U nedjelju, 7. svibnja 2023., je u crkvi sv. Jakova u Međugorju pod svetom misom u 10 sati sakrament prve svete pričesti primilo 77 djece, 36 dječaka i 41 djevojčica. Prvu svetu pričest podijelio je međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać, a u koncelebraciji je bio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, prenosi mrežna stranica Radipostaje Mir Međugorje. Svečano sveto misno slavlje svojim su pjevanjem obogatili članovi dječjega zbora “Golubići mira” pod ravnanjem časne sestre Irene Azinović, dok su u crkvi u klupama uz prvopričesnike bili i njihovi roditelji, braća i sestre, te uža rodbina. U svojoj kratkoj propovijedi fra Ivan Hrkać je djeci naglasio kako će danas po prvi puta primiti Isusa u maloj bijeloj hostiji.
„U ispovijedi ste prije dva dana očistili svoju dušu i svoje srce, i takvi uvijek trebamo biti kada ćemo ići na pričest, očistiti iznutra svoju dušu i svoje srce. Ovdje na oltaru piše „Darujem ti srce Isuse!”. Vi ćete danas prvi put darovati sami svoje srce Isusu. Na krštenju su vas donijeli roditelji, a sada ste vi tu sami, sada ste zreliji i došli ste u bijelim haljinama. To znači da je to nešto posebno i divno. Ispričat ću vam jednu priču:
Bio jedan slikar, umjetnik i volio je slikati, imao je prekrasna djela. Jednoga dana ta svoja djela je stavio u galeriju i napravio izložbu da svi mogu doći i vidjeti njegova djela. Došli su ljudi i gledali kako su na slikama lijepa priroda, drveća, more, rijeke, planine… I došli su do jedne slike. Na toj slici je bio prikazan Isus u nekom vrtu ispred bijelih vrata. Isus drži svjetiljku i kuca na ta vrata. Ljudi su gledali tu sliku i kazali slikaru kako je pogriješio s ovom slikom jer je zaboravio nešto nacrtati, a to je kvaka na vratima, jer kako će se onda otvoriti ta vrata. Kaže im slikar: „Nisu to bilo kakva vrata”. Jer to su bila vrata srca i ta vrata čovjek može samo iznutra otvoriti. Isus kuca izvana i ne može na silu ući, nego mi moramo otvoriti svoje srce.
Tako i vi danas otvarate svoje srce Isusu, jer on kuca i hoće ući u vaš život. Jeste li vi spremni danas otvoriti vrata svoga srca? Ja neću puno pričati, jer je ovo poseban dan i jedva vas čekam pričestiti danas i da vi Isusa nosite u svoj život, u svoju školu, u svoju obitelj, ondje gdje jeste u svakodnevnom životu. Roditelji, kao što ste danas doveli svoju djecu, tako i svake nedjelje ih trebate dovesti na misu u crkvu, pa da djeca mogu pjevati u zboru, da bude puno ministranata i tako da služimo Isusu i da Isus bude stalno u našim životima. I za kraj, reći ćemo jednu zajedničku molitvu: Isuse, blaga i ponizna srca učini srca naša po srcu svome! Amen”, kazao je fra Ivan Hrkać u svojoj kratkoj propovijedi. Nakon toga uslijedio je sam čin dijeljenja prve svete pričesti.
Na kraju je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić uputio nekoliko riječi zahvale, a potom su prvopričesnici prije završnog misnog blagoslova zajedno u jedan glas izmolili molitvu:
„Dok te okom vjere gledam, Bogom tebe ispovijedam. Hostija! Sićušna je – velika je Bez života – život daje Bez topline – srca grije Bez očiju – svevidna je Bez ičega – a sve daje
O, hostijo, tajni Bože, Tko dohvatit tebe može? Primi poklon svijeta cijela O, hostijo, sveta, bijela!”
Dva dana prije prve svete pričesti dječica su u pratnji svojih roditelja po prvi put pristupila i sakramentu svete ispovijedi, a nakon svečanog misnog slavlja u crkvi, radosno se slavlje nastavilo u obiteljima za zajedničkim obiteljskim stolom.
Branitelj, kojega će Otac poslati, poučit će vas o svemu.
V. vazmeni tjedan
Ponedjeljak, 8. 05. 2023.
Svagdan
ČITANJA: Dj 14,5-18; Ps 115,1-4.15-16; Iv 14,21-26
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Marija, Bratoljub, Arsen, Amat, Ida
Prvo čitanje:
Dj 14, 5-18
Navješćujemo vam da se od ispraznosti obratite k Bogu živomu.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Pogani i Židovi sa svojim glavarima u Ikoniju navališe da zlostave i kamenuju apostole. Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. Ondje su navješćivali evanđelje.
U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikad nije hodao. Čuo je Pavla gdje govori. Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: »Uspravi se na noge!« On skoči i prohoda.
Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!« I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: »Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.«
I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 115, 1-4.15-16
Pripjev:
Ne nama, Gospodine, ne nama, već svom imenu slavu daj.
Ne nama, Gospodine, ne nama, već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje. Zašto da govore pogani: »Ta gdje je Bog njihov?«
Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, to učini. Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.
Blagoslovio vas Gospodin koji stvori nebo i zemlju! Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju dade sinovima čovječjim.
Evanđelje:
Iv 14, 21-26
Branitelj, kojega će Otac poslati, poučit će vas o svemu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
Kaže mu Juda, ne Iškariotski: »Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?« Odgovori mu Isus:
»Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj — Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«
Hod za život, obitelj i Hrvatsku održan u Slavonskom Brodu i Imotskom: Obilježeni pjesmom i snažnim svjedočanstvima
Hrvatska već osmu godinu za redom miroljubivim hodom daje podršku nerođenima!
