivati i u liku ove plemenite životinje, kako bi od dviju svetih hodočasnica odagnali svaku vrstu opasnosti.

Dvije godine nakon smrti majke, koja je nastupila 23. srpnja 1373., Katarina je dobila dopuštenje prenijeti njezine posmrtne ostatke u Švedsku, kako bi ih pokopala u tihoj sjeni samostana u Vadsteni. Obavivši to, smjesta se vratila u Rim kako bi slijedila postupak majčine beatifikacije, koji je smjesta pokrenut te se s uspjehom završio 1391. Nakon toga se vratila u domovinu i povukla u samostan u Vadstenu, u kojem je 1380. postala poglavaricom.

Katarina nije mogla nazočiti majčinoj beatifikaciji, budući da je umrla deset godina prije toga, uparvo u Rimu, gdje se nalazila u pohodu nekih tamošnjih samostana njezina reda.

Posmrtni su joj ostaci, baš kao i majčini, preneseni u domovinu, kako bi ih ondje častio veliki broj štovatelja, čija je odanost pridonijela njezinu proglašavanju svetom.

Ime Katarina grčkog je podrijetla i znači – čista.

Preuzeto s nedjelja.ba

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 24. OŽUJKA 2023.

MISNA ČITANJA – 24. OŽUJKA 2023.

Vrebali su da ga uhvate, ali još nije bio došao njegov čas.

IV. korizmeni tjedan

Petak, 24. 03. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Mudr 2,1a.12-22; Ps 34,17-21.23; Iv 7,1-2.10.25-30

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Latin, Latinka, Katarina Švedska, Didak, Javorka

Prvo čitanje:

Mudr 2, 1a.12-22

Osudimo ga na smrt sramotnu.

Čitanje Knjige Mudrosti

Krivo misle bezbožnici i ovako mudruju: »Kratkovijek je i tužan život naš, i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj. Postavimo zasjedu pravedniku, jer nam smeta, i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj. On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim. On je ukor utjelovljeni našim mislima, mučno nam je i pogledati ga. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano. Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova naših kao od nečisti. On svršetak pravednika proglašava sretnim, i hvali se da mu je Bog otac. Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti, i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih. Zato ga iskušajmo porugom i mukom, da upoznamo blagost njegovu, i da prosudimo strpljivost njegovu. Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.«

Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloća njihova zasljepljuje. Oni ne znaju tajna Božjih, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu besprijekornim dušama.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 34, 17-21.23

Pripjev:

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca.

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.
Mnoge nevolje ima pravednik,
ali ga Gospodin iz svih izbavlja.

On čuva sve kosti njegove:
ni jedna mu se neće slomiti.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Evanđelje:

Iv 7, 1-2.10.25-30

Vrebali su da ga uhvate, ali još nije bio došao njegov čas.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica.

Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.

Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!« Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika:

»Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.«

Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. TURIBIJE OD MOGROVEJO

SVETAC DANA – SV. TURIBIJE OD MOGROVEJO

Sveti Turibije Mongrovejski, veliki apostol Latinske Amerike za duše je žrtvovao sve. Neprestano je učio jezike i narječja Indijanaca da bi im mogao naviještati Evanđelje izravno, bez tumača. Time je mnogo pridonio većem broju obraćenja.

Papa u miru, Benedikt XIV. usporedio Sv. Turibija, biskupa, s Karlom Boromejskim nazvavši ga obnoviteljem dušobrižništva i još više – neumornim vjesnikom ljubavi.

Turibije se 18. studenog 1538. u španjolskom seocu Villaqeida. Studirao je ponajprije u Valladolidu, zatim u Salamanki i napokon u kolegiju San Salvador u Oviedu. Akademski stupanj licencijata iz prava postigao je na Sveučilištu u Santiagu di Composteli 1568. U prosincu 1573. bio je imenovan inkvizitorom u Granadi. U toj službi došao je u dodir s muslimanima, a upoznao je i napore brojnih misionara koji su se trudili da bi nekršćane pridobili za kršćanstvo. On sam još je bio laik, no svoju je službu obavljao vrlo ozbiljno, odgovorno i obazrivo. Životopisci hvale njegovu pobožnost, askezu, osjećaj za pravednost te ljubav prema siromasima – sve same vrline vrlo potrebne budućem pastiru duša.

Španjolski kralj Filip II., koji se za svoje kolonije brinuo ne samo iz političkih motiva, smatrao je svojom dužnošću da ondje zasadi Kristov križ. Zato je vrlo brzo uvidio da se u Peruu u tom pogledu mora nešto dogoditi. I oko mu je zapelo za mladog licencijata iz prava Turibija Mongrovejskog, koji je u Granadi bio predsjednik vijeća inkvizicije. Ne zaboravimo da je ta ustanova u Španjolskoj bila u državnim rukama. Kralj je želio da taj mladi, savjesni, pobožni pravnik, premda još laik, postane ništa manje nego nadbiskup u Limi. Turibije, koji nije studirao teologiju, a niti poznavao prilike u Americi, iz osjećaja odgovornosti odbio je tu ponudu, koju bi manje odgovorni objeručke prihvatili.

No 21. ožujka 1579. kralj je imao već u rukama dokument o Turibijevu imenovanju za nadbiskupa u Limi. Kandidat je morao prihvatiti pa je primio sve svete redove zajedno, a za biskupa je posvećen u katedrali u Sevilli u kolovozu 1580. Malo poslije toga otputovao je u Ameriku, ali je onamo stigao tek u proljeće sljedeće godine. Došavši u svoju nadbiskupiju novi se nadbiskup dao sav na posao. Trudio se obnoviti palu crkvenu disciplinu i u tom je pogledu bio neumoljiv te nije popuštao nikomu. Borio se i protiv raznih nepravdi stavljajući se uvijek na stranu potlačenih i obespravljenih. Moćnici su ga zbog toga progonili, no on se nije dao smesti pa mu je pošlo za rukom iskorijeniti bar one najteže zloporabe. Uz taj socijalni rad podizao je mnoge crkve, redovničke kuće, bolnice, a 1591. osnovao je i prvo sjemenište u novom svijetu. Neprestano je studirao, učio jezike i narječja Indijanaca, da bi im mogao naviještati Evanđelje izravno, bez tumača. Time je mnogo pridonio većem broju obraćenja.

