ČUDO NA HAVAJIMA Crkva Naše Gospe od pobjede netaknuta u požaru!

Župnik obližnje župe svetog Antuna, monsinjor Terrence Watanabe je otkrio kako je zadivljen „božanskom intervencijom”

Razorni šumski požari koji su zadesili Havaje osim smrtnih slučajeva, za sobom su ostavili pravu pustoš. No, požari ipak nisu uništili sve ispred sebe. Putem društvenih mreža podijeljen je video nedirnute katoličke crkve u Lahaini.

Ova povijesna crkva otvorena je 1846. godine. U videu objavljenom na društvenim mrežama prikazana je sva pustoš nakon požara ali i požarom netaknuta crkva Maria Lanakila (op.a. Gospa od pobjede).

Najveće turističko odredište na Mauiju, Lahaina, u kojem živi oko 13 000 stanovnika, izgleda devastirano. No, ono na čemu se zadržava fokus dok se gleda video ispod sve će vam razjasniti.

Mons. Terrence Watanabe, župnik obližnje župe svetog Antuna, također je izrazio svoju zadivljenost očitim činom božanske intervencije.

“Uglavnom znamo da je cijeli grad Lahaina progutala vatra. Sve je nestalo. Međutim, crkva Marie Lanakile (Naše Gospe od pobjede), još uvijek stoji, kao i župni dvor”, rekao je mons. Watanabe za The Pillar.

Misli svete Mirjam od Raspetog Isusa

Isus

Gospodin je prošao i rekao mi:”Kćeri, znaš li ti tko sam ja? Ja sam Onaj koji uskrisava mrtve; Učitelj koji oživljuje dušu. Ja ću i ći pred tobom kao pastir pred svojom ovcom…”

Gospodine, čuvaj me uvijek u svojoj ljubavi, kao dijete skriveno u majčinoj utrobi. Ondje je zaštićeno od svake l opasnosti, sa svojom majkom ima sve…Tako i ja, Gospodine. Ako me sačuvaš u svojoj ljubavi, ništa mi ne će manjkati. Ne želim ništa drugo nego biti s tobom, nikad se ne rastati od Tebe. Kao krhko i nesigurno dijete koje koje izlazi iz majčine utrobe, tako ću i ja biti nesretna ako se udaljim od Tebe. Čuvaj me u utrobi svoje ljubavi…

“Kćeri moja, kad bi znala tko te voli i koliko te voli, bila bi jako zbunjena…” Kad Isus pogleda na svoje izabrane, njegov pogled otopi sva srca. O, taj pogled!… (ekstaza)

Slatko je slušati o Isusu, ali još je slađe slušati Njega samoga…Slatko je misliti o Isusu, a još slađe posjedovati Ga…Slatko je slušati Isusa, ali još je slađe vršiti Njegovu volju…(ekstaza)

Isus ti želi doći u posjet usred noći. Pripremi za njega sobu i slušaj njegove želje: Siromašna i jednostavna sobica. Mali krevet koji označava šutnju; uvijek novi madrac poljepšan činima poniznosti, jastuk milosrđa, pokrivač strpljivosti, veliki bijeli zastori koji označavaju sjedinjenje koje priječi da se ljubav ne ohladi vjetrom napasti. Isus bi trebao i noćnu lampicu. Staklo je nada i vjera, ulje je neprekidna molitva, pluto je Božja ljubav koja uzdiže dušu iznad zemlje, fitilj je zauzeta požrtvovnost koja zaboravlja svoje interese da usreći druge, i posljednje, plamen koji osvjetljava (tamu) je poslušnost i čistoća nakane…(ekstaza)

Duh Sveti

Jutros (14.studenog 1871.) sam bila malodušna jer nisam osjećala prisutnost Božju. Činilo mi se da
mi je srce tvrdo poput kamena i nisam mogla
misliti o Bogu. Zazvala sam Duha Svetoga: “Ti si
nas upoznao s Isusom. Apostoli su boravili s
Njime dugo vremena ali nisu ga razumijeli. Vatra koju si poslao na njih dala im je razumijevanje. I meni ćeš dati da Ga razumijem. “Dođi, utjeho moja; dođi, radosti moja; dođi, miru moj; snago i svjetlo moje. Dođi, prosvijetli me da pronađem izvor na kojem ću utažiti svoju žeđ. Jedna zraka Tvoje svjetlosti dovoljna je da mi pokaže Isusa onakvog kakav jest. Isus je rekao da ćeš doći neukima, a ja sam prva među neukima. Ne tražim od tebe nikakvog znanja ni mudrosti osim znanja kako pronaći Isusa i mudrosti kako ostati s Njime.” I osjetila sam kako vatra gori u mome srcu. Duh Sveti mi ništa ne odbija.

