FMteam, Author at Feel Medjugorje

Papa s mladima molio križni put: „Isus svojom nježnošću briše naše skrivene suze”

Papa je zajedno s 800 tisuća mladih u parku Eduarda VII. u Lisabonu 4. kolovoza molio pobožnost križnoga puta, te ih je podsjetio kako Isus i danas hoda s njima, ispunjen ljubavlju i nadom za svakoga.

Vatican News

Križ prisutan na svakom slavlju Svjetskog dana mladih ikona je Kristova puta na Kalvariji, sveti znak najveće ljubavi od svih, ljubavi kojom Krist želi prigrliti naše živote, rekao je papa Franjo prije same pobožnosti.

„Isus počinje taj put zbog mene, kako bi dao život za mene. Veće ljubavi nitko nema od onoga koji polaže svoj život za svoje prijatelje, koji polaže život za druge”. Stoga, kada pogledamo križ, koji je tako bolan, težak, vidimo ljepotu ljubavi koja daje život za svakoga od nas, podsjetio je papa Franjo.

Isus hoda, ali čeka našu pratnju, čeka da ga pogledamo, dodao je, pozivajući mlade da „otvore prozore svoje duše”. Besmisleno je imati zatvorenu dušu, kazao je.

Upitao je mlade zbog kojih stvari u životu plaču. „Svi smo u životu plakali, i još uvijek plačemo. I tu je Isus s nama, On plače s nama, jer nas prati u tami koja nas vodi do suza”.

Nakon kratke tišine, Papa je poručio: „Isus svojom nježnošću briše naše skrivene suze. Isus se nada ispuniti svojom blizinom našu samoću. Kako su tužni trenuci samoće! On je tu, On želi ispuniti tu samoću. Isus želi ispuniti naš strah, vaš strah, moj strah, on želi ispuniti te mračne strahove svojom utjehom, i čeka da nas pogurne, da prigrlimo rizik ljubavi”.

Prema riječima organizatora Svjetskog dana mladih 2023., svrha križnog puta nadilazi puko podsjećanje na patnju koju je Krist podnio. Ta vrsta molitve predlaže da promišljamo i dopustimo da nas obuzme dimenzija velikodušne ljubavi, dajući svoje živote za živote drugih.

Teme razmatranja za križni put, predložili su sami mladi ljudi, a bavile su se ranama i slabostima u životima današnjih mladih ljudi, uključujući siromaštvo, samoću, netoleranciju, uništenje svega stvorenog i ovisnost.

Križni put bio je popraćen tradicionalnom i suvremenom glazbom, kao i nizom slika koje predstavljaju svaku postaju, koje je izradio isusovački umjetnik Nuno Branco.

Vatican News

In Vijesti iz Crkve

Papa molio krunicu u Fatimi: „Gospa žuri kako bi nam bila blizu”

Papa molio krunicu u Fatimi: „Gospa žuri kako bi nam bila blizu”

Papa Franjo je predzadnjeg dana svog apostolskog putovanja u Portugal, 5. kolovoza, posjetio marijansko svetište u Fatimi, gdje je u kapelici ukazanja zajedno s oboljelim mladima predmolio krunicu.

Prema procjenama, krunicu je molilo gotovo 200 tisuća ljudi, javlja Vatican News.

Drugi je to put da je Sveti Otac posjetio Međunarodno svetište Gospe Fatimske – prethodno ju je posjetio 2017.

Molitvi je prethodila duga vožnja papamobilom od zračne luke do svetišta, za vrijeme koje je Papa pozdravljao i blagoslivljao mnoštvo.

Jednom u svetištu, papa Franjo je pred Gospinim kipom stavio zlatnu krunicu kao dar svetištu. Potom su izmoljena radosna otajstva krunice.

Biskup Leiria-Fatime, José Ornelas Carvalho, predsjednik Portugalske biskupske konferencije, u svom pozdravu Papi je poručio: „Pridružujemo se molitvi Vaše Svetosti za mir, s kojim je ovo svetište duboko poistovjećeno, posebno misleći na rat u Ukrajini i mnogim drugim žarištima sukoba u svijetu, koji dramatično opterećuju živote i budućnost posebice djece i mladih”.

Obraćajući se prisutnima nakon molitve, Sveti Otac je spontano, uglavnom mimo pripremljenog govora, kazao kako Crkva jedino može biti „kuća radosti”.

„Crkva je gostoljubiva i bez vrata, to je svetište na otvorenom, nema vrata. Dom je to Majke u srcu ovoga trga koji podsjeća na veliki majčinski zagrljaj. Tako neka bude u Crkvi, koja je majka: vrata otvorena za sve, da olakšaju susret s Bogom; i mjesto za svakoga, jer svatko je važan u očima Gospodina i Gospe”.

„Marija je u pokretu, hoda, ne stoji na mjestu”, naglasio je Papa. „Svaki put kad je problem – dodaje – ona ne odgađa, ona dolazi odmah. Žuri. Gospa žuri kako bi nam bila blizu. Žuri jer je majka”.

Nadalje, Gospa uvijek prati, no nije protagonist. Ona prihvaća i usmjerava prema Isusu.

U Fatimi Marija se na poseban način uprisutnila jer u nevjerici tolikih srdaca, pokazuje na Isusa. „I danas je među nama”, naglasio je Papa, dodajući: „Danas osjećamo mnogo bliže Mariju koja žuri. Isus nas toliko ljubi da se poistovjećuje s nama i suradnju s nama. A Marija nam ukazuje na ono što Isus traži od nas: da surađujemo u životu, hodajući s njim”. Pozvao je potom okupljene neka se zagledaju u Gospu i zapitaju se što mi ona poručuje.

