Papa: Isus je put koji vodi do neprolazne sreće

Papa Franjo je u nedjelju, 7. svibnja s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Kraljice neba s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Kraljice neba.

PAPA FRANJO

REGINA CAELI

Trg sv. Petra

Nedjelja, 7. svibnja 2023.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje današnje liturgije (Iv 14, 1-12) dio je Isusova posljednjeg govora prije smrti. Srca učenikâ su uznemirena, ali Gospodin im upućuje umirujuće riječi, pozivajući ih da se ne boje, ne bojte se: On ih ne napušta, nego im ide pripraviti mjesto i upućuje ih prema tom odredištu. Gospodin nam tako svima danas pokazuje divno mjesto kamo ići i ujedno nam govori kako tamo stići, pokazuje nam put koji do njega vodi. On nam govori kamo ići i kako tamo stići.

Ponajprije, kamo ići. Isus vidi uznemirenost učenika, vidi njihov strah da će biti napušteni, baš kao što se to događa nama kad smo prisiljeni odvojiti se od nekoga koga volimo. A zatim kaže: „Idem pripraviti vam mjesto […] da i vi budete gdje sam ja“ (rr. 2-3). Isus koristi poznatu sliku doma, tog mjesta bliskih odnosa i intimnosti. U kući Očevoj – kaže svojim prijateljima a i svakom od nas – ima mjesta za tebe, dobrodošao si, uvijek ćeš primiti topli zagrljaj, a ja sam na nebu da ti pripravim mjesto! Pripravlja nam taj zagrljaj s Ocem, mjesto za svu vječnost.

Braćo i sestre, ta Božja riječ izvor je utjehe i nade, izvor je nade za nas. Isus se ne odvaja od nas, već nam je utro put, pripravivši unaprijed naše konačno odredište, a to je susret s Bogom Ocem, u čijem srcu ima mjesta za svakog od nas. Kad nas, dakle, shrva umor, kad se osjećamo izgubljenima ili pak doživimo neuspjeh, sjetimo se prema čemu je usmjeren naš život. Ne smijemo izgubiti iz vida cilj, pa čak i ako nam danas prijeti opasnost da ga zaboravimo, da zaboravimo konačna pitanja, ona važna pitanja: kamo idemo? Gdje nas vodi naš put? Za što vrijedi živjeti? Bez tih pitanja, mi svoj život zbijamo u sadašnjost, mislimo da ga moramo uživati što je više moguće pa na kraju živimo od danas do sutra, bez svrhe, bez cilja. Naša je pak domovina na nebu (usp. Fil 3, 20), ne zaboravimo veličinu i ljepotu odredišta!

Nakon što otkrijemo odredište, i mi se, poput apostola Tome u današnjem Evanđelju, pitamo: kako do njega doći, koji je put? Ponekad se, pogotovo kad se na nas sruče veliki problemi i obuzme nas osjećaj da je zlo jače, pitamo: što mi je činiti, kojim putem mi je ići? Poslušajmo Isusov odgovor: „Ja sam Put Istina i Život“ (Iv 14, 6). „Ja sam put“. Sâm Isus je put kojim valja ići da bi se živjelo u istini i imalo život u izobilju. On je put te, dakle, vjera u njega nije „paket idejâ“ u koje treba vjerovati, već put kojim valja ići, putovanje koje valja poduzeti, putovanje u društvu s njim. To znači slijediti Isusa, jer On je put koji vodi do neprolazne sreće. Ići za Isusom i nasljedovati ga, osobito djelima blizine i milosrđa prema drugima. Evo kompasa kojeg nam se držati da bismo došli u nebo: ljubiti Isusa, koji je put, postajući znakovi njegove ljubavi na zemlji.

Braćo i sestre, živimo sadašnjost, primimo sadašnjost u svoje ruke ali ne dajmo da nas uvuče u svoj kovitlac: podignimo pogled, uzdignimo oči k Nebu, sjetimo se odredišta, sjetimo se da smo pozvani u vječnost, na susret s Bogom. I, s mislima na Nebo u svom srcu, obnovimo danas svoje opredjeljenje za Isusa, opredjeljenje da ga ljubimo i da idemo za njim. Neka Djevica Marija, koja je, slijedeći Isusa, već prispjela cilju, podupre našu nadu.

