Ezra je otvorio knjigu Zakona, blagoslovio Gospodina, a sav narod odgovori: »Amen! Amen!«
Čitanje Knjige Nehemijine
U one dane: Skupi se sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoše književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu. I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni razumjeti ga. I na trgu, koji je pred Vodenim vratima, čitao je knjigu od ranog jutra do podneva, pred ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.
Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Otvori knjigu naočigled svemu narodu — jer je bio poviše svega naroda — a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: »Amen! Amen!« Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje.
Leviti objašnjavahu Zakon narodu, a narod stajaše na svome mjestu. I čitahu iz knjige Božjega zakona po odlomcima i razlagahu misao da narod može razumjeti što se čita.
Potom namjesnik Nehemija, svećenik-književnik Ezra i leviti koji poučavahu narod, rekoše svemu narodu: »Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer, radost Gospodnja vaša je jakost!«
I leviti umirivahu sav narod govoreći: »Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!« I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su shvatili riječi koje su im objavljene.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 19, 8-11
Pripjev:
Naredba Gospodnja srce sladi!
Savršen je Zakon Gospodnji, dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje, neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja, srce sladi; čista je zapovijed Gospodnja, oči prosvjetljuje.
Neokaljan je strah Gospodnji, ostaje svagda; istiniti su sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni.
Dragocjeniji od zlata, zlata čistoga; slađi od meda, meda samotoka.
Evanđelje:
Lk 10, 1-12
Počinut će na njemu mir vaš.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnikâ malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se već kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada koja nam se nogu uhvatila stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«
3. listopada 1226. u Porcijunkuli kraj Asiza, preminuo je sv. Franjo Asiški, utemeljitelj triju franjevačkih redova. Njegov spomendan Crkva slavi 4. listopada, a večer prije slavi se i obred preminuća sv. Franje. Tako je bilo i u Međugorju. Obred preminuća održao se odmah nakon završetka večernje svete mise na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju. Obred je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a uz njega su u obredu sudjelovali također i članovi triju franjevačkih redova; franjevci i časne sestre franjevke koji djeluju u župi Međugorje, članovi Franjevačkog svjetovnog reda – OFS Međugorje, kao i članovi franjevačke mladeži – Frama Međugorje, a uz njih su sudjelovali i brojni drugi svećenici, župljani i hodočasnici.
Prije samoga obreda preminuća, večerašnju svetu misu u Međugorju od 18 sati pred brojnim hodočasnicima i župljanima predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić koji je u svojoj propovijedi, između ostaloga, kazao kako je Gospodin radost, punina svega, da po njemu dolazi i svaki blagoslov za sve ono vremenito i ljudsko, te tko Boga stavi na prvo mjesto, taj će biti blagoslovljen kroz sav život.
„To je prepoznao i sveti Franjo Asiški. Nije to prepoznao odmah i lako. Borio se i on s tim pitanjem i tim odnosima. Njegovi odnosi prema bližnjima bili su pomno uređeni. Bio je voljen među društvom, među mladima i starima. Ali njegov odnos prema Bogu još uvijek nije bio ispred svega. I to je osjetio u jednome trenutku svojega života kad ga je Bog kušao kroz bolesti i osobne neuspjehe. No u krizi života čuo je Božji glas: da treba prije svega služiti Gospodaru – Gospodinu”, kazao je fra Zvonimir, te nastavio:
„I tako Franjo počinje obnavljati crkvice i duhovni život u svojemu gradu, pokazujući jasno svima da je odnos s Bogom vrijedniji od svega, jer od Boga imamo sve: Sunce, koje nam je život, zrak koji dišemo, vodu, zemlju, cvijeće i sva Božja stvorenja koja zrcale njegovu ljepotu. A u Bogu je naše vječno spasenje u koje ulazimo po sestrici smrti, kojoj je Svetac bez straha pjevao. Bez straha, jer je sav bio uronjen u Gospodina te je znao da će nakon smrti biti potpuno sjedinjen s njim. Ono što je slavio u Hramu, u crkvi, u sakramentima, sve će to biti savršeno na nebesima i bit će ispunjenje čovjekova života”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, te dodao da nas sveti Franjo poziva da obnovimo svoj odnos prema Bogu i da mu ništa ne pretpostavljamo, pa niti vlastiti dom.
„On će uskliknuti u molitvi: „Bog moj – sve moje!“ Tko ima Boga, ima sve. Jer često naši ljudski obziri, međuljudski odnosi i briga za vremenito zna stati ispred molitve, ispred euharistije, ispred Crkve, ispred Boga. Tako odbijamo od sebe Božje poslanike, a u njima i samoga Boga. Često u ovom našem životu bivamo uhodani u život koji nam diktira svijet. A Franjo nam pokazuje da je jedini dirigent i skladatelj našega života zapravo Bog. I zbog njega je simfonija našega života tako lijepa i osvježavajuća, puna nade – jer Bog nema godina, nema granica, nema nemogućnosti. On je sama mogućnost, uvijek isti, sve u svemu, punina postojanja. U njemu i naš život uvijek nastavlja rezonirati, bez prestanka”, kazao je fra Zvonimir, te zaključio:
„Sveti Franjo je bio mistik, asketa, ali i raspjevani pjevač koji je pjevao kako Bog dirigira. Unatoč neuglednoj vanjštini i jadnom odijelu ljudima je bio prelijep i svi su bili zapanjeni njegovom pojavom. Bili su zapanjeni jer je Franjo bio potpuno predan Bogu i Božjem. To je ono što svaki čovjek treba i za čim čezne kako bi bio sretan. Neka i nama sveti Franjo pokaže put savršenog nasljedovanja Gospodina, da i mi možemo s njim uskliknuti: „Bog moj – sve moje!“. Amen.”
Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tmine moga srca. Daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav; smisao za spoznaju, Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinsku volju!
„Klanjamo ti se“ – Molitva svetog Franje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom
Ova molitva, uzeta iz Franjine Oporuke, molitva braće iz onih prvih vremena kad su “odlazili u svijet”, u svoj jednostavnosti poziva nas da se uvijek klanjamo i neprestano zahvaljujemo Kristu raspetome.
Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu, i blagoslivljamo te, jer si po svome svetome križu otkupio svijet.
Pomolimo se.
Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, daj nam, molimo te, tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Koji živiš i vladaš u vijeke vjekova. Amen.
“Pozdrav Blaženoj Djevici Mariji”
Sveti je Franjo bio duboko ukorijenjen u Bibliju i zato Mariju nikada nije promatrao samu za sebe, nego uvijek ugrađenu u Božje djelo. Ona je za njega vjerna suradnica i ona koja je prihvatila Božji plan spasenja. Osim što joj se molio prije svakog molitvenog časa u Časoslovu Muke, osmislio je i ovaj predivan pozdrav:
Zdravo Gospođo,
sveta Kraljice, sveta Bogorodice Marijo koja si Djevica Crkvom učinjena i izabrana od presvetoga Oca nebeskoga, koju je posvetio sa svojim presvetim ljubljenim Sinom i Duhom Svetim Utješiteljem, u kojoj je bila i jest sva punina milosti i svako dobro. Zdravo, palačo njegova! Zdravo, prebivalište njegovo! Zdravo, kućo njegova! Zdravo, ruho njegovo! Zdravo, službenice njegova! Zdravo, Majko njegova i vi sve svete kreposti koje se milošću i rasvjetljenjem Duha Svetoga ulijevate u srca vjernika da od nevjernika vjerne Bogu učinite.