Geslo ovogodišnjeg Hoda je: „Ne zaustavljaj otkucaje moga srca! Samo daj mi ljubav…“
U subotu, 6. svibnja 2023., se za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji, hodalo u Imotskomi Slavonskom Brodu.
Maja Fabris, koordinatorica Hoda za život u Slavonskom Brodu, istaknula je da su se građani Slavonskog Broda okupili potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci. Okupljeni oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem. „Ove godine, kao i proteklih godina, Hodom za život podsjećamo i sebe i druge koliko je važno zaštititi svaki ljudski život. Osobito onaj najnezaštićeniji – život djeteta u majčinoj utrobi. Dijete kroz prvih 9 mjeseci svog života treba na poseban način majčinu ljubav i zaštitu. A majka treba zaštitu i pomoć oca svoga djeteta i svih nas, cijelog društva. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga.
I stoga želimo poslati jasan zahtjev za zakonskom zaštitom života!
Jer što će nam sva prava, ako nije omogućeno temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na život. Kako nerođenog djeteta, rođenog, mladog, starog, pa sve do naših djedova i baka. Jer svaki život je vrijedan! Svaki život oplemenjuje!“
Danas smo u gradu Slavonskom Brodu mogli čuti potresno iskustvo Svjetlane Živković, majke koja je imala iskustvo pobačaja. „Pobačaj koji sam napravila, ne samo da je prekinuo život mog nerođenog djeteta, već je razorio moj život i život mog supruga, te nanio ogromnu štetu mojoj drugoj djeci. Zbog teške situacije u kojoj sam se našla, odlučila sam pobaciti vlastito dijete. Fokusirala sam se na to da je pobačaj jedino rješenje i da će riješiti sve moje probleme.
Nakon toga u meni se otvorila ogromna praznina. Trebala sam biti zadovoljna, jer „riješila sam svoj problem“. Ušla sam u ono što nazivam „autodestruktivni program“. Upala sam u depresiju. Prije pobačaja sam u sebi imala životnu radost, unutarnju energiju, dobrotu i ljubav prema ljudima. Nakon pobačaja – kao da ništa više nije imalo vrijednosti. Niti ja, niti drugi ljudi. Više nikome nisam mogla pomoći. Da nisam imala svoje tada 7-godišnje dijete – ne znam bih li se ikad izvukla iz tog teškog stanja.
Jedini razlog zašto sam ja skupila hrabrost da ovo javno posvjedočim, jest taj da ostale majke, koje su najčešće iz straha, same i napuštene počinile pobačaj, također pozovem da svjedoče o tome kako im pobačaj nije donio mir, nego nemir. Nije im donio radost, nego tugu, nije im donio ispunjen život, nego prazninu.
Ne želim da ijedna žena prolazi agoniju kroz koju sam prolazila godinama, uvlačeći u nju i sve one koje najviše volim. I danas ponavljam svima vama – „Ne zaustavljajmo otkucaje dječjih srdaca! Dajmo im ljubav… tako ćemo i sami iskusiti ljubav, a ne očaj!“
Također, u Slavonskom Brodu svjedočila je i Marija Glavaš, majka koja je sa svojim suprugom posvojila dječaka, danas predivnog mladog čovjeka. Govorila je o silnoj, neprocjenjivoj ljubavi i radosti koju dječak svima njima pruža. „Ja sam majka koja je svoju ljubav podarila djetetu za koje će mnogi reći da možda nije bilo željeno, ali ja vam želim reći drugačije: itekako je bilo željeno! On je nama sve, on je naš život! Bogu hvala da ganjegova majka nije pobacila ili ubila na bilo koji način, danas ga imamo mi!
Ne postoje riječi koje bi opisale našu ljubav prema njemu i zaista bih iskreno preporučila svakome da se bori za svoje dijete. Da ne odustaje! Naša radost je postala neizmjerna onoga trena kada smo dobili priliku postati roditelji i pružiti sretno djetinjstvo i odrastanje našem sinu, danas prekrasnom mladiću! I zato danas posebno želimpotaknuti majke i očeve koji razmišljaju prekinuti otkucaje srca svoga djeteta, da nisu sami!
Dr. Zrinka Tomac, ginekologinja u Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod, istaknula je da prvo što čujemo / što smo čuli u svome životu, otkucaji su srca svoje majke. Pitanje „kada život počinje?“, već odavno ne bi trebalo biti predmet rasprave. Znanost je dokazala ono u što svi mi ovdje okupljeni vjerujemo, a to je da život počinje spajanjem dvije stanice, očeve i majčine, u jednu jedinstvenu, potpuno novu stanicu. U tom trenutku začeća nezaustavljivo kreće kaskada života.
Ima li ljepše pomisli od toga da prvo što nerođeno dijete čuje (prvo što smo i sami jednom čuli) otkucaji su srca majke. Ginekolozi ne sudjeluju često na ovakvim događajima. Naša je uloga, kada se govori o pobačajima, dosta nezahvalna. Bez obzira poziva li se liječnik po toj temi na priziv savjesti ili ne, uvijek nekome ne odgovara ono što ima za reći. Ali onda sam shvatila da je moja odgovornost kao liječnika, ali prvenstveno kao žene i majke jedne predivne djevojčice, reći ono što o ovoj temi sa sigurnošću znam.
