Goran Ivančić jubilarni 20. put pješačio 500 kilometara do Međugorja
Goran Ivančić dolazi iz Velike Gorice, iz župe Navještenja Blažene Djevice Marije, te je dugogodišnji međugorski hodočasnik koji je i ove godine pješačio u Međugorje iz Velike Gorice, za što mu je trebalo 14 dana, te prijeđenih oko 500 kilometara. Ovogodišnje hodočašće u Međugorje mu je bilo jubilarno dvadeseto, a u Međugorje je stigao 17. rujna, gdje smo se susreli ispred crkve sv. Jakova u Međugorju Iako je bio vidno umoran i iscrpljen, no sretan i blagoslovljen, radosna srca je s nama podijelio nekoliko riječi o samom hodočašću, nakanama s kojima je pošao na put, vlastitom iskustvu Međugorja, prenosi mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.
„Hodočastio sam pješice u Međugorje, a ovo mi je jubilarni 20. put. Od početka, kao i na prvom hodočašću, nakane su mi bile za prestanak psovke hrvatskog naroda, posebno bogopsovke, da hrvatski narod počne moliti krunicu, da se ostavi bludnosti i vanbračnih veza, kao i kontracepcija, te abortusa, jer to su glavni uzroci svih problema koji su nas sada snašli. Svi vidimo da je situacija jako teška, jer dok smo išli s Gospodinom bilo je sve dobro, dobili smo državu, a sad smo izgubili i državu i sve ostalo. Međutim, s tim hodočašćima, kao i s neokatekumenskim putem na koji sam, između ostaloga ušao u međuvremenu, vidio sam da nije problem samo moj narod, nego da sam i ja taj koji se treba obratiti. Tako da ima još puno drugih nakana, ali ove su najveće. Hodočašće je trajalo 493 kilometra, znamo to kada smo jednom išli s autom, s tim da ima tih par prečica, ali uglavnom je oko 500 kilometara, nešto malo manje. Putovanje je trajalo 14 dana, odnosno 13 dana jer sam jedan dan odmarao u Kninu”, kazao je Goran, te dodao kako ove godine posebnih anegdota na hodočašću ovoga puta nije bilo, jer je bilo ugodno hodočašće, za razliku od prošle godine.
„Prošle godine se nisam baš previše ni pripremao, malo sam bio i poletio u smislu da sam iskusan hodočasnik i tada je bilo velikih problema sa žuljevima, ali Gospodin je jednostavno povukao milost da vidim da se moram osloniti na njega. On je sve to riješio preko jednog prijatelja iz Tomislavgrada, čisto da se ja malo spustim na zemlju jer hoćeš nećeš ovo hodočašće je sada dosta i medijski popraćeno, ali ove godine sam znao s kim imam posla, pa je sve dobro prošlo”, kazao je Goran, te dalje govorio o svom odnosu s Međugorjem.
„Inače, Međugorje je mjesto gdje je počeo moj susret s Gospodinom. Ja sam bio iz tradicionalne katoličke obitelji, vjerovao sam u Boga, pa sam došao do zaključka da Boga nema. Kada sam imao sve što mi je trebalo došao sam do zaključka da Boga nema. No, kasnije je došla smrt tate, pa moja bolest raka od koje me je Gospodin ozdravio, najprije preko liječnika, a kasnije i preko jednog svećenika karizmatika p. Mihovila Filipovića. Tako da sam ja imao samo krštenje i onda sam došao sa jednom zajednicom, to je bila sekta, i s njima sam došao u Međugorje, baš iza crkve na otvorenom gdje smo kao primali energiju, a kod njih Bog nije osoba koja te ljubi, koja je krv svoju prolila za tebe da bi ti imao život vječni, nego je energija, a ti zapravo postaješ sve oholiji i oholiji. I taj New age je kompletno pokret koji priča o Bogu, ali te vodi dalje od Boga. Meni je tada nešto bilo čudno, ja primam neku energiju, a umjesto da osjećam mir ja sam osjećao nemir. Kako to, došao sam Kraljici Mira, a ja imam nemir. To mi je bilo čudno i tu sam prvi put vidio da ta zajednica nije u redu, prestao sam ići tamo i ušao u Marijinu legiju, a poslije jednog hodočašća od Bleiburga do Vukovara u neokatekumene. To su dvije predivne zajednice koje svakom preporučujem. To mi je pomoglo u mojoj izgradnji, ali početak je bio u Međugorju gdje sam ustvari vidio da bih se trebao vratiti Gospi i Gospodinu, pa sam dalje primio i sakramente”, kazao je Goran te nastavio:
