Papa u Poliklinici Gemelli posjetio djecu na Odjelu dječje onkologije i krstio dječačića
Zdravstveno stanje pape Franje se poboljšalo, stoga je u petak 31. ožujka poslijepodne posjetio Odjel dječje onkologije u Poliklinici Agostino Gemelli u Rimu, u kojoj je hospitaliziran od srijede, 29. ožujka i tom prigodom krstio malenog Miguela Ángela, izvijestio je Vatican News.
Vatican News
Krunice, čokoladna jaja i knjiga o Isusovom rođenju bili su darovi koje je papa Franjo podijelio malim pacijentima tijekom polusatnog posjeta Odjelu dječje onkologije, koji je već pohodio kada je u toj bolnici bio hospitaliziran 2021. godine. Tijekom posjeta, izvijestio je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice Matteo Bruni, Sveti Otac krstio je maloga Miguela Ángela, staroga samo nekoliko tjedana. Majci je rekao: „Kada ga odeš upisati u župu, reci da ga je krstio Papa.“
Potom se vratio na odjel na kojemu je sâm hospitaliziran.
VIDEO Papina molitvena nakana za travanj: Za širenje kulture nenasilja
Papa Franjo je u videoporuci objavljenoj 30. ožujka 2023. pozvao na molitvu za širenje kulture nenasilja, koja će napredovati kada države i građani budu sve manje pribjegavali upotrebi oružja.
The Pope Video
Dana 11. travnja navršava se 60. obljetnica objavljivanja enciklike Pacem in Terris sv. Ivana XXIII. „Rat je ludost, on je izvan razuma“ – preuzima papa Franjo riječi Ivana XXIII. i potiče Crkvu da moli za veće širenje kulture nenasilja, koja će napredovati smanjenjem pribjegavanja uporabi oružja, kako od strane država tako i od strane građana. U videoporuci s molitvenom nakanom za travanj, povjerenom cijeloj Katoličkoj Crkvi preko Papine svjetske molitvene mreže, Sveti Otac podsjeća da živjeti, govoriti i djelovati bez nasilja ne znači predati se, ili izgubiti ili odreći se nečega. To, naprotiv, znači težiti svemu.
Budući da svaki rat, svaki oružani sukob, uvijek završi porazom za sve, Papa potiče na razvijanje kulture mira. Čak i u slučajevima legitimne samoobrane – ističe – cilj je mir, a trajni mir može biti samo mir bez oružja.
Zbog toga Papa u videoporuci na španjolskom jeziku upućuje apel da nenasilje bude vodič za djelovanje u svakodnevnom životu i u međunarodnim odnosima.
Crno-bijele slike sv Ivana XXIII., Mahatme Gandhija, Martina Luthera Kinga, sv. M. Terezije iz Kolkate, pojavljuju se usred scenarija rata i razaranja; od Ukrajine i Bliskog istoka, do pucnjava u zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država. Poruka je da, iako nije nedostajalo svjedokâ, svijet još nije naučio temeljnu lekciju: rat je poraz za sve.
Prema podatcima međunarodne organizacije Amnesty International, svakoga je dana više od 500 osoba ubijeno vatrenim oružjem, a oko 2 tisuće ih je ranjeno; ukupno je 44 % ubojstava počinjeno vatrenim oružjem. Takvo stanje izravno je povezano s industrijom oružja – istaknuto je u priopćenju Papine svjetske molitvene mreže. Svake godine se, naime, proizvede 8 milijuna lakih oružja i 15 milijarda komada streljiva. Jedini mogući način za zaustavljanje te eskalacije, pogoršane krizama u Ukrajini, Aziji, Africi i na Bliskom istoku, jest da se pokuša pokrenuti put istinskoga dijaloga, na lokalnoj i međunarodnoj razini, te da se nenasilje učini vodičem za djelovanje.
