Jučer je u Međugorju svečano proslavljen Uskrs, najveći i najvažniji kršćanski blagdan. U župnoj crkvi sv. Jakova tijekom dana proslavit će se ukupno četiri svete mise na hrvatskom jeziku. Svečanu svetu misu u 11 sati predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić uz koncelebraciju još trojice svećenika. Prekrasno proljetno vrijeme omogućilo je da se u crkvi, ali i oko nje, te na vanjskom oltaru okupi mnoštvo vjernika kako bi u zajedništvu proslavili ovaj veliki dan, dan Kristove pobjede nad smrću. U prigodnoj propovijedi fra Zvonimir Pavičić je osvrnuvši se na današnje evanđelje kazao kako je u Židova bila razglašena laž da je Isusovo tijelo ukradeno, a zato i Marija Magdalena prvo pomišlja na to da ga je netko uzeo, ali povoji i ubrus lijepo složeni govore da nije tako.
„Lopovi sve rade na brzinu i iza sebe ostavljaju veliki nered, ovo stoga sve govori da je Isus uskrsnuo kako je i rekao svojim učenicima, a oni tek sada ulaze u otajstvo uskrsnuća i Isus im ga polako otvara. Petar i ljubljeni učenik ulaze u grob i u njemu imaju iskustvo Kristova uskrsnuća. Ali nisu samo njih dvojica ušla u grob, braćo i sestre, svi smo mi po krštenju ušli u Kristov grob. Svi smo mi s njim suukopani da bismo s njim i suuskrsli. Krštenje je stoga simbol ukapanja s Kristom. Silazak u krsni zdenac – silazak je u grob da bismo u tom grobu iskusili snagu uskrsnuća, da bismo i mi zadobili milost otkupljenja vječnoga života. Zato se mi kršćani radujemo na današnju svetkovinu jer su nam po njoj otvorena vrata Neba. Kristovo uskrsnuće toliko je uzdrmalo našu stvarnost jer ju je iz temelja promijenilo. I stoga su u kršćanskim narodima nastajali mnogi običaji kojima se htjelo naglasiti tu promjenu koju donosi uskrsnuće”, kazao je fra Zvonimir Pavičić dodavši kako mi imamo mnoštvo naših kršćanskih običaja koje držimo još uvijek kao što su blagoslov jela, ukrašavanje pisanica, uskrsna drvca, blagovanje na svečanom stolu, pjevanje uskrsnih pjesama i slično.
„Sve su to neki običaji koji žele progovoriti o duhovnoj stvarnosti, a ta stvarnost jest da je Isus živ, da je Isus uskrsnuo, da nam je podario novi život. Zato trebamo biti radosni i to je razlog našim svečanim pjesmama, našem čestitanju, blagovanjima jer sve to na svoj način iskazuje jednu novost života, da život više nije onako uobičajen, nego da slavimo posebne dane, dane u kojima smo svjesni da nas je Isus spasio od tame grijeha, od beznađa smrti i podario nam vječni život. Onaj život koji nam nitko ne može oduzeti, i zato smo sretni i zato svetkujemo. Svi ovi običaji žele progovoriti upravo o tome da je Isus uskrsnuo i da nam je pružio novu nadu i novi život. Stoga, ako izbacimo Isusa iz svega toga, onda sve to ostaje samo jedan običaj koji ne progovara mnogo ili možda progovara o vjeri naših baka i djedova koji nisu imali mnogo, ali su imali čvrstu vjeru u Boga i u toj su vjeri stvarali običaje koji su tako uronjeni u vjeru u uskrsnuće”, kazao je fra Zvonimir te pozvao da i mi danas trebamo biti oni koji će u svakom običaju progovoriti o Isusovu uskrsnuću i koji će pronositi novim naraštajima da je sve ovo što danas slavimo upravo radi Isusova uskrsnuća.