U drugom razdoblju svoga biskupovanja Turibije je, prema preporukama Tridentskog sabora, sazvao tri pokrajinska sabora. Osobito je značajan onaj iz 1583. koji je zacrtao program za pastoralni rad za svu Južnu Ameriku.

Najodličnija crta na liku Sv. Turibija bila je njegova bezgranična ljubav prema Indijancima.

U kaptolskom arhivu u Limi čuva se knjiga Libro de las visitas, neke vrste putni dnevnik Turibijevih pastirskih putovanja. Iz njega doznajemo kako je taj pastir duša imao dalekovidne planove te kako je bio pun ljubavi prema Indijancima. Indijanci su ga na putovanjima htjeli nositi u nosiljci, no on to nije dopustio, već je putovao pješke, da ne bi nikome bio na teret.

Turibije je dao izraditi katekizme na tri jezika: španjolskom i dva urođenička. Svoju je nadbiskupiju podijelio na 240 župa. Njima su upravljali 122 svećenika-redovnika i 118 biskupijskih svećenika.

Sv. Turibije nalazio se na pastirskom putovanju kada mu je pri ulasku u dolinu Pascasmayo, nenadano pozlilo. Osjećao se vrlo slabo pa su ga prenijeli u kuću indijanskog katehiste u Santiagu de Mirafloresu. Posljednja želja mu je bila da još jednom pođe u malu indijansku kapelicu i ondje primi svetu pričest. Zamolio je i priora augustinijanca, koji su ondje imali samostan, da mu zasvira na harfi. I dok je o. Jeronim pjevao psalam 116. „Ja vjerujem i kada kažem“ i psalam 31. „U tvoje ruke duh svoj predajem“ – Turibije je zadnji put pogledao Propetog i izdahnuo. Bilo je to na Veliki četvrtak 23. ožujka 1606.

Kako prenosi Bitno.net, ovog velikog apostola Latinske Amerike blaženi papa Inocent XI. proglasio je 24. lipnja 1679. blaženim, a Benedikt XIII. svetim 10. prosinca 1726. Cijela Crkva ga po općem kalendaru slavi 23. ožujka.

Preuzeto s nedjelja.ba

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 23. OŽUJKA 2023.

MISNA ČITANJA – 23. OŽUJKA 2023.

Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.

IV. korizmeni tjedan

Četvrtak, 23. 03. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Izl 32,7-14; Ps 106,19-23; Iv 5,31-47

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Turibije, Oton, Edmund, Anuncijata, Rebeka, Pelagije, Dražen

NAPOMENA:
▪ Može se slaviti spomen sv. Turibija Mogrovejskoga, ali samo kao spomendan u povlašteno vrijeme.

Prvo čitanje:

Izl 32, 7-14

Odustani od zla svome narodu.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Gospodin progovori Mojsiju: »Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice, žrtve mu prinijeli uz poklike: ‘Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’ Dobro vidim — reče dalje Gospodin Mojsiju — da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se gnjev moj na njih raspali da ih istrijebim, a od tebe ću učiniti velik narod.«

Mojsije se pak zauze pred licem Gospodina, Boga svoga: »Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! Zašto bi Egipćani morali reći: ‘U zloj ih je namjeri izveo da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!’ Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! Sjeti se Abrahama, Izaka, i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: ‘Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu, i baštinit će je dovijeka!’«

I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio svome narodu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 106, 19-23

Pripjev:

Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku.

Načiniše tele na Horebu,
klanjahu se liku slivenu.
Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.

Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.

Već namisli da ih satre,
al’ Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

Evanđelje:

Iv 5, 31-47

Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene — da me poslao Otac. Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.

Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. Slave od ljudi ne tražim,

ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.

Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Molitve

Zaštita svetog Josipa

Zaštita svetog Josipa

Kad su u prošlom stoljeću svetu Crkvu Božju počele snalaziti sve teži udarci i kad su njezini neprijatelji uprli sve sile da je unište, postavio je Pio IX. svetog Josipa za zaštitnika svete Crkve, uvjeren, da će onaj, koji se tako skrbno brinuo za Isusa i Mariju, s jednakom skrbi ljubavlju štititi i Isusovo tajanstveno tijelo, svetu Crkvu. Stavi se i ti pod zaštitu svetog Josipa, osobito u obiteljskim kušnjama i neprilikama. Preporučaj njegovoj zaštiti također svetu Crkvu i Svetog Oca.

Molitva za zaštitu svetog Josipa

Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svome Sinu i zaručnika prečistoj Majci njegovoj i postavio te tako glavarom svetoj Obitelji, pa te je radi toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove. Svim pouzdanjem srca svoga molim te, priteci u pomoć čitavoj Crkvi. Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su u sjedinjenju s Petrovom Stolicom. Brani sve, koji se posred svih teškoća i patnja trude oko spasa duša, i učini, da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi, izvan koje nema spasa. Dostoj se, predobri sveti Josipe, primitii mene među svoje štićenike. Posvećujem ti se posve i molim te, da mi budeš ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini, da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i sjedinjenje s božanskim srcem Isusovim i bezgrješnim Srcem Marijinim i s tobom. Moli za me, postanem vrijedan biti dionikom onog pokoja i blaženstva, što si ga osjetio na svom smrtnom času. Amen.

MOLITVA ZA OSTALE ČLANOVE OBITELJI

Za naše obitelji

Tebe, sveti Josipe, Glavaru slavne obitelji, neka časte i slave sve naše obitelji! Sve njih preporučujemo tvojo ljubavi u kojoj ima mjesta za sve: neka u njima po tvom zagovoru, cvate prava vjera i nastojanje, da što savršenije odraze svetu tvoju Obitelj, neka budu rasadnici života u kojima će cvasti i duhovna zvanja na dobrobit kraljevstva Božjega na zemlji! – Sveti Josipe, usliši nas!

