Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Svetac dana

Znate li kome je cijeli svoj život služio bl. Pier Giorgio Frassati?

Znate li kome je cijeli svoj život služio bl. Pier Giorgio Frassati?

Blaženi Pier Giorgio Frassati, preminuo je 4. srpnja 1925. od Poliomyelitisa, bolesti koja inače najčešće pogađa djecu mlađu od pet godina. Na njegovoj pogrebnoj povorci, koja je prolazila kroz središte grada, pojavilo se nekoliko tisuća ljudi kako bi mu iskazali svoje poštovanje. Nedugo nakon blaženikove smrti, siromasi grada Torina koji su dolazili u kontakt s Pier Giorgiom, potpisali su peticiju u kojoj traže od nadbiskupa Torina da započne proces kanonizacije. Proces je započeo 1932., a blaženim ga je 20. svibnja 1990. proglasio papa Ivan Pavao II.

Pier Giorgio Frassati rođen je 1901. u Torinu u Italiji. Njegova obitelj bila je vrlo bogata i moćna, bila je vlasnik novina La Stampa, međutim djeca su odgajana skromno i nikada se nisu ponašala rasipnički.

Stoga je ovaj blaženik smatrao primjerenim da i ono malo novca kojeg mu je otac davao podjeli onima kojima je bio nužan, prenosi Katolički tjednik Nedjelja.ba. Svoj antifašistički stav javno je pokazivao te je, kada je bio uhićen na prosvjedima u Rimu, odbio bilo kakav poseban tretman koji je mogao dobiti s obzirom na očev politički položaj, ostajući s prijateljima u zatvoru. Bio je posvećen socijalnom radu, pomaganju potrebitima, molitvi i zajednici. Također je bio uključen u katoličke omladinske i studentske organizacije, te je osnivač novina Momento čija se načela temelje na enciklici pape Lava XIII., Rerum Novarum.

Frassati je također bio posvećen socijalnom radu, pomaganju potrebitima, ali i molitvi i zajednici. Euharistija je bila središte njegova duhovnog života. Već od 17 godine znao je cijelu noć moliti pred Presvetim, objašnjavajući to riječima: „Isus me posjećuje svakog jutra u svetoj pričesti. Ja mu to uzvraćam kao bijednik molitvom i posjećivanjem bolesnika”. Mladima je govorio: „Potičem vas sa svom snagom svoje duše da pristupate Euharistijskom stolu što je češće moguće. Hranite se ovim Anđeoskim Kruhom iz kojega ćete crpiti snagu za unutarnje borbe.”

Poznat kao “čovjek blaženstava”, blaženi Pier Giorgio Frassati cijelog je života služio siromašnima. Kada bi njegova obitelj otišla na godišnji odmor, Frassati bi ostao kod kuće govoreći: “Ako svi napuste Torino, tko će se brinuti za siromašne?”

Na pogrebu ovoga blaženika, njegova je obitelj bila iznenađena mnoštvom ljudi koji su došli na posljednji ispraćaj, a koje nisu poznavali. Ulice su bile prepune siromašnih i potrebitih kojima je Frassati nesebično služio tijekom kratkog života. Njegov je život obilježen izvanrednom ljubavlju koju je svakodnevno hranio meditirajući nad jednim ulomkom Biblije.

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav!

Frassati je sa sobom uvijek nosio “Hvalospjev ljubavi” iz 1. poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima. “Hvalospjev ljubavi” pomagao mu je da se usredotoči na ono što je uistinu važno u životu. Znao je, bez obzira na sve što čini na ovome svijetu, ako nema ljubavi onda je samo “mjed što ječi ili cimbal što zveči”, prenosi portal Aleteia.

Frassati je cijeli ulomak prepisao rukom i čuvao u svome džepu. Ulomak je to koji se može uvijek iznova izgovarati, a ako on postane dio naše svakodnevnice, ne postoji granica u količini ljubavi koju možemo dati ovome svijetu.

Pobjeda Svetih

Molitva krunice potaknula ga je da 1922. postane članom Trećeg reda sv. oca Dominika, uzevši ime Girolamo. Bio je uključen u katoličke omladinske i studentske organizacije te je bio osnivač novina ‘Momento,’ čija se načela temelje na enciklici pape Lava XIII. ‘Rerum Novarum’.

Blaženi Pier Giorgio Frassati preminuo je 4. srpnja 1925. u 24. godini života. Jednom je prilikom izjavio: „Dan moja smrt bit će najljepši dan moga života. “Na njegovoj pogrebnoj povorci koja je prolazila kroz središte grada, pojavilo se nekoliko tisuća ljudi kako bi mu iskazali svoje poštovanje. Nedugo nakon blaženikove smrti, siromasi grada Torina zamolili su nadbiskupa da započne proces kanonizacije. Proces je započeo 1932., a blaženim ga je 20. svibnja 1990. proglasio sv. Ivan Pavao II., koji ga je nazvao “čovjekom osam blaženstava”. Njegovo tijelo čuva se u katedrali u Torinu.

Piera Giorgia Frassatija možda najbolje opisuje njegova rečenica: „Živjeti bez vjere, bez baštine za obraniti, bez stalne borbe za Istinu, ne znači živjeti, nego životariti. Želim živjeti, ne životariti.” Na fotografiji nekog stepeništa koju je poslao svom prijatelju napisao je: “Prema gore”, aludirajući na kršćansko savršenstvo i na vječni život.

„U svijetu odlutalom od Boga, nema mira, ali također nedostaje i samilosti koja je prava i savršena ljubav. Ništa nije ljepše od ljubavi. Zaista vjera i nada će završiti kad umremo, dok će ljubav koja je velikodušnost trajati vječno, ako ništa bit će još življa u idućem životu”, poručuje nam također ovaj blaženik.

Ljubav prema Euharistiji

Euharistija je bila središte njegova duhovnog života. Od trenutka kada je shvatio što je sv. Misa, cijenio ju je i ljubio. „Puno sam puta – priča njegov učitelj Antonio Fossati – planinario s Pierom Frassatijem.