Molitva “Absorbeat”
Iako ovu molitvu sv. Franjo nije napisao, on ju je poznavao i molio. U njoj je izražena njegova vjera u Božju ljubav, njegova ljubav prema Božjoj ljubavi. Njegov je život bio nepretano stremljenje prema toj ljubavi, neprekidna želja da ljubavlju odgovori na ljubav.
Vatrena i slatka sila tvoje ljubavi, molim, Gospodine, neka obuzme moj um i moje srce i neka ga odijeli od svega, što je pod nebom, da umrem od ljubavi ljubeći tebe, koji se udostojao umrijeti od ljubavi ljubeći mene.
Blagoslov svetog Franje bratu Leonu
Blagoslovio te Gospodin i čuvao te! Pokazao ti svoje lice i smilovao ti se! Obratio k tebi svoje lice i dao ti mir!
Molitva za mir – molitva svetog Franje
Gospodine, učini me oruđem svoga mira: Gdje je mržnja, da donosim ljubav! Gdje je uvreda, da donosim praštanje! Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo! Gdje je zabluda, da donosim istinu! Gdje je sumnja, da donosim vjeru! Gdje je očaj, da donosim nadu! Gdje je tama, da donosim svjetlo! Gdje je žalost, da donosim radost! Gospodine, daj da se toliko ne brinem da budem utješen, koliko da tješim; da me razumiju, koliko da druge razumijem; da budem ljubljen, koliko da ljubim. Jer tko se daruje, prima; tko se zaboravlja, sebe nalazi; tko prašta, bit će mu oprošteno; tko umire, rađa se za život vječni.
Pjesma stvorova sv. Franje Asiškoga
Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri! Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki. Tebi to jedinom pripada, Dok čovjek nijedan dostojan nije Ni da Ti sveto spomene ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj, Sa svim stvorenjima svojim, Napose s bratom gospodinom Suncem. Od njega nam dolazi dan I svojim nas zrakama grije. Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno; Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja.
Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama Koje si sjajne, drage i lijepe, Po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj, Po bratu našem Vjetru. Po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini I svakom vremenu Tvojem Kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj, Po sestrici Vodi: Ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj, Po bratu našem Ognju Koji nam tamnu rasvjetljuje noć, On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj, Po sestri i majci nam Zemlji. Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove, cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj, Po onima koji opraštaju iz Ljubavi Tvoje I podnose rado bijede života. Blaženi koji sve podnose s mirom Jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj, Po sestri nam tjelesnoj Smrti, Kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu, A blaženi koje Ti nađeš po volji presvetoj Svojoj, Jer im druga smrt nauditi neće.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, Zahvaljujte Njemu, služite Njemu Svi u poniznosti velikoj!
Bog moj i moje sve!
Ti si svet Gospodin, Bog jedini, koji čudesa stvaraš. Ti si jak, ti si velik, ti si svevišnji. Ti si svemoguć kralj. Ti si, Oče Sveti, Kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedini Gospodin, Bog nad bogovima. ti si dobro, svako dobro, najveće dobro, Gospodin Bog živi i istiniti.
Ti si ljubav, sveta ljubav. Ti si mudrost, ti si poniznost, ti si ufanje, ti si ljepota, ti si blagost, ti si sigurnost, ti si mi spokojstvo, ti si radost, ti si nada naša i veselje. Ti si pravednost, ti si umjerenost, ti si sve naše bogatstvo od zasićenosti. Ti si ljepota i blagost, ti si moje utočište. Ti si mi čuvar i branitelj, ti si zaklon moj. Ti si rashlada. Ti si naša nada, ti si vjera naša. Ti si naša ljubav. Ti si sva naša naslada, ti si naš vječni život: veliki i divni Gospodine, svemogući Bože, milosrdni Spasitelju.
Molitva i zahvala
Svemogući, presveti, svevišnji, najviši Bože, Oče sveti i pravedni, Gospodine, Kralju neba i zemlje, zahvaljujemo ti radi tebe samoga, što si po svojoj svetoj volji i po jedinome svome Sinu s Duhom Svetim stvorio sve duhovno i tjelesno, i što si nas, stvorene na svoju sliku i priliku, postavio u raj.
A mi smo pali po svojoj krivnji.
I zahvaljujemo ti, kao što si nas po svome Sinu stvorio, da si tako, po svojoj svetoj ljubavi kojom si nas ljubio, učinio da se on, pravi Bog i pravi čovjek, rodi od slavne vazda Djevice, preblažene svete Marije, i što si htio da kao zarobljenici budemo otkupljeni njegovim križem, krvlju i smrću.
I zahvaljujemo ti što on, Sin tvoj, ima doći u slavi svoga veličanstva, da osuđenike koji se nisu obratili, niti su te spoznali baci u oganj vječni, a onima koji su te spoznali, koji su te štovali i u pokori ti služili, da reče: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, primite kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.”
A budući da mi, bijedni i grešni, nismo vrijedni ni da tvoje spomenemo ime, molimo i zaklinjemo da Gospodin naš Isus Krist, tvoj ljubljeni Sin u kojemu ti je sva milina, zajedno s Duhom Tješiteljem tebi zahvaljuje, kako je tebi i njemu po volji, mjesto svih, jer je on tebi dostatan za sve i po njemu si nam toliko dobra učinio. Aleluja.
Pozdrav krepostima
Zdravo, kraljice mudrosti, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom jednostavnošću. Gospođo, sveta siromaštino, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom poniznošću. Gospođo, sveta ljubavi, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom poslušnošću. O presvete kreposti, svekolike vas sačuvao Gospodin od kojega dolazite i proizlazite. Nema na svijetu čovjeka koji bi jednu od vas mogao imati, ako prije ne umre. Koji ima jednu, a druge ne povređuje, ima sve. A tko jednu povređuje, nema nijedne, i povređuje sve (usp. Jak 2,10). A svaka pojedina suzbija mane i grijehe:
Sveta mudrost suzbija sotonu i svu njegovu zloću. Čista i sveta jednostavnost suzbija svaku mudrost ovoga svijeta (usp. 1Kor 2, 6) i mudrost tijela. Sveto siromaštvo suzbija požudu, gramzljivost i brige ovoga svijeta. Sveta poniznost suzbija oholost i sve ljude ovoga svijeta, a isto tako sve što je na svijetu. Sveta ljubav suzbija sve đavolske i putene napasti, sve tjelesne strahove (usp. 1Iv 4, 18 ). Sveta poslušnost suzbija svaku tjelesnu i putenu volju, te drži svoje tijelo umrtvljukoeno i spremno da se podloži duhu i svome bratu te čini da je čovjek podložan i pokoran svim ljudima koji su na svijetu, a ne samo ljudima nego i svim životinjama i zvijerima da mogu od njega činiti što hoće, ako im to bude dano odozgor (usp. Iv 19,11) od Gospodina.
Uzdasi svetog Franje
Oče nebeski Bože, molim Te u Ime raspetoga Nazarećanina Isusa Krista, Tvoga presvetog Sina, oprosti mi sve grijehe, sve nemarnosti i zablude moje mladosti. Amen.
Oče nebeski Bože, molim Te u Ime raspetoga Nazarećanina Isusa Krista, Tvoga blagoslovljenog Sina, daj mi milost da Ti uzmognem u svome životu po Tvojoj volji služiti. Amen.
