Author

FMteam

Browsing

Papa na Cvjetnicu: Isusova ljubav do kraja može preobraziti naša kamena srca u srca od mesa

Papa Franjo predvodio je svečanu misu na Nedjelju Muke Gospodinove – Cvjetnicu, 2. travnja 2023., na Trgu svetog Petra u Vatikanu te promišljao o vjeri koju je Isus polagao u Boga, napuštajući sebe u trenutku boli jer je znao da će ga Božji razum spasiti, izvijestio je Vatican News.


Sveti Otac misu je predslavio dan nakon što je otpušten s liječenja u rimskoj bolnici Agostino Gemelli. Procjenjuje se da je u slavlju, koje je završilo molitvom Anđeoskog pozdravljenja, sudjelovalo oko šezdeset tisuća vjernika.

Rimski biskup se u propovijedi nakon navještaja Muke Isusove osvrnuo na Kristov vapaj s Križa: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? To su riječi koje nas vode u središte Kristove muke, do vrhunca patnji koje je podnio da nas spasi – rekao je papa Franjo, napominjući da su to jedine riječi s Križa o kojima govori Evanđelje po Mateju.

Rekao je da je Isus podnio mnoge patnje i da svaki put kad slušamo izvješće o Muci, ono probada naša srca. Objasnio je da su to bile tjelesne patnje, te patnje duše i duha, ali da je u svim tim žalostima Isus ostao siguran u jedno: Očevu blizinu.

Patnja duha, nastavio je Papa, odražava se u Isusovom uzviku: Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio? To je najgora od svih patnji, jer u svom najtragičnijem trenutku Isus doživljava napuštenost od svoga Oca, napuštenost od Boga, ustvrdio je, dodajući da prije tog trenutka nikada nije nazivao Oca njegovim općim imenom, Bogom.

Potom je objasnio da je osjećaj te udaljenosti od Boga potpuno stran osjećaj Isusovom biću; jedini razlog je da je On to učinio iz ljubavi prema nama. Napuštenost je cijena koju je Isus za nas platio. Bio je solidaran sa svakim od nas do krajnjih granica, da bude uz nas sve do kraja. Iskusio je napuštenost da nas ne ostavi taocima očaja i da zauvijek bude uz nas.

Sveti Otac zamolio je okupljene vjernike da se prisjete da nas Gospodin upravo na taj način spašava i podsjetio da se Isus na križu, iako je osjećao potpunu napuštenost, nije htio prepustiti očaju, nego je molio i vjerovao, preporučao sebe u Očeve ruke, čak i kad ga osjeća dalekim ili ne osjeća njegovu prisutnost zato što osjeća da je napušten.

Braćo i sestre, sva ta ljubav prema nama u kojoj nas je Isus ljubio do kraja može preobraziti naša kamena srca u srca od mesa i učiniti ih sposobnima za milosrđe, nježnost i suosjećanje, nastavio je Papa. Objasnio je da nas napušteni Krist potiče da ga tražimo i ljubimo u napuštenima. Zato što u njima nisu samo oni u potrebi, nego je i On, napušteni Isus, Onaj koji nas je spasio sišavši u dubinu našeg ljudskog stanja.

Papa se na Cvjetnicu prisjetio svih napuštenih osoba u našim blizinama, istaknuvši njemačkog beskućnika Burkharda Schefflera koji je u studenom 2022. umro ispod kolonada na Trgu svetog Petra.

Toliko ljudi treba našu blizinu, toliko ih je napušteno, to su današnji kristi, dodao je. Napušteni Isus traži od nas da imamo oči i srce za napuštene. I kao što svi trebamo Isusovu blizinu u našim životima, moramo ići van i pronaći Isusa u napuštenima, onima koji su sami.

Završavajući homiliju, papa Franjo zamolio je prisutne da se prisjete da su odbačeni i isključeni žive slike Krista: podsjećaju nas na njegovu bezobzirnu ljubav, njegovu napuštenost koja nas spašava iz svakog oblika samoće i očaja.

Danas izmolimo tu milost: ljubiti Isusa u njegovoj napuštenosti i ljubiti Isusa u napuštenima svuda oko nas. Tek tada, naše će želje i osjećaji biti želje i osjećaji Onoga koji za nas samog sebe oplijeni. Oplijenio se potpuno za nas, zaključio je Papa.

Vatican News

MISNA ČITANJA – 3. TRAVNJA 2023.

Pusti je! Neka to izvrši za dan moga ukopa!

Veliki tjedan

Ponedjeljak, 3. 04. 2023.

Svagdan Velikoga tjedna

Svagdan

ČITANJA:
Iz 42,1-7; Ps 27,1-3.13-14; Iv 12,1-11

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Mihovil, Magdalena, Bonifacije

NAPOMENA:
▪ Korisno je da se u određeni dan na kraju korizme korizmeno vrijeme zaključi zajedničkim pokorničkim slavljem (npr. zajedničkim slavljenjem sakramenta pomirenja), kako bi se vjernici pripravili na punije sudjelovanje u vazmenom otajstvu. Takvo slavlje neka bude prije vazmenoga trodnevlja i neka ne prethodi neposredno Misi Večere Gospodnje na Veliki Četvrtak.

Prvo čitanje:

Iz 42, 1-7

Vikati neće, glas mu se neće čuti po trgovima (Prva pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Čitanje Knjige proroka Izaije

Evo Sluge mojeg koga podupirem,

mog izabranika, miljenika duše moje!

Na njega sam svoga Duha izlio:

on će donijet pravo narodima;

vikati neće, neće bučiti,

glas mu se neće čut po trgovima;

trske napuknute prelomiti neće,

stijenja što tek tinja neće ugasiti;

po istini on će donijet pravo,

neće sustat niti smalaksati,

dok na zemlji ne uspostavi pravo.

Otoci žude za naukom njegovim.

Ovako govori Gospodin, Bog,

koji stvori i razastrije nebesa,

koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,

koji dade dah narodu na njoj,

i dah bićima što njome hode.

Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah,

čvrsto za ruku te uzeh;

oblikovah te i postavih

za Savez narodu, za svjetlost pucima,

da otvoriš oči slijepima,

da izvedeš sužnja iz zatvora,

iz tamnice one što žive u tami.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 27, 1-3.13-14

Pripjev:

Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.

