Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 26. LISTOPADA 2023.

Nisam došao dati mir nego razdjeljenje.

XXIX. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 26. 10. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Rim 6,19-23; Ps 1,1-4.6; Lk 12,49-53

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Dimitrije Srijemski, Dmitar, Lucijan, Albin, Damjan

NAPOMENA:
▪ Srijemska biskupija: Sv. Dimitrije, zaštitnik Biskupije. ▪ Požeška biskupija: Sv. Demetrije (Mitar), mučenik, obvezatan spomendan.

Prvo čitanje:

Rim 6, 19-23

Sada pak, oslobođeni grijeha, postali ste sluge Božje.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju — do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti — do posvećenja. Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, »slobodni« bijaste od pravednosti. Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu — smrt. Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak — život vječni. Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 1, 1-4.6

Pripjev:

Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Evanđelje:

Lk 12, 49-53

Nisam došao mir dati nego razdjeljenje.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Oganj dođoh baciti na zemlju

pa što hoću ako je već planuo!

Ali krstom mi se krstiti

i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!

Mislite li

da sam došao mir dati na zemlji?

Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.

Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena:

razdijelit će se trojica protiv dvojice

i dvojica protiv trojice

— otac protiv sina i sin protiv oca,

mati protiv kćeri i kći protiv matere,

svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Gospina poruka – 25. listopad 2023.

Gospina poruka preko Marije Pavlović – Lunetti, 25. listopad 2023.:

“Draga djeco! Vjetrovi zla, mržnje i nemira viju zemljom da unište živote. Zato me Svevišnji vama posla da vas vodim prema putu mira i jedinstva s Bogom i ljudima. Vi ste, dječice, moje ispružene ruke: molite, postite i žrtve prikazujte za mir. Blago za kojim žudi svako srce. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

SVETAC DANA – BL. KATARINA KOSAČA – KOTROMANIĆ

Naša se blaženica, iako još neproglašena, kao franjevačka trećoredica takvom odavna časti u franjevačkom martirologiju. O 500. obljetnici njezine smrti 1978. održan je u Sarajevu znanstveni simpozij. Tom je prilikom osvijetlio njezin povijesni lik tadašnji generalni arhivar Franjevačkoga reda o. Bazilije Pandžić.


Bila je kći Stjepana Vukčića Kosače, istaknutog bosanskog velikaša, i Jelene koja je potjecala iz zetske kneževske kuće Balšića. Rodila se oko 1424. godine, a 1446. godine oženio ju je kralj Stjepan Tomaš Ostojić (1443.-1461.) s kojim je imala dvoje djece, Sigismunda i Katarinu. Prije patarenka, prigrlila je katolicizam, kao malo prije i njezin muž. Vjersku je pouku primila od bosanskih franjevaca koji su joj poslije bili dvorski kapelani. Zajedno s mužem promicala je katoličku vjeru. Među ostalim, sagradila je crkvu Sv. Katarine u Jajcu. Nakon muževe smrti ostade udovicom s dvoje nejake djece. No ostala je i dalje kao kraljica majka na dvoru posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića (1461.-1463.). Nakon pada Bosne 1463. godine, i kraljeva pogubljenja, ona se spašava bijegom u Dubrovnik, potom u Rim, ali su joj djeca odvedena u tursko zatočeništvo gdje su poslije i poturčena. Ostaje povijesno nejasno kad su je zla vremena odvojila od djece. Kao kraljevska bjegunica pred Turcima, od pape Pavla II. (1464–1471.) i Siksta IV. (1471.-1484.) dobiva izdašnu pomoć te je, s nekoliko svojih dvorskih ljudi, također emigranata, mogla živjeti dostojanstveno, hrabro se noseći sa svim nedaćama. Nažalost, uza sve pokušaje, nije joj uspjelo izbaviti djecu iz turskog zatočeništva.

U Rimu je uživala opće poštovanje. U jubilarnoj godini 1475. među kraljevskim hodočasnicima zabilježena je i njezina jubilarna pobožnost 25. travnja 1475. Također je zapisana njezina prisutnost u Akvili godine 1472., prigodom prijenosa kostiju sv. Bernardina Sijenskoga u njegovu novu crkvu za koju je u svoje vrijeme dao svoj doprinos i njezin pokojni muž Stjepan Tomaš.

Pobožnost ju je povezala sa središnjom franjevačkom crkvom Araceli na rimskom Kapitoliju. Ondje je sudjelovala i u djelima kršćanskoga karitasa. Bila je članica žive franjevačke trećoredske zajednice. Možda je već u Bosni postala trećoredicom. O tom je sačuvan prvi zapis u kronici Franjevačkoga reda, koju je napisao fra Marijan iz Firenze (+1523), odakle su to preuzeli svi susljedni franjevački povjesničari. On zapisuje: “Godine Gospodnje 1478., dana 25. listopada, u Rimu je preminula gospođa Katarina, kraljica Bosne, i sahranjena u Araceli. Ta je pobožna kraljica više godina živjela pod Pravilom bi. Franje i javno nosila habit.”

Kad je osjetila da joj se bliži posljednji čas, a smatrala se jedinom zakonitom predstavnicom bosanskoga kraljevstva, dala je 20. listopada 1478. godine – uz prisuće sedmorice franjevaca – potanko napisati svoju posljednju volju. Među ostalim, nadarila je franjevačku crkvu Araceli, gdje će biti pokopana. Stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje svojoj crkvi Sv. Katarine u Jajcu. Srž je njezine oporuke i njezino povijesno značenje: Imenuje papu Siksta IV. i njegove nasljednike baštinicima bosanskoga kraljevstva, s tim da ga predaju njezinu sinu Sigismundu, odn. njezinoj kćeri Katarini ako se s islama vrate katoličkoj vjeri. Inače, Sveta stolica ostaje vlasnicom bosanskoga kraljevstva.

Po svojoj želji, nakon smrti 25. listopada 1478. godine, pokopana je u franjevačkoj crkvi Araceli. Grob joj je s velikim natpisom bio postavljen pred glavnim oltarom, a na nadgrobnoj je ploči bio isklesan reljefni kraljičin lik s krunom na glavi u naravnoj veličini (1,78 m). Nakon sto godina došlo je do prepravljanja svetišta, pa joj je grob premješten, a nadgrobna je ploča postavljena iznad stuba koje vode na propovjedaonicu, na lijevom stupu kod svetišta. Srećom je cijeli epitaf preslikao i 1547. godine objelodanio rimski kaligraf Ivan Palatino, i tako je sačuvan u izvornoj bosančici i u prijepisu, te na latinskom.