Molitva roditelja za djecu

Sveti Josipe, ti si bio hranitelj i čuvar, zakonski i djevičanski otac i odgojitelj najboljeg djeteta Isusa. Očinskim si ga srcem volio, na njega si mislio, za njega si radio, s njime si molio, njega u dobar život upućivao. Ništa ti nije bilo teško za njega učiniti. Tvoj uzorni život svijetlio je Isusu kao sjajni primjer svake dobrote. Ti si bio tome Djetetu sreća i radost a on je bio tvoja sreća i radost.

josipe dragi, preporučujemo ti našu djecu. Zagovaraj ih kod Isusa, koji je tebe na zemlji slušao, a koji je svemoćan. Naše brige i tjeskobe za našu djecu u ovim vremenima teške su i velike. Prijete im mnoge opasnosti da otiđu na stramputicu i da zaborave Gospodina Boga i svoje duše. Neki su već i otišli širokom putem propasti… Vruće želimo i molimo, da kod naše djece u što većoj mjeri osjetimo duh dobrote Isusove… Da, ali pomozi i nala roditeljima da naša djeca u nama osjete i vide što više od tvoje dobrote i ljubavi. Amen.

Za našu mladež

Tebe sveti Josipe, neka pjesmom diče zborovi kršćana, osobito naša mladež! Ona je nada naroda i Crkve. Tebe je nebeski Otac postavio da budeš pred svijetom otac i odgojitelj njegova jedinorođenoga Sina Isusa Krista. Ti si povjereno zadatak najsavršenije ispunio. Budi trajni i zauzeti odgojitelh naše mladeži, da bude spremna i velikodušna, da primi Krista i sve njegovo neizmjerno blago, da se spremno odazove pozivu na velike stvari na koje ih Bog zove po krštenju i potvrdi, da bude dobro sjeme za Božji narod, da se hrabro i ustrajno odupirw sa uspjehom svim pokušajima zavođenja na grijeh, na nevjeru! – Sveti Josipe, usliši nas!

Molitva za pomoć

Molimo, Gospodine, da nam pomognu zasluge Zaručnika tvoje presvete Majke te njegovim zagovorom zadobijemo ono što ne možemo postići svojom slaboćom. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

U teškim brigama

O sveti oče Josipe! Gledaj, dolazim ti u mojim potrebama kao tvoj nevrijedni štovatelj. Stavljam sve svoje pouzdanje u tvoju očinsku pomoć. Preporučujem tebi spasenje svoje duše i tijela. Predajem ti sve moje unutarnje i izvanjske potrebe. Molim te, ne dopusti da otiđem neutješen od tebe! Uči me svojim primjerom da svaki čas sjedinim svoju volju s Božanskom i da svaki križ strpljivo nosim. Izmoli mi čistoću srca, savjesti, tijela i sve potrebne kreposti! Budi uza me siromašnog grešnika u posljednjoj borbi, da mogu jednom s tobom i svim izabranicima Boga vječno ljubiti i hvaliti. Amen.

U posebnim teškoćama

Veliki sveti Josipe! Za vrijeme tvoga života na zemlji bio si čovjek pouzdanja u Boga. U teškoćama s kojima si se susretao tvoja je snaga bila u nepokolobljivom pouzdanju u dobrotu, moć i vjernost Božju.

Dolazimo ti danas i mi puni pouzdanja. Ti si kod Boga Oca svih nas. Ujedini svoje molitve s našima. Traži od Isusa, da nas jača u kušnjama u kojima se sada nalazimo. Pomozi nam da podnesemo sve patnje, dajući nam snagu kojom si ti išao naprijed usres svojih kušnji. I neka nam pouzdanjw bude ono što je bilo i tebi: svjetlo i vođa svakog dana našega života. Amen.

Molitva u nevolji

Sveti Josipe, pomozi mi svojim zagovorom, da Otac nebeski usliši moju poniznu molbu u ovoj stisci i nevolji. Ti najbolje znadeš, kako je čovjeku tužnom i bopnom jer je i tvoj život bio trnjem posut. Mnogima si očito pomogao kpji su te u nevolji za zagovor zamolili. Pomozi i meni u ovoj nuždi, u kojoj zazivljem tvoju moćnu moć. Amen.

Molitva oca za svoju obitelj

Sveti Josipe, glavaru svete Obitelji, izmoli mi darove i kreposti koje su mi potrebne da ispunim dužnost prema mojoj obitelji kojom upravljam u ime Božje. Pomozi mi da zajedno sa suprugom mognem predano i s poštovanjem, s vjerom i ljubavlju odgovoriti mojem očinskom pozivu. Budi mi uzor u životu i skrbi za moju obitelj. Pomozi mi svojim zagovorom da mogu uvijek, bez obzira na društvene okolnosti i teškoće ili oslabljeno zdravlje, zarađivati dostatno za sve koji su mi povjereni da ne žive u bijedi, nego imaju koliko im treba za život.

Pouči me pravim krepostima kršćanskog supruga, oca i odgojitelja. Kao što si ti smatrao svojom glavnom dužnošću othraniti i odgojiti dijete Isusa koje ti je bilo od Boga povjereno, pomozi mi da i ja mogu svoju djecu othraniti i dobro odgojiti s ljubavlju i odlučnošću, razumno i razborito; da s njima zajednički molim, da im znadem protumačiti njihove kršćanske dužnosti svojim riječima i svojim primjerom; da budem strpljiv s njihovim pogreškama, ali da ih bez straha ispravljam kada je god potrebno. Pomozi mi da svako svoje dijete sa pažnjom i dobrotom ohrabrim u njihovim teškoćama, te da ne budem prečesto odsutan iz obitelji, jer moja supruga i moja djeca su najsretniji kad smo svi na okupu.

Izmoli mi, sveti Josipe, da uvijek živim kao pravi kršćanin, da budem uvijek vjeran svojoj supruzi i djeci, da ih volim i za njih se skrbim, jer sam od Boga primio tu odgovornu i lijepu dužnost. Amen.