„Braćo i sestre, današnja svetkovina briše sve suze s naših očiju, odnosi svu tugu i žalost jer su prolazne kao što je i život naš prolazan i kao što je prolazna smrt. A život koji nam Krist nudi je neprolazan, vječan. Iako i danas na Uskrs osjećamo slabosti našega života, ipak u svojoj duši osjećamo onu radost i nadu koju nam donosi uskrsnuće”, kazao je fra Zvonimir, te svoju propovijed završio riječima:
„Onaj koji živi svoj život sa stalnom sviješću da je Kristov i da Kristu ide, taj će lako nadvladati sve nevolje i sve tuge ovoga svijeta, jer mu Krist donosi konačnu pobjedu i konačnu radost. Stoga, braćo i sestre, slavimo danas Uskrs, radujmo se po našim starim kršćanskim običajima, ali neka u našoj sredini i u svakom našem druženju bude prisutna svijest o Kristovu uskrsnuću. Neka njegovo uskrsnuće preoblikuje i uređuje naše živote već ovdje na zemlji. Kako su oni povoji i ubrus bili lijepo složeni u grobu, neka i naši životi snagom Kristova uskrsnuća budu uredni i svima na spasenje, te budu svjedoci da je Isus uskrsnuo. Amen, aleluja.”
Nakon svete mise, kod novih ispovjedaonica pokraj crkve sv. Jakova održana je i velika humanitarna uskrsna tombola koju su organizirali članovi Frame Međugorje i Franjevačkog svjetovnog reda Međugorje koji su tijekom korizme prikupljali darove i priloge od župljana. Odaziv vjernika na ovu humanitarnu tombolu bio je izrazito velik, a sav prikupljen novac će framaši i trećari proslijediti u humanitarne svrhe i tako pružiti pomoć onima kojima je ta pomoć najpotrebnija.
Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti.
Vazmena osmina
Ponedjeljak, 10. 04. 2023.
Drugi dan Vazmene osmine
Svagdan
ČITANJA: Dj 2,14.22-32; Ps 16,1-2a.5.7-8.11; Mt 28,8-15
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Šimun, Inocent, Akacije, Ilija
NAPOMENA: ▪ U Republici Hrvatskoj državni blagdan, neradni dan.
Prvo čitanje:
Dj 2, 14.22-32
Bog uskrisi Isusa! Svi smo mi tomu svjedoci.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori:
»Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama — njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.
David doista za nj kaže:
‘Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče jezik,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
ni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
ispunit me radošću lica svoga.’
Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:
Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.
Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 16, 1-2a.5.7-8.11
Pripjev:
Ti si, Gospodine, baština moja!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem. Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!« Gospodin mi je baština i čaša: »Ti u ruci držiš sudbinu moju.«
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje, te me i noću srce opominje. Gospodin mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna da ne posrnem.
Pokazat ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno.
Evanđelje:
Mt 28, 8-15
Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.
Nakon pučke mise bit će uskrsna tombola (kod ispovjedaonica) koju su pripremali naši trećari i framaši. Sav prilog ide u humanitarne svrhe. A nakon tombole pozivamo vas na uskrsno čestitanje na temeljima stare crkve.
Danas na Podbrdu ne molimo krunicu. Također u petak ne molimo križni put na Križevcu (Vazmena osmina).
Sutra je USKRSNI PONEDJELJAK. Svete mise su samo u župnoj crkvi u 8, 11 i 18 sati.
U iduću nedjelju je MALI USKRS. Svete mise u župnoj crkvi su u 7, 8, 11 i 18 sati. Na Vionici i u Miletini u 9 sati, a u Šurmancima u 11 sati. Blagoslov polja na groblju KOVAČICA u 11 sati.
U nedjelju, 16. travnja počinje BLAGOSLOV POLJA, po sljedećem rasporedu:
Uskrsna poruka apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskupa Alde Cavallija
Dragi župljani, dragi hodočasnici,
Ja vam želim svako dobro, vama i sebi. Ali u ovom vremenu Uskrsa, svi bi trebali posvetiti neko vrijeme, nekoliko sati dubokoj meditaciji o tome što je Uskrs. Što znači: Krist umrije za naše grijehe. Tako ćemo razumjeti vrijednost Križa. I razumjeti da je Gospodin Isus, koji je umro za naše grijehe bio pokopan i uskrsnuo, milošću Božjom, voljom Božjom, živ! I to je prijelaz, Pasha – prijelaz, Sina Božjega među nama. U zajedništvu kojega imamo s Njim, u molitvi i razmatranju, s Njim moramo učiniti taj isti prijelaz: ući u smrt grijeha, i ponovno uskrsnuti, te novi ući u novi život obraćenja i milosti.
Sretan Uskrs svima!
Nadbiskup Aldo Cavalli apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje
Uskrsna čestitka međugorskog župnika fra Zvonimira Pavičića
Dragi župljani! Dragi prijatelji!