Bazilije Pandžić završava: “Sam položaj njezina groba u jednoj od najpoznatijih crkava u Rimu, službenoj crkvi rimske gradske općine, pred glavnim oltarom, jasno je govorio da je osoba u njemu zakopana prije smrti uživala izuzetan ugled i pozivao na trajno štovanje. A franjevci su propovijedali posjetiocima svoje crkve burnu povijest ove kraljice koja je ostavila glas dobre i svete žene i postala uzor kršćanskoga življenja. Njezini pak sunarodnjaci već pet stoljeća povremeno dolaze u crkvu Araceli pred ostatke kraljice Katarine da iskažu svoju duboku odanost njezinu mukotrpnom životu, ispunjenom sviješću kršćanske odgovornosti i kraljevske veličine.”

U posljednjim je desetljećima XX. stoljeća njezin grob postao dragom hrvatskom hodočasničkom postajom. Iz dubine povijesti ponovno među nama izranja njezin lik kao oličenje vjekovne sudbine tolikih hrvatskih i bosanskih izbjeglica i prognanika sve do naših dana koji i u svom izbjeglištvu nastavljaju živjeti dostojanstveno i sveto. I u narodu je ona zapamćena kao velika domorotkinja što gine i vene za domovinom, željna “pšenice sa Liješnice, ribe iz Bukovice i vode s Radakovice” – sve s okolja kraljevskoga grada Bobovca. Kojeg li izazova osobito za Svjetovni franjevački red Hrvatske i Bosne i Hercegovine!

fra Bonaventura Duda

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 25. LISTOPADA 2023.

Komu je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.

XXIX. tjedan kroz godinu

Srijeda, 25. 10. 2023.

ili: Obljetnica posvete vlastite crkve

Svagdan

ČITANJA:
Rim 6,12-18; Ps 124,1-8; Lk 12,39-48

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Krizant, Krizanta, Darija, Krispin, Krispina

NAPOMENA:
▪ Danas se u svim posvećenim crkvama za koje nije poznat datum posvete slavi obljetnica posvete vlastite crkve, svetkovina. U neposvećenim crkvama te u crkvama u kojima se obljentica posvete slave na neki drugi dan, danas je bogoslužje svagdana.

Prvo čitanje:

Rim 6, 12-18

Sebe od mrtvih oživjele, predajte Bogu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Neka ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću!

Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha — na smrt, bilo poslušnosti — na pravednost. Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 124, l-8

Pripjev:

Pomoć je naša u imenu Gospodnjem.

Da nije Gospodin za nas bio
— neka slobodno rekne Izrael —
da nije Gospodin za nas bio:
kad se ljudi digoše proti nama,
žive bi nas progutali.

Kad je uskipio bijes njihov na nas,
voda bi nas prekrila;
bujica bi nas odnijela,
vode pobjesnjele sve nas potopile.
Blagoslovljen Gospodin koji nas ne dade
za plijen zubima njihovim!

Duša je naša poput ptice umakla
iz zamke lovačke:
raskinula se zamka,
a mi umakosmo!
Pomoć je naša u imenu Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.

Evanđelje:

Lk 12, 39-48

Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ovo znajte:

kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi,

ne bi dao prokopati kuće.

I vi budite pripravni

jer u čas kad i ne mislite,

Sin Čovječji dolazi.«

Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?«

Reče Gospodin:

»Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj

što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom

da im u pravo vrijeme daje obrok?

Blago onome sluzi

kojega gospodar kada dođe

nađe da tako radi.

Uistinu, kažem vam,

postavit će ga nad svim imanjem svojim.

No rekne li taj sluga u srcu:

‘Okasnit će gospodar moj’

pa stane tući sluge i sluškinje,

jesti, piti i opijati se,

doći će gospodar toga sluge

u dan u koji mu se ne nada

i u čas u koji i ne sluti;

rasjeći će ga

i dodijeliti mu udes među nevjernicima.

I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga,

a nije bio spreman

ili nije učinio po volji njegovoj,

dobit će mnogo udaraca.

A onaj koji nije znao,

ali je učinio što zaslužuje udarce,

dobit će malo udaraca.

Kome je god mnogo dano,

od njega će se mnogo iskati.

Kome je mnogo povjereno,

više će se od njega iskati!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Devetnica za duše u čistilištu

Ne znamo broj duša koje možemo spasiti kroz naše molitve i žrtve; zato uvijek molimo za grešnike.” – Sveta Faustina.

Toma Akvinski je rekao: „Od svih molitava koje se Bogu najviše sviđaju jesu molitve za pokojne, jer u sebi uključuju duhovna i tjelesna djela milosrđa“.

Sv. Robert Bellarmin kaže: „Siromašne duše mole Boga da njihovim zagovornicima oprosti sve grijehe koje su počinili, da im pomogne nadvladati napasti te im udjeli milosti koje su im potrebne.”

Sv. Katarina Bolonjska svojim je susestrama rekla: „Ako želim primiti bilo koju milost, tada molim siromašne duše da u moje ime za to mole i po njihovu zagovoru uvijek primim ono što želim.”

Sveta crkvena naučiteljica Terezija Avilska jamči da je primila sve ono što je molila po zagovoru siromašnih duša.

Ulaskom u studeni, to je mjesec sjećanja na naše vjernike pokojne. Skupimo se moliti Devetnicu za duše svete u čistilištu, koju je napisao sveti Alfonz Liguori, bivši biskup i jedan od velikih crkvenih naučitelja. Ova devetnica je savršeno prikladna da nas pripremi za proslavu Dušnog dana
2. studenog jer se moli od 24. listopada do 1. studenog.

Ovom Devetnicom sveti Alfonz nas podsjeća na lijepi način na koji možemo izvršiti ili kršćansku dužnost molitve za naše voljene koji su otišli prije nas i vjerno pokojne. Jednom kada duša napusti tijelo, vrijeme zasluge je isteklo. Ne mogu učiniti ništa za svoje izbavljenje. Jednom kada netko umre, više ne može primati sakramente niti dobiti oproste, tako da u potpunosti ovise o našoj dobrotvornoj pomoći da ih odvedemo iz Čistilišta u raj!

Kao katolici, mi smo ujedinjeni u općinstvu svetih: zajednici koja postoji između kršćana na zemlji, na nebu i u čistilištu. Svaki put kad se na misi pričestimo, ponovno se susrećemo sa svojim dragima koji su umrli, zajedno sa svim anđelima i svecima, po Tijelu Kristovu. To je prekrasna misterija.

Dužnost nam je moliti za vjerne pokojne. Zauzvrat ćemo imati nove zagovornike i ljude koji će moliti za nas i kad umremo! Milosrđe je zauvijek ponizno.

Neka duše svih vjernih pokojnika, milosrđem Božjim, počivaju u miru. Amen.