“Duše Sveti, prosvijetli me! Što treba činiti da nađem Isusa? Učenici su bili neuki; oni su bili uz Isusa pa ipak ga nisu razumjeli. I ja sam također u Isusovoj kući pa ga ne razumijem. I najmanja me stvar uzbuni; ja sam veoma osjetljiva, nisam dovoljno velikodušna da prinosim žrtve za Isusa. O, Duše Sveti, kad će Tvoje svjetlo zahvatiti učenike? To se zbilo na Duhove; oni tada bijahu posve preobraženi; više nisu bili kao prije; njihova se snaga obnovila; žrtve su im postale lake; oni su bolje upoznali Isusa nego kad je bio kod njih. O, vrelo svjetla i mira, dođi i prosvijetli me! Gladna sam, dođi i nahrani me!Žedna sam, dođi i napoji me; slijepa sam, dođi i prosvijetli me! Siromašna sam, dođi i obogati me!”

Nada

Duša koja se uzda u Boga bit će njegovom milošću pretvorena u prekrasni dijamant. Trpim jer ne znam hoću li biti spašena. Unatoč tome, u dubini srca nešto mi govori: “Da, vidjet ću svoga Boga. Imat ću mjesto u Njegovom prekrasnom nebu. Uživat ću ga.” Rijetko imam bilo kakav osjećaj povjerenja, ne osjećam ni nadu, ali se ipak nadam protiv svake nade.

Ljubav

Majko, svi spavaju. A Bog – tako pun dobrote, tako divan, tako vrijedan hvale – je zaboravljen. Nitko ne misli o Njemu! Pogledaj – priroda ga slavi, nebo, zvijezde, stabla, trava, sve ga slavi osim čovjeka koji poznaje njegova djela. Čovjek koji bi ga trebao slaviti – spava!…

Venite, adoremus

…dođite, kraljevi zemlje, dođite, poklonimo se.
Pjevam o Njegovoj veličini, silnoj snazi našeg Stvoritelja,
dođite, poklonimo se.

Jer mi smo djela Njegovih ruku,
cijena Njegove krvi,
dođite, poklonimo se.

Nema Boga kao što je On:
dođite, poklonimo se.
Neka te ne uznemiri ništa na zemlji
jer sve je ništa,
dođite, poklonimo se.

Dođite svi vi na zemlji;
ne zaustavljajte se kod ničega zemaljskog

jer sve je samo ispraznost
i sve nestaje u tren:
dođite, poklonimo se.

Mi smo samo hodočasnici
i prognanici ovdje na zemlji:
dođite, poklonimo se.
On je naš Kralj, On je naš Otac,
dođite, poklonimo se.

On je stvorio sve na zemlji:
dođite, poklonimo se.
Padnimo nice pred njegove noge,
podajmo mu svoja srca,
dođite, poklonimo se.

Dođite da ga slavimo,
da ga blagoslivljamo;
recimo mu svim srcem:
Nema Boga kao što si ti:
dođite, poklonimo se.

Poklonimo se Trojstvu, Jednom Bogu,
O neshvatljiva Tajno!
Dođite, poklonimo se.

O silna Trojice koji su Jedno!
O Moći!
dođite, poklonimo se.
Jer je njegova srdžba strašna,
dođite, poklonimo se.

Životinje, divlje zvjeri drhte pred Njim;

od njegove srdžbe zemlja drhti,
Grešnici, dođite, poklonimo se.
Njegovo obilje i dobrota su poput očinskog
za one koji ga traže,
dođite, poklonimo se.
Njegova dobrota, njegovo milosrđe
su za čestite:
dođite, poklonimo se.
Sva zemljo, sve zvijeri
kličite u dubokom poštovanju,
dođite, poklonimo se.

Ljubav prema bližnjemu

Umjesto da otvaraš ranu i ulijevaš ocat trebao bi, naprotiv, pokušati zalije čiti je i zatvoriti uljem milosrđa, popraviti bratovu pogrešku svojom dvostrukom ljubavlju i vjernošću Gospodinu. (ekstaza)

Gospodine, neka srca mojih sestara i braće pripadaju Tebi. Uzmi ih, drži ih, štiti ih sve i neka nikakva ogorčenost ne prevlada među njima. Neka svaki drži gorčinu za sebe, a drugima daje med. To tražim za njih, Gospodine…

Dobro promisli: Danas si na ovoj zemlji, sutra si pod njom. (strpljenje)

Naša Majka Terezija kaže: Moje ljubljene kćeri, vrijeme je kratko. Uvijek se sjetite da morate ljubiti svoga bližnjega, i svako janje bi trebalo činiti isto… Dopustite da vam proturiječe. Bog dopušta, a to je po duhu Isusovu, da ostali kušaju vaše strpljenje. Uvijek gaji veću ljubav prema sestri koja te kuša, i onima koji te muče, jer ćeš više napredovati preko njih… Trpljenje je ljubav. Vaše Pravilo je ljubav…(ekstaza)