„Svatko od nas ima puno problema, puno briga i brinemo se zbog nekih stvari koje nisu nebitne, kao što su te da završiš školu ili fakultet, da se oženiš, da imaš kuću, dobar posao… Sve su to bitne stvari, ali nažalost nitko se ne brine o duši i gdje ćemo biti u vječnosti zbog spasenja naše duše, a to je jedina stvar koja bi nas trebala brinuti. Kod mene je bila prekretnica Međugorje, ali ne samo kod mene. Znamo da Međugorje zovu ispovjedaonica svijeta i malo mi je smiješno kada netko počne pričati da nije nikad bio u Međugorje jer ima sliku iz medija koji su protiv Međugorja. Ti mediji se ne brinu o našem zdravlju, ali se brinu o našoj duši itekako i oni su protiv toga. Zato pozivam svakoga da dođe u Međugorje, pa da sam ima svoje iskustvo, a Gospa će dalje napraviti. Isus je rekao tko traži, taj će i naći, a ovdje u Međugorju će najprije naći, tu će svatko susresti Božju ljubav i Majku”, kazao nam je Goran, te dodao:
„Na ovom hodočašću i u neokatekumenima sam se naučio oslanjati na Gospodina, jer nekada je znalo biti situacija teških na hodočašću. Prvi put sam ostao bez vode, dogodilo se da su me psi napali po noći, ali Gospodin je sve riješio. Bilo je tu svega, ali najbitnije je da sam ja vidio da sam grešnik, da sam slab, da sam potreban Boga i kada se oslonim na njega, tada On ili sve riješi, svaki križ, ili mi dadne snage da ga nosim. Kada to prihvati, čovjek stvarno ima mir i radost u srcu koja proizlazi iz ljubavi”, kazao je Goran, te za kraj onima koji se možda žele odlučiti učiniti isti pothvat poručio:
„Puno ljudi ima koji idu, iako to se ne zna javno, i ako sami dođu imat će svoje iskustvo, neće im biti žao. Ako svim srcem traže Boga, Gospa će dalje svoje napraviti”, kazao je Goran Ivančić, prenosi mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.
IMENDANI: Matej, Mate, Matko, Matiša, Matea; Marko Scalabrini, Jona prorok
Prvo čitanje:
Ef 4, 1-7. 11-13
On dade jedne za apostole, jedne opet za evanđeliste.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo!
Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu:
sa svom poniznošću i blagošću,
sa strpljivošću
živite dostojno poziva kojim ste pozvani!
Podnosite jedni druge u ljubavi;
trudite se sačuvati jedinstvo Duha
svezom mira!
Jedno tijelo i jedan Duh —
kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!
Jedan Gospodin!
Jedna vjera!
Jedan krst!
Jedan Bog i Otac sviju,
nad svima i po svima i u svima!
A svakomu je od nas dana milost
po mjeri dara Kristova.
On i »dade« jedne za apostole,
druge za proroke,
jedne opet za evanđeliste,
a druge za pastire i učitelje
da opremi svete za djelo služenja,
za izgrađivanje Tijela Kristova
dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere
i spoznaje sina Božjega,
do čovjeka savršena,
do mjere uzrasta punine Kristove.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 19, 2-5
Pripjev:
Po svoj zemlji razliježe se jeka njihova.
Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, noć noći glas predaje.
Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.
Evanđelje:
Mt 9, 9 -13
Pođi za mnom! On usta i pođe za njim.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
Natječaj na temu “Pobijeni hercegovački franjevci”
Želeći njegovati spomen na 66 hercegovačkih franjevaca, koje su kao nevine tijekom i u poraću Drugoga svjetskog rata pobili jugokomunisti, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« raspisala je natječaj na temu “Pobijeni hercegovački franjevci”.
Vicepostulatura na čelu s fra Miljenkom Stojićem, a u suradnji s Društvom hrvatskih književnika Herceg Bosne, ovaj Natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci tijekom i u poraću Drugoga svjetskog rata za uratke iz: književnosti, glazbe, likovne kulture, povijesti, računalstva, umjetničke fotografije, videa… Natječaj je otvoren za: djecu (pučka škola), mladež (srednja škola), odrasle (studenti i punoljetni).
Radovi (ako su tekstualni, trebaju biti napisani na računalu) mogu se poslati najkasnije do 15. prosinca na e-adresu: mostar@pobijeni.info ili na poštansku adresu: Vicepostulatura, Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg. Mogu to biti i objavljeni radovi u vremenu od zadnjih Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca. Obvezno čitko naznačiti ime i prezime, adresu, broj telefona, nadnevak rođenja te ako dotični ide u školu koju školu i koji razred, odnosno godinu, pohađa. Radovi se ne vraćaju.
