Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 20. LIPNJA 2023.

Ljubite svoje neprijatelje!

XI. tjedan kroz godinu

Utorak, 20. 06. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
2Kor 8,1-9; Ps 146,5-8; Mt 5,43-48

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Margareta, Naum Ohridski, Florencija, Cvijeta

Prvo čitanje:

2Kor 8, 1-9

Krist radi vas posta siromašan.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: unatoč mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno — po svojim mogućnostima i preko mogućnosti veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. I to ne samo kako se nadamo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti.

Stoga kao što se u svemu odlikujete — u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i ljubavi svojoj prema nama — odlikujte se i u ovoj darežljivosti.

Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 146, 5-8

Pripjev:

Hvali, dušo moja, Gospodina!

Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg,
dok me bude, Bogu svom ću pjevati.

Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev,
kome je ufanje u Gospodinu, Bogu njegovu,
koji stvori nebo i zemlju,
more i sve što je u njima.

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Evanđelje:

Mt 5, 43-48

Ljubite svoje neprijatelje!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Čuli ste da je rečeno:

Ljubi svoga bližnjega,

a mrzi neprijatelja.

A ja vam kažem:

Ljubite neprijatelje,

molite za one koji vas progone

da budete sinovi

svoga Oca koji je na nebesima,

jer on daje da sunce njegovo izlazi

nad zlima i dobrima

i da kiša pada

pravednicima i nepravednicima.

Jer ako ljubite one koji vas ljube,

kakva li vam plaća?

Zar to isto ne čine i carinici?

I ako pozdravljate samo braću,

što osobito činite?

Zar to isto ne čine i pogani?

Budite dakle savršeni

kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Stjepan Lice: Budite sveti

Budite sveti.
Ne kažem da budete savršeni, nego samo da budete sveti.
Da svjetlošću, koju ste baštinili, svijetlite i kada ste tamni i kada ste svijetli.
Da se postojano odlučujete za svjetlo kao što je svjetlo odvijeka opredijeljeno za svako biće.

Budite uvijek određeni jednim imenom.
Neka vam ono bude dovoljno.
Neka svakome bude slobodno da vas prepozna u tom imenu.
I vi sami sebe uvijek iznova otkrivajte i darivajte u njemu.

Ne odvajajte se ni od bića ni od sati ni od stopa s kojima vam je dijeliti život.
Ne odvajajte se ni od koga ni od čega kako biste postigli svetost, da se ne odvojite od sebe i od onoga koji vas je uputio.
Kao što oblaci, zakrivajući mnoge zvijezde, omogućuju nekima da određenije svijetle, tako i vi svijetlite.
Svijetlite pogotovo onima koji su izgubili i posljednju zvijezdu, koji su i svoju posljednju prodali u bescjenje.

Nemojte se truditi da se vaša svetost očituje pred drugima ni pred vama samima.
Onaj od koga svetost izlazi i komu se vraća poznaje vaša srca, i nemojte nastojati da se pred njim očituje vaša svetost.
Budite sveti radi ljubavi, radi pravednosti, jer je pravedno da svima i za sve uzvraćate svetošću.

Budite sveti, ali neka vaša svetost bude blaga prema svakome. Blagost je, naime, najviša zahtjevnost. Bez blagosti mudrost ne poučava, istina ne prosvjetljuje, ljubav ne okrepljuje.

Bez blagosti ni svetost nije sveta.
Svetošću sve spašavate od bezimenosti, svetošću i ljubav imenujete.

Svjedočanstvo sa Hoda za život u Rijeci: Roditeljima su predložili feticid, a ja danas živim samostalno i studiram u drugom gradu

U subotu se za život hodalo u Sisku, Rijeci i Splitu. Rijekom su se zavijorili hrvatski barjaci, a svoje snažno svjedočanstvo o otvorenosti životu svojih roditelja, ispričala je Mara Jurković, studentica druge godine Sveučilišta u Rijeci, javlja narod.hr.

“Zovem se Mara. Studentica sam sam 2. godine na Sveučilištu u Rijeci. Danas ne bih stajala pred vama da su moji roditelji prihvatili preporuke ginekologa i nekih ljudi u njihovom okruženju da prekinu moj život, da naprave feticid. Moja je obitelji iz Metkovića.

Imam 2 starija i jednog mlađeg brata. Mojoj je majci u 25. tjednu trudnoće puknuo vodenjak kao komplikacija bakterijske infekcije. Na pregledu u bolnici mojim su roditeljima rekli da su u opasnosti i majka i dijete. I prognozirali da ću se, ako uspijem preživjeti, roditi s brojnim poteškoćama – gluha, slijepa, da neću moći hodati…Tu je krenuo i nagovor da se ne rodim zbog mogućih oštećenja koja bi mogla nastati.