Sveta Pričest pomagala je Pieru radosno gledati u oči svakom novom danu, suprotstaviti se svakoj poteškoći. Molio je druge: „Hranite se ovim anđeoskim Kruhom i u njemu ćete naći snagu za nutarnje borbe, za borbu s požudama i različitim protivštinama, jer Isus je obećao onima koji se budu hranili Presvetim Tijelom vječni život i milost jednostavnog pristup k Njemu. A kada vas ovaj euharistijski plamen potpuno prožme, moći ćete čitavom sviješću zahvaliti Bogu koji vas je pozvao da mu služite i radovat ćete se miru kakav nikada nisu upoznali oni koji su sretni u očima svijeta, prenosi Božje milosrđe.net.

Čistoća

Luciana piše: „Možda se nije mogla primijetiti Pier Giorgiova ljubav prema bližnjemu, pobožnost i inteligencija, ali njegova čistoća je bila snažno vidljiva, pa i usputnom promatraču. Bila je to njegova najistaknutija krjepost, čitavo je njegovo biće bilo njime prožeto, nije ju zaklanjala čak ni skromnost; bila je to urođena krjepost, jača i bolja od obične stidljivosti.“

Pierova pisma prijateljima također svjedoče o čistoći kojom se odlikovao čitav njegov život. Između mišljenja njegovih ispovjednika vrijedi istaknuti riječi župnika iz Forte: „Neće biti odavanje tajne ako kažem da je u kolovozu 1924. godine Pier Giorgio bio nevin kao i u trenutku krštenja.“

Njegovi prijatelji ne pamte ni jedan razgovor u kojem bi iz Pierovih usta izišle bilo kakve nepristojne riječi. Nisu primijetili ni da bi koja od brojnih šala kojima se znao našaliti u bilo kojem trenutku bila protivna čistoći.

Pier je po prirodi bio izrazito vedre naravi. Gdje je bio on, ondje je bilo puno smijeha. Malo je tko znao da je imao više razloga za tugu negoli brojni drugi, ali je toliko ovladao njome da nikada nije dao naslutiti da nešto nije u redu. Stavio je sebi u zadatak vedrinom osvajati svoje prijatelje za Boga.

Pier Giorgio Frassati

Najljepši dan

Nakon smrti prijatelja koji je preminuo od tuberkuloze, Pier je napisao da je smrt je čudesno otajstvo koje ne bira. Doći će i k meni jednom, i u kratkom trenutku promijeniti mi tijelo u prah. No, osim tijela imamo i dušu i moramo usredotočiti sve svoje snage da bismo bez krivice stali pred Božji sud.

No, osim tijela imamo i dušu i moramo usredotočiti sve svoje snage da bismo bez krivice stali pred Božji sud.

O dubokoj duhovnoj zrelosti svjedoče i ove riječi: „Dan moje smrti bit će najljepši dan moga života.“ A ta smrt došla je jako brzo. U 24. godini života Pier Giorgio teško je obolio od tada neizlječive bolesti – dječje paralize kojom ga je zarazio jedan bolesni siromah. Umro je 4. srpnja 1925. godine. Od danas, svaki dan ću se pomalo pripremati za smrt, da ne bih bio nespreman za taj trenutak, da ne bih morao okajati lijepe godine svoje mladosti jer su bile protraćene za dušu.

Vijest o Pierovoj smrti brzo se proširila po Torinu. Mnoštvo ljudi došlo je na njegov pogreb i obilazilo oko njegovog lijesa u nepreglednoj koloni. Među njima je bilo puno siromaha o kojima se Pier brinuo. Od usta do usta se prenosilo: „Bio je svet.“ Na njegovu su grobu upisane riječi koje je izrekao anđeo nakon Kristova uskrsnuća: „Zašto tražite živoga među mrtvima?“

Zbog brojnih krjeposti koje su resile Piera, Sveti Otac potaknuo je mlade: „Budite kao Frassati!

Blaženi Pier Giorgio Frassati, preminuo je 4. srpnja 1925. od Poliomyelitisa, bolesti koja inače najčešće pogađa djecu mlađu od pet godina. Na njegovoj pogrebnoj povorci, koja je prolazila kroz središte grada, pojavilo se nekoliko tisuća ljudi kako bi mu iskazali svoje poštovanje. Nedugo nakon blaženikove smrti, siromasi grada Torina koji su dolazili u kontakt s Pier Giorgiom, potpisali su peticiju u kojoj traže od nadbiskupa Torina da započne proces kanonizacije. Proces je započeo 1932., a blaženim ga je 20. svibnja 1990. proglasio papa Ivan Pavao II.

Papa Franjo ovako je opisao njegov lik: „Pier Giorgio bio je mladić koji je shvaćao što znači imati milosrdno, osjetljivo srce za bližnjeg koji je u potrebi. Darovao im je puno više od materijalnih darova, davao je samoga sebe, posvećivao im je svoje vrijeme, riječi, sposobnost slušanja. Služio je siromašnima s velikom diskrecijom, nikada se ne hvaleći time. Uistinu je živio Evanđelje.“ Prema odluci pape Franje, relikvija bl. Piera Giorgia Frassatija bila je donesena u Krakov na Svjetski dan mladih 2016. godine.

Izvor: HKM

Nastavi čitati
By
In Molitve

Srpanj – mjesec Predragocjene Krvi, 4. srpnja

Srpanj – mjesec Predragocjene Krvi, 4. srpnja

Krv Kristova – prolivena u Getsemanskom vrtu

Razmatranje

Isus je po svom običaju krenuo u Getsemanski vrt pomoliti se. Želio je biti zajedno sa svojim nebeskim Ocem. Tražio je od njega snagu i utjehu. Večer prije svoje muke osjetio je na svojim leđima svu težinu grijeha i zla koje će se uskoro kao križ spustiti na njegova ramena. Isusa je tu dovela njegova ljubav. Ljubav prema nama tjera mu i krvavi znoj na čelo. Kolika je to ljubav! Tolika da od njega sve zahtijeva. Isus traži pomoć od Oca.