In Crkva u Hrvata

Biskup Bogdan u Kninu: Naša sadašnjost izgrađena je na tri stijene – Crkvi, domovini i obitelji, čuvajmo ih

Biskup Bogdan u Kninu: Naša sadašnjost izgrađena je na tri stijene – Crkvi, domovini i obitelji, čuvajmo ih

Branimo ih, Bogu hvala, ne više oružjem, nego čestitošću, profesionalnom stručnošću, vrlinama, krepostima…, svoga ljudskoga i kršćanskoga života!

Prenosimo propovijed vojnog biskupa Jure Bogdana upućenu 5. kolovoza 2023. na misi u Kninu u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja, 28. obljetnice VRO „Oluja“ i svetkovine nebeske zaštitnice Vojnog ordinarijata u RH Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta.

Ez 37, 1-14; Ps 23 (22), 1-2a.2b-3.5.6; Mt 16, 13-20.

Draga braćo i sestre!

1. Sve vas srdačno pozdravljam u domovini i svijetu i čestitam vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i Dan Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta – zaštitnice Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj!

Prije prvog navještaja svoje muke i uskrsnuća, prolazeći poganskim krajevima, Isus Krist se, izvještava nas evanđelist Matej, obraća apostolima: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?ˮ (Mt 16, 13). U tom važnom trenutku Božji je Duh zahvatio galilejskoga ribara Šimuna, koji je jedini izustio točan odgovor: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga Živogaˮ (Mt 16, 16). Odgovorom vjere prepoznati pravoga Mesiju može samo onaj koji dopusti da ga zahvati Božji Duh. Sin Jonin, ribar Šimun zbog svoje otvorenosti Božjemu Duhu postat će Petar. Njemu će Isus promijeniti ime, ali i životnu zadaću, dajući mu ključeve Kraljevstva Nebeskoga. Petar, čije ime dolazi od aramejskog naziva Kefa, grčki: petra, znači stijena.[1] Stoga će Isusove riječi: „A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladatiˮ (Mt 16, 18) postati presudne za stijenu na kojoj će rasti zajednica vjernika – Crkva! Crkva je utemeljena na stijeni i, bez obzira na napasti i kušnje iz same Crkve ili one izvana, ni vrata paklena neće je nadvladati! Katekizam Katoličke Crkve jasno uči: „Krist, ‘kamen živi’ (1 Pt 2, 4) jamči svojoj Crkvi utemeljenoj na Petru pobjedu nad silama tame i smrti. Poradi vjere koju je ispovijedao, Petar će postati i ostati neoboriva stijena Crkve. Poslanje će mu biti čuvati vjeru u njezinoj cjelovitosti i utvrđivati svoju braću.ˮ[2] Isti evanđelist Matej na drugom će mjestu zapisati Isusove riječi: „Tko god sluša ove moje riječi i tako čini, mudar je kao i čovjek koji gradi kuću na čvrstoj stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, zapušu vjetrovi i stanu šibati kuću, ali se ona ne sruši jer je izgrađena na stijeni.ˮ (Mt 7, 24-26) Mudar je dakle svaki onaj čovjek koji prema ovom evanđeoskom savjetu u vjeri gradi svoj život, odluke, izbore i nakane, upravo na Kristovoj stijeni. Takav čovjek nema straha od ruke đavolske niti od ruke nepredvidive prirode, a ni od ljudske ruke! Slobodan je svaki čovjek koji ne gubi život na zemaljskim projektima pješčane prolaznosti, već svoje snage, vrijeme i talente mudro koristi za budući život.

Draga braćo i sestre, na ovaj veliki Dan domovinske zahvalnosti u ovoj liturgiji, u kninskoj crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta okupila nas je jedna, sveta, katolička i Petrova, apostolska, Crkva! Svi smo mi članovi – „dijeloviˮ te „stjenoviteˮ Crkve koju je utemeljio Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga. U prirodi, Božjem stvorenju, svaka stijena ima svoju strukturu koja ovisi o obliku, veličini i međusobnom odnosu minerala u njoj samoj. Površnom gledateljevu oku stijena može izgledati kao lijep kameni oblik koji estetski ukrašava naš svijet, pa ipak stijene su više od toga jer se u njima skriva raskošna dinamika neizbrojiva mnoštva fragmenata. Minerali Petrove stijene, dijelovi Kristove Crkve smo mi, braća i sestre, grješni ljudi, a po otvorenosti Božjem Duhu i njegovu djelovanju, sveti i od njega odabrani! Da bi Petrova stijena ostala i nadalje čvrsta i učinkovita, potrebno je da mi koji ju činimo, koji smo njezin sastav, budemo povezani i složni u jednoj Petrovoj vjeri i ljubavi, praštanju i pravednosti, osobito joj odani jer je od stoljeća sedmog postala i ostala kamenom temeljcem na kojem smo gradili i našu domovinu. Ovdje danas okupljeni, a „potaknuti milošću Duha Svetoga …. vjerujemo i ispovijedamo: ‘Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga’ (Mt 16, 16). Na stijeni te vjere, ispovjeđene od svetog Petra, Krist je utemeljio svoju Crkvu.ˮ[3] Utemeljio je sve nas, pojedinačno i zajedno, našu zajednicu – Crkvu koja svoju životnu sigurnost traži jedino na stijeni Božje vječnosti!