Ljubi onoga koji te udari po obrazu radije nego onoga koji te grli. Ako se braniš od udaraca, gubiš sve. Ali ako poljubiš onoga koji te udari, Gospodin će biti Tvoja zaštita. (ekstaza)

Vidiš, kad voda kuha u loncu, nitko se ne usudi dodirnuti. Ali kad je hladna, svi mogu dodirnuti. Ima nekih osoba dobrih osobina, i drugih teškog karaktera. Isus je sretan kad se “kipući karakter” umiješa u hladnu vodu. Trebale bismo ljubiti sestre teškog karatkera više nego one ugodnog, jer nam one daju priliku da vježbamo strpljivost i ostale kreposti…(ekstaza)

Poniznost

Bezbožnici govore: “Nema Boga. On je mrtav. Ne čuje, ne vidi.” Jadne, slijepe duše! Ne, On nije mrtav, nego je strpljiv. Gleda da vidi koliko ćete daleko odlutati i čeka dok ne vidi da je mjera prevršena. Da, jednoga dana vidjet ćete.

O moj Bože, ja sam slijepa i gluha ali želim slijediti Tvoje stope, Tvoj miris…Da, muke mog Boga su moji užitci, a užitci bezbožnika su moje muke…

Gospodine, želim Te slijediti. Ako padnem, Ti ćeš me podignuti. I ako treba da mi tijelo proždre plamen, slijedit ću Gospodina.

O Bože, smiluj se svom uzetom djetetu. U tebe se uzdam. Ja sam sitnija od mrava, manja od ništice. Ići ću Tvojim stopama i bit ću izliječena Tvojom sjenom… I gostit ću se Tvojim miomirisom…Kako to da mali crvić koji puzi u sjeni svoga Kralja nije zgažen nasmrt? Ja – ja sam sjena Kralja kraljeva…(ekstaza)

Budite maleni, ostanite maleni da vas majka sakrije pod svoja krila, kao kvočka što štiti svoje malene i onda ih tjera kljunom kad narastu. Budite maleni…(ekstaza)

Uvijek imaj na umu: Kad bi me Isus ostavio samoga, postao bih gori od Jude, ali ako me zaštiti, bit ću Ljubljeni Ivan… (ekstaza)

Izvor: karmel.hr

Jasna Gora – simbol slobode i vjernosti Poljaka Blaženoj Djevici Mariji

Svetište Gospe Čenstohovske simbol je vjerske i političke slobode, a time i srce Poljske i njezino nacionalno svetište. Jasna Gora je hodočasničko mjesto i od međunarodnog značaja koje godišnje privlači više od 4 i pol milijuna hodočasnika.

Na 340 metara brežuljka Jasna Gora smjestilo se svetište Gospe Čenstohovske, najpoznatije marijansko svetište u Poljskoj i jedno od najznačajnijih u svijetu. Ono je za Poljake simbol vjerske i političke slobode, a time i srce Poljske i njezino nacionalno svetište. Jasna Gora je hodočasničko mjesto i od međunarodnog značaja koje godišnje privlači više od 4 i pol milijuna hodočasnika. Time se može usporediti s drugim velikim kršćanskim svetim mjestima: Jeruzalemom, Rimom, Lurdom, Fatimom, Santiagom i svetištem Gospe Guadalupske. Čitav samostanski kompleks s okolnim utvrdama Jasne Gore proglašen je UNESCO-vom svjetskom baštinom.

U emisiji Put pod noge Hrvatskoga katoličkog radija ugostili smo magistra teologije i novinara na Laudato TV-u Gabrijela Orečić koji svjedoči da je hodočašće u Čenstohovu ostavilo na njega iznimno dubok i značajan trag: „Prije svega u procesu jednog razlučivanja, a s druge strane osjetio sam neopisivu sreću i mir. Nakon što sam posjetio svetište na Jasnoj Gori u Čenstohovi više ništa nije bilo isto kao prije.“ Uz zahvalnost Bogu i Blaženoj Djevici Mariji koja mu je u Čenstohovi udijelila milost da se odluči na važan životni korak, u emisiji nas je upoznao s poviješću ikone Gospe Čenstohovske te poljskog Svetišta koje je na tom mjestu podignuto, prenosi HKM.

Kako je nastalo svetište Gospe Čenstohovske?