Čitanje (Lk 22,39-45)

Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: “Molite da ne padnete u napast!” I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!”
A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti.

I moji osobni grijesi natjerali su Isusu krvavi znoj na čelo. Koji mu je moj osobni grijeh bio i jest najteži? Kad se Isus našao u smrtnoj tjeskobi, kaže Sveto pismo: “…još je jače molio.” Kad mije teško komu se najprije obraćam: Bogu ili utjehu i pomoć tražim kod drugih? Jesam li zaista našao utjehu i pomoć izvan Boga?
Kratka šutnja…

Molitva: Drugo otajstvo Krunice Predragocjene Krvi

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 4. SRPNJA 2023.

MISNA ČITANJA – 4. SRPNJA 2023.

Ustade, zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

XIII. tjedan kroz godinu

Utorak, 4. 07. 2023.

ili: Sv. Elizabeta Portugalska

Svagdan

ČITANJA:
Post 19,15-29; Ps 26,2-3.9-12; Mt 8,23-27

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Elizabeta, Elza, Laura, Berta

Prvo čitanje:

Post 19, 15-29

Gospodin zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumporom i ognjem.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Anđeli navale na Lota govoreći: »Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da ne budeš zatrt kaznom Sodome!« Ali on oklijevaše. Zato ga oni zgrabiše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri, i — po smilovanju Gospodnjem nad njim — izvedoše ih i ostaviše izvan grada. Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: »Bježi, da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo, da ne budeš zatrt!« Ali mu Lot odvrati: »Nemoj, Gospodine! Tvoj je sluga našao milost u tvojim očima, i toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život, no ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim — mjesto je zbilja maleno — daj da život spasim!« Odgovori mu: »Uslišat ću ti i tu molbu, i neću zatrti grada o kojemu govoriš. Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo

ne stigneš.« Zato se onaj grad zove Soar.

Dok je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, Gospodin zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumporom i ognjem, i uništi one gradove, i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A Lotova se žena obazre, i pretvori se u stup soli.

Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Gospodinom, upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine.

Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

26, 2-3.9-12

Pripjev:

Tvoja je dobrota, Gospodine, pred očima mojim.

Ispitaj me, Gospodine, iskušaj me,
istraži mi bubrege i srce.
Jer tvoja je dobrota pred očima mojim,
u istini tvojoj ja hodim.

Ne pogubi mi dušu s grešnicima
ni život moj s krvolocima;
na rukama je njihovim zločin,
a desnica im puna mita.

A ja u nedužnosti svojoj hodim:
izbavi me, milostiv mi budi.
Noga mi stoji na pravu putu:
u zborovima blagoslivlja! ću Gospodina.

Evanđelje:

Mt 8, 23-27

Ustade, zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Isus uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi se u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Vjera

Četiri načina kako se možemo okupati u Krvi Kristovoj

Četiri načina kako se možemo okupati u Krvi Kristovoj

„Utopite se u Krvi Krista Raspetoga, okupajte se u Njegovoj Krvi, napojite se Njegovom Krvlju, nasitite se Njegovom Krvlju, obucite se u Njegovu Krv.“

Govoreći o temi: Krv Kristova – znak Božje ljubavi, Stjepan Arnuš, voditelj Duhovnog kutka, na duhovnoj obnovi u u župi Presvetog Trojstva, u Ludbregu, je istaknuo kako ono što će podijeliti s ljudima nije ništa što već nisu negdje čuli, ali da je ljepota nagovora upravo u otkrivanju nečeg novog ili kad nešto poznato doživimo na drugačiji način. „Ljubav ima jedno svojstvo – ljubav nam daje uputu. Ljubav je Bog, nije neka sila ili emocija. Bog daje uputu roditeljima, profesorima, bakama, djedovima“, rekao je Arnuš spominjući se misli sv. Ivana Pavla II.: „Ljubav mi je sve objasnila i ljubav je sve riješila.“

Kaže kako se upravo u toj misli vidi da se ne radi o teoriji, nego o djelovanju jer kad ti netko da uputu, to je zato da bi djelovao, a Papa je zapravo rekao da Bog djeluje. Citirajući Sveto pismo: „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne nego da ima život vječni“, Arnuš je naglasio: „Naša uputa je: Vjeruj i imat ćeš život vječni!“, prenosi HKM. „Što je ljubav? Ljubav je djelovanje! Ljubav je Božje djelovanje prema nama i naše prema Bogu. Bog nas voli tako da je dao svog sina Isusa Krista koji je za nas umro. Kako mi njega volimo? Tako što na određeni način djelujemo. Ljubav postaje prisutna u našem životu po djelovanju“, istaknuo je Arnuš. Na koji način je Krv Kristova dostupna u našem životu? – Preko prolijevanja! „Krist je morao proliti svoju krv, dati da mu se otvore rane na tijelu i da iz njih curi krv. Krist je trpio, jednostavnije rečeno. To je djelovanje – Bog djeluje tako što se Njegovu Sinu otvaraju rane i krv teče. Mi djelujemo tako da uranjamo sebe, svoj život u presvetu Krv Kristovu – tako da je pijemo i blagujemo. To činimo svaki put kad dođemo na misu“, pojasnio je Arnuš navodeći misao sv. Katarine Sijenske: „Utopite se u Krvi Krista Raspetoga, okupajte se u Njegovoj Krvi, napojite se Njegovom Krvlju, nasitite se Njegovom Krvlju, obucite se u Njegovu Krv.“ „Ako ljubimo Boga i ako želimo Njegovu ljubav to činimo kupajući se, siteći se Njegovom Krvlju. Nije dovoljno misliti da Bog nas voli. Nećemo se tako spasiti. On nas voli i mi volimo Njega. Imali smo kroz povijest mnoge ljude koje je Bog volio, ali oni Njega nisu. Dakle, potrebno je odgovoriti na Božju ljubav“, istaknuo je.

GDJE SE MI KUPAMO I URANJAMO?