2. Okupila nas je danas, ovdje, na ovaj značajan spomendan naše novije povijesti i jedna druga stijena, jedna stina o kojoj se pjeva: „Ima jedna stina/ u njidrima Knina,/ na njon stig vijori/ i s buron se bori/… Ima jedna stina,/ tu je od davnina,/ na vri svoje glave/ vije boje slave,/ crven, bil i plave“[4]. Tu kninsku stijenu 1995. godine oslobodili su sinovi i kćeri Oluje. Još su nam uvijek svježa sjećanja na dane ponosa i slave kada su „još za mrakaˮ u onom ljetnom svitanju 4. kolovoza prije 28 godina, nošeni idealom slobode i vjere, hrvatski branitelji krenuli sa svih strana prema Stijeni naših pradjedova – Zvonimirovu gradu, povijesnom središtu nekadašnjeg Hrvatskog Kraljevstva. Vođeni savješću o dužnosti legitimne obrane vlastitoga doma,[5] u srcu su nosili jasne stavove i čvrste odluke: „Dosta više ubijanja, masakriranja i barbarstva! Dosta više strašnih zločina i neljudskih nedjela! Dosta više zaplakanih dječjih i staračkih lica u podrumima i izbjegličkim smještajima diljem domovine! Dosta više žalosnih krikova majki hrvatskih branitelja i braniteljica! Dosta pogroma nad katolicima, nevinom djecom, bolesnicima, ranjenicima i starcima, Hrvatima i pripadnicima drugih narodnih, etničkih i religijskih zajednica i životnih svjetonazora u istočnoj Slavoniji, Vukovaru, Iloku, Posavini s obje strane Save, Kordunu i Banovini, Panoniji! Dosta pogroma od Prevlake, Konavala, Dubrovnika, Metkovića, Makarske, zaleđa Šibenika, Knina i Zadra! Dosta pogroma nad hrvatskim narodom i Katoličkom Crkvom! Više tisuća svježih grobova, deseci tisuća spaljenih kuća, mnoštva istjeranih iz vlastitih ognjišta vapili su u nebo da se pogrom zaustavi.“

U toj namjeri da se već jednom zaustavi okupacija Domovine i nametnuti nam rat, rođena je naša sloboda. Na kninskoj tvrđavi ponovo vije hrvatski barjak boje „crven, bil i plaveˮ. Po tko zna koji put naše povijesti domovina je za ključnu akciju tražila hrabre i odlučne ljude, jake kao stijena, a oni su se složno i požrtvovno odazvali zovu slobode. Mali narod, a tako velik i snažan kada se u zajedničkom cilju ujedine minerali hrvatske stijene! Ne možemo i ne smijemo zaboraviti i sve poginule i nestale koji su dali život za temelje naše slobode. Dajući svoj život za domovinu, postali su živim spomenikom ove stijene i upravo oni vraćaju sjećanja zahvalnosti i obveze budućim generacijama prema ovoj našoj kninskoj stijeni. I upravo zbog njih i cjelokupne žrtve ratnih stradanja, svih stradalnika u godinama Domovinskoga rata, kada bi kninska stijena mogla govoriti, progovorila bi svima nam poznatim stihovima: „Tili su te i Ugari stari,/ tili su te i Turci i Mleci,/ tukli su te svakakvi barbari,/ čija li si, svima reci./ Ja san stina kralja Zvonimira,/ hrvatska san od vika vikova,/ darujte mi, braćo, malo mira,/ ja san stina vaši pradidova“.[6] Neka mir Božji na ovoj stijeni bude jamac stabilnosti cijele naše patničke domovine i upozorenje svim nemirnim izazovima: „Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,/ tom ne može nitko prošlost da izbriše./ Varaju se ki ne misle tako,/ što se krvlju brani, ne pušta se lako.“[7]

3. Upravo u ovom dinarskom podneblju Hrvatske česta je narodna izreka za karakterno čvrste ljude da su kao stijena. Kako je važno da generacije naših sadašnjih i budućih potomaka baštine čvrstoću karaktera po uzoru na hrvatske branitelje iz devedesetih! Kako je važno da i u ovo, Bogu hvala, mirnodopsko vrijeme primjerom vlastitoga života odgajamo u vrijednostima svoju djecu i mlade! Obitelj je kamen žìvac, čvrsta litica – stijena našega ljudskoga života! Samo se na toj obiteljskoj stijeni može sagraditi zdravo ljudsko biće, a za takvu izgradnju odgovorni smo svi: Crkva, društvo, politika, zakonodavci, a napose sami roditelji. Želimo li zdravo potomstvo, čvrste i nepokolebljive ljude, recept je jednostavan: biti otac i majka, biti blizu svojoj djeci, biti u svakodnevnom sebedarju svojim najbližima, biti ono što je Božji poziv utkao u svakoga tko želi obitelj. Isus Krist kao da poručuje i danas svakom ocu i majci, svakom djedu i baki: Ti si stijena obiteljskog života! Na tebi počiva izgradnja tvoje obitelji. Iz vječne istine evanđelja ne možemo biti pesimisti, ali smo svjesni: ako mi kao zajednica naroda i Crkve ne doprinesemo boljem očuvanju i obrani svojih obitelji, nećemo uspjeti očuvati ovu stijenu u ovom izazovnom vremenu. Stoga nam se postavlja otvoreno pitanje: Što svi mi možemo učiniti za obitelj današnjice? Uz osiguranje dobre društvene i gospodarske stabilnosti u svojoj domovini, moramo osvješćivati i da se obitelj gradi na zdravim temeljima. Mudar je čovjek koji svoju kuću i obitelj gradi na dobrim temeljima, a ti temelji obiteljskoga kršćanskoga života jesu Kristove vrijednosti. Blago roditeljima koji ne računaju samo na svoje snage i sposobnosti nego kroz Božju blizinu i pomoć njegove milosti znaju za pravi odgoj svoje djece. U toj Božjoj školi svaki učenik uči kako Bog prašta nama ljudima i kako bismo i mi trebali jedni drugima oprostiti, pa i one najstrašnije i najdublje ratne rane. Blago roditeljima koji uče svoju djecu da postoji Kruh života vječnoga koji već sad svijetu donosi spas. Budu li naša djeca i mladi nahranjeni tim kruhom, bit će sigurni na stijeni života vječnoga.

