Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Vijesti

Film ‘Zvuk slobode’ stiže u Hrvatsku!

Film ‘Zvuk slobode’ stiže u Hrvatsku!

Dugoočekivana američka akcijska drama Sound of Freedom (Zvuk slobode) u kojoj glavnu ulogu ima Jim Caviezel počet će se prikazivati u hrvatskim kinima od 24. kolovoza, javlja portal Book.

Osim u multipleks kinu CineStar, film će biti moguće pogledati i u mjesnom kinu Ivanec u Pučkom otvorenom učilištu “Đuro Arnold”.

“Puno Vas je pitalo za ovaj film koji oduševljava diljem svijeta – od 24. 08. 2023. u hrvatskoj distribuciji i u Kinu Ivanec”, najavili su putem Facebooka.

U ovom akcijskom filmu Jim Caviezel glumi Tima Balllarda, bivšeg vladina agenta koji je postao osvetnik koji se upušta u opasnu misiju spašavanja djece od trgovaca ljudima u Kolumbiji.

Ovaj šokantan film snimljen je prema istinitoj priči. Spomenimo i kako je Jim Caviezel na podcastu Stevea Bannona – “War Roomu” otkrio da je Tim Ballard, koji je mormon, zahtijevao da njega glumi baš Caviezel.

To je frustriralo rukovoditelje Fox studija. Disney je na kraju kupio Fox, a film je odbačen.

Film je snimljen 2018., ali sada, 2023. zahvaljujući distributeru Angel Studios, koji stoji iza serije The Chosen, Sound of Freedom (Zvuk slobode) je ugledao svjetlo dana.

“Moramo reći ljudima što se događa. Zato sam htio sudjelovati u ovom filmu. Ovaj film, a potom “Uskrsnuće” – pozivam vas da pogledate i više nikad ne moram niti glumiti”, poručio je Caviezel.

Što drugo reći nego podsjetiti na to da će svjetlost uvijek pobijediti tamu jer “upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8,32). Nadamo se da će i druga kina diljem Lijepe Naše postupiti jednako.

Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Kapela bl. Augustina Kažotića u zagrebačkoj katedrali

Kapela bl. Augustina Kažotića u zagrebačkoj katedrali

Starodrevni grad Trogir na jadranskoj obali darovao je Crkvi i hrvatskome narodu dječaka koji je u Splitu ušao u Red sv. Dominika i studirao filozofiju i teologiju u istome gradu. Na putovanju za Pariz jedva je izbjegao smrti (njegov suputnik je ubijen) i nakon oporavka započeo je 1287. g. studij na Sorbonni. Nakon završetka studija, radio je s fra Nikolom Bocassijem, generalom reda koji je kasnije postao kardinalom i papom pod imenom Benedikt XI. On će Augustina 1303. g. imenovati biskupom u gradu Zagrebu.

Kao zagrebački biskup pokazao je izvanrednu snagu duha. Bio je teološki pisac i propovjednik. Obilazio je biskupiju i poticao svećenike na duhovni život i pastoralni rad. Reformirao je liturgiju i uveo originalni “zagrebački obred”. Uveo je u katedrali zajedničko moljenje časoslova, utemeljio katedralnu školu ne samo za svećenike pripravnike, nego i za laike. Održao je bar dvije biskupijske sinode (1307. i 1314.) i sudjelovao na općem koncilu u Vienni (Francuska).

Bio je vrlo zauzeti član Hrvatskog sabora i 1318. g. predvodio je izaslanstvo episkopata u Avignon, gdje je Papi iznio probleme i poteškoće koje je stvarao kralj Karlo Robert Anžuvinac. Kako mu kralj nije dopustio da se vrati u svoju biskupiju, Papa ga je imenovao biskupom Lucere, maloga grada u južnoj Italiji koji je upravo bio oslobođen od Saracena. Nakon samo godinu dana biskupovanja umro je u gradu Luceri.

Tijelo mu se čuva u gradskoj katedrali, a dio moći u njegovoj kapeli u zagrebačkoj katedrali.

Kapela je uređena ispod sjevernog zvonika 1964. godine. Iz iste godine je oltarska slika blaženoga Augustina Kažotića, rad slikara Ivana Simetića.
U niši pod staklom nalazi se relikvijar s moćima blaženog Augustina, rad Hrvoja Ljubića. Lijevo od oltara je kip Gospe Fatimske.

Kapelu bl. Augustina Kažotića u zagrebačkoj katedrali možete razgledati u virtualnoj šetnji na stranicama katedrala.hr. 



Narod ga je odmah štovao kao sveca. Karlo, nadvojvoda kalabrijski, 1325. g. moli papu da Augustina proglasi svetim, a zagrebački misal u to doba već ima tekstove mise njemu u čast. Blaženim ga je proglasio Papa Klement XI. 1702. godine.

Uz osobito pastoralno djelovanje i vrlo skromni i siromašni osobni život, Augustin se posebno brinuo za siromahe. Tako je kanoniku upravitelju katedralne škole osigurao redovita materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromašnih učenika traži novac, ili bilo koje usluge. Od svojih biskupskih prihoda redovito je veći dio dijelio siromasima.

Osobitu pažnju je posvećivao zdravstvu i higijeni naroda. Iz Bamberga je naručio priručnik o zdravlju, a po selima je dao kopati bunare i saditi ljekovito bilje. Povjesničar Baltazar Krčelić, kanonik, piše da je 1312. godine u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru svetog Biskupa na današnjem Trgu bana Jelačića provreo izvor vode, koji je u posljednje vrijeme vrlo lijepo uređen. To je svima poznati “Manduševac”.

U devetstoljetnom nizu zagrebačkih biskupa Augustin je – uz kardinala Stepinca – uzdignut na čast oltara, a vodi se postupak za njegovo proglašenje svetim.


MOLITVA BLAŽENOM AUGUSTINU KAŽOTIĆU

O, blaženi Augustine, koji si, pun revnosti za spas neumrlih duša, riječju i djelom poticao svakoga na dobro, a svojim neumornim propovijedanjem branio i širio Kristovu vjeru, isprosi nam milost, da kao prava djeca Katoličke crkve, vjerujemo sve ono što je Bog objavio i vršimo sve što nam je zapovijeđeno, da sačuvamo svoju vjeru od zabluda i dušu od grijeha te tako postignemo spas svoje duše. Amen


Tekst preuzet sa stranice zupa-kazotic.hr

Nastavi čitati
By
In Vjera

Svećenik koji je upoznao Padre Pija bit će kardinal s 96 godina: ‘Od Pija sam naučio samo jedno’

Svećenik koji je upoznao Padre Pija bit će kardinal s 96 godina: ‘Od Pija sam naučio samo jedno’

Fratar Luis Pascual Dri, 96-godišnji svećenik koji radi kao ispovjednik u gradu Buenos Airesu (Argentina), bit će imenovan kardinalom u konzistoriju 30. rujna. U razgovoru s EWTN-om istaknuo je važnost milosrđa, govorio o svom odnosu s papom Franjom kojem je jedno vrijeme bio ispovjednik te se prisjetio trenutka kada je upoznao svetog Pija iz Pietrelcine.