Doktor nas je zadržao 5 dana u bolnici u gradu blizu Metkovića. Moja je mama odbila ideju o feticidu, prekidu mog života. Tata i ona su unatoč zabrinutosti, strahu, činjenici da su imali kod kuće dvoje male djece – rekli da sam i ja njihovo dijete i da se žele boriti za moj život – bez obzira na moguća oštećenja ili bolesti.

Hvala im na tome. Da su se borili za moj život.

Ovdje sam, unatoč svemu!

Jer, tko će se boriti za dijete ako ne majka i otac? Tko će vidjeti vrijednost i ljepotu u čovjeku koji će možda imati zdravstvenih problema – ako ne njegovi najbliži?
Zar mi znamo kako će se odvijati naš život? Kakve sve bolesti može dobiti rođena beba, dijete koje je izašlo iz majčinog trbuha? Hvala mami i tati koji nisu odustali od mene. Na inzistiranje mojih roditelja mamu su s braunilom u ruci poslali za Zagreb…

Molili su se i vjerovali. Mama je uspjela iznijeti trudnoću do 32. tjedna. Rođena sam na carski rez u Petrovoj bolnici, teška malo više od kilogram i pol’.

Mama kaže da sam plakala na najjače – kao da vičem – ovdje sam, unatoč svemu!

Cijelo moje djetinjstvo moji su roditelji nastavili boriti se za mene. Prevladati oštećenja izazvana preranim porodom. Kao što su štitili moj život tijekom trudnoće, nastavili su to činiti i nakon poroda. Danas živim samostalno, u drugom gradu. Radujem se životu. Studiram. I nastojim svima drugima vratiti ljubav i brigu koju sam dobila.

Hvala svima vama koji glasno hodate protiv diskriminiranja zdrave i bolesne nerođene djece. Drago mi je da sam i ja danas primjer koji može posvjedočiti da je svaki život vrijedan življenja. Nastavimo se zajedno boriti za pravo na život svakog djeteta!

Hvala.”

Pogledajte video:

Hod za život

SVETAC DANA – SV. GERVAZIJE I PROTAZIJE

Sveti Gervazije (Gervasius) i Protazije (Protasius), braća blizanci, rimski mučenici iz II. stoljeća, bili su sinovi svetog Vitalisa i svete Valerije iz Milana. Dali su svoje živote za Krista Gospodina oko 165. u Milanu, za vladavine cara Marka Aurelija.

Rimski časnik Astazije progonio je milanske kršćane i naredio njihovo pogubljenje. U tamnici je Gervazija i Protazija posjećivao sveti Nazarije. Gervazije je umoren olovnim bičevima, a Protaziju su odrubili glavu. Sveti Ambrozije, milanski biskup, nastojao je pronaći tijela ovih mučenika. Uspjelo mu je to godine 386. Tada je u Milanu boravio i sveti Augustin, koje je to zabilježio u svojim „Ispovijestima“. Napisao je: „Tada si spomenutom svomu biskupu (Ambroziju) u viđenju otkrio gdje se skrivaju tijela mučenika Gervazija i Protazija, koja si tolike godine pokopao nepokvarena kao u riznici svoje tajne, da ih ipak u pogodno vrijeme izneseš kako bi utažio srdžbu jedne žene, koja bijaše carica“. Ovdje se misli na caricu Justinu, majku malodobnog cara Valentijana. Ona je pripadala arijanskom krivovjerju i nemilosrdno je progonila biskupa Ambrozija, neustrašivog branitelja Kristovog božanstva.

Sveti Augustin opisuje i prijenos tijela mučenika. Pri tom prijenosu dogodilo se više čudesnih ozdravljenja opsjednutih osoba i jednog slijepca. Vjernički puk radovao se tom događaju, a slijepac je zamolio da rupčićem dotakne nosila svetih mučenika. Kad je rupčić primaknuo svojim očima dogodilo se čudo i istog je trenutka progledao. Ni to čudo nije obratilo caricu, ali je prestala s progonom pravovjernih kršćana. Ambrozije piše o čudesnom ozdravljenju slijepca u više svojih spisa i u pismu svojoj sestri Marcelini. I sveti Augustin piše o tome u svojem djelu „ O državi Božjoj“, a piše i Ambrozijev tajnik i životopisac Paulin iz Nole. Sveti Gervazije i Protazije štovani su u mnogim zemljama, a zazivaju ih kod traganja za lopovima, krvarenja i bolesti mjehura. Zaštitnici su kosaca i djece, Milana i Breisacha (Baden-Württemberg, Njemačka) te brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta, a tragove njihovih crkava i spomenika nalazimo i u našim krajevima (Bale u Istri). Njihove relikvije počivaju u bazilici svetog Ambrozija u Milanu.