Ovih dana smo imali milost živjeti sveto vazmeno trodnevlje i razmatrati otajstvo našega spasenja. U Isusovu uskrsnuću leži svaka naša nada, svaka naša radost. Njegovo uskrsnuće pokazuje svršetak i svake naše boli i tuge. Zato se radujmo, jer kao kršćani imamo najveću Nadu – Krista uskrsnuloga, koji nas izdiže iznad prolaznosti ovoga svijeta u svoje divno kraljevstvo svjetlosti i mira. Poput Petra i Ivana trčimo k praznome grobu puni vjere, da se osvjedočimo o Kristovu ljubav prema nama, da se osvjedočimo o Božju vjernost vječnome savezu sklopljenom krvlju Kristovom! Poput vjernih žena razglasimo radosnu vijest o uskrsnuću čitavome svijetu! Kao djeca uskrsnuća širimo nadu, radost i ljubav ovim svijetom! I neka sve nas Uskrsli obdari svojim mirom!
Sretan Uskrs!
Fra Zvonimir Pavičić, župnik Župe sv. Jakova apostola st.
Na Veliku subotu u Međugorju je svečano proslavljeno Vazmeno bdijenje pred najveći kršćanski blagdan Uskrs. Obrede Vazmenog bdijenja u župnoj crkvi sv. Jakova u Međugorju predvodio je međugorski župni vikar fra Jure Barišić koji je i predslavio sveto misno slavlje. S njim je u koncelebraciji bio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać te još 60-ak drugih svećenika. Molitva svete krunice koju je predmolio fra Josip Marija Katalinić započela je u 20 sati, a obredi Vazmenog bdijenja su započeli u 21 sat ispred crkve sv. Jakova gdje se plamenom iz ognja upalila uskrsna svijeća, nakon čega se u procesiji došlo do oltara. Potom je fra Zvonimir Pavičić otpjevao hvalospjev uskrsnoj svijeći koja predstavlja Krista koji je Svjetlo. U prigodnoj propovijedi fra Jure Barišić je naglasio da je Uskrsno bdijenje središnje slavlje kršćanstva, prenosi Radiopostaja Mir Međugorje.
„To je noć u kojoj je Crkva prvih stoljeća primala nove članove, jer se smatralo da je upravo ova noć najprikladnija da ti ljudi počnu svoj život kao kršćani. U ovom slavlju se na osobit način preklapaju središnja otajstva kršćanske vjere. O tome nam tako lijepo svjedoče i riječi iz hvalospjeva uskrsnoj svijeći koje kažu: „O, zaista blažene li noći u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko sa ljudskim povezuje. Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu, oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima. Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti te kao pobjednik od mrtvih ustao.” Nažalost, puno se toga kroz povijest i našu praksu od ove prekrasne simbolike izgubilo. Nekada je uskrsno bdijenje bilo noć u kojoj su se krstili svi koji su te godine primani u Crkvu. Slavlje Vazmenog bdijenja slavilo se kasno u noć, zato se i zove bdijenje pa hvalospjev kaže „plamen ovaj jutarnja zatekla danica, ona naime danica koja ne zna zalaza.“ Stvarna zvijezda danica je promatrana kao simbol Krista, jer su uz ove obrede vjernici čekali uskrsno jutro”, kazao je fra Jure dodavši kako te okolnosti guše bogatstvo ovih obreda, no ipak ne mogu ugušiti onu temeljnu poruku jednoga i jedinoga pobjednika nad smrću Isusa Krista, obnovitelja odnosa grijehom narušena.