Njegov odnos s papom Franjom: “Netko tko me razumio”

Upitan o svom odnosu s papom Franjom, svećenik se prisjetio da je Jorge Bergoglio, dok je bio nadbiskup Buenos Airesa i argentinski kardinal primas, često tražio audijencije kako bi razgovarao s njim i “u svakom trenutku bi mi došao”.

“Tada bih mu ispričao svoje probleme, svoje poteškoće, svoje nedoumice, posebno u Ispovijedi, a on bi u dvije riječi, nasmiješen, odmah riješio problem, i tako sam se počeo odnositi prema njemu. Išao je dosta često, s njim smo imali neko prijateljstvo, neko povjerenje”.

Stvarno sam s njim razgovarao kao s bratom, ocem, s nekim tko me razumije i tu smo nastavili sve dok ga 2013. nisu odveli odavde”, prisjetio se.

Rekao sam mu da ima skrupula jer mi je ponekad govorio da “sve opraštam”, a ja sam rekao: ne mogu ništa drugo, ako Isus nikome nije uskratio oproštenje u odnosu.

Kad se netko tko dođe na ispovijed “kaje, boli ga ono što je učinio i želi biti slobodan, onda je tu moj mir i moj mir, dajem im odrješenje s potpunim mirom i bez ikakvog straha”, rekao je. “Opraštam jer je Isus oprostio”, rekao je.

Njegov susret s Padre Piom: Božji čovjek

Svećenik je također ispričao susret koji je imao u San Giovanni Rotondu (Italija) s Padre Piom iz Pietrelcine, prigodom putovanja koje je napravio tijekom novicijata, poslan na nastavak formacije u različitim gradovima.

Tijekom tog posjeta, koji je trajao nekoliko dana, fra Dri je mogao priznati: “Poslušao me vrlo kratko, vrlo ljubazno, bio sam s njim neko vrijeme”, prisjetio se.

“Uvijek sam viđao tog čovjeka u bolovima”, priznao je. “Jecao je od boli, ali tjeskobno jecao”, rekao je. No, uvijek sam ga promatrao kao Božjeg čovjeka, čovjeka punog Božje ljubavi, ali koji je trpio iste patnje kao Isus, to je bilo opipljivo, rekao je.

Naglasio je i da su na misi koju je slavio u 5 ujutro ljudi “poludjeli da budu u njegovoj blizini”.

Padre Pio je vidio kao “duboko odanog onome što je radio a ono što je slavio duboko je živio”, rekao je.

„Od Padre Pija sam naučio milosrđu, opraštanju, to sam naučio od njega samo jedno“.

“Samo oprost može spasiti svijet, nikada nasilje, nikada svađa, nikada osveta”, rekao je.

Naučiti živjeti “službu slušanja”

Svećenik je zaključio intervju za EWTN savjetujući cijelom svijetu da žive “slušanje slušanja”.

– Ne slušamo se, sukobljavamo se, svađamo. Nasuprot tome, pozvao je na dijalog, na sposobnost šutnje “da vidim što mi drugi doista govori i da se mogu pridružiti”.

Naučimo se slušati s ljubavlju, nadom i sigurnošću da će stvari krenuti na bolje jer Bog je u svemu tome i On ima posljednju riječ“, zaključio je.

Izvor: vjera.hr

Nastavi čitati
By
In Svjedočanstva

Majka Elvira – kći pijanca postala časna i zagrlila cijeli svijet

Majka Elvira – kći pijanca postala časna i zagrlila cijeli svijet

Časna sestra Elvira u ljeto 1983. godine napušta sigurnost samostana u Torinu kako bi u ruševnoj kući započela živjeti s mladima s ulice.

Tog dana počela je priča o Zajednici Cenacolo, priča o iscjeljujućoj snazi ljubavi koja je, krenuvši sa sjevera Italije, zapljusnula i hrvatske obale.

Između korica novoizišle knjige “Zagrljaj” nalaze se duboke životne istine, izrečene jednostavnim riječima žene koja je, unatoč svim svojim slabostima, čvrsto odlučila povjerovati Bogu i ljudima. Ta radikalna odluka, motivirana ljubavlju koja je graničila s ludošću, donijela je obilan plod: tisuće života zasjali su poput bisera podignutih iz blata, očišćeni zagrljajem ljubavi ove neobične časne sestre.

Bratovštine Zajednice prisutne su danas u osamnaest zemalja na četiri kontinenta. U Hrvatskoj je prva bratovština otvorena 1992. godine u Ugljanima u zaleđu Splita, a glavno središte za Hrvatsku nalazi se u dvorcu Lovrečina grad, 35 km istočno od Zagreba. U Hrvatskoj Zajednica Cenacolo danas ima sedam bratovština te mnoštvo simpatizera koji nadahnuće za svoj duhovni život crpe iz dinamike ove mlade zajednice koja se posljednjih godina profilirala kao škola života sa sve generacije. Evo izvadaka iz životne priče sestre Elvire.

Zaljubljena sam u život

Uvijek je teško definirati sebe. Mogu reći da sam žena oduševljena svim vidovima života: i čišćenjem i kuhanjem, i siromašnim čovjekom i molitvom u kapeli! Žena sam zaljubljena u Život. Vjerujem u Lijepo, u Istinito, u Dobro, koje je Bog stavio u srce svakog čovjeka. Žena sam iz naroda, nisam učena.

Provedem sate i sate u molitvi, a zatim iziđem na ulicu družiti se sa siromašnima, slijepima, nijemima i hromima, kakva sam pomalo i sama.Nikad nisam smatrala da bih trebala pohađati neke škole kako bih naučila pomagati drugima. Moja pomoć i ljubav prema drugima iskazuju se kroz moj život, kroz moje vrijeme, kroz radost zbog odgovora na Božji poziv. A ta radost ne jenjava, naprotiv, sve veća je!