Protiv oskvrnjivanja svetosti obiteljskog života

Josipe naš sveti, čuj nas na visini sjajnog doma svoga: pokvarenost je preplavila životne stanice našeg naroda; ona pustoši naša ognjišta kao zarazna kuga prijeteći uništenjem i istrebljenjem. Postavila je za vrhovno pravilo života: uživanje, nebriga za vječnost, samoljublje. Mnogi se ne ustručavaju vršiti najteže zločine protiv nezaštićenog dječjeg života, i podavati se najodvratnijim grijesima da ostvare nezasitnu čežnju za uživanjem. Tvoja očinska pomoć nam je neizostavno potrebna. Za duhovnu preobrazbu naših obitelji, da budu središta pravog čašćenja Boga i rasadnici života u izobilju, molimo te! – Sveti Josipe, usliši nas!

I nama zaštitnik budi

Vjeran si bio Mariji

i Kristu Bogu svom,

U vjeri – vjernosti Kristu

učvrsti i naš dom.

Zaštitnik bio si Mariji,

Zaštitnik malenom Kristu –

I našem narodu –

molimo sačuvaj vjeru čistu.

Čuvaru Svete Obitelji,

Sam Bog je tako htio

I naš si čuvar, zaštitnik

već stoljećima bio.

Zaštitnik Svete Obitelji,

Zaštitnik sviju ljudi,

Zaštitnik – Crkve svete –

I nama – zaštitnik budi…

Zorka Miletić

Protiv zavisti

Sveti Josipe, ti si iz Božje ruke zahvalno primao ne samo ugodne darove, nego i one neugodne i nisi s negodovanjem i nezadovoljsstvom gledao na one, kojima je ljudski govoreći bolje išlo negoli tebi. Odagnaj svojim zagovorom od nas svaku zavist, da tudi napredak ne promatramo kao svoju štetu, nego da u ugodnim i neugodnim trenucima samo Boga častimo, hvalimo i tražimo kako ćemo samo njemu ugoditi, želeći da ga hvale i slave svi, koji od njega primaju dobra! – Sveti Josipe, usliši nas!

Za obraćenje alkoholičara

Nesretne su mnogenaše obitelji, mnigežene, djeca i starci, jer u njima ima alkoholičara. Sveti Josipe, izmoli im dobru odlučnu volju da ustanu na nov, trijezan, čestit život. Izmoli im snage da se otkinu iz sredine koja ih vuče u propast, te započnu nov život u svojoj obitelji i na radnom mjestu, život napretka, sloge, sreće, mira i Božjeg blagoslova.

Sveti Josipe, molimo pouzdano tvoj zagovor u ovoj našoj velikoj i gorućoj potrebi. Pomozi našu braću i sestre koji su žrtve alkohola i čiji je život stalna žalost i bijeda, jad i nevolja. Prikaži ovu našu poniznu molitvu Onome, koji je svemoguć i koji nas voli – Isusu Kristu. On je tebe na zemlji slušao, i sada će te poslušati i uslišiti jer on je vladar svih umova i srdaca i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Za bolesnike

Milosrdni sveti Josipe, ti si nada bolesnih jer je svemoć Isusova u tvojim rukama. Ništa ti, dakle, nije nemoguće. Poslušaj dobrohot- no ove koji te zazivaju za članove Crkve koji trpe. Mi te za njih molimo, olakšaj boli onima, koje ti posebno preporučujemo. Izmoli im milost potpunog predanja u vollju Božju. Ali pokaži im također svoju dobrotu dajući im strpljivost i povratak zdravlja, sa milošću da provode svet i Bogu ugodan život.

Dobri sveti Josipe, ne dopusti da te uzalud molimo, nego nam pomozi da po novoj milosti Božjoj poraste naše pouzdanje u tebe i naša zahvalnost tebi i Gospodinu Bogu. Amen.

Za duše u Čistilištu

Sveti Josipe, ponizno te molim, pomozi siromašnim dušama u čistilištu, da im sve mogući Otac skrati muke i da čim prije ugledaju lice svoga Stvoritelja, za kojim toliko čeznu. Pomozi dušama koje u skrajnoj zapuštenosti tvoju pomoć traže, znajući da tvoj zagovor sve može kod Boga. Pa kao što si nekoć Isusu i Mariji pomogao u svakoj po trebi, tako sada pomozi ovim siromašnim dušama koje su krvlju Isusa Krista otkupljenje i koje milosrdna Majka Marija tako nježno ljubi. Amen.

Hvala ti sveti Josipe

Sveti Josipe hvala ti za sve što si učinio Isusu, za svu ljubav i sve žrtvovanje za Njega, za sve što si iskazao njegovoj i svojoj Majci Mariji. – Hvala ti za vjernost Božjem zakonu, za onu vjeru koju si poklonio Božjoj riječi, za svaku dobru riječ, koju si izrekao u svom zemaljskom životu. – Hvala ti za sve usluge, koje si činio svojim suvremenicima, za onu odgovornost kojom si čuvao povjerene Božje tajne i o njima razmišljao u svom srcu. – Hvala ti za sva zauzimanja kojima si se odazvao, kada te je siromah čovjek zazvao u svojoj nevolji. – Hvala ti na spremnosti kojim si pripravan naše molitve potkrijepiti, usvojiti, poboljšati i uzdići tako da budu vrijedne uslišanja. – Naročito neka ti bude hvala za sav zagovor kojim si pritekao u pomoć umirućima na prelazu u vječnost. – I dok zahvaljujem zajedno sa svima onima koji zahvaljuju i umjesto onih koji bi trebali zahvaljivati, a ne zahvaljuju, preporučujem se tvojem zagovoru. Neka me tvoja očinska ljubav osposobi, da sve više i više uzljubim Onoga, koga si ti ljubio i ljubiš svim svojim srcem, Isusa Krista Gospodina našega. Njemu s Ocem i Duhom Svetim neka bude svaka čast i slava sada i u sve vijeke vjekova. Amen.