Arnuš kaže da to možemo činiti na četiri načina, svima svakodnevno dostupna i vrlo jednostavna.

1. „Gdje se možemo okupati u Krvi Kristovoj? Tamo gdje je potekla – na izvoru, na križu u muci Isusovoj. Kako ćemo to učiniti? Kontemplacijom – promatranjem!

Dođeš pred relikviju i promatraš kako se Krv Kristova prelijeva na tebe, tvoje bolesno tijelo, tvoju obitelj… To možemo činiti i pred raspelom. A relikvija Krvi Kristove koja se nalazi u Ludbregu je nešto posebno i sveto, rijetkost u svijetu. Dođeš pred relikviju i kažeš: Donosio sam Ti svoju bolest, svoje grijehe…“, pojasnio je.

2. Krv Kristovu možemo piti u svim sakramentima. „Sakramenti su nešto najljepše u Katoličkoj Crkvi – posebno euharistija. Svaki put kad dođete na euharistiju, iako se ne pričešćujete pod obje prilike – vi blagujete Krv Kristovu. Jer, kako kaže sv. Toma Akvinski, primanjem Tijela, primamo i Krv Kristovu. Ispovijed je kupanje u Krvi Kristovoj. Ispovjedaonica je uvijek dostupna da se u njoj okupaš Krvlju Kristovom i tako primiš oproštenje, novi život. Ako ste u braku, Crkva uči da je svaki sakrament sazdan u Krvi Kristovoj. Muž i žena su neprestano na izvoru krvi. Isus je dan-noć s njima. Ta krv neprestano natapa njihovu ljubav. Ali, muž i žena trebaju zajedno moliti. Svaki sakrament je pun očišćenja i pun ozdravljenja. Treba ga znati primati. Treba se nadati i vjerovati da će Bog to napraviti uvijek“, istaknuo je.

3. Krv Kristova pije se u molitvi Arnuš je naveo kako svaki dan možemo moliti: – Predragocjena Krvi Kristova, oslobodi me. – Predragocjena Krvi Kristova, zaštiti me. – Krvi Kristova, izliječi moje bolesti. – Krvi Kristova, čuvaj moju djecu. – Krvi Kristova, blagoslovi moj posao… „Molitve mogu biti dugačke, ali i svakih pet minuta možete reći: Krvi Kristova, posveti me. To su strelovite molitve“, kaže. „Isus je svoj dio napravio – dao je svoje tijelo, krv je potekla. On djeluje tako da trpi. A mi? Uranjamo i pijemo tu krv: kontemplacijom, sakramentalnim životom, molitvom i razmatranjem Božje riječi“, naglasio je.

4. Riječ Božja nas kupa! „Po Božjoj riječi u nas ulazi njegova krv (Origen). Kad god otvoriš Sveto pismo i razmatraš, u tebe ulazi krv. To su toliko jednostavne stvari, svima dostupne. Kad ih budemo primjenjivali, dogodit će se čišćenje i pomast. Krv će nam donijeti zdravlje“, ističe.

KAKO FUNKCIONIRA UPUTA – DJELOVANJE?

„Sjetimo se Starog Zavjeta kad anđeo prolazi nad krvlju označenim dovratnicima. Što označavaju vrata, dovratnici?

Vrata su prostor kroz koji ti možeš ući u kuću. Ako ostaviš vrata širom otvorena, svašta može ući u tu kuću. Vi navečer zaključavate vrata da ne dođe lopov. Ta kuća koju smo pozvani krvlju označiti (vrata i dovratnike) je vaš život: duh, duša i tijelo. Ako ne označiš Krvlju Kristovom svoje dovratnike, to je kao da pustiš lopova u kuću. Tako kad svoj život ne označiš Krvlju Kristovom, neprijatelj će ući u tvoj život i pokrast će ti milosti – sve će ti pokrasti. Možda će te i ubiti, duhovno. Uputa nam je tu – označi vrata i dovratnike. To znači reći NE grijehu i živjeti kreposnim, milosnim životom“, pojašnjava Arnuš. Ističe da nas Krv Kristova čisti od svakoga grijeha kad hodamo u svjetlosti, a to znači truditi se svakodnevno biti u Božjoj prisutnosti.

„Koliko ste danas bili u Božjoj prisutnosti? Ako niste bili, niste hodali u svjetlosti, činili ste grijeh. Što je grijeh?

To je nešto što nas uvijek udaljava od Boga. To je trozubac koji probada tijelo, dušu i duh. Donosi smrt i bolest. Ako taj trozubac ne iščupaš kroz ispovijed i kajanje, neće ti baš biti najbolje. Grijeh je ambalaža izvana jako lijepa, a iznutra ništavilo, razočarenje. Grijeh je povez na našim očima koji nam zapravo skreće pažnju s pravog puta i mi promašujemo ono za što smo stvoreni“, navodi.

KAKVE SVE TO VEZE IMA S KRVLJU KRISTOVOM?

„Kad upadnete u grijeh i otiđete daleko od Boga, onda vam đavao pokazuje Boga kao nekoga tko će vas istući, kazniti. Ljudi se jako teško vrate Bogu jer ih je strah što će se dogoditi, kako će svećenik reagirati na ispovijedi“, kaže.

„Krv Kristova je kao trublja koja nas zove (sv. Benedikt). Truba je glasan instrument. Oni koji su daleko od Boga, mogu čuti zov Njegove Krvi (trublje).

Nama koji smo u grijehu, Krv Kristova kaže: Dođite svi koji ste se ukaljali, koji ste gurnuli ruku u zdjelu grijeha i jeli hranu koja ne siti, svi vi koji ste prezreli Boga i uzljubili grijeh koji vam je sve oteo.

Krv Kristova kaže: Dođite i ne bojte se kazne! Kako ću vas kazniti kad moja Krv za vas kao bujica šušti, kao truba najavljuje dolazak mog kraljevstva. Moj Krv vas čisti, izmiruje vas s Ocem, sa mnom i s ljudima.