Da bi čovjek bolje vidio horizont, treba se koji put popeti iznad svoje svakodnevice. Na planinskome vrhu, na vrhu stijene puno je širi pogled i bolje se vidi u daljinu. Isus Krist naša je stijena s koje bolje sagledavamo i razumijemo svijet, ljude oko sebe, a i sami sebe bolje upoznajemo. Ne zaboravimo graditi obitelj na Kristovoj stijeni ma koliko god nam se puta reklo da to nije napredno, moderno ni suvremeno! Znajmo da tu Stijenu ni vrata paklena neće nadvladati!

Draga braćo i sestre! Tri su stijene na kojima smo kroz povijest gradili svoju sadašnjost: Petrova stijena – Rimokatolička Crkva, domovina i obitelj! Imamo obvezu prema potomcima i sretnoj budućnosti nastaviti poštovati i promicati vrjednote svojih predaka. Sve te tri stijene čuvajmo i branimo poput naših branitelja u Oluji 95. Branimo ih, Bogu hvala, ne više oružjem, nego čestitošću, profesionalnom stručnošću, vrlinama, krepostima…, svoga ljudskoga i kršćanskoga života! Branimo ih djelotvorno postojanošću svoje obiteljske molitve svakodnevno upravljene Onome koga u Vjerovanju prepoznajemo i ispovijedamo kao Krista – Pomazanika – Sina Boga živoga! Amen.

[1] Jeruzalemska Biblija s velikim komentarom, ur. A. Rebić – J. Fućak – B. Duda, KS Zagreb 1993, 1416.

[2] KKC, 552.

[3] Isto, 424.

[4] „Stina pradidova“, pjesma klape Intrade.

[5] Vidi David Hollenbach S.I., La non violenza e la tradizione della guerra giusta: Verso il futuro, La Civiltà Cattolica br. 4153, str. 10.

[6] Isto.

[7] „Od stoljeća sedmog“, pjesma; Dražen Žanko.

Preuzeto s bitno.net

In Vjera

Kardinal Kuharić održao je u kolovozu 1995. veličanstvenu propovijed protiv osvete i mržnje – vrijedi je ponovo pročitati

Kardinal Kuharić održao je u kolovozu 1995. veličanstvenu propovijed protiv osvete i mržnje – vrijedi je ponovo pročitati

Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja objavljujemo ulomak iz propovijedi kardinala Franje Kuharića koju je izgovorio 24. kolovoza u Hrastovici kraj Petrinje, na oslobođenom području. Njegove riječi snažno su svjedočanstvo djelovanja Katoličke Crkve tijekom Domovinskog rata i njezine brige oko promicanja ljudskih i nacionalnih prava i sloboda, te evanđeoskih vrijednosti!

U iskušenju rata može i kršćanin doći u veliku napast da, kad je nepravedno napadnut, nepravedno progonjen, padne u napast mržnje, u napast osvete, da zapravo u sebi doživi razaranje svoje duše, svoga srca. Baš u kušnji, u nevolji treba izdržati, treba gorjeti kao svijeća koja i u tami svijetli i ne da se ugasiti.

Zato smo i kroz ovaj rat pozivali naše branitelje, naše ljude da ne padnu u napast mržnje, u napast osvete, da ne vraćaju zlo za zlo, nego da budu pobjednici koji zlo pobjeđuju pravednošću, dobrotom, mirom.

Neka mi bude dopušteno da ponovim ono što sam govorio pred tisućama hodočasnika na blagdan Velike Gospe u Mariji Bistrici 1991. godine. Već je onda terorizam planuo u rat! Već se onda moglo predviđati nesreće, razaranja, smrt. Što sam poručio onda, ponovit ću sada: Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države. Zato se ne smije ništa učiniti ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine što bi bilo izvan zakonite obrane i što bi bilo samo izraz mržnje i osvete! Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko.

Stoga ponavljam ono što sam kazao nedavno u Petrinji, a to sam kazao u Petrinji na blagdan sv. Lovre 10. kolovoza 1991., kratko vrijeme prije nego što je pala Petrinja, i to sam ponovio pet dana kasnije u svetištu Majke Božje Bistričke,: «Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja! Obraćenje, molitva i post su najmoćnija sredstva u borbi sa Zmajem! Ljubiti istinu, činiti dobro, vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju. A mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj duši i savjesti da ljudi budu ljudi mira a ne rata!» (Kuharić: Mir je djelo pravde, Zagreb 1995., str. 162-163).

