Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 9. LIPNJA 2023.

Kako kažu da je Krist sin Davidov?

IX. tjedan kroz godinu

Petak, 9. 06. 2023.

ili: Sv. Efrem, đakon i crkveni naučitelj

Svagdan

ČITANJA:
Tob 11,5-17; Ps 146,1b-2.6c-10; Mk 12,35-37

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Efrem, Diomed, Kolumban, Rikard, Ranko

Prvo čitanje:

Tob 11, 5-17

Udario si me pa me ozdravio, i, evo, gledam sina svoga!

Čitanje Knjige o Tobiji

U one dane: Ana je danomice sjedila uz put navrh brežuljka, odakle je mogla vidjeti nadaleko. I dok je odanle motrila neće li joj se sin vratiti, izdaleka ga opazi i smjesta prepozna da joj to dolazi sin pa potrči i dojavi mužu: »Evo, vraća se sin tvoj!«

A Rafael reče Tobiji: »Čim uđeš u kuću, odmah se pokloni Gospodinu, Bogu svome, i zahvali mu, pa pristupi svom ocu i poljubi ga. Potoni mu odmah namazi oči ribljom žuči što je nosiš sa sobom. Znaj dobro: smjesta će mu se otvoriti oči, i otac će tvoj vidjeti sunce nebesko te se obradovati što te vidi.

Pas, što ih je pratio na putu, pretekne ih te dođe kao glasnik, radosno mašući repom i umiljavajući se.

Ustade slijepi otac te potrča spotičući se, dade ruku sluzi i pohrli ususret svom sinu; zagrli ga i poljubi zajedno sa svojom ženom, te oboje proplaka od radosti. Pošto se nato poklone i zahvale Bogu, sjednu. A Tobija uzme riblje žuči i njome namaže ocu oči. Nakon oko pola sata poče mu se nešto bijelo, poput ljuske jajetove, ljuštiti s očiju. Tobija mu to rukom izvuče iz očiju i on umah progleda. Nato svi stadoše slaviti Boga, i on i njegova žena i svi koji su ih znali. Tobija probesjedi:

»Blagoslivljam te, Gospodine Bože Izraelov!

Udario si me pa me ozdravio,

i, evo, gledam Tobiju, sina svoga!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 146, 1b-2.6c-10

Pripjev:

Hvali, dušo moja, Gospodina!

Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg,
dok me bude, Bogu svom ću pjevati.

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Evanđelje:

Mk 12, 35-37

Kako kažu da je Krist sin Davidov?

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci

kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome:

Reče Gospodin Gospodinu mojemu:

‘Sjedi mi zdesna

dok ne položim neprijatelje tvoje

za podnožje nogama tvojim!’

Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?«

Silan ga je svijet s užitkom slušao.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Litanije svetoj hostiji – zaboravljena molitva svete Faustine Kowalske

Sveta Faustina Kowalska, jedna od najvećih mističarki Crkve 20. stoljeća, moleći pred Presvetim, u svom dnevniku zapisala je ovu prelijepu ali manje poznatu molitvu Milosrdnom Isusu prisutnom u maloj bijeloj hostiji.


Sveta Hostijo, koja sadrži zavjet Božjeg milosrđa za nas i posebno za jadne grešnike, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, u kojoj se nalazi Tijelo i Krv Kristova kao dokaz beskrajnog milosrđa prema nama, a posebno prema jadnim grešnicima, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, Ti skrivaš u sebi vječni život i beskrajno milosrđe, koje nam se bogato dariva, a posebno prema jadnim grešnicima, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, u kojoj se nalazi milosrđe Oca, Sina i Duha Svetoga, a posebno prema jadnim grešnicima, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, u kojoj se nalazi beskrajna cjelina milosrđa i koja plaćaš sve naše krivice, posebno jadnih grešnika, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, koja u sebi skriva vatru najčišće ljubavi, koja izgara u krilu Vječnog Oca kao u beskrajnom ponoru za svih nas, a posebno za jadne grešnike, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, koja skriva lijek protiv naših nemoći; teče iz beskrajnog milosrđa kao iz nekog izvora za nas i za jedne grešnike, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, u kojoj se nalazi rez između Boga i nas po beskrajnom milosrđu za nas, a posebno jadnim grešnicima, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, u kojoj se nalaze svi osjećaji preslatkog Srca Isusova za nas, a posebno za jadne grešnike, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, naša jedina nado u svim patnjama i protivštinama života, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, naša jedina nado u tami i unutarnjim i vanjskim olujama, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, naša jedina nado u životu i u času smrti, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, naša jedina nado u neuspjesima i u poplavi očaja, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, naša jedina nado u prijevari i izdaji, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, naša jedina nado u tami i bezbožnosti koja preplavljuje svijet, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, naša jedina nado u čežnji i boli, u kojoj nas nitko ne može razumjeti, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, naša jedina nado u patnji i sivilu svakodnevice, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, naša jedina nado u slomu naših očekivanja i nastojanja, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, naša jedina nado usred neprijateljskih strijela i nastojanja pakla, uzdam se u Tebe!