Krv Kristova nas zove da se ne bojimo: Ti koji su grozan, ja te volim, za tebe prolijevam svoju krv, dođi.

Zato je Krv Kristova znak Božje ljubavi. Bog najviše voli grešnike. I nigdje se ljubav toliko ne vidi kao u prolijevanju krvi za grešnike. Zato nam je dano da promatramo tu krv i ona nam je dana da se ne bojimo.

Isus kaže: Ja sam za vas prolio svoju Krv – a vi dođite, uronite u nju, okupajte se u njoj, opijete se njome, obucite se njome“, pojasnio je Arnuš.

KAKO ĆEMO TO ČINITI?

Ponovio je četiri načina: promatranjem – kontemplacijom, sakramentima, molitvom, razmatranjem Božje riječi.

Označujte svoje živote Krvlju Kristovom – živite kreposno. Ako ste u grijehu, vratite se Bogu jer vas voli“, naglasio je.

Na kraju je s okupljenim vjernicima podijelio misli sv. Gašpara del Bufala, duhovnog oca i utemeljitelja Misionara Krvi Kristove:

„Isus nas zagovora s onoliko usana koliko ima rana na njegovu tijelu iz kojih teče njegova Krv. Koliko ima tih rana? Rane od bičevanja, trnove krune, udaraca trstikom, vezanja užetom, udaraca, pljuvanja, padova na križnom putu… Slikovito – ima milijarde rana. Svaka ta rana ima usta koja viču Bogu Ocu: Ja ga Oče volim, ja sam ga otkupio, dao sam Krv za njega. Zato je krv Kristova znak Božje ljubavi za nas“, zaključio je svoj nagovor Stjepan Arnuš.

Podsjetimo, svake prve nedjelje u mjesecu održava se duhovna obnova u Župi Presvetoga Trojstva u Ludbregu sve do slavlja Svete nedjelje.

Izvor: HKM; Book.hr

Nastavi čitati
By
In Događaji u Međugorju

U Međugorju počela 26. Međunarodna duhovna obnova za svećenike

U Međugorju počela 26. Međunarodna duhovna obnova za svećenike

Večernjom svetom misom na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova večeras je u Međugorju počela 26. Međunarodna duhovna obnova za svećenike.

Predavač na ovoj duhovnoj obnovi je fra Miljenko Šteko, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, koji je ranije vršio i službu provincijala te predsjednika Unije Manje braće Europe, a pastoralno je djelovao i u Međugorju… Danas je gvardijan Međunarodnog zavoda Antonianum u Rimu.

On je predslavio svetu misu, a na početku svoje homilije osvrnuo se na temu svih ovogodišnjih duhovnih obnova u Međugorju „Evo majke moje i braće moje!” (Mt 12, 49)

”Čitamo u Matejevom evanđelju da je naš Gospodin Isus, dok je u jednoj kući propovijedao Evanđelje, dobio od nekoga vijest da ga vani čekaju njegova majka i njegova braća i da ga žele odvesti kući. Isus se nije osvrtao na tu poruku, nije ništa odgovorio, nego je taj događaj iskoristio kao priliku da pouči nazočno mnoštvo ljudi o nečemu vrlo važnome.  Postavio je pitanje „Tko je moja majka i tko su moja braća?“, a onda je sâm na njega odgovorio rekavši: „Tko god vrši volju moga nebeskoga Oca, on je moj brat, moja sestra i majka.“ (Mt 12, 48-50) Ove evanđeoske riječi u ovoj godini obilježavaju sve duhovne obnove, susrete, seminare u Međugorju”, kazao je fra Miljenko, koji je osvrćući se na misna čitanja govorio o otkupljenju i spasenju, izrazima koje često koristimo kao istoznačnice, a onda je objasnio i kako su to dva vrlo različita pojma.

BOG NAS JE STVORIO BEZ NAS, JER NISMO MOGLI SUDJELOVATI U SVOME STVARANJU. I OTKUPIO NAS JE BEZ NAS, JER NI U TOME NISMO MOGLI SUDJELOVATI, ALI NAS NEĆE SPASITI BEZ NAS, JER U TOME MOŽEMO SUDJELOVATI.

”Otkupljenje je djelo koje je Isus učinio za nas bez ikakvog našeg sudjelovanja u tome. Prije Isusovog dolaska na zemlju ljudi su bili zatočeni kao robovi grijeha. Nisu mogli učiniti ništa za svoje izbavljenje iz tog zatvora. Da bi izašli odatle, morali su platiti visoku cijenu, morali bi dati zadovoljštinu Božjoj pravednosti za nebrojene grijehe. A čime će dati zadovoljštinu, kad su prljavi od glave do pete, grešni? To je mogao učiniti samo netko tko je s jedne strane čovjek, dakle predstavnik tih ljudi, i to savršeno svet čovjek, a s druge strane Bog, koji kao svemogući može činiti neizmjerno velika djela i dati dostojnu zadovoljštinu. Takav je samo jedan: Bogočovjek Isus iz Nazareta. Isus je uzeo na sebe grijehe ljudi svih vremena, neizmjernom cijenom svoje muke i smrti platio otkupninu za njih i izbavio ih iz toga zatvora. Od tog časa ljudi su postali njegovo vlasništvo. Postali su otkupljeni, ali ne i spašeni. Svi su ljudi otkupljeni, ali, na žalost, ne spašavaju se svi. Zašto?

Otkupljenje je samo Božje djelo, bez čovjekovog sudjelovanja, a spasenje se događa suradnjom Boga i čovjeka. Tako je Bog odredio. Bog nas je stvorio bez nas, jer nismo mogli sudjelovati u svome stvaranju. I otkupio nas je bez nas, jer ni u tome nismo mogli sudjelovati, ali nas neće spasiti bez nas, jer u tome možemo sudjelovati. I ako se pitamo u čemu je bit međugorske poruke u ova četiri desetljeća jest upravo ovo:  Gospa nam četiri desetljeća ovdje ponavlja kako se spasiti, kako sudjelovati postom, molitvom, pokorom, posvemašnjom ljubavlju, bezuvjetnim praštanjem i dobrovoljnom patnjom, ako treba i do mučeništva”, kazao je fra Miljenko Šteko.