Ono što ljudi ne znaju, da se kod nas na odjelu svako jutro na sastanku čita podatak koliko je djece rođeno od početka godine, te koliko smo djece na taj dan „u plusu“ (ili zadnjih godina, nažalost, sve češće „u minusu“) u odnosu na isti dan prošle godine. Prije par dana bili smo „u plusu“ za 22 djece. Ne možete ni zamisliti naše veselje toga jutra. Ni naše razočaranje (a to mogu svjedočiti i naši pedijatri) u onim jutrima kada budemo „u minusu“ u odnosu na prošlu godinu. Mi se, a tu si uzimam za pravo govoriti u ime svih svojih kolega, uistinu radujemo svakoj novoj trudnoći i svakom novom porođaju. Ono što nas posebno žalosti u razgovoru sa ženama koje se jave u bolnicu i zatraže pobačaj, jesu razlozi zašto žene žele pobaciti. One navode kako nemaju podršku partnera, nemaju podršku obitelji, boje se odbacivanja okoline… kako su ostale same u svojoj „nevolji“ i traže izlaz. Sve one, u svojoj boli i muci, misle da je pobačaj rješenje njihovog problema.
Ono što ne znaju je da tu problem tek počinje. I da život više nikada neće biti kao prije. Traume koje ostaju iza pobačaja strašne su. Te žene sanjaju svoju nerođenu djecu. Znaju im ime. U svakom trenutku znaju reći koliko bi dijete sada imalo godina, da su odabrale život. Razmišljaju kakvi bi ljudi postali… Iskustveno znamo da se trauma samo povećava kad ta žena jednoga dana postane majka, kada dobije svoju djecu i spozna koliki je to blagoslov i radost. Većina tih žena više nikada ne nađe svoj mir.
Kad razmislim, nikada nisam srela ženu koja žali što je rodila svoje dijete. A onih koje cijeli život provedu žaleći što nisu rodile svoje dijete, srela sam i previše. Naša je dužnost da odgojimo našu djecu, sve mlade, u pametne i odgovorne ljude, učimo ih životu i ljubavi!
Dijete je uvijek radosna vijest, bez obzira na okolnosti u kojima dolazi na svijet.“
Dr. Martin Martinović iz Slavonskog Broda, istaknuo je važnost dostupnosti prave i istinite informacije. „Da bismo mogli izabrati život, moramo biti informirani i upućeni u istinu o životu. Kao liječnik i pedijatar, potvrđujem znanstvenu činjenicu kako život započinje trenutkom začeća!
Znanost je toliko uznapredovala te je svima nama otkrila kako je svako začeto dijete jedinstvenog genetskog koda. Već 18. dan od trenutka začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna formirani su svi organi, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta. Već s 12 tjedana starosti dijete se smiješi. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol!
Hod za život u Imotskom
Stipe Čelan, koordinator Hoda za život u Imotskom, istaknuo je da se danas hodalo za sve one majke koje u trenutku najveće životne krize nemaju podršku obitelji i društva. „Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Stoga je naša odgovornost, briga za zaštitu života od začeća do prirodne smrti. Želimo potaknuti aktualnu vlast da poduzme konkretne mjere koje bi pomogle majkama, obiteljima. Podsjećamo i na važnost podrške svakoga muškarca, koju oni kao očevi mogu pružiti majci njihovog djeteta. Danas smo hodali i za sve naše liječnike, babice, medicinske sestre, farmaceute, koji poštuju život i koji prizivom na svoju savjest štite život majke i djeteta. Danas smo hodali za preobrazbu cijelog našeg društva.
Ovaj snažan pokret – Hod za život, obitelj i Hrvatsku, pokazuje kako iz godine u godinu, osim rastućeg broja ljudi koji dolaze na Hod, raste i broj gradova u kojima se Hod organizira. To nas raduje, unosi optimizam, to je ustvari i očekivano, jer to je ona Hrvatska prema kojoj mi želimo ići. Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Želimo da sve ove navedene činjenice i ova stvarnost budu poznate svakoj ženi i svakom muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se u Hrvatskoj ijednom ljudskom biću nasilno zaustavljaju otkucaji srca!” U Hrvatskoj su 4 medicinska fakulteta na pitanje Ustavnog suda kad započinje ljudski život, odgovorila – začećem. Isto tako, iskustvo i znanstvena istraživanja potvrđuju da je za brigu o nerođenom i rođenom djetetu ključna ljubav – ljubav i briga o trudnici, djetetovoj majci, ljubav majke i oca prema nerođenom djetetu, baš kao i potpora obitelji i lokalne, društvene zajednice. Isto vrijedi i za stare ljude. Oni koji su okruženi ljubavlju i brigom svoje djece i obitelji sigurno ne zazivaju smrt. Dakle, Hod za život potiče na razmišljanje, poziva na sučeljavanje argumenata i svojim volonterskim radom pruža potporu svakom djetetu – rođenom i nerođenom, te njegovu ocu, majci i cijeloj obitelji.“, istaknuo je Čelan.
Ivan Galić, koordinator za Hod u Imotskom istaknuo je kako istina o ljudskosti nerođenog djeteta i nastojanje da se drugima pomogne ne vrijeđa osjećaje, nego upravo suprotno – zalječuje rane. „Istina koju danas govorim, ne želim da bude ona koja neumoljivo kori, nego ona koja srdačno ljubi. Bez obzira koliko će je nekim ljudima biti teško čuti, želim da znate da je moja intencija u ljubavi, dobronamjerna, s razumijevanjem, a ne osorna i s gnjevom.
Jer ljubav je ona koja se ne raduje nepravdi, a raduje se istini. Autentični ste. Posjedujete vlastiti genetski kod, često drugačiju krvnu grupu od majke… Živjeli ste u njoj, ali vaše stanice su bile samo vaše, odvojene od majčinih… Znajući sve ove znanstvene činjenice, koja je to onda naša dužnost prema svim ljudskim bićima, posebno onima malenima koji ne mogu sebe zastupati?
Koja je to naša dužnost prema svim odraslim ljudskim bićima?! Želimo li da nam djedovi i bake žive u strahu od egzistencije zbog lošeg demografskog sustava? Želimo li da nam majke, pogotovo one samohrane, budu zakinute zbog nedostatka fleksibilnosti njihovog radnog vremena ili obitelji koji nemaju mogućnosti društvenog i ekonomskog napretka zbog manjka radnih mjesta i politike koja zanemaruje običnog čovjeka?