Sveta Hostijo, uzdam se u Tebe kad patnje nadilaze moje snage i kad vidim da su bezuspješna moja nastojanja.

Sveta Hostijo, uzdam se u Tebe kad oluje razdiru moje srce i kad moj zaplašeni duh upada u očaj.

Sveta Hostijo, uzdam se u Tebe kad mi se srce trese i smrtni znoj pokriva čelo.

Sveta Hostijo, uzdam se u Tebe kad se svi urote protiv mene i neutemeljeni očaj prodire u moju dušu.

Sveta Hostijo, uzdam se u Tebe kad se moje oči ugase za sve zemaljsko i moj duh ugleda prvi put nepoznate svjetove.

Sveta Hostijo, uzdam se u Tebe kad moje dužnosti nadilaze moje snage, a neuspjeh je moj stalni pratilac.

Sveta Hostijo, uzdam se u Tebe kad mi se čini teškim vršenje kreposti i kad se priroda buni protiv toga.

Sveta Hostijo, uzdam se u Tebe kad su mi upućeni neprijateljski udarci.

Sveta Hostijo, uzdam se u Tebe kad su muka i napor osuđeni od ljudi.

Sveta Hostijo, uzdam se u Tebe kad se oglasi Tvoj sud nada mnom – tad se pouzdajem u more Tvog milosrđa.

O Presveto Trojstvo, uzdam se u Tvoje beskrajno milosrđe. Bog je moj Otac i kao Njegovo dijete imam svako pravo na Njegovo božansko Srce. Što je veća tama neka je savršenije naše pouzdanje u Njega. Amen.

sveta Faustina Kowalska (Dn. 356-357)

“Vječni život mora započeti već ovdje na zemlji u svetoj pričesti! Svaka pričest osposobljuje te ujediniti se s Bogom u vječnosti.” (Isus svetoj Faustini, Dn. 1811)

Što je Tijelovo i kako je nastalo?

Danas s radošću u dušama slavimo blagdan Tijelova (latinski Corpus Christi). Spominjemo se ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak, pričesti, sakramenta tijela i krvi Kristove, kao uspomenu na posljednju Kristovu večeru. 


Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove jedan je od najznačajnijih blagdana u katoličkoj liturgijskoj godini.

Blagdan koji je među katolicima važan iz razloga jer je riječ o svetkovini u spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.

Njime se slavi ustanovljenje Presvetog Oltarskog Sakramenta i misne žrtve, što je Krist učinio na Posljednjoj večeri, prije svoje muke i smrti na križu.

Tijelovo je blagdan kada se procesijama kroz gradove javno svjedoči vjera.

Tijelovo je jedan od četiriju zapovjednih blagdana Katoličke crkve, pomiče se ovisno o Uskrsu i uvijek se slavi u četvrtak nakon svetkovine presvetog Trojstva.

Blagdan je to sakramenta u kojem se, kako kršćani vjeruju i svjedoče, na nevjerojatan i neopisiv način daruju Božja ljubav i milosrđe.

Na Tijelovo se izlaže Presveti sakrament

Noseći ga ulicama gradova i naselja u procesiji, vjernici sa svojim svećenicima tako javno svjedoče svoju vjeru.

Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.

Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ta dva događaja papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik posumnjao u to čudo.

Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.

Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II.(1503-1513.), koji zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik papa Leon X..

Od toga vremena u Ludbreg dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava Predragocjene Krvi Kristove.

Od 2001. godine Tijelovo je u Republici Hrvatskoj proglašeno državnim blagdanom i neradnim danom.

Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva, odnosno svaki deveti četvrtak nakon Uskrsa.

Presvetom Tijelu Isusovom i Predragocjenoj Krvi Kristovoj posvećena su mnoga naselja, župe i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Sopot, Zagreb-Kozari Bok, Zagreb-Mošćenička, Trešnjevka, Zagreb-Tuškanac, samostanska kapela Klanjateljica Krvi Kristove, Petrovina kod Jastrebarskog, Ludbreg, Kučiće kod Omiša).