Devetnica za duše u čistilištu

Ova devetnica može se moliti devet uzastponih dana, počevši bilo kojega dana u godini. Moli se s namjerom za određenu milost od Gospodina po zagovoru siromašnih duša izbavljenih iz čistilišta ili kako bismo zahvalili za već primljene milosti.
Jedini traženi uvjet kako bi ova devetnica bila “važeća” jest da se moli bez prestanka dvet uzastopnih dana. (Ako se jedan dan preskoči, potrebno ju je započeti iznova; ne zbog toga što je riječ o magijskoj formuli, nego kako bismo se vježbali u postojanosti i vjernosti u molitvi.)

MALI SAVJET

Kako uči sveta majka Crkva, duhovni život i vježbe pobožnosti usko su povezani sa sakramentalnim životom te su to učinkovitije i plodonosnije što više odgovaraju milosti Gospodnjoj. Stoga je za vrijeme devetnice poželjnoo primiti sakrament pomirenja i pokore (ispovjediti se) kako bi se od Boga zadobilo oproštenje vlastitih grijeha: poželjno je i svakodnevno sudjelovanje u svetoj misi (ako je moguće) i primanje svete pričesti, izvora i vrhunca svega kršćanskog života.

Devetnica doista je vrlo učinkovita tko čvrsto vjeruje. Moli se kako bismo nadišli trenutke trpljenja, bolesti, tjeskobe, moralne propasti, obiteljskih nesreća; kako bismo bili prosvijetljeni u najtežim odlukama koje treba donijeti; kako bismo bilo ozdravljeni, utješeni te kako bismo mogli zatražiti pomoć u velikim i malim poteškoćama svakoga dana; ali također se moli kako bismo zahvalili za neizmjerne milosti koje neprestano primamo od Gospodina.

PRVI DAN

Molitva
Neka po cijelim svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Postoji mjesto pokore koje se zove čistilište gdje pravednici dovršavaju svoje čišćenje prije nego smiju ući u nebo. Sveta Crkva poučava me u ovoj istini. Moj Bože, čvrsto vjerujem u tu istinu! Gledam Tvoju svetost, pravednost i blagost u čistilišnom plamenu. Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. (Ps 24, 3-4). Ništa nečisto ne može ući u kraljevstvo, jer Ti si svet, svet, svet, o Bože!
Ulij mi odvratnost prema grijehu i udijeli mi milost da, još u svijetu, okajem ono što sam sagriješio.

“Znadem, o Jahve, da su Ti sudovi pravedni”(Ps 119,75). Reći ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš!” (Job 12,2). “Tebi, samom Tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred Tobom” (Ps 51,6). Zaslužujem vječne kazne, ali Tvoje me milosrđe prati. Ti si me dostigao, bijah već u sjeni smrtnoj i Ti si me poštedio.

“O vatro koja čistiš, kraljevstvo nade. U Tebi možemo s prorocima klicati: U mojoj nevolji ispunio si moje srce! Kad ti ne bi postojala, kud bi tolike ravnodušne i nepokorne duše?”

“Blagoslovlljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! (2 Kor 1,3).

Odluka
– Molimo presveto Srce Isusovo da zapali srca vjernika žarkom ljubavlju prema siromašnim dušama.
– Neka ne prođe ni jedan dan, a da nismo upravili nekoliko molitava i dobrih djela za oslobođenje siromašnih duša.

Molitva
Gospodine, molimo te, neka naš ponizni vapaj bude na korist tvojim slugama i službenicama. Oslobodi ih svih grijeha i učini ih sudionicima tvog otkupljenja. Ti koji živiš!

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojne roditelje
Ti si nam, Bože, naložio da poštujemo svoga oca i majku. Imaj samilosti prema mome ocu i majci; oslobodi ih patnje koju su zaslužili zbog svojih grijeha i daj da te jednog dana smiju opet gledati u nebeskom veličanstvu. Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila im! Počivali u miru! Amen.

DRUGI DAN

Molitva
Neka po cijelim svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Prenesimo se, u duhu, u čistilište gdje Bog, u svojoj pravednosti, čisti duše prije nego uđu u nebo. Tamo susrećemo svoje rođake i prijatelje! Kad bi čistilište imalo samo jedan cilj – da ne zaboravimo svoje rođake i prijatelje, morali bismo zbog toga biti zahvalni. O, moj Oče, o moja majko, moja braćo, moje sestre, moji prijatelji, ja vas vidim! Vi uzdišete, trpite, zazivate moju pomoć! A ja sam vas zaboravio! Što sve morate trpjeti, mili moji i što mogu učiniti da vas oslobodim tih muka?
“Naše muke ne mogu se izreći”, reći će oni. “Odvojeni od svog tijela, ugledali smo Boga u njegovu svjetlu, spoznali smo jedino i najveće dobro, svoju najveću sreću, bezdan savršenosti. Žurimo Bogu! Njegova pravednost nas tjera od sebe. Njegova moćna desnica nas drži daleko. Vi u svijetu ne možete si predočiti bol udaljenosti od Boga. Vaša patnja, žalost, briga, samo su sjena naše nevolje. Ali to je naša krivnja. Kad bismo se samo mogli vratiti dolje na zemlju da popravimo svoje krivnje! Vi, prijatelji naši, bar vi možete ganuti Božje Srce i ublažiti njegovu pravdu. Pomozite nam da ubrzo dođemo u nebo gdje ćemo vam biti zahvalni čitavu vječnost!”

Odluka
Potrudimo se iskoristiti milosna sredstva Crkve za oslobođenje siromašnih duša! Pitajmo se kod večernjeg ispita savjesti: Što sam danas učinio za oslobođenje svojih pokojnih prijatelja i poznanika?

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za naše pokojne dobročinitelje i prijatelje
O Bože, Ti nam želiš oprostiti i spasiti nas.
Utječemo se Tvome milosrđu po zagovoru presvete Djevice Marije i svih svetaca, da duše naših dragih i dobročinitelja koji su napustili ovaj svijet, dospiju u posjed vječnog blaženstva. Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila im. Počivali u miru Božjem.
Amen.

TREĆI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!
Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade:
Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
“Na obalama rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo, spominjući se Siona” (Ps 137,1)
Kako opisati bolni jauk siromašnih duša koje čeznu za radostima nebeske domovine? Oni, doduše slute sjaj svjetla i blaženstva, no budući da su u svijetu bili previše skloni zemaljskim dobrima, još za neko vrijeme isključeni su iz neba. Pred njima se uzdižu svi grijesi njihova života poput ogromnih zapreka pred vratima kraljevstva. Koliko su žalosni i koliku grižnju savjesti imaju! Jer, umjesto najveće sreće dali su prednost prolaznim radostima. Stoga ove siromašne duše s Davidom mogu govoriti: “Peccatum meum contra me est semper – Grijeh je moj svagda preda mnom.” (Ps 51, 2-5)

Ne odbijmo prezirno mogućnost koju nam Bog daje te svojim djelima i zaslugama isplatimo krivicu siromašnih duša. Za velikodušnog čovjeka radost je pomagati siromasima i tješiti žalosne, biti otac sirota i obitelji, koju je pohodio, vratiti mir i radost! Molitva za siromašne duše daje ove utjehe jer omogućuje oslobođenje tužnih duša iz njihovog zatvora i otvaranje vrata blažene vječnosti.