Nemam nikakve stručne kvalifikacije. Dijete sam iz siromašne obitelji, jedva sam završila tri razreda osnovne škole. U kući sam morala stalno pomagati, nije bilo vremena za učenje. Ali Božja se Ljubav obilno izlila na mene, to ću danas vrlo rado posvjedočiti! To vam govorim jer sam već godinama svjedok snage ljubavi, koju promatram u mladima koji dođu polumrtvi i koji se, korak po korak, obnavljaju za novi život, preporađaju se.

Došao je po mene pripit. Ali je došao…

Moja je obitelj bila brojna. U godinama nakon Drugog svjetskog rata vladali su oskudica i siromaštvo. Moja se obitelj zbog toga preselila iz Sore, gradića u središnjoj Italiji, u Aleksandriju na sjeveru. Nama, brojnoj obitelji koja je dolazila s juga, dali su jednu kućicu tek nešto bolju od kokošinjca. Pored nas živjele su druge obitelji s djecom mojih godina, no oni su bili dio nekog drugačijeg, boljestojećeg svijeta.

Međutim, sjećam se riječi koje bi mi majka govorila svaki put kad bih otišla vani igrati se s prijateljicama. Kad bismo u kući imali komad kruha – a tada ga nije bilo lako priskrbiti – ili kad bi bilo vrijeme trešanja, mama Concetta uvijek bi mi rekla: “Rita, podijeli to s drugima. Ne možeš jesti a da ne podijeliš s drugima”. Unatoč siromaštvu, odgajala nas je za solidarnost. Moja je obitelj bila siromašna, ali danas sam sretna zbog toga. Koliko ljepote u siromaštvu! Siromaštvo je sloboda!

Mi vrijedimo više od stvari, više od bogatstva, više od ambicija. Upravo u siromaštvu spoznajemo da život vrijedi više od stvari! No ipak, dok siromaštvo pritišće nije lako to imati pred očima. Shvatila sam da materijalna oskudica ne može razoriti obiteljsko zajedništvo ako je obitelj prožeta ljubavlju. Spoznala sam da mir i pravo blagostanje proizlaze iz srca, dolaze iz dobrote i velikodušnosti.

Mojem se ocu Antoniju sviđalo vino. Kao djevojčica stidjela sam se toga, osobito kad bi došao po mene u školu pomalo pripit, a moje bi ga prijateljice gledale s podsmijehom. Sjećam se kako bi prilazio teturajući na biciklu, a djeca bi me počela zadirkivati: “Gledaj, Rita, tvoj je tata opet pijan!” Sramila sam se jer sam znala da je ovisnost o alkoholu nešto ružno. No takvi događaji naučili su me poniznosti.

Kad sada razmišljam o tome, ipak uviđam jedno: moj je otac, unatoč stanju u kojem je bio, ipak dolazio po mene u školu. Mnogi očevi tada to nisu činili, a i danas ima očeva koji nikada ne odu po svoju djecu u školu.

Prva ljubav i odlazak od kuće

U dobi od sedamnaest godina zaručila sam se; imala sam mladića koji me volio. Već smo planirali imati puno djece… a potom… potom se dogodilo nešto u meni. U jednom trenutku zapitala sam se: “Čitav život s njime? Samo s njime? Samo za njega? Ne, nikad to ne ću moći. To nije moj put.”

Ta mi je pomisao bila poput neudobne odjeće. Pojavio se jedan drugi zaručnik koji je zakucao na vrata mojeg srca. Bio je to Isus, sin tesara iz Nazareta, i sam tesar po zanimanju. Želio me učiniti svojom sretnom zaručnicom.

Tako sam s devetnaest godina napustila obitelj. Njih je to jako pogodilo, pogotovo moju majku, jer sam imala još braće i sestara o kojima sam brinula. Svojoj sam majci, koja je morala raditi kako bi nas sve uzdržavala, bila od velike pomoći. Nitko od moje braće i sestara nije bio suglasan s mojim izborom; za njih je otići u časne bilo nešto potpuno besmisleno.

Ipak, zvanje je bilo snažno: snažnije od osjećaja, snažnije od krvi, tijela, problema u kući, ljudskih zapreka, snažnije od mene same.

Bio je 8. ožujka 1956. kad sam napustila svoj dom i krenula prema Torinu kako bih ušla u samostanski novicijat. Rano sam ustala te sam u tišini, s jednom kartonskom kutijom, otišla.Dok sam ulazila u vlak, čula sam kako po peronu odzvanja poznati zvuk cipela moje majke, koja me je, ogrnuta šalom, slijedila. Shvatila je da se nešto u meni dogodilo, da odlazim. Pogledi su nam se susreli. U njezinim očima vidjela sam mnoštvo pitanja: “Rita, što radiš? Napuštaš nas? Kako ćemo bez tebe?” Ja sam ju gledala… i ušla u vlak.

Poslije sam često razmišljala o tom trenutku, prekoravajući se što nisam razumjela bol svoje majke. Međutim, jednog dana dok sam pripovijedala ovu priču, jedan mladić iz Zajednice rekao mi je: “Elvira, baš dobro što si ušla u taj vlak. Da nisi, svi mi još uvijek bismo te čekali. U onom vlaku bili smo već svi s tobom!” To je istina.

Oni imaju pravona drugu priliku

Započeli smo u ruševnoj i napuštenoj kući, kakav je bio i život mladih koji su prvi pokucali na naša vrata. Mladi su, obnavljajući zgradu, obnovili sebe, svoj život, svoju volju, stekli samopouzdanje, vjeru u budućnost, stvorili čvrsta prijateljstva. Rekla sam im: “Morate iznova izgraditi svoj život tako da zasučete rukave i svojim znojem, korak po korak, otkrijete da u vama postoji snaga i dostojanstvo za novi život.” Oni su povjerovali u to.

Iz osmijeha naših mladih iščitava se divljenje i ljepota, njihove oči blistaju, a radost isijava s njihova lica. Imaju hrabrosti i snage ostati u jednoj Zajednici koja se definira kao zahtjevna. Upravo tako: zahtjevna!
Želimo bezuvjetno ljubiti, čvrsto uvjereni kako u mladima, pogotovo u onima koji su problematični, postoji veliko skriveno blago. Prihvaćamo ih takve kakvi jesu. Volimo ih bez pretenzija da budu nešto što nisu.