MISNA ČITANJA – 8. LIPNJA 2023.

Tijelo je moje jelo istinsko; krv je moja piće istinsko.

IX. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 8. 06. 2023.

PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO

Svetkovina

ČITANJA:
Pnz 8,2-3.14b-16a; Ps 148,12-15.19-20; 1Kor 10,16-17; Iv 6,51-58

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Medardo, Fortunat, Vilim, Žarko

Prvo čitanje:

Pnz 8, 2-3.14b-16a

Hranio te manom za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu: »Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi i iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih.

Nemoj zaboraviti Gospodina, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 148, 12-15.19-20

Pripjev:

Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!

Drugo čitanje:

1Kor 10, 16-17

Jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 6, 51-58

Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Papina operacija trajala tri sata i prošla bez komplikacija

Laparotomija i plastična operacija trbušne stijenke s protezama kojoj je papa Franjo bio podvrgnut u srijedu 7. lipnja u ranim poslijepodnevnim satima u Poliklinici Gemelli protekla je „bez komplikacija“ i trajala je „tri sata“, izvijestio je ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni, prenoseći najnovije informacije o Papinoj operaciji.


Tiskovni ured Svete Stolice je u srijedu ujutro pojasnio kako je operacija postala nužna „zbog hernije koja uzrokuje rekurentne, bolne i pogoršavajuće subokluzivne sindrome”.

U priopćenju je ravnatelj Bruni izvijestio kako će hospitalizacija pape Franje trajati nekoliko dana „kako bi se omogućio normalan postoperativni tijek i potpuni funkcionalni oporavak”.

Operativni zahvat izveo je tim profesora Sergija Alfierija koji je Papu operirao i prije dvije godine. Kirurg Alfieri je nakon operacije izvijestio da je Sveti Otac dobro, budan je i sabran te da se već našalio.

Liječnik Alfieri na brifingu je rekao novinarima da je operacija prošla bez komplikacija i da se očekuje da će se Papa potpuno oporaviti u uobičajenom roku za takvu intervenciju.

Potvrdio je da kirurški zahvat nije bio hitna operacija. „Da je bio hitan slučaj, intervenirali bismo jučer kad je došao u bolnicu na zakazanu CT pretragu“, rekao je.

„Operacija i opća anestezija prošli su bez komplikacija“, rekao je dr. Alfieri, kazavši da je Sveti Otac dobro reagirao.

Odgovarajući na pitanja novinara, dr. Alfieri je rekao da takva operacija obično zahtijeva oko sedam dana u bolnici za oporavak.

Istaknuo je da će zbog dobi pape Franje „poduzeti sve mjere opreza“ i odlučiti u nadolazećim danima kako upravljati njegovim oporavkom nakon operacije.

Dr. Alfieri je ponovio da i tijekom ovog zahvata i prošlog, 2021. godine, nije pronađeno ništa maligno, niti su otkrivene druge patologije ili bolesti.

Dr. Alfieri je izjavio da „Sveti Otac nikada nije imao problema” s općom anestezijom, „ni danas ni prije godine“.

Glasnogovornik Bruni informirao je da su sve Papine audijencije obustavljene do 18. lipnja.

Brojni biskupi diljem svijeta pozvali su u srijedu na molitvu za Papu.

SVETAC DANA – SV. ANTONIO MARIA GIANELLI

Današnji je sveti zaštitnik Antonio Maria Gianelli, talijanski biskup i osnivač redovničkih družbi. Rodio se 12. travnja 1789. u Cerreti, naselju općine Carro (provincija La Spezia, Ligurija).

Seljački, napoličarski sin, odličan učenik, od malena je pokazivao želju za duhovnim zvanjem pa ga je zaštitnica njegove obitelji, imućna i pobožna udovica odvela u Genovu i upisala u sjemenište. Ona ga je i dalje pomagala na njegovu putu do oltara. Pokazivao je naročiti smisao i izvanrednu sposobnost kao propovjednik pa je propovijedao već kao đakon. Zaređen je za svećenika 1812. i s velikom revnošću obavljao je raličite svećeničke službe. Bio je vrsni vjeroučitelj, djelovao kao profesor govorništva u kolegiju pijarista (od 1815) i profesor govorništva i književnosti u nadbiskupskom sjemeništu (od 1816), a bavio se i dobrotvornim radom. Grad Genova pamti ga kao glasovitog propovjednika i ispovjednika u svim važnim prigodama i na velikim svetkovinama, a plodnu pastoralnu službu obavljao je od 1826. kao nadžupnik u Chiavariju (Ligurija). Služio se modernim metodama i sastavio bogatu župnu kartoteku. Osnovao je različite ustanove i udruge, među njima družbe misionara i oblata svetog Alfonsa Liguorija.