Oče nebeski Bože, molim Te u Ime raspetoga Nazarećanina Isusa Krista, Tvoga jedinorođenog Sina, smiluj mi se na času smrti i primi k sebi moju dušu. Amen
Pravedni i milosrdni Bože
Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože, podaj nama nevoljnima da radi Tebe činimo ono što znamo da Ti hoćeš, i da uvijek hoćemo što se Tebi sviđa, da iznutra očišćeni, iznutra prosvijetljeni i razgoreni vatrom Duha Svetoga, uzmognemo slijediti stope Tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, te da samo po Tvojoj milosti, Svevišnji, dođemo k Tebi koji u savršenom Trojstvu i jednostavnom Jedinstvu živiš i kraljuješ i u slavi vladaš, svemogući Bože, po sve vijeke vjekova. Amen.
Molitva u bolesti
Hvala Ti, Gospodine Bože, za sve moje boli. I Tebe molim, moj Gospodine, da mi još stostruko dodaš ako se to Tebi sviđa, i bit će mi najmilije prihvatiti da me ne štediš kad sam žalostan, jer mi je najveća utjeha ispunjati Tvoju svet volju.
Molitva za Isusovu križevnu ljubav
O, Gospodine moj, Isuse Kriste, molim te da mi, prije nego umrem, udijeliš dvije milosti. Prva je da za svoga života, koliko je to moguće, osjetim u svojoj duši i na svome tijelu onu bol što si je Ti, slatki Isuse, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da, koliko je to moguće, u svome srcu osjetim onu neizmjernu ljubav kojom si Ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike.
Među mladima je osobito voljen i opjevan tzv. Franjin “Oče naš”
O presveti Oče naš: stvoritelju, otkupitelju, tješitelju i spasitelju naš.
Koji jesi na nebesima: u anđelima i svetima prosvjetljujući ih da spoznaju kako si ti, Gospodine, svjetlo koje raspaljuje ljubav; ti si, Gospodine, ljubav koja stanuje u njima i ispunja ih do blaženstva: ti si, Gospodine, vrhovno dobro, vječno dobro, od kojega je svako dobro, bez kojega nema dobra.
Sveti se ime Tvoje: jasno neka je u nama znanje o Tebi, kako bismo spoznali kolika je širina Tvojih dobročinstava, duljina Tvojih obećanja, visina veličanstva i dubina Tvojih sudova.
Dođi kraljevstvo Tvoje: kako bi Ti, po milosti, kraljevao u nama te učinio da dođemo u Tvoje Kraljevstvo gdje vlada jasno gledanje na Te, savršena ljubav prema Tebi, blaženo zajedništvo s Tobom i vječno uživanje u Tebi.
Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji: da Te ljubimo svim srcem, misleći uvijek na Tebe, svom dušom, čeznući uvijek za Tobom, svim umom, upravljajući Tebi sve svoje nakane, tražeći u svemu Tvoju čast, te svim svojim silama sve naše snage i osjećaje duše i tijela stavljamo u službu Tvojoj ljubavi i ni u što drugo; te da ljubimo bližnjega svoga kao same sebe, privlačeći koliko možemo i druge Tvojoj ljubavi, radujući se dobru drugih kao i svome dobru te suosjećajući s drugima u nevolji, da ničim ne dajemo nikakva povoda sablazni.
Kruh naš svagdašnji: ljubljenoga Sina svoga, Gospodina našega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen i na razumijevanje i poštivanje ljubavi što ju je pokazao prema nama te svega što je za nas rekao, učinio i pretrpio.
I otpusti nam duge naše: po svome neizmjernom milosrđu, po kreposti muke ljubljenoga Sina svoga, po zaslugama i zagovoru preblažene Djevice i Tvojih odabranika.
Kako i mi otpuštamo dužnicima našim: i što još posve ne otpustimo, Ti, Gospodine, učini da posve otpustio, da poradi Tebe istinski ljubimo neprijatelje te ih kod Tebe pobožno zagovaramo, ne uzvraćajući nikome zlo za zlo, nastojeći u Tebi svima biti od koristi.
I ne uvedi nas u napast: Skrivenu ili očitu, iznenadnu ili silovitu.
Nego izbavi nas od zla: Prošloga, sadašnjega i budućeg. Slava Ocu…
Ako je kralju po volji, pusti me da idem u grad svojih otaca da ga obnovim.
Čitanje Knjige Nehemijine
Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Bio sam pred njim tužan. Tada mi kralj reče: »Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!« Ja se veoma uplaših i rekoh kralju: »Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno, kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?« Kralj me upita: »Što, dakle, želiš?«
Pomolih se Bogu nebeskom i odgovorih kralju: »Ako je kralju po volji, i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim.« Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: »Koliko bi trajao tvoj put? Kada ćeš se vratiti?« Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem.
Još rekoh kralju: »Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke, da me propuste do Judeje; i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrđi Hrama, za gradski bedem i za kuću u kojoj ću se nastaniti.«
I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 137, 1-6
Pripjev:
Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.
Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
I tada porobljivači naši zaiskaše od nas da pjevamo, mučitelji naši — da se veselimo: »Pjevajte nam pjesmu sionsku!«
Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo u zemlji tuđinskoj? Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
Evanđelje:
Lk 9, 57-62
Za tobom ću kamo god ti pošao.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok su Isus i njegovi učenici išli putem, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema ni gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«
Fra Jozo Grbeš: Blaženi Stepinac je zagovornik istine
U utorak 3. listopada u 18 sati u franjevačkom samostanu Sv. Petra i Pavla, sjedištu Hercegovačke franjevačke provincije, obilježavaju se dva velika događaja, objavili su iz Hercegovačke franjevačke provincije.
Svečanom svetom misom slavi se obred preminuća sv. Franje. Taj obred slave sve franjevačke zajednice u svijetu. Događaj je to Franjina ovozemaljskog odlaska koji se dogodio 3. listopada 1226. godine
”Čovjek je to jednostavne poniznosti. Čovjek koji je susreo Krista i postao svet. Sveti ljudi su uvijek takvi, oni ostavljaju velike tragove, ne u svom vremenu nego u cijeloj povijesti. I s toga je Sveti Franjo ostao omiljen u svim narodima, svim jezicima, kao čovjek velike poniznosti ili kako su ga zvali već u početku drugi Krist, čovjek koji je nosio rane Kristove, htio je biti kao Krist i ta njegova duboka poniznost i duboka povezanost s Kristom rodili su velike plodove, ne samo u njegovom vremenu, nego i u svim stoljećima, posebice u našem narodu”, kazao je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, ističući kako sveti Franjo nije svetac kojemu se ljudi mnogo mole, nego svetac kojega žele nasljedovati.
”Njegov način života je jako privlačan, on je vrlo praktičan, on je vrlo ljudski, vrlo je zemaljski, vrlo je blizak ljudima…
Ove godine se o Božiću slavi se i 800 godina prvih jaslica o svijetu koje je sveti Franjo učinio, želeći tako posadašnjiti vrijeme Kristova rođenja u njegovu vremenu. Franjo je, ja bih rekao, običan, veliki čovjek i zato je blizak ljudima”, kazao je fra Jozo Grbeš, dodajući kako je obred preminuća svetog Franje i slavlje uskrsnuća svetog Franje.