DOŠLI SMO NA DUHOVNU OBNOVU. PROVEST ĆEMO NEKOLIKO DANA OVDJE U MEĐUGORJU, U GOSPINOJ ŠKOLI. ŽELIMO, UZ GOSPIN ZAGOVOR, I MI SAMI DUBLJE PRODRIJETI U TAJNU SVOGA SVEĆENIŠTVA. ŽELIMO SVOJE SVEĆENIŠTVO IZMJERITI NA VAGI GOSPODINOVIH RIJEČI.

Na ovoj duhovnoj obnovi za svećenike koja će trajati do subote, sudjeluje oko 260 svećenika iz: Litve, Moldavije, Latvije, Ukrajine, Obale Bjelokosti, Francuske, Senegala, Konga, Sejšela, Gabona, Belgije, Toga, Njemačke, Austrije, Slovačke, Švicarske, Italije, Rumunjske, Indije, SAD-a, Malawija, Danske, Portorika, Perua, Kolumbije, Španjolske, Meksika, BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Poljske, Rusije i Mađarske.

”Ovdje večeras vidite svećenike okupljene s raznih strana svijeta u malo većem broju. Došli smo na duhovnu obnovu. Provest ćemo nekoliko dana ovdje u Međugorju, u Gospinoj školi. Želimo, uz Gospin zagovor, i mi sami dublje prodrijeti u tajnu svoga svećeništva. Želimo svoje svećeništvo izmjeriti na vagi Gospodinovih riječi. Želimo se ispitati jesmo li u punoj mjeri Isusova braća, što nam to nedostaje, što nas ometa da budemo potpuno Njegovi? Za propuste se želimo kajati, a sve ono što smo započeli dobro graditi na čvrstim temeljima Evanđelja želimo nastaviti graditi i dovršiti u pravo vrijeme. Nastojat ćemo ovih dana snažnije i bogatije hraniti se Isusovim riječima nego tjelesnom hranom. Ovi nam dani trebaju donijeti duhovno osvježenje.

Zahvaljujem svim župljanima koji su primili svećenike u svoje domove, a molim cijelu okupljenu zajednicu ovdje u Međugorju i one koji nas budu slušali i gledali u daljini da mole za duhovna zvanja, da mole za svećenike i redovnike i druge Bogu posvećene osobe. Ovaj svijet je toliko ranjen da trebamo duhovne osobe, no bez usrdne molitve cijele Crkve nećemo imati dovoljno duhovnih zvanja, ali ne samo duhovnih zvanja, jer to nije dostatno. Treba imati dovoljno svetih, svetih i požrtvovnih duhovnih zvanja, svećenika, redovnika i redovnica”, kazao je fra Miljenko naglašavajući kako je ”Bog Gospodar svega pa i duhovnih zvanja, ali nije htio da brojnost i kvaliteta duhovnih zvanja ovise samo o njegovoj dobroti i darežljivosti nego i o našoj molitvi”.

Na kraju svoje homilije, koju možete poslušati u audiozapisu, istaknuo je Međugorje kao jednu oazu za koju samo Bog dragi zna koliko se zvanja u njoj rodilo i koliki su ovdje u svom srcu osjetili poziv.

Preuzeto s Radiopostaja Mir Međugorje

Nastavi čitati
By
In Molitve

Molitva i litanije svetom Tomi Apostolu

Molitva i litanije svetom Tomi Apostol

Molitva svetom Tomi Apostolu

Sveti Toma Apostole. Ti si riječju, životom i mučeničkom smrću dao svjedočanstvo za Gospodina našega Isusa Krista.

Pomozi nam svojim zagovorom da ga s tobom zajedno uvijek priznajemo Bogom i Gospodinom, da svoju vjeru djelima i životom svjedočimo te tako dademo svoj doprinos u širenju Kristova Kraljevstva po kojemu nas on vodi pravoj punini života i potpunoj radosti koja je u nama zalog vječnoga života. Amen.

Litanije sv. Tomi apostolu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, moli za nas!

Sveti Toma,  moli za nas!
Apostole Indijaca,  moli za nas!
Svjetlo slijepih,  moli za nas!
Vodiču neukih, moli za nas!
Razoritelju poganstva, moli za nas!
Pronositelju evanđelja, moli za nas!
Vjerni učeniče Gospodinov, moli za nas!
Štite nesretnih, moli za nas!
Pomoći žalosnih, moli za nas!
Oče siromašnih, moli za nas!
Pomoćniče nevoljnih, moli za nas!
Odabrani svjedoče uskrsnuća Isusova, moli za nas!
Koji si bio dostojan rane Otkupiteljeve dodirnuti, moli za nas!
Koji si pao pred Njega i ispovjedio Njegovo božanstvo, moli za nas!
Koji si otišao poganima donijeti vjeru u Krista, moli za nas!
Kojega su iz mržnje sve do smrti tražili poganski svećenici, moli za nas!
Kojega su isti za vrijeme molitve pod križem kopljem proboli, moli za nas!