Pravo na život temeljno je ljudsko pravo, iz kojeg proizlaze sva druga ljudska prava. Zato pozivam sve nas, samo dajmo ljubav… svaki dan!
U Imotskom svoje 25-godišnje iskustvo u radu s djecom podijelila je i gđa. Mirjana Matković, edukacijski rehabilitator. Istaknula je da je svaki ljudski život neprocjenjivo vrijedan! Bez obzira na to je li malen ili velik, zdrav ili bolestan. Bolesna djeca – nerođena i rođena, bolesni ljudi imaju pravo na još veću brigu i ljubav. Niti jedna se žena ne bi trebala naći u situaciji da prekine život svog djeteta. Upravo rad s djecom koja imaju zdravstvene poteškoće svakodnevno me oplemenjuju, od njih učim, donose radost svima nama!“
Preslavni naš sveti Dujme, ti koji si od svetog Petra bio poslan da propovijedaš vjeru Isusovu među nama, ti koji si za istu prolio krv svoju, isprosi nam milost da uvijek ljubimo Isusa i Mariju pa da putem pokore zaslužimo pobožno umrijeti u krilu Isusa i Marije. Amen. Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Svečano proslavljena svetkovina sv. Dujma, zaštitnika Splitsko-makarske nadbiskupije i grada Splita
Svečanim euharistijskim slavljem, koje je u nedjelju 7. svibnja na splitskoj Rivi, predvodio apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić, Splitsko-makarska nadbiskupija i grad Split proslavili su svetkovinu nebeskog zaštitnika sv. Dujma – biskupa i mučenika prvih kršćanskih stoljeća, prenosi ika.hkm.hr.
Proslava je počela tradicionalnim svečanim ophodom sa svečevim moćima, od splitske prvostolnice do prigodnog oltara na splitskoj Rivi. U procesiji su, uz nekoliko desetaka tisuća vjernika, sudjelovali brojni svećenici, redovnici i redovnice, kandidatice, bogoslovi i sjemeništarci, nositelji vlasti, predstavnici društveno-političkih i kulturnih ustanova, obitelji, mladi i djeca, branitelji, crkvene, humanitarne i viteške udruge, vojska, policija te mnoge folklorne skupine grada i okolice.
Uz domaćine apostolskog upravitelja Želimira Puljića i nadbiskupa u miru Marina Barišića, na slavlju su sudjelovali zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, šibenski biskup Tomislav Rogić, mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić, hvarski biskup Ranko Vidović, dubrovački biskup Roko Glasnović, provincijal Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja fra Marko Mrše, provincijal Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjo-Frankopan Velić, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, prepozit prvostolnog kaptola mons. Radojko Vidović, kanonik i katedralni župnik don Ante Mateljan, kanonik mons. Jure Vrdoljak, kanonik mons. Pavao Banić, kancelar i tajnik gospićko-senjski vlč. Mišel Grgurić, ekonom Splitsko-makarske nadbiskupije don Mijo Šurlin, rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa don Đuliano Trdić, tajnik apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije đakon don Renato Pudar te brojni svećenici.
Među brojnim predstavnicima civilnih vlasti i udruga, slavlju su nazočili splitski gradonačelnik Ivica Puljak, ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, predsjednik Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije Mate Šimundić, rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Dragan Ljutić, ravnatelj splitskog KBC-a prof. prim. dr. sc. Julije Meštrović, zastupnik u Europskom parlamentu Karlo Ressler, komodor Damir Dojkić (Hrvatska ratna mornarica), izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Andro Krstulović Opara, Veliki meštar Družbe Braće Hrvatskoga zmaja prof. dr. sc. Mislav Grgić te pročelnik Umjetničke sekcije Družbe Braće Hrvatskoga zmaja maestro Josip degl’ Ivellio.
„Danas na ovaj lijepi i sunčani dan koji nam je priskrbio naš nebeski zaštitnik sv. Dujam, na ovom privlačnom prostoru između Tuđmanovog trga i Poljane kneza Trpimira te Dioklecijanove palače i mora, Gospodin nas poziva na slavlje euharistije. Okupljeni sa svih strana naše nadbiskupije oko svetoga Dujma – činimo danas ovdje svetilište”, rekao je u pozdravnom govoru apostolski upravitelj, zaželjevši svima sretnu i Božjim blagoslovom ispunjenu Sudamju.
U homiliji koju je naslovio „Otvorite širom vrata Kristu”, mons. Puljić je govorio o životu i pontifikatu svetog Ivana Pavla II. Homiliju je podijelio u četiri dijela: Ovdje povijest nije šutjela, Veliki strateg s razvijenim osjećajem za povijest, Božji glasnik na tlu „umorne i izranjene Europe” i Oj, pastiru, oče mili, čuvaj nas, brani i zakrili.
Osvrćući se u prvom dijelu homilije na povijest Splita, mons. Puljić je kazao: „Nalazište predmeta na Gripama iz Bakrenog doba potvrđuje da su ovdje bila naselja u kojima su ljudi živjeli i radili još krajem 3. tisućljeća prije Krista. Već dva milenija ovo ozemlje obilježeno je znakovima kršćanstva. Od četvrtog pak stoljeća ono je u znaku svetoga Dujma, solinskog biskupa i mučenika, zaštitnika Splitsko-makarske nadbiskupije i grada Splita. Njemu, naime, otada trajno upravljamo svoj glas jer je ‘svjetlom svete vjere pokazao nama spas’. Nije bez razloga sveti Ivan Pavao II. u prigodi pohoda našoj prvostolnici, gdje počivaju Dujmove relikvije, diveći se kamenom zdanju Dioklecijanovog mauzoleja uskliknuo: ‘Ovdje povijest nije šutjela’”.