”Nakon obreda preminuća, u klaustru samostana bit će svečano otkriveno poprsje blaženog Alojzija Stepinca. Naime, 24. lipnja 1938. godine nadbiskup Stepinac je pohodio mostarski samostan, a ove godine 3. listopada slavi se 25. obljetnica proglašenja blaženim Alojzija Stepinca. Veličanstveno poprsje svetog blaženika koje je izradio veliki hrvatski akademski slikar Ante Starčević (1933.-2007.) dar je njegove obitelji franjevcima”, objavili su iz provincije, a i o ovome je detaljnije govorio provincijal fra Jozo Grbeš.
”Postoji jedna fotografija blaženog Alojzija Stepinca u klaustru našeg samostana iz 1937. godine kada je dolazio ovdje u pohode i u tom klaustru sutra ćemo otkriti njegovo poprsje, povodom 25 godina od beatifikacije Alojzija kardinala Stepinca u Mariji Bistrici 1998. godine kada je Ivan Pavao II. u onom svečanom velikom događaju proglasio Stepinca blaženim.
Tako da evo ta dva događaja su u jednome i to je zaista veličanstveno da slavimo čovjeka koji, ja mislim ne samo da je velik i najveći u hrvatskom narodu, nego je to i veliki čovjek Crkve. Ja bih ga nazvao zaštitnikom svih onih koji govore istinu, koji čeznu za istinom, koji traže istinu… Ja bih ga nazvao zagovornikom istine.
Zato je on važan, on je bio važan u onim vremenima, ali mislim da je u ovim vremenima još važniji, u vremenima zbunjenosti, u vremenima masovnih laži, u vremenima kada nam je potreban netko tko će nam pokazati put i svjetlo istine”, kazao je fra Jozo Grbeš, koji će i blagosloviti poprsje blaženog kardinala Alojzija Stepinca, naglašavajući n akraju kako će naglašavajući kako će to biti veliki dan, ne samo za franjevce, nego i za sve Hrvate.
”Veliki dan je to i za sve ljude koji vole istinu. Ja bih htio posvjestiti svima nama kolika je ta dimenzija istine jako važna, ona oslobađa, ona je sami Bog i toliko povezana s Alojzijem Stepincem i to ono čega trebamo više biti svjesni u našim životima. I ovo je dan koji može biti početak novoga, i u našim zajednicama, i u našim obiteljima, i u našim dušama”, zaključio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.
Poprsje blaženog Stepinca u klaustru Franjevačkog samostana u Mostaru
Obred se preminuća slavi u predvečerje svetkovine sv. našega Oca Franje.
Slavlje započinje ulaznom procesijom. Dok predsjedatelj slavlja, ogrnut bijelim plaštem, s poslužnicima ide u procesiji prema oltaru zajednica pjeva ulaznu antifonu:
Ulazna antifona: Zdravo, sveti Oče
Došavši pred oltar sv. Franje, predsjedatelj iskaže čast oltaru i započinje slavlje znakom križa i uvodnim pozdravom:
R: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
O: Amen!
R: Gospodin koji donosi mir i dobro bio s vama.
O: I s duhom tvojim.
Potom predsjedatelj kratkim riječima uvede okupljenu zajednicu u slavlje i pozove na sabranost. To može učiniti ovim riječima:
Braćo i sestre, onih nekoliko dana
što su mu preostali do njegova blaženoga preminuća,
sveti je naš otac Franjo
ponizno upućivao hvale Bogu,
a svoju je braću poticao
da s njim pjevaju pohvale Kristu.
Sam je, koliko su mu to dopuštale tjelesne snage,
zapjevao psalam
Glasom svojim Gospodinu vapijem,
glasom svojim Gospodinu se molim.
Pozvao je i sva stvorenja da hvale Boga,
te ih je riječima što ih je svojevremeno sam napisao
poticao na ljubav prema Svevišnjemu.
Štoviše, i samu je smrt, pred kojom svi osjećamo strah,
poticao na hvale i, hrleći joj radosno u susret,
pozivao je da svrati k njemu govoreći:
Dobro mi došla, sestrice smrti!
Saberimo se u poniznoj i iskrenoj vjeri
da bismo po ovom spomenu Franjina preminuća
i mi mogli biti dionici istih darova nebeskih.
(Usp. 2 Čel. 217)
Nakon kratke šutnje svi sjednu, a jedan od čitača čita izvješće sv. Bonaventure o blaženom preminuću svetoga našeg Oca Franje:
Iz izvješća sv. Bonaventure o preminuću svetoga našeg oca Franje
Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje.
Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem.
Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu koje počinje riječima: “Bijaše blagdan Pashe”.
Po završetku izvješća sv. Bonaventure, svi ustanu, upale unaprijed pripravljene svijeće, te s upaljenim svijećama slušaju navještaj Evanđelja.
Predsjedatelj pokadi Knjigu Evanđelja, znamenuje je znakom križa te navijesti Evanđelje (Iv 13, 1- 17)
R: Gospodin s vama.
O: I s duhom tvojim.
R: Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu.
O: Slava tebi, Gospodine.
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus, znajući da mu je došao čas kad će otići s ovoga svijeta k Ocu, ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav.
Za vrijeme večere – već bijaše đavao nadahnuo Judu Iškariotskoga da ga izda – Isus, svjestan da mu je Otac sve predao u ruke, da je od Boga došao i da se Bogu vraća, skine ogrtač, ustane od večere, uzme ubrus i s njime se opaše. Zatim ulije vodu u posudu za pranje te počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim bijaše opasan.
Tako dođe do Šimuna Petra. Ovaj mu reče: “Gospodine, zar ti da meni pereš noge?” Isus mu odgovori: “Što ja činim, ne možeš razumjeti sada, ali ćeš razumjeti poslije!” “Ne, nikada mi ti nećeš prati noge”, odvrati mu Petar. “Ako te ne operem – reče Isus – nećeš imati dijela sa mnom.” “Onda, Gospodine – odvrati mu Šimun Petar – ne peri mi samo noge nego i ruke i glavu!” Isus mu reče: “Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je potpuno čist. I vi ste čisti, ali ne svi. Znao je, naime, tko će ga izdati, zato je i rekao: “Niste svi čisti.”
Kad im opra noge, uze svoj ogrtač, ponovno sjede za stol pa im reče: “Razumijete li što sam vam učinio? Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer ja to jesam. Ako, dakle, ja – Gospodin i Učitelj – oprah vama noge, treba da ih i vi perete jedni drugima. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Zaista, zaista, kažem vam, nije sluga veći od gospodara niti je poslanik veći od onoga koji ga šalje. Kad to znate, blago vama ako to i činite!
Riječ Gospodnja.
Nakon navještaja Evanđelja, predsjedatelj slavlja pozove nazočne da zajedno ispjevaju psalam što ga je sveti otac Franjo pjevao prije nego se preselio Gospodinu:
Braćo i sestre, blaženi je Franjo, predajući dušu Gospodinu, zapjevao ponizno Glasom svojim Gospodinu vapijem, glasom svojim Gospodinu se molim. I mi istom pjesmom ponizno uputimo svoje vapaje Svevišnjemu, njemu prikažimo svoje tjeskobe jer on je naše utočište.
Glasom svojim Gospodinu vapijem (Ps 142)
Izlijevam pred njim molitvu svoju,*
tjeskobu svoju pred njim kazujem,
Kad kolne u meni duša moja,*
ti znaš staze moje.