Mi, siromašni grješnici, molimo te, zagovaraj nas!
Da nam izmoliš milost da ostanemo vjerni Bogu, molimo te, zagovaraj nas!
Da se po tvom zagovoru nikada ne pokolebamo u vjeri u Isusa Krista, molimo te, zagovaraj nas!
Da poput tebe Isusa Krista priznajemo pravim Bogom i čovjekom, molimo te, zagovaraj nas!
Da s tobom čvrsto vjerujemo u Njega kao u svoga Otkupitelja, molimo te, zagovaraj nas!
Da nas krijepi tvoj zagovor u vjeri u Njegovo uskrsnuće, molimo te, zagovaraj nas!
Da nas po tvom zagovoru Njegovo uzašašće u ovom životu tješi, molimo te, zagovaraj nas!
Da nam zadobiješ milost da se pripravimo na Njegov dolazak kao Suca, molimo te, zagovaraj nas!
Da nam izmoliš darove Duha Svetoga, molimo te, zagovaraj nas!
Da nam isprosiš milost da se čvrsto i nepokolebljivo držimo naše Crkve, molimo te, zagovaraj nas!
Da poput tebe pred Bogom hodimo čisti i sveti, molimo te, zagovaraj nas!
Da nam isprosiš oproštenje naših grijeha, molimo te, zagovaraj nas!
Da nas pred sudom svojim zagovorom zaštitiš, molimo te, zagovaraj nas!
Da nam svojim zagovorom pomogneš da dospijemo do vječnoga života, molimo te, zagovaraj nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče naš…

℣. Moli za nas sv. Toma.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se: Dobrostivi Gospodine Isuse Kriste koji si svoga apostola Tomu ojačao u vjeri po dodirivanju Tvojih svetih rana i proslavio ga mučeničkom smrću, molimo Te po njegovim zaslugama: uzdrži nas u pravoj katoličkoj vjeri, očuvaj nas od odvajanja i zablude i daj da živimo po vjeri kako bismo jednom postigli Tvoja obećanja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Nastavi čitati
By
In Vijesti

Humac: Dvanaestorica novaka iz tri provincije položila svoje prve privremene zavjete

Humac: Dvanaestorica novaka iz tri provincije položila svoje prve privremene zavjete

U nedjelju, 2. srpnja 2023., u crkvi sv. Ante Padovanskoga na Humcu, pod večernjom svetom misom u 19 sati, dvanaestorica novaka iz tri provincije položila su svoje prve privremene zavjete, izvijestila je mrežna stranica Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.

Za Franjevačku provinciju Bosne Srebrene: fra Ivan Pilić (Župa sv. Male Terezije – Bistrica kod Uskoplja) i fra Noa Strinić (Župa sv. Juraja – Vitez)

Za Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja – Split: fra Mario Pavić (HKM Mainz)

Za Hercegovačku franjevačku provinciju: fra Petar Bunoza (Župa sv. Ante Padovanskoga – Humac), fra Bože Dodig (Župa Uznesenja BDM – Seonica), fra Stipe Iličić (Župa sv. Ivana Krstitelja – Ružići), fra Josip Pavlović (Župa sv. Jakova ap. – Međugorje), fra Robert Radić (Župa sv. Mihovila – Drinovci), fra Karlo Šakota (Župa Krista Kralja – Čitluk), fra Frano Šego (Župa Bezgrešnog začeća BDM – Posušje), fra Andrija-Ante Vasilj (Župa sv. Jakova ap. – Međugorje) i fra Franjo Vasilj (Župa sv. Jakova ap. – Međugorje).

Misno slavlje predvodio je provincijal fra Jozo Grbeš, u koncelebraciji s magistrom novaka fra Ivanom Landekom, gvardijanom fra Darijem Dodigom i još pedesetak svećenika. Na misnom slavlju sudjelovali su provincijali fra Zdravko Dadić (Bosna Srebrena) i fra Marko Mrše (Split). Uz prisutnost drugih svećenika njihovih provincija oni su primili zavjete kandidata iz njihove Zajednice.

Fra Jozo se obratio prigodnim riječima zavjetovanicima. Nakon propovijedi uslijedio je obred zavjetovanja.

Misno slavlje uzveličao je humački zbor. U asistenciji su bili postulanti pod vodstvom fra Andrije Majića. Na kraju je gvardijan čestitao zavjetovanicima i pozvao fratre, obitelji zavjetovanika te sve nazočne u samostanski klaustar na druženje i okrjepu. (Franjevci.info)

Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Završen peti Mladifest Hrvatska

Završen peti Mladifest Hrvatska

U organizaciji Marijine legije, a uz potporu Sisačke biskupije, od 30. lipnja do 2. srpnja održan je u župi Sv. Kvirina u Sisku 5. mladifest Hrvatska pod geslom „A s njome su nam došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno“ Mudr 7,11.

Još jedan uspješan Mladifest, organiziran po uzoru na onaj u Međugorju, tijekom tri dana donio je iznimno zanimljiv i sadržajan duhovni program s brojnim gostima.

Svjedočenje izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića plijenilo je najviše medijske i pozornosti javnosti na 5.Mladifestu Hrvatska. Dalić je svjedočio prvi dan, a izbornika su došla slušati, uz nadu za susret i autogram, i brojna djeca i mladi.

U svom je svjedočanstvu izbornik je govorio o odrastanju u vjeri, odnosu prema roditeljima, nogometnoj karijeri. Podijelio je s okupljenima kako je bilo postati izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Izbornika Dalića se može vidjeti s krunicom u ruci pa je s nazočnima podijelio i svoj odnos prema toj pobožnosti. Govorio je i Međugorju te dao poruku svim mladima.

Prvi dan Mladifesta je počeo uvodnim pozdravima kada se u ime Marijine legije obratio Vlado Sučec, predsjednik Marijine legije za Sisačku biskupiju, vlč. Marijan Štingl povjerenik za mlade sisačke biskupije te  vlč. Robert Jakica upravitelj Župe sv. Kvirina gdje se održava Mladifest.

Uslijedio je koncert. Nastupio je dječji zbor Nazaretske skupine Marijine legije.

O pobožnosti klanjanja govorila je potom Nada Burum Nacionalna promotorica Trajnog euharistijskog klanjanja u Hrvatskoj. Progovorila je o tome kako se dogodilo da je postala osoba koja promovira pobožnost trajnog klanjanja u Hrvatskoj.

Uslijedila su potom tri nogometna svjedočanstva o KMNL-u fra “Bonifacije Pavletić” Sisčke biskupije. Govorio je vlč. Ivan Grbešić, zatim tajnica Odbora za mlade HBK Iva Vrabec te igrač i član KMNL-a Matej Križanić.

Katehezu je potom držao međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Misno slavlje predvodio je biskup sisački Vlado Košić.