No, istodobno želimo da shvate kako mogu imati i budućnost, da se život može obnoviti kad ga se ispuni ljubavlju, strašću, voljom. Volimo ih ljubavlju koja želi obnoviti njihovo dostojanstvo. Oni nisu starci, nisu bolesnici ili fizički hendikepirani. To su mladi koji su se izgubili na putu života. Imaju pravo na drugu priliku, otkriti da vrijede, da u njima postoji veliko bogatstvo dobrote, snage i ljubavi, bogatstvo koje moraju otkriti i u koje moraju vjerovati.

S lica mu se moglaiščitati ljutnja

Nedugo nakon što smo otvorili kuću u Saluzzu, na ulaznim se vratima pojavio jedan čovjek i ja sam mu izišla ususret. Bio je tužna pogleda, stidljiv, razočaran životom. S lica mu se mogla iščitati ljutnja prema samome sebi, prema životu, prema svemu. Osjetila sam da mu moram reći neke jednostavne riječi. Uhvatila sam ga za ruke, pogledala u oči i rekla mu: “Čekala sam te, napokon si stigao!” On je podigao pogled, a oči su mu se napunile suzama. Poslije mi je ispričao da nikada nije upoznao ni oca ni majku.

Bio je napušten odmah nakon rođenja. Odrastao je po domovima. U životu ga nikad nitko nije čekao ni ljubio. Onog se dana prvi put u životu osjetio voljenim, poput sina kojeg je majka napokon prihvatila. Ovaj je čovjek i dan danas s nama.Otad pa do danas “Napokon si stigao!” postao je slogan koji dočekuje svakog mladića i djevojku koji zakucaju na naša vrata. Čovjek mora znati da ga netko negdje čeka kako bi uopće znao što je ljubav.

Nikoga ujutro pored tebe?

Zar si ti nitko?Život je dar. Moramo prihvatiti život kao dar. Kad ujutro otvorimo oči te osjetimo da smo živi, moramo se nasmijati i zagrliti. Kad to kažem, ljudi se čude i pitaju me: “Komu se moram nasmijati? Koga moram zagrliti? Muž je već na poslu. Sin još spava. Nikog ujutro nema pored mene.” Odgovaram: “Zar si ti nitko?” Nasmij se sebi, novom danu, zagrli samu sebe! Trebaš voljeti samu sebe, prihvaćati svoje biće, svoje postojanje.”

Svima predlažem sljedeće. Ujutro, čim otvoriš oči, reci samom sebi: “Živote moj dragi, ja te prihvaćam, ja te volim, želim te živjeti, želim biti sretan! Želim se ovaj dan darivati drugima, ne želim biti mrtvo puhalo!”

Nikad nisam imala planove za budućnost, osim snažne želje da sve više volim, da sve jače otvorim svoje srce kako bih mogla zagrliti čitavo čovječanstvo i prihvatiti sve one koji su izgubljeni i sami. Poznati su mi moji ljudski nedostaci, nisam još sposobna voljeti u potpunosti, posve.

No za mene je veliki privilegij i sama mogućnost da živim realnost Ljubavi već danas. Ne želim ništa više od toga. Životi mnoštva mladih koji su se isprepleli s mojim omogućili su Bogu da raširi svoje ruke i da čovječanstvu pokaže kako je ljubav moguća.Naš projekt vrlo je jednostavan: voljeti, voljeti i samo voljeti… želimo pomagati u krhkosti života, slijedeći s ljubavlju i povjerenjem najdublje poticaje srca.
ČASNA SESTRA ELVIRA

Čime se Zajednica Cenacolo bavi?

Programi cjeloživotnog obrazovanja po metodi Elvire Petrozzi uspješno se primjenjuju već 30 godina u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, a odnedavno i u Africi. U Hrvatskoj postoji pet edukativnih centara koji su žarišta duhovnosti i osobne izgradnje mladih i njihovih obitelji. U programima se može sudjelovati trajno ili povremeno.

Svi programi objedinjeni su pod zajedničkim nazivom “Škola života”, a namijenjeni su predškolskoj i školskoj djeci, studentima, obiteljima, poslodavcima, umirovljenicima, ukratko svima koji žele uhvatiti svoj život u ruke i izboriti se sa izazovima koje užurbana svakodnevica donosi.

Središnje edukativne teme zajednice su: kako upoznati sebe, kako se afirmirati u društvu, kako spriječiti bullying, kako graditi istinsko prijateljstvo, kako učiti, kako odabrati životnog partnera, kako naučiti komunicirati, kako rješavati sukobe, kako se riješiti usamljenosti, kako prepoznati vlastite talente, kako razviti duhovnu dimenziju, kako imati ispravan odnos prema novcu, kako otkriti vlastite nedostatke i nositi se s njima…

Zajednica je poznata iznad svega po tome što je postigla značajne uspjehe u radu s ljudima s margina društva, kojima je pomogla da povrate samopouzdanje i nauče primjenjivati elemente Cenacolo edukativne metode u svakodnevnom životu.

On nas nije razočarao

Mladi, u ime vaših obitelji, u ime crkve, u ime škole, u ime poslodavaca, u ime redovnika, svećenika i redovnica, u ime svih onih koji su stariji od vas i koji su vas na neki način razočarali, kažem vam: oprostite nam! Oprostite nam našu prijetvornost, naše licemjerje, oprostite nam našu nedosljednost. Oprostite nam, i ne osuđujte nas. Mi ne možemo biti uzori koje tražite. Vaši roditelji ne mogu biti oni uzori za koje ste ih smatrali. Nitko od nas nije u stanju potpuno ispuniti vaše srce istinom, dosljednošću, svjetlom, mirom, ljubavlju.

Istinski uzor koji ne razočarava jest netko drugi, prema kojem svi mi, uvjeravam vas, svaki dan usmjeravamo svoj pogled: to je Isus, tesar iz Nazareta, sin Božji. On je naš učitelj, naš uzor, naš odgovor.

Mladi, imate puno pravo zahtijevati više od nas odraslih i uprijeti prstom na naše nedosljednosti, ali mi nismo u stanju ispuniti vaša očekivanja. Mi, s vama i poput vas, trebamo oproštenje svakog dana i svakog trenutka. Vjerujte mi!

Prestanimo se obmanjivati, priznajmo svoje slabosti i počnimo raditi na sebi. Naša je vjera počela od čovjeka koji je naizgled doživio neuspjeh, umro je, stavljen na križ: svi su odmahivali glavom, razočarani. Stoga se ne možemo hvastati nepostojećim pobjedama: naš je učitelj Isus, pobjednik nad porazom. Nije nas razočarao, nije doživio neuspjeh: pobijedio je snagom ljubavi koja se dala u potpunosti, praštajući do kraja. On je primjer svakome od nas.