Na ovom putu kojim hodim*
sakriše mi zamku.
Gledam nadesno i vidim:*
nema nikoga tko bi me poznao.
Nije moguće da bježim*
i nitko se ne brine za dušu moju.
Vapijem k tebi, Gospodine,
i rekoh: ti si nada moja, *
dio moj u zemlji živih.
Pazi na molitvu moju, *
jer sam vrlo ponižen.
Oslobodi me od onih koji me progone, *
jer su jači od mene.
Izvedi iz tamnice dušu moju da slavim ime tvoje, *
iščekuju me pravedni dok me ne nagradiš.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,*
kako bijaše na početku, tako i sada i vazda. †
i u vijeke vjekova. Amen.
Zatim predsjedatelj obreda, završavajući izvješće o blaženoj smrti svetoga Franje, nastavi:
Kad su se konačno na njemu ispunila sva otajstva i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.
Svi ostanu kratko u šutnji, a potom s upaljenim svijećama pjevaju sljedeću antifonu:
O presveta dušo
Nakon otpjeva svi ugase svijeće i sjednu, a predsjedatelj slavlja održi prigodnu homiliju.
Nakon homilije svi ostanu sjediti te nakon kraće šutnje čitač čita Izvješće brata Ilije o smrti svetog Franje.
Izvješće brata Ilije o smrti svetog oca Franje
Sjećajte se našega oca i brata Franje i molite mu se!
Prije nego započnem govoriti, uzdišem, i s pravom: kao voda moji se razlijevaju krici, jer obistinjuje se moje strahovanje, obistinjuje se i vaše, snalazi me, evo, čega se bojah, snalazi i vas, jer je daleko od nas tješitelj, koji nas je nosio na svojoj ruci kao ovce; otišao je u daleku zemlju. Drag Bogu i ljudima primljen je u sjajne stanove.
Uistinu, prisutnost brata i oca našega Franje bila je svjetlo ne samo u nama koji smo bili blizu, nego i onima koji su od pravoga Svjetla, obasjao je one koji su bili u tami i koji su sjedili u smrtnoj sjeni, da bi upravio njihove noge na put mira. To je i učinio kao pravo sunce. Onaj koji s visine izlazi obasjavao je njegovo srce i zapalio je volju njegovu žarom svoje ljubavi, i on je propovijedao kraljevstvo Božje obrativši srca otaca k sinovima i nerazumne k razumnosti pravednih, i po svem svijetu spremao je Gospodin novi narod. Ime mu se pročulo od dalekih otoka i čitav se svijet divio čudesnim njegovim djelima.
Nemojte se, sinovi i braćo, žalostiti zato što se čak to dogodilo, jer otac sirota, Bog će nas tješiti svojom svetom utjehom; pa ako već plačete, plačite nad sobom, ne nad njim. Jer usred života u smrti smo, a on je iz smrti prešao u život.
Radujte se, jer prije nego je bio uzet od nas kao drugi Jakov blagoslovio je sve svoje sinove i svima oprostio grijehe, koje je tko od nas djelom ili mišlju učinio protiv njega.
I to rekavši, javljam vam veliku radost i čudo novo. Odvijeka se nije čulo za takav znak, osim u Sinu Božjemu, koji je Krist Gospodin. Kratko vrijeme prije smrti brat i otac naš pojavio se raspet; na svome je tijelu nosio pet rana koje su doista biljezi Kristovi. Njegove su ruke i noge imale ubode čavala, probodene s obiju strana, rane su bile trajne i pokazivale su crnu boju čavala, a njegova su se rebra pojavila kopljem probodena i često su gubila krv.
Zato braćo, blagoslivljajte Boga i hvalite ga pred svima, jer nam se smilovao i sjećajte se oca i brata našega Franje na hvalu onoga koji ga je uzveličao među ljudima i proslavio ga pred anđelima.
Molite za njega, kao što je od nas prije tražio i molite njega da nas Bog s njime učini dionicima svoje svete milosti.
Amen.
Slijedi vjernička ili sveopća molitva:
Predraga braćo i sestre,
dok se u ovome svetom slavlju
spominjemo blaženoga preminuća Serafskoga Oca
i čudesnih djela što ih je Svevišnji izveo po njemu,
s pouzdanjem iznesimo Ocu nebeskom
svoje potrebe i potrebe cijeloga svijeta.
Molimo ga zazivajući:
Po zagovoru svetoga Franje, usliši nas, Gospodine!
Gospodine, ti nam objavljuješ da vjerodostojno življenje evanđelja
obnavlja Crkvu u njezinoj blizini čovjeku i u jasnoći gledanja tvoga lica.
Vodi i danas svoju Crkvu putem evanđelja kako bi svim ljudima
mogla naviještati Istinu, molimo te.
Gospodine, ti svim ljudima u Crkvi daješ vlastito poslanje.
Čuvaj u duhu evanđeoskoga služenja pastire Crkve –
papu Benedikta, nadbiskupa našega Josipa, sve biskupe i svećenike
da pastirskom mudrošću prepoznaju dar svakoga poslanja
i budu mudri čuvari zajedništva u Crkvi, molimo te.
Gospodine, milosne početke Franjevačkoga reda i svoj poziv na služenje
sveti je Franjo stavio u službu sveopćega poslanja Crkve.
Prodahni žarom svoga Duha sve članove velike franjevačke obitelji
da i danas budu osjetljivi na potrebe Crkve te po »nasljedovanju stopa Gospodinovih«
budu živi ures tvojoj Crkvi, molimo te.
Gospodine, ti si Crkvu u našemu narodu obnavljao i u vjernosti čuvao
po apostolskom djelovanju i redovničkom posvećenju mnogih zajednica
koje slijede Franjino pravilo života.
Vrati našoj franjevačkoj zajednici evanđeoski zanos
i obdari je novim članovima koji će biti pronositelji tvoje ljubavi
među siromašnima i zaboravljenima, molimo te.
Gospodine, ti si franjevačku obitelj uresio braćom i sestrama koji, živeći u svijetu,
slijede duh franjevačke malenosti.
Neka njihova prisutnost u svijetu izgrađuje naše društvo
u istinskoj pravednosti i svesrdnoj zauzetosti
za kršćansko lice našega naroda, molimo te.
Gospodine, povjeravamo ti svu pokojnu braću i sestre,
osobito one koji su nas zadužili svojim nesebičnim darivanjem i primjerom života.
Njihovo služenje nagradi vječnošću gledanja tvoga lica, molimo te.
Predsjedatelj potom pozove vjernike na Molitvu Gospodnju:
Upravimo Ocu nebeskom svoju molitvu, iščekujući dolazak njegova Kraljevstva:
Oče naš …
Svevišnji Bože, ti si svetom našem ocu Franji,
siromašnom i poniznom svome sluzi,
na današnji dan udijelio nagradu vječnoga blaženstva.
Smjerno te molimo:
prosvijetli nas i nadahni svojom milošću
da bismo življenjem Kristova evanđelja
bili svjedoci tvoje blizine svakom čovjeku
i tako postali dostojni
istoga blaženstva među tvojim svetim.
Po Kristu Gospodinu našem.
Predsjedatelj stavi tamjan u kadionik, nakloni se i pokadi relikvijar s relikvijama sv. Franje. Predsjedatelj iskaže čast relikvijama na uobičajeni način, a potom to čine svi nazočni dolazeći pred oltar. Kroz to vrijeme zbor pjeva prikladnu pjesmu o sv. Franji.