Govoreći o navedenom pohodu Ivana Pavla II. Splitu i Solinu 1998. godine, mons. Puljić je naglasio kako je njegov pontifikat počeo riječima: „Otvorite širom vrata Kristu!”, dodavši: „Taj poziv i vapaj on je ponavljao punih 27 godina tijekom brojnih putovanja u 129 zemalja diljem svijeta. Ostavljao je dojam ‘Božjega generala’ koji predvodi vojsku u borbi sa zlom i idolima našeg vremena, posebice sa svijetom koji bježi od Boga. Dok se sjećamo njegova blagoslovljenoga pohoda ovoj nadbiskupiji, pokušajmo učiti nešto od ovog osobitog Božjeg viteza”.
U drugom dijelu homilije, mons. Puljić je poručio kako je Ivan Pavao II. različitim skupinama svrstanim u određene krugove „propovijedao o Bogu koji ne prolazi”. „U prvom krugu bile su obitelji, mladi i bolesnici. Obiteljima je poručivao neka ‘postanu i ostanu ono kako ih je Bog zamislio’: intimna zajednica osoba, u službi i obrani života, te mala Crkva u kojoj se raste u krjeposti i svetosti. Oslanjao se posebice na bolesne i nemoćne, te svoje velike nakane preporučivao u njihove žrtve i patnje. Osobitu pak naklonost i ljubav očitovao je prema mladima. Njemu su – kao ocu i voditelju Crkve – obitelji, mladi i bolesnici bili velika uzdanica i snaga. U drugom krugu nalazili su se oni ‘koji oblikuju javno mnijenje’: državnici, znanstvenici, političari, djelatnici kulture i obavijesnih sredstava. Obraćao im se u različitim prigodama te neumorno ponavljao da će se pravi napredak dogoditi kad se ‘poveže tehnika s etikom, a vjera udruži sa znanošću’. U trećem krugu bili su biskupi s kojima se često savjetovao, svećenici, bogoslovi i Bogu posvećene osobe. Biskupe, svećenike i Bogu posvećene osobe držao je svojim časnicima i generalima, neposrednim suradnicima. Smatrao ih je ‘duhovnom vertikalom’ na koju se može osloniti u borbi sa zlom u svijetu. Stoga, nije se umarao poticati ih neka budu vidljivi znak onostranosti; evanđeoskim rječnikom rečeno: sol zemlje i svjetlo svijeta”, ustvrdio je.
Kazavši, u trećem dijelu homilije, kako je Ivan Pavao II. sanjao ujedinjenu Europu potičući ljude na povratak svojim korijenima, apostolski upravitelj je naglasio: „Kada se u četvrtoj godini svoga pontifikata našao u prastarom svetištu sv. Jakova u Španjolskoj (9. studenog 1982.), poručio je jasno svima tko je i što želi: ‘Ja, Ivan Pavao II, sin poljskog naroda, koji se uvijek smatrao europskim zbog svojih korijena, tradicije i kulture; koja je slavenska među Latinima, i latinska među Slavenima; ja nasljednik svetog Petra na katedri u Rimu, koju je Krist htio postaviti u Europi; ja biskup Rima i pastir sveopće Crkve, vičem tebi, stara Europo, s ljubavlju iz Santiaga: Pronađi sebe! Budi svoja! Otkrij svoje početke! Oživi svoje korijene i povrati se životu’. Riječi koje je izgovorio u svetištu sv. Jakova nisu bile samo proglas ili program. Ne, one su bile događaj.”
Osvrćući se, u posljednjem dijelu homilije, na herojski čin oprosta Ivana Pavla II. vlastitom atentatoru, mons. Puljić je istaknuo „da su takve stvari kadri učiniti samo sveci”. „Hvala Ti, sveti Ivane Pavle II. za to divno svjedočanstvo. I nas si 13 godina kasnije u prigodi povijesnog susreta na Hipodromu u Zagrebu (1994.), u tijeku najžešće agresije jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih formacija u Hrvatskoj, zamolio da ‘budemo kadri oprostiti i moliti oproštenje’. Pomozi nam da Te slušamo i slijedimo Tvoje pastirske i očinske savjete kako bismo izgrađivali Lijepu Našu na principima ljubavi, pravednosti i solidarnosti. Neka Europska unija bude kontinent mira i napretka, tolerancije i razumijevanja. Bogu smo zahvalni za očinsku brigu koju nam je očitovao sveti Ivan Pavao II., pa došao je u pohod Hrvatima pet puta, tri puta u Hrvatskoj i dva puta u BiH. Dok mu zahvaljujemo za blizinu i pomoć koju nam je pružao tijekom svoga pontifikata, upravljamo žarku molitvu našem višestoljetnom zaštitniku sv. Dujmu riječima njegove himne: ‘U Tebi je naša nada, procvat svaki našeg grada! Zdravo, sjajni naš bisere koji svjetlom svete vjere, ti pokaza nama spas’”, nastavio je.
„U sklopu 25. obljetnice pastirskog pohoda Ivana Pavla II. nacionalnom svetištu Mariji Bistrici, gdje je proglasio blaženim kardinala Stepinca, te sutradan pohodio Split i naše marijansko Prasvetište u Solinu, možemo kazati kako smo imali Papu vizionara s jakim osjećajem za ljude i njihovu povijest. Čini se kao da mu je bio san popeti se jednog dana kakvim svemirskim brodom u nebeska prostranstva pa odozgor doviknuti preko svih planeta i meridijana da ‘kraljuje Gospodin Bog’. Zahvaljujemo mu, ne samo za misijsku vatru koju je zapalio, već i za osobitu ljubav i brigu koju je prema nama očitovao u teškim danima Domovinskoga rata. Stoga mu Hrvatska od srca kliče, hvala: ‘Kad te je u suzi zvala, čuvao si nju i nas. Srca su nam katedrala, tvoja Crkva puk je tvoj. Hrvatska ti kliče, hvala. Novu snagu podaj njoj’”, rekao je apostolski upravitelj.