„U ovom slavlju se na poseban način kao jedna zlatna nit provlače dva pojma o kojima ćemo razmišljati i pokušati ih primijeniti u svoj svakodnevni život, a to su: svjetlo i uskrsnuće. Bez svjetla nema života! Kada bi sunca nestalo, nestalo bi i svega živoga na našem planetu. Zato Biblija tako rado govori o svjetlu života. Knjiga Postanka kaže da je Bog, kada je započeo stvaranje zatekao samo tamu, te je najprije dao da u tami zasja svjetlo. Kako samo čovjek gladuje za svjetlom, kako bolesnik nakon duge besane noći čezne da se pojavi danje svjetlo, kako se ljudi vesele kada se dan produžuje i svjetlo nam dulje pokazuje okolinu. A mi kršćani poznamo jače svjetlo, svjetlo Kristovo, svjetlo svijeta koji nam omogućuje naći svjetlost života. To svjetlo nema u sebi ništa nasilna, ono je blago, ugodno i čisto. Učenici sigurno nikad nisu zaboravili trenutak kad im je Isus prišao dok su krpali mreže i kazao: hajdete za mnom. Prepoznali su da je on svjetlo koje ima moć nad srcima i odazvali se. Oni su pozvali druge, jer je svjetlo zarazno, teži širenju. Jedno svjetlo pali drugo, tako smo i mi maloprije činili: svjetlo svijeće je palilo drugo svjetlo, a ipak nitko nije ostao sa manje svjetla nego ga je imao prije dijeljenja. Gdje će ljudi danas pronaći Kristovo svjetlo, ako ne u kršćaninovu srcu, gdje će ga vidjeti ako ne na našemu licu?”, upitao se fra Jure Barišić te dodao:
„Kako će Isusovo svjetlo rasvijetliti svijet, ako ne preko onih koji se njegovim imenom zovu kršćani i kojima je hodajući prašnjavim proplancima Palestine ostavio nalog: tako neka vaša svjetlost svijetli pred ljudima da vide vaša dobra djela i proslave oca koji je na nebesima!? Zato je na nama kršćanima velika odgovornost što činimo s tim svjetlom. Posebno roditelji, kad vam je na krštenju vaše djece pružena svijeća čuli ste riječi: Vašoj se brizi roditelji i kumovi povjerava da podržavate ovo svjetlo. Ispitajmo svi svoju savjest prenosimo li vjerno to svjetlo, svjetlo vjere svojoj djeci, svojoj obitelj i svojoj okolini u kojoj živimo”, kazao je fra Jure te vjernicima na kraju poručio:
„Zato braćo i sestre večeras zamolimo Uskrsloga Krista da ne živimo više sebi, svojoj sebičnosti, uskogrudnosti, ogorčenosti, zatvorenosti, nemiru i svakome tako privlačnom nemoralnom zadovoljstvu koje ponekad stvori užitak i kratkotrajnu pobjedu, ali srce ostavlja praznim i sreću nedohvatljivom. Zamolimo ga neka nam pomogne da živimo njemu, koji za nas umrije i uskrsnu, čije svjetlo pokazuje put i u životnoj i društvenoj tami do te mjere da razbija i mrklinu groba, koji daje smisao i kad ga ljudi ne vide, koji nas grli i onda kad smo okruženi društvom ali u se u duši osjećamo sami. Neka nam pomogne da na tolikim životnim raskršćima koja razdvajaju putove i stranputice imamo snagu slijediti njega, u kojemu je jedinom punina života, ljubavi i istine. Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs i svaki dan vašega života.”
NAPOMENA: ▪ Priliči da se u danjoj misi kao oblik pokajničkog čina vrši škropljenje vodom koja je blagoslovljena u Vazmenome bdjenju. Istom vodom neka se napune i posude na ulazu u crkvu. ▪ Hvale je vrijedno da se na dan Vazma zajedno s pukom slavi svečana Večernja koja nosi krsno obilježje, a upotpunjena je procesijom do krsnog zdenca, čime se vrši spomen na otajstvo krštenja.
Prvo čitanje:
Dj 10, 34a.37-43
S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 118,1-2. 16-17. 22-23
Pripjev:
Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! Neka rekne dom Izraelov: »Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica, Gospodnja se proslavi desnica! Ne, umrijeti neću, nego živjeti i kazivati djela Gospodnja.
Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim!
Drugo čitanje:
Kol 3, 1-4 ili 1Kor 5, 6b-8
Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 20, 1-9
Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Papa Franjo predvodio je na Veliki petak 7. travnja u vatikanskoj bazilici Službu Muke Gospodnje, objavio je Vatican News.
Slavitelj na oltaru bio je kardinal Mauro Gambetti, arhiprezbiter Bazilike svetog Petra, a homiliju je održao propovjednik Papinske kuće, kardinal Raniero Cantalamessa. Na obredima Velikog petka u vatikanskoj bazilici sudjelovalo je oko četiri tisuće vjernika.
“Već dvije tisuće godina Crkva naviješta i spominje se, na današnji dan, smrti Sina Božjega na križu – ustvrdio je kardinal započinjući svoje razmišljanje – ali se već stoljeće i po proklamira druga Božja smrt u našem sekulariziranom zapadnom svijetu“ pred kojom ne smijemo zatvarati oči. Propovjednik vidi u Nietzscheu „savršen izraz“ te drugačije Božje smrti koju on stavlja u usta „ludom čovjeku“ koji proglašava kraj Božjeg grada.