Nek se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Evanđelje:

Iv 12, 1-11

Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Na današnji dan 2005. godine umro je papa Ivan Pavao II.

Na današnji dan 2005. godine u 21 sat i 37 minuta umro je papa Ivan Pavao II. u svom stanu u Vatikanu. Uzrok smrti bio je zastoj srca usred hipotenzije i nedovoljne cirkulacije izazvane septičkim šokom. Sepsa je, pak, bila uzrokovana ranijom urinarnom infekcijom. Posljednje papine riječi bile su na poljskom jeziku i glasile su: “Pozwólcie mi odejść do domu Ojca”. (Dozvolite mi otići u Očev dom).

Nekoliko dana prije papa je primio bolesničko pomazanje od svog prijatelja i tajnika Poljaka Stanisława Dziwisza. Dok je papa umirao, deseci tisuća ljudi okupili su se na Trgu sv. Petra u Rimu. Papa je ostavio pisanu oporuku u kojoj je izričito tražio da ne bude pokopan u sarkofagu, nego jednostavno u zemlju. Želja mu je ispunjena i pokopan je ispod crkve sv. Petra.

Na papinom sprovodu okupio se najveći broj stranih državnika u povijesti . Ivan Pavao II. proglašen je blaženim 1. svibnja 2011, a svetim 27. travnja 2014. na Nedjelju Božanskog milosrđa koje je toliko štovao.

Bio je veliki prijatelj i zagovornik hrvatskog naroda, kako za zemaljskog života, tako i danas u vječnom životu s Bogom.

Karol Jozef Wojtyla rođen je 1920. u Wadowicama, gradu smještenom na jugu Poljske. Ime je dobio po svetom Karlu Boromejskom čijoj zaštiti su svog sina preporučili roditelji Karol i Emilia.

Karolova majka umrla je devet godina kasnije, a kada je imao dvanaest Karolu je preminuo i stariji brat. Ivan Pavao II. često je govorio kako je njegova majka željela imati dva sina: liječnika i svećenika; njegov brat bio je liječnik, a on je postao svećenik. Papa će kazati da su njegove pripreme za svećenički poziv počele još u roditeljskom domu i da je na njih znatno utjecao njegov otac.

Iz mladosti svetog Ivana Pavla II. svakako treba istaknuti 1938. kada se Lolek, kako su zvali Woytilu, seli u Krakow. Tu započinje studij poljske filologije. Nakon prve godine studija nacistička Njemačka okupira Poljsku, a nacisti zatvaraju Sveučilište.

Prema Papinim riječima izbijanje rata “na izrazit je način promijenilo tijek njegova života”. Da bi izbjegao deportaciju, Wojtyla počinje raditi u kamenolomu, a potom prelazi u tvornicu sode. Sam će kasnije reći kako su te godine bile odlučne za konačno sazrijevanje njegove odluke o odlasku u bogosloviju. Iz tog vremena seže i njegov duboki osjećaj ljubavi i prijateljstva za radnike.

Budući papa i svetac u tajnosti od 1942. pohađa Teološki fakultet u Krakowu. Krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapiehe, koga je papa iznimno cijenio i nazivao ga «nezaboravnim», zaredio je Karola Wojtylu 1946.

U studenom te iste godine Wojtyla odlazi na studij u Rim gdje postiže doktorat iz teologije. Iste godine vraća se u Poljsku i dobiva svoju prvu pastoralnu službu – postaje kapelan u jednoj seoskoj župi. U 38-oj godini, Wojtyla je zaređen za biskupa. 1963. papa Pavao VI. imenuje Wojtylu za krakowskog nadbiskupa, a četiri godine kasnije imenuje ga i kardinalom.

1978. umire papa Pavao VI. Za sljedećeg papu izabran je kardinal Albino Luciani iz Venecije, koji uzima ime Ivan Pavao I. Ali, samo 33 dana nakon toga, iznenada umire. Tako se 1978. godine, 14. listopada, otvara nova konklava, a dva dana potom, izabran je 264. papa u povijesti Crkve Karol Wojtyla. Nakon 455 godina za papu je izabran ne-Talijan, prvi papa Slaven.

Ivanu Pavlu II. tada je njegov sunarodnjak i primas Poljske kardinal Stefan Wyszynski (Stefan Višinski) rekao: «Izaberu li te, molim te, ne odbij.» Poslije izbora kardinal Wyszynski je uputio proročke riječi novom Papi: «Sada trebaš uvesti Crkvu u treće tisućljeće.» On je to i učinio.

Još u prvim danima svog pontifikata zacrtao je smjer kojim će ploviti njegova lađa. ‘Ne bojte se. Otvorite vrata Kristu.’, riječi s početka njegove službe dale su pečat cijelom njegovom pontifikatu. Bog ne traži nikada od čovjeka više nego što može učiniti. Bog nam uvijek daje snage da učinimo ono što od nas traži, izjavio je početkom jubilejske godine.

Papa putnik, kako su ga često oslovljavali novinari, na svoje je prvo putovanje krenuo u siječnju 1979. u Srednju Ameriku i Meksiko. Ukupno je na putovanja kretao 104 puta, od toga tri puta je posjetio Hrvatsku.

Još je jedan važan trenutak pontifikata svetog Ivana Pavla II. 13. svibnja 1981. godine, na Trgu sv. Petra, Mehmet Ali Agca izvršio je atentat na Papu. Operacija teško ranjenog Pape trajala je šest sati, a Papa je na liječenju proveo 77 dana.

Ivan Pavao II. uvijek je bio blizak s mladima. 1986. godine ustanovio je Svjetski dan mladih. Već je na dan svog pontifikalnog ustoličenja, sveti Ivan Pavao II. kazao mladima: »Vi ste nada Crkve i svijeta – vi ste moja nada.»

Prvi je Papa koji je ušao u jednu sinagogu i džamiju. Njegov pontifikat bio je najduži pontifikat u XX. stoljeću i treći po duljini u povijesti Crkve. Obilježen je, među ostalim, brigom za dobro i dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganjem za ekumenizam, kulturu života nasuprot kulturi smrti, mir, ekologiju, dijalog i toleranciju među narodima, religijama i kulturama.