Posebno je značajan kao utemeljitelj redovničke družbe Marijinih kćeri od voćnjaka (Figlie di Maria Santissima dell’Orto), osnovane 1829, posvećene odgoju i naobrazbi siromašne ženske mladeži i dobrotvornom radu po bolnicama i gostinjcima. Njegove redovnice (“gianelline”) proslavile su se junačkom hrabrošću i ustrajnošću za vrijeme pošasti kolere, kada su dvorile bolesnike uz opasnost za vlastiti život. Imenovan je 1838. biskupom u Bobbiju (provincija Piacenza, Emilia-Romagna). Kao biskup posebno se posvetio pučkim misijama, duhovnim vježbama i obnovi sjemeništa. Neumorno je posjećivao župe u svojoj biskupiji. Na glasu čudotvorac, preminuo je na današnji dan, 7. lipnja 1846, u Piacenzi. Blaženim ga je proglasio 1925. papa Pio XI, a svetim 1951. papa Pio XII. Zaštitnik je Bobbija te mnogih naselja, župa i crkava. Njegove Marijine kćeri djeluju i danas uspješno u Europi, Latinskoj i Sjevernoj Americi, Aziji i Africi, s više od 780 redovnica u 125 samostana.

Preuzeto s zupa.jastrebarsko

MISNA ČITANJA – 7. LIPNJA 2023.

Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

IX. tjedan kroz godinu

Srijeda, 7. 06. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Tob 3,1-11.24-25; Ps 25,2-5ab.6.7bc-9; Mk 12,18-27

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Kolman, Robert, Radoslav, Antun de Fatatis

Prvo čitanje:

Tob 3, 1-11.24-25

Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Boga višnjega.

Čitanje Knjige o Tobiji

U one dane: Tobija protuži i kroz suze poče moliti:

»Pravedan si, Gospodine,

i svi su sudovi tvoji pravedni,

a svi putovi tvoji milosrđe, istina, pravičnost.

Ali sada, Gospodine, spomeni me se:

ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha,

i ne spominji se prijestupa mojih

ni prijestupa mojih roditelja.

Uistinu, nepokorni bijasmo zapovijedima tvojim,

i zato smo predani pljački, prognanstvu i smrti

za priču i ruglo svim narodima

među koje si nas razasuo.

Ali sada, Gospodine, veliki su tvoji sudovi

zato što nismo postupali po tvojim zapovijedima

i nismo iskreno hodili pred tobom.

Ali sada, Gospodine, postupaj sa mnom po svojoj volji

i odluči da u miru prihvatiš moj duh,

jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.«

Istoga dana i Saru, kćer Raguelovu — u Ekbatani, gradu Medijskome — izruži jedna sluškinja njezina oca zbog toga isto je sedam muževa za koje je Sara pošla zloduh Asmodej ubio čim su ušli k njoj. I kad ona ukori djevojku s grijeha, djevojka će joj: »Nikad mî ne vidjele od tebe ni sina ni kćeri na zemlji, ubojice svojih muževa! Hoćeš li i mene ubiti, kao što već pobi sedam muževa?«

Kad je Sara to čula, ode u gornju odaju svoje kuće; tri dana i tri noći nije jela ni pila nego se sva predala molitvi te kroz suze Boga prosila da je izbavi od toga rugla.

Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Boga višnjega. I bi poslan sveti Rafael, anđeo Gospodnji da ih oboje izliječi — njih kojih se molitve istovremeno vinuše pred lice Gospodnje.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 25, 2-9

Pripjev:

K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju

U tebe se uzdam, Bože moj:
ne daj da se postidim,
da se ne vesele nada mnom dušmani!
Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće:
postidjet će se koji se lako iznevjere.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi —
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnika on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Evanđelje:

Mk 12, 18-27

Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođu Isusu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svom. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za luturgijski pastoral

MISNA ČITANJA – 6. LIPNJA 2023.

Caru podajte carevo, a Bogu Božje!