Papine videoporuke, koje se prevode na 23 jezika i distribuira u 114 zemalja, od 2016. godine pregledane su više od 193 milijuna puta na svim vatikanskim društvenim mrežama. Papina svjetska molitvena mreža je papinsko djelo, čije je poslanje pokrenuti katolike, kroz molitvu i djelovanje, pred izazovima čovječanstva i poslanja Crkve, piše Vatican News.
Sveti Hugo, slavni biskup Grenobla u Francuskoj, jedan je od onih biskupa koji su dugo biskupovali, no godine njegova biskupovanja nisu uvijek bile mirne…
Uzrok nemira bile su razne krize u Crkvi krajem XI. i početkom XII. stoljeća. Crkva se u borbi s njemačkim carem Henrikom IV. nastojala osloboditi od cezaropapizma, uplitanja države u posve crkvene poslove, kao što su imenovanje biskupa, opata te njihovo uvođenje u službu. Biskupi su se morali boriti protiv sebičnosti velikaša koji su nastojali od crkvenih posjeda i nadarbina ušićariti što više koristi, ali i protiv svećenika koji se nisu podlagali crkvenoj disciplini, osobito obdržavanju celibata. U takvim je povijesnim prilikama živio i djelovao kao biskup Sveti Hugo.
On je 1080., vrlo mlad postao biskupom Grenobla namjesto jednoga biskupa koga je Rimska sinoda zbog simonije, tj. kupnje crkvene časti, morala skinuti s biskupske stolice. Stupivši na čelo biskupije nastojao je u duhu takozvane grgurovske reforme obnoviti povjerenu mu Crkvu. U tome su mu mnogo pomogli redovnici, osobito kartuzijanci, koji su u njegovoj biskupiji otvorili svoju prvu naseobinu, i benediktinci. Sv. Hugo osnovao je i dvije opatije regularnih kanonika: St. Martin de Miséré i St. Jeoire.
Kartuzijanac Guigo, koji je sa Sv. Hugom kroz četvrt stoljeća redovito komunicirao, postao je i njegov prvi životopisac. On naglašava kod njega osobito dvije crte: izvanrednu aktivnost, ali i duh molitve i kontemplacije. Premda je Hugo gotovo polovinu svoga života bio prisiljen na obranu svoje Crkve i njezine čistoće, dakle morao voditi žilavu borbu i neprestano raditi, ipak je osjećao veliku sklonost k povučenom životu i sabranosti.
Stoga je, unatoč silnoj zaposlenosti, davao oduška i molitvenom životu, iz kojeg je crpio snagu za što bolje izvršavanje svoga poslanja. On je po naravi bio rođeni monah, ali kome ipak nije bilo dano uživati u tihom i mirnom samostanskom životu. Crkva ga je bacila na frontu, u borbu, on ju je slušao i vjerno izvršavao svoj zadatak.
Hugo je imao izvanredne upravljačke sposobnosti. Vođen njima mnogo je učinio i za svoj biskupski grad Grenoble. Bio je i vrlo ugledan sudac u sukobima između dijecezanskoga i redovničkoga klera te između klerika i svjetovnjaka. Vršio je silan utjecaj na javni život svojim propovijedima, koje su bile vrlo rječite. Bio je veliki prijatelj Sv. Brune, osnivača kartuzijanaca. Prvih 48 godina kartuzijanskoga reda usko je povezano uz Sv. Hugu iz Grenobla.
Umro je 1. travnja 1132. okružen svojim dragim kartuzijancima, kojima je bio veliki prijatelj i zaštitnik. Već dvije godine nakon smrti, 22. travnja 1134., papa Inocent II. proglasio ga je svecem.
ČITANJA: Ez 37,21-28; Otpj. pj.: Jr 31,10-13; Iv 11,45-56
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: ljubičasta
IMENDANI: Dionizije, Timotej, Diogen, Klement
Prvo čitanje:
Ez 37, 21-28
Načinit ću od njih jedan narod.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovako govori Gospodin Bog: »Evo, povući ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oči vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj. I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Otp. pj.: Jr 31, 10-13
Pripjev:
Gospodin nas čuva kao pastir svoje stado.
Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, objavite je širom dalekih otoka: »Onaj što rasprši Izrael, opet ga sabire i čuva ga ko pastir stado svoje!«
Jer Gospodin oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega. I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski, da se naužiju dobara Gospodnjih.
Djevojke će se veselit u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveseliti nakon žalosti.
Evanđelje:
Iv 11, 45-56
Da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme:
Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! « To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? «
Na cvjetni ili žalosni petak spominjemo se sedam Gospinih žalosti.
U pučkoj pobožnosti toliškoga kraja danas se počinje moliti “Sedam žalosti Majke Božje”. Molitva započinje znakom križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Onda se naglas izgovori jedna po jedna žalost nakon koje se izmoli Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu i tako sedam puta. Na kraju se izmoli Vjerovanje i pet Očenaša na pet priteških rana Isusovi i to raširenih ruku.
Sedam žalosti moli se svaki dan sve do mise bdjenja na Veliku subotu.
Tekst molitve objavljen je u pučkom molitveniku “Oj, Isuse, budi faljen”, a to je ujedno molitva koju je zapisala strina Kata Bernatović iz Donje Mahale. Naučila ju je od svoje bake, a strina Kata je rođena 1914. godine.
Neka vam ova molitva bude uvod u svete dane razmatranja Kristove muke i slavnoga uskrsnuća.
Proročanstvo Šimunovo: Zdravo Majko ožalošćena, sa sedam mača ti ranjena. Moli se sedam Zdravomarija.
Druga žalost tebi, o slatka Majko Isusova, neka bude na slavu: Zdravo Majko rastužena, bježeći sa Sinkom združena pred Herodom u Egipat bježala. Moli se sedam Zdravomarija.
Zdravo Majko ožalošćena, tražeći Sinka preljubljena koga si nosila i u Crkvi prikazala. Moli se sedam Zdravomarija.
Zdravo Majko rascviljena, vidjeti Sinka svog ranjena ge križ nosi priteški. Moli se sedam Zdravomarija.
Zdravo Majko od žalosti, stojeći uz križ u gorkosti s Marijom Magdalenom i Ivanom. Moli se sedam Zdravomarija.
Zdravo Majko žalosna, ge cvileći gledaš Sinka svog viseći i na križu umjerući. Moli se sedam Zdravomarija.
Zdravo Majko tugujuća, Sinka suzom svog oka peruća kad si ga mrtva u krilu držala. Moli se sedam Zdravomarija.
Vi sedam žalosti, o Majko suzna i puna milosti, neka ti budu na slavu. Daj nam milost za grije naše plakat pa zatim uživat s tobom slavu Sinka tvoga. Amen.
Glasnogovornik Bruni: Papa se dobro odmorio, klinička se slika poboljšava
Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni je 30. ožujka u popodnevnim satima izvijestio o zdravstvenom stanju pape Franje koji je hospitaliziran 29. ožujka zbog respiratorne infekcije.
„Njegova Svetost papa Franjo dobro se odmorio tijekom noći. Klinička slika se postupno popravlja i nastavljaju se predviđeni tretmani”, poručio je glasnogovornik.
Sveti je Otac jutros „nakon doručka pročitao novine i vratio se na posao. Prije ručka otišao je u malu kapelicu u privatnome stanu, gdje se sabrao u molitvi i primio pričest”, navodi se u priopćenju.
Talijanska novinska agencija ANSA piše kako „plućna infekcija” od koje Papa boluje je „blaga”. Prema bolničkim izvorima, piše agencija, infekciju je uzrokovao virus.
Još uvijek nije poznato koliko će dana Papa morati provesti u bolnici Gemelli. ANSA je ranije izvijestila kako bi Sveti Otac mogao čak biti otpušten na vrijeme za proslavu Cvjetnice.