Dodjeljuju se 3 nagrade za najbolje radove u kategoriji uzrasta iz nabrojenih područja koje će biti uručene na Danima pobijenih hercegovačkih franjevaca 4. – 7. veljače 2024. Nagrađenima se uručuju prigodna nagrada i plaketa te im se rad postavlja na portal Vicepostulature pobijeni.info (Odjek u puku – Glas o mučeništvu – Natječaj) i objavljuje u glasilu Stopama pobijenih.
“Mole se sve pučke i srednje škole s hrvatskim nastavnim programom te Sveučilište u Mostaru da u nastavi povijesti spomenutih dana održe prigodno predavanje o pobijenim hercegovačkim franjevcima i povijesnom okviru u kojem se to dogodilo”, objavila je Vicepostulatura na mrežnoj stranici pobijeni.info.
Izmolite devetnicu svetom arkanđelu Rafaelu i pripremite se za blagdan svetih arkanđela koji slavimo 29. rujna.
Rafael se u Bibliji spominje samo u Knjizi o Tobiji, kao pratilaca putu, zaštitnik i zagovornik mladoga Tobije. Po Božjoj zapovijedi svladava pakosnoga zloduha Asmodeja i iscjeljuje Tobijina oca. Rafael je patron ljekarnika, iseljenika, hodočasnika, putnika, brodara, rudara krovopokrivača. Ime Ra-fa-el znači “Bog iscjeljuje, liječi”.
Ovu jednostavnu, ali duboku devetnicu na čas arkanđela Rafaela možemo obavljati tako da svakoga dana molimo po jedan od devet zaziva zajedno s molitvama i Zazivima svetomu Rafaelu ili, ako imamo više vremena, možemo tijekom devet dana svakodnevno moliti sve zazive.
1. Uzvišeni arkanđele sveti Rafaele, koji si vjerno pratio Tobiju na putovanju (usp. Tob 5,1-13), udostoji se i mene, siromašna grešnika, pra- titi na opasnu putovanju života na putu prema vječnosti.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
2. Premudri arkanđele sveti Rafaele, koji si mladoga Tobiju sačuvao od smrtne opasnosti kod rijeke Tigris tako da si ga poučio kako uhvatiti veliku ribu koja ga je htjela proždrijeti (usp. Tob 6,1-6), pouči i mene kako izbjeći napade paklene nemani koja me posvuda okružuje i żeli upropastiti moju dušu.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
3. Ljubljeni arkanđele sveti Rafaele, koji si dopratio Tobiju u Mediju sam pošao u grad Rages kako bi od Gabaela podigao veći dug u novo koji je Tobija bio založio (usp. Tob 9,1-6), molim te, zagovorniče moje duše kod Gospodina, isprosi mi oproštenje svih dugova zbog mojih grijeha kod Boga.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
4. Moćni arkanđele sveti Rafaele, koji si oslobodio dobru Saru od pa kosnoga zloduha Asmodeja primoravajući ga na to da se vrati u pakle ne ponore (usp. Tob 6,7-18), isprosi mi milost oslobađanja moje duše od svih grijeha, strasti i napasti kojima je đavolski duh nastoji zarobiti i podložiti.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
5. Dobri arkanđele sveti Rafaele, koji si Saru čudesno oslobodio od da volskoga utjecaja i priskrbio joj sretan brak s Tobijom (usp. Tob 8,1-18) molim te, isprosi mi milost da moja duša postane slobodna od svih stra sti te da se kao zaručnica sa živom vjerom i gorućom ljubavlju sjedini s Isusom
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
6. Samilosni arkanđele sveti Rafaele, koji si čudesno povratio dragocjeni vid slijepomu Tobitu (usp. Tob 11,10-16), isprosi mi milost pro svjetljenja moje duše kako bih progledao u svim duhovnim sljepoćama koje me žaloste, upoznao pravu istinu svih stvari u Bogu te tako, slobodan od svih privida, radosno kročio putom Božjih zapovijedi.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
7. Velikodušni arkanđele sveti Rafaele, koji si obasuo blagoslovom blagostanjem Tobijinu kuću i odbio sve darove kojima su ti htjeli iska zati svoju zahvalnost (usp. Tob 12,1-6), isprosi mi milost odvojenos od svih zemaljskih dobara kako bih se svom snagom potrudio zadobi neprocjenjiva nebeska dobra i vječni raj.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
8. Ponizni arkanđele sveti Rafaele, koji si odbio čine čašćenja koje su ti Tobija i njegova obitelj htjeli iskazati (usp. Tob 12,5-21), isprosi mi milost prave poniznosti kako bih izbjegavao časti i rastresenosti ovoga svijeta i svu svoju slavu položio u skroviti život u Isusu Kristu.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
9. Savršeni arkanđele sveti Rafaele, koji si neprestano pred licem Svevišnjega, kako ti sam reče Tobiji: „Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih andela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!” (Tob 12,15), isprosi mi milost da nikada u životu ne izgubim iz vida Božju prisutnost kako bi svi moji misli, riječi i djela bili na slavu Bogu i za moje posvećenje.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
Molitva
Slavni arkanđele sveti Rafaele, veliki kneže nebeskoga dvora, vodo putnika na kopnu i moru, tješitelju žalosnih, utočište grešnika, molim te da mi pomogneš u svim mojim potrebama i mukama života kao što si pomogao mladiću Tobiji u njegovim progonstvima. Budući da si ti lijek Božji, ponizno te molim da izliječiš moju dušu od broj nih nemoći i tijelo od svih zala koja me muče. Na poseban te način molim, isprosi mi krepost čistoće da zaslužim biti živi hram Duha Svetoga.