Sveti Ivan Pavao II. objavio je 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 45 apostolskih pisama. Osim toga, na svojim je apostolskim putovanjima održao više od tri tisuće govora.

Tijekom papinske službe proglasio je svetima 482, a blaženim tisuću i 338 kršćana. Imenovao je 231 kardinala. Zaredio je 321 biskupa. Niti jedan Papa u povijesti nije se susreo s tolikim brojem ljudi. Na više od tisuću općih audijencija srijedom u Rimu susreo je više od 17 milijuna hodočasnika.

Procjenjuje se da je ovaj Papa na svojim putovanjima prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Na tim putovanjima susreo se s više od 300 milijuna ljudi.

Sveti Ivan Pavao II. beatificirao je i bl. Alojzija Stepinca i Mariju od Propetog Petković te je blaženim proglasio časnog slugu Božjeg Ivana Merza. Tijekom pontifikata kanonizirao je dvojicu Hrvata: sv. Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina.

Vapaj svetog Ivana Pavla II. na početku pontifikata: “Otvorite širom vrata Kristu!” ostaje poticaj svima nama. S druge strane, taj isti Krist kojemu je Karol Wojtyla, povjerio svoj život, otvorio mu je vrata i pozvao ga u svoj dom na današnji dan 2005. u 21 sat i 37 minuta.

Župne obavijesti – 2. travnja 2023.

Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati.

RASPORED ZA VELIKI TJEDAN

  • VELIKI ČETVRTAK – 6. travnja
    Ujutro nema mise ni ispovijedi. Krunica je u 17 sati, sveta misa u 18 sati.
  • VELIKI PETAK – 7. travnja
    Ujutro u crkvi nema nikakvih obreda.
    Križni put za župljane i hrvatske hodočasnike na Križevcu je u 11 sati.
    Krunica je u 16 sati, a obredi Velikog petka u 17 sati.
    Veliki petak je dan strogog posta i nemrsa.
    Na Veliki petak se kod obreda čašćenja križa prikupljaju milodari za Svetu zemlju.
  • VELIKA SUBOTA – 8. travnja
    Krunica počinje u 20 sati, a vazmeno bdjenje u 21 sat.

Mogućnost za ISPOVIJED u Velikom tjednu:
Od ponedjeljka do srijede prije jutarnje mise, te od 10 do 12 sati. Svakim danom od 16 sati.
Na velike dane svi svećenici sudjeluju u večernjem molitvenom programu, zato kad počne sveta misa ili obredi nema više ispovijedanja. Stoga molimo vjernike da se, ako je moguće, ispovjede prije Vazmenog trodnevlja.

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA

  • U iduću nedjelju je Uskrs. Svete mise u župnoj crkvi su u 7, 8, 11 i 18 sati. U područnim crkvama u 10 sati. Nema đačke mise u župnoj crkvi.

USKRSNA TOMBOLA
Na Uskrs, nakon jutarnjih misa održat će se uskrsna tombola. Sav prihod ide u humanitarne svrhe. Akciju su organizirali framaši i trećari koji su tijekom korizme prikupljali vaše darove i priloge.

Tri snažne molitve na Cvjetnicu JUTARNJA, DNEVNA I VEČERNJA

Molitva na Cvjetnicu moli se nedjelju prije Uskrsa (posljednju Korizmenu nedjelju).

Za Vas smo priredili tri prekrasne molitve povodom ovog dana.

Jutarnja molitva

Bože, Tvoja Riječ je istinita.

Obećao si spasenje kroz Mesiju i danas se sjećamo da je Isus ispunio starozavjetna proročanstva o našem obećanom Otkupitelju.
Priznajemo svoju potrebu za spasenjem od naših grijeha i radujemo se što je Isus naš Izbavitelj.
Danas ga slavimo kao Kralja i molimo da Njegovo Kraljevstvo dođe i u naše živote.

Slavimo Te sada i hvalit ćemo te tijekom nadolazećeg dana.

Po Kristu, Gospodinu našemu.

Amen.

Dnevna molitva

Isuse,
kad si ušao u Jeruzalem,
veliko mnoštvo mahalo je palminim i maslinovim grančicama i uzvikivalo “Hosana”.

Spasi nas sada od naših grijeha,
i učini da se tebi radujemo,
kao jedinom pravom Otkupitelju.

Večernja molitva

Bože, hvala Ti što si poslao svoga sina među nas, smrtnike.

Molimo te, učini nas oruđem svoga mira i vodi nas u službi pomirenja.
Neka naša srca podsjete one koji tek trebaju priznati Isusovu žrtvu na križu, na svoje grijehe.

Neka u Tebi nađu mir kao i mi,

Po Kristu, Gospodinu našemu.

Amen.

Nedjeljno razmatranje – Cvjetnica

Poslušajte nedjeljno razmatranje koje je priredila s. M. Zdenka Kozina.

Školske sestre franjevke Mostar

Liturgija Cvjetnice započinje blagoslovom maslinovih ili palminih grančica i mimohodom kojim obnavljamo sjećanje na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem kada ga je razdragano mnoštvo pozdravljalo, prostirao svoje haljine i klicalo: „Hosana Davidovu Sinu: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini! (Mt 21,9). Evanđeoske stranice toga dana

bremenitesustarozavjetnim citatima i značenjima koja vode prema ispunjenju starozavjetne Pashe i otkrivaju njezinu novost u Kristu.

Pokušajmo se uživjeti u situaciju koja je vladala na prvu Cvjetnicu. Isus,prije događaja njegove muke, smrti i uskrsnuća, ulazi u Jeruzalem kao Mesija na magarcu, kako je prorokovano stoljećima ranije. I narod ga je dočekao u pravome mesijanskome duhu. Isus se nije opirao ovakvom dočeku, iako mu je bila poznata nepostojanost i prevrtljivost mase koja će ga samo za nekoliko dana odbaciti tražeći njegovo smaknuće: „Smrt zaslužuje! Neka se razapne!” (Mt 26,66,27,23).