Sveti Benjamin, đakon mjesta Ergol u Perziji, ubraja se među mučenike ubijene u Perziji za vrijeme drugog progona kršćana.
Dugi progon kršćana započeo je pod vladavinom Jezdegarda I., a završio pod onom Bahram-Gora.
Benjamin je tijekom tih progona bio zatvoren na godinu dana zbog vjere, ali je ambasador vizantijskog cara uspio isposlovati njegovo oslobođenje pod uvjetom da više ne govori o vjeri.
No, on nije želio odustati od propovijedanja istine vjere i rekao je kako je njegova dužnost naviještati Krista.
Unatoč tomu što je rekao da neće stati, pušten je na slobodu na kojoj on nije propuštao priliku da propovijeda kršćanstvo. Zbog toga je ponovno uhićen i odveden pred kralja koji je naredio da ga muče i ubiju. To se i dogodilo tako mu u usta ugurali i pod nokte zabili tanke, šiljate komadiće drveta.
Mučeništvo je podnio oko 420. u prva dva tjedna njegove vladavine, a tog vladara progonitelja kršćanstva 422. pobijedio je Teodozije II. koji je potom, kao uvjet za postizanje mira, postavio slobodu vjeroispovijesti perzijskim kršćanima.
Ime Benjamin hebrejskog je porijekla, a znači: odabrani, ljubljeni sin.
Nastojahu ga ponovno uhvatiti, ali on im izmaknu iz ruku.
V. korizmeni tjedan
Petak, 31. 03. 2023.
Svagdan
ČITANJA: Jr 20,10-13; Ps 18,2-7; Iv 10,31-42
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: ljubičasta
IMENDANI: Benjamin, Balbina, Gvido, Natalija
Prvo čitanje:
Jr 20, 10-13
Sa mnom je Gospodin kao snažan junak!
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite, Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti; vječna se sramota neće zaboraviti.
Gospodine nad Vojskama, koji proničeš pravednika, i ispituješ mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina, jer on izbavi duše sirote iz ruku zlikovaca.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 18, 2-7
Pripjev:
U nevolji Gospodina zazvah i usliša me.
Ljubim te Gospodine, kreposti moja! Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj. Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me.
U nevolji zazvah Gospodina i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Evanđelje:
Iv 10, 31-42
Nastojahu ga ponovno uhvatiti, ali on im izmaknu iz ruku.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ — zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’
Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«
Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«
Majka Elvira: U mladima, koji su promašili život, postoji veliko bogatstvo koje još nisu otkrili
“Prelijepo je i zaprepašćujuće vidjeti nasmijane mlade, sjaj njihovih očiju, radost koja isijava s njihovih lica. Snagu i odlučnost živjeti u jednoj Zajednici koja ih ne mazi, ne dijeli im bombone, u jednoj Zajednici koja se smatra zahtjevnom. Jer mi ih želimo voljeti, ne postavljajući im zahtjeve, nego vjerujući da u mladima, koji su promašili život, postoji veliko bogatstvo koje još nisu otkrili. Zahtjevni smo i vjerujemo u njih, jer ih volimo”, ističe Majka Elvira
16. srpnja 1983. godine, kada se Crkva spominje Gospe od Karmela, u jednoj ruševnoj i napuštenoj kući dobivenoj od grada na korištenje, u gradiću Saluzzo, pokrajina Cuneo u Piemontu na sjeveru Italije, časna sestra Elvira Petrozzi, danas poznata kao Majka Elvira, započinje sa Zajednicom Cenacolo. Odgovor je to Božje nježnosti na vapaj mnogih mladih koji, izgubljeni, izvarani i razočarani, traže radost i smisao života u lažnom blještavilu svijeta. Rađa se mjesto prihvata, ljubavi i služenja životu, mjesto koje je tijekom godina postalo izvor nade i uskrsnuća za mnoge izgubljene u svijetu tame i tuge, marginaliziranosti, očaja i ovisnosti, piše na službenim stranicama Zajednice Cenacolo.