Nakon molitve Kraljice neba

Draga braćo i sestre!

Jučer su proslavljene dvije beatifikacije. U Montevideu, u Urugvaju, blaženim je proglašen biskup Jacinto Vera, koji je živio u 19. stoljeću. Bio je pastir koji se brinuo za svoj narod, svjedočio je evanđelje velikodušnim misionarskim žarom, promičući društveno pomirenje u napetom ozračju građanskog rata. U Granadi u Španjolskoj blaženom je pak proglašena mlada Maria de la Concepción Barrecheguren y García. Prikovana teškom bolešću za krevet, podnosila je patnje velikom duhovnom snagom, pobuđujući kod svih divljenje i utjehu. Umrla je 1927. u dobi od 22 godine. Molim pljesak za ovo dvoje blaženika!

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i brojnih zemalja, posebno vjernike iz Australije, Španjolske, Engleske i studente iz Zavoda svetoga Tome u Lisabonu.

Pozdravljam članove Udruge Metar i njezina utemeljitelja don Fortunata di Nota, koji nastavljaju svoj predani rad na sprječavanu i suzbijanju nasilja nad maloljetnicima. Danas slave 27. Dan djece žrtava. Već trideset godina brane djecu od zlostavljanja i nasilja. Braćo i sestre, izražavam vam svoju blizinu i pratim vas svojom molitvom i svojom ljubavlju. Nemojte se nikada umoriti biti na strani žrtve, tu vas čeka Dijete Krist. Hvala!

Pozdravljam skupinu pacijenata s fibromialgijom sa zdravstvenog odsjeka Rimskog vikarijata, zatim sestre svetog Giuseppea Benedetta Cottolenga, članove Udruge milosrdnih laika i Kamilijanske laičke obitelji, kao i vjernike iz Pozzuolija, Caraglia i Vallea Grane, te zborove iz Empolija i Ponte Buggianesea.

Poseban pozdrav novim švicarskim gardistima, članovima njihovih obitelji i njihovim prijateljima te švicarskim vlastima koje su sudjelovale u slavlju ovog zaslužnog tijela. Zaplješćimo svi gardistima!

U Pompejima, u svetištu koje je blaženi Bartolo Longo odlučio posvetiti miru, sutra će se održati tradicionalna Molitva Gospi od Krunice. U ovom mjesecu svibnju molimo u krunici od Svete Djevice dar mira, posebno za napaćenu Ukrajinu. Neka vođe naroda poslušaju želje ljudi koji pate i žele mir!

Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!

Putovanje u Mađarsku

U katehezi na redovnoj općoj audijenciji srijedom 3. svibnja papa Franjo govorio je o svom apostolskom pohodu Mađarskoj na kojem je boravio od 28. do 30. travnja. Papinu katehezu donosimo u cijelosti.

PAPINA KATEHEZA

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Trg sv. Petra

Srijeda, 3. svibnja 2023.

Biblijsko čitanje: 1 Pt 1, 3.4a.6-7

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prije tri dana vratio sam se s putovanja u Mađarsku. Želim zahvaliti svima koji su radili na pripremi i svojim molitvama pratili taj posjet, te ponavljam svoju zahvalu vlastima, mjesnoj Crkvi i mađarskom narodu, tom hrabrom narodu, narodu punom sjećanja. Za svog boravka u Budimpešti mogao sam osjetiti naklonost svih Mađara. Danas ću vam govoriti o ovom posjetu koristeći dvije slike: korijeni i mostovi.