MISNA ČITANJA – 19. LIPNJA 2023.

Ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!

XI. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 19. 06. 2023.

ili: Sv. Romuald, opat

Svagdan

ČITANJA:
2Kor 6,1-10; Ps 98,1-4; Mt 5,38-42

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Romuald, Gervazije, Protazije, Deodat, Božidar, Lambert, Julijana, Mihelina, Sebastijan

Prvo čitanje:

2Kor 6, 1-10

Iskazujmo se kao poslužitelji Božji.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno; evo sad je vrijeme spasa.

Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, nego da se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; kao nepoznati, a poznati, kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 98, 1-4

Pripjev:

Gospodin obznani spasenje svoje!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Evanđelje:

Mt 5, 38-42

Ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Čuli ste da je rečeno:

Oko za oko, zub za zub!

A ja vam kažem:

Ne opirite se Zlomu!

Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu,

okreni mu i drugi.

Onome tko bi se htio s tobom parničiti

da bi se domogao tvoje donje haljine

prepusti i gornju.

Ako te tko prisili jednu milju,

pođi s njim dvije.

Tko od tebe što zaište,

podaj mu!

I ne okreni se od onoga

koji hoće da mu pozajmiš.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Papa Franjo: Ljudska i duhovna blizina bila mi je od velike pomoći, hvala vam svima!

Papa Franjo je u nedjelju, 18. lipnja s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Angelusa.


PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra

Nedjelja, 18. lipnja 2023.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Želim izraziti svoju zahvalnost onima koji su mi, u danima moga oporavka u Poliklinici Gemelli, iskazivali naklonost, brigu i prijateljstvo i jamčili mi svoju potporu u molitvi. Ta ljudska i duhovna blizina bila mi je od velike pomoći i utjehe. Hvala svima, hvala vam, hvala od srca.

U današnjem Evanđelju Isus poimence poziva – poziva poimence – i šalje dvanaestoricu apostola. Šaljući ih traži od njih da naviještaju samo jedno: „propovijedajte: ‘približilo se kraljevstvo nebesko!’“ (Mt 10, 7). Isti je to navještaj kojim je Isus započeo svoje propovijedanje: Božje kraljevstvo, to jest njegovo gospodstvo ljubavi, približilo se, dolazi među nas. A to nije tek jedna među mnogim vijestima, već temeljna životna stvarnost: Božja blizina, Isusova blizina.

Naime, ako je Bog nebeski blizu mi nismo sami na zemlji i ni u teškoćama ne gubimo pouzdanje. Evo prve stvari koju treba govoriti ljudima: Bog nije dalek, nego je Otac. Bog nije daleki Bog, on je Otac, poznaje te i ljubi te; želi te držati za ruku, pa i kad ideš strmim i neravnim stazama, pa i kad padneš i teško ti je ustati i nastaviti svoj put. On, Gospodin, je tamo, s tobom. Štoviše, često u trenucima u kojima si najslabiji možeš snažnije osjetiti njegovu prisutnost. On poznaje put, On je s tobom, On je tvoj Otac! On je moj Otac! On je naš Otac!

Ostanimo na toj slici, zato što naviještati Boga koji je blizak znači pozivati na to da sebe doživljavamo kao dijete koje, dok hoda, drži se za očevu ruku: sve mu je tada drugačije. Svijet, taj veliki i tajanstveni svijet, postaje poznat i siguran, zato što dijete zna da je zaštićeno. Ne boji se i uči otvarati se: upoznaje druge ljude, pronalazi nove prijatelje, s radošću uči stvari koje nije znao a zatim se vraća kući i pripovijeda svima o onome što je vidio, dok u njemu raste želja da postane velik i da čini stvari koje je vidio da čini otac. Eto zašto Isus polazi od toga, eto zašto je Božja blizina prvi navještaj: kad smo blizu Bogu pobjeđujemo strah, otvaramo se ljubavi, rastemo u dobru i osjećamo potrebu i radost naviještanja.

Želimo li biti dobri apostoli, moramo biti kao djeca: sjesti „na Božje koljeno“ i odatle gledati svijet s povjerenjem i ljubavlju, kako bismo svjedočili da je Bog Otac, da samo On preobražava naša srca i daje nam onu radost i onaj mir koji mi sami sebi nismo kadri dati.

Navješćivati da je Bog blizu. Ali kako to činiti? U Evanđelju Isus preporučuje da ne govorimo mnogo riječi, nego da činimo mnoga djela ljubavi i nade u Gospodinovo ime; ne govoriti mnogo riječi, nego činiti djela: „Bolesne liječite – kaže – mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ (Mt 10, 8). Eto srži navještaja: besplatno svjedočenje i služenje. Reći ću vam jedno: mene brbljavci uvijek jako zbune, jaki su na jeziku a slabi na djelu.