Isus je svjestan glavara svećeničkih i starješina koji od početka traže kakvo lažno svjedočanstvo da bi ga mogli pogubiti. Znao je također da nitko od naroda neće stati u njegovu obranu kod Pilata. Većmu u grudima grč od Judina poljupca i Petrovog trostrukog zatajenja, ali On slavlja ne zaustavlja. Znao je da njegova putanja mora proći Golgotskim brijegom do uskrsnog jutra. Pazimo: mi smo danas ti Jeruzalemci, euforični i nestalni ljudi, mi smo pozaspali učenici. U nama se miješaju Ivanova privržena ljubav i Pilat koji radi mimo svoga uvjerenja.lako Isusa nismo odbacili otkrivamo da ga često previđamo i zaobilazimo. Isusova se Cvjetnica u nama nastavlja. Još i danas Gospodin jaše na živinida lakše čuje neusiljene usklikedjece i priprostih. (R. Kupareo, Cvjetnica, 1976.)

Gospodin Isus se nije promijenio. Upravo je tu bit današnjeg blagdana i za nas. U ovom Velikom tjednu obnovit ćenajveći dar koji se može zamisliti: darovati će svoj život, tijelo i krv, svoju ljubav. On nas svojom ljubavlju otkupljuje od naših bezakonja, lutanja, želje za osvetom pokazujući nam da se nasilje ne pobjeđuje nasiljem, pravda se ne postiže osvećenjem, pobjeda se ne ostvaruje isključivo snagom vlastite moći i jakosti. Ali na tako veliki dar moramo odgovoriti na prikladan način; darivanjem nas samih, našeg vremena i molitve u dubokom zajedništvu s Kristom koji trpi, umire i uskrsava za nas.

Vrijeme je da se otrgnemo od starih i grješnih navika i da se podložimo Isusu da On bude naš Gospodar. Jer On će nam, upokorimo li se Njemu – kao mlado magare, i primimo ga na svoja leđa – pokazati slast i ljepotu duhovnoga života. Pokazat će nam pravi smisao naših križeva, naših napora, jednom riječju pravi smisao slobode u koju nas samo On može uvesti. U slici magareta, koje je i vanjskim izgledom slično zemlji,suhoj i sivoj, pronalazimo svoj izvorni jezik. Magarac kao prijestolje na kojemu Isus ulazi u Jeruzalem simbol je malenosti i poniznosti.

Isus i danas želi pobjedonosno ući u ljudske živote jašući poniznu životinju: on želi da naše svjedočanstvo bude jednostavno, da se očituje kroz dobro obavljen posao, kroz iskazivanje radosti, vedrine, iskrene brige za druge.

Želi biti s nama u svim prilikama uobičajenoga ljudskog života. I mi bismo mu danas mogli reći:,,Kao magarčesam pred tobom, Gospodine. Ali ti si uvijek sa mnom, uzeo si moje uzde ivodiš desnicu moju’ (usp. Ps 73,23-24). Pred Gospodinom moramo prostrijeti, kako su govorili starodrevni oci Crkve, naš život i sebe same kao prosti ogrtači ili maslinove grane.

Dotaknuti iskustvom korizmenog puta, i mi danas zajedno s Pjesnikom kličimo:

„Širite ruke, umorne ruke, masline drage, Mašite na pozdrav dlanom od srebra!

(…)

Jer prolazi veliki Kralj

Na magarčetu.

Onaj isti, onaj isti što je jahao na živini kao dijete u krilu Djevice, taj isti, taj isti narastao je kao gora, Silan Kralj.

Al’ dobra živina još snage ima Da ga nosi.

O, dobri magarče, što Boga nosiš, Zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama; O, dobra živino, tisuće bi htjele Podijeliti s tobom taj sveti teret; O, dobri magarče, ti mudrost znadeš pravu, Jer nisi zbacio Gospodnji jaram!

Širite ruke, umorne ruke, masline drage, Jer nas je strah pružiti ih pred Bogom! Zvoni zvoncem što ti visi o vratu, dobri magarče, Da bar glavu prignemo kad Gospodin prođe!”

(R. Kupareo, Na Cvjetnicu, 1935.)

Neka nam Gospodin svjetlošću svoje vječne ljubavi pomogne u vršenju primjera koji nam je dao te i mi vladamo poniznom ljubavlju i opraštanjem, traženjem i vršenjem volje Očeve koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (1Tim 2,4).

Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanski blagdan koji se slavi u nedjelju prije Uskrsa.

Cvjetnica (Cvjetna nedjelja) je uvod u Veliki tjedan, Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Svojim sadržajem započinje veliku temu Isusove muke smrti i uskrsnuća, takozvano “vazmeno otajstvo”.

Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama.

Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja. Ako nema pjevača muka se dakle može čitati. Običaj je da se grančice ponesu kući i stave za križ na zidu, a dio odnese u staju i polja.

Liturgijskim sadržajem, Cvjetnica snažno izražava bit tzv. Vazmenog misterija – kroz muku, smrt і poniženje Krist dolazi do života, pobjede і ulazi υ svoju slavu.

Staro је ime ονе nedjelje υ rimskoj liturgiji 4. і 5. stoljeća bilo Dominica de passione Domini, odnosno Nedjelja muke Gospodnje, јеr uvodi υ tajnu Velikog petka. Kasnije joj је ime Dominica in palmis, tj. Nedjelja cvjetnica. Do nаšіh dana ѕυ se sačuvala ova oba naziva і spojila ѕυ se υ jedan: Dominica in palmis de passione Domini – Nedjelja cvjetnica muke Gospodnje.

Inače, običaj posvećivanja maslinove ili grane nekog drugog stabla datira zapravo iz poganskih običaja brojnih naroda koji su od raznoraznih stabala rezali grane i stavljali ih u ambar, u kuću iznad ulaznih vrata i slično, a sve to prije ili nakon neke od svetkovinavezanih bilo za početak proljeća, žetve, ili pak kraja žetve ili vremena kad se obralo svo voće i povrće za tu godinu.

Slične blagdane poznaju i neki stari latinoamerički Indijanci, koji su također imali cvjetne svetkovine kojim asu pozivali bogove da prekriju zemlju cvijećem i plodovima. 

Danas je uobičajeno o Cvjetnici vjerovati da je to običaj koji potječe iz Biblije. Najčešće se u tom smislu navodi, kako je već navedeno, Isusov ulazak u Jeruzalem na magarcu, kad su mu svi vikali “Hosana sinu Davidovu” i mahali palminim granama.

MISNA ČITANJA – 2. TRAVNJA 2023.