“Što god ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili”, kaže naš Gospodin. Dok pomažemo siromašnim dušama, možemo i sami biti sigurni u Božju pomoć. “Kad je neka duša vašim trudom oslobođena”, reče Isus jednom sv. Gertrudi, “osjećam istu radost kao da su i mene oslobodili iz zatvora i neću zaboraviti, u dato vrijeme, dati vam naknadu za to.”

Odluka
Danas učinimo neko mrtvljenje ili odricanje i prikažimo to za siromašne duše.
Ne omalovažavajmo ni najmanje stvari i prikažimo ih za spas siromašnih duša i na slavu Božju.

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojne biskupe i svećenike
Bože, udostojao si se svojim službenicima udijeliti biskupsko i svećeničko dostojanstvo. Udijeli nam milost da s njima iskusimo vječnu sreću. Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila im. Počivali u miru Božjem! Amen.

ČETVRTI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Siromašne duše trpe u vatri koja uništava grijehe, koja čisti. To je doduše vjerski obrazac, ali je i mišljenje svih crkvenih naučitelja. Stoga bilo bi nepristojno ne uvažavati njihovo mišljenje. Sv. Augustin ide čak tako daleko da kaže kako se čistilišna vatra razlikuje od paklene samo po trajanju.

A sv. Toma Akvinski kaže: “Ognjena lomača na koju su bili osuđeni mučenici nije ništa doli sjena u usporedbi s plamenom koji muči siromašne duše.”

Osjećamo li nelagodu zbog riječi vatra? A biti sav u vatri koja prožima potpuno i prodire i do najnutarnijeg bića, kojeg li okrutnog mučeništva! Tko bi mogao samo jednu minutu u ruci držati užareno ugljevlje? A pročišćujuća vatra čistilišta djeluje na samu dušu, ona dohvaća razum, sjećanje, osjećaje. Pogođena je i zahvaćena cjelokupna duševna moć. Anima tota punitur – cijela duša trpi kaznu.

Vatra ovog svijeta nije ništa u usporedbi s vatrom čistilišta. Jer su to pročišćavajući plamenovi koje je zapalila bož. Pravednost da očisti duše, a da ih ne uništi. Kad izbije požar, svi tada pokušavaju i žele pomoći i spasiti ljude koje je vatra ugrozila. Kako onda ostati nedirnut sudbinom mnogih duša koje vapiju za našom pomoći? Crucior in hac flamma! Trpim u ovim mukama! (Lk 16,19)!

Odluka
Molimo danas Gospodina da onim dušama koje su zbog svoje krivnje u čistilištu, oprosti po zaslugama koje je Isus stekao na križu kad je ožednio.
Obdržavajmo crkvene zapovijedi u onom što se odnosi na post i odricanja.

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojnike
Gospodine, čuj molitve koje upravljamo Tvome milosrđu i uzmi dušu Tvoga sluge . . . kojega si pozvao s ovoga svijeta, primi u puninu svjetla i mira i zajedništva svetih! Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima! Počivali u miru. Amen.

PETI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Mi ne znamo kako dugo traje okajavanje u čistilištu. Nekim je dušama Bog dopustio upoznati čas oslobađanja svojih dobročinitelja, ali to su rijetke iznimke. Nemamo razloga žaliti zbog svog neznanja. Naprotiv, to nas potiče da ne prestajemo moliti za oslobođenje siromašnih duša. Čovjek se brzo umara u molitvi za pokojnike! U trenutku kad se opraštamo od svojih pokojnika plačemo i žalimo. Naša žalost možda traje mjesec dana, godinu, ali nakon toga je nadvladamo. Pretpostavljamo da su naši pokojnici već u nebu i da im naše molitve nisu više potrebne.

Kad bismo razmišljali o tome kako čista mora biti jedna duša prije nego smije gledati Boga, ne bismo tako malo pokore činili za svoje teške grijehe koje smo ispovjedili. Na posljednjem sudu sve će naše krivice biti upisane u jednu knjigu: Liber scriptus proferetur in quo totum continetur. Tamo će se od nas tražiti sve do posljednjeg novčića. Tako se olako damo zavesti lakomislenim grijesima da gubimo zanimanje za one kojima je naša pomoć tako jako potrebna. Sveci su drukčije razmišljali i postupali. Više od dvadeset godina poslije smrti svoje majke Monike, sv. Augustin je još uvijek molio za nju. Sv. Ambrozije se javno obvezao da će cijeli život moliti za dušu Teodozija Velikoga.

I kad su duše naših rođaka i prijatelja oslobođene, ne moramo li, unatoč tomu, i dalje moliti za pokojne? Ima duša koje već dugo uzdišu i samo čekaju dobrostivu ruku koja će ih izvući iz vrućeg žara. Sv. kardinal Bellarmin reče: “Čistilište bi za neke duše moglo potrajati sve do posljednjeg suda kad im u pomoć ne bi pritekla Crkva”. Stoga je ona dopustila da se trajno uvede misa na spomen duša u čistilištu.

Odluka
Dobro bi bilo s rođacima i prijateljima osnovati molitveni vijenac za siromašne duše. Tako bi sedam osoba između sebe moglo razdijeliti molitvu i pokoru za siromašne duše svakog radnog dana, tako da se neprekidno za njih mole i žrtvuju.
Uvijek kad čujemo otkucaj sata mislimo na pokojne i kažimo: Requiescant in pace! Počivali u miru!

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojne
Utječemo se Tebi, o Gospodine, imaj samilosti sa svojim slugama i udijeli im, po mojem nastojanju da se danas očuvam od grijeha, vječni spas, Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.

ŠESTI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Siromašne se duše ne mogu same osloboditi iz čistilišta. To je glavni razlog da im pomognemo svojim molitvama. Jer, nakon smrti svršava vrijeme milosrđa, a počinje sud. Jednom kad duša ostavi ovaj svijet ne može sticati daljnje zasluge jer više nema slobodan izbor između dobra i zla. Patnja u čistilištu je neplodna. To je jednostavno podmirivanje krivice, okrutna patnja koja možda traje stoljećima. Ova neutješenost još više povećava muke siromašnih duša.

Ne bismo li nekome koji je bez svijesti, koji je žrtva prometne nesreće, pritekli u pomoć i pobrinuli se da dođe u bolnicu? U svojim rukama imamo ključ zatvora u kojem zatočenici vapiju za svojom slobodom. Zar ćemo ih ostaviti da čame u tom mračnom zatvoru?