Nastavi čitati
By
In Vijesti

Preminula majka Elvira

Preminula majka Elvira

Zajednica Cenacolo na svojim društvenim mrežama objavila je danas da je njihova osnivačica časna sestra Elvira Petrozzi, poznata kao Majka Elvira, u dobi od 86 godina blago preminula u Gospodinu u četvrtak 3. kolovoza 2023. u 3.50 sati.

Bila je okružena svojim redovnicama i drugim članovima velike obitelji koju čini Zajednica Cenacolo u kući Casa di Formazione delle Suore Missionarie della Risurrezione, u Saluzzu (IT) gdje je Majka Elvira živjela ove zadnje godine svog života.

Do zadnjeg trenutka u molitvi, nakon otpjevane molitve „Salve Regina“ (Zdravo Kraljice), otvorila je svoje velike, svijetle oči i s povjerenjem se predala milosrdnom zagrljaju Oca i nježnosti svete Majke.

Vrijeme i mjesto njezinog posljednjeg ispraćaja biti će javljeno naknadno.

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Crkve

Papin susret s predstavnicima vlasti, civilnog društva i diplomatskog zbora: „Zapade, kojim pravcem ploviš?”

Papin susret s predstavnicima vlasti, civilnog društva i diplomatskog zbora: „Zapade, kojim pravcem ploviš?”

Papino prvo javno obraćanje na portugalskom tlu bilo je 2. kolovoza za vrijeme susreta s predstavnicima vlasti, civilnog društva i diplomatskog zbora.

Vatican News

Lisabon je nazvao „gradom susreta” koji je ovih dana postao još globalniji. „Na neki način, postao je glavnim gradom svijeta”, primijetio je Papa.

Stoljećima su ljudi najzapadniju točku Europe – Cabo da Roca u Portugalu – smatrali krajem svijeta, kazao je, dodajući: „U nekom smislu i jest: nalazimo se na kraju svijeta jer ova zemlja graniči s oceanom koji definira kontinente. Lisabon odražava zagrljaj oceana i nosi njegov miris”. Gledajući u ocean, poručio je, „Portugalci razmišljaju o neizmjernim dosezima duše i smislu našeg života na ovom svijetu”. Kako je rekao Sveti Otac: „I ja bih, nadahnut slikom oceana, želio podijeliti neke misli s vama”.

Najprije, ocean ne povezuje samo narode i države, već zemlju i kontinente. Lisabon, kao grad na oceanu, podsjeća na važnost cjeline, da o granicama razmišljamo kao o mjestima kontakta, a ne kao točke razdvajanja.

„Danas shvaćamo da su velika pitanja s kojima se suočavamo globalna, no često nam je teško odgovoriti na njih upravo zato što je, suočen sa zajedničkim problemima, naš svijet podijeljen ili, u najmanju ruku, nedovoljno kohezivan, nesposoban za zajedničko suočavanje s onim što nam svima prijeti. Planetarna nepravda, ratovi, klimatske i migracijske krize: čini se da jure brže od naših sposobnosti, a često i naše volje da se s tim izazovima suočimo na ujedinjen način”.

No, Lisabon može predložiti drugačiji put, naglasio je Papa, podsjećajući kako je u tom gradu 2007. potpisan Ugovor o reformi Europske unije, u kojemu je afirmirano da je cilj Unije promovirati mir, njene vrijednosti i dobrobit svih njezinih naroda.

Iako prema diskutabilnoj etimologiji, naziv Europa potječe od riječi koja označava smjer zapada, poručio je nadalje Sveti Otac. „Ono što je sigurno jest da je Lisabon najzapadnija prijestolnica kontinentalne Europe i time nam govori o potrebi otvaranja sve širih putova susreta”. Istaknuo je želju da upravo Svjetski dan mladih za „Stari kontinent” bude poticaj univerzalnoj otvorenosti. „Svijet treba Europu, pravu Europu. Potrebna joj je uloga Europe kao mosta i mirotvorca u svom istočnom dijelu, na Mediteranu, u Africi i na Bliskom istoku”, naglasio je papa Franjo. Kako je rekao: „Plovimo usred oluja oceanom povijesti i osjećamo potrebu za hrabrim putovima mira”.

„S dubokom ljubavlju prema Europi, u duhu dijaloga koji odlikuje ovaj kontinent, mogli bismo je upitati: „Kamo ploviš, ako svijetu ne pokazuješ staze mira, kreativne načine za okončanje rata u Ukrajini i za mnoge druge sukobe koji uzrokuju toliko krvoprolića?” Papa je proširio tu misao, govoreći: „Zapade, kojim pravcem ploviš?” Tehnologije –koje su donijele napredak i globalizirale svijet nisu same po sebi dovoljne. Još manje suvremena oružja koja, naglasio je Sveti Otac, „ne predstavljaju ulaganje u budućnost nego iscrpljivanje njezinog autentičnog ljudskog kapitala”.

„Sanjam o Europi, srcu Zapada, koja koristi svoje goleme talente za rješavanje sukoba i paljenje svjetiljki nade; Europa sposobna oporaviti svoje mladenačko srce, gledajući na veličinu cjeline i izvan svojih neposrednih potreba; Europu koja uključuje narode i osobe, s njihovim kulturama, bez jurnjave za ideologijama i oblicima ideološke kolonizacije. A ovo će nam pomoći da se prisjetimo snova utemeljitelja Europske unije: oni su sanjali veliko!”

Papa se prisjetio i kako, paradoksalno, zaštita ljudskog života, ugrožena utilitarizmom koji život iskorištava i odbacuje, sada je postala prioritet. „Mislim na toliku nerođenu djecu i napuštene starije osobe, na veliki izazov prihvaćanja, zaštite, promicanja i integracije onih koji dolaze izdaleka i kucaju na naša vrata, te na izolaciju koju osjećaju tolike obitelji kojima je teško djecu donositi na svijet i odgajati”, poručio je. „Mislim i na mnoge razvijene zakone o eutanaziji”.

Ipak, Lisabon daje razlog za nadu. More mladih slijeva se u taj gostoljubivi grad, rekao je Papa, zahavljujući Portugalu na trudu u organizaciji susreta.