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Veliki tjedan

Nedjelja, 2. 04. 2023.

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA

ČITANJA:
U procesiji s grančicama: Mt 21,1-11; U misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Mt 26,14 – 27,66

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Franjo Paolski, Božidara, Teodora, Leopold

NAPOMENA:
▪ Spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem vrši se procesijom ili svečanim ulaskom u čemu vjernici sudjeluju klicanjem, noseći grančice palme, masline ili drugo zeleno granje. ▪ Neka u danu bude samo jedna procesija i to prije mise na kojoj se okuplja najveći dio zajednice. Prikladno je da procesija krene iz neke manje crkve ili drugoga prikladnog mjesta. ▪ U misi, nakon navještaja Muke Gospodnje, koja se naviješta čitanjem ili pjevanjem, neka se ne izostavi homilija.

Prvo čitanje:

Iz 50, 4-7

Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.

Čitanje knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vješt

da znam riječju krijepiti umorne.

Svako jutro on mi uho budi

da ga slušam kao učenici.

Gospodin Bog uho mi otvori:

ja se ne protivih niti uzmicah.

Leđa podmetnuh onima što me udarahu,

a obraze onima što mi bradu čupahu,

i lica svojeg ne zaklonih

od pogrda ni od pljuvanja.

Gospodin Bog mi pomaže,

zato se neću smesti.

Zato učinih svoj obraz ko kremen

i znam da se neću postidjeti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 22, 8-9.17-18a.19-20.23-24

Pripjev:

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje:

Fil 2, 6-11

Ponizi sam sebe… zato Bog njega preuzvisi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Krist Isus, trajni lik Božji,

nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,

postavši ljudima sličan;

obličjem čovjeku nalik,

ponizi sam sebe, poslušan do smrti,

smrti na križu.

Zato Bog njega preuzvisi

i darova mu ime,

ime nad svakim imenom,

da se na ime Isusovo prigne svako koljeno

nebesnikā, zemnikā i podzemnikā.

I svaki će jezik priznati:

»Isus Krist jest Gospodin!« –

na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 26,14 – 27, 66

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pode glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.«

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: ‘Udarit će pastira i stado će se razbjeći’ Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!« Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici.

Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«

I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.

Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«

Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje!« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«

U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjedah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.

A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: »Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’«

Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« Isus je šutio.

Reče mu veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.«

Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!« Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«

A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«

Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!« On se tada stane zaklinjali i preklinjali: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.

A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: »Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.«

Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?« I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.

A o blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.« Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«

Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«

Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; medu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.« Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!« Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Tomislav Ivančić: Marijin križni put

POČETAK KRIŽNOGA PUTA

Oče, slutim neizrecivo bogatstvo Isusova puta do smrti na križu. Uputio sam se Mariji, ženi koju si izabrao za majku svoga Sina, da od nje naučim razumijevati Isusovo otkupljenje čovjeka kroz muku križa. Nadahni me svojim Duhom da je slijedim i tako dođem bliže Tvom Sinu, a po njemu k Tebi. Amen.

I. Isusa osuđuju na smrt

Kad mi je anđeo navijestio da ću roditi Isusa, svojim “neka mi bude” sva sam se opredijelila za to dijete i njegovo poslanje. Stala sam bez ostatka na njegovu stranu i odlučila vjerovati u njegov poziv bez pridržaja. Otada nisam imala drugog smisla života, nego samo njega. Sad sam ga gledala pred Pilatom. Moj narod ga je osudio, odbacio i predao Rimljanima da ga i oni kao okupatori mog naroda osude. Postala sam svjesna da sam tu i ja osuđena. Mislila sam kao on, sva moja životna zadaća i sreća bio je on i njegovo djelo. Sad je ta moja zadaća, moj smisao, moje opredjeljenje osuđeno. Bila sam kao i on odbačena. To je za mene bio kraj, posljednji životni put. Ja sam bila s njime osuđena na smrt.

Znaš li kako je to kad ti sve najdraže osude, popljuju, bace u blato? Sto tada raditi? Ostani uz Isusa, jer te on prima razočarana i rasplakana. Uz njega će se sve besmisleno opet osmisliti. Daj mi ruku da te povedem mome Sinu. Kad istražuješ svijet, ne očekuj pohvale i nagrade, nego gledaj je li to izvorna ljepota i bljesak istine. Neka se u tajnosti odvija tvoje traganje i izgaranje za istinu i ljubav. Ljudske prosudbe su fragmentarne. Bog vidi cjelinu. Ne boj se ljudskih osuda. Prepusti se Božjem sudu. On odlučuje.

II. Isus uzima na se križ

Gledala sam kako ulicama Jeruzalema, okrvavljen, znojan, iscrpljen, moj Sin nosi teški drveni križ na kojem treba izdahnuti. Ja sam mu darovala ljudski život, a sad mu ga moji sunarodnjaci hoće oduzeti. Više od trideset godina gradila sam njegovu budućnost i bila ponosna na nju. Samo sam za njega živjela. Sad u vrtlogu mržnje zaprepašteno gledam kako ide u smrt, a da mu ne mogu pomoći. Beskrajna volja da ga izbavim i neizreciva nemoć da to ostvarim nagomilali su se u meni kao grč bola i tjeskobno pitanje: zašto je zlo u svijetu tako moćno? Ima li negdje prostora gdje dobrota vlada i gdje pravda obasjava ljude? Prepoznala sam da je moj Sin Isus taj prostor. Htio je uzeti gomile zla na ramena da ih usmrti u svojoj smrti. To treperavo svjetlo davalo mi je snagu da ga slijedim. Zlo je izvor patnje. Prihvaćena patnja pobjeđuje zlo. Veličina i smisao života rađaju se kroz hrabro suočavanje sa zlom u patnji. Kad gubiš najdraža bića, gledaj naprijed, u susret koji će se dogoditi u vječnosti, a ne u prazninu koja iza njih zjapi, prijeteći da te pokopa u samosažaljenju. Prošla sam tim putem da te uzmem za ruku i ohrabrim. Uz tebe sam vjerno, ne boj se.