Postavimo si sad neka pitanja: pouzdajemo li se mi, koji vjerujemo u Boga koji je blizak, u njega? Znamo li gledati u budućnost s povjerenjem, kao dijete koje zna da ga otac nosi u svom naručju? Znamo li sjediti Ocu na koljena molitvom, slušanjem Božje riječi, pristupanjem sakramentima? I, na kraju, privijeni tako uz njega, znamo li hrabriti druge, biti bližnji onima koji trpe i koji su sami, onima koji su se udaljili od Boga pa čak i onima koji se postavljaju neprijateljski prema nama? To je konkretnost vjere, to je ono što je važno.

A sada se pomolimo Mariji da nam pomogne osjetiti se voljenima i prenositi jedni drugima povjerenje i blizinu!

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

sljedeći utorak, 20. lipnja, obilježava se Svjetski dan izbjeglica, koji su ustanovili Ujedinjeni narodi: s velikom tugom i velikom boli u srcu mislim na žrtve strašnog brodoloma koji se posljednjih dana dogodio na otvorenome moru u blizini grčke obale. More je po svoj prilici bilo mirno. Obnavljam svoje molitve za one koji su izgubili život i molim da se uvijek učini sve što je moguće da se takve tragedije spriječe.

Molim također za mlade učenike, žrtve brutalnog napada na školu u zapadnoj Ugandi. Ta borba, taj rat posvuda… molimo za mir!

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih drugih zemalja, posebno vjernike s Floride i Münchena. Pozdravljam učenike škola „Sv. Ivan Pavao II.“ iz Opole (Poljska) i „Svetog Filipa Nerija“ iz Londona.

Pozdravljam usto grupe iz Zogna, Guardiagrelea i Poggiomarina, kao i učenike škole „Rosario Scardigno“ iz Molfette. Pozdravljam također sestre Marije Djevojčice koje gledaju ovaj Angelus.

Ustrajmo u molitvi za narod napaćene Ukrajine – ne zaboravimo ga! – koji toliko pati.

Želim vam svima ugodnu nedjelju i molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!

Vatican News

Nadbiskup Aldo Cavalli: Međugorje je mjesto milosti kao što su Lourdes i Fatima

Kao i u Nazaretu, Gospodin je intervenirao u Međugorju gdje se obraća na stotine ljudi. Brojni su svećenici koji se vraćaju kako bi zahvalili, mladi koji mi kažu da su odlučili ući u sjemenište, djevojke koje su osjetile poziv da budu časne sestre, bračni parovi i obitelji koji su spoznali da se trebaju voljeti. To je Međugorje.


Apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, u pratnji tajnika fra Antonija Primorca, posjetio je Španjolsku na poziv predsjednika Španjolske biskupske konferencije i nadbiskupa Barcelone, kardinala Juana Joséa Omelle. Na molitvenim susretima uz klanjanje, krunice, svetu misu, održao je kateheze te posjetio simbolična mjesta posebnog vjerskog značaja. Tih je dana za Radio Estel i Catalunya Cristiana dao i zanimljiv intervju kojeg donosimo u nastavku, a kojega je objavio Glasnik mira. S njim su razgovarali Ignasi Miranda i Carmen Munte, piše Radio Mir Međugorje.

Jeste li u Kataloniji upoznali ljude koji gaje pobožnost prema Međugorju? Kakav ste dojam stekli?

Da, upoznao sam voditelje i skupine jako povezane s Međugorjem iz vrlo jasnog razloga: Međugorje je mjesto milosti i zato tamo odlazi puno ljudi. Prije 42 godine na jednom brdu došlo je do Gospodinove intervencije. Šestero osoba tvrdi da je tamo vidjelo Gospu. Od tada je počeo ovaj impresivni fenomen s desetcima tisuća ljudi koji pristižu iz cijeloga svijeta.

Međugorje je sveto mjesto koje još nije proglašeno svetištem.

Zašto ljudi idu u Međugorje?

To je ono što sam se pitao prije godinu i pol dana kada me Papa poslao tamo prvi put: Zašto milijuni iz cijeloga svijeta dolaze na to mjesto? Neki radi toga prelaze i tisuće kilometara, kao primjerice ljudi iz Australije, Perua ili Južne Koreje. Odgovor bi glasio: Zato što se radi o jedinstvenome mjestu, mjestu milosti.

Crkva s pozornošću prati sve ono što se zbiva u Međugorju. U kojoj je fazi proučavanje?

Trenutno pri Dikasteriju za nauk vjere postoji komisija koja proučava ukazanja i poruke svakoga 25. u mjesecu. Crkva uvijek tako postupa sa svakim ukazanjem. Tijekom proučavanja poslan je Papin izaslanik kako bi nadgledao cijeli pastoralni rad. To je funkcija apostolskog vizitatora.