Mladi ljudi iz cijelog svijeta, koji žude za jedinstvom, mirom i bratstvom, pozivaju nas da ostvarimo njihove dobre snove, naglasio je Papa. Svjetski dan mladih predstavlja priliku za zajedničku izgradnju. Oživljava našu želju da ostvarimo nešto novo i drugačije, da se otisnemo u dubinu i zajedno zaplovimo prema budućnosti. Stoga je Sveti Otac predložio tri „gradilišta nade” na kojima možemo raditi svi zajedno: okoliš, budućnost i bratstvo.

Najprije, kada je riječ o okolišu, Papa je kazao kako ocean podsjeća na to da je ljudski život namijenjen da bude sastavni dio okoliša većeg od nas samih, koji se mora zaštititi i paziti za dobrobit budućih generacija. Nadalje, drugo je gradilište budućnost. Mladi su budućnost, naglasio je Papa. Međutim, nailaze na mnoga obeshrabrenja: nedostatak posla, vrtoglavi tempo suvremenog života, skokovi u troškovima života, poteškoće u pronalaženju stana i strah od osnivanja obitelji i rađanja djece. „U Europi i, općenito, na Zapadu, svjedočimo zabrinjavajućem padu demografske krivulje”, kazao je. Zdrava politika može mnogo postići u tom pogledu; može biti pokretačica nade. Pozvana je pokazati dalekovidnost ulaganjem u budućnost, u obitelji i djecu, te promicanjem međugeneracijskih saveza koji ne poništavaju prošlost, već stvaraju veze između mladih i starih.

Posljednje gradilište nade je bratstvo, o kojem kršćani uče od Isusa Krista. Svi smo izazvati njegovati osjećaj zajedništva, počevši od brige za one koji žive blizu, rekao je Papa, prisjetivši se primjera mladih koji potiču na rušenje zidova razdora podignute u ime različitih mišljenja i vjerovanja. „Htio bih im zahvaliti i ohrabriti ih, kao i sve one u portugalskom društvu koji pokazuju brigu za druge, kao i mjesnoj Crkvi koja tiho i nenametljivo čini toliko dobra. Braćo i sestre, osjećajmo se svi pozvani, kao braća i sestre, dati nadu svijetu u kojem živimo i ovoj veličanstvenoj zemlji”, zaključio je u svom prvom javnom obraćanju na 42. apostolskom putovanju papa Franjo.

Vatican News
Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Za mlade u Lisabonu održana prva kateheza i slavljena misa na hrvatskom jeziku

Za mlade u Lisabonu održana prva kateheza i slavljena misa na hrvatskom jeziku

Hrvatski hodočasnici u Lisabonu sudjelovali su u srijedu 2. kolovoza na katehezi koju je predvodio povjerenik za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Terze te na misi koju je predslavio šibenski biskup i predsjednik Odbora za mlade HBK Tomislav Rogić.

Mladi su prije kateheze u crkvi são João de Brito molili krunicu te su imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja.

Don Ivan je na početku kateheze upitao mlade što nose u svojim ruksacima pojasnivši potom da ne misli doslovno što nose u ruksacima. „Što nosite u duhovnom ruksaku koji nosite od kuće, što ste ponijeli na ovo putovanje? U biti, gdje idete, što radite?“, pitao je don Ivan dodavši da će promišljati o proroku Iliji, kojemu je Gospodin postavio pitanje: „Ilija, što radiš ovdje?“

Kazao je da nijedno putovanje i hodočašće nije slučajno. „Svako duhovno putovanje, svaki uspon na goru mora biti osoban uspon. Mora biti uspon u kojem se ja penjem prema Gospodinu, u kojem ja stavljam svoj život pred Gospodina“, istaknuo je povjerenik za pastoral mladih te je upitao mlade koji je cilj njihovoga puta.

Podsjetivši na situaciju Izabranog naroda u vrijeme proroka Ilije, kazao je da se postavlja pitanje je li bolje živjeti poganski ili biti vjeran Bogu. Dodao je da to pitanje zvuči slično onome što danas mladi žive. „Kao da se ono Ilijino vrijeme preslikava danas“, rekao je.

Potom je poručio mladima da u životu postoje tri stvari. „Prva stvar je da postoje tereti koje ne uspijevamo nositi. To su stvari koje možda sami sebi stavimo u život, ali nam isto tako i naša obitelj, okolina, društvo stavljaju terete koje ne možemo nositi. Druga stvar: da postoji zlo od kojeg se ne uspijevam obraniti“, kazao je te naveo primjer korupcije u hrvatskom narodu.

„Treća stvar je da postoje nelogičnosti u životu koje ne uspijevamo shvatiti. A nelogičnosti su sve one stvari koje su nenormalne, koje ja ne uspijevam razumjeti, a nazivamo ih ‘svi to tako rade’“, naglasio je don Ivan.

Kazao je mladima da ih ti tereti često odvlače u krivo poimanje onoga što trebaju raditi. Dodao je da su Iliju snašle sve tri stvari te da je, kad se sakrio, čuo pitanje: „Ilija, što ti ovdje radiš?“, na što je odgovorio da je umoran i da ne može više. Povjerenik je kazao da Iliji dolazi glas koji mu govori da ustane i jede jer je pred njim dugi put.

„Ako je vaš umor duhovni, ako ste se pomalo izgubili, ako nemate odgovore na sva pitanja, ako nemate odgovore na pitanja koja vas muče, ustanite! Jedite! Koju hranu? Ne onu koja će nam otežati život. Uzmite i jedite jedinu hranu koja daje život – Euharistiju, do koje dolazim preko svete ispovijedi“, istaknuo je.

Poručio je mladima da je pred njima dug put i da Gospodin ima plan za svakoga od njih.

Na kraju je podsjetio na geslo Svjetskog dana mladih i Marijino putovanje Elizabeti rekavši da u toj procesiji Marija nosi Boga. „Mi smo svi pozvani krenuti na tu procesiju, krenuti na to hodočašće. Krenuli smo od jedne točke, vratit ćemo se toj polazišnoj stanici. Što nosite u ruksaku? Što ćete donijeti kući? Što nosite u svom srcu, koga nosite?“, upitao je mlade.

Povjerenik za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije katehezu je zaključio temeljnim pitanjem o kojem su promišljali, a koje glasi: „Što radite ovdje?“

Euharistijsko slavlje

Biskup Rogić na početku mise poručio je mladima da su okupljeni kako bi doživjeli vrhunac zajedništva s Bogom – „živu Riječ koja progovara i Kruh života koji nam se nudi, i u kojem svi postajemo njegova braća i sestre, Božja djeca očišćena, samilovana, nahranjena hranom nebeskom“.