Božje beskonačno milosrđe predalo nam je ključeve čistilišta. Moć naše molitve doseže do zatvora gdje su zatvorene one duše koje još nisu namirile svoju krivicu prema Božjoj Pravednosti. Da, mi smo pomoć pokojnicima, mi smo njihovi anđeli osloboditelji, mi smo kadri pomoći im da dođu do vječne sreće. Crkveni nauk glasi: Zagovori živih koriste pokojnicima. U istoj mjeri kako se naše molitve uzdižu k nebu, Božje milosrđe dolazi u čistilište. O našoj molitvi ovisi kako će skoro naši pokojni rođaci postići oslobođenje. I ako ne vršimo ovu pomoć, postajemo sukrivci. Ako svoje “ovlaštenje za oprost koji smo dobili od Crkve” ne upotrijebimo, činimo grijeh propusta.

Odluka
Sv. Ivan Krizostom preporuča ovaj pobožni običaj: “Stavite u svojoj kući na vidljivo mjesto škrabicu gdje svatko može ubaciti milodar za pokojne. S tim prilozima u novcu može se služiti misa za vaše pokojne.
Izmolimo na današnji dan molitvu za napuštene duše.”

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za oproštenje grijeha
Molimo te Gospodine, oslobodi duše svojih slugu njihovih okova da se u nebeskoj slavi sjedine s Tvojim svetima i izabranicima. Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine, svjetlost vječna svijetlila im. Amen.

SEDMI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
U jednoj usporedbi Gospodin je kritizirao hladnoću bogatog rasipnika koji je uskraćivao mrvice kruha siromašnom prosjaku iako je živio u lasti i slasti. Oni koji na patnje siromašnih duša ostaju neganuti, nisu li isto tako okrutni poput bogataša? To čak nisu ni stranci koji traže našu sućut. To su naši roditelji i dobročinitelji. Zapravo, njih se stalno moramo sjećati – zbog kuće u kojoj stanujemo, imena kojega nosimo, dobara kojima raspolažemo. Ali mi ih zaboravljamo! Oni bi s Jobom mogli reći: “Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma moga zaboraviše me.” (Job 19,14)

Zaboraviti pokojne težak je prekršaj. Često svečano obećavamo umirućem ocu ili majci da ih nikad nećemo zaboraviti. Ali, tek što su pokopani, već nas zaokupe druge brige i jedva još mislimo na njih, iako im dugujemo zahvalnost zbog života.
Mislite li možda ovako: mislim na svoje rođake i prijatelje, ne zaboravljam ih!… Ali gdje je dokaz da ih se sjećamo? Što pokojniku koristi naša naklonost ako je ne izrazimo djelima? Često čujemo nekoga kako gorko žali gubitak roditelja: “Bili su tako dobri! Majko moja! Ne mogu na nju misliti, a da mi srce ne krvari…!” Takva žalost je beskorisna. Radije svjedočimo svojom djelotvornom ljubavlju, tako da za njih damo služiti svetu misu i prinesemo žrtvu. Tada su žalost i bol vjerodostojni.

Oni koji zaboravljaju svoje pokojne bit će s njihove strane napušteni. “Mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se zauzvrat” (Mt 7,2).

Odluka
Kao dar za siromašne duše pridodajmo još anđeoskom pozdravu navečer De Profundis ili Oče naš i Zdravo Marijo.
Ne zadovoljavam se onim što sam mogao učiniti za siromašne duše nego se trudim osvojiti i druge za samaritansku službu siromašnim dušama.

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva
Gospodine, daj da naše molitve budu korisne Tvojim slugama i službenicima. Oprosti im njihove grijehe da mogu sudjelovati u plodovima otkupljenja. Po gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine, svjetlost vječna svijetlila im. Amen.

OSMI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Istina o zajedništvu svetih predivna je i utješna. Zadivljujuća je ovo slika: putujuća Crkva pruža ruku pomoćnicu trpećoj Crkvi, a drugom rukom hvata se ruke proslavljene Crkve. Vjerujem u svetu Crkvu na zemlji, u čistilištu i na nebu…

Ako trpi samo jedan ud, ne bi li se tada svi drugi udovi trebali požuriti da mu pomognu? Da, mi smo dužnici samom Bogu koji ljubi siromašne duše kao svoju ljubljenu djecu. On im usrdno želi otvoriti nebeska vrata. Ipak, tome se protivi njegova pravednost. On se obraća nama i moli nas da umjesto njih učinimo zadovoljštinu. Mi smo dužnici tim siromašnim prognanicima. Više nego nametnuta dužnost, na pomoć nas treba poticati ljubav prema bližnjima i uzajamno milosrđe.

U čistilištu ima duša koje su od svih napuštene, na koje nitko više ne misli, ni rođaci, ni prijatelji. Kamo god pogledaju, primijećuju da su ih napustili. Cijeli njihov život je ugašen i nijednom ih se riječju više ne spominje. Njihova imena se više ne izgovaraju, njihov grob se više ne posjećuje i za njih se više ne moli. Njihovu smrt neće nitko oplakivati i nitko nema namjeru ublažiti njihove muke poslije smrti. Potpuno zaboravljena bića! To isključenje nanosi im još više boli. Oni si mogu prisvojiti riječi psalmiste: “Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh ko razbijena posuda”(Ps 31,13).

Odluka
Često prikažimo svoje molitve i dobra djela za napuštene duše. Budimo im otac, majka, brat, sestra i prijatelj.
Danas prikažimo Isusovu napuštenost na križu za najnapuštenije duše u čistilištu.

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za mrtve na groblju
Bože, po svom milosrđu, po kojem Tvoji povjerenici počivaju u miru, udijeli slugama svojim i svima koji ovdje počivaju u Kristu, oproštenje grijeha, oslobođenje od njihovih muka i daj im vječnu radost! Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila im. Amen.

DEVETI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Naša devetnica bliži se kraju. Jesmo li shvatili milosti i utjehe koje nas pomoću molitve, povezuju sa siromašnim dušama? ili su potrebni još drugi razlozi kako bi se u nama raspirio žar ljubavi prema bližnjima? Razmislimo o tome da ništa više ne veliča Svevišnjeg i ne slavi njegovo ime, ne raduje njegovo srce; ništa bolje ne potvrđuje njegovu volju dostojnu klanjanja, nego oslobođenje siromašnih duša.

Otvoriti nebo siromašnim dušama, znači iskazati Bogu, svome Ocu veliku radost da primi svoju djecu u svoje veličanstvo i da ih okruni. Križ našeg Otkupitelja još sjajnije blista, a Gospodinove patnje dobivaju još jednu pobjedu.