Zaključujući, mons. Puljić je kazao: „Danas, uz svetkovinu našeg nebeskog zaštitnika, posebice smo zahvalni i radosni što smo kroz cijelo vrijeme naše duge povijesti imali zagovornika sv. Dujma u kojem je bila položena ‘naša nada, kao i procvat našega grada’. Njemu i danas posebice upravljamo svoju molitvu i pjesmu: ‘Oj, pastiru, oče mili, u zajedništvu sa svetim Ivanom Pavlom II., čuvaj nas trajno, brani nas i zakrili’”.
Kako bi misa i ophod bio meditativni hod, pobrinuo se animator slavlja don Vedran Torić. Ljepoti slavlja uvelike je pridonio zbor sastavljen od Mješovitoga pjevačkog prvostolnog zbora sv. Dujma, zbora Gospe od Zdravlja i zbora Gospe Fatimske (Škrape) – pod ravnanjem kapelnika splitske prvostolnice maestra don Šime Marovića. Zbor je pratio splitski „Brass kvintet”, a orgulje je svirala s. Mirta Škopljanac Mačina. Misa je završila himnom Domovini, a zatim i pjesmom Blaženoj Djevici Mariji. Proslava Dana Grada i njegova zaštitnika sv. Dujma nastavljena je bogatim kulturnim, zabavnim i drugim sadržajima.
Za svečanu proslavu vjernici su se tradicionalno pripremali devetnicom u splitskoj prvostolnici. Misna slavlja u devetnici predvodili su nadbiskup u miru mons. Marin Barišić, mons. Pavao Banić, don Šime Marović, don Tomislav Ćubelić, mons. Jure Vrdoljak, don Ante Mateljan, don Miroslav Vidović te mons. Nediljko Ante Ančić. Posljednju večer devetnice svečanu Večernju predvodio je apostolski upravitelj mons. Želimir Puljić, a propovijedao je don Ante Mateljan. Na misama su pjevali zborovi iz Splita (Mertojak, Brda, Mješoviti pjevački prvostolni zbor sv. Dujma, Škrape) i Solina (Gospe od Otoka) te Zbor Školskih sestara franjevaka, Zbor franjevačkih bogoslova i Zbor splitskih bogoslova. U kulturno-umjetničkom programu devetnice koncerte su održali: Mješoviti pjevački prvostolni zbor sv. Dujma, Hrvatsko pjevačko društvo Bijaćka vila – Kaštela, Zbor Školskih sestara franjevaka, Mandolinski sastav Sanctus Domnio te Orguljaški duo „Quattro obbligato”. Također, otvorena je i obnovljena kripta sv. Lucije te je predstavljena knjiga „Splitski evanđelistar – kodeks 625”.
Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme.
Svete mise u iduću nedjelju su u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati. Na groblju Junčuša je blagoslov polja. Misa je u 11 sati.
OBAVIJEST O UPISU DJECE U PRVI RAZRED Redovan upis djece u prvi razred školske 2023./2024. godine počinje u ponedjeljak, 8. 5. 2023. Upisuju se djeca koja do 1. ožujka tekuće godine navrše pet i pol (5,5) godina života (od 1. 9. 2016. do 1. 9. 2017.). Na upis je obavezno donijeti rodni list i potvrdu o obavljenom liječničkom pregledu. Liječnički pregled se može obaviti u Domu zdravlja Čitluk u petak, 5. 5. 2023. god. (djeca s prezimenom od A – M) i u ponedjeljak 8. 5. 2023. god. (djeca s prezimenom od N-Ž).
Upis u školu će se vršiti ovim rasporedom: Ponedjeljak, 8. 5. 2023.
Od 8 – 12 sati djeca s prezimenom od A do J Utorak, 9. 5. 2023.
Od 8 – 12 sati djeca s prezimenom od K do O Srijeda, 10. 5. 2023.
Nadbiskup Cavalli krizmao 56 mladih u župi Međugorje
U subotu 6. svibnja 2023. god. je u župi Međugorje pod svetom misom u 10 sati u crkvi sv. Jakova sakrament svete potvrde primilo 56 krizmanika. Svetu potvrdu podijelio im je nadbiskup Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje
U subotu 6. svibnja 2023. godine je u župi Međugorje pod svetom misom u 10 sati u crkvi sv. Jakova sakrament svete potvrde primilo 56 krizmanika. Svetu potvrdu podijelio im je nadbiskup Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, a u koncelebraciji su još bili međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić te fra Jure Barišić i fra Ivan Hrkać, izvijestila je mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje. U prigodnoj propovijedi nadbiskup Cavalli je kazao da tko je od nas kao Adam i Eva, taj govori ‘da’ Sotoni i ‘ne’ Bogu, a tko je od nas kao Isus, govori ‘da’ Bogu i ‘ne’ Sotoni. Primajući Duha Svetoga mi želimo živjeti kao Isus: ‘da’ Bogu, ‘ne’ Sotoni.
„Ako kroz svoj život postaneš jedan ‘da’ Bogu, rasteš s Isusom i postaješ snažan. Ako postaješ snažan, prenosiš drugima snagu Božju, kao Isus. Ako kroz svoj život postaneš jedan ‘da’ Bogu, rasteš s Isusom i postaješ dobar. Ako postaješ dobar, prenosiš drugima dobrotu Božju, kao Isus. Ako kroz svoj život postaneš jedan ‘da’ Bogu, rasteš s Isusom i postaješ darežljiv. Ako postaješ darežljiv, prenosiš drugima milosrđe Božje, kao Isus. Ako kroz svoj život postaneš jedan ‘da’ Bogu, rasteš s Isusom i postaješ pun razumijevanja. Ako postaješ pun razumijevanja, prenosiš drugima ljubav Božju, kao Isus.