Povijesni izvori kažu da je grad Čenstohova nastao u 11. st., no tada je zauzimao puno manji prostor od današnjega grada. Ono što je dalo impuls i udahnulo život mjestu bio je dolazak redovnika pavlina, monaškog reda sv. Pavla Pustinjaka. Kraj je živnuo izgradnjom samostana, a osim što su redovnici donijeli neka nova znanja i iskustva, u jednom trenutku u Čenstohovi je osvanula ikona Blažene Djevice Marije koja u naručju nosi malenog Isusa. Predaja kaže da je ikona nastala na drvetu koje je izradio sam Isus budući da je bio stolar, a da je na njoj ikonu napisao evanđelist Luka. Izvori nadalje svjedoče da je u 4. stoljeću dospjela u ruke sv. Helene, nakon čega joj se dugo vremena gubi svaki trag. Legenda kaže da je bila skrivena u šumama Poljske te je kasnije donesena u Čenstohovu.

Kako je Gospa Čenstohovska postala kraljica Poljske?

Zbog strateškog položaja, brežuljak Jasna Gora na kojemu se nalazio samostan kroz povijest je mnogima bio meta osvajanja. 1430. godine samostan Jasna Gora je napadnut, a ikona oštećena. Zapis koji je pronađen u samostanu kaže kako je jedan od napadača prišao ikoni i silovito je bacio na pod. Ikona je pritom pukla na tri dijela, no razbojnika je začudilo zbog čega se nije slomila i glava Blažene Djevice Marije. Stoga su odlučili potpuno uništiti ikonu. Jedan od razbojnika je isukao mač, dva puta udario po glavi Djevice nakon čega je oslijepio. Drugi razbojnik je učinio isto te je i on oslijepio. Nakon tog nemilog događaja i nakon što se Poljska uspjela obraniti, ikona je pohranjena na sigurno. I danas se ispod desnog obraza Blažene Djevice Marije nalaze dvije crte, dva ožiljka koja su napadači nanijeli, a koja danas možemo promatrati kao suze Gospe Čenstohovske.

Poljake su 1655. godine napali Šveđani te su u tom ratu Poljaci, iako slabiji, uspjeli pobijediti, a svu zahvalu i slavu su izrazili Djevici Mariji. Tadašnji kralj je, stoga, Mariju prozvao Kraljicom Poljske i zaštitnicom zemlje. Da bi se dodatno osnažili, kako duhovno tako i fizički, oko cijelog kompleksa s crkvom i samostanom izgrađeni su veliki bedemi.

Czarna Madonna

Iako je nazivaju ‘Crna Madonna’ ikona Djevice Marije zapravo je smeđe boje. Simbolika je to koja upućuje na njezinu ljudskost, dok plava boja haljine kojom je zaogrnuta ukazuje na transcedentnost. Zlatni ljiljani u Marijinoj ruci simbol su čistoće. Zlatna boja na ikoni predstavlja kraljevsku odliku, a zanimljiva je i simbolika aureola Marije i Isusa koje se isprepliću tj. Marijina aureola proizlazi iz Isusove. Marija rukom na ikoni pokazuje na Isusa koji u jednoj ruci drži Sveto pismo, dok drugom rukom upućuje na svoju Majku Mariju. Isus ima crvenu mučeničku haljinu, koja je boja i unutarnje haljine Blažene Djevice Marije.

Do samostanskog kompleksa na Jasnoj Gori vodi Aleja Blažene Djevice Marije kojom se nakon blagog uspona dolazi pred zidine Svetišta gdje je uočljiv Križni put. Mnošto stanova i kućica koje su prije služile za život redovnika i radnika danas su suvenirnice i manje trgovine. Ispred crkve nalazi se veliki kip sv. Ivana Pavla II. u karakterističnom stavu, ruku podignutih na pozdrav, a ispred cijelog kompleksa uzdiže se i kip Blažene Djevice Marije. Impresivna je također unutrašnjost crkve Rođenja Marijina. U njoj su po stropu i zidovima čavlima prikačene na stotine predmeta koje su ostavili hodočasnici po ozdravljenju od mnogih bolesti.

Vrhunac posjeta svakog hodočasnika je kapela u kojoj se čuva ikona Gospe Čenstohovske gdje su ovješene brojne krunice zahvale za fizička i duhovna ozdravljenja. Iznad oltara nalazi se ikona Gospe s Isusom u naručju, dok je s lijeve strane uočljiv pojas koji je sv. Ivan Pavao II. ostavio nakon atentata u Vatikanu 1981. godine.

1953. godine apelom nadbiskupa Wiszinskog u vrijeme komunizma određeno da se svake večeri u 21 sati pred ikonom Gospe Čenstohovske moli krunica. Ta se pobožnost sačuvala do danas što hodočasnike ostavlja pod snažnim dojmom. Krunica se moli na koljenima u prepunoj crkvi, na raznim jezicima, u jedan glas. Nakon molitve krunice svake večeri slijedi spremanje ikone koja se tijekom noći čuva, na nju se spušta zaštitni oklop te više nije moguće ostati u kapelici. Sljedeće jutro oklop se ponovno podiže i vjernici u velikom broju dan za danom pristižu iskazati štovanje i zahvalnost Gospi Čenstohovskoj.