Kad svi iskažu čast relikvijama, predsjedatelj blagoslovi sve nazočne:
Blagoslov i otpust
Predsjedatelj:
Naklonite se za blagoslov.
R: Gospodin s vama.
O: I s duhom tvojim.
Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva!
Amen.
Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude!
Amen.
Neka pogled svoj svrne na vas i mir vam podari!
Amen.
I sve vas ovdje okupljene blagoslovio svemogući Bog
Homilija sv. Ivana Pavla II. na beatifikaciji kardinala Alojzija Stepinca
U povodu 25. obljetnice proglašenja blaženim Alojzija Stepinca donosimo homiliju sv. Ivana Pavla II. na misi beatifikacije koju je predslavio 3. listopada 1998. u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.
“‘Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod’ (Iv12,24).
1. Kristove nas riječi, koje smo upravo čuli, vode u samo srce Otajstva koje slavimo. One na neki način sadrže u sebi cijeli vazmeni Događaj: usmjeravaju nas prema Otkupiteljevoj smrti na Križu, na Veliki petak, te nas istodobno upućuju prema jutru Uskrsnuća.
Svakodnevno se spominjemo ovoga Otajstva za vrijeme svete mise kada, nakon posvete kruha i vina, govorimo: ‘Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo’. ‘Pšenično zrno palo na zemlju’ prije svega je sam Krist, koji je umro na Kalvariji i koji je potom pokopan u zemlju da bi svima dao život. Ali ovo se Otajstvo smrti i života ostvaruje također i u ovozemnom životu Kristovih učenika: biti bačeni na zemlju i tamo umrijeti i za njih je uvjet svake prave duhovne plodnosti.
Nije li možda upravo to bila tajna i vašega nezaboravnog i nezaboravljenog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, kojega danas motrimo u slavi blaženikâ? On je na jedinstven način sudjelovao u Vazmenom Otajstvu: poput pšeničnoga zrna ‘pade na zemlju’, na ovu hrvatsku zemlju, te je, umrijevši, donio ‘obilat rod’. ‘Tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni’ (usp. Iv 12,25).
Maločas pročitane riječi Druge poslanice Korinćanima vrlo lijepo se nadovezuju na događaj koji slavimo. Sveti Pavao piše: ‘Kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša’ (2 Kor 1,5). Nije li ova tvrdnja možda vrlo znakovito tumačenje Kristovih riječi o pšeničnom zrnu koje umire? Oni koji obiluju dioništvom u Kristovim patnjama oni, zahvaljujući Kristu, doživljavaju i obilnu utjehu, koja vrije iz obilja dobra kojemu je Križ ishodište.
2. ‘Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod’ (Iv 12,24). Prepuni smo danas radosti u zajedničkom zahvaljivanju Bogu za novi plod svetosti što ga hrvatska zemlja pruža Crkvi u osobi mučenika Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala svete Rimske crkve.
Velik je broj mučenika koji su tijekom stoljećâ nikli u ovim krajevima, počevši od vremenâ Rimskoga Carstva, s likovima kao što su Venancij, Dujam, Anastazija, Kvirin, Euzebij, Polion, Mavro i toliki drugi. Njima su se u kasnijim stoljećima pridružili Nikola Tavelić i Marko Križevčanin, zatim mnogi svjedoci vjere u vrijeme otomanske vladavine te oni iz naših vremenâ među kojima se ističe svijetla osoba kardinala Stepinca. Oni su svojom žrtvom ujedinjenom s Kristovim patnjama pružili posebno svjedočanstvo, koje, unatoč zubu vremena, ništa ne gubi na svojoj rječitosti, nego nastavlja ižarivati svjetlo i širiti nadu. Osim njih, ima i mnogo drugih pastira i običnih vjernika, muževa i žena, koji su krvlju potvrdili svoju vjernost Kristu. Pripadaju velikomu mnoštvu onih koji, odjeveni u bijele haljine i s palmama u rukama, stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem (usp. Otk 7,9).
Blaženi Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnome smislu riječi. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama, koje je podnio: zadnjih je petnaest godina njegova života bilo obilježeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je odvažno izložio vlastiti život radi i svjedočenja za Evanđelje i za jedinstvo Crkve. Svoju je sudbinu, da se poslužim Psalmistovim riječima, položio u Božje ruke (usp. Ps 16[15],5).
3. Ne dijeli nas mnogo vremena od života i smrti kardinala Alojzija Stepinca: samo trideseto sam godina. Svima su nam poznate okolnosti ove smrti. Mnogi među nazočnima mogu iz vlastita iskustva posvjedočiti koliko su onih godina bile obilate patnje Kristove među pučanstvima u Hrvatskoj i tolikim drugim zemljama našega kontinenta. Razmišljajući danas o Apostolovim riječima iz dna srca stanovnicima tih zemalja, želimo da i u njima, nakon patnje, bude obilata utjeha raspetoga i uskrsloga Krista.
Današnji je obred proglašenja blaženim za sve nas poseban razlog utjehe. Ovaj se svečani čin događa u hrvatskom marijanskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici u prvu subotu u mjesecu listopadu. Pred očima Presvete Djevice ugledni sin ove blagoslovljene zemlje biva uzdignut na čast oltara, o stotoj obljetnici svojega rođenja. Ovo je povijesni događaj u životu Crkve i vaše nacije. Podnijevši u svojemu tijelu i duhu okrutnosti komunističkoga sustava, jedan od istaknutih likova Katoličke Crkve zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac sada se povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjima mučeništva.
Biskupi su vaše zemlje tražili da proglašenje blaženim Alojzija Stepinca bude upravo ovdje, u svetištu Majke Božje Bistričke. Iz osobnoga iskustva znam što je za nas Poljake u doba komunističke vlasti značilo svetište na Jasnoj gori, s kojim je na poseban način povezan pastirski rad sluge Božjega kardinala Stefana Wyszynskog. Ne čudim se da je slično značenje za vas imalo ovo svetište, u kojemu se sada nalazimo, ili ono u Solinu, kamo ću poći sutra. Odavno sam želio pohoditi svetište Majke Božje Bistričke. Rado sam zbog toga prihvatio prijedlog hrvatskih biskupa i danas na ovom znakovitom mjestu obavljam svečani čin beatifikacije.
Srdačno pozdravljam ovdje okupljene hrvatske biskupe, a posebno spominjem dragoga kardinala Franju Kuharića te zagrebačkoga nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Josipa Bozanića. Isto tako pozdravljam gospodu kardinale, Sodana, Meisnera, Puljića, Schönborna, Ambroziča, Koreca, nadbiskupe i biskupe, koji su došli za ovu zgodu iz raznih zemalja. S ljubavlju pozdravljam svećenike, redovnike, redovnice i sve vjernike laike, jednako kao i predstavnike drugih vjerskih zajednica nazočnih na ovome slavlju. S poštovanjem pozdravljam također predsjednika Republike, predsjednika Vlade te predstavnike građanskih i vojnih vlasti zemlje, koji su nas željeli počastiti svojom nazočnošću.
4. ‘Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom’ (Iv 12,24.26). Dobri je Pastir za blaženoga Alojzija Stepinca bio jedini Učitelj: Kristov je primjer sve do kraja nadahnjivao njegovo ponašanje te je položio i život za stado, koje mu je bilo povjereno u posebno teškom povijesnom razdoblju.