Izvor: Molitvenik svetog Josipa

Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Blagoslovljen kip svetog Josipa u crkvi na Humcu

Blagoslovljen kip svetog Josipa u crkvi na Humcu

Kip svetog Josipa, koji u naručju drži Malog Isusa, svečano je blagoslovio papinski nuncij u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, u nedjelju na večernjoj svetoj misi u humačkoj crkvi sv. Ante, prenosi ljubuškiportal.com

Sveti Josip je doista bio ‘tihi čovjek’ u povijesti ljudskog spasenja. Ni samo Sveto pismo ne donosi puno zapisa o njegovu životu niti bilježi riječi koje je govorio. No, upravo mu je ta skrovitost priskrbila nezaboravno i nevjerojatno mjesto u našoj kršćanskoj vjeri. Njegov je lik privukao mnoštvo svetaca, teologa i papa u povijesti Crkve, koji su govorili ili pisali o njemu. Ovaj ‘tih’ i malen čovjek proglašen je zaštitnikom sveopće Crkve, zaštitnikom Mostarsko-duvanjske biskupije i zaštitnikom Hrvatske.

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Crkve

Primarni put evangelizacije – svjedočanstvo

Primarni put evangelizacije – svjedočanstvo

Na redovnoj općoj audijenciji u srijedu, 22. ožujka papa Franjo nastavio je ciklus kateheza na zajedničku temu „Strast za evangelizacijom: vjernikov apostolski žar“. U središtu osme u nizu meditacije, koju donosimo u cijelosti, bila je tema “Primarni put evangelizacije – svjedočanstvo (usp. Evangelii nuntiandi)”.

KATEHEZA PAPE FRANJE

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Trg sv. Petra

Srijeda, 22. ožujka 2023.

Strast za evangelizacijom: vjernikov apostolski žar.

8. Primarni put evangelizacije – svjedočanstvo (usp. Evangelii nuntiandi)

Čitanje: 1 Pt 3, 8-9

[Predragi,] budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov!

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas slušamo što nam ima reći „magna charta“ evangelizacije u suvremenom svijetu: apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi svetoga Pavla VI. (EN, 8. prosinca 1975.). I danas je aktualna, napisana je 1975., ali kao da je napisana jučer. Evangelizacija je nešto više od pukog prenošenja učenja i morala. To je prije svega svjedočenje: ne može se evangelizirati bez svjedočenja, i to svjedočenja osobnog susreta s Isusom Kristom, Utjelovljenom Riječi u kojoj se ispunilo spasenje. To je prijeko potrebno svjedočanstvo zato što, prije svega, svijet treba „blagovjesnike koji će mu govoriti o Bogu koga poznaju i s kojim druguju“ (EN, 76). To nije prenošenje neke ideologije ili neke „doktrine“ o Bogu, to ne. Prenošenje Boga koji postaje život u meni – to je svjedočanstvo; i, k tome, zato što „suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje […] ili ako sluša učitelje sluša ih zato što su svjedoci“ (isto, 41). Svjedočanstvo za Krista, dakle, je istodobno prvo sredstvo evangelizacije (usp. isto) i bitan uvjet za njezinu djelotvornost (usp. isto, 76) kako bi navještaj evanđelja bio plodonosan. Biti svjedoci.

Valja podsjetiti da to svjedočanstvo uključuje također vjeru koju ispovijedamo, to jest uvjereno i očito prianjanje uz Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, koji nas je iz ljubavi stvorio, otkupio nas. Vjera je to koja nas mijenja iz korijena, koja stubokom mijenja naše odnose, kriterije i vrijednosti koje određuju naše izbore. U tom svjedočenju, stoga, naprosto mora postojati dosljednost između onoga što se vjeruje, onoga što se naviješta i onoga što se živi. Vjerodostojnim se ne postaje izgovaranjem nekog učenja ili ideologije. Osoba je vjerodostojna ako su ono što vjeruje i ono što živi u skladu. Toliki kršćani samo kažu da vjeruju, ali žive nešto drugo, kao da to nisu. I to je licemjerje. Opreka svjedočanstvu je licemjerje. Koliko smo samo puta čuli: „Ma taj ti ide svake nedjelje na misu, a onda živi tako, tako i tako“: istina je, to je protusvjedočanstvo.

Svaki je od nas pozvan odgovoriti na tri temeljna pitanja, koja je Pavao VI. ovako formulirao: „Vjeruješ li to što propovijedaš? Živiš li to što vjeruješ? Propovijedaš li to što živiš?“ (usp. isto). Ima li tu sklada: vjeruješ li to što propovijedaš? Živiš li to što vjeruješ? Propovijedaš li to što živiš? Mi se ne smijemo zadovoljiti brzopletim, unaprijed pripremljenim odgovorima. Pozvani smo prihvatiti čak i rizik traženja koji će nas „izbaciti iz ravnoteže“, s punim pouzdanjem u djelovanje Duha Svetoga koji djeluje u svakome od nas, tjerajući nas da idemo uvijek dalje: onkraj naših granica, onkraj naših barijera, onkraj naših ograda, bilo koje vrste.U tom smislu, svjedočanstvo kršćanskog života uključuje hod svetosti, utemeljen na krštenju, po kojem postajemo „dionici božanske naravi te, stoga, doista posvećeni“ (usp. dogmatska konstitucija Lumen gentium, 40). Svetost je to koja nije pridržana za nekolicinu, koja je Božji dar i traži da ga se prihvati i da donosi plodove za nas i za druge. Mi, izabrani i ljubljeni od Boga, trebamo tu ljubav donositi drugima. Pavao VI. uči da revnost u evangelizaciji izvire iz svetosti, izvire iz srca ispunjenog Bogom. Jačana molitvom i poglavito ljubavlju prema euharistiji, evangelizacija daje rasti u svetosti onom koji je provodi (usp. EN, 76). Istodobno, bez svetosti, blagovjesnikova riječ „teško da će naći puta u srca ljudi našeg vremena“, „u opasnosti je da bude uzaludna i besplodna“ (isto).Moramo, dakle, biti svjesni da primatelji evangelizacije nisu samo drugi, oni koji ispovijedaju druge vjere ili koji ne ispovijedaju nijednu, nego i mi sami, koji vjerujemo u Krista i aktivni smo udovi Božjega naroda. Moramo se obraćati svakoga dana, primati Božju riječ i mijenjati život: svakoga dana. I tako se provodi evangelizacija srca. Da bi davala to svjedočanstvo, i Crkva kao takva mora krenuti od toga da „evangelizira samu sebe“. Ako Crkva ne evangelizira samu sebe ostaje muzejski eksponat. Ono što joj neprestano pomaže da ide ukorak s vremenom jest evangelizacija same sebe. Treba neprestano slušati što mora vjerovati, koji su razlozi njezine nade, o novoj zapovijedi ljubavi. Crkva, koja je Božji narod uronjen u svijet, i često napastovan od – mnogih – kumira, uvijek osjeća potrebu da čuje kako se razglašuju djela Božja. Riječju, to znači da ona uvijek osjeća potrebu evanđeoskog naviještanja, da treba prihvatiti Evanđelje, moliti i osjećati snagu Duha koji mijenja srce (usp. EN, 15).