Na mjesto Boga, tumačio je kardinal Cantalamessa, Nietzsche stavlja čovjeka, točnije „nadčovjeka“. Na strah od praznine “lud čovjek” odgovara uvjeravanjem da “nećemo lutati u beskrajnom ništavilu” jer će čovjek ispuniti Božju zadaću. No, nastavio je kardinal, “upravo je to ono što se dogodilo i što se događa! Lutamo kao kroz beskrajno ništavilo”.
Cantalamessa je citirao još jedan „borbeni poklič“ Nietzschea: „S one strane dobra i zla“, ali, komentira, „s one strane dobra i zla postoji samo ‘volja za moći’, a znamo kamo ona vodi, kamo nas vodi“. Propovjednik je upozorio na posljedice filozofove misli i naveo da je ideja o Božjoj smrti deklinirana „na najrazličitije načine i pod najrazličitijim nazivima, do te mjere da je postala moda, atmosfera koju čovjek udiše u intelektualnim krugovima postmodernog Zapada“. Zajednički nazivnik svih tih različitih deklinacija je totalni relativizam na svim poljima: etici, jeziku, filozofiji, umjetnosti i, naravno, religiji. Ništa nije stalno; sve je prolazno, ili čak hlapljivo. Propovjednik Papinske kuće vidi u „nihilizmu“ sadašnjeg vremena treptaj plamena „nikad ugašena od postanka svijeta“, to jest onaj ‘duh nijekanja’ koji nije prihvaćao postojati u milosti nekog drugoga i koji od tada pokušava zahvatiti druge počevši od praroditelja Adama i Eve.
Istina je, nastavlja kardinal Cantalamessa, da je Isus iz Nazareta umro na križu od naše ruke, umro je „radi naših grijeha i grijeha čitavoga svijeta“, ali „njegovo nam uskrsnuće jamči da taj put neće voditi prema porazu“. Propovjednik je pojasnio kako govor o toj temi na Veliki petak ima za cilj „spriječiti vjernike da budu uvučeni u taj vrtlog nihilizma koji je prava ‘crna rupa’ duhovnog svemira“.
Stoga, zaključio je kardinal, nastavimo sa zahvalnošću ponavljati riječi koje svećenik izgovara u svakoj misi: „Tvoju smrt, Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo“.
Svjedočanstva žrtava ratova i nasilja bila su u središtu meditacija uz 14 postaja tradicionalnog križnog puta održanog na rimskom Koloseju na Veliki petak, 7. travnja. Papa Franjo je zbog velike hladnoće križni put na Koloseju pratio iz Doma svete Marte.
Zbirku meditacija su priredili dikasteriji Rimske kurije, a prema Papinoj želi tema križnoga puta je „Glasovi mira u vrijeme rata“. Riječ je o svjedočanstvima muškaraca i žena iz raznih krajeva svijeta, žrtava rata, nasilja i siromaštva koja je Papa slušao tijekom svojih apostolskih putovanja i u drugim prigodama: migranata iz Afrike i Južne Amerike, stradalnika iz Svete zemlje, svećenika s naših prostora, dvojice mladića, jednog iz Ukrajine, drugog iz Rusije.
Prije Muke rekao si: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje” (Iv 14, 27), glasio je početak Uvodne molitve. Gospodine, trebamo tvoj mir, onaj mir koji ne možemo izgraditi vlastitim snagama. Trebamo čuti tri puta ponovljene riječi kojima si, nakon što si uskrsnuo, okrijepio srca učenika: „Mir vama!“ (Iv 20,19.21.26). Isuse, koji grliš križ za nas, pogledaj našu zemlju žednu mira, dok se krv tvoje braće i sestara i dalje prolijeva i suze tolikih majki koje su izgubile svoju djecu u ratu miješaju sa suzama tvoje svete Majke. I ti si, Gospodine, plakao nad Jeruzalemom jer nije prepoznao put mira, istaknuo je u molitvi.
U križnome putu su svjedočanstva i odjeci koji su doprli do ušiju i srca Pape također tijekom njegovih posjeta. To su odjeci mira koji ponovno izranjaju u ovom „djelomičnom trećem svjetskom ratu“, povici koji dolaze iz zemalja i područja koja su danas razdvojena nasiljem, nepravdom i siromaštvom. Sva mjesta gdje se trpe sukobi, mržnja i progoni prisutna su u molitvama ovog Velikog petka.