Ĉetiri su godine prošle. Što se sve događalo kroz te četiri godine! Ima li smisla sada to ponoviti? Mislim, braćo i sestre, da ima.

Oslobođenje područja na kojem se sada nalazimo, svi suci svijeta, ako su pravedni i pošteni, smatrat će pravom hrvatskog naroda i pravom hrvatske države. Dakle, obrana i oslobođenje je djelo pravednosti. Ali ponovno naglašavam: to se djelo pravednosti ne smije okaljati nepravdom. I u sukobu se susrećemo s čovjekom. A taj čovjek, kakav god on bio, čovjek je na kojega Bog misli, kojega Bog želi spasiti.

Sinoć smo čuli na televiziji ministra Radića kako je otvoreno kazao, da nakon što su prošli branitelji, dolaze drugi i pale i pljačkaju kuće građana srpske nacionalnosti. Svi ti koji pljačkaju i pale, čine djela nepravde. Kad to jedan ministar kaže i to osuđuje i poziva da se to ne smije događati, onda je to u logici civilizacije kojom se mi ponosimo. Nismo odgajani da otimamo tuđe; nismo odgajani da tlačimo drugoga; nismo odgajani da budemo nepravedni.

Ako treba izvršiti pravdu, onda u pravnoj državi postoje pravedni sudovi, koji moraju svakom pojedincu – ne zajednici, ne jednom narodu – dokazati da je kriv, da je zlo učinio. Ali nitko, baš nitko nema prava sam uzimati pravdu u ruke i suditi jer bi to bilo vršenje nepravde, vršenje nasilja.

Zato je nužno i sada dozvati u savjest ljudi, koji se možda smatraju vjernicima, a čine nasilja, da se ne može spojiti vjera u Boga, vjera u Istinu i vjera u Ljubav s nasiljem, mržnjom, osvetom.

Pobjeda je u istini i pravdi; pobjeda je u dobru i ljubavi! To će biti konačna pobjeda mira! Zato mi pozdravljamo pozive hrvatskoga Predsjednika, Predsjednika i hrvatske Vlade, ministara, koji su na početku oslobađanja pozivali na poštovanje građana srpske nacionalnosti, jamčili sigurnost i zaštitu, pozivajući ih da ostanu u svojim domovima. Oni žive u Hrvatskoj. To treba poštivati, svjedočiti i pred svijetom da mi ipak rastemo iz evanđeoskih korijena. Ima svjedočanstava naših prognanika koji su bili lišeni svih ljudskih prava, koji su pretrpjeli najveće nasilje kad im je sve oduzeto, da ne razmišljaju o nikakvoj osveti, da ne nose u duši mržnje. Oni se žele samo vratiti slobodni i sigurni na svoje. Ne žele osvete; raspoloženi su opraštati. Makar se vraćali plačući na svoje ruševine, ne žele mrziti.

Sjećate se kad smo sudjelovali na televiziji u «otvorenom parlamentu» kardinal Puljić i ja, a bili su uključeni predstavnici raznih smjerova i grupa, kako je onaj naš invalid čudesno svjedočio o opraštanju. Tu kod Topuskog izgubio je oči. Kazao je da nema nikakve mržnje prema onom koji mu je to učinio! Poslije mi je kazao: Ja sam se Bogu povjerio, u Bogu živim i Bog u meni! To je veličina. To je pobjeda. Braćo i sestre, to je Evanđelje! To je naviještao Isus Krist, nastavili apostoli, pa biskupi i svećenici. To svjedoči cijela Crkva.

I mi smo ta Crkva koja na ovom dijelu Europe, često žalosne Europe, na ovom dijelu naše domovine mora svjedočiti civilizaciju Evanđelja; civilizaciju ljubavi. Zato apeliram na hrvatsku Vladu, na naše branitelje i osloboditelje da budu zaštitnici prava svakoga čovjeka, svakoga građanina Hrvatske, bilo koje nacionalne i vjerske pripadnosti, da se svaki osjeća sigurnim, slobodnim i raspoloženim da sa svim građanima pošteno i časno surađuje u izgradnji boljega svijeta na tlu naše lijepe domovine.

Zahvalan našim braniteljima i našoj policiji za tu zaštitu čovjeka i njegovih prava, sve povjeravam zaštiti Božjoj po zagovoru Bezgrešne Bogorodice, da ona moli za nas da nam Isus Krist, Knez Mira, udijeli konačan, siguran i pravedan mir u lijepoj našoj domovini!

Izvor: bitno.net

In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 5. KOLOVOZA 2023.

MISNA ČITANJA – 5. KOLOVOZA 2023.

Herod posla odrubiti glavu Ivanu. Dođu Ivanovi učenici i jave Isusu.

XVII. tjedan kroz godinu

Subota, 5. 08. 2023.

ili: Posvećenje bazilike svete Marije Velike

Svagdan

ČITANJA:
Lev 25,1.8-17; Ps 67,2-3.5.7-8; Mt 14,1-12

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Nives, Snježana, Osvald, Kasijan

NAPOMENA:
▪ U Republici Hrvatskoj državni blagdan: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, neradni dan.

Prvo čitanje:

Jubilejske, oprosne godine neka se svatko vrati na svoju očevinu.