U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. U njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor.
Znakovite su u vezi s tim riječi što ih je novi blaženik izgovorio 1943. u vrijeme Drugoga svjetskog rata kada je Europa bila pritiješnjena nečuvenim nasiljem: ‘Kakav poredak zastupa Katolička Crkva, kad se danas cijeli svijet bori za novi poredak? Mi, osuđujući sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleže mirnih sela, sva zatiranja sirotinjskih žuljeva… odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovijedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga.’ (Propovijedi, govori, poruke, Zagreb 1996., str. 179–180.)
5. ‘Oče, proslavi ime svoje!’ (Iv 12,24.28). Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati. Evo glavnih točaka: vjera u Boga, poštovanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik. Dobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju negoli izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi.
Nije bio sam u tome hrabrom svjedočenju. Uz njega su bile i druge odvažne osobe, koje su, da bi sačuvale jedinstvo Crkve i branile njezinu slobodu, prihvatile da zajedno s njim plate teški danak tamnice, zlostavljanja, pa čak i krvi. Danas se tomu mnoštvu nesebičnih duša – biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima svjetovnjacima – divimo i zahvaljujemo im. Slušamo njihov snažni poziv na praštanje i pomirbu. Oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanje od mržnje, zavade, želje za osvetom, znači priznati bratom čak i onoga koji nam je nanio zlo, znači ne dopustiti da nas zlo pobijedi, nego zlo svladavati dobrom (usp. Rim 12,21).
6. Blagoslovljen budi ‘Oče Gospodina našega Isusa Krista, Oče milosrđa i Bože svake utjehe’ (2 Kor 1,3) za ovaj novi dar Tvoje milosti.
Blagoslovljen budi, Jedinorođeni Sine Božji i Spasitelju svijeta, zbog tvojega slavnog Križa, koji je u zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Alojziju Stepincu postigao divnu pobjedu.
Blagoslovljen budi, Duše Oca i Sina, Duše Tješitelju, koji nastavljaš očitovati svoju svetost u ljudima i koji ne prestaješ djelovati kako bi napredovalo djelo spasenja.
Trojedini Bože, danas Ti želim zahvaliti za čvrstu vjeru ovoga Tvojeg puka unatoč nemalim protivštinama što ih je susretao tijekom stoljećâ. Želim Ti zahvaliti za nebrojene mučenike i ispovjednike vjere, muževe i žene svih životnih dobi, koji su živjeli u ovoj blagoslovljenoj zemlji!
‘Oče, proslavi ime svoje!’ (Iv 12,28). Hvaljen Isus i Marija!”
Svi govori pape Ivana Pavla II. tijekom drugog apostolskog putovanja u Hrvatsku dostupni su na stranici IKA-e, kao i ostali službeni govori koje je tijekom pontifikata uputio Hrvatima.
25 GODINA BEATIFIKACIJE Stepinca se upoznaje sve više i više
Sveti Otac Ivan Pavao II. proglasio je 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici blaženim Alojzija Stepinca, kardinala i zagrebačkog nadbiskupa, pred gotovo pola milijuna vjernika iz Hrvatske i inozemstva.
Tom prilikom je Sveti Otac, među ostalim, rekao: “Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.”
Stepinčev krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti. Postupak za Stepinčevu kanonizaciju pokrenut je tako već 1969. godine, kada je tadašnji apostolski upravitelj Zagrebačke nadbiskupije Franjo Kuharić u najvećoj tajnosti zatražio mišljenje o prikladnosti otvaranja procesa kanonizacije “herojskog nadbiskupa Alojzija Stepinca”, podsjeća
Dijelovi postupka do proglašenja blaženim
Prije nego što kandidat službeno bude proglašen svetim – kanoniziran – najprije treba biti uzdignut na čast sluge Božjeg (servus Dei), dekretom o herojstvu kreposti ili o mučeništvu bude priznat kao časni (venerabilis) i zatim blaženim (beatus), a sam proces naziva se beatifikacijom.
Tako se slugom Božjim postaje dekretom mjesnog ordinarija, po dopuštenju Svete Stolice (nihil obstat), kojim se uvodi kauza i određuje pokretanje biskupijskog postupka.
Nadbiskup Stepinac na sudu / Foto: Zagrebačka nadbiskupija
Nakon što je pozitivno završena biskupijska faza procesa, započinje tzv. rimska faza. Ako prema mišljenju stručne komisije, koja se sastoji od teologa, kardinala, biskupa i Kongregacije za kauze svetih, kandidat za beatifikaciju bude ocijenjen dostojnim, tj. da je živio tri teološke kreposti (vjeru, ufanje i ljubav) i četiri kardinalne kreposti (razboritost, pravednost, jakost i umjerenost), onda ta ista Kongregacija, s ovlašću pape, sastavlja dekret o herojstvu kreposti ili o mučeništvu kojim se kandidat naziva časnim slugom Božjim, podsjeća narod.hr.
Da bi taj isti kandidat bio proglašen blaženim, traži se protek najmanje pet godina od njegove smrti, osim ako Rimski prvosvećenik ne dadne oprost od traženih godina te već postoji čudo po zagovoru sluge Božjeg. Za proglašenjem blaženim nekog mučenika čudo nije potrebno.
Zagovor za čudo
Ovdje treba naglasiti riječ zagovor, jer čudo nije djelo nekog sluge Božjeg, blaženika ili sveca, nego je čudo uvijek djelo Božje. Zasluga svetaca je samo zagovor čuda pred licem Božjim. Što bi onda uopće bilo čudo? Obično su to znanstveno i medicinski neobjašnjiva tjelesna ozdravljenja od teških bolesti.
Među čuda se mogu ubrojiti i druga nadnaravna obilježja, primjerice stigme (pojava rana na nečijem tijelu, kakve je imao Isus Krist u vrijeme svoje muke), očuvanje neraspadnutim tijela poslije smrti i slično.
Što se tiče samih ozdravljenja, ona moraju biti cjelokupna, konačna i trajna. Da bi jedno čudo bilo sveopće prihvaćeno, Kongregacija se služi posebnom komisijom liječnika koju čine vrhunski specijalisti, vjernici i nevjernici.
Kako crkveni zakon nalaže, tek nakon dekreta o herojskim krepostima ili o mučeništvu i dekreta o čudu izmoljenu po zagovoru sluge Božjega, papa dopušta da se taj isti sluga Božji ubuduće u određenoj crkvenoj pokrajini, biskupiji, u redovničkim i svjetovnim ustanovama, društvima apostolskog života, čiji je blaženik bio član, časti kao blaženik na određeni dan, tj. na dan njegove smrti – na dan rođenja za nebo (dies natalis).
Kako dolazi do proglašenja blaženika – svetim?
Završni stupanj kanonizacije jest proglašenje dosadašnjeg blaženika svetim. I u ovoj završnoj fazi, da netko bude proglašeno svetim, uvjet je isti kao za beatifikaciju. A to je postojanje čuda. Čudo se mora dogoditi nakon službene beatifikacije blaženika. U ovom slučaju, postojanje čuda traži se i za blaženika ispovjedaoca i blaženika mučenika. Kada je utvrđeno postojanje čuda prema zakonskim odredbama, onda slijedi svečani čin kanonizacije, kojeg uvijek vrši sam Rimski prvosvećenik, i dopušta da se dosadašnji blaženik naziva svetim, javno štuje u cijeloj Crkvi, a njegovo ime se unosi u opći kalendar Katoličke Crkve.