Crkva koja evangelizira samu sebe da bi evangelizirala je Crkva koja je, vođena Duhom Svetim, pozvana kročiti zahtjevnim putom obraćenja i obnove. To također uključuje sposobnost mijenjanja načinâ na koji shvaća i živi svoju evangelizacijsku prisutnost u povijesti, izbjegavajući tražiti utočište u područjima zaštićenim logikom „tako se uvijek činilo“. To su utočišta koji Crkvu čine bolesnom. Crkva mora ići naprijed, mora neprestano rasti, tako će ostati mlada. Ta je Crkva sva okrenuta Bogu, dakle dionica njegova nauma spasenja ljudskog roda, te, istodobno, sva okrenuta čovjeku. Crkva mora biti Crkva koja se dijaloški susreće sa suvremenim svijetom, koja tka bratske odnose, koja stvara prostore za susrete, vršeći dobre običaje gostoljubivosti, prihvaćanja, prepoznavanja i integracije drugoga i drugosti, te koja brine o zajedničkom domu koji je izišao iz Božjih ruku. Odnosno Crkva koja se dijaloški susreće sa suvremenim svijetom, koja je u dijalogu sa suvremenim svijetom, ali koja susreće svaki dan Gospodina i razgovara s Gospodinom, i pušta Duhu Svetom, koji je protagonist evangelizacije, da uđe. Bez Duha Svetoga mogli bismo samo propagirati Crkvu, a ne evangelizirati. Duh Sveti u nama jest ono što nas potiče prema evangelizaciji i to je prava sloboda djece Božje.

Draga braćo i sestre, ponovno vas pozivam da čitate i ponovno pročitate Evangelii nuntiandi. Reći ću vam iskreno: ja je često čitam, zato što je to remekdjelo svetog Pavla VI. i baština koju nam je ostavio kako bismo evangelizirali.

Apeli Svetoga Oca

Danas se slavi Svjetski dan voda. U misli nam se vraćaju riječi svetog Franje Asiškog: „Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru Vodu, koja je korisna vrlo i ponizna i dragocjena i čista“. U tim jednostavnim riječima osjećamo ljepotu stvorova i svijest o izazovima koje sa sobom nosi briga o njima. Ovih se dana u New Yorku održava druga Konferencija o vodi Organizacije Ujedinjenih naroda. Molim za dobar ishod radova i nadam se da će taj važan događaj pospješiti inicijative u korist onih koji pate od nestašice vode, tog primarnog dobra. Vodu se ne smije rasipati, ona ne smije biti predmetom zloupotreba i razlogom za rat, već je treba čuvati za našu i dobrobit budućih naraštaja.

U subotu se slavi svetkovina Navještenja Gospodinova i misli nam se vraćaju na 25. ožujka prošle godine, kad su, u jedinstvu s biskupima iz cijeloga svijeta, Crkva i svijet, a posebno Rusija i Ukrajina, posvećeni Bezgrešnom Srcu Marijinu. Nemojmo se umoriti povjeravati stvar mira Kraljici mira. Želim zato pozvati sve vjernike i zajednice, a posebno molitvene grupe, da svakog 25. ožujka obnove čin posvete Gospi, kako bi nas ona, koja je Majka, sve čuvala u jedinstvu i miru.

Ne zaboravimo, ovih dana, mučeničku Ukrajinu, koja tako silno trpi.

Vatican News
Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Nadbiskup Kutleša predvodio misu povodom svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije

Nadbiskup Kutleša predvodio misu povodom svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije

Svečanim misnim slavljem u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, proslavljena je svetkovina zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša, prenosi Crkva na kamenu.

U koncelebraciji s nadbiskupom Kutlešom bili su mjesni biskup Petar Palić, vrhbosanski nadbiskup i metropolit Tomo Vukšić, apostolski vizitator s  posebnom ulogom za župu Međugorje mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator s  posebnom ulogom za župu Međugorje, pomoćni banjolučki biskup Marko Semren, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini Franciso Assis Chullikatt, umirovljeni nadbiskup Pesara i delegat Talijanske biskupske konferencije Piero Cocci, apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije nadbiskup Želimir Puljić, porečki i pulski biskup Ivan Štironja, hvarski biskup Ranko Vidović, dubrovački biskup Roko Glasnović te umirovljeni mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić.

Također su u koncelebraciji bili provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš, generalni tajnik Biskupske konferencije BiH mons. Ivo Tomašević, generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije don Nikola Menalo te velik broj svećenika i redovnika.