Sveti Rafaele arkanđele, čuvaj nas na našim putovima, liječi nas u našim bolestima, prinesi naše molitve pred lice Svevišnjega, izmoli nam od Gospodina anđeosku čistoću duše i tijela.
Zazivi svetomu Rafaelu, arkanđelu
Sveti Rafaele, arkanđele Božje ljubavi, moli za nas!
Krotitelju paklenoga duha, moli za nas!
Pomoćniče u velikim tjeskobama, moli za nas!
Anđele bolesti i ozdravljenja, moli za nas!
Zaštitniče liječnika i putnika, moli za nas!
Molitva svetomu Rafaelu prije putovanja
Na put mira i sreće neka nas upravlja svemogući i milosrdni Gospodin i neka nas prati anđeo Rafael da se s mirom i radosno vratimo kući, sretno obavljena posla. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Izmolite devetnicu svetom arkanđelu Gabrielu i pripremite se za blagdan svetih arkanđela koji slavimo 29. rujna.
Arkanđeo Gabriel u Bibliji nastupa kao glasnik Božjih odluka. Ime Ga – bri – el znači “Bog je jak”. U ikonografiji se najčešće prikazuje kao navjestitelj s ljiljanom u ruci. U Crkvi je godine 1951. proglašen zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron je glasnika, poštara i filatelista.
Ovu jednostavnu, ali duboku devetnicu na čast arkandela utjelovljenja možemo obavljati tako da svakoga dana molimo po jedan od devet zaziva zajedno s molitvom i Zazivima svetomu Gabrielu ili, ako imamo više vremena, možemo tijekom devet dana svakodnevno moliti sve zazive.
1. O, sveti, veliki arkanđele Gabriele, budući da si ti jedan od sedam čistih duhova koji stalno stoje pred prijestoljem Svevišnjega, zbog slave kojom si se razlikovao od svih drugih anđela, isprosi mi milost da uvijek hodim u Božjoj prisutnosti te da moje misli, riječi i djela uvijek imaju za cilj čistu slavu Božju.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
2. O, slavni arkanđele sveti Gabriele, zbog svete radosti koju si osjetio kada si bio poslan na zemlju navijestiti najutješnije otajstvo utjelovljenja Sina Božjega, Otkupitelja svijeta, isprosi mi milost da u svim častima znam odbaciti uznositost i oholost te da u svemu što činim u životu izvršavam Božje planove, s ciljem služenja Bogu i moga posvećenja.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
3. O, proslavljeni arkanđele sveti Gabriele, zbog svetoga veselja koje si kušao kada si stupio pred Mariju iz Nazareta, blagoslovljenu među ženama, isprosi mi milost da uvijek ispovijedam i gajim posebnu djetinju pobožnost prema Gospi te da tu pobožnost širim i tako postanem dionikom Božjega blagoslova obećana njezinim štovateljima, prema njezinim riječima: ,Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.” (Lk 1,48)
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
4. O, sveti, veliki arkanđele Gabriele, zbog neuobičajene radosti koja te je zahvatila kada si nazvao Mariju punom milosti i jedinom medu ženama izabranom da postane Majkom Božjom, isprosi mi milost da ljubim Spasitelja svijeta i njegovu Svetu Majku i postanem pravim Božjim djetetom.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
5. O, slavni arkanđele sveti Gabriele, zbog svetoga čuđenja koje te je obuzelo kada si vidio da je Marija uznemirena slušajući divne riječi koje si joj u ime Božje uputio, isprosi mi milost svete poniznosti koja je temelj i potpora svim drugim krepostima.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
6. O, proslavljeni arkanđele sveti Gabriele, zbog izvanredna divljenja koje si kušao kada si navijestio Mariji da će postati Majkom i ostati Djevicom, isprosi mi milost jakosti da čuvam čistom svoju dušu i tijelo, u staležu na koji me Bog poziva, u skladu s mojim obećanjima Bogu.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
7. O, sveti veliki arkanđele Gabriele, zbog divne dobrohotnosti s kojom si izrekao riječi ohrabrenja Mariji i raspršio sve strahove koji su uznemirivali njezino srce kada si joj navijestio da će roditi Sina Božjega, isprosi mi milost da moj duh bude oslobođen od svih obmana kojima se duh tame služi kako bi me uznemirio i naveo na krivo razumijevanje vjerskih istina na putu spasenja.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu….