Gospodine Isuse, kod tvojega rođenja anđeli na nebu navijestiše: „Mir na zemlji ljudima“. Sada se naše molitve dižu u nebo. Molimo za taj mir koji si nam povjerio, a koji ne uspijevamo očuvati. Isuse, ti s križa grliš cijeli svijet: oprosti nam naše grijehe, izliječi naša srca, daj nam svoj mir, glasio je završetak Uvodne molitve.
Prva postaja križnog puta donijela je svjedočanstvo iz Svete zemlje, gdje se čini kao da je „nasilje naš jedini jezik. Pravda i oprost ne mogu razgovarati jedno s drugim”, navedeno je u prvoj meditaciji. U tom kontekstu „nabijenom mržnjom i zamjeranjem“, upućen je poziv na donošenje drugačije „odluke“ – odluke za mirom. Krist nas poziva, istaknuo je u molitvi, da se ne služimo mjerilom Pilata i mnoštva, nego da prepoznamo patnju drugoga, da pravdu i oprost stavimo u dijalog i da želimo spasenje za sve, čak i za razbojnike, čak i za Barabu.
Uslijedilo je potresno svjedočanstvo migranta iz zapadne Afrike koji je prošao svoj osobni križni prije šest godina kad je napustio svoj grad, obilježen putovanjem kroz pustinju na kojem je prolazio pokraj mrtvih tijela i spaljenih automobila, te još pogibeljnijim putovanjem preko Sredozemlja, da bi na kraju bio spašen od ribara i nevladinih udruga.“ Oslobodi nas, Gospodine Isuse”, molilo se uz drugu postaju, od lakih tuđih osuda, od ishitrenih sudova, od pogubnih ogovaranja.
Autori meditacije uz treću postaju, Isus prvi put pada pod križem, bili su mladi iz Srednje Amerike. Ti mladi govore i o padovima: lijenosti, strahu, praznim obećanjima o lakom, ali prljavom životu, sazdanom od pohlepe i korupcije. To je ono što povećava spirale trgovine drogom, nasilja, ovisnosti, iskorištavanja. Dok previše obitelji i dalje oplakuje gubitak djece, uputili su molitvu Bogu: „Usadi nam u srce želju da pomognemo ustati onome koji je pao“.
Iz Južne Amerike dolazi glas majke koja je u eksploziji bombe ostala bez noge. Međutim, ono što ju je prestravilo bilo je vidjeti svoju 7-mjesečnu kćer s komadićima stakla zabodenim u njezino malo lice. „Kako je Mariji bilo vidjeti Isusovo lice izranjavano i krvavo! Ja, žrtva tog besmislenog nasilja, najprije sam osjetila bijes i ogorčenost, ali sam onda otkrila da ako širim mržnju, stvaram još više nasilja“. Zato je odlučila studirati da bi naučila kako spriječiti nesreće uzrokovane nagaznim minama. „Daj nam da te prepoznamo, Gospodine Isuse, u unakaženom licu onih koji trpe!“, bio je jedan od zaziva uz četvrtu postaju križnog puta na Koloseju.
Troje migranata zatim je u petoj postaji ispreplelo svoje priče. Dolaze s različitih mjesta – Afrike, Južne Azije i s Bliskog istoka – i svi su žrtve mržnje u obliku bombi, noževa, gladi, boli. Mržnja koja, kad se „jednom doživi, ne zaboravlja se…“. “Hoće li se naći koji Cirenac za mene?” pitaju. I mole Gospodina za oprost jer „prezreli smo te u nesretnicima“ i „zanemarivali smo te u onima koji su bili potrebiti pomoći“.
Meditacija uz šestu postaju donijela je svjedočanstvo svećenika s naših prostora koji je tijekom posljednjeg rata na ovim prostorima deportiran u logor gdje je proveo četiri mjeseca, često gladan i žedan, mučen, s tri slomljena rebra: „Prijetili su mi da će mi iščupati nokte, staviti mi sol na rane, prijetili da će me živog oderati“. Jednom je molio stražara da ga ubije. Ali jedna žena muslimanka mu je donijela hranu i pomoć: „Uspjela je doći do mene probijajući se kroz mržnju. Bila mi je ono što je Veronika bila Isusu. Sada, do kraja života, svjedočim strahote rata i vapim: Nikada više rata!“. Daj nam svoj pogled, Gospodine Isuse da se brinemo za one koji trpe nasilje i prihvaćamo one koji se kaju zbog zla, glasila je molitva.