III. Isus pada prvi put pod križem

Dok je Isus padao, gotovo sam kriknula od straha da ga križ ne satre. Samo mi je jedna čežnja bila u srcu: da se digne i da još živi. Slabašna utjeha, jer on se penje prema smrti. Majka sam mu i svaki produžen tren njegova života meni je bljesak nade. Sve bih bila dala samo da sam ga mogla osloboditi od gomile koja ga je vukla prema Kalvariji. Mislila sam: samo da nikada tamo ne stignemo, da se pojavi neko čudesno izbavljenje…
Tako je srce molilo. On je trebao umrijeti i smrt je sada bila tu. Cesto mi je o tome govorio i sve sam shvaćala, ali majčino srce to ne prihvaća. S njime umirem i ja, jer ga ljubim i vjerujem u njega. Ljudski su koraci do smrti neodgodivi. Život je tu da se dadne, a ne sačuva. Uzalud se grozničavo brinuti da se sačuva što se sačuvati ne da. U darivanju je i neuništivost osobe. Kad padneš, ustani da još ljubavi daruješ nekome. Ohrabri se, prođi svijetom čineći dobro. Ne zaboravi, moja te molitva prati, nećeš se izgubiti. Bit ćeš tamo gdje sam ja.

IV. Isus susreće svoju svetu majku

Ni sama ne znam kako, ali odjednom smo se susreli na putu za Kalvariju. Nikad neću zaboraviti taj prodorni pogled mog Sina. Kao da je tražio nekoga tko razumije ovu besmislenu osudu. Svi su govorili da je izdajica naroda i da po Mojsijevu Zakonu treba umrijeti. Ja sam Židovka i za mene je Zakon bio ponos i svetinja. Srce mi se razdiralo. Gledala sam ga u oči i dala mu do znanja da sam čitava uz njega, na njegovoj strani. Zlo je zavelo ljude pa ne vide da je on Sin Božji i Spasitelj svijeta. Bilo mi je žao što ljudi nisu raskrinkali prividnu logiku sile mraka. Ali, i moj Sin bio je siguran da zajedno s njime idem do kraja, kako bih s njime s onu stranu smrti uskrsno živjela. Utješiti nekoga, to je reći mu da si s njime, da ga nećeš napustiti, da ćeš mu biti vjeran. S nekim tko je na tvojoj strani mogu se izbjeći sve smrti i oživjeti mrtva duša. Ljubav je srce vjernosti.

V. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Odjednom je povorka zastala. Zadrhtalo mi je srce. Što se dogodilo? A onda sam ugledala kako prisiljavaju Šimuna iz Cirene da ponese križ moga Sina. Gledala sam kako iza Šimuna tetura od iscrpljenosti moj Sin. Imala sam osjećaj kako me boli svaka njegova rana. Vjerovala sam u smisao njegove odbačenosti. Često smo u dugim večerima znali o tome razgovarati, osobito nakon Josipove smrti.
Ali, sad sam se pitala ima li boli kao što je moja. U takvom stanju, dobrota čovjeka obasja i doda mu snage da ne klone. Tu dobrotu sam sada vidjela u Šimunu, koji je mome Sinu pomogao nositi križ. Više nisam bila sama na strani moga Isusa. Zlo je postajalo sve manje uvjerljivo.
Znaš, dobrota se brzo rasprostre od srca do srca. Ima dobrote u svakom ljudskom biću. Ona je tvoj saveznik. Svi su ljudi u svijetlim dubinama srca uz tebe. Tamo je skriven žižak sućuti. Kad se on razgori, sažeže svako zlo. Plamen ljubavi uništi mnoštvo krivica i zločina. Ima u svijetu nade.

VI. Veronika pruža Isusu rubac

Vidjela sam krvavo, prašnjavo, znojno, iznakaženo lice svog Sina. Htjela sam, samo kad bih mogla, obrisati njegovo lice. Veronika je pročitala tu želju u mojim očima. Progurala se do Isusa i pružila mu rubac. Isus se prenuo, bljesak ljubavi ga je obasjao. Uzeo je rubac i obrisao lice. Bila sam na trenutak utješena. Isus je vidio da nas ima na njegovoj strani. Kad se Veronika vratila, ugledale smo Isusovo lice na rupcu. U svakom patničkom licu krije se Božji lik. “Što god učinite jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili”, rekao je Isus. Dobro je liječiti iznakaženost ljudskih lica kako bi na njima zasjalo Isusovo lice. Do Boga se dolazi kroz ljubav prema čovjeku. Tu se najbrže iskusi Božja blizina. Potrebno se progurati do čovjeka, imati razumijevanja za njegove jadikovke, ostati uz čovjeka napuštena. Kalvarijska povorka još se uvijek provlači ulicama sela i gradova. Isus je još na križnom putu u udovima svoje Crkve. On je patnik u patnicima svijeta i zove srca Veronika, da mu se približe, otaru patnju i vrate se s njegovim likom u duši. Najveća sreća je moći ljudima činiti dobro.

VII. Isus pada drugi put pod križem

Padati pod teretom križa značilo je otvoriti nove rane. A Isus je već sav bio jedna rana. Svaki pad mogao je biti posljednji, bilo zbog nove ozljede, bilo zbog bijesa vojnika. Zato me je duboko zabolio svaki Isusov posrtaj. Znala sam da je Isus Sin Božji, a ne samo moj Sin. Kao mač zarinut u srce osjećala sam zato okrutnost ljudi. Oni ubijaju svoga Stvoritelja i to krajnjim prezirom. Što može očekivati svijet od budućnosti dok ubija svoj izvor, Svemogućega, korijene i srce svog bića? Čudo da svijet još uopće postoji! Što ga još drži? Drži ga moj Sin pod teretom križa. Na njega se sručila sva zloća svijeta. On drži i danas svijet da se ne sunovrati u samorazaranje. Samo zato svijet ima budućnost. Isus pada da bi se svijet digao na duhovnu razinu čovjekoljubivosti. Svijet postoji jer ga voli Isus.
Osloni se na Isusov pad i ostat ćeš na nogama, uspravan i pošten. Evo ti ruke da te vodim kako bi volio svijet kao što ga voli Isus.