8. O, slavni arkanđele sveti Gabriele, zbog divljenja koje si kušao kada si vidio potpunu spremnost Marije da prihvati Riječ Božju i postane Majkom, isprosi mi milost da se uvijek spremno odazovem Bogu i potpuno pristanem uz njegovu svetu volju u svim situacijama života koje mi Božja providnost stavi na put.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
9. O, proslavljeni arkanđele sveti Gabriele, zbog beskrajne slave i radosti koja je prožela sve nebeske anđele, pokojne pravednike koji su čekali otkupljenje i sve ljude dobre volje kada si pred licem Presvetoga Trojstva prikazao Marijin pristanak na to da postane Majkom Utjelovljene Božje Riječi te zbog silaska Sina Božjega u srce i krilo Marijino po djelovanju Duha Svetoga, isprosi mi milost da u svome životu slušam i nasljedujem Isusa Krista te da po zagovoru Majke Božje jednoga dana sretno dodem do gledanja Boga u vječnosti.
Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…
Molitva
O, slavni arkanđele sveti Gabriele, sjedinjujem se s radošću koju si kušao kada si se kao nebeski glasnik s poštovanjem pojavio pred Marijom i pozdravio je s pobožnošću i ljubavlju te si se prvi medu anđelima klanjao utjelovljenomu Sinu Božjemu u Marijinu krilu. Molim te, isprosi mi milost da s istim osjećajima koje si ti kušao pozdravljam i častim Majku Božju te se s ljubavlju klanjam Sinu Božjemu, koji je postao čovjekom. Amen.
Sveti Gabriele, arkanđele, divni vjesniče Božji, očisti nam srce, pomozi nam da dostojno primamo Krista, molimo te da zajedno sa svim anđelima prikažeš Kraljici neba pozdrav kojim si je pozdravio na zemlji i isprosiš nam milost Božju za koju molimo.
Sveti Gabriele, arkanđele, obuci nas u Božju snagu, pomozi nam da istinski upoznamo i žarko uzljubimo Božansko Srce Spasitelja našega, Gospodina Isusa Krista, i Bezgrešno Srce njegove njegove i naše presvete i predrage Majke Marije, Kraljice neba i zemlje!
Zazivi svetomu Gabrielu
Sveti Gabriele, arkanđele utjelovljenja, Vjerni poslaniče Božji, moli za nas!
Anđele ufanja i mira, moli za nas!
Zaštitniče svih službenica i službenika Božjih, moli za nas!
Sjeti se, naša Gospo iz La Salette, suza koje si prolila za nas na Kalvariji. Sjeti se također i boli koja ne zacjeljuje zbog Tvog naroda, kako bi se u Ime Isusovo tvoja djeca mogla pomiriti s Bogom. Nakon što si učinila toliko toga za svoju djecu, nemoj nas sad napustiti. Utješeni tvojom blagošću, Majko, usrdno te molimo unatoč svojoj nevjeri i nezahvalnosti.
Ne odbij nam naše molitve, o Majko koja pomiruješ, nego obrati naša srca svome Sinu: Izmoli nam milost da volimo Isusa iznad svega i da te utješimo našim životom posvećenim slavi Božjoj i službi braći ljudima/sinovima Božjim. Amen.
Bože, naš Oče, po Predragocjenoj Krvi Tvoga Sina, pomirio si svijet sa Sobom, a budući da je stajala pored Križa, učinio si Njegovu Majku utočištem grešnika. Njezinim ljubeznim zagovorom, udjeli nam oproštenje naših grijeha. To te molimo po Isusu Kristu, našem Gospodinu. Amen.
Zbilo se to 19. rujna 1846., možda u najzapuštenijem i najpustijem dijelu Francuske, na visini od 1800 metara, na obroncima zapadnih Alpa. Tu se dogodio zahvat Neba na posve čudesan, gotovo bismo rekli apokaliptičan način, koji je potresao Francusku, a potom i cijeli svijet. Marija je navijestila poruku o kazni, o sudu koji će zadesiti svijet, ne obrati li se Bogu. Marija oslikava u apokaliptičkim slikama – kakve ćemo pronaći kod proroka u Starom zavjetu ili u Knjizi Otkrivenja – i posvješćuje da je krajnje vrijeme za obraćenje. Marijin zov i Marijina poruka po prvi put se usmjeruje posve nespremnima, vjerski neupućenim i gotovo nepismenima – dvoma pastirima Melanie Calvat kojoj bijaše 15 godina i Maximin Giraud, jedanaestogodišnjaku. Oboje su odrasli tu, u tome napuštenom osamljenom kutku Francuske, u kome nitko nije znao književni francuski jezik nego su govorili u dijalektu ‘patois’.