Zašto Međugorje mijenja živote tolikih ljudi?

Zato što je to mjesto milosti, kao što su Lourdes, Fatima ili Kibeho u Ruandi. Gospodin odabere ono što želi i odabere ljude koji ne očekuju tu Gospodinovu intervenciju. Kao ni s Djevicom Marijom u Nazaretu u samom početku Gospodinova djelovanja, tako ni u Međugorju ili Lourdesu nije postojalo ništa. Biblija ne spominje Nazaret jer je to bilo jedno maleno selo. Marija i Josip bili su obični ljudi koji su se željeli vjenčati, imati djecu i život poput drugih. Kao i u Nazaretu, Gospodin je intervenirao u Međugorju gdje se obraća na stotine ljudi. Brojni su svećenici koji se vraćaju kako bi zahvalili, mladi koji mi kažu da su odlučili ući u sjemenište, djevojke koje su osjetile poziv da budu časne sestre, bračni parovi i obitelji koji su spoznali da se trebaju voljeti. To je Međugorje.

Budući da je tamo sada Vaše boravište, kakvo je Vaše osobno iskustvo duhovnosti u Međugorju? 

Trebate znati da se ja isto kao i drugi obraćam. Mnogi biskupi šalju svećenike i laike na obraćenje. Ljudi u Međugorju mijenjaju svoj život. No da bi to bilo moguće, postoji jedan jasan uvjet: moraju doći na molitvu. Ako ljudi dođu dva-tri dana na ozbiljnu molitvu, ulaze u stanje duboke milosti. U turističkom smislu, ondje nema atrakcija koje bi trebalo posjetiti. Ako se dolazi samo u posjet i ništa više, onda učinak izostaje. „Ja se isto kao i drugi obraćam, zato kažem nekim biskupima, kao i laicima: Dođite se obratiti jer je ovo mjesto milosti na kojem čovjek mijenja život!“

Brojni su svećenici koji se vraćaju kako bi zahvalili, mladi koji mi kažu da su odlučili ući u sjemenište, djevojke koje su osjetile poziv da budu časne sestre, bračni parovi i obitelji koji su spoznali da se trebaju voljeti. To je Međugorje.

U svibnju 2019. papa Franjo službeno je odobrio hodočašća. Što to znači?

To znači da je Papa priznao da je to mjesto milosti: da ljudi mogu ići tamo u pratnji biskupa i svećenika. U tjednu mladih okupilo se 30-40 tisuća mladih usred ljeta dok su temperature bile čak i do 40-45 stupnjeva. Nevjerojatno! Molili su od zore do mraka. Obavili su pet dana duhovne obnove. To su bili mladi kao i svi drugi, ali ondje su pronašli mjesto gdje žele moliti više, sudjelovali su na svetoj misi, klanjanju, obavljali ispovijed i hodočastili na Brdo. Time Sveta Stolica nastoji vrjednovati milost i duhovnost jednog uistinu posebnog mjesta. Stoga je Papa imenovao pastoralnog upravitelja za župu Međugorje, apostolskog izaslanika. Mjesni biskup, mostarsko-duvanjski, odgovoran je za teritorij i učinjeno je ovako na uravnotežen način koji dobro funkcionira. Jednom godišnje posjetim papu Franju kako bih s njim razgovarao o Međugorju. Sretan je jer ljudi mole u tom dijalogu i razgovoru koji se uspostavlja između Gospodina i nas.

Mislite li da će ukazanja na kraju biti priznata?

Ne znam. Ono što znam je da je prošle godine, i to nakon COVID-a, Međugorje posjetilo milijun ljudi. Mi ne želimo sponzore i publicitet, a ni novac, jer moramo zadržati milost toga mjesta. Ako trgovina prevlada, to više neće biti mjesto milosti. Dva jasna načela mjesta su milost i perspektiva. Gospodin nam daje milost iako ju ne zaslužujemo, i sagledava nas u perspektivi, što znači da On zna što možemo postati. To je Gospodin.

Ljudi u Međugorju mijenjaju svoj život.

Govorite o milijun posjetitelja. Očekuje li se isti broj i ove godine?

Mislim da će ih biti više. Ovih sam tjedana vidio na desetke tisuća ljudi. Vrlo smo oprezni u obavljanju svojih dužnosti kako bismo odradili stvari kako treba. Župa organizira sve aktivnosti kojima se bavimo, a to su: misa, klanjanje, ispovijed, krunica, posjet Brdu, kao da se radi o jednom svetištu, ali kao i svaka druga župa. Radimo sve vrlo pažljivo: dobro pjevamo, dobro slavimo, dobro propovijedamo, sve je čisto i lijepo. To je način na koji se prenosi vjera.