Korijeni. Pošao sam kao hodočasnik u narod čija je povijest – kao što je rekao sv. Ivan Pavao II. – obilježena „mnogim svecima i herojima, oko kojih stoje čete skromnih i marljivih ljudi“ (Govor prigodom svečanosti dobrodošlice, Budimpešta, 6. rujna 1996). I to je istina: vidio sam toliko jednostavnih i radišnih ljudi koji ponosno čuvaju vezu s vlastitim korijenima. A među tim korijenima, kao što su pokazala svjedočanstva tijekom susretâ s mjesnom Crkvom i mladima, prije svega su sveci: sveci koji su dali život za narod, sveci koji su svjedočili Evanđelje ljubavi, sveci koji su bili svjetionici u trenucima tame; toliki sveci iz prošlosti koji nas danas potiču da prevladamo opasnost defetizma i strah od budućnosti, spominjući se da je Krist naša budućnost. Sveci nam dozivaju u pamet ovo: Krist je naša budućnost.

Čvrsti kršćanski korijeni mađarskog naroda stavljeni su, međutim, na kušnju. Njihova je vjera kušana u vatri. Tijekom ateističkog progona u 20. stoljeću, kršćani su se našli na žestokom udaru, a biskupi, svećenici, redovnici i laici su ubijani ili ih se lišavalo slobode. I dok se pokušavalo posjeći stablo vjere, korijenje je ostalo netaknuto: nastavila je i dalje postojati skrivena, ali živa Crkva, koja je imala u sebi snagu evanđelja. U Mađarskoj je tom potonjem progonu, komunističkoj tiraniji prethodio nacistički progon, s tragičnom deportacijom velikog dijela židovske populacije. Ali u tom zvjerskom genocidu mnogi su se istaknuli otporom i sposobnošću da zaštite žrtve, a to je bilo moguće jer su korijeni zajedničkog života bili čvrsti. Mi u Rimu imamo sjajnu mađarsku pjesnikinju koja je prošla kroz sve te kušnje i mladima pripovijeda o potrebi da se bore za neki ideal, kako ne bi pokleknuli pred progonima, kako ne bi podlegli malodušnosti. Ta pjesnikinja danas navršava 92 godine života: sve najbolje, Edith Bruck!

Ali i danas, kao što se zorno vidjelo u susretima s mladima i s predstavnicima svijeta kulture, sloboda je ugrožena. Kako? Nadasve „u rukavicama“, konzumerizmom koji omamljuje: čovjek se zadovoljava s malo materijalnog blagostanja i, zaboravljajući prošlost, „pluta“ u sadašnjosti stvorenoj po mjeri individue. To je opasan progon svjetovnosti, koju pronosi konzumerizam. Ali kad je jedino što je važno misliti samo na sebe i činiti što te volja, tad se korijene guši. Problem je to koji se tiče cijele Europe, gdje su posvećivanje drugima, osjetiti se zajednicom, ljepota da se zajednički sanja i stvara velike obitelji u krizi. Čitava Europa je u krizi. Valja nam dakle razmišljati o važnosti čuvanja korijena, jer samo ako se ide u dubinu grane će rasti prema gore i donositi plodove. Svatko se od nas može zapitati, također kao narod, kao pojedinac: koji su najvažniji korijeni mojega života? Gdje su mi korijeni? Njegujem li sjećanje na njih, posvećujem li im brigu?

Nakon korijena, evo druge slike: mostovi. Budimpešta, nastala prije 150 godina spajanjem triju gradova, poznata je po mostovima koji prolaze kroz grad i spajaju njegove dijelove. Na to sam posebno podsjetio u susretima s vlastima, naime na važnost izgradnje mostova mira između različitih naroda. To je, na poseban način, poziv Europe, koja je pozvana, kao „skelar mira“, uključivati različitosti i prihvaćati one koji kucaju na njezina vrata. Lijep je, u tome smislu, humanitarni most podignut za tolike izbjeglice iz susjedne Ukrajine, s kojima sam se imao priliku susresti, diveći se također velikoj mreži milosrđa Crkve u Mađarskoj.