VIII. Isus tješi jeruzalemske žene

Usred vike, psovke, ruganja i galame začuo se plač, naricanje, glasna tuga. Na licima žena iz Jeruzalema tekle su suze. Pomislila sam kako će Isus reagirati. Isus je dobrohotno prihvatio ljubav. Dapače, počeo ih je tješiti. Upozorio ih je na ozbiljnost ljudske egzistencije. Ako Božji Sin trpi razjarenu ljudsku zloću, onda će tim putem ići i svi koji ga slijede. Potrebno je plakati nad svakim čovjekom. Nije najveća nesreća tjelesna patnja; daleko ubojitija i bolnija je moralna, jer ona ne vodi do tjelesne, nego do vječne smrti. Tom patnjom je natopljen svijet. Isus plače nad tom patnjom i odlučno se s njom sukobljava da je razotkrije i razori.
Ima patnji za koje treba Bogu zahvaljivati, jer su otkupiteljske. Ima tjelesnih patnji koje pomažu otkloniti moralne, učiniti temeljni zaokret prema zakonitosti savjesti i evanđelja. Patnje mučenika i junaka podižu nas i ohrabruju. Život treba uložiti za nešto za što se isplati živjeti i umirati. Samo se tako on sačuva i umnoži. Na tom putu ne očekuj utjehu ljudi, iako je ona plemenita. Ona te ne može osnažiti za velike pothvate. Traži Božju utjehu u časovima tjeskobe i drhtanja. Samo je u Bogu snaga i spasenje, u njega se uzdaj u svako doba.

IX. Isus pada treći put pod križem

Nijedan pad nije moga Sina mogao zaustaviti da stigne na Kalvariju. Neka neshvatljiva snaga ga je vukla. S revnošću kojom se mi trudimo sačuvati život, on se trudio da ga izgubi. Isus je živio u sasvim drugim dimenzijama negoli ljudi. Pasti i zajaukati pod teretom kušnji, boli i tjeskobe nije znak slabosti, nego odlazak u dimenziju života iz koje se pruža vertikalna vizija svijeta. Padovi nas podsjećaju tko smo, od kakvog srno tkiva sazdani i kamo idemo. Oni nas upozoravaju da smo putnici, a ne stanovnici zemlje. Treba se vezati uz neprolazno, uz vrednote duha, uz Boga i njegov plan s nama. Kad to zaboravimo, stizat će nas udarci, bolesti će nas prikovati uz krevet, bol nas podsjetiti da smo opet otpali od izvorne vizije, a blizina smrti nas uvjeriti u hitnost zaokreta ka traženju istine i prepuštanju ljubavi. Sve su to glasnici neba da se ne izgubimo.
Ne boj se, doći će jutro, raspršit će se magle, zaustaviti bol, izgubit će neprijatelji čovjeka. Ne zaustavljaj se u trenutnom grijehu, u sadašnjoj bolesti, u razočaranju od jučer, u fiksiranju na negativno. Udarci su tu da nam otvore oči i okrenu nas Ocu.

X. Isusa svlače

Dok hodam uz Kalvariju za svojim Sinom, sjećam se Simunova proroštva: “A i tebi će samoj mač probosti dušu.” Odbačen je i nepravedno osuđen Isus. Tukli su ga, bičevali, pljuvali mu u lice, trnovom krunom raskrvarili glavu, natovarili mu teške balvane na ramena i s dvojicom ga razbojnika vodili na mjesto raspeća. Uzeli su mu čast, slobodu, život. Njegovo dostojanstvo bacaju u blato, provaljuju nasilno vrata njegove intime i tako ga svestrano žele obezvrijediti i izbaciti iz svijeta živih i povijesti čovječanstva. Svi su me ti mačevi pogađali i ranjavali. Majka sam mu. Čeznula sam da bude velik, častan, dostojanstven, sretan, slobodan. Vjerovala sam u njegovo mesijansko poslanje. Sad sam ponovo morala o svemu prebirati u srcu. Samo sam mu tako mogla biti blizu. Morala sam se odreći svih majčinskih snova i prihvatiti Božji plan. Znala sam, ništa ne smije ostati od mentaliteta svijeta u meni, sve treba napustiti i obući mentalitet moga Sina.
Dok zemaljski život poput odijela klizi niz tvoje godine, ne žali. Obuci se u neprolazno, u Božje, u nebesko. Tu je snaga da izdržiš pri svim udarcima života. Oni će stalno dolaziti da ispitaju čvrstoću tvoje vjernosti neprolaznoj Božjoj humanosti.

XI. Isusa pribijaju na križ

Gledala sam dok su ga pribijali na križ. On više ne može prolaziti svijetom liječeći svaku bolest i svaku nemoć. Križ je njegova posljednja postaja. Motrila sam kako odlazi nekud daleko, izmiče očima, a da ga ne mogu zaustaviti. On odlazi i pitam se ima li još na zemlji mjesto gdje ja mogu živjeti. S njime je otišlo sve što sam imala i bila. Kako ću se vratiti s Kalvarije kad me nema, kad sam s njime pribijena na križ, s njime umirem? Dok potmulo odjekuju udarci čekića, neki užas ispunja prostore Kalvarije. Tu ljudi ubijaju svoga Stvoritelja. Tu je zločinstvo svijeta doseglo vrhunac. Tko da očisti more zloće u svijetu? Moj Sin Isus dopušta da se sav pakao svijeta svali na njega, da ga onda zajedno sa sobom povuče u smrt, a uskrsnućem stvori bolji svijet. To mi je dalo snage da izdržim svu bešćutnost krvnika i sudaca. Važno je da je duh jak, tada će izdržati i slabo tijelo.

XII. Isus umire na križu

Bolni se jauk prolomio Golgotom kad su uzdigli moga Sina na križu. Tada mi je došlo u sjećanje: otac moga naroda Abraham žrtvovao je sina Izaka, moj narod žrtvovao je pashalno janje, bezbrojne su se žrtve prinosile u hramu u Jeruzalemu. Sad se prinosi jedinstvena, božanska žrtva, neokaljani jaganjac, Sin Božji i moj Sin. Povijest čovječanstva ima slobodan izlaz iz ropstva krivice i slobodan ulaz u domovinu u koju je prvi ušao kroz smrt moj Sin. To se dokončalo ropstvo, a počeo sveopći povratak Ocu. Križ je novi žrtvenik. Žrtva nije uništenje nego preobraženje, nije smrt nego život, nije kraj nego početak. Čula sam kako Isus u ruke Očeve predaje svoj život i zajedno s njime sam sebe i njega prinijela i ja Svevišnjemu. A onda mi je povjerio Ivana i sve vjerne njegovom putu. Učinio me majkom brojnih naroda. Tada je izrekao čin poslušnosti Ocu: “Svršeno je”. Ispunjeno je sve što je htio Otac. Počinje novi svijet.
Na Kalvariji završava put staroga svijeta. Vrati se kući i vjeruj Radosnoj vijesti!