Duh Sveti, koji ti se danas daruje u sakramentu Potvrde, izvor je Isusove prisutnosti u tebi. Čuvaj uvijek u sebi prisutnost Duha Svetoga, kako bi postao poput Isusa, pun snage, dobrote, darežljivosti i ljubavi. Duh Sveti se ne vidi, ali djeluje. Duh Sveti se ne vidi, ali ostvaruje. I sada, po sakramentu Potvrde, prenijet ćemo svima vama prisutnost Duha Svetoga”, kazao je nadbiskup Cavalli.
Nakon propovijedi uslijedilo je dijeljenje sakramenta svete potvrde, a svetu potvrdu primili su 23 krizmanika i 33 krizmanice.
„Prije svega zahvaljujem se dragom Bogu što nam je dao da možemo dočekati ovaj dan kada naši mladi spremno idu Bogu i primaju Duha Svetoga. Dragi krizmanici, vi niste blago i ponos samo svoje obitelji, nego ste blago i ponos čitave naše župne zajednice. Danas ste primili ne samo neke darove Duha Svetoga, nego ste primili Duha Svetoga da vas on vodi pravim putem i drži vas u blizini Crkve, blizu Boga. Svaki dar koji primamo trebamo i održavati svojim djelima, a ja se nadam da ćete i vi tako živjeti da Duh Božji uvijek prebiva u vama. Danas lijepo proslavite u krugu svoje obitelji, vi predvodite molitvu prije objeda, ali isto tako navečer sjetite se zajedno sa svojom obitelji zahvaliti Bogu. Dragi roditelji, hvala vam u ime Crkve što svoju djecu upravljate Bogu, i dalje činite tako, a mi ćemo vam pomagati”, kazao je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, zahvalivši se fra Ivanu Hrkaću, fra Marinu Mikuliću i fra Antoniju Primorcu koji su krizmanike pripremali u školi i u župu, zahvalio se časnim sestrama koje su pripremile crkvu, župnom zboru „Kraljica Mira” koji je svojim pjevanjem uveličao sveto misno slavlje, te nadbiskupu Aldi Cavalliju koji je predslavio svečano misno slavlje i podijelio mladima sakrament svete potvrde, a nakon što su uputile riječi zahvale, dvije krizmanice darovale su cvijeće mons. Cavalliju. U petak 5. svibnja, su mladi krizmanici u pratnji svojih roditelja i kumova pristupili i sakramentu svete ispovijedi, a nakon Euharistijskog slavlja u crkvi, radosno slavlje nastavilo se u obiteljima.
Snima se film o Međugorju, producira ga slavni holivudski režiser
U izradi je veliki holivudski film o Međugorju, radnog naslova “Between the Mountains” kojeg producira poznati režiser Lucas Foster, čovjek koji je producirao poznate filmove poput “Man on Fire” i “Ford vs Ferrari”.
Kako navodi medjugorje-info.com, projekt su pokrenule dvije hollywoodske producentice Holly Carney i Jennifer Tadlock.
Obitelj Jennifer Tadlock prošla je kroz krizu kada je jednom od njezine djece dijagnosticirana bolest opasna po život. Nakon djetetovog ozdravljenja, odlučila je snimiti film o Međugorju.
Početkom augusta 2022. stupila je u kontakt s Holly Carney koja je nedavno snimila film “Fatima”, a zatim su ostvarile suradnju s izvršnom producenticom Ann Vucic, ženom koja je posljednjih 25 godina svoga života provela dovodeći ljude u Međugorje.
Film će govoriti o fenomenu, plodovima i duhovnosti Međugorja.
Producenti ističu kako rade u punoj suradnji s Provincijalnim ministrom franjevačkog reda Hercegovine fra Jozom Grbešom, međugorskim župnikom fra Zvonimirom Pavičićem, apostolskim vizitatorom Aldom Cavalliem i bivšim međugorskim župnikom fra Jozom Zovkom.
Papa Franjo je u nedjelju, 7. svibnja s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Kraljice neba s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Kraljice neba.
PAPA FRANJO
REGINA CAELI
Trg sv. Petra
Nedjelja, 7. svibnja 2023.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje današnje liturgije (Iv 14, 1-12) dio je Isusova posljednjeg govora prije smrti. Srca učenikâ su uznemirena, ali Gospodin im upućuje umirujuće riječi, pozivajući ih da se ne boje, ne bojte se: On ih ne napušta, nego im ide pripraviti mjesto i upućuje ih prema tom odredištu. Gospodin nam tako svima danas pokazuje divno mjesto kamo ići i ujedno nam govori kako tamo stići, pokazuje nam put koji do njega vodi. On nam govori kamo ići i kako tamo stići.
Ponajprije, kamo ići. Isus vidi uznemirenost učenika, vidi njihov strah da će biti napušteni, baš kao što se to događa nama kad smo prisiljeni odvojiti se od nekoga koga volimo. A zatim kaže: „Idem pripraviti vam mjesto […] da i vi budete gdje sam ja“ (rr. 2-3). Isus koristi poznatu sliku doma, tog mjesta bliskih odnosa i intimnosti. U kući Očevoj – kaže svojim prijateljima a i svakom od nas – ima mjesta za tebe, dobrodošao si, uvijek ćeš primiti topli zagrljaj, a ja sam na nebu da ti pripravim mjesto! Pripravlja nam taj zagrljaj s Ocem, mjesto za svu vječnost.