Možete li nam opisati Međugorje?

Međugorje je sveto mjesto koje još nije proglašeno svetištem. Tu se nalazi crkva iz šezdesetih godina, obična, čista i lijepa, s kapacitetom za 500 ljudi. Imamo jednu dvoranu za 800 ljudi koja je sagrađena prije 25 godina i nosi ime sv. Ivana Pavla II. Iza crkve se nalazi otvoreni prostor ispunjen klupama koje mogu primiti 7 000 ljudi. Također imamo prostor Uskrsloga Krista. Ljudi jako puno mole na vanjskom prostoru, gdje se održavaju klanjanja i, unatoč ponekad lošem vremenu, nitko se ne žali. Tu su i hoteli koje vode cijele obitelji, kao i trgovine suvenira. Sve je blizu. Nikada nema izgreda jer je to mjesto koje su izgradili ljudi mještani. Međugorje je svjedočanstvo otpora vjerom u vrijeme komunizma, kada su vjernici trpjeli progone, ubijanja i zatvore. Vidioci koji su često posjećivali crkvu branili su mjesto riskirajući vlastite živote.

Možemo li reći da je Međugorje sačuvano od komercijalnih izazova?

Jedan hotel s punim pansionom košta 35 eura na dan; toliko me košta pizza kada posjetim Rim. Rade cijele obitelji i plaće su niske. Ali uvijek su otvoreni. Prodaju se i suveniri, ali to je normalno jer moraju živjeti. Trgovina je trgovina, bez sumnje, ali mjesto nije komercijalno.

Međugorje je svjedočanstvo otpora vjerom u vrijeme komunizma, kada su vjernici trpjeli progone, ubijanja i zatvore.

Možete li nam reći nešto o porukama?

Krajem svakog mjeseca dobiva se jedna poruka, koju prima Marija. Poruke se malo poslije i prevedu, a sve što sadrže odnosi se na dobre stvari poput savjeta da se trebamo pričešćivati, redovno ići na ispovijed ili moliti za mir… Takve su poruke. Crkva ih službeno ne može komentirati sve dok ih Komisija proučava.

Puno Vam hvala, jako smo zahvalni što smo mogli naučiti nešto više o ovoj duhovnosti!

Hvala! Svima vama želim sve najljepše, da živite u miru i neka vas Gospodin uvijek blagoslovi i neka vas Gospa uvijek prati!

Fra Ivan Hrkać: Mnogi su se ovdje kroz 42 godine susreli s Božjom milošću

U subotu, 17. lipnja na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju, drugog dana Devetnice Kraljici Mira ususret 42. obljetnici Gospinih ukazanja svetu misu predslavio župni vikar u župi Međugorje fra Ivan Hrkać, a krunicu su predmolili fra Josip Marija Katalinić i župljani iz Vionice, – prenosi mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.

Osvrćući se na evanđeoski ulomak u kojem Isus šalje dvanaestoricu kazao je kako je to ulomak koji posvećen za svećenike, za one koje imaju posebno poslanje u svijetu, pastire, ali da nam u njemu često promakne Isus, Sin Božji, koji je bio potpuno čovjek i koji s nam au svemu jednak osim u grijehu.

”Na početku vidimo Isusa koji gleda mnoštvo, Isusa koji promatra svijet oko sebe, ljude koji su Njegovoj blizini. Isusa koji ih promatra, gleda i vidi. Isus je Onaj koji ne gleda samo na ono izvanjsko, nego Onaj koji vidi ono što je iznutra. Tako nas i danas gleda, prati i vidi ono što je iznutra. Kad nas Isus gleda, Isus vidi naše stvarne potrebe, ono najvažnije, ono što je egzistencijalno, a to je da smo Božja stvorenja i da smo potrebni Boga u našem životu. Tako često nas mnoštvo toga zatrpa da ne vidimo tu glad za Bogom, da ne vidimo potrebu za Bogom u našem životu, a evo ovdje na ovom milosnom mjestu toliki su kroz 42 godine pronašli i uvidjeli svoju glad za Bogom, da im je potreban Bog u životu, susreli su se s Božjom milošću, s Božjim pogledom po Njegovoj Majci Mariji”, kazao je fra Ivan Hrkać, vrativši se na evanđeoski ulomak u kojem se Isus sažalio nad mnoštvom.