Prvi dan 5.Mladifesta završio je s pobožnošću Križnog puta kojeg je predvodio vlč. Marijan Štingl, a sudjelovali su i hrvatski branitelji, stradalnici Domovinskog rata, svjedočio je i vlč. Ivan Grbešić. Bilo je to na način da je na svakoj postaji pročitano kratko osobno svjedočanstvo i sjećanje na ratna zbivanja i stradanja.

Drugi dan 5.Mladifesta započeo je predstavljanjem molitvene zajednice “Vjera i svjetlo” o kojoj je govorila Tihana Čulinović. To je međunarodni pokret nastao iz želje da pomogne osobama s mentalnim hendikepom kako bi one i njihove obitelji našle svoje mjesto u Crkvi i društvu.

Molitveni pokret “40 dana za život” predstavila je Dijana Brozović. Međunarodna je to pro-life molitveno-edukativna inicijativa za život majki i djece.

Svjedočio je potom bivši hrvatski vaterpolski reprezentativac Vedran Jerković koji je s reprezentacijom osvojio srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u Firenci 1999. godine. Govorio je okupljenima kako su mu teške situacije u životu pomogle u rastu u vjeri. Na kraju je progovorio o odnosu prema roditeljima.

Svjedočanstvo je potom imao dugogodišnji voditelj Mladifesta u Međugorju i prijašnji župnik fra Marinko Šakota. On je približio Mladifest kroz svoje poznavanje fra Slavka Barbarića koji je pokrenuo Mladifest u Međugorju.

Misno slavlje predvodio je fra Marinko Šakota. Drugi dan 5.Mladifesta nije pokvarila ni kiša koja je u jednom trenu pala zbog čega se program na neko vrijeme preselio u baziliku sv. Kvirina.

Zadnji dan je započeo razmatranjem kancelara Sisačke biskupije mr. Janka Lulića na temu gesla, a Zajednicu Srce Isusovo koja djeluje u katedralnoj župi u Sisku predstavili su njezini članovi Lucija Volgemuth i Antonio Tompić. Slijedilo je svjedočenje poduzetnice Jane Radeljak, a zatim i bračnog para Pere i Katarine Eranović. Katehezu zadnjeg dana održao je fr. Luka Madunić, a krunicu prije mise predvodile su sestre iz sisačke zajednice Družbe Milosrdnog Isusa.

Misno slavlje predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić u zajedništvu s povjerenikom za pastoral mladih sisačke biskupije vlč. Marianom Štinglom i rektorom bazilike vlč. Robertom Jakicom, izvijestili su iz Sisačke biskupije.

U homiliji, biskup Rogić je istaknuo kako se mudrost život nalazi u Kristu. „On je utjelovljena mudrost Božja, ona je živa Riječ po kojoj je sve stvoreno, svaki od nas. Svakome od nas je darovan život jer nas je Bog htio, jer nas je volio, jer nas je u svom Sinu, svojom dječicom učinio. Pozvao nas je na obilje izobilja života, mudro birajući što me vodi k Bogu, a što udaljava“, rekao je biskup upozorivši na toliku „ponudu“ koja upravo udaljava od Boga.

Biskup je ustvrdio i kako nam je potrebna ekologija duha, poruka koje ulaze u nas. „Mi ne možemo zabraniti da nam bilo koja ptica proleti iznad glave, da dođe do nas neka misao, želja, ponuda ili reklama, ali mi biramo kome ćemo dopustiti da uđe u naše srcu, našu dušu, u naš um i volju“.

Na kraju, govoreći o pročitanom evanđelju u kojem Isus govori o tome tko ga je dostojan, odnosno tko ga nije dostojan, biskup Rogić je rekao kako ako ljubimo nekoga ili nešto više na ovom svijetu od Boga u pitanje dolazi naše božansko posinjenje. „I ona ključna Isusova Riječ: Tko ne nosi svoga križa, također nije Krista dostojan. Ne može se slijediti Krista bez križa. Lažna su obećanja životnih putova bez napora, bez muke, bez ustrajanja u dobru i požrtvovnosti bez velikodušnosti i odricanja. Nekoga istinski volim onoliko koliko sam se za njega spreman žrtvovati. Što znači nositi svoj križ? Nositi svoj križ zapravo znači prihvatiti život sa svime što on nosi. I kad nam je lijepo, kad smo sretni i kad nas sustignu nevolje i životni jadi. Uvijek smo jednako pozvani voljeti život i prihvaćati ga kao najdragocjeniji dar od Boga“, zaključio je biskup Rogić.   

Nakon sv. mise održano je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio vlč. Štingl, a ovogodišnji Mladifest zaključen polusatnom glazbeno-plesnom animacijom zbora Marijine legije i benda Kraljica od Sabe.

Na kraju je predsjednik Komicija Gospa Snježna Petrinja Vlado Sučec zahvalio svima na sudjelovanju i pozvao sljedeće godine na šesti Mladifest Hrvatska.

Nastavi čitati
By
In Molitve

Srpanj – mjesec Predragocjene Krvi, 3. srpnja

Srpanj – mjesec Predragocjene Krvi, 3. srpnja

Krv Kristova – prolivena kod obrezanja

Razmatranje

Obred obrezanja podsjećao je na savez koji je Bog sklopio s Abrahamom. Tako je posvećen izvor samoga života, a time i cijela obitelj. I Isus je obavio taj obred jer je htio u svemu biti sličan nama, osim u grijehu. On ovim prvim prolijevanjem svoje Krvi ispunja Stari savez i time postaje začetnikom Novog saveza.

Čitanje (Lk 2,21-23)
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu!

Bog je u sakramentu krštenja sklopio Savez sa mnom osobno! Jesam li svjesno prihvatio obveze toga Saveza ili mi je to samo puka tradicija? U tom sakramentu odrekao sam se sotone i njegovih djela i obvezao slijediti Krista i Njegov zakon ljubavi. Je li to za mene stvarnost?

Kratka šutnja….

Molitva: Prvo otajstvo Krunice Predragocjene Krvi

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It