IX. tjedan kroz godinu

Utorak, 6. 6. 2023.

ili: Sv. Norbert, biskup

Svagdan

ČITANJA:
Tob 2,10-23; Ps 112,1-2.7b-9; Mk 12,13-17

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Norbert, Artemije, Paulina, Neda, Klaudije, Aleksandra, Berta

Prvo čitanje:

Tob 2, 10-23

Ne reče žalne riječi na Boga što je udaren sljepoćom.

Čitanje Knjige o Tobiji

Jednog dana Tobija, umoran od ukopa, dođe kući, zavali se uza zid i zaspi. Dok spavaše, iz lastavičjega mu gnijezda tople izmetine padoše na oči, te oslijepi.

Gospodin dopusti da ga snađe to iskušenje, kako bi potomstvo imalo primjer strpljivosti kakva bijaše u svetoga Joba. Jer, kako se od djetinjstva uvijek bojao Boga te čuvao njegove zapovijedi, ne reče žalne riječi na Boga što je udaren sljepoćom; osta postojan u strahu Božjem, hvaleći Boga sve dane života svoga. I kao što se ono Jobu rugahu kraljevi, tako rodbina i suplemenjaci ismjehivahu njega i njegov život: »Gdje li ti je nada radi koje si davao milostinju i obavljao ukope!« A Tobija ih prekoravaše: »Ne

zborite tako! Ta sinovi smo svetaca te iščekujemo onaj život kojim će Bog obdariti one što mu se nikad ne iznevjere.«

Tobijina žena Ana polazila danomice na tkalački posao; od rada svojih ruku donosila bi živež što ga zarađivaše. Tako jednom dobi i donije kući jarića. Muž njezin začu večanje pa primijeti: »Pazite da možda nije ukradeno; vratite ga gospodarima, jer nam nije dopušteno ni jesti ni dotaći ukradeno!«

Razgnjevi se žena na to pa će mu: »Očito, zaludu ti nada; sada na vidjelo izađoše tvoje milostinje!« Tima ga je i takvim riječima grdila.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 112, 1-2.7b-9

Pripjev:

Stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.

Blago čovjeku koji se boji Gospodina
i koji uživa u naredbama njegovim:
moćno će mu biti na zemlji potomstvo,
na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

Stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.
Postojano mu je srce, ničeg se ne boji,
neprijatelje svoje prezire.

On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.

Evanđelje:

Mk 12, 13-17

Caru podajte carevo, a Bogu Božje!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pošalju Isusu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Carevo podajte caru a Bogu Božje!« I divili su mu se.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

(VIDEO) Fra Jozo Zovko o progonu, tajni i značenju župe Međugorje

Fra Jozo Zovko (19. ožujka 1941., Uzarići, župa Široki Brijeg) je bh. hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca. Duhovnik je brojnih udruga koje su izrasle na međugorskim porukama. Danas živi i radi u Zagrebu u franjevačkom samostanu Hercegovačke franjevačke provincije.

Agape RTV

Školovanje

Rodio se 1941. kao osmo u obitelji od desetero djece u Uzarićima, župa Široki Brijeg. Osnovnu je školu pohađao Širokom Brijegu. 1957. je godine ušao u sjemenište u Bolu na otoku Braču. 1962. je ušao u novicijat u Franjevačkom samostanu na Humcu, Ljubuški. U Sarajevu studira teologiju od 1963. godine. Svećeničke je sakramente primio lipnja 1967. godine. Nakon zaređenja studij je nastavio u Ljubljani.

Duhovnički rad

Nakon što je završio studij, otišao je službovati u župu Konjic, a potom je bio kapelan župi Čerinu. Bio je članom komisije Paxa za izradu katekizama i vjeronaučnih priručnika, koja je bila pri ondašnjem vijeću biskupske konferencije Jugoslavije. Katehetski rad mu je bio poznat po uspješnosti njegovih učenika s ljetnih katehetskih škola, zbog čijih je uspjeha 1974. bio nagrađen audijencijom kod Svetoga Oca. 1974. je upisao poslijediplomski studije religijske pedagogije na sveučilištu u Grazu. Dobio je ponudu za ostati raditi na tamošnjem sveučilištu, ali je izabrao vratiti se u rodni kraj. Dodijeljena mu je župa Posušje gdje je bio župnikom, a jeseni 1980. dodijeljena mu je nova župa gdje je bio župnikom, župa Međugorje.