Na početku homilije kazao je da vjeruje da će im svi događaji na Svjetskom danu mladih otvoriti oči i doživljaje srca za bogatstvo Katoličke crkve. „Svih naroda na Zemlji, različite boje kože, ali kad imamo svetu misu, svi razumijemo što se na misi događa. Svi na isti način slavimo Boga, svi istog Krista častimo, hranimo se njegovom riječju i njegovim tijelom. Postajemo na kugli zemaljskoj braća i sestre koja vjeruju u jednog Trojedinog Boga“, rekao je mons. Rogić.

Dodao je da se takva iskustva trebaju preslikati i u svakodnevnim susretima s drugima. „Među ljudima će svanuti dan i prestat će noć tek onda kad na licu svakog čovjeka koga sretnem prepoznam brata ili sestru“, naglasio je kazavši da tome vodi i naviješteno čitanje iz Knjige Izlaska, koje govori o 10 Božjih zapovijedi.

Biskup Rogić potom je ponovio koje su to zapovijedi upitavši mlade jesu li kada razmišljali da zadnje dvije u sebi imaju riječi „ne poželi“. Rekao je da su danas ljudi zasuti različitim ponudama, mislima i željama.

Prisjetivši se riječi jednoga svećenika, kazao je da su želje i misli kao ptice koje lete iznad glave. „I mi ne možemo zabraniti koja će nam misao, koja će nam ptica, koja će nam želja proletjeti iznad glave. Ali mi biramo kojoj ćemo misli, kojoj ćemo želji dati da nam sagradi gnijezdo na glavi, koju ćemo želju pustiti u svoje srce da ondje počne klijati“, istaknuo je propovjednik.

Potom je mladima ispričao kako, kada ima susret s krizmanicima, jednome od njih uzme mobitel te ih pita što je učinio i protiv koje je zapovijedi sagriješio. Rekao je da uglavnom odgovore da je sagriješio protiv 7. zapovijedi: Ne ukradi, a na njegov poticaj dodaju i protiv 10.: Ne poželi nikakve tuđe stvari. „A prve? Kakve veze ima prva? Pa sagriješio sam protiv prve“, istaknuo je dodavši da je to duh 10 Božjih zapovijedi.

„Ako sam ja tvoj jedini bog, ti nećeš imati drugih božanstava uz mene, kojima se klanjaš, koji oduzimaju“, naglasio je kazavši da onda neće ni druge zapovijedi kršiti. „Ali ako ja nisam više tvoj jedini bog, ako si našao neko drugo božanstvo kojem se klanjaš, kojem si pustio da pusti korijenje, da uhvati želje i misli tvoga srca, onda pitanje jesam li ti ja više na prvom mjestu. Igra li ulogu više bilo koja od ostalih devet zapovijedi, ako ja više nisam tvoj jedini bog?“, upitao je biskup Rogić mlade ‘parafrazirajući Boga’.

„Ono što Isus danas kaže u Evanđelju: Kraljevstvo je nebesko skriveno kao biser, kao blago na njivi. I onaj koji je prepoznao da je to najveće blago, sve će učiniti da dođe do te njive, da to blago bude njegovo“, podsjetio je propovjednik. Poručio je prisutnima da je to svatko od njih.

„Daj, Bože, da i ovaj naš susret danas i ovaj svjetski susret mladih pomogne svakome od nas da prepoznamo tko je jedini Bog kojem želimo služiti i što nam je najdragocjenije u životu“, zaključio je homiliju mons. Rogić.

Na kraju euharistijskog slavlja potaknuo je mlade da se čuvaju i da otvore svoja srca Bogu.

Preuzeto s hkm.hr

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 3. KOLOVOZA 2023.

MISNA ČITANJA – 3. KOLOVOZA 2023.

Skupe dobre ribe u posude, a loše izbace.

XVII. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 3. 08. 2023.

ili: Bl. Augustin Kažotić, biskup

Svagdan

ČITANJA:
Izl 40,16-21.34-38; Ps 84,3-6.8a.11; Mt 13,47-53

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Augustin, Martin, Salvator, Spaso

Prvo čitanje:

Izl 40, 16-21.34-38

Oblak prekri Šator sastanka i slava Gospodnja ispuni Prebivalište.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Mojsije učini sve kako mu je Gospodin naredio. Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivalište bi podignuto. Ovako Mojsije podignu Prebivalište: razmjesti njegova podnožja, uspravi njegove trenice, postavi priječnice i podiže stupove. Zatim raspne Šator nad Prebivalište, a povrh njega stavi pokrov Šatora, kako je Gospodin Mojsiju naredio. Uze onda Svjedočanstvo i stavi ga u Kovčeg; na Kovčeg postavi motke; onda stavi Pomirilište ozgor na Kovčeg. Potom unese Kovčeg u Prebivalište; objesi zavjesu za zaklon. Tako zastre Kovčeg svjedočanstva, kako je Gospodin i naredio Mojsiju.

A onda oblak prekri Šator sastanka, i slava Gospodnja ispuni Prebivalište. Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka, zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Gospodnje koja je ispunjala Prebivalište.

Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli; ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao. Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Gospodnji danju stajaše nad Prebivalištem, a noću bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu Izraelovu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 84, 3-6.8a.11

Pripjev:

Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine nad Vojskama!

Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.

I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad Vojskama,
Kralju moj i Bože moj!

Blaženi koji prebivaju u Domu tvome
slaveć te bez prestanka!
Blaženi kojima je pomoć u tebi,
snaga im raste od časa do časa.

Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.
Volim biti na pragu Doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.

Evanđelje:

Mt 13, 47-53

Skupe dobre ribe u posude, a loše izbace.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«

»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Crkve

Papina molitvena nakana za kolovoz posvećena Svjetskom danu mladih

Papina molitvena nakana za kolovoz posvećena Svjetskom danu mladih

“Ako kršćani nemaju radosti, nismo vjerodostojni, nitko nam ne vjeruje”, kaže Papa.

U videosnimci koju je objavila Papina svjetska molitvena mreža, molitvena nakana pape Franje posvećena je nadolazećem Svjetskom danu mladih u Lisabonu, da taj susret pomogne mladima krenuti na put, svjedočeći Evanđelje svojim životom.

U videosnimci mladi postavljaju pitanja: zašto su u Crkvi samo starije osobe; zašto je geslo Svjetskog dana mladih „Tih dana usta Marija i pohiti” (Lk 1, 39) te koja su Papina očekivanja od Svjetskog susreta mladih.