Braćo i sestre, ta Božja riječ izvor je utjehe i nade, izvor je nade za nas. Isus se ne odvaja od nas, već nam je utro put, pripravivši unaprijed naše konačno odredište, a to je susret s Bogom Ocem, u čijem srcu ima mjesta za svakog od nas. Kad nas, dakle, shrva umor, kad se osjećamo izgubljenima ili pak doživimo neuspjeh, sjetimo se prema čemu je usmjeren naš život. Ne smijemo izgubiti iz vida cilj, pa čak i ako nam danas prijeti opasnost da ga zaboravimo, da zaboravimo konačna pitanja, ona važna pitanja: kamo idemo? Gdje nas vodi naš put? Za što vrijedi živjeti? Bez tih pitanja, mi svoj život zbijamo u sadašnjost, mislimo da ga moramo uživati što je više moguće pa na kraju živimo od danas do sutra, bez svrhe, bez cilja. Naša je pak domovina na nebu (usp. Fil 3, 20), ne zaboravimo veličinu i ljepotu odredišta!
Nakon što otkrijemo odredište, i mi se, poput apostola Tome u današnjem Evanđelju, pitamo: kako do njega doći, koji je put? Ponekad se, pogotovo kad se na nas sruče veliki problemi i obuzme nas osjećaj da je zlo jače, pitamo: što mi je činiti, kojim putem mi je ići? Poslušajmo Isusov odgovor: „Ja sam Put Istina i Život“ (Iv 14, 6). „Ja sam put“. Sâm Isus je put kojim valja ići da bi se živjelo u istini i imalo život u izobilju. On je put te, dakle, vjera u njega nije „paket idejâ“ u koje treba vjerovati, već put kojim valja ići, putovanje koje valja poduzeti, putovanje u društvu s njim. To znači slijediti Isusa, jer On je put koji vodi do neprolazne sreće. Ići za Isusom i nasljedovati ga, osobito djelima blizine i milosrđa prema drugima. Evo kompasa kojeg nam se držati da bismo došli u nebo: ljubiti Isusa, koji je put, postajući znakovi njegove ljubavi na zemlji.
Braćo i sestre, živimo sadašnjost, primimo sadašnjost u svoje ruke ali ne dajmo da nas uvuče u svoj kovitlac: podignimo pogled, uzdignimo oči k Nebu, sjetimo se odredišta, sjetimo se da smo pozvani u vječnost, na susret s Bogom. I, s mislima na Nebo u svom srcu, obnovimo danas svoje opredjeljenje za Isusa, opredjeljenje da ga ljubimo i da idemo za njim. Neka Djevica Marija, koja je, slijedeći Isusa, već prispjela cilju, podupre našu nadu.
Nakon molitve Kraljice neba
Draga braćo i sestre!
Jučer su proslavljene dvije beatifikacije. U Montevideu, u Urugvaju, blaženim je proglašen biskup Jacinto Vera, koji je živio u 19. stoljeću. Bio je pastir koji se brinuo za svoj narod, svjedočio je evanđelje velikodušnim misionarskim žarom, promičući društveno pomirenje u napetom ozračju građanskog rata. U Granadi u Španjolskoj blaženom je pak proglašena mlada Maria de la Concepción Barrecheguren y García. Prikovana teškom bolešću za krevet, podnosila je patnje velikom duhovnom snagom, pobuđujući kod svih divljenje i utjehu. Umrla je 1927. u dobi od 22 godine. Molim pljesak za ovo dvoje blaženika!
Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i brojnih zemalja, posebno vjernike iz Australije, Španjolske, Engleske i studente iz Zavoda svetoga Tome u Lisabonu.
Pozdravljam članove Udruge Metar i njezina utemeljitelja don Fortunata di Nota, koji nastavljaju svoj predani rad na sprječavanu i suzbijanju nasilja nad maloljetnicima. Danas slave 27. Dan djece žrtava. Već trideset godina brane djecu od zlostavljanja i nasilja. Braćo i sestre, izražavam vam svoju blizinu i pratim vas svojom molitvom i svojom ljubavlju. Nemojte se nikada umoriti biti na strani žrtve, tu vas čeka Dijete Krist. Hvala!
Pozdravljam skupinu pacijenata s fibromialgijom sa zdravstvenog odsjeka Rimskog vikarijata, zatim sestre svetog Giuseppea Benedetta Cottolenga, članove Udruge milosrdnih laika i Kamilijanske laičke obitelji, kao i vjernike iz Pozzuolija, Caraglia i Vallea Grane, te zborove iz Empolija i Ponte Buggianesea.
Poseban pozdrav novim švicarskim gardistima, članovima njihovih obitelji i njihovim prijateljima te švicarskim vlastima koje su sudjelovale u slavlju ovog zaslužnog tijela. Zaplješćimo svi gardistima!
U Pompejima, u svetištu koje je blaženi Bartolo Longo odlučio posvetiti miru, sutra će se održati tradicionalna Molitva Gospi od Krunice. U ovom mjesecu svibnju molimo u krunici od Svete Djevice dar mira, posebno za napaćenu Ukrajinu. Neka vođe naroda poslušaju želje ljudi koji pate i žele mir!
Vatican News
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!
ČITANJA: Dj 6, 1-7; Ps 33, 1-2.4-5.18-19; 1 Pt 2, 4-9; Iv 14, 1-12
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: bijela
IMENDANI: Dujam, Duje, Flavije, Gizela
Prvo čitanje:
Dj 6, 1-7
Izabraše sedam muževa punih Duha Svetoga.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju riječi.« Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 33, 1-2.4-5.18-19
Pripjev:
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. Slavite Gospodina na harfi, na liri od deset žica veličajte njega!
Jer prava je riječ Gospodnja i vjernost su sva djela njegova. On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.
Drugo čitanje:
1 Pt 2, 4-9
Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Pristupite Gospodinu, kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni riječi, za što su i određeni. A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 14, 1-12
Ja sam put i istina i život.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«