Dvoje tinejdžera iz Sjeverne Afrike podijelili su u sljedećoj, sedmoj meditaciji svoju bol i tugu: njihova su imena Joseph (16) i Johnson (14). Živeći u prognaničkim kampovima, nakon što su napustili zemlju zahvaćenu ratom, htjeli bi studirati i igrati nogomet, ali nemaju odgovarajućeg prostora ni mogućnosti: „Želimo mir da odemo kući. Mir je dobar, rat je loš. Htio bih to reći svjetskim čelnicima“, poručuje jedan od dječaka u meditaciji. „Ojačaj nas, Gospodine Isuse u nastojanju oko izgrađivanja mostova bratstva“ bila je jedna od njihovih prošnji na kraju sedme postaje križnog puta.
Vjernici iz jugoistočne Azije također poručuju svijetu: „Mi smo narod koji voli mir, ali smo pritješnjeni križem sukoba. Suze naših majki oplakuju glad njihove djece”. Upravo su žene te koje daju snagu, poput redovnice „koja je kleknula pred silom oružja u obrani svoga naroda“. „Od trgovanja oružjem bez grižnje savjesti: Obrati nas, Gospodine! Od izdvajanja novca za naoružanje umjesto za hranu: Obrati nas, Gospodine! Od ropstva novcu koje uzrokuje ratove i nepravde: Obrati nas, Gospodine! Da se koplja pretvore u srpove: Obrati nas, Gospodine!“, glasile su molitve uz osmu postaju križnog puta.
Časna sestra također je glas središnje Afrike koja ponovno proživljava strašno jutro 5. prosinca 2013. kada su njezino selo napali pobunjenici. „Moja je sestra nestala i više se nije vratila“. Ubrzo joj je i otac umro. Neprestano je plakala: „Zašto?“, pitala se. Od Boga je crpila snagu za ljubav: „Iako sam izgubila praktički sve… sve prolazi osim Boga“. Iz tog iskustva u njoj se rodio poziv da djeci prenosi vrijednosti pomaganja, opraštanja i čestitosti. Ozdravi nas, glasila je molitva Bogu, od straha da ne budemo ljubljeni, da budemo krivo shvaćeni, da budemo zaboravljeni.
Meditaciju uz desetu postaju sastavili su mladi Ukrajinac i mladi Rus. Prvi je govorio o bijegu iz Mariupolja u Italiju, gdje živi njegova baka, o ocu koji je zaustavljen na granici i čežnji za domom. „Moja se obitelj na kraju odlučila vratiti u Ukrajinu. Ovdje je situacija i dalje teška, rat je na sve strane, grad je razoren. Ali u srcu mi je ostala ona sigurnost o kojoj mi je pričala baka kad sam plakao: ‘Vidjet ćeš, sve će proći. I uz Božju pomoć vratit će se mir’“. Mladi Rus je rekao da se osjeća „lišenim sreće i snova o budućnosti“. Stariji brat mu je poginuo, o sudbini njegova oca i djeda se ništa ne zna: „Svi su nam govorili da trebamo biti ponosni, a kod kuće samo toliko patnje i tuge“. Na kraju je upućena molitva Gospodinu za očišćenje od ogorčenosti, zlopamćenja, nasilnih riječi i reakcija, stavova koji stvaraju podjele.
Sjećanja na smrt i bombardiranja također su sjećanja mladića s Bliskog istoka, koji je od 2012. godine prisiljen živjeti „svakim danom sve strašniji“ rat. Bombe su neprestano padale u njegovom susjedstvu, jedna je eksplodirala u spavaćoj sobi njegovih roditelja. Zato su se odlučili na bijeg: „Bila je to još jedna kalvarija jer nam nakon dva neuspješna pokušaja dobivanja vize nije preostalo drugo nego se ukrcati na brod“. Riskirali su živote, a spasili su ih obalna straža i mještani: „Rat ubija nadu“. „Ozdravi nas, Gospodine Isuse” od nestrpljivosti, žurbe, zatvorenosti, izolacije. Izliječi nas od nepovjerenja i sumnje, molilo se uz jedanaestu postaju.