Kako drago Srcu Isusovu mora biti naše zauzimanje za siromašne duše! Ta On ih je otkupio svojom krvlju. Kod svake svete misne žrtve koju je ostavio svojoj Crkvi, Isus nas iznova otkupljuje. Stoga se u euharistijskom slavlju također, posve osobito, spominju siromašne duše.

Naša draga Gospa od Presvetog Srca Isusova kraljica je čistilišta. Ona u čistilištu posjećuje izabrane duše, određene da jednom okruže njezino prijestolje. I svaki put se pobjednički vraća s nekoliko siromašnih duša u nebo. Možemo, dakle, biti sigurni da razveseljujemo našu dobru Majku svaki put kad pridonosimo za oslobođenje siromašnih duša.

Sveti Josip, zaštitnik sretne smrti, rado iznosi naše molitve onome kojega se udostojao zvati nas svojim sinovima. On će nam, zasigurno, uzvratiti zahvalnošću za ono što činimo za oslobađanje siromašnih duša.

Kad se otvori nebo i kad se jedna duša, otpuštena iz čistilišta prima u mnoštvo svetih, radost je beskonačna. Anđeo čuvar i zaštitnik imena radosno dočekuje dušu. Tada vlada velika radost u nebu. Sveci znaju tko je toj duši pomogao i njihova nam je zahvalnost osigurana. Koliko su siromašne duše zahvalne svojim dobročiniteljima već smo govorili. One nas ne zaboravljaju! Pune pažljivosti brinu se za naše potrebe i bdiju nad nama poput anđela čuvara. To je dragocjeno pouzdanje u teškoćama, bolima i opasnostima, a jednom, u našoj smrtnoj tjeskobi iskazat će nam utjehu i podršku. Na posljednjem sudu one su naši zagovornici. I kad bi dospjeli u čistilište, posjećivat će nas i tješiti dok se, zajedno s njima, ne sjedinimo u sjaju vječne slave.

Odluka
Svoj novac iskoristite tako što ćete povećati milodar da si pred Bogom zajamčite zagovor duša u čistilištu poslije vaše smrti. Novac ne možete uzeti sa sobom u drugi život, ali dobra djela svakako. Vaši nebeski prijatelji pratit će vas u nebesku Domovinu!
Blago onima, koji umiru u Gospodinu.
Neću propustiti ni jednu priliku da pomognem siromašnim dušama.

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojne vjernike
Bože, Stvoritelju i Otkupitelju ljudi, otpusti svojim pokojnim slugama i službenicama njihove grijehe da oni, našom prošnjom, postignu onu blagonaklonost kojoj su se uvijek nadali. Ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila im. Počivali u miru Božjem!
Amen.

SVETAC DANA – SV. ANTUN MARIJA CLARET

Napisao je velik broj vrijednih asketskih spisa i uopće je bio velik širitelj i promicatelj dobre knjige. Već je kao pučki misionar u Kataloniji posvuda osnivao knjižnice. Posebno su ga zanimali umjetnici, za koje je otvorio akademiju posvećenu svetome Mihaelu. Kao biskup sudjelovao je i na I. vatikanskom saboru.


Kao peto od desetero djece skromna tkalca, Antun Claret rođen je 23. prosinca 1807. godine u mjestu Sallentu, u španjolskoj pokrajini Kataloniji. Godine 1835. zaređen je za svećenika, a od 1843. veoma je uspješno djelovao kao pučki misionar u rodnome kraju.

Bio je neumoran svećenik i propovjednik koji je u svojoj zemlji djelovao koristeći se jednim dotad nepoznatim sredstvom: tiskom.

Potican snažnim pozivom, evangelizirao je ruralne krajeve Španjolske posvećujući se poboljšanju životnih uvjeta običnoga puka. U Vicu je utemeljio misionarsku kongregaciju posvećenu Bezgrešnome Srcu Marijinu, čiji se pripadnici i danas zovu kleretinci. Osnovao je i žensku granu te družbe, a nazvao ju je Kćeri Srca Marijina. Učinio je tako jer je bio veliki štovatelj i pobožnik Srca Marijina.

Kako je po svojim mnogobrojnim apostolskim pothvatima postao poznat, poslan kao nadbiskup u Srednju Ameriku, na Kubu, ljubavlju i riječju krijepio je siromašne otočane podvrgnute nesmiljenoj španjolskoj dominaciji. Ondje je djelovao od 1850. do 1857. godine. Prije njega ta je nadbiskupija 14 godina bila bez svoga pastira. Antun se svim marom dao na to da je obnovi i podigne. Činio je to duhovnim vježbama za kler, pastoralnim pohodima i misijama. U šest je godina obavio tri vizitacije svoje nadbiskupije, a započeo je i s četvrtom. Osnovao je i Bratovštinu kršćanskoga nauka, kako bi puk što više poučio u vjeri. Za vrijeme potresa i pošasti, koji su poželi mnogo žrtava, revni je nadbiskup dva put na dan obilazio bolnice ispovijedajući, tješeći i dijeleći milostinju. Za socijalno dobro puka po svim je župama osnivao štedionice. Za njih je napisao brojne traktate o obrađivanju polja. Njegov je socijalni, karitativni, kulturni rad neprijateljima vjere bio trn u oku, pa su mu radili čak i o glavi. Više puta je na njega bio pripreman atentat. To je išlo tako daleko da je godine 1857. morao napustiti Kubu i vratiti se u Španjolsku. Ondje je bio ispovjednik kraljice Izabele II. Za vrijeme španjolske revolucije 1867. godine otišao je s kraljevskim bračnim parom u progonstvo u Francusku.

Napisao je velik broj vrijednih asketskih spisa i uopće je bio velik širitelj i promicatelj dobre knjige. Već je kao pučki misionar u Kataloniji posvuda osnivao knjižnice. Posebno su ga zanimali umjetnici, za koje je otvorio akademiju posvećenu svetome Mihaelu. Kao biskup sudjelovao je i na I. vatikanskom saboru.

Preminuo je 24. listopada 1870. godine u Fontfroide u južnoj Francuskoj. Svetim ga je proglasio 7. svibnja jubilarne godine 1950. papa Pio XII.

Ime Antun je grčkoga porijekla i znači “rođen prije”. Ime Marija potječe iz egipatskoga ili hebrejskoga; u prvome slučaju znači “ljubljena od Boga”, a u drugome “gospođa”.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 24. LISTOPADA 2023.

Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

XXIX. tjedan kroz godinu

Utorak, 24. 10. 2023.

ili: Sv. Antun Marija Claret, biskup

Svagdan

ČITANJA:
Rim 5,12.15b.17-19.20b-21; Ps 40,7-10.17; Lk 12,35-38

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Antun Marija, Proklo Carigradski

Prvo čitanje:

Rim 5, 12.15b.17-19.20b-21

Ako grijehom jednoga smrt zakraljeva, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti kraljevati u životu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja i dar po milosti jednog čovjeka, Isusa Krista. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva — po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu — po Jednome Isusu Kristu.

