Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 13. KOLOVOZA 2023.

Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!

XIX. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 13. 08. 2023.

DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
1Kr 19,9a.11-13a; Ps 85,9ab.10-14; Rim 9,1-5; Mt 14,22-33

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Poncijan, Hipolit, Patricija, Maksim, Gertruda

NAPOMENA:
▪ Izostavlja se spomendan sv. Poncijana, pape i Hipolita, prezbitera i mučenika.

Prvo čitanje:

1Kr 19, 9a.11-13a

Stani u gori pred Gospodinom.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

U one dane: Dođe Ilija na Božje brdo Horeb, uđe u neku pećinu i prenoći u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 85, 9ab.10-14

Pripjev:

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.

Drugo čitanje:

Rim 9, 1-5

Htio bih ja sâm proklet biti za braću svoju.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 14, 22-33

Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Molitva mladih Gospi od Brze Pomoći

Bezgrešna Djevice, Majko Brze pomoći, molimo Te, pomozi nam da sačuvamo neokaljanu mladost.

Izmoli nam živu vjeru i nepokolebivo ufanje, nauči nas pravoj i svetoj ljubavi prema Bogu i braći ljudima.

Vodi nas i brani da se što dostojnije spremimo za onu životnu zadaću, koju je Presveto Trojstvo namijenilo svakome od nas.

Tebi, o Prečista, prikazujemo svoje radosti i tjeskobe, svoje borbe i poraze, svoje pobjede, želje i nadanja.

Primi ih, posveti i prikaži svome Sinu, Spasitelju našemu, za čitav svijet, napose za sve one, koji kao i mi žele sačuvati čistu i svetu mladost. Amen.

Zdravo Marijo…

NEBESKI SPEKTAKL Ovogodišnje Suze svetog Lovre bit će odlično vidljive

Meteorski roj Perzeida, poznatijih kao ‘suze svetog Lovre’, ove će godine maksimum aktivnosti imati u noći s 12. na 13. kolovoza, a uvjeti za promatranje bit će izvanredni s obzirom na to da Mjesec skoro uopće neće ometati vidljivost te nebeske pojave, a i vremenska prognoza je dobra.


Mjesec u noći s 12. na 13. kolovoza izlazi oko 02:30 i osvijetljen je manje od 10 posto jer ide prema mlađaku, pa neće smetati u promatranju, priopćili su u utorak iz Hrvatskog astronomskog saveza.

Prognozira se prosječna aktivnost od oko 100 meteora na sat. Najbolje vrijeme za opažanje će biti od ponoći do zore kada zviježđe Perzej bude visoko na nebu.

Astronomska društva udružena u Hrvatski astronomski savez tim povodom organiziraju razne astronomske aktivnosti jer će se osim najljepšeg meteorskog roja u godini teleskopima moći pogledati Saturn ili primjerice galaksiju u Andromedi.

Tako će promatranja biti organizirana na području: Barbana, Daruvara, Đakova, Fužina, Grobnika, Križevaca, Privlake, Rijeke, Siska, Splita i  Višnjana.

Otkud izraz ‘Suze sv. Lovre’?

Za opažanje meteora nije potrebna nikakva posebna oprema (teleskopi, dvogledi) već se meteori opažaju golim okom ležeći na tlu, a potrebno je biti barem 30 minuta u tami kako bi se oči prilagodile noćnim uvjetima.

Potrebno je pronaći mjesto što dalje od rasvjete i svjetlosnog onečišćenja i uživati u tom nebeskom spektaklu. Popis mjesta u Hrvatskoj na kojima je organizirano promatranje Suza svetog Lovre možete pronaći OVDJE.

Iz Hrvatskog astronomskog saveza apeliraju na promatrače da ne gledaju direktno u radijant (ishodišnu točku meteorskog roja) jer će tamo opaziti najmanje meteora.

Izraz “Suze sv. Lovre”, koji se često koristi kao pučki naziv za Perzeide, zapravo je postao popularan tek u zadnjih pedesetak godina, kod nas, ponajprije u Dalmaciji gdje je preuzet iz Italije.

Točnije, radi se o tome da je poznati talijanski pjesnik iz 19. stoljeća Giovanni Pascolli u pjesmi 10 Agosto opjevao godišnjicu smrti svoga oca na kojega ga podsjećaju meteori koji u to doba padaju.

Padalice, svitci, feralići…

Sveti Lovro je kršćanski mučenik kojeg su 10. kolovoza 258. godine, po legendi, spržili na rešetki, a svojim je mučiteljima tom prilikom hrabro rekao “gotov sam s ove strane, okrenite me na drugu”.

Više o svetom Lovri možete pročitati OVDJE. U starohrvatskoj astrognoziji, meteori su poznati kao zvijezde padalice, svitci, proletuše, krijesnice i feralići.

Duhovnost Reda sestara Pohoda Marijina

Sv. Ivana Franciska de Chantal je, sa sv. Franjom Saleškim, osnovala Red sestara Marijina Pohođenja. Uz nekoliko misli s. Alojzije Martinčević upoznajte samo mali dio duhovnoga bogatstva koje ove redovnice čuvaju i stvaraju svojim ustrajnim molitvama i pokorom.


“U središtu duhovnosti Sestara Pohoda Marijina nalazi se kontemplacija i nasljedovanje Isusa u njegovim poniženjima i skrovitom životu. Sv. Franjo Saleški i sv. Ivana Franciska nisu imali nakanu voditi svoje kćeri do savršenstva laganim putem. Njihovo zemaljsko hodočašće ostvaruje se u zajednici, a život u zajednici je vrelo i prilika za odricanje”, podsjeća s. M. Alojzija Martinčević iz zagrebačkog Samostana Pohoda Marijina na stranici kapele Corpus Domini.

“Svaka koja ima Božji poziv donosi sa sobom svoje sposobnosti, ali i svoje pogrješke. Za taj život traži se duh duboke poniznosti i blagosti prema bližnjemu. Dakle, cijelu duhovnost sestara Pohoda Marijina možemo sažeti u ove riječi Gospodinove: “Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca” (Mt 11,29).

Naš je Gospodin dao ovome Redu znak posebne ljubavi, kad mu je povjerio zadaću da širi pobožnost njegovome Presvetom Srcu.

Poznata su ukazanja svetoj Margareti Mariji Alacoque u samostanu u Paray-le-Monialu. Još prije tih ukazanja pisala je jedna sestra Pohoda Marijina: “Naš sveti Utemeljitelj osnovao je u Crkvi red, da časti dostojno Srce Isusa Krista u njegovim najdražim krepostima, koje su ujedno temelj pravila i konstitucija reda Pohoda Marijina. Pobožnost Presvetom Srcu divno se slaže s duhovnošću sestara Pohoda Marijina.”

Grb Reda / Foto: redovnistvo.hr

Sveti Franjo predložio je svome redu kontemplaciju i nasljedovanje utjelovljene Riječi, njegovih poniženja u skrivenom životu i na Kalvariji. Bio je potresen neizrecivom ljubavlju Oca i Sina. Govorio je: “Umirući Spasitelj nas je rodio kroz otvor svoga probodenog Srca.” Nije dakle čudno da je, tražeći grb za red Sestara Pohoda Marijina, izabrao jedno srce, probodeno dvjema strelicama i okruženo trnovim vijencem. U njega su upisana imena Isusa i Marije.

Treba zaključiti da je sveti Franjo Saleški uveo nešto novo kad je istaknuo prvenstvo ljubavi u nastojanju oko savršenstva.

U to vrijeme smatralo se savršenstvo posljedica strogoga života. Držalo se da je ta strogost svetost, a ne samo put do svetosti. Ljudi su mislili da svetost raste na uništenom tijelu. Salezijanska duhovnost odabrala je put zadovoljštine.”

Dodajmo ovome da je karizma reda Sestra Pohoda Marijina potpuno predanje Bogu i bližnjemu, koje se pokazuje u nasljedovanju Isusa Krista, u molitvi i radu. Život redovnica odvija se u klauzuri u kojoj nastoje izgraditi zajednicu ljubavi poput one u nazaretskoj obitelji, a danas u svijetu ima ukupno 150 samostana: 88 u Europi, 51 u Americi, 8 u Africi i 3 na Istoku.

Više o Redu sestara Marijina Pohoda možete saznati OVDJE.

Vidioci iz Međugorja i čudo zvijezda padalica na Brdu ukazanja

Marija Pavlović – Lunetti jednom prilikom govorila je hodočasnicima o anđelima.

marija-pavlovic-lunetti-svijeca.jpg

Na pitanje zašto toliko vremena i koji je glavni razlog da se Gospa i dalje ukazuje unatoč činjenici što se mnogi pitaju što nam to tako važno želi poručiti. Zašto je to tako? Vidjelica Marija je odgovorila sljedeće: “Uvijek kažem da nas Gospa voli i zato je ostala tako dugo ovdje s nama u želji da nas i dalje vodi putem koji svaki kršćanin treba i mora proći iako su mnogi uspavani i inertni. Jednom je papa rekao ako kršćanin nije Marijin on nije onda dobar kršćanin. Zato i želim da se zaljubite u Gospu. Sjećam se da nas je jednom Gospa pitala da joj ponudimo neko određeno vrijeme u molitvi tijekom devet uzastopnih noći, mi smo tada išli gore na Brdo Ukazanja i Ona bi nam se ukazala u 2.30 ujutro.

Na brdo smo se penjali cijelo vrijeme devetnice i to smo prikazali na Gospine nakane. Kako sam već kazala, naša Majka pojavila bi se u 2.30 ujutro, ali smo mi i ljudi koji su išli s nama ostali u zahvali za njeno ukazanje, i zato što nismo znali mnogo molitvi  odlučili smo da će svaki od nas izmoliti Oče Naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.Tako da se često znalo dogoditi da bi ostali u molitvi i do pet,šest sati ujutro.

Foto was taken from apparitionhill.tv

Na kraju  devetnice, Gospa se ukazala veoma radosna, ali najljepša stvar je bila ta da je došla u društvu mnogih anđela koji su neki od njih bili mali a neki pak veliki. Uvijek primjetimo kada Gospa dođe s anđelima i ako dolazi tužna također su i anđeli tužni, a ako je sretna njihova sreća se doima čak intenzivnijom od Njezine.To posebno vrijeme, anđeli su bili veoma sretni.Za vrijeme ukazanja svi ljudi koji su bili tada s nama kažu da su vidjeli veliki broj zvijezda padalica na nebu i zbog toga su bili uvjereni u Marijinu prisutnost. Dan nakon što smo rekli svećeniku što nam se dogodilo on nam je rekao da je dan prije bio blagdan Gospe od Anđela!

Marijini najvažnije poruke su: molitva, obraćenje i post.

gospa-nebo-zrake-sunca.jpg

Ona poziva na molitvu, ali prije svega, Ona traži obraćenje.

Gospa nas poziva da počnemo moliti tako da naši životi postanu molitva. Sjećam se kad nas je jedno vrijeme tražila da posvetimo tri sata  za Isusa a mi smo kazali: “Nije li to malo previše?” Ona se nasmijala i rekla nam:” Kada vas posjeti jedan od vaših najboljih prijatelja ne gledate na to koliko ste vremena proveli zajedno.” Tako nas Gospa poziva da se prema Isusu ponašamo kao prema najboljem prijatelju. Marijin poziv na molitvu je postupan. Prvu molitvu koju smo počeli moliti s Njom je 7 Oče Naša, 7 Zdravo Marija i 7 Slava Ocu plus jedno Apostolsko vjerovanje. I malo pomalo od nas je tražila molitvu krunice,zatim cijeli Ružarij, i potom nas je tražila da zaključimo molitvu sa svetom misom. Gospa nas ne prisiljava na molitvu; Ona nas poziva da promijenimo naše živote kroz molitvu.Njena je želja da živimo molitvu na način da naš život postane trajni susret s Bogom.Zove nas da radosno svjedočimo svojim životom. Zato, kad govorim,pokušavam prenijeti tu radost koju Ona meni pruža.Njena prisutnost ovdje u Međugorju nije iz razloga nekakve kazne ili tuge, već  zbog radosti i nade. Zato se Ona tako dugo ukazuje. Jednom prilikom, u porukama koje je davala župljanima na počecima, rekla je:” Ako bude potrebno kucati ću na vrata svakog doma,svake obitelji.” Vidim puno hodočasnika koji osjećaju potrebu za razgovorom kad su kod kuće, jer poboljšanje kvalitete vlastitog života znači poboljšanje kvalitete cijele obitelji a tako i cijeloga svijeta; i na taj način počinjemo stavljati u praksu ono što nam govori i zahtjeva od nas Sveto Pismo: biti svjetlo i sol zemlje.

Gospa nas poziva na poseban način započeti svim snagama biti Njeni radosni svjedoci.

Izvor: mysticpost/preveo i priredio:medjugorje-info.com

Fra Zvonimir Pavičić o nadbiskupu Hoseru: Bio je čovjek molitve

U nedjelju 13. kolovoza u 19 sati u crkvi sv. Jakova bit će slavljena misa zadušnica za nadbiskupa Henryka Hosera, negdašnjeg apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje, koji je preminuo 13. kolovoza prije dvije godine.

”Već sam jednom prilikom govorio, kad smo se spominjali njega i njegovog života, kako sam ja osobno tek uvidio njegovu veličinu kad smo došli na sahranu u Varšavu.

Kad smo vidjeli koliko je ljudi došlo, koliko različitih organizacija, skupina ljudi, kad su govorili o njegovu životu, kad su čitali njegov životopis, gdje je sve bio, što je sve proživio, što je sve činio… Tek sam tada uvidio koliko je velik uistinu bio taj čovjek.

A s nama dok je bio, osjećali smo ga kao svoga, bio je tako jednostavan. To je i odlika velikih ljudi da su jako jednostavni i pristupačni drugima.

Što reći o njemu? Uistinu je bio jedan dobar pastir, brižan pastir. Sjećam se tih njegovih prvih dana u Međugorju, prvog dolaska pa onda drugog konačnog dolaska kao apostolski vizitator. Uistinu je to bilo jedno blagoslovljeno vrijeme.

Nama koji smo bili malo i pod stresom, prepadnuti, koji nismo znali što očekivati, što će biti, kako će sada nastaviti Međugorje i sve ono što smo dotad činili…

On je s takvom jednostavnošću nas prihvatio i vodio kasnije i slušao, s nama se sastajao, imali smo sastanke na kojima smo se dogovarali što i kako raditi. Promatrao je sve. Redovito je bio na večernjem molitvenom programu, na klanjanjima. Ljudi ga se još uvijek prisjećaju kako kleči na oltaru iza Presvetog”, kazao je fra Zvonimir Pavičić o nadbiskupu Hoseru naglašavajući kako je bio čovjek molitve.

”Mislim da je najviše volio večernji molitveni program. Često je bio tu, sjećam se iz početka. Ja sam bio đakon, kasnije i svećenik, kad bi on došao na klanjanje, imao bih određenu tremu – nadbiskup je tu, sluša sada što ću ja reći.

Sjećam se i kako bi on pohvalio svaki put nakon molitvenog programa. Uvijek bi rekao kako vidi naš rad, kako naporno radimo i kako je zahvalan.

Stvarno je vrednovao to što radimo. Mi smo ga osjećali kao svoga. Bio je jedan od nas, volio je družiti se s nama. S nama je bio na objedima ili ovako i na proslavama, na druženjima nekim. Rado nas je zvao, čak je znao i nas mlađe franjevce koji smo tu bili na službi pozvati da odemo negdje na neki izlet, na neki ručak, tako da smo s njim isto znali provesti vrijeme, da tako kažem neslužbeno vrijeme. Bio je čovjek koji je volio ljude, susretati se s ljudima, razgovarati, šaliti se… Lijepo je bilo s njim živjeti”, kazao ej fra Zvonimir Pavičić, dodajući kako će misu zadušnicu za mons. Hosera predslaviti njegov nasljednik nadbiskup Aldo Cavalli, a fra Zvonimir Pavičić najavio je i kako će župa Međugorje organizirati i hodočašće u Varšavu na grob nadbiskupa Hosera.

Papa Franjo mons. Hosera imenovao je 31. svibnja 2018. godine apostolskim vizitatorom za župu Međugorje, a mons. Hoser je preminuo 13. kolovoza 2021 u kasnim popodnevnim satima u Kliničko-bolničkom centru u Varšavi u 79. godini života, 48. godini svećenstva i u 17. godini biskupske službe.

Njegova služba bila je od povijesnog značenja za Međugorje, a njegov rad i susreti sa župljanima i hodočasnicima ostat će uvijek u lijepoj sjećanju.

Grob nadbiskupa Henryka Hosera u kripti varšavsko-praške katedrale FOTO: ICMM

U subotu 12.kolovoza navršava se godinu dana kada je na temeljima stare župne crkve u Međugorju blagoslovljena Kapelica života i u njoj kip Gospe, Kraljice mira s djetetom Isusom u naručju. A sve nam je bliže i svetkovina uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo, Velika Gospa kada će mnoštvo hodočasnika posjetiti Međugorje. Fra Zvonimir Pavičić govorio je i o tome, a cijeli razgovor koji je s njim vodila Ivana Grbavac poslušajte u audiozapisu na mrežnoj stranici Radiopostaje Mir Međugorje.

Tisuće hodočasnika pristiglo na posljednji ispraćaj Majke Elvire

Više od pet tisuća ljudi prisustvovalo je na ispraćaju Majke Elvire Petrozzi, utemeljiteljice zajednice Cenacolo iz Saluzza, koja je umrla prošle srijede, 2. kolovoza, u 86. godini života.

Nazočila je i Vicka Ivanković

Stotine je ljudi s raznih strana svijeta pristiglo do mjesta Cenacola pješice ili autobusom kako bi se oprostili od Majke Elvire. Nakon dvosatnog svjedočenja mladića Cenacola i sestara milosrdnica kako bi se prisjetili lika Elvire, započela je misa koju je predvodio monsinjor Cristiano Bodo, biskup Saluzza.

Koncelebriralo je preko stotinu svećenika. Nazočili su i mnogi biskupi i kardinali, uključujući biskupa emeritusa biskupije Saluzzo Giuseppea Guerrinija, biskupa Cunea Piera Delbosca, Piera Delbosca, kardinala i nadbiskupa Vercellija Marca Arnolfa, kardinala Jaumea Pujola Balcellsa, nadbiskupa Terragone i biskupa iz Alicantea José Ignacio Munilla Aguirre, prenosi La Stanpa.

Nazočna je bila i Vicka Ivanković, jedna od međugorskih vidjelica, mjesta vjere za koje je majka Elvira bila posebno vezana.

Sprovod kao slavlje života, a ne tragedija smrti

”Kad vam kažu: ‘Elvira je umrla!’, vi morate pjevati, plesati, slaviti… jer ja sam živa! Jao vama ako kažete: ‘Jadna ona…’ Ne, nema ‘jadna!’
Idem sasvim mirna i sretna, pjevajući, već pjevam! Preda mnom će se rastvoriti nešto ogromno… život ne umire!”, govorila je Majka Elvira.

Kao što je i sama htjela njezin sprovod bio je susret života, a ne smrti, pobjeda Uskrsnulog Isusa Krista:

Vjernici su pjevali i plesali, kao da smrt majke nije samo žalost i gubitak. Njezin sprovod pokazao je da smrt nije kraj. Na pozornici su se izmjenjivala svjedočanstva, uz suze i priče o ponoru i ponovnom rođenju. Pročitano je i pismo iz Vatikana, u kojem je papa Franjo podsjetio na Elvirino hrabro svjedočanstvo vjere, na njezin uzoran rad prema tolikim mladima kojima je bila potrebna pomoć.

Svi ti mladi ljudi su bili ovdje, među narodom, u prisutnosti svojih najbližih koji su ih nekada na ovo mjesto predali potpuno uništene od pakla droge i ovisnosti.

Još kao mlada djevojka osjećala je poziv za misiju spašavanja mladih

Da bi spasila mlade, Majka Elvira nije studirala, često je to ponavljala,još od svoje mladosti osjećala je poziv za ovu misiju. Govorila je da je čula vapaj mladih koji su imali potrebu biti saslušani i prihvaćeni. Nailazila je na osude i nerazumijevanje okoline, sve dok je taj poziv nije doveo gore, među ruševine stare vile pokraj Monvisa, gdje je sve započelo 1983.

I tako je preko 70 zajednica u 20 zemalja svijeta, plod one prve kuće kod Monvisa na čija su vrata kucali od svih zaboravljeni mladići moleći časnu sestru da ih pusti da uđu. Deseci tisuća mladih izliječili su se od ponora ovisnosti, piše Avvenire.it.

”Draga majko, cijeli život ne bi bio dovoljan da ti se zahvalim. Danas nas je tisuće ovdje da ti izrazimo zahvalnost, hvala vam jer ćete biti ovdje zauvijek, jer stvari Božje su vječne” ponavljao je don Stefano Aragno, koji je posljednjih godina nastavljao misiju Majke Elvire. Ganut prisjećao se posljednjih vrlo teških godina bolesti koja je časnu sestru lišila čak i mogućnosti govora: ”I dalje si imala onaj osmijeh, koji je uvijek bio znak tvoje snage”, rekao je don Stefano.

Pokopana u via Pagno

Tijelo Majke Elvire pokopano je 11.8. u kapelici kuće za formaciju Sestara Cenacola, u via Pagno, ujutro, na kraju hodočasničkog puta koji je prolazio kroz grad Saluzzo. Lijes je krenuo u 8.45 od Cenacola, nošen na ramenima mladića Zajednice i zaustavio se u crkvenom dvorištu katedrale u Saluzzu u 9.30.

MISNA ČITANJA – 12. KOLOVOZA 2023.

Ako imadnete vjere, ništa vam ne će biti nemoguće.

XVIII. tjedan kroz godinu

Subota, 12. 08. 2023.

ili: Sv. Ivana Franciska de Chantal, redovnica

Svagdan

ČITANJA:
Pnz 6,4-13; Ps 18,2-4.47.51ab; Mt 17,14-20

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Ivana Franciska de Chantal, Francika, Franjka, Sebastijan, Lela, Inocent

Prvo čitanje:

Pnz 6, 4-13

Ljubi Gospodina, svim srcem svojim.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu: »Čuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispisi ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!«

»A kad te Gospodin, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim očima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je tebi dati – u velike i lijepe gradove, kojih nisi zidao; u kuće pune svakog dobra, kojih nisi punio; na iskopane studence, kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike, kojih nisi sadio — i sit se najedeš: pazi da ne zaboraviš Gospodina, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Boj se Gospodina, Boga svoga; njemu služi; njegovim imenom prisezi.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 18, 2-4.47.51ab

Pripjev:

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;

Bože moj, pećino moja, kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna
i od dušmana bit ću izbavljen.
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 17, 14-20

Ako imadnete vjere, ništa vam neće biti nemoguće.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Pristupi Isusu neki čovjek, padne pred njim na koljena i reče: »Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti.« A Isus odgovori: »O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!« I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa.

Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: »Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?« Kaže im: »Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

MISNA ČITANJA – 11. KOLOVOZA 2023.

Što će čovjek dati u zamjenu za svoj život?

XVIII. tjedan kroz godinu

Petak, 11. 08. 2023.

Sv. Klara Asiška, djevica

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Pnz 4,32-40; Ps 77,12-16.21; Mt 16,24-28

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Klara, Jasna, Jasminka, Suzana

Prvo čitanje:

Pnz 4, 32-40

Ljubio je očeve tvoje i izabrao poslije njih njihovo potomstvo.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu: »Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad s jednoga kraja nebesa do drugoga bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?«

»Tebi je to pokazano, da znaš da je Gospodin pravi Bog i da nema drugoga osim njega. S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouči; dopustio ti je da vidiš njegov veliki oganj na’ zemlji; i isred ognja čuo si njegove riječi. Zbog toga što je ljubio očeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on sam izveo te iz Egipta svojom silnom moći; ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jače od tebe, da te dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u baštinu, kao što je i danas. Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: »Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji — drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas, da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 77, 12-16.21

Pripjev:

Spominjem se djela Gospodnjih.

Spominjem se djela Gospodnjih,
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
Promatram sva djela tvoja,
razmatram ono što si učinio.

Svet je tvoj put, o Bože:
koji je bog tako velik kao Bog naš?
Ti si Bog koji čudesa stvaraš,
na pucima si pokazao silu svoju.
Mišicom si izbavio narod svoj,
sinove Jakovljeve i Josipove.
Ti si svoj narod vodio kao stado
rukama Mojsija i Arona.

Evanđelje:

Mt 16, 24-28

Što će čovjek dati u zamjenu za svoj život?

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«

»Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

„Lebdeća hostija“ – euharistijsko čudo blažene Imelde Lambertini

Čudo koje se dogodilo u 14. stoljeću u nazočnosti mnogih svjedoka uključeno je u postupak beatifikacije malene Magdalene Imelde Lambertini. Ova je djevojčica od vrlo nježne dobi izgarala od želje za Euharistijskim Isusom i čim joj je Gospodinov Euharistijski duh preplavio srce, njezina čista duša odletjela je u Nebo, u slavu doma Očeva.


Na uočnicu svetkovine Uzašašća Gospodinova, 12. svibnja 1333. godine, zbilo se čudo „lebdeće hostije“ kojemu su prisustvovali brojni svjedoci. Posvećena je hostija, izdignuvši se iznad ciborija, lebdjela zrakom sve do djevojčice koja je izgarala od želje za Prvom pričešću. Iznimnu priču iz njezina kratkog života donosi Aleteia.

Čudo koje se dogodilo u 14. stoljeću u nazočnosti mnogih svjedoka uključeno je u postupak beatifikacije malene Magdalene Imelde Lambertini. Ova je djevojčica od vrlo nježne dobi izgarala od želje za Euharistijskim Isusom.

Rođena je 1320. godine u Bologni, a u dobi od 9 godina imućni roditelji poslali su je na poduku dominikanskim redovnicama u Val di Pietra u Bologni. Imelda je ubrzo počela moliti kapelana za dopuštenje kako bi primila Prvu svetu pričest.

Svećenik joj se gotovo nasmijao, rekavši: „Djevojčice, imaš tek 9 godina! Da bi primila Presveto Tijelo Kristovo, moraš napuniti 14 godina.“

No djevojčica je odgovorila: „Volim Euharistijskog Isusa, srce mi gori od želje da ga što prije primim u Euharistiji.“ I sestre su je pokušale odgovoriti, no malena je Imelda inzistirala do te mjere da ju je kapelan morao ozbiljno ukoriti.

Bl. Imelda Lambertini / Foto: Nashville Dominican

Euharistijsko čudo

U predvečerje Uzašašća 12. svibnja 1333. godine Imelda je, kao i obično, došla na svetu misu. U trenutku pričesti stala je u podnožje oltara i čim ju je predslavitelj ugledao, neuljudnom gestom prema onome tko želi primiti Tijelo Kristovo, dao joj je znak da ode, ali djevojčica se nije pomaknula. U tom se trenutku dogodilo nešto izvanredno.

Kapelan se spustio oltarskim stubama podijeliti pričest, no prva hostija koju je primio među prste umakla mu je iz ruke, visoko se uzdigla lepršajući poput leptira, a zatim je postala blistava i nakon kretanja zaustavila se iznad Imelde, tada već gotovo dvanaestogodišnjakinje.

Zapanjeni svećenik ovu je čudesnu manifestaciju doživio kao znak Gospodinove volje. Stoga je prišao Imeldi, obavijenoj svjetlošću Euharistijskog Tijela i zamolio Euharistijskog Isusa da se vrati u uobičajeno stanje hostije.

Kad se hostija spustila na pliticu, stavio ju je na Imeldin jezik. Djevojčica je grčevito čekala taj trenutak i čim joj je Gospodinov Euharistijski duh preplavio srce, njezina čista duša odletjela je u Nebo, u slavu doma Očeva.

Papa Lav XII.  1826. godine uvrstio je Imeldu u popis blaženika Katoličke Crkve, a papa Pio X. imenovao ju je zaštitnicom prvopričesnika.

Bl. Imelda Lambertini / Foto: Nashville Dominican

Izvor: hkm.hr

Pin It