Prelijepa Gospođa
Negdje oko tri popodne njih dvoje ugledalo je prelijepu Gospođu svu zaplakanu, svu u suzama, sva u svjetlu svjetliju od sunca. Sjedila je, s licem među koljenima i gorko plakala. Ta je Gospođa pozvala njih dvoje da joj se približe. Nisu nimalo oklijevali. I smjesta se Gospa obratila djeci potresnim porukama, žalila se zbog bezboštva među ljudima, a ono će povući iza sebe još strašnije nesreće. “Ako se moj narod ne obrati i podvrgne mome Sinu, bit ću prisiljena da se na sve vas spusti teška ruka moga Sina. Ta je ruka tako teška da je više ne mogu zadržati! Koliko samo dugo patim i trpim zbog vas. Prisiljena sam stalno zaklinjati svoga Sina da vas ne napusti! Ali vama je to svejedno. Vas za to nije ni briga. Možete moliti i činiti što hoćete, ali nikad nećete moći uzvratiti za sve ono što sam za vas poduzela!… Pa sjetite se prošle godine kad su krumpiri istrunuli. Namjesto da se obratite, vi ste još više kleli, proklinjali i psovali Ime moga Sina. I opet će krumpir istrunuti, i do Božića ga više neće biti!” Te nam riječi samo pojašnjavaju koju je moć dao Isus svojoj Majci. I to je samo početak marijanske poruke u La Salettu. Djeci je još kazano: “I nemojte sijati žito. Sve što god posijete, pojest će živina, a ono što iznikne, raspast će se za vršidbe u prašinu. Doći će velika glad. I prije nego nastupi glad, djeca do sedam godina će se tresti od groznice, hvatat će ih drhtavica i umirat će u rukama odraslih. Odrasli će činiti pokoru. Istrunut će i orasi, isto tako i grožđe!”
Obratite se…
Ali, ako se obrate, pretvorit će se brda u kruh, a bit će i krumpira u izobilju…. Za poruke je važno Marijino upozorenje da se objave narodu. Naravno, riječ je o pokrajinskim pošastima koje su u to vrijeme zadesile taj dio Francuske, nikakva i loša žetva, glad, događaji koji su stvarno nastupili – ali to lokalno ima i globalno značenje, kao i u svim Marijinim ukazanjima. Marija je svoje riječi obistinila u tome kraju kako bi svijet povjerovao njezinim porukama. Isto kao i u starozavjetnim proročkim porukama. Prisjetimo se proroka Zaharije (14,12): “I ovo će biti kazna kojom će Gospodin udariti sve narode koji su ratovali na Jeruzalem: On će učiniti da usahne njihovo tijelo, dok još stoje na svojim nogama. Oči će im sagnjiti u čeonim šupljinama: jezik će im istrunuti u ustima. Silan strah, poslan od Boga, bit će među njima u onaj dan.”
Tko je čuo poruku?
Što je uslijedilo? U roku od pet godina priznata su Marijina ukazanja u La Salettu, učinio je to biskup iz Grenoblea. Ali tko je čuo poruku? Uslijedili su veliki francusko-njemački rat, potom dva velika svjetska rata, i do danas nema mira. Stanje sve gore i gore! “Melanie! Ovo što ti sada velim, ne će zauvijek ostati tajnom. Objavit ćeš ti to godine 1858. (Dakle, u godini čuvenih Marijinih ukazanja u Lurdu). Svećenici, službenici moga Sina, svećenici su postali svojim lošim životom, svojim nestrahopočitanjem, svojom nepobožnošću za slavljenja svetih tajna, svojom ljubavlju prema novcu, za častima i užitcima kloakama nečistoće i prljavštine. Da, svećenici svojim životom izazivaju moga Sina na osvetu, i osveta je nad njihovim glavama. Jao svećenicima i Bogu posvećenim osobama koje svojim nevjernostima i svojim lošim životom iznova razapinju moga Sina! Grijesi Bogu posvećenih osoba viču u nebo i izazivlju osvetu, i gle, osveta je pred vratima Nema više nikoga tko bi molio za milosrđe i oprost za moj