Na to posljednje pitanje Sveti Otac odgovara kako bi htio u Lisabonu vidjeti „sjeme budućeg svijeta”, odnosno „svijet u kojem je ljubav u središtu, u kojem možemo osjetiti da smo braća i sestre. U ratu smo, potrebno nam je nešto drugo. Svijet koji se ne boji svjedočiti Evanđelje. Svijet s radošću, jer ako kršćani nemaju radosti, nismo vjerodostojni, nitko nam ne vjeruje”.

Papa isto tako objašnjava kako Crkva nije klub za starije osobe, no nije ni klub mladih. Ako se Crkva pretvori u nešto samo za starije osobe, umrijet će, poručuje Papa. Stoga su upravo potrebni mladi.

Na kraju videosnimke, mladi izgovaraju molitvenu nakanu: „Pomolimo se da Svjetski dan mladih u Lisabonu pomogne nama mladima da krenemo na put, svjedočeći Evanđelje vlastitim životom”.

The Pope Video
Nastavi čitati
By
In Vijesti

Stotine tisuća mladih na svetoj misi u Lisabonu, započeo Svjetski dan mladih

Stotine tisuća mladih na svetoj misi u Lisabonu, započeo Svjetski dan mladih

Misom otvorenja u Lisabonu, koju je u utorak 1. kolovoza predslavio lisabonski patrijarh kardinal Manuel Clemente, započeo je 38. Svjetski dan mladih.

U Lisabonu se ovih dana nalazi oko 354 tisuće mladih hodočasnika koji su iz cijeloga svijeta došli kako bi sudjelovali na Svjetskom danu mladih, a među njima je i oko 1600 Hrvata. Prisutno je gotovo 700 biskupa, među kojima je 30 kardinala te dvojica hrvatskih biskupa, šibenski biskup i predsjednik Odbora za mlade HBK Tomislav Rogić te dubrovački biskup i predsjednik Vijeća HBK za laike Roko Glasnović. Program je započeo misom otvorenja u Parku Eduarda VII.

Kardinal Clemente je na početku propovijedi pozdravio sve prisutne hodočasnike i poželio im dobrodošlicu. Kazao je da je misa koju slave misa Pohoda Djevice Marije te je posjetio na geslo ovogodišnjeg susreta: „Tih dana usta Marija i pohiti“ (Lk 1, 39).

„Marija je ustala i žurno krenula u susret Elizabeti. To je evanđeoski odlomak koji uključuje i nas same“, poručio je predslavitelj. Rekao je da će govoriti o tri točke: krenula je, žurno otputovala u gorje te ušla u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu.

Propovjednik je kazao mladima da je Marijin put bio težak te da je bila mlada poput njih.

„Svi ste vi također krenuli. Za mnoge je to bio težak put zbog udaljenosti, veza i troškova koje je putovanje zahtijevalo. Trebalo je združiti sredstva, organizirati aktivnosti za njihovo dobivanje i osloniti se na solidarnost koje, hvala Bogu, nije nedostajalo. Izbliza ili izdaleka svi ste krenuli. Vrlo je važno krenuti. Tako se trebamo suočiti s vlastitim životom, kao s putovanjem koje treba prijeći, čineći svaki dan novom etapom tog puta“, dodao je lisabonski patrijarh.

Kazao je mladima da ih danas mnogo toga može sputavati, poput mogućnosti da istinsku stvarnost zamijene virtualnim svijetom. „Virtualna stvarnost nas drži ispred stvari koje nas lako koriste kada mislimo da mi njih koristimo. Naprotiv, stvarnost se sastoji u izlasku u susret drugima i svijetu kakav jest, kako bi se divili i kako bismo ga učinili boljim“, naglasio je propovjednik.

Nadalje je govorio o tome kako je Marija žurno otišla u gorje. „Nije slučajno što tekst govori o Marijinoj žurbi, kao što drugi evanđeoski odlomci govore o hitnosti navještaja, svjedočanstva i neprestanog posjećivanja drugih, što i moramo činiti“, rekao je.

Kardinal Clemente podsjetio je mlade da se srce brzo preplavi kada je puno. „Marija je sa sobom nosila samoga Isusa kojega je začela. A Isus je ‘Bog s nama’, da bude Bog sa svima. Zbog toga je požurila da ga dovede Elizabeti“, istaknuo je.

Kazao je da je papa Franjo, kada mu je rekao koje je geslo Svjetskog dana mladih − Marija je žurno otišla, odmah dodao: „Da, žurno, ali bez tjeskobe.“

„Zapravo, osjećamo tjeskobu zbog onoga što još nemamo i za čime žudimo. Žurba je drugačija, ona je dijeljenje onoga što nas već tjera na akciju. Stoga je riječ o mirnoj hitnosti koja ne poznaje oklijevanja“, rekao je lisabonski patrijarh.

Osvrćući se na dio Evanđelja koji govori da je Marija ušla u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu, poručio je mladima da će tako i oni jedni drugima doći s iskrenim i radosnim pozdravom.

„Zapravo, svaki naš susret mora započeti iskrenim pozdravom, u kojem izmjenjujemo riječi iskrene dobrodošlice i punog dijeljenja. Lisabon vas srdačno pozdravlja, pa će i ostale zemlje u koje ste posjetili ili ćete posjetiti u ovom Portugalu koji je i vaš Portugal. Dočekuju vas obitelji i institucije koje su stavile na raspolaganje svoje prostore i usluge. Zahvaljujući svima njima, u svakoj vidim Elizabetinu kuću koja je dočekala Mariju i Isusa kojega je nosila sa sobom“, naglasio je propovjednik.

Dodao je da za tim postoji tolika potreba u svijetu „kada nismo svjesni drugih, niti obraćamo dužnu pažnju na ljude koje susrećemo“.

Kardinal Clemente potaknuo je mlade da nauče od Marije pozdravljati svakoga. „Provodimo to marljivo u praksi tijekom ovog Svjetskog dana mladih. Novi svijet počinje u novosti svakog susreta i u iskrenosti pozdrava koje razmjenjujemo, kako bismo bili ljudi među ljudima, u stalnom i međusobnom posjetu! Želim vam svima sretan i nadahnjujuć Svjetski dan mladih!“, zaključio je propovijed lisabonski patrijarh.

Misa je završena svečanim blagoslovom te su mnogi mladi ostali u parku pjevajući i družeći se. Od srijede ih očekuju kateheze na kojima će sudjelovati i biskupi, a za mlade Hrvate kateheze će biti na hrvatskom jeziku.

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It