“Vaša je ljubav jača od svega”, istaknuto je u svjedočanstvu žene iz zapadne Azije, majke koja je vidjela kako joj mali sin umire pod granatama zajedno s bratićem i susjedom. „Vjera mi pomaže da se nadam, jer me podsjeća da su mrtvi u Isusovim rukama. A mi preživjeli pokušavamo oprostiti agresoru“, svjedočila je. Molila je Krista: nauči nas da opraštamo kao što si ti nama oprostio i da učinimo prvi korak prema pomirenju.
Redovnica iz istočne Afrike prisjetila se sestre misionarke koja je umrla „bez milosti“ od ruku terorista na dan kada njezina zemlja slavi Sporazum o neovisnosti. „Dan pobjede pretvorio se u poraz“, napisala je u meditaciji uz trinaestu postaju. No, Krist je „naša prava pobjeda“. “Ti koji si smrću uništio smrt: smiluj nam se, Gospodine Isuse!”.
Posljednja, četrnaesta meditacija bila je svjedočanstvo mladih djevojaka iz južne Afrike, otetih i zlostavljanih od pobunjenika: „Lišene odjeće i dostojanstva, živjele smo gole kako ne bismo pobjegle“. Ipak se odlučila na bijeg i sada piše: „U ime Isusovo opraštamo im sve što su nam učinili“. Čuvaj nas, Gospodine Isuse u nadi koja ne razočarava, u oprostu koji obnavlja srce, u miru koji usrećuje.
Križni put završio je molitvom 14 zahvala Gospodinu: za nadu, hrabrost, milosrđe, ljubav…
Gospodine Isuse, vječna Riječi Očeva, za nas si šutio. I u šutnji koja nas vodi do tvoga groba postoji još jedna riječ koju ti želimo reći dok u mislima ponovno prolazimo križni put koji smo prošli s tobom: hvala ti!
Hvala ti, Gospodine Isuse, za blagost koja zbunjuje oholost.
Hvala ti za hrabrost kojom si prigrlio križ.
Hvala ti za mir koji izvire iz tvojih rana.
Hvala ti što si nam svoju svetu Majku dao za Majku.
Hvala ti za ljubav pokazanu u susretu s izdajom.
Hvala ti što suze okrenuo u osmijeh.
Hvala ti što voliš sve i ne isključuješ nikoga.
Hvala ti za nadu koju ulijevaš u času kušnje.
Hvala ti za milosrđe koje liječi bijedu.
Hvala ti što si sebe do kraja oplijenio da nas obogatiš.
Hvala ti što si križ pretvorio u drvo života.
Hvala ti na oprostu koji si udijelio svojim ubojicama.
Hvala ti što si pobijedio smrt.
Hvala ti, Gospodine Isuse, za svjetlo koje si upalio u našim noćima i pomirivši sve podjele sve nas učinio braćom, djecom istoga Oca koji je na nebesima.
Križni put na Koloseju završen je molitvom Očenaš i završnim blagoslovom.
Uskrsna poruka provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeša
Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš uputio je svoju uskrsnu poruku. Poruku prenosimo u cijelosti.
Dragi prijatelji,
svjetlo je život! U svjetlu vidimo. Život počinje kada sunce dotakne zemlju. Da, svjetlo daruje život! Taj doticaj snage i ljepote stvara život.
Bez svjetla smo u tami. Tama nas čini izgubljenima jer ne znamo kamo ćemo i uplašenima jer strah ne vidi! Stoga smo pozvani stalno kretati se od tame prema svjetlu, od straha prema ljubavi. ”Živjeti znači mijenjati se, a biti savršen znači često se mijenjati.” (J. H. Newman)
Tako mijena razumije posljednje poglavlje promjene života. Taj rast je dokaz veličanstvenosti života. Uskrs, Kristov Uskrs, neka nam pomogne doživjeti to putovanje prema svom Uskrsu! Bez straha! Ta u ove dane više spoznajemo da se ne treba bojati da će naš život doći kraju, već živjeti znajući da će imati svoj novi početak. Uskrs je doista početak. Vjerom to znamo, ljubavlju to živimo. Taj smisao je u ljubavi koja se ne boji. Nikada se ne boji. Amor Omnia Vincit!
Stoga je Uskrs naš najosobniji blagdan. Blagdan naše sudbine koja se ne boji nego živi u nadi da će život nastaviti svoj put prema uskrsnuću.