narod. Nema više velikodušnih duša. Nema više nikoga tko bi bio dostojan prinositi neokaljanu žrtvu neokaljana Jaganjca Vječnome za spas svijeta. Bog će udariti na primjeren način. Jao žiteljima zemlje. Bog će pustiti u potpunosti svoju srdžbu, i nitko ne će moći umaknuti tim zlima. Vođe naroda – zvijezde lutalice? Vođe naroda Božjega zanemarili su molitvu i pokoru, a Demon je zamračio njihov razum. Postali su zvijezde lutalice koje Đavao svojim repom za sobom povlači kako bi ih uništio. Bog će dopustiti staroj Zmiji podvojenosti među vladarima, zemljama, društvu,obiteljima. Ljudi će trpjeti fizičke i duhovne boli. Bog će prepustiti ljude same sebi, on će poslati svoj sud u sljedećih 35 godina. Čovječanstvo se nalazi u predvečerju najstrašnijih zala i najvećih događaja. Morate biti spremni da će vas voditi željeznom batinom te morate biti spremni ispiti kalež Božje srdžbe. Namjesnik moga Sina – Pio IX. – neka ne napušta Rim. On je postojan i velikodušan, i neka se bori oružjem vjere i ljubavi. Bit ću uz njega. Ne vjerujem Napoleonu. Njegovo je srce podvojeno. On bi htio biti istodobno i car i papa, i Bog će se doskora od njega povući. On je onaj orao koji će se u svojoj težnji da se što više vine nasukati na mač…” To je kazano god. 1846., kad je Napoleon II. bio u tamnici, a kako je bio osuđen na doživotni zatvor, nije se mogao sagledati kraj njegova kraljevanja. Italija će biti kažnjena zbog svoje žudnje da sa sebe zbaci jaram Gospodina nad svim gospodarima. I bit će izručena ratu. Krv će posvuda teći. Crkve će se zatvarati i obeščašćivati. Svećenici i redovnici bit će protjerivani i progonjeni. Dopuštat će da umiru strašnom smrću. Mnogi će odbaciti vjeru. Bit će velik broj svećenika i redovnika koji će otpasti od prave vjere. Bit će među njima čak i biskupa. Neka se Papa čuva lažnih čudotvoraca. Došlo je vrijeme kad će se događati neobične, čudnovate stvari i na zemlji i u zraku
Lucifer pušten iz Pakla?!
Godine 1864. Lucifer će s velikom vojskom đavola biti pušten iz pakla. Oni će postupno gasiti vjeru u ljudima, pa čak i u onima Bogu posvećenima, ne prime li posebnu milost. Mnoge će redovničke kuće posve izgubiti vjeru, a mnoge će duše povući za sobom u propast. Bit će u izobilju pokvarenih knjiga po cijeloj zemlji, a duhovi tame posvuda će širiti hladnoću protiv svega što Bogu služi. Imat će veliku moć i nad prirodom. Bit će čak i crkava u kojima će se klanjati Sotoni. Svećenici se moraju voditi duhom poniznosti, ljubavi i revnosti za Božju čast. Čak će uskrisivati i mrtve (dozivati mrtve, kao u spiritizmu), naime, ti će mrtvi uzimati obličje pravednih duša koje su živjele na zemlji kako bi spretnije zavele ljude. Ti takozvani mrtvaci naviještat će neko drugo evanđelje, protivno onome istinskome Isusa Krista. Posvuda će biti izvanrednih čudesnih znakova jer se vjera utrnula a krivo svjetlo zasjalo. Jao crkvenim prvacima koji hlepe za svojim autoritetom i gospodarenjem nad drugima. Namjesnik moga Sina morat će mnogo trpjeti jer će Crkva biti izložena neko vrijeme veoma teškim progonima. Bit će to vrijeme pomračenja. Crkva će proživljavati strašnu i tešku krizu. Budući da je pala u zaborav vjera u jednoga Boga, svatko će biti sam sebi vođa i tražit će istomišljenike. Dokidat će se građanske i crkvene ustanove, svaki će poredak i pravednost biti gaženi nogama. Bit će samo ubojstava, mržnje, nezadovoljstva, laži i nesloge, bez ljubavi za domovinu i obitelj.