Država je, nadalje, vrlo založena oko izgradnje „mostova prema budućnosti“: veliku pozornost pridaje brizi za očuvanje okoliša – i to je vrlo, vrlo lijepo od Mađarske – brizi za okoliš i održivu budućnost, te radi na izgradnji mostova među naraštajima, između starijih i mladih, što je danas nezaobilazan izazov za sve. Postoje, k tome, i mostovi koje je Crkva, kao što je došlo do izražaja na posebnom susretu, pozvana pružiti prema današnjem čovjeku, zato što se Kristov navještaj ne može sastojati samo od ponavljanja prošlosti, nego ga treba stalno osuvremenjivati, da bi se muškarcima i ženama našeg doba pomoglo ponovno otkriti Isusa. Spominjući se, konačno, sa zahvalnošću lijepih liturgijskih trenutaka, molitve s grkokatoličkom zajednicom i svečanog euharistijskog slavlja s velikim brojem sudionika, mislim na ljepotu izgradnje mostova među vjernicima: na nedjeljnoj misi bili su nazočni kršćani raznih obreda, iz različitih zemalja te pripadnici različitih vjeroispovijesti koji lijepo surađuju u Mađarskoj. Izgrađivati mostove, mostove sloge i mostove jedinstva.

Prilikom ovog posjeta dojmila me važnost glazbe, što je karakteristična crta mađarske kulture.

Želim, na kraju, podsjetiti, na početku mjeseca svibnja, da Mađari jako časte Majku Božju. Njoj ih je posvetio prvi kralj, sveti Stjepan, i iz poštovanja prema Gospi običavali su joj se obraćati ne izgovarajući njezino ime, nego je oslovljavati samo s naslovima u kojima ju se časti kao kraljicu. Kraljici Mađarske povjeravamo, dakle, tu dragu zemlju, Kraljici mira povjeravamo izgrađivanje mostova u svijetu, Kraljici neba, koju klicanjem slavimo u ovom uskrsnom vremenu, povjeravamo svoja srca da budu ukorijenjena u Božjoj ljubavi.

U sklopu pozdrava poljskim vjernicima

[…] Utječite se Marijinu zagovoru za svoje zemlje i za cijelu Europu, moleći za ustrajnost u vjeri, jedinstvo i skladnu suradnju, ali prije svega za mir, posebno u susjednoj Ukrajini. Bog vas blagoslovio.

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

U ovom mjesecu svibnju koji je upravo započeo, pozivam vas da obnovite pobožnost prema Majci Božjoj. Potičem vas da dublje upoznate Mariju, da budete prisni s njom, kako biste je prihvatili kao duhovnu majku i uzor vjernosti Kristu.

Njoj, Majci utjehe i Kraljici mira, povjeravam mučenički ukrajinski narod.

Svima moj blagoslov!

Molitvena nakana pape Franje za svibanj posvećena crkvenim pokretima i skupinama

U svojoj nakani za svibanj 2023. papa Franjo moli da crkveni pokreti i skupine svakodnevno iznova otkrivaju svoje evangelizacijsko poslanje, piše Vatican News.

Papa Franjo svoju svibanjsku molitvenu nakanu posvećuje crkvenim pokretima i skupinama za koje kaže da su „dar” i „blago” u Crkvi.

U svojoj video-poruci, koju svaki mjesec objavljuje Papina svjetska molitvena mreža, papa Franjo kaže: „Ovi pokreti obnavljaju Crkvu svojom sposobnošću za dijalog u službi njezinog evangelizacijskog poslanja”. Napominje također da svaka skupina ima svoju jedinstvenu karizmu koja im omogućuje da pokažu i ljepotu i novost evanđeoskog navještaja.

Svaka je karizma drugačija, objašnjava, zahvaljujući kreativnosti koja obilježava različite skupine i pokrete. Iako se čini da govore različitim jezicima, razumijevajući sami sebe, oni se mogu razumjeti.

Istodobno, Papa ih upozorava da izbjegnu iskušenje zatvaranja u sebe, pozivajući ih da nastave raditi „u službi biskupa i župa”.

Papa Franjo ih potiče da „uvijek budu u pokretu, odgovarajući na poticaj Duha Svetoga na izazove u današnjem svijetu”, dok ostaju „u skladu s Crkvom, jer je sklad dar Duha Svetoga”.

Sveti Otac završava svoju poruku molitvom „da crkveni pokreti i skupine svakodnevno iznova otkrivaju svoje poslanje, evangelizacijsko poslanje, te da vlastite karizme stave u službu potreba svijeta”, prenosi Vatican News.