XIII. Isusa skidaju s križa

Kad se bijes zla do kraja iskalio na Isusu, smjeli smo prići i preuzeti brigu za njegovo mrtvo tijelo. Dok sam ga držala u naručju, sjetila sam se trenutka kad sam ga u štalici izvan Betlehema prvi put uzela u naručaj. Rodio se u izgnanstvu i bit će pokopan u progonstvu. U tuđoj je kući rođen i u tuđem grobu pokopan. Nije imao mjesta gdje bi glavu naslonio. Nisu ga primili u Betlehemu, u Nazaretu su ga htjeli strmoglaviti niz stijenu, u Jeruzalemu su ga raspeli. Dok sam gledala njegovo mrtvo tijelo, mač boli otvorio mi je novu ranu. Tijelo koje sam s najdirljivijom ljubavlju nosila, hranila, njegovala, sad je bilo masakrirano, iznakaženo, izbodeno, da ga se jedva moglo prepoznati. Prije tridesetak godina donijela sam ga na svijet, sada ga moram iznijeti iz svijeta. Onda sam ga s radošću i ponosom rodila, sad ga s neizmjernom tugom i ponižena spremam za ukop. Dok su Josip iz Arimateje i Nikodem zajedno s Ivanom i ženama skidali tijelo moga Sina, pogled mi se zadržao na drvu križa. Na početku ljudske povijesti s drva spoznaje dobra i zla ubrali su prvi ljudi plod neposluha i nepovjerenja prema Stvoritelju. Sad uzimamo sa stabla križa moga Sina, kojem je hrana bila vršiti volju Očevu. Pomislih kako ovdje prestaje zla kob čovječanstva.
Važno je i u najbesmislenijoj patnji otkriti Božji plan, uhvatiti Stvoriteljevu misao i u njoj smisao. Tad je moguće izdržati sva obespravljenja i poniženja. Nad Isusovom patnjom lebdi nada uskrsnuća. To me drži.

XIV. Isusa polažu u grob

Sunce je bilo na zalazu. Trebali srno požuriti s ukopom, jer je bilo predvečerje subote i židovska Priprava. Dok smo odlazili od groba, nisam se mogla pomiriti s pomisli da je to konačni rastanak. Govorio je meni i učenicima da će treći dan uskrsnuti. To mi je davalo nadu, bilo mi je kao da će se on ponovo roditi svijetu i u njemu nadvladati zloga, a uvesti čovjekoljubive odnose. Kao što sam povjerovala anđelu Gabrijelu da će se iz mene roditi, povjerovala sam i njemu da će se opet kao Sin Svevišnjega roditi iz utrobe groba. Nešto je neuništivo visjelo u zraku. Protivnici su se bojali njegova groba, apostoli su slutili uskrsnuće, a ja sam molila i vjerovala. Majčinsko me je srce uvjeravalo da će se Isusova riječ ispuniti. Čekala sam probdjevši noć od petka na subotu, nestrpljivo požurivala vrijeme da prođe subotnji dan i u ljubavi iščekivala da se njegov grob pretvori u mjesto preobraženog života. Stražari su čuvali grob, a učenici od strana pred Zidovima zakračunali vrata. Učinilo mi se kao da je vrijeme stalo i kao da su nebo i zemlja zaustavili dah od iščekivanja događaja koji će uslijediti. Sin je Božji sve izvršio što je Otac naumio. Sad je Otac bio na potezu. Grobovi više nisu mjesta beznadne tuge i posljednjeg rastanka, jer je u grob sišao Sin Božji. Život vječni se rađa.

XV. Isus uskrsava iz groba

Nedjeljno jutro, zora novog čovječanstva je svitala. Sve se događalo poput munje. Anđeo je otvorio grob, a od straha pred njim zadrhtali stražari. Žene su trčale da jave vijest o praznom grobu, a Ivan i Petar jurili bez daha da se o tome uvjere. Isus se ukazivao živ, preobražen, zdesna Ocu, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Strelovito se širila Isusova poruka povjerenja: “Ne bojte se, mir vama, samo vjerujte! Pogledajte ruke moje i noge. Ja sam to. Ispunilo se sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.” Vijest se munjevito širila. Kao baklju rnira jedni su drugima predavali vijest: “Doista, uskrsnuo je Gospodin i ukazao se Simunu!” Duh je moj kliktao od radosti. Sve mi je bivalo jasnije zašto je moj Sin s križa rekao Ivanu: “Evo ti majke”, a onda meni: “Evo ti Sina.” Navijestio mi je da ću po istom Duhu po kojem sam njega začela, sudjelovati u rađanju njegova Tijela Crkve. Bit ću po Božjoj milosti Majka Crkve. Opet sam mu ponavljala svoj čvrsti i vjerni: da, neka mi bude po tvojoj riječi. Otada nosim sve vas vjernike i sve ljude u srcu. Samo jedno želim: privesti vas svome Sinu i tako učiniti spašenima i nositeljima spasa drugima na putovima povijesti. Radosna sam zbog ovoga susreta na križnom putu moga Sina. Neka se odsada vaši životi stalno okreću svjetlu uskrsa i nose tu vijest svakom čovjeku.

ZAVRŠETAK KRIŽNOGA PUTA

Oče, hvala na ovom hodu s Marijom za Tvojim Sinom. Nisam više isti. Idem živjeti za druge, kao Isus. Odlučujem hodati svijetom čineći dobro. Obasjan svjetlom križa i blještavilom uskrsa prepoznajem u Isusu srce svijeta. Sad znam kome sam povjerovao. Svoje odluke stavljam u Tvoje ruke, Oče. Ti me jačaj, diži, liječi i vodi za ruku do kraja mog križnog puta. Hvala za Tvoju Crkvu u kojoj zajedno s drugima hodam Tebi u susret. Amen.

(Dr. Tomislav Ivančić)

Pin It