Čitanje Knjige Levitskoga zakonika

Gospodin reče Mojsiju na Sinajskom brdu: »Nabroj sedam subotnih godina, sedam puta sedam godina. Sedam subotnih godina iznosit će ti četrdeset devet godina. A onda zaori u trublju! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trublju širom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobođenje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! Ta pedesetgodišnjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte žeti što samo od sebe uzraste niti berite grožđa s neobrezane loze. Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim što njiva donese od sebe.«

»Te Jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju očevinu. Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi štete svome bratu! Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbivši samo broj godina poslije jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina. Što više godina, više i cijenu povisi; što manje godina, neka je i cijena manja. Jer, ono što ti on prodaje jest broj ljetina. Neka nitko od vas ne nanosi štete svome sunarodnjaku, nego se boj Boga svoga! Jer ja sam Gospodin, Bog vaš.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 67, 2-3.5.7-8

Pripjev:

Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Zemlja plodom urodila!
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Evanđelje:

Mt 14, 1-12

Herod posla odrubiti glavu Ivanu. Dođu Ivanovi učenici i jave Isusu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa pa reče svojim slugama: »To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. Jer Ivan mu govoraše: »Ne smiješ je imati!« Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. Zato se zakle dati joj što god zaište. A ona nagovorena od matere: »Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.

A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

In Molitve

Molitva arškog župnika: Ljubim te, Gospodine, i jedina milost za koju te molim jest da te ljubim vječno!

Molitva arškog župnika: Ljubim te, Gospodine, i jedina milost za koju te molim jest da te ljubim vječno!

Snažna molitva svetog Ivana Marije Vianneya, jednostavnog župnika čiji je život bio ispunjen ljubavlju prema Kristu!

Ljubim te, Bože moj!

Moja je jedina želja ljubit Tebe,

sve do posljednjega daha mojega života.

Ljubim te, Gospodine,

i jedina milost za koju te molim

jest, da te ljubim vječno!

Bože moj,

ako moj jezik ne može reći

u svim trenucima da te ljubim,

želim da ti moje srce to ponavlja,

koliko god puta dahnem.

Ljubim te, moj božanski Spasitelju

Jer si bio raspet za mene.

Ljubim te, Bože moj,

jer me držiš ovdje dolje raspeta za Tebe…

Bože moj,

kako se približavam svome kraju

iskaži mi milost da se tako povećava moja ljubav.

In Crkva u Hrvata

Biskup Glasnović mladima u Lisabonu: ‘Ne bojte se’

Biskup Glasnović mladima u Lisabonu: ‘Ne bojte se’

Mladima iz Hrvatske koji se nalaze na Svjetskom danu mladih u Lisabonu, u četvrtak 3. kolovoza katehezu je održao studentski kapelan Sveučilišta u Zagrebu don David Leskovar, a svečano euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup i predsjednik Vijeća HBK za laike Roko Glasnović, prenosi hkm.hr.

Don David mladima je govorio da je za vrijeme studija živio s braćom iz različitih zemalja, uključujući i Siriju te se prisjetio teškog ratnog razdoblja kada su njegova subraća za ljeto odlazila svome domu kako bi se „među projektilima i bombama družili s mladima“, dok je on s mladima boravio u Postirama na Braču.

Kazao je da je, nakon što mu je subrat iz Sirije javio da su teroristi ubili nekoliko njihovih mladih, išao prikazati misu za ubijene te je vidio da neki mladi tijekom euharistijskog slavlja koriste mobitele. “Zapitao sam se je li moguće da tri tisuće kilometara dalje netko drugi riskira život da bi išao na misu, a ovdje kod nas na Zapadu, misa zna biti dosadna. Prilika za surfanje i igranje igrica”, rekao je.

Dodao je da je misa postala navika, nešto na što se ide, ali se ne razumije. “Mnogi od nas sudjeluju na misi kao publika, a svećenike promatraju kao glumce i zavisno o propovijedi, ocjenjuju kakav je bio šou”, upozorio je studentski kapelan.

Euharistijsko slavlje

Biskup Glasnović na početku mise, koju je predslavio u zajedništvu sa šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem i 30-ak svećenika, pozdravio je sve okupljene. Podsjetio ih je da Krist prikazuje žrtvu za njih, ali i da oni žele prikazati svoju žrtvu.

U homiliji je potaknuo mlade da im ništa ne bude važnije od Krista te je naglasio važnost slušanja. „Mi slušamo ono što govori netko. Nekad je važno slušati i ono što ne govori“, istaknuo je dubrovački biskup.

Kazao je da naviješteno Evanđelje, koje govori o Kraljevstvu nebeskom, govori o spasenju i pravdi. “Pravda je svakome dati ono što mu treba. Svima nam treba Božje ljubavi, to iskustvo, a onda i znanje da nas Bog voli”, poručio je mladima dodavši da ljubav nije samo osjećaj, nego odluka i žrtva.

Govoreći o „prestanku ljubavi“ među supružnicima, postavio je pitanje je li bilo žrtve. “Pogledaj samo je li netko spreman žrtvovati se pa ćeš vidjeti voli li”, istaknuo je mons. Glasnović.

Osvrćući se na spomenuti evanđeoski tekst, rekao je da bi bilo loše kada bi „promašili život“ te je potaknuo mlade da ustanu i pohite poput Marije znajući da su već spašeni.