Međugorska ukazanja, vlasti progone Zovka

Kad je došao u župu Međugorje, ondje je osnovao molitvenu zajednicu. Radio je na tome da se oživi Treći red u njegovoj župi. Dok je držao duhovne vježbe za časne sestre u Zagrebu, zbilo se 24. lipnja 1981. prvo Gospino ukazanje. Nije lakomisleno pristupiotom događaju te je isprva bio sumnjičav. Radi izbjegavanja svih zabluda i lakovjernosti, pozvao je narod na molitvu. Moleći Gospodina za znak, doživio je osobno iskustvo Gospine prisutnosti. Uvjerivši se osobno, postao je jednim od najvećih promicatelja Gospinih poruka i najvećih svjedoka događaja. Postao je duh pokretač događaja u svezi s ukazanjem Gospinim u Međugorju.

Međugorska ukazanja, vlasti progone Zovka

Kad je došao u župu Međugorje, ondje je osnovao molitvenu zajednicu. Radio je na tome da se oživi Treći red u njegovoj župi. Dok je držao duhovne vježbe za časne sestre u Zagrebu, zbilo se 24. lipnja 1981. prvo Gospino ukazanje. Nije lakomisleno pristupio tom događaju te je isprva bio sumnjičav. Radi izbjegavanja svih zabluda i lakovjernosti, pozvao je narod na molitvu. Moleći Gospodina za znak, doživio je osobno iskustvo Gospine prisutnosti. Uvjerivši se osobno, postao je jednim od najvećih promicatelja Gospinih poruka i najvećih svjedoka događaja. Postao je duh pokretač događaja u svezi s ukazanjem Gospinim u Međugorju.

Jugokomunističke ateističke vlasti nisu blagonaklono gledale na ovaj događaj, koji je kao takav snažnim izvorištem duhovne snage katoličanstvu i hrvatstvu u BiH i svim republikama i pokrajinama ondašnje države. Stoga su vlasti gledale ovo nemilosrdno zatrijeti u početku. Kao i svi svećenici koji su bili u svezi s ovim bili su predmetom nesmiljenih progona u ondašnjoj SR BiH. Tajne su službe nastojale zatrijeti svaku informaciju o Međugorju, a posebice prema fra Jozi Zovki. Politički mig Branko Mikulić, visokog komunističkog dužnosnika i stranačkog ideologa u BiH bio je prvi udar.

Taj znak novinarima za medijsku harangu dao je na govoru na Tjentištu 4. srpnja 1981. godine, na ondašnji državni praznik Dan borca. Tom je prigodom bez ustezanja izjavio “da su međugorsku Gospu izmislili kleronacionalisti”.Ta je etiketa poslije bila provlačila se kroz sve optužbe i kazneni postupak kojim su teretile i progonili fra Jozu Zovku, neke mladiće iz okolice Ljubuškog te fra Ferdu Vlašića i fra Jozu Križića. Malo poslije govora mržnje protiv katoličkih Hrvata u BiH koji je izrekao ondašnji član Predsjedništva SRBiH Ivo Jerkić na jednome skupu u Čitluku, kasno navečer fra Jozo Zovko je uhićen 17. kolovoza 1981. i sproveden u istražni zatvor mostarskog Okružnog suda.

Pred sudom je fra Jozu Zovka branio poznati hrvatski odvjetnik Milan Vuković. Montirani proces koji je uslijedio bio je jedinstven po tome što je sadržaj Svetog pisma postao dijelom optužbe i kazne (!) koju je sud izrekao običnom fratru, za tekst koji svi fratri svakodnevno čitaju. Osuđen je na tri godine zatvora. Uložio je utok na tu presudu. Dijelovi optužnice su mu odbačeni na Saveznom sudu u Beogradu te je presuda smanjena na godinu i pol dana zatvora. Odrobijao je u zatvoru u Foči sve do 1983. godine.

Ondašnje su jugokomunističke vlasti računale da će uhićenjem fra Joze Zovka zauvijek riješiti se slučaja Međugorja i “ojačati” samoupravni socijalizam temeljen na deluziji “bratstva i jedinstva” t.zv. “jugoslavenskih naroda”.

Poslije zatvora

Nakon što je izašao iz fočanskog zatvora 1983. godine, dodijeljena mu je župa Bukovica u kojoj je bio župnikom do 1985. godine. Novo mjesto župnikovanja bila mu je Tihaljina u kojoj je bio sve do 1991. godine. 1991. postao je gvardijanom samostana u Širokom Brijegu gdje je tu dužnost obnašao do 1994. godine.

Pin It