Pozdrav na početku misnoga slavlja uputio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić. Među važnom karakteristikom sv. Josipa Sveto pismo navodi da je Josip bio „pravedan“, što znači „svet“, osoba u ispravnom odnosu s Bogom. Možda Josip nije bio upadljiv izvana, ali je blistao iznutra, pa će sv. Franjo Saleški reći da je Josipova volja „u svakom trenutku bila usklađena i sjedinjena s voljom Božjom”, kazao je biskup Palić. „Molit ćemo zagovor sv. Josipa da i sve naše misli, riječi i djela budu usklađene s Bogom”.

Pozdravio je sve okupljene biskupe, svećenike i redovnike, vjernike te učenike i profesore Srednje prometne škole u Mostaru i čestitao im svetkovinu sv. Josipa i ujedno Dan škole. Pozdravio je sve predstavnike društveno-političkoga, kulturnoga i znanstvenoga života grada i biskupije. „Na osobiti način pozdravljam tebe, dragi nadbiskupe Dražene, i zahvaljujem ti na nazočnosti danas među nama i na predsjedanju ovim euharistijskim slavljem. U ovoj biskupiji si rođen, u ovoj si katedrali i biskupskom domu uz katedralu činio svoje prve svećeničke korake i stjecao svoja pastoralna iskustva, a sada te Gospodin, po papi Franji, postavlja i šalje da predvodiš Crkvu zagrebačku. Dok ti čestitamo, danas svoje molitve upućujemo Gospodinu da ti, po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i sv. Josipa, bude blizu, kako bi povjereni vjernički narod u Zagrebačkoj nadbiskupiji vodio pravedno, ponizno i bio uvijek otvoren poticajima Duha Božjega, kakav je bio i sv. Josip“, kazao je biskup Palić.

Katedralni zbor „Marija“ korizmenim je pjesmama pratio misu, čitanja su čitali župljani. Don Ivan Bijakšić, župnik župa Ravno i Trebinja otpjevao je psalam, a evanđelje je navijestio đakon don Zvonimir Rezo. Obojica su rodom iz katedralne župe.

Nadbiskup Kutleša u homiliji je govorio o svetkovini sv. Josipa koja pred vjernike stavlja skrovitog, poniznog i tihog čovjeka, Josipa iz Nazareta. Sveti Josip je doista bio „tihi čovjek“ u povijesti ljudskog spasenja. Ni samo Sveto pismo ne donosi puno zapisa o njegovu životu niti bilježi riječi koje je govorio. No upravo mu je ta skrovitost priskrbila nezaboravno i nevjerojatno mjesto u našoj kršćanskoj vjeri. Njegov je lik privukao mnoštvo svetaca, teologa i papa u povijesti Crkve, koji su govorili ili pisali o njemu. Prije nešto više od 150 godina, ovaj „tih“ i malen čovjek proglašen je zaštitnikom sveopće Crkve. Tu smo obljetnicu obilježili 2021. godine, tzv. Jubilejskom godinom – „Godinom svetog Josipa“, kazao je nadbiskup Kutleša.

U svijetlu skrovitosti, koja se slavi u svetom Josipu, nadbiskup je izdvoji tri stvari. Sveti je Josip, kako Papa kaže: „čovjek svakidašnjice, diskretne i skrovite prisutnosti“. Potom, druga je odlika svetoga Josipa biti u sjeni nečega što te nadilazi (usp. Patris corde, 7). Na koncu, sveti Josip je bio „čovjek rada“ koji je pronalazio Božju prisutnost u svome radu. Bio je skroman čovjek koji nije tražio priznanje ili privilegij u svom svakodnevnom životu.

Nadbiskup Kutleša se na osobit način obratio i mladima upitavši ih mogu li stvari izgledati drugačije? „Smijemo li sanjati i pokušati ostvarivati drugačiju budućnost? Nemojte pokleknuti pod bremenom malodušja. Možda će vam se učiniti da je malen, tih, pošten život, život bez korupcije i pompe neprivlačan, ali takav život otkriva veliko nutarnje bogatstvo čovjeka”.

Nositi strpljivo žrtvu svakodnevnice herojska je ljubav. Kako je prepuno unutarnjeg mira i sreće biti „čovjek svakidašnjice“, diskretan i skrovit, koji u svim okolnostima života uspijeva prepoznati Božju providnost; biti čovjek koji boravi „u sjeni Božje prisutnosti“ i svojim „poštenim radom“ svjedoči puninu vjere koju nosi u srcu, biti nalik sv. Josipu, poručio je nadbiskup Kutleša.

Nakon mise u mostarskoj katedrali, biskupi, svećenici, redovnici, časne sestre i Božji put krenuli su u obližnji Biskupijski centar gdje je svečano otvorena izložba „Biskupijsko umjetničko blago“, izvještava Crkva na kamenu.

Nastavi čitati
By
In Svjedočanstva

Kako je majka sv. Josipu zavjetovala Božidara Prosenjaka kojeg je polumrtvog 17 km pješice nosila do bolnice?

Kako je majka sv. Josipu zavjetovala Božidara Prosenjaka kojeg je polumrtvog 17 km pješice nosila do bolnice?

U emisiji „Vjera i nada“ Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije u korizmenom vremenu donosimo osobna svjedočanstva vjernika. Gost uz 4. korizmenu nedjelju je književnik i novinar koji je napisao 60-ak djela za djecu i odrasle, među ostalim i roman „Tesar“. U emisiji smo, između ostaloga, doznali koliko je i zašto u životu Božidara Prosenjaka bio važan sv. Josip.

„Književnik se ne može postati. Čovjek se rodi kao književnik. Ja sam u životu želio biti sve, samo ne biti književnik. Radio sam puno poslova, ali nijedan me nije ispunio do kraja. Stalno sam vidio da nešto nedostaje“, svjedoči Prosenjak.

Biti pisac za njega je bilo iznimno zahtjevno, a problematično mu je bilo to što pisac ono najnježnije što ima u sebi stavlja pred ljude. „Ako to ljudi zgaze, onda se osjeća bijedno. Ja sam prema tome imao strah“, priznaje.