„Ne gledati sebe, nego kao Marija ustati i pohititi u gorje, u grad Judin – ići drugima, jer radost, slava, dobrota ne mogu ostati samo za mene. Ne možeš bit radostan, moraš to podijeliti, onda je to cjelina“, rekao je propovjednik.

Na kraju je naglasio da je važno prepoznati Božju volju te mladima poručio da se ne boje.

In Vijesti iz Crkve

Mladi upriličili spektakularnu dobrodošlicu Papi u Lisabonu

Mladi upriličili spektakularnu dobrodošlicu Papi u Lisabonu

U Lisabonu, u velikom parku u srcu glavnoga grada Portugala, u četvrtak, 3. kolovoza upriličena je svečanost dobrodošlice papi Franji kojom je službeno otvoren Svjetski dan mladih 2023., objavio je Vatican News.

Papa je u svom obraćanju na prvom susretu s mladima u Portugalu uputio dvije molbe mladima pristiglim iz svih dijelova svijeta: da u ovim danima dožive radost međusobnog prihvaćanja i da se otvore razgovoru s Gospodinom kako bi bili svjedoci njegove blizine. Upozorio je mlade na „vukove“ koji se skrivaju „iza osmijeha lažne dobrote“ poručivši im da se čuvaju „iluzija virtualnog“.

„Queridos jovens, boa tarde! Dragi mladi, dobra večer!“, rekao je na početku svog obraćanja mladima na svečanosti dobrodošlice 37. Svjetskog dana mladih u Parque Eduardo VII., velikoj zelenoj oazi u centru glavnoga grada Portugala. Na svečanosti se okupilo oko 500 tisuća mladih. Nakon pozdravnog obraćanja lisabonskog patrijarha, kardinala Manuela Joséa Macária do Nascimenta Clementea, mladi su bili protagonisti prvog dijela susreta uz glazbu, pjesme i koreografije, simbolično uručenje pisama Franji s brojnim pitanjima mladih o životu, vjeri i pripadnosti Crkvi. Na svečanosti otvorenja su se vijorile nebrojeni barjaci zemalja iz svih krajeva svijeta iz kojih dolaze mlade, a na pozornicu su doneseni i simboli Svjetskog dana mladih: Hodočasnički križ te Gospina slika Salus Popoli Romani.

Na susretu je pročitano Evanđelje u kojem Isus šalje svoje učenike da svima donesu navještaj Kraljevstva. Papa je zahvalio mladima što su se odazvali pozivu na sudjelovanje i istaknuo da ih je prije svega Isus pozvao da budu ovdje: „Niste ovdje slučajno. Gospodin vas je pozvao, ne samo u ove dane, nego od početka vaših dana. Da, On vas je pozvao po imenu. Čuli smo iz Riječi Božje da nas je pozvao po imenu. Pokušajte zamisliti te tri riječi napisane velikim slovima, a zatim zamislite da su zapisane u vama, u vašim srcima, kao da tvore naslov vašeg života, smisao onoga što jeste: pozvan si po imenu“.

Pozvani smo jer smo ljubljeni, nastavio je Papa. Za Boga je svaka osoba dragocjena takva kakva jest i On od svake želi učiniti remek-djelo. Svjetski dan mladih može nam pomoći prepoznati tu stvarnost, primijetio je Papa te svim mladima poželio da „ovo budu dani u kojima tvoje ime – i tvoje, i tvoje, i tvoje – preko braće i sestara mnogih jezika i naroda – vidimo mnoge zastave – koji ga prijateljski izgovaraju, odjekne kao jedna jedina vijest u povijesti, jer jedinstven je otkucaj Božjeg srca za tebe. Neka ovo budu dani u kojima ćemo u svom srcu čvrsto usaditi da smo ljubljeni takvi kakvi jesmo, a ne takvi kakvi bismo željeli biti: kakvi sad jesmo. To je polazište Svjetskog dana mladih, ali prije svega života“, rekao je Papa.

Papa Franjo je u svom obraćanju primijetio da se za Boga iza svakog imena krije jedno lice, ali da u društvu to nije uvijek slučaj. Društvene mreže, na primjer, koriste naše osobne podatke ne zato što u svakom pojedincu vide „jedinstvenu“ osobu, već u svrhu „istraživanja tržišta“. Papa pritom govori o vukovima koji se skrivaju iza lažnih i prijetvornih osmijeha, a zatim čovjeka ostavljaju samog te je upozorio: „To su iluzije virtualnog i moramo paziti da se ne damo prevariti, jer se mnoge stvarnosti koje nas privlače i obećavaju sreću kasnije pokažu onakvima kakve stvarno jesu: isprazne stvari, mjehurići od sapunice, suvišne stvari, stvari koje su beskorisne i srce ostavljaju praznim. Reći ću vam jedno: Isus nije takav, On nije takav: On ima povjerenje u tebe, vjeruje u svakog od vas, u svakog od nas jer za Isusa je svatko od nas važan, svatko od vas je važan. To je Isus“.

Prijatelji, nastavio je Sveti Otac, želim biti jasan s vama, koji ste alergični na neistine i prazne riječi: u Crkvi ima mjesta za sve – za sve! – nitko nije beskoristan, nitko nije suvišan, za sve ima mjesta. Za sve nas takve kakvi jesmo, za sve nas. Crkva je mjesto za sve. „Oče, ali ja sam puki nesretnik, nesretnica: ima li mjesta za mene?“: ima mjesta za sve, sve zajedno, za svakog pojedinog s njegovim jezikom. Neka svaki od vas, pozvao je Papa, prenosi u ovim danima „jezik Isusove ljubavi“.