Dakle, grijeh jednoga — svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga — svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 40, 7-10.17

Pripjev:

Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Žrtva i prinos ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenica ni okajnica ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!«

»U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Neka kliču i nek se vesele u tebi
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Gospodin!«
svi koji spasenje tvoje ljube.

Evanđelje:

Lk 12, 35-38

Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neka vam bokovi budu opasani

i svjetiljke upaljene,

a vi slični ljudima što čekaju gospodara

kad se vraća sa svadbe

da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.

Blago onim slugama

koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

Zaista, kažem vam,

pripasat će se, posaditi ih za stol

pa će pristupiti i posluživati ih.

Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži

i nađe ih tako, blago njima!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Papa petak 27. listopada proglasio danom molitve i posta za mir

Na kraju redovne opće audijencije srijedom papa Franjo se osvrnuo na ono što se događa u Palestini i Izraelu te pozvao vjernike svih vjera na dan posta i pokore koji će se održati 27. listopada. Rat poništava budućnost, neka oružje utihne, neka se čuje vapaj mira za siromahe, naroda, djece, rekao je Papa koji je ponovno izrazio i blizinu napaćenoj Ukrajini, objavio je Vatican News.


Dan molitve, posta i pokore za mir najavio je papa Franjo za petak 27. listopada. Razlozi su strah od onoga što se događa u Svetoj Zemlji i drugim ratnim žarištima u svijetu. Na kraju redovne opće audijencije srijedom, Papine su se misli okrenule onome što se događa u Palestini i Izraelu: „Broj žrtava raste, a situacija u Gazi je očajna. Molim da se poduzme sve što je moguće kako bi se izbjegla humanitarna katastrofa“.

Ono što zabrinjava papu  Franju jest moguće širenje sukoba „dok su mnoge ratne fronte već otvorene u svijetu“.

„Neka oružja utihnu, neka se čuje vapaj za mir siromaha, naroda, djece. Rat ne rješava nijedan problem, već samo sije smrt i uništenje. Povećava mržnju, širi duh osvete. Rat briše budućnost“, istaknuo je Papa u svom apelu na kraju opće audijencije srijedom.

“Molim vas, braćo i sestre”, ponovio je, “nastavimo moliti za mir u svijetu, posebno u napaćenoj Ukrajini”, o kojoj se više ne govori, ali gdje se “drama nastavlja”.

Zato je uputio vjernicima poziv da „stanu na samo jednu stranu u ovom sukobu: na stranu mira“, molitvom i potpunom predanošću. Papa je stoga odlučio proglasiti dan molitve, koji će se održati sljedećeg petka, 27. listopada u Bazilici svetog Petra u 18 sati. Poziv je također upućen „braći i sestrama različitih kršćanskih vjeroispovijesti, pripadnicima drugih vjera i onima kojima je na srcu mir“. Zahtjev za priređivanje sličnih inicijativa protegnut je također na sve partikularne crkve: “Molim sve partikularne Crkve da u tome sudjeluju, pripremajući slične inicijative koje uključuju Božji narod”, rekao je Papa.

Uz 45. godišnjicu od izbora svetog Ivana Pavla II. na Petrovu stolicu, koja je obilježena u ponedjeljak, 16. listopada, papa Franjo je u pozdravu poljskim hodočasnicima podsjetio da je „tijekom njegova pontifikata poziv da se otvore vrata Kristu odjeknuo velikom snagom. To je urodilo plodom kako u osobnim obraćenjima tako i u društvenim promjenama u mnogim zemljama koje su do tada bile zatvorene za Krista.“

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima pozvao je vjernike da nastave moliti za mir u svijetu, osobito u napaćenoj Ukrajini „o kojoj se više ne govori“, ali koja i dalje proživljava dramu.

Papin Angelus u nedjelju 22. listopada

Papa Franjo je u nedjelju, 22. listopada s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Angelusa.


PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra

Nedjelja, 22. listopada 2023.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U Evanđelju današnje liturgije govori se o tome kako su se neki farizeji pridružili herodovcima kako bi Isusu postavili zamku. Uvijek su ga pokušavali uvući u klopku. Odlaze k njemu i pitaju ga: „je li dopušteno dati porez caru ili nije?“ (Mt 22, 17). To je podvala: ako Isus kaže da je legitimno plaćati porez, tada staje na stranu političke vlasti koja je trn u oku naroda, a ako kaže da ga se ne plaća može biti optužen za pobunu protiv carstva. Prava zamka. On, međutim, izmiče toj klopki. Traži da mu se pokaže novčić na kojem je carev lik i kaže im: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje“ (r. 21). Što to znači?

Te su Isusove riječi ušle u svakodnevni govor, ali ponekad ih se koristi pogrešno – ili bar dijelom netočno – kad se govori o odnosima između Crkve i države, između kršćana i politike; često ih se shvaća na način da Isus želi razdvojiti „cara“ i „Boga“, odnosno zemaljsku i duhovnu stvarnost. Ponekad i mi tako razmišljamo: jedno je vjera sa svojim praksama, a drugo svakodnevni život. A tomu nije tako. Ne. To je „shizofrenija“, kao da vjera ne bi imala veze sa stvarnim životom, s izazovima društva, sa socijalnom pravdom, s politikom i tako dalje.

Isus nam, zapravo, želi pomoći da „caru“ i „Bogu“ damo mjesto koje im po važnosti pripadaju. Briga o zemaljskom poretku, o polisu, pripada caru – dakle, politici, civilnim ustanovama, društvenim i ekonomskim procesima; a mi, koji smo uronjeni u tu stvarnost, moramo vratiti društvu ono što nam ono daje kroz svoj doprinos kao odgovorni građani, posvećujući pažnju onome što nam je povjereno, promičući pravo i pravdu u svijetu rada, pošteno plaćajući poreze, zalažući se za opće dobro, i tako redom. Međutim, Isus istodobno potvrđuje temeljnu stvarnost: da čovjek – čitav čovjek i svako ljudsko biće – pripada Bogu. To znači da ne pripadamo nijednoj zemaljskoj stvarnosti, nijednom „caru“ ovoga svijeta. Gospodinovi smo i ne smijemo biti robovi nijedne svjetovne vlasti. Na novcu je, dakle, carev lik, ali Isus nas podsjeća da je u naš život utisnuta Božja slika, koju ništa i nitko ne može potamniti. Caru pripadaju stvari ovoga svijeta, ali čovjek i sam svijet pripadaju Bogu: ne zaboravimo to!