”Isusovo tijelo osjeća bol nad onim što gleda. Tu se možemo lako zapitati kako mi gledamo na ovaj svijet? Kako vidimo ljude u našoj obitelji, u našoj životnoj svakodnevici i osjetimo li ikada tu bol, neku žal nad njima? Dodirne li nas ljudska patnja, ono što ljudi proživljavaju? Vjerujemo li da Isus i danas ima istu takvu bol kad nas vidi izmučene, umorne, opterećene, u grijesima. Možemo li zamisliti da Isus i danas ima tako blag pogled i da ga boli, da ne ostaje ravnodušan, a koliko puta i ti i ja prolazimo kraj tuđe boli i sklonimo svoj pogled, ne želimo vidjeti… Isus želi reći u svakom evanđelju: Tebe vjerniče, tebe se tiče, ti možeš ozdraviti drugoga, ozdravi ga tako da si mu prišao, ozdravi ga svojom prisutnošću, ozdravi ga svojom lijepom riječju, ozdravi ga da ga saslušaš, da imaš vremena za bližnjega… Kao što Isus ima vremena za nas, kao što je Isusu stalo do nas, a je li nama stalo?”, upitao se fra Ivan Hrkać, naglašavajući kako smo puno toga besplatni primili te da besplatno dajemo i za to ovdje na zemlji ne tražimo nagradu, nego da vjeruje Bogu i da se daje, kao što se Bog daje i kao što nam se Isus daje u ovoj Euharistiji, besplatno.

”Božja riječ želi nam dobro, želi nas ozdraviti, želi nas izliječiti i želi nas onda takve izliječene poslati u žetvu. Toliko dobra ima u svijetu, toliko dobra ima u našoj obitelji, u našem životu, a toliko često samo mrmljamo, kukamo i gledamo loše i ne možemo živjeti, ne možemo disati…. Gušimo sebe, ali gušimo i druge oko sebe. Žetve je mnogo, dobra je mnogo, ali potrebno je radnika koji će prepoznati ono dobro u žetvi, potrebno je radnika koji neće samo upirati u kukolj i samo se dovezivati kukolja nego pšenice. Potrebno je promijeniti taj svoj pogled, zato Isus daje vlast i moć svojim učenicima, svima nama, da ona djeluje po nama, ne zato što smo zaslužili, ne zato što smo bolji od drugih nego da budemo instrumenti Božji, da budemo njegovi radnici, da ne gledamo tko je na kojoj poziciji, nego da služimo s ljubavlju”, pozvao je je fra Ivan Hrkać stavivši pred nas primjer svete Terezije od Djeteta Isusa koja je tražila svoje mjesto, svoj poziv i svoje poslanje u Crkvi i postala je ona koja ljubi, što je i poziv svima nama.

”Sveti Augustin zato i piše: Ljubi i čini što hoćeš. Ljubi onom ljubavlju kojom je nas Isus ljubio. Gledaj svijet onim očima i onom ljubavlju kako ga je gledao Isus. Isus nije ostao samo na promatranju nego je djelovao, liječio, pomagao, bio tu svima koji su tražili Boga, svima koji su tražili znak Božje prisutnosti na svijetu. Taj znak, te plodove, možemo vidjeti ovdje na ovom svetom mjestu. Kroz 42 godine toliko plodova, toliko obraćenje, toliko poziva u svećeničku i redovničku službu, toliko onih koji su prepoznali svoj poziv biti otac i biti majka, toliko onih koji su bili na raskrsnicama života i pronašli svoj put”, kazao je fra Ivan Hrkać u svojoj propovijedi.

Nakon svete mise vidioci Ivan Dragičević i Marija Pavlović Lunetti izmolili su Marijin hvalospjev – Veliča, a Devetnica Kraljici Mira traje i na Brdu ukazanja gdje se svaki dan moli krunica od 16 sati.

Fra Ivan Dugandžić: Dopustimo da nas Gospa vodi prema obećanom miru i svetosti života

U petak, 16. lipnja, na blagdan Presvetog Srca Isusova u crkvi sv. Jakova započela je devetnica Kraljici Mira ususret skorašnjoj proslavi 42. obljetnice Gospinih ukazanja u župi Međugorje. Od 18 sati molitvu krunice prije svete mise predmolili su fra Karlo Lovrić i župljani iz Miletine, a večernju svetu misu u 19 sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju pred mnoštvom vjernika predslavio je fra Ivan Dugandžić, uz koncelebraciju brojnih svećenika, dok su svetu misu svojim pjevanjem uveličali članovi velikog župnog zbora “Fra Grga Martić” iz Posušja. Na početku svete mise fra Ivan Dugandžić podsjetio je vjernike da je današnja svetkovina Presvetog Srca Isusova ujedno i prvi dan Devetnice u čast Kraljice Mira o 42. obljetnici ukazanja, – prenosi mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.