Dragi mladići i djevojke, pozivam vas da razmišljate o ovoj vrlo lijepoj stvari: da nas Bog voli, Bog nas voli takve kakvi jesmo, a ne onakve kakvi bismo htjeli biti ili kakve bi društvo htjelo da budemo: takve kakvi jesmo. On nas voli s manama koje imamo, s ograničenjima koja imamo i sa željom koju imamo da idemo naprijed u životu. Bog nas zove tako: imajte povjerenje jer Bog je otac, i On je otac koji nas voli, otac koji nas ljubi. To nije baš lako i zato imamo veliku pomoć u Gospodinovoj Majci: ona je i naša Majka. Ona je naša Majka. Htio sam vam samo ovo reći: ne bojte se, hrabri budite, idite naprijed svjesni da nas štiti Božja ljubav. Bog nas voli“, poručio je Papa mladima okupljenim na svečanom otvorenju 37. Svjetskog dana mladih koji se održava u Lisabonu od 2. do 6. kolovoza.

Vatican News

In Vijesti iz Crkve

Papa ispovjedio troje mladih u Lisabonu

Papa ispovjedio troje mladih u Lisabonu

Dočekan i ispraćen pjesmom zbora mladih papa Franjo je u petak, 4. kolovoza, trećeg dana svog apostolskog pohoda Portugalu, u jutarnjim satima u Vrtu Vasco da Gama u Lisabonu podijelio sakrament pomirenja dvojici mladića i jednoj djevojci, objavio je Vatican News.

U velikom prostoru punom zelenila odvija se jedan od najznačajnijih događaja cijelog Svjetskog dana mladih: ispovijedi mladića i djevojaka. U velikom povijesnom parku postavljeno je 150 ispovjedaonica, koje su izradili mladi zatvorenici zatvora Pasos de Ferreira. Ispovjedaonice su izgrađene od recikliranog i materijala koji se može reciklirati i napravljene tako da je omogućen pristup i osobama s invaliditetom.

Papa je – prije nego će poći u Centro Social Paroquial Sao Vicente de Paulo na susret s predstavnicima nekih karitativnih i humanitarnih centara – u veliku ispovjedaonicu na otvorenom došao u invalidskim kolicima i osobno ispovjedio troje mladih: 21-godišnjeg mladića iz Španjolske, 33-godišnju Gvatemalku i 19-godišnjeg Talijana.

In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 4. KOLOVOTA 2023.

MISNA ČITANJA – 4. KOLOVOTA 2023.

Nije li ovo drvodjeljin sin? Odakle mu sve to?

XVII. tjedan kroz godinu

Petak, 4. 08. 2023.

Sv. Ivan Marija Vianney, prezbiter

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Lev 23, 1.4-11.15-16.27.34b-37; Ps 81,3-6ab.10-11ab; Mt 13,54-58

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ivan Marija Vianney, Justin, Rajner, Krescencije, Cecilija

Prvo čitanje:

Lev 23, 1.4-11.15-16.27.34b-37

Sazivat ćete blagdane Gospodnje — svete zborove.

Čitanje Knjige Levitskoga zakonika

Gospodin reče Mojsiju: »Ovo su blagdani Gospodnji — sveti zborovi — koje imate proglasiti u njihovo određeno vrijeme:

U prvom mjesecu, četrnaestoga dana, u suton, jest Pasha u čast Gospodinu; petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u čast Gospodinu — sedam dana jedite beskvasni kruh. Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva težačkog posla ne radite. Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u čast Gospodinu, a sedmoga dana neka opet bude sveti zbor; nikakva težačkog posla ne radite.«

Još Gospodin reče Mojsiju:

»Kaži Izraelcima i reci im: Kad uđete u zemlju koju vam dajem i u njoj žetvu požanjete, prvi snop svoje žetve donesite svećeniku. Neka ga on prinese kao žrtvu prikaznicu pred Gospodinom, da budete primljeni. Sutradan po suboti neka ga svećenik prinese kao žrtvu prikaznicu.«

»A počevši od sutrašnjega dana po suboti — dana u koji donesete snop za žrtvu prikaznicu — nabrojte punih sedam tjedana. Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Gospodinu novu žrtvu.«

»Povrh toga, deseti dan toga sedmoga mjeseca pada Dan pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u čast Jahvi paljenu žrtvu.«

»Od petnaestoga dana toga sedmoga mjeseca neka se sedam dana drži Blagdan sjenica u čast Gospodinu. Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva težačkog posla ne radite. Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u čast Gospodinu. Osmi dan neka vam bude sveti zbor, kada ćete u čast Gospodinu prinijeti paljenu žrtvu. To je svečani zbor; nikakva težačkog posla ne radite.«

»To su blagdani Gospodnji koje imate sazvati — sveti zborovi, određeni za prinošenje žrtava u čast Gospodinu: žrtava paljenica, prinosnica, žrtava klanica i naljevnica; svaku na njezin pravi dan.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 81, 3-6ab.10-11ab

Pripjev:

Kliknite Bogu, jakosti našoj!

Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu citru s harfom!
Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!

Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takvo je svjedočanstvo dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.

Nek ne bude u tebe drugog boga,
i ne klanjaj se bogu tuđemu!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta.

Evanđelje:

Mt 13, 54-58

Nije li ovo drvodjeljin sin? Odakle mu sve to?

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral