Author

FMteam

Browsing

Molitve svetom Judi Tadeju, pomoćniku u beznadnim slučajevima

Posvetna molitva svetom Judi Tadeju

Budi pozdravljen, o sveti Juda Tadeju, rođače Isusa Krista, neumorni navjestitelju Radosne vijesti i slavni mučeniče! Danas se tebi i tvom moćnom zagovoru utječem i odabirem te za svog zaštitnika i zagovornika. Želim tvoj slavni primjer slijediti. Uzmi me pod svoju moćnu zaštitu i budi moj zagovornik kod Boga. Izmoli mi od Boga postojanu vjeru, nadu i ljubav. Pomozi i zaštiti me u opasnostima duše i tijela, daj da postojano podnosim sve poteškoće na veću slavu Božju i za svoj vječni spas. Molim te zaštiti me od malodušnosti i ogorčenosti i izmoli mi od Boga milost i blagoslov za sve moje potrebe, a osobito snagu da ustrajem na Božjem putu i na koncu stignem u vječnost, te s tobom i svim svetima hvalim, slavim i častim Boga. Amen.

Molitva u teškim trenucima

Sveti Juda Tadeju, rođače Isusa Krista, slavni apostole i mučeniče, divan zbog svojih kreposti i čudesnih djela, vjerni i hitri zagovorniče sviju koji te štuju i u te se pouzdavaju.

Ti si veliki zaštitnik i pomoćnik u preteškim potrebama, zato dolazim k tebi i vapijem ti iz dubine srca svoga, priteci mi u pomoć svojim moćnim zagovorom, jer tebe je dobri Bog odlikova, udijelivši ti moć da pomogneš svima koji su već gotovo izgubili svaku nadu i pali u očaj. Svrni stoga svoj pogled i na mene, jer mi je život posut križevima, dani su mi puni tuge, a u srce mi se slilo more boli. Svi su mi putevi trnjem posuti i ne prođe gotovo ni časak mog života, koji ne bi bio svjedokom mojih uzdisaja i suza. Uz to mi duh tako često uranja u turobne misli, a tjeskoba, malodušje i nepouzdanje, pače često i sam očaj prijete da mi obuzmu dušu. Pa mi se onda čini kao da u meni iščezava pouzdanje u providnost, a vjera kao da se uskolebala u mom srcu. Sapet tim raspoloženjem, pričinja mi se kao da sam odasvud okružen tminom.

Ne ostavi me i ne zapusti me, sveti moj zaštitniče, u ovom teškom i očajnom stanju. Daj, pohiti da mi pomogneš! No ako je na veću proslavu Božju i na spas moje duše da ovaj teški križ i dalje nosim, pa da me snađu možda još i veće kušnje, isprosi mi od dobrog nebeskog Oca jakosti, da sve njemu za ljubav primim te strpljivo i odano podnesem, da tako po patnji sebe posvetim, Boga proslavim i dušu svoju spasim. Amen.

Molitva svetom Judi Tadeju u vjerskoj sumnji

O sveti Juda Tadeju, ti si neumorno širio radosnu vijest, neuke si privodio k istini, slabe učvršćivao u vjeri i napokon umro mučeničkom smrću. Molim te, ojačaj moju vjeru, rasprši moje sumnje, odagnaj od mene vjerski nehaj; daj da se odlučno borim i hrabro odolim svim neprijateljskim navalama i kušnjama, te slijedim tvoj primjer u životu i u smrti i tako proslavim Boga ovdje na zemlji i u vječnosti. Amen.

Papina molitva na završetku molitve za mir u Vatikanu

Papa Franjo uputio je na kraju molitve za mir u bazilici Sv. Petra u Vatikanu u petak, 27. listopada molitvu koju prenosimo u cijelosti.


MOLITVA SVETOGA OCA

Na završetku molitvene ure Pacem in terris

27. listopada 2023.

Marijo, svrni svoj pogled na nas! Ovdje smo pred tobom. Ti si Majka, poznaješ naše borbe i naše rane. Ti, Kraljice mira, trpiš s nama i za nas, gledajući svoju djecu mučenu kušnjom sukobâ, obuzetu tjeskobom ratova koji razdiru svijet.

U ovom času tame uranjamo u tvoje svijetle oči i povjeravamo se tvome srcu, osjetljivom na naše probleme. Njemu su itekako znani nemiri i strahovi: kolike li tjeskobe kad nije bilo mjesta za Isusa u konačištu, koliki strah kad ste morali brzo pobjeći u Egipat zato što ga je Herod htio ubiti, kolika tjeskoba kad ste ga izgubili u hramu! Ali ti si u kušnjama bila hrabra i odvažna: pouzdala si se u Boga i na strepnju odgovorila brigom, na strah ljubavlju, na tjeskobu prinošenjem. Majko, nisi uzmicala, nego si u odlučujućim trenucima preuzela inicijativu: pohitala si Elizabeti, na svadbi u Kani postigla si da Isus učini prvo čudo, u Dvorani Posljednje večere si držala učenike ujedinjenima. A kad ti je na Kalvariji mač boli probio dušu, Ti si, ženo ponizna i snažna, noć boli protkala uskrsnom nadom.

Sada, Majko, ponovno preuzmi inicijativu, ponovno se zauzmi za nas, u ovim vremenima rastrganim sukobima i razorenima oružjem. Svrni svoj milosrdni pogled na ljudsku obitelj, koja je izgubila put mira, koja je više voljela Kajina nego Abela te, gubeći osjećaj bratstva, ne pronalazi ozračje doma. Zagovaraj naš svijet u opasnosti i nemiru. Nauči nas prihvaćati i čuvati život – svaki ljudski život! – i odbaciti bezumlje rata koji sije smrt i zatire budućnost.

Marijo, mnogo si nam puta izišla ususret, tražeći molitvu i pokoru. Mi smo se, međutim, poneseni svojim potrebama i rastreseni mnogim svjetovnim interesima, oglušili na tvoje pozive. Ali ti, koja nas ljubiš, nemoj se umoriti od nas, Majko. Uzmi nas za ruku, uzmi nas za ruku, vodi nas obraćenju, daj da Boga iznova stavimo na prvo mjesto. Pomozi nam čuvati jedinstvo u Crkvi i biti tvorci zajedništva u svijetu. Podsjeti nas na važnost naše uloge, daj da se osjećamo odgovornima za mir, pozvanima na molitvu i klanjanje, na zagovor i da dajemo zadovoljštinu za cijeli ljudski rod.

Majko, sami to nećemo moći, bez tvoga Sina ne možemo ništa. Ali ti nas vraćaš Isusu koji je naš mir. Stoga, Majko Božja i Majko naša, tebi dolazimo, tvome se bezgrješnom Srcu utječemo. Milosrđe zazivamo, Majko milosrđa, mir zazivamo, Kraljice mira! Protresi duše onih koji su zarobljeni mržnjom, obrati one koji potiču i raspiruju sukobe. Otri suzu s dječjih lica – to silno trebamo! – pomozi samima i starijim osobama, podrži ranjene i bolesne, zaštiti one koji su morali napustiti svoju zemlju i svoje najmilije, utješi obeshrabrene, ponovno probudi nadu.

Tebi zauvijek povjeravamo i posvećujemo svoje živote, svaku strunu našeg bića, ono što imamo i što jesmo. Tebi posvećujemo Crkvu da, svjedočeći svijetu Isusovu ljubav, bude znak sloge i oruđe mira. Tebi posvećujemo naš svijet, posebno ti posvećujemo zemlje i regije u ratu.

Ti, Zoro spasenja, otvori bljeske svjetla u tmini sukobâ. Ti, prebivalište Duha Svetoga, nadahni putove mira vođama naroda. Ti, Gospo svih naroda, pomiri svoju djecu, zavedenu zlom, zaslijepljenu moći i mržnjom. Ti, koja si svakom blizu, približi nas jedne drugima. Ti, koja imaš milosrđa za sve, uči nas brinuti se za druge. Ti, koja otkrivaš nježnost Gospodnju, učini nas svjedocima njegove utjehe. Ti, Kraljice mira, ulij Božji sklad u naša srca. Amen.

SVETAC DANA – SVETI ŠIMUN I JUDA TADEJ

Apostoli Šimun i Juda Tadej tj. njihov blagdan daje nam ovu pouku: “Zajedništvo u Kristovoj ljubavi traži i zajedništvo u patnji. Apostoli su to u svom životu iskusili i ostvarili. Njihovo je zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo okrunjeno njihovim zajedništvom trpljenja u mučeništvu. To od njih moramo i mi naučiti.”


Apostole možemo smatrati veoma povlaštenim ljudima jer su kroz tri godine bili u Isusovoj blizini. On im je bio učitelj i prijatelj, s njim su mogli razgovarati, promatrali su primjer njegova života, trajno su doživljavali najdragocjenije duhovno iskustvo. Ono što je njima dano, dano je i nama samo na jedan drugi način. I mi možemo na jedan duhovan, mističan, kontemplativan način boraviti u Isusovoj blizini, biti trajno povezani s njime, proživljavati pojedine tajne i događaje iz njegova života. Slavljenje blagdana apostola može nam pomoći u tome, može u nama buditi želju da i mi Isusa slijedimo izbliza.

Novozavjetni spisi dosta nas škrto obavještavaju o dvojici apostola koje danas slavimo. Šimuna spominju u četiri apostolske liste. Matej i Marko nazivaju ga Kananejcem, dok ga sv. Luka naziva Revniteljem. To ime s velikom vjerojatnošću govori da je Šimun nekoć bio pristalica fanatične antirimske stranke zelotâ, govori da je vatreno ljubio svoj židovski narod i da je trpio što je taj narod na svome zemljištu bio pod tuđinskom okupacijom ne imajući svoje vlastite države. U to se trpljenje baš i nije tako teško uživjeti jer svaki zdrav i normalan čovjek ljubi svoj narod te želi da živi u slobodi, u svojoj vlastitoj državi.

Prema legendi, obojica su apostola pretrpjela okrutnu mučeničku smrt. Bili su prepiljeni. U likovnoj umjetnosti Šimun se stoga obično prikazuje s pilom, a štuju ga kao svoga zaštitnika drvosječe.

Origen, veliki autoritet za poznavanje Svetoga pisma, u svome Komentaru Poslanici Rimljanima drži da je Juda Tadej ista ličnost s Judom Jakovljevim. Jakovljevim ga naziva sv. Luka, a Tadejom sv. Matej i sv. Marko. Sv. Ivan ga naziva Juda “ne onaj Iškariotski”. Taj je Juda postavio Isusu pitanje: »Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu?« (14,22). Isus mu je na to pitanje odgovorio:

»Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla. – Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh« (Iv 14,23–26).

Zahvaljujući pitanju Jude Tadeja dobili smo od Isusa tako lijep odgovor, pun pouke, utjehe i nade za svakoga od nas. Taj odgovor izriče bit nasljedovanja Isusa Krista. Nasljedovanje se očituje u ljubavi, a ljubav ostvaruje i dokazuje u čuvanju i obdržavanju svega onoga što nas je Isus učio i što nam je rekao.

Sv. Judi Tadeju zahvaljujemo i jednu posve kratku poslanicu koja je uvrštena u knjige Svetoga pisma Novoga zavjeta. On je počinje ovako: “Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev.” Iz toga zaključujemo da je bio brat apostola sv. Jakova Mlađega, koji je također napisao jednu poslanicu.

U uvodu i napomenama hrvatskoga prijevoda i izdanja Biblije iz god. 1968. čitamo: “Zacijelo je Juda, poslije smrti brata Jakova, god. 62. nastupio u njegovo ime i s njegovim autoritetom da vjernike upozori na opasnost novih strujanja i zastranjenja u mladom kršćanstvu. Njegov kratki napis sav plamti živošću, jetkošću, energičnošću; odmah prelazi u polemiku i izravnim nagovorom prijeti onima koji promiču krivovjeran nauk i slobodarstvo u moralnom životu. Teško je točno odrediti o kakvim je strujanjima riječ. Bit će to preteče gnostičkih strujanja s kojima će se kršćanstvo boriti od kraja I. stoljeća pa dalje. Pisac nastupa s duhom i rječnikom kojim su se u Starom zavjetu proroci borili protiv lažnih proroka. Iskorištava i izvanbiblijske židovske spise, kao što su Uznesenje Mojsijevo i Knjiga Henokova, te iz navedenih odlomaka izvodi moralnu pouku kako je to bio običaj u sinagoškom moralnom propovjedništvu. Poslanica završava svečanom doksologijom – pohvalnicom Bogu. To upućuje na zaključak da je čitav napis sastavljen više kao propovijed nego kao poslanica te nam tako daje da osjetimo prakršćanske propovijedi.”

Štovanju su sv. Jude Tadeja pridonijele Objave svete Brigite u kojima je Gospodin potiče da s pouzdanjem zaziva toga apostola. U XVIII. stoljeću štovanje je tog apostola postalo veoma popularno u Austriji, a još više u Poljskoj, gdje i danas tolike osobe nose ime Taddeusz. Slavni poljski pjesnik Mickiewicz dao je i svom velikom pjevu naslov Pan Taddeusz, što znači Gospodin Tadija.

Iz Austrije se štovanje sv. Jude Tadeja proširilo i po Hrvatskoj. Vjernici ga naročito rado zazivaju u pomoć u bezizlaznim situacijama. Uz blagdan svetih apostola Šimuna i Jude Pius Parsch daje nam ovu pouku: “Zajedništvo u Kristovoj ljubavi traži i zajedništvo u patnji. Apostoli su to u svom životu iskusili i ostvarili. Njihovo je zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo okrunjeno njihovim zajedništvom trpljenja u mučeništvu. To od njih moramo i mi naučiti.”

Molitva: Bože, ti si nas po blaženim apostolima priveo spoznanju svoga imena. Zagovorom svetoga Šimuna i Jude Tadeja nek Crkva tvoja neprestano raste pristupom novih vjernika. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 28. LISTOPADA 2023.

Između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima.

XXIX. tjedan kroz godinu

Subota, 28. 10. 2023.

SV. ŠIMUN I JUDA, apostoli

Blagdan

ČITANJA:
vl.: Ef 2,19-22; Ps 19,2-5; Lk 6,12-19

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Šimun, Juda Tadej, Tadija, Tada, Siniša, Sabina, German

Prvo čitanje:

Ef 2, 19-22

Nazidani na temelju apostola.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo!

Više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 19, 2-5

Pripjev:

Po svoj zemlji razliježe se jeka njihova.

Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.

Evanđelje:

Lk 6, 12-19

Između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane iziđe Isus na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.

Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I koje su mučili nečisti dusi, ozdravljahu. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. SABINA RIMSKA

Sveta Sabina se prikazuje s knjigom, palmom i krunom. Pobožni je puk zaziva kako bi od Gospodina isprosio: dar molitve, budnosti, mrtvenja te upornosti i ustrajnosti u vjeri i dobru, po uzoru na njezin život


Sveta Sabina je rimska patricija koja je ubijena 29. kolovoza 120. godine. Odrubljena joj je glava od neprijatelja vjere. Postoji svjedočanstvo o njezinu mučeništvu – “Passio”. Tu se govori kako je bila plemenita poganka, supruga senatora Valentina, koja se na kršćanstvo obratila zahvaljujući utjecaju svoje sluškinje Serapije. S njom bi noću odlazila u katakombe, gdje su se kršćani potajice okupljali; to je bilo jedino slobodno mjesto za kršćansko bogoslužje.

Kada je Serapija uhićena i pogubljena i Sabina je otkrivena i sama podnijela mučeništvo. Zemni ostaci ovih dviju mučenica, zajedno s mučenicama Aleksandre, Evencije i Teodule, nalaze se u bazilici svete Sabine na Aventinu. Tu je baziliku podigao 425. godine Petar Ilirski. Sveti Dominik je ondje utemeljio svoj Red propovjednika 1219. godine. Još se uvijek može vidjeti njegova ćelija pretvorena u kapelicu. U klaustru samostana je drvo naranče koje je ovaj svetac zasadio prigodom utemeljenja svoga reda.

Sveta Sabina se prikazuje s knjigom, palmom i krunom. Pobožni je puk zaziva kako bi od Gospodina isprosio: dar molitve, budnosti, mrtvenja te upornosti i ustrajnosti u vjeri i dobru, po uzoru na njezin život, koji je bio znak potpune pripadnosti Bogu.

Njezin se spomendan slavi 27. listopada, jer 29. kolovoza slavimo Glavosijek Ivana Krstitelja.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 27. LISTOPADA 2023.

Lice zemlje i neba umijete rasuditi. Kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?

XXIX. tjedan kroz godinu

Petak, 27. 10. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Rim 7,18-25a; Ps 119,66.68.76-77.93-94; Lk 12,54-59

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Namat, Bartol, Bartolomej, Bare, Flor, Florijan

NAPOMENA:
▪ Pulska biskupija: Sv. Flor, spomendan.

Prvo čitanje:

Rim 7, 18-25a

Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio — to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

Nalazim dakle ovaj zakon: Kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 119, 66.68.76-77.93-94

Pripjev:

Nauči me, Gospodine, pravilima svojim.

Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.

Ti si tako dobar i dobrostiv:
nauči me pravilima svojim.

Tvoja ljubav neki mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.

Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer Zakon tvoj moja je naslada.

Naredaba tvojih neću zaboravit dovijeka,
jer po njima ti me oživljavaš.

Tvoj sam, Gospodine: spasi me,
jer tvoje ja ištem naredbe.

Evanđelje:

Lk 12, 54-39

Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: ‘Kiša će!’ I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: ‘Bit će vrućine!’ I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?«

»Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Više od 500 hodočasnika iz Austrije u Međugorju obnovilo posvetu Blaženoj Djevici Mariji

Na samom kraju mjeseca listopada, mjeseca koji je na poseban način posvećen Blaženoj Djevici Mariji i molitvi krunice, u Međugorju se nalaze brojni strani hodočasnici iz Francuske, Indije, Španjolske, Poljske, Italije, SAD-a, Irske, iz zemalja Južne Amerike… a posebno je vidljiv i veliki broj hodočasnika koji je stigao iz Austrije. Tako se ovih dana u Međugorju nalazi nekoliko stotina hodočasnika iz Austrije, a njihov broj će u idućim danima još više porasti. Kako su nam kazali, svaki njihov dolazak u Međugorje je blagoslovljen i pun milosti, ali ovaj sada je poseban. Naime, 26. listopada je Dan državnosti Republike Austrije, a hodočasnici iz Austrije na ovaj datum već 15-ak godina dolaze u Međugorje u većem broju kako bi proslavili Dan državnosti Republike Austrije, kako bi slavili svetu misu toga dana, ali i kako bi obnovili posvetu svoga naroda Blaženoj Djevici Mariji.

Tako je više od 500 hodočasnika jutros u 9 sati u prepunoj crkvi sv. Jakova u Međugorju slavilo svetu misu na njemačkom jeziku, a nakon svete mise, predvođeni svojim svećenicima krenuli su u procesiji prema Gospinom kipu koji se nalazi ispred crkve sv. Jakova. Pred Gospinim kipom su najprije izmolili molitve zahvale i prošnje, te zatim i posvetu Austrije i njenih stanovnika Blaženoj Djevici Mariji, a na kraju su i zapjevali nekoliko marijanskih pjesama.

„Za nas Austrijance je jako važno da smo na Dan državnosti ovdje u Međugorju. Nakon Drugog svjetskog rata Austrija je bila prva nacija koja se oslobodila od Rusije i to zahvaljujući pokretu molitve krunice. Zato je za nas jako važno da budemo ovdje u Međugorju, da se zahvaljujemo Gospi za slobodu države i za njenu veliku zaštitu kroz cijelo ovo vrijeme. Za nas Austrijance je jako važno da smo ovdje u Međugorju, da se zahvalimo za zaštitu i da također izmolimo njenu zaštitu za vrijeme koje će doći”, kazao nam je Alfred Ofner, stalni đakon iz bečke nadbiskupije.

Hodočasnici iz Austrije u Međugorju će ostati nekoliko dana gdje će svakodnevno sudjelovati na večernjem molitvenom programu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova, posjetit će međugorska brda – brdo Križevac i Brdo ukazanja, ispovjediti se u ovoj ispovjedaonici svijeta, slušati brojna svjedočanstva, a tijekom hodočašća katehezu će im održati i mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Vicka o Isusovom ukazanju: “To neću nikad zaboravit! Nešto neopisivo!”

Je li se Isus ukazao u Međugorju? Kako izgleda? Što je rekao vidiocima? 

Fra Janko Bubalo, član Hercegovačke franjevačke provincije i književnik pratio je međugorska ukazanja od njegovih samih početka. Godinama je dolazio u Međugorje ispovijedati i tako stjecao iskustva o međugorskoj duhovnosti. Kao vidljivi ishod takvoga rada bila je njegova knjiga “Tisuću susreta s Gospom u Međugorju” (1985).

Doživjela je svjetski uspjeh i bila nagrađena. U knjizi o svojim iskustvima govori vidjelica Vicka. No, uz ovaj razgovor fra Janko je razgovarao o istim stvarima i s drugim vidiocima. Na kraju je objavio samo razgovor s Vickom jer mu se činilo da je ona najsveobuhvatnije odgovorila na njegova pitanja. 

Kroz razgovor opisan u knjizi izneseni su mnogi događaji i zgode tijekom tih susreta s Gospom dok se u jednom dijelu spominju i ukazanja Isusa u Međugorju. Prema Vickinom svjedočanstvu koje datira od početaka ukazanja pa do 1985. godine, Isus se ukazao sedam ili osam puta i nikada nije dolazio bez Gospe. Od toga tri puta se ukazao kao dijete a kao odrastao jednom kao božanski lijep, kako kazuje Vicka, dok ga u ostalim ukazanjima opisuje izmučenog i krvavog. Na pitanje fra Janka je li im se Isus direktno obratio, Vicka  potvrdno odgovora.

Razgovor iz knjige-intervjua “Tisuću susreta s Gospom u Međugorju” vam donosimo u cijelosti u kojem Vicka otkriva ono što zanima podjednako i vjernike i znanstvenike – Isusov izgled.

GOSPA S ISUSOM

Fra Janko – A sad, Vicka, nešto o Gospi s Isusom. Možda malo čudno rekoh »o Gospi s Isusom«, ali kako ovdje Gospa igra glavnu vidljivu ulogu, može se to i tako reći. Ja sam mnogo puta pokušavao od vas vidjelaca, od tebe posebno, saznati da li se uz Gospu ikada i Isus pojavljivao. Pa da to i ovdje sada malo pokušamo pretresti?

Vicka – Dobro. A ja mislim da sam ja tebi o tomu već dosta govorila, ali ako ti oćeš opet nešto, pa ja što znadem…

Fra Janko – Dobro, Vicka. A bi li mi mogla reći koliko su se puta Isus i Gospa zajedno ukazali?

Vicka – Ne znam točno. Možda sedam-osam puta.

Fra Janko – Da li se Isus ukazivao kao dijete ili kao odrastao?

Vicka – I tako i tako. Dobro sam upamtila, a to sam ti i govorila da se tri puta ukazao kao dijete.

Fra Janko – A kada i kako je to bilo?

Vicka – Toga se točno sjećam. Prvi put na prvom ukazanju, na Ivanjdan. Drugi put na Malu Gospu, prve godine ukazanja. A treći put na zadnju božićnu večer.

Fra Janko – To na ovu prošloga Božića?

Vicka – Jest, jest. Baš tada! Divno je izgledao. Ma to se ne da opisat! I Gospa je bila neobično radosna. Ko da si u nebu. I šta ću kazat!

Fra Janko – Vicka, dobro, dobro si se sjetila. A kao odrastao?

Vicka – Pa rekla sam, nekoliko puta.

Fra Janko – Kako je tada izgledao?

Vicka – Većinom je strašno izgledao: Krvav, popljuvan, izranjen… strašno! Mi smo jednom svi udarili u plač kad smo ga vidili.

Fra Janko – Ti kažeš »većinom«. Znači da nije uvijek takav bio?

Vicka – Nije. Jednom je bio potpuno čist. Vidio se samo do pasa. Lice božansko, neopisivo… Ali tada je samo malo s nami osta.

Fra Janko – Još štogod, Vicka.

Vicka – A ja! Na zadnju Veliku subotu izgledao je isto krvav i popljuvan, ali ispod toga divno, divno lice…

Fra Janko – Dobro. A tko vam je kazivao, da je to Isus?

Vicka – Pa znamo i mi štogod. A i Gospa bi nam to rekla.

Fra Janko – Šta bi vam ona rakla?

Vicka – Govorila nam je da je to njezin Sin, kako je on mnogo trpio, ali da je opet pobijedio, i da je ona tu samo da proslavi svoga Sina… Dosta nam je toga o tomu govorila.

Fra Janko – Dobro, Vicka. A je li vam ikad Isus sam nešto govorio?

Vicka – Jest jednom. Slično ko i Gospa. Koliko je on patio, a opet je pobijedio. Reka nam je: »Samo čvrsto vjerujte. Molite i ne bojte se, anđeli moji. I vi ćete pobijedit… «

Fra Janko – A je li vam se ikada Isus sam ukazivao?

Vicka – Ne, ne! Nije nikada.

Fra Janko – Je li Isus u takvim prigodama dolazio zajedno s Gospom ili…?

Vicka – On je obično dolazio malo kasnije, a malo je prija odlazio.

Fra Janko – A nisi mi rekla kako je Isus onako općenito izgledao.

Vicka – Kako misliš?

Fra Janko – Pa mislim na lice, oči, kosu i…

Vicka – Nije se uvijek moglo sve vidjeti. A imao je: oči ko kafenastocrne, imao je malu bradu, pomalo kovrčavu kosu… I tako.

Fra Janko – I to je sve što bi ti o tomu znala?

Vicka – Tako nekako. Ko će se svega sjetit?

Fra Janko – Dobro. S ovim onda možemo i završiti.

Vicka – A ja! Možda bi mogla reći još ovo: jednom nam je Gospa prikazala jedan divan kraj (što reknu pejsaž). Divne šumice, brigovi i dolinice… Sve puno cvijeća i tica… Po tomu se igra jedan divan dječak. Mi nismo znali šta je to. A onda nam je Gospa rekla da je to njezin Sin dok je rastao i pripremao se za nas.

Fra Janko – A sjećaš se, biva, toga?

Vicka – Ma to neću nikad zaboravit! Nešto neopisivo.

U Krakovu je preminula bliska prijateljica Ivana Pavla II., zbog nje je osobno pisao Padru Piju

Nakon što je postao papa, Ivan Pavao II. povjerio je Półtawskoj vođenje njegovih privatnih dokumenata, a s vremenom je u Vatikanu postala poznata kao osoba koja ima izravan pristup Ivanu Pavlu II. i ne boji se intervenirati kod njega.


U Krakovu je u 102. godini života preminula poljska psihijatrica i bliska prijateljica Ivana Pavla II. Wanda Półtawska.

Smatra se da je Półtawska izravno utjecala na misao Ivana Pavla II. o čemu je govorila u sklopu svoje biografije: “Nisam mjerila taj utjecaj, ali sigurno sam ostvarila utjecaj kao žena na potpuno novu stvarnost jer on nije imao prilike imati sestru ili majku. Njegova je majka umrla rano, a njemu je ženski svijet bio zanimljiv i bio je fasciniran ženstvenošću.”

Półtawska je i jedna od preživjelih svjedokinja nacističkog koncentracijskog logora u Ravensbrücku gdje su na njoj vršeni okrutni pseudo-medicinski eksperimenti.

Nakon Drugoga svjetskog rata posvetila se studiju medicine, doktorirala psihijatriju te se udala i dobila četvero djece.

Prema njezinoj biografiji, Karola Wojtyłu upoznala je 1953. godine nakon što se ispovjedila kod njega. Poslije tog prvog susreta zaključila je da je pronašla svećenika koji ju razumije i može joj “pokazati svjetlo”, te je Wojtyła postao njezin duhovnik.

Godine 1962. Półtawska, koju je Wojtyła u komunikaciji zvao “moja mala sestra”, dobila je tumor. Čuvši vijesti, Wojtyła je odlučio žurno pisati Padru Piju moleći ga da se pomoli za Półtawsku čiji je život bio “u velikoj opasnosti”. Nakon što je Półtawska došla na operacijski stol liječnici su ostali u čuđenju jer je tumor nestao.

Wojtyła nije imao puno dileme kome zahvaliti za ovakav rasplet. Obratio se Padru Piju pismom u kojem je, između ostaloga, stajalo:

“Poštovani oče, žena koja živi u Krakovu u Poljskoj i majka je četvero djece, 21. studenoga, prije kirurške operacije, iznenada je ozdravila. Bogu hvala! I vama, poštovani oče, nudim najveću moguću zahvalnost u ime žene, njezina muža i cijele njezine obitelji.”

Nakon što je postao papa, Ivan Pavao II. povjerio je Półtawskoj vođenje njegovih privatnih dokumenata, a, kako piše Pap, s vremenom je u Vatikanu postala poznata kao osoba koja ima izravan pristup Ivanu Pavlu II. i ne boji se intervenirati kod njega.

Wanda Półtawska bila je poznata i po svojem predanom radu na promicanju obiteljskih vrijednosti te kao snažan borac za prava nerođenih. Godine 2016. Półtawska je zbog svojeg rada na promicanju obiteljskih vrijednosti odlikovana redom Bijelog orla, najvišim odlikovanjem koje Republika Poljska dodjeljuje kako civilima tako i vojnicima za njihovu službu.

SVETAC DANA – SV. DEMETRIJE SRIJEMSKI

Za Dioklecijanova progonstva osuđen je na smrt, mučen i pogubljen na jednom od savskih mostova oko 304. zbog čuvanja svetih knjiga. Najpoznatiji je od takozvanih srijemskih mučenika.


Današnji sveti zaštitnik je Demetrije Srijemski, đakon i mučenik, čije je djelovanje vezano i uz naše krajeve.

Rođen je oko 270. kao sin visokog vojnog časnika. Đakon sirmijskog biskupa mučenika Ireneja, za Dioklecijanova progonstva osuđen je na smrt, mučen i pogubljen na jednom od savskih mostova oko 304. zbog čuvanja svetih knjiga. Najpoznatiji je od takozvanih srijemskih mučenika. Na mjestu pogubljenja izvan zidina Sirmija bila mu je podignuta bazilika. Kad je hunski kralj Atila 441. razorio Sirmij, relikvije su mu prenesene u Solun, u kojem je postao domaći svetac, a njegova bazilika (V. stoljeće) sjedište štovanja za sav kršćanski Istok.

Njegov kult jako je raširen na Istoku, posebno u Grka i pravoslavnih Slavena, ali i u Hrvata. Po njemu je ime dobio i veliki hrvatski kralj Dmitar Zvonimir, pa danas svoj imendan slave i naši Zvonimiri i Zvonke.

U srednjem vijeku bio je omiljeni zaštitnik vojnika, vitezova i križara. Sačuvano je 20 svečanih govora koje su o njemu izrekli visoki crkveni dostojanstvenici. Antički Sirmium, u IV. stoljeću, politička i crkvena metropola rimske Panonije, nazvan je 1180. godine po crkvi svetog Demetrija Civitas Sancti Demetrii, potom Dmitrovica, pa Mitrovica i na kraju Srijemska (Sremska) Mitrovica.

Stoga je sveti Demetrije zaštitnik Srijemske Mitrovice, grada, župe i Srijemske biskupije. Zaštitnik je i Soluna, Beograda te mnogih drugih naselja, biskupija, župa, crkava i kapela diljem kršćanskog svijeta i u hrvatskim krajevima (Piškorevci kod Đakova – grkokatolici, Brodski Drenovac kod Pleternice, Trenkovo kod Velike, Zadar – Sveučilište, Gabrili – Konavle, Ravno – Oblat, pravoslavne crkve u Dalju, Malom Grđevcu, Bračevcima kod Đakova i Stupovači kod Kutine).

Izvor: Bitno.net

Pin It