Jednom prilikom u Mađarskoj je govorio pred mnoštvom ljudi. Nije očekivao toliki broj. Tada se zapitao: „Što ću ja tim ljudima govoriti? Da sam to mogao učiniti, morao sam sebi odgovoriti na pitanje: Tko sam ja? S kojim ciljem sam tu? Odgovorio sam si: Nisam važan ja, nego istina. Ja ću njima govoriti istinu.

Istina je zapravo ono što treba svaka ljudska duša – svojim poslom i darom ti si tu da služiš ljudima“, istaknuo je Prosenjak.

Ispričao je i kako je bio u Francuskoj u kojoj je dobio dobre poslovne ponude, ali odlučio je ostati sa svojim narodom, bez obzira na okolnosti.

Kako ostati ponizan u životu?

„Vrlo lako. Gospodin se za to brine“, kaže Prosenjak.

„Dvije i pol godine života živio sam samo sjedeći na fotelji i držao sam dijete u krilu. Nisam smio zaspati jer bi dijete bilo krvavo, kao da si zaklao pijetla. Kad bih morao nekome objasniti da se dvije godine nije spavalo u kući… Sjećam se dok sam šetao gradom i pomislio: ‘Bože, kako sam ja sretan čovjek! Danas nisam bio na Hitnoj!’ Događalo se da smo dvaput dnevno letjeli autom iz Velike Gorice na Hitnu ne znajući hoće li dijete preživjeti. Ako to čovjek doživi, onda je jasno da mu se u glavi postavlja pitanje što je u životu bitno.

U životu je bilo nekoliko teškoća koje sam doživljavao kao sidro. Kad je oluja na moru, ljudi bacaju sidro: ploveće sidro, ono koje ide do dna i koje te čuva od toga da ne počneš previše fantazirati“, svjedoči.

„Zamišljam se kao jednog magarčića koji je u životu dobio malo više ‘batina’ pa sam onda postao poslušan. Pamtim da sam dobivao ‘batine’ pa u svojoj književnosti kažem ljudima: Ne idite tamo, to bi se moglo i vama dogoditi“, kaže Prosenjak te naglašava: „Književnost nije prazna stvar. Govori o životnim pitanjima koja nosi svaki čovjek sa sobom.“

Gaji li Prosenjak neku posebnu pobožnost?

„Bio sam odgojen u tradicionalnoj vjeri, ali u trenucima kušnje sve je palo. Morao sam doći do dublje spoznaje. Pitao sam se zašto svi sveci govore o molitvi. Ja bih to usporedio s ogledalom. Ako ti nekome kažeš ‘budalo’, ako on to prihvati, to ide njemu, ali ako to odbije, vraća se tebi. Dakle, svatko tko psuje, psuje sam sebi.

Molitvom rješavaš sve probleme. Ona sve može. Pitanja je samo koliko smo mi na to spremni. Molitva je neusporediva s bilo čime. Ako čovjek to ponavlja kroz određeno vrijeme, njegov život sliči na taj odraz u tom ogledalu. Zato je molitva tako silno učinkovita.

Što se događa u ispovjedaonici? Ljudi misle da popravljaju to što su pogriješili. Ispovijed je puno moćnija. Ja bih je usporedio s raketom. Kad je raketa lansirana, ona ima određenu putanju. Ako malo skrene, ne pogađa cilj kamo ide. Ispovijed vas vraća na putanju. Ona mijenja cijeli naš život.

Kad ti skreneš s putanje, to nije sudbina. Ti si donio odluku“, istaknuo je Prosenjak.

Odgoj djece

„Bio sam na jednom književnom susretu na kojem su bili dječaci koji se liječe od droge. Jedan mladić mi je ispričao kako je upao u drogu jer ga je brat nagovorio. Odlučio je priznati ocu. Otac je došao s posla, umoran sjeo na kauč. Kad mu je sin prišao da bi razgovarao, on je na njega viknuo da ga pusti na miru, da ne može u miru ni jesti… Sin se pokupio i otišao u sobu. Otac je kasnije pokušao otići do njega, no on se zaključao u sobu i od razgovora nije bilo više ništa. Tu sam si osvijestio: Postoji trenutak kad te dijete treba. Tad trebamo reagirati kao roditelji. Onda dijete sluša, onda ga zanima“, svjedoči.

„Imao sam grižnju savjesti jer sam se posvetio jednom djetetu, a imao sam ih još dvoje. Sjedio sam i sjedeći na fotelji kroz malo okno prozora vidio sam komadić neba. U toj muci sam vrisnuo: ‘Bože, što je roditeljstvo?’ To je bio takav vrisak da sam bio siguran da ću čuti odgovor. I zaista, osjetio sam baš u prsima: ‘Eto, to!’ Ma šta to? – upitao sam u ljutnji. ‘E pa to što radiš!’ Biti s djetetom – to je zadatak roditelja. Ne samo fizička prisutnost, nego biti s njim prisutan u raznim situacijama“, poručio je.

Božidar Prosenjak i sveti Josip

„Prva stvar koja mi se dogodila u vezi svetoga Josipa koja me malo bunila ili začudila je da sam upoznao neke ljude koje nisam poznavao. Jedan čovjek mi je rekao da za mene moli već dvije godine. Kasnije sam saznao da se zove Josip. Onda su mi se neki teški problemi riješili na blagdan sv. Josipa. U tom ključu počinju se događati neke stvari koje ne možete ne primijetiti“, prisjeća se.

„Kao dijete sam se razbolio, a seoske žene savjetovale su majci da mi da sirovi krumpir, od kojeg sam se kasnije otrovao. Majka me pješice nosila 17 km u Koprivnicu. Ljudi su je putem pitali kamo nosi tog malog mrtvaca. Uporno je išla i plačući stigla do bolnice. Liječnik joj je rekao da ostane u čekaonici i da će sve biti u redu ako do jutra preživim. Mati me tada zagovorila sv. Josipu. Tako da sam kasnije povezao da sve što mi se događa sa sv. Josipom nije slučajno“, svjedoči Božidar Prosenjak čije svjedočanstvo u cijelosti možete pogledati na priloženoj poveznici:

Varazdinska Biskupija
Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It