Ovdje je ukratko prikazano, na vrlo pojednostavljen način, što je sve potrebno učiniti da bi službena mjerodavna crkvena vlast nekoga priznala slugom Božjim, blaženim i svetim.
Na kraju je potrebno postaviti pitanje: jesu li na poseban način sveti samo oni koji se nalaze na službenom popisu Katoličke Crkve, tj. u njezinom općem kalendaru? Naravno da nisu. Kako je rečeno, ovi koji su javno priznati od Crkve bili su sveti i prije svečane beatifikacije i kanonizacije. To znači da i izvan općeg kalendara postoje sveti ispovjedaoci vjere, čija je svetost ostala u skrovitosti njihova srca, poznata samo Gospodinu i manjem broju ljudi te mučenici, koji su kroz povijest ili u suvremeno doba dali svoj život za vjeru. To potvrđuje i blagdan Svih svetih, koji se obilježava 1. studenog. Njime Crkva u jednom danu slavi sve svoje kanonizirane svece, ali i sve one koji još nisu poznati, pravno priznati ili koji to nikada neće ni biti – sve znane i neznane svece.
Vjernici sve više upoznaju Stepinca
Povodom 25. obljetnice Stepinčeve beatifikacije, u emisiji Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija o snazi Stepinčeva lika 2. listopada govorili su mons. Juraj Batelja, izv. prof. dr. Tomislav Anić te vlč. Antun Vukmanić.
Postulator kauze za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja istaknuo je kako danas možemo govoriti o 25 blagoslovljenih godina, 25 godina prilike u kojima je Crkva u Hrvata približila lik i djelo bl. Alojzija Stepinca. “Ustanovljeno je više od 20 crkava i župa, 40 kapela, a desetak oltara ima njegove moći. U Hrvatskoj gotovo da ne postoji grad u kojem Stepinac nema svoj trg ili ulicu – osim Zagreba. Imamo jedno veliko gibanje koje zna kamo ide. Beznačajna su sva podmetanja koja ovim kretanjima stavljaju zapreke. Vjerujem i čini mi se da narod jasno percipira snagu Stepinčeva lika”, istaknuo je.
Stepinac ima ulicu ili trg u svakom gradu – osim u Zagrebu
Izv. prof. dr. sc. Tomislav Anić s Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta je istaknuo da je bl. Alojzije prošao sve najnegativnije što se moglo proći u 20. stoljeću – iskustvo Prvoga svjetskog rata, gospodarsku krizu i Drugi svjetski rat. “Trebamo znati da je kao mladić bio unovačen i proživio iskustvo rata, čime je odrastao mnogo brže nego drugi. Nadbiskup Bauer ga nakon ređenja promiče za ceremonijara, ali on ne želi privilegije i želi na župu. Malo tko je u Zagrebu između dva svjetska rata htio prijeći na radničke kvartove. Stepinac tamo ide bez ikakvog zaziranja”, naglasio je.
Ističući neupitnost svetosti života bl. Alojzija, župnik blaženikove Župe na Trnjanskoj Savici vlč. Antun Vukmanić rekao je da je Stepinčeva svetost neupitna. “Mnogi ga nazivaju svetim blaženikom. Ništa što nije sveto ne može doći u nebo. On bi, i da nije bio osuđen, proganjan i umro u zatvoru, bio svet zbog načina života i svega što je činio kao nadbiskup”.
Zaključujući govor o Stepinčevoj svetosti, mons. Batelja istaknuo je da je medicinska komisija potvrdila neprotumačivo izlječenje. “Ovoga ljeta sam u Krašiću ugledao starijeg djeda i baku i među njima dvoje unuka, rođenih uz pomoć Stepinčeva zagovora. Sa Stepinčevim grobom, zemlja u kojoj počiva biva jača”, zaključio je mons. Batelja.
Sveti Dionzije Aeropagit, pravnik, učenik apostola Pavla, prvi atenski biskup, živio je i djelovao u I. stoljeću. Bio je sudac, član aeropaga, vijeća u antičkoj Ateni, nazvanog po brežuljku Areopagu, zapadno od Akropole. Na kršćanstvo ga je obratio sveti Pavao nakon govora na Aeropagu (Djela apostolska, 17, 34). Sveti Luka izvještava: „Ali neki pristadoše uza nj i prigrliše vjeru; među njima Dionizije Aeropagit, žena imenom Damara i drugi s njima.“ Jedan drugi Dionizije, biskup Korinta u II. stoljeću, piše kako je Aeropagit bio prvi biskup Atene. Po nekim izvorima bio je mučen i živ spaljen oko godine 95, za vladavine cara Domicijana. Neki su ga miješali sa svecima istog imena, na primjer sa svetim Dionizijem Pariškim (pišemo o njemu 9. listopada) ili sa svetim Dionizijem Aleksandrijskim (pišemo o njemu 17. studenoga). Zazivaju ga kod glavobolje i kod đavolskih napasti, a zaštitnik je pravnika, Atene i Crotonea, grada u talijanskoj pokrajini Kalabriji.
Svetom Dioniziju Aeropagu pogrešno su se pripisivali spisi koji u kristološkom nauku iskazuju monofizitizam (u Kristu postoji samo jedna narav, božanska i čovječja kao jedinstvena), a u filozofiji novoplatonizam. Osim mnogobrojnih pisama, to su četiri rasprave: O Božjim imenima, O mističnoj teologiji, O nebeskoj hijerarhiji i O crkvenoj hijerarhiji. Djela se prvi put spominju u VI. stoljeću, u vrijeme kristoloških rasprava. Mnogi su nijekali njihovu autentičnost, a danas se smatra da su ta djela, nastala oko 550. u Siriji, imala velik utjecaj na zapadne kršćanske teologe. U kršćanskoj patrologiji ti se spisi nazivaju Pseudo-Dionizijevima.
Doći će mnogi narodi tražiti Gospodina u Jeruzalemu.
Čitanje Knjige proroka Zaharije
Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova. Stanovnici jednoga grada ići će u drugi govoreći: Hajde da idemo moliti lice Gospodnje i tražiti Gospodina nad Vojskama! Ići ću i ja! I doći će mnogi puci i moćni će narodi tražiti Gospodina nad Vojskama u Jeruzalemu i moliti lice Gospodnje.
Ovako govori Gospodin nad Vojskama: U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreći: Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 87, 1-7
Pripjev:
Bog je s nama!
Zdanje svoje na svetim gorama ljubi Gospodin; draža su mu vrata sionska nego svi šatori Jakovljevi. Divote se govore o tebi, grade Božji!
»Evo, Rahab i Babilon brojit ću k onima što me štuju; Filisteja i Tir i narod etiopski – i oni su rođeni ondje.« O Sionu se govori: »Ovaj i onaj u njemu je rođen! Svevišnji ga utemelji!«
Gospodin će zapisati u knjigu naroda: »Ovi su rođeni ondje.« I pjevat će igrajući kolo: »Svi su izvori moji u tebi!«
Evanđelje:
Lk 9, 51-56
Isus sa svom odlučnošću krenu prema Jeruzalemu.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.
I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijsko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