Majka Elvira prvobitno kani otvoriti samo jednu kuću, ali kao i obično Božji planovi veći su od ljudskih: mladi dolaze sa svih strana i traže da budu primljeni, želeći započeti novi život. Tako se tijekom godina kuće Zajednice Cenacolo, nazvane bratovštine, umnožavaju: najprije u Italiji, potom u Europi i naposljetku širom svijeta. Trenutno postoji 61 bratovština u 18 zemalja svijeta.
O kratkoj povijesti Zajednice Cenacolo progovorila je sama Majka Elvira: “Potječem iz brojne obitelji. Odrastali smo nakon drugog svjetskog rata, odrastali u velikom siromaštvu, uz mnoge poteškoće toga vremena. Ali sjećam se tog vremena kao vremena velikog blagoslova. Tada sam shvatila da materijalno siromaštvo i poteškoće ne mogu uništiti jedinstvo i ljubav u obitelji. Imala sam 19 godina kad sam odlučila ući u samostan. Taj samostan je i danas pun života, a nalazi se u četvrti Borgaro pored Torina. To je samostan časnih sestara milosrdnica Svete Ivane Antide Thouret, velike francuske utemeljiteljice, koja je imala veliko srce u službi za siromašne, bez razlike. Tamo sam ostala oko dvadeset i osam godina. Kasnije se u meni razvila želja, vrlo jaka, angažirati se u radu s mladima. Posebno s mladima koji su bili u potrazi za smislom života. Toliko su žudjeli za smislom da su posezali za drogom. Bili su uspavani, očajni, umirali su iz dana u dan. Željeli su znati postoji li ljubav. Pitali su se: mogu li pronaći mir u svojoj nutrini.”
Tada se srce Majke Elvire okrenulo zalutaloj mladeži. “Započeli smo u jednoj kući, na brežuljku, koju nam je dala općina Saluzzo”, svjedoči Majka Elvira i nastavlja: “Ova kuća je već godinama bila napuštena. Našli smo sve ono što se nalazi u jednoj napuštenoj kući: šikara na sve strane, odvaljena vrata, razbijena stakla na prozorima. No, započeli smo je obnavljati sa žarom, snagom i ljepotom ljubavi. I ovaj put ljubav je bila jača od poteškoća, jača od straha, od promašaja. To je mogao biti i veliki promašaj, ali tada nisam nikad ni pomislila da bi to mogao biti promašaj. U svojoj nutrini sam osjećala snagu, snagu ljubavi, snagu koja nije bila ljudska, moja.
Tada nisam uopće znala jesam li bila sposobna voljeti. No osjećala sam hrabrost, spremnost na rizik, gledala sam stvari s druge strane, vjerovala sam usprkos svim promašajima. Sada mogu reći, to je Ljubav Božja koja je obuhvatila moju volju, moju slobodu, snažila me u trenucima potpune slabosti. Ali snaga je bila prisutna. Sve to za mene je značilo ponovno otkrivanje svoje vjere, utjelovljene vjere, djelatne vjere, spremne na rizik. Tako smo započeli ovu pustolovinu koja još nije završila. Svaki dan se iznova čudimo. Prelijepo je i zaprepašćujuće vidjeti nasmijane mlade, sjaj njihovih očiju, radost koja isijava s njihovih lica. Snagu i odlučnost živjeti u jednoj Zajednici koja ih ne mazi, ne dijeli im bombone, u jednoj Zajednici koja se smatra zahtjevnom. Jer mi ih želimo voljeti, ne postavljajući im zahtjeve, nego vjerujući da u mladima, koji su promašili život, postoji veliko bogatstvo koje još nisu otkrili. Zahtjevni smo i vjerujemo u njih, jer ih volimo”, ističe Majka Elvira u kratkom dokumentarnom filmu koji je objavila Zajednica Cenacolo.