Shvatimo, dakle, da Isus svakoga od nas vraća našem vlastitom identitetu: na novcu ovoga svijeta nalazi se carev lik, ali ti – ja, svaki od nas – koji lik nosiš u sebi? Postavimo si ovo pitanje: koju ja sliku nosim u sebi? Ti, čija si ti slika u svome životu? Spominjemo li se da pripadamo Gospodinu ili dopuštamo da nas oblikuje logika svijeta i činimo od posla, politike i novca idole kojima se klanjamo?

Neka nam Sveta Djevica pomogne prepoznati i poštivati svoje vlastito i dostojanstvo svakog čovjeka.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Još jednom moja misao leti onome što se događa u Izraelu i Palestini. Jako sam zabrinut i tužan, molim i izražavam blizinu svima koji pate, taocima, ranjenima, žrtvama i njihovim obiteljima. Mislim na tešku humanitarnu situaciju u Gazi i žalosti me što su posljednjih dana pogođene također anglikanska bolnica i grkopravoslavna župa. Ponovno pozivam da se otvore prostori, da se nastavi dostavljati humanitarna pomoć i da se taoce pusti na slobodu.

Rat, svi ratovi koji se vode u svijetu – mislim i na napaćenu Ukrajinu – je poraz. Rat je uvijek poraz, to je uništenje ljudskog bratstva. Braćo, zaustavite se! Zaustavite se!

Podsjećam da sam idući petak, 27. listopada, proglasio danom posta, molitve i pokore, te da ćemo taj dan navečer u 18 sati u Svetome Petru imati sat molitve tijekom kojeg ćemo moliti za mir u svijetu.

Danas se slavi Svjetski dan misija koji ima temu „Žar u srcu, noge na putu“. Dvije slike koje govore sve! Pozivam sve, u biskupijama i župama, na aktivno sudjelovanje.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike, posebno sestre Siervas de los Pobres hijas del sagrado Corazón de Jesús, iz Granade; članove Centro Académico Romano Fundación; članove Bratovštine Señor de los Milagros, Peruanaca u Rimu: i hvala vam, hvala vam na vašem svjedočanstvu! Nastavite tako, s ovom lijepom pobožnošću.

Pozdravljam članove Laičkog misionarskog pokreta „Tutti custodi di umanità“, višeglasni zbor Svetog Antuna Opata iz Cordenonsa i članove vjerničkih udruženja iz Napulja i Casagiovea.

Pozdravljam i djecu „Casa Giardino“ iz Casalmaggiorea, skupinu mladih prijatelja Zajednice Emanuel, ravnatelje i učitelje Katoličke škole Ivana XXIII. u Toulonu, učenike iz „St. Croix” iz Neuillyja.

Želim svima ugodnu nedjelju. I vama, djeco Bezgrešne. I molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek vidimo se!

Vatican News

Đakonsko ređenje u Mostaru

Sedmorica svećeničkih kandidata, trojica iz Mostarsko-duvanjske biskupije, jedan iz Trebinjsko-mrkanske biskupije i trojica iz Hercegovačke franjevačke provincije, zaređeni su đakone 21. listopada u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve.


Misno slavlje predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u zajedništvu s apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorju  mons. Aldom Cavallijem te uz koncelebraciju provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeša, generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Nikole Menala te brojne druge svećenike.

Nakon svečane procesije, u kojoj su sudjelovali i bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu s rektorom vlč. Zdenkom Spajićem te bogoslovi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu s rektorom vlč. Željkom Faltakom, na početku misnoga slavlja mons. Palić pozdravio je okupljene svećenike, bogoslove, sjemeništarce, sve vjernike a napose ređenike. Nakon što je don Nikola predstavio ređenike, biskup je uputio homiliju.

Naglasio je kako ovi mladići, koji će postati đakoni, predaju svoje živote Kristu danas jer vjeruju u snagu križa. Oni su zahvaćeni Kristovom ljubavlju, kao što je i mladi Jeremija bio zahvaćen Božjim duhom koji je u usta njegova stavio riječi svoje. „Ovi su mladići izabrani od Boga da služe Crkvi i njezinu spasenjskom poslanju. A oni sami danas pred Isusom i njegovom Crkvom izjavljuju da su spremni zaorati brazdu na njivi koja je Kraljevstvo Božje. Međutim, svatko od nas, bilo da smo zaređeni službenici ili dionici Kristova kraljevskog svećeništva, ore svoju brazdu. Kad počne orati, orač se ne smije osvrtati unatrag, jer bi to moglo utjecati na njegovu sposobnost pravilnog oranja. Zapravo, gledanje unatrag s pluga neizbježno bi ga dovelo do toga da ore krivi red i možda ošteti usjeve koje je zasadio”, objasnio je biskup Petar obraćajući se zatim ređenicima s molbom i očekivanjem da “ne oru krive redove i oštećuju usjeve”.

“To su duše ljudi i štete mogu imati nesagledive posljedice. Kad god oremo redove po svojoj prosudbi, neovisno o zajedničkom poslanju, ne pridonosimo rastu Kraljevstva, a niti vlastitom posvećenju. Budite oni koji će gledati naprijed, zagledani u Krista, druge voditi njemu i na taj način i sami postati prikladni za kraljevstvo Božje”, poručio je mons. Palić, prenosi CNAK.

Nakon litanija uslijedio je čin ređenja.

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio generalni vikar don Nikola kazavši kako su „na početku Crkve apostoli izabrali sedam muževa na dobru glasu da im pomažu u svakidašnjoj službi, da bi se sami mogli sasvim posvetiti molitvi i propovijedanju riječi. Tim izabranim muževima apostoli su, molitvom i polaganjem ruku, povjerili da poslužuju kod stolova. Danas je nasljednik apostola biskup Petar polaganjem ruku i molitvom zaredio također sedmoricu đakona da bi im povjerio da poslužuju svetim oltarima. Čestitam Vama biskupe Petre i provincijale Jozo na novim đakonima, a vas dragi đakoni neka Duh Sveti ojača za vjerno vršenje službe. Zahvaljujem njihovim roditeljima na daru života a braći, sestrama i svoj rodbini na molitvama, odgojiteljima na poučavanju i odgajanju.“

Po rukama mostarsko-duvanjskoga biskupa i trebinjsko-mrkanskoga upravitelja mons. Petra Palića đakonsko ređenje primili su Luka Cvitanović (župa Sv. Petra i Pavla Mostar), Mato Puljić (katedralna župa Marije Majke Crkve – Mostar), Antonio Zirdum (župa Sv. Ivana Apostola i Evanđelista – Mostar), Gabrijel Pavlović (župa Sv. Petra i Pavla – Rotimlja), fra Ante Begić i fra Željko Tomić (župa Bezgrješnog začeća BDM – Posušje) te fra Ante Vukoja (župa Sv. Petra i Pavla – Kočerin).

Pin It