„Sve nas koji smo s Međugorjem duhovno rasli ova obljetnica čini sretnim, ponosnim i nadasve zahvalnim za sve što je Gospodin po Kraljici Mira u ovih 42 godine učinio. Istodobno moramo se suočiti sa svojom osobnom ulogom u svemu tome, jer ne zaboravimo Gospa je, ne samo vidioce, već i ovu župu i sve one koji se odazovu njezinu pozivu toliko puta nazvala svojom dragom djecom i pozvala da budemo njezini svjedoci i apostoli u ostvarenju plana spasenja svijeta koji Bog ima po njoj, svijeta koji se sve više zapliće u svoje proturječnosti. Zato sa sve većom neizvjesnošću, pa i pravom zebnjom gleda u svoju budućnost. Gospa od nas očekuje da zajedno s njom u takav svijet ponovno vratimo Boga i dademo mu mjesto koje mu pripada, polazeći uvijek od sebe, svoje obitelji i ove župe u kojoj, kako je više puta naglasila, želi ostvariti oazu mira u nemiru svijeta. Stoga nas i ova Devetnica koju započinjemo poziva da obnovimo onaj prvotni zanos i žar, da iznova oživimo, možda u međuvremenu, ponešto zamrlu i osobnu i obiteljsku molitvu, da još više zavolimo svetu misu, otkrijemo snagu sakramenta pomirenja, posta i molitve i ljepotu čitanja Riječi Božje. Tako Gospa želi obnoviti Crkvu naših dana i učiniti od nje sol zemlje i svjetlo svijeta što je Isus rekao već svojim učenicima. Zato, braćo i sestre, iskoristimo ove dane da oživimo svoje negdašnje odluke i obećanja i dopustimo da nas Gospa vodi prema obećanom miru i svetosti života”, kazao je fra Ivan Dugandžić u uvodu svete mise, dok je i u svojoj propovijedi, također, Gospine poruke povezao s današnjom svetkovinom kazavši:

„Gospa u jednoj od prvih poruka upućenoj ovoj župi majčinski poziva: „Draga djeco! Večeras vas posebno molim da štujete Srce moga sina Isusa. Dajte zadovoljštinu za ranu nanesenu Srcu moga Sina. To Srce povrijeđeno je svakojakim grijesima”. Najjači vjernički odgovor jest zahvalno slavljenje Euharistije u kojoj je raspeti i proslavljeni Krist trajno nazočan u svojoj Crkvi. U tom smislu trebamo shvatiti i više puta ponovljene Gospine pozive da se moli, posti, Euharistiju slavi i srcem, što će reći cijelim bićem, kao što je On cijelim bićem ljubio nas i sama sebe predao za nas”, kazao je fra Ivan Dugandžić.

Nakon svete mise međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić najavio je da će kroz ovu devetnicu svete mise predslaviti fratri koji djeluju u župi Međugorje, napomenuvši kako traje devetnica Kraljici Mira i na Brdu ukazanja gdje se svaki dan moli krunica od 16 sati, a potom su vidioci Ivan Dragičević i Marija Pavlović Lunetti zajedno s vjernicima izmolili Marijin hvalospjev – Veliča, te se molitveni program nastavio čašćenjem Križa Gospodinova.

Župne obavijesti – 18. lipnja 2023.

U tijeku je Devetnica Kraljici Mira. Danas na Podbrdu molimo krunicu u 16 sati.

KRUNICU U DEVETNICI KRALJICI MIRA PREDVODE:
19.6. ponedjeljak – BIJAKOVIĆI
20.6. utorak – MEĐUGORJE
21.6. srijeda – MAJČINO SELO
22.6. četvrtak – TREĆI RED
22.6. petak – FRAMA
23.6. subota – MARIJINE RUKE

U iduću subotu je svetkovina Rođenja svetog Ivana Krstitelja, ujedno i UOČNICA.
Svete mise u župnoj crkvi su u 8, 11 i 19 sati. Nema zajedničke molitve krunice na Podbrdu. Nakon večernje sv. Mise uslijedit će zajedničko jednosatno klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu, koje će se nastaviti u tišini do 7 sati ujutro.

HODNJA MIRA – U subotu, 24. lipnja je Hodnja mira. Kao i svake godine, Hodnja polazi ujutro u 6 sati ispred samostana svetog Ante na Humcu. Dolazak pred župnu crkvu predviđen je oko 10 sati. Pozivamo stoga sve vas župljane i hodočasnike, posebno mlađe da se pridružite molitvi za MIR. Lijep je običaj da naši župljani sudionicima Hodnje mira nude osvježenje kad naiđu pokraj kuća – od Podmiletine glavnom cestom prema župnoj crkvi.

U iduću nedjelju je 42. GODIŠNJICA GOSPINIH UKAZANJA. Svete mise na hrvatskom jeziku su u 6, 7, 8, 9, 11 i središnja svečana sv. Misa u 19 sati. Nakon sv. Mise uslijedit će zajedničko jednosatno klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu koje će se nastaviti u tišini do 7 ujutro. Nema misa na filijalama.

Pin It