Pariz će gorjeti u vatri
Sveti će Otac mnogo trpjeti. Bit ću kod njega do njegova kraja kako bih primila njegovu žrtvu. … Zlikovci će mu više puta raditi o životu, ali mu ne će nauditi. Ali ni on ni njegovi nasljednici ne će doživjeti trijumfa Božje Crkve. Građanske će vlasti težiti za istim ciljem, naime, ukinuti sva vjerska načela i zasade, kako bi se stvorio prostor za materijalizam, ateizam, spiritizam i svaku vrst poroka. Godine 1865.na svetim će mjestima biti grozota. U redovničkim će kućama cvijeće trunuti, đavao će vladati nad mnogim srcima. … Francuska, Italija, Španjolska i Engleska bit će uvučene u rat. Krv će teći ulicama. Svi će se boriti međusobno… Na neko vrijeme Bog se ne će spominjati Italije i Francuske jer je Kristovo Evanđelje posve palo u zaborav. Pariz će gorjeti u vatri, isto tako i Marseille, mnoge će velike gradove zadesiti potresi. Ljudi će vjerovati kako je sve izgubljeno. Bit će još samo ubojstava. Čut će se samo i tutanj oružja te bogohula. Pravednici će mnogo pretrpjeti, njihove molitve, njihove pokore i suze uzlazit će k nebu, sav će Božji puk moliti za oprost i smilovanje, zazivat će moju pomoć i moj zagovor. Potom će Isus Krist činom svoje pravednosti i svoga velikoga smilovanja prema pravednicima narediti svojim anđelima da sve njegove neprijatelje izruče smrti. Iznenada će progonitelji Crkve Isusa Krista i svi ljudi odani grijesima propasti, zemlja će postati pustinjom.
Pomirenje i jedinstvo
A zatim će nastati mir, pomirenje Boga s ljudima. Ljudi će služiti Isusu Kristu, klanjati mu se i slaviti ga. Ljubav prema bližnjemu posvuda će rascvasti. Novi će kraljevi biti desna ruka svete Crkve koja će biti snažna, ponizna, pobožna, siromašna, revna i sljednica krjeposti Isusa Krista. Evanđelje će se posvuda naviještati, a ljudi će napredovati u vjeri jer će zavladati jedinstvo među radnicima Isusa Krista, a ljudi će živjeti u strahu Božjemu. Ali taj mir među ljudima ne će biti duga vijeka. 25 godina obilnih žetava učinit će da zaborave kako su grijesi ljudi uzrokom svih kazna koje dolaze na zemlju…. … Priroda žudi za osvetom zbog ljudi i trese se od užasa iščekujući sve ono što će se sručiti na nju zbog okaljanosti zločinima. Dršći zemljo i svi vi koji ste položili zavjete u službi Isusu Kristu, dršćite svi vi koji se u svojoj duši sebi klanjate. Jer Bog je nakanio izručiti vas svojim neprijateljima, jer su sveta mjesta ogrezla u pokvarenosti. Mnogi samostani nisu više kuće Božje nego pašnjaci Asmodeja (tj. Demona bluda i nečistoće) i njegovih slugu. Tako će biti u vremenu kad se rodi Antikrist od jedne židovske redovnice, lažne djevice, koja će biti u savezu sa starom Zmijom, učiteljem i ocem nečistoće i bluda. Otac će mu biti biskup. Za njegova rođenja on će bljuvati bogohule. Imat će zube. Jednom riječju, ovo je utjelovljenje Sotone. On će ispuštati strašne, grozne krikove. Činit će čudesa, hranit će se bludom…. Rim će izgubiti vjeru!? Zemlja će rađati samo lošim plodovima, zvijezde će napustiti svoje uobičajene putanje, mjesec će davati samo crvenkasto svjetlo. A na zemlji će voda i vatra prouzročiti strašne potrese i velike poremećaje, brda će i gradovi tonuti…. Rim će izgubiti vjeru i postat će sjedište Antikrista… Bog će se pobrinuti za svoje vjerne sluge i ljude dobre volje. Evanđelje će se posvuda propovijedati, svi će narodi i svi puci imati spoznaju istine. Upućujem žurni poziv cijeloj zemlji: Pozivam istinske učenike Boga koji gospodari i živi na nebesima. Pozivam sve istinske nasljedovatelje utjelovljenoga Krista, jedinoga i istinskoga Otkupitelja ljudi. Pozivam svoju djecu, svoje istinske pobožnike, one koji su mi se predali, da ih vodim svome božanskom Sinu. One koje tako reći nosim u svojim rukama. One koji žive od moga Duha i po mome Duhu. I na kraju pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista koji su živjeli i život provodili u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i sjedinjenju s Bogom, u patnjama i skrovitosti od svijeta. Vrijeme je došlo da krenu i ispune svijet svjetlom. Idite i pokažite se kao moja ljubljena djeca. S vama sam i u vama sam ukoliko je vaša vjera svjetlo koje vas obasjava u ovim danima tjeskoba. Vaša revnost čini vas gladnima i žednima za slavom i čašću Isusa Krista. Borite se, djeco svjetla, vi, mali na broj, vi koji vidite. Jer došlo je vrijeme vremena, kraj krajeva. Crkva će potamnjeti, svijet će biti u zgražanju. Ali, tu su još Henoh i Ilija, ispunjeni Duhom Božjim. Oni će propovijedati s Božjom snagom, i ljudi dobre volje vjerovat će u Boga i mnoge će se duše utješiti. Oni će snagom Duha Svetoga snažno uznapredovati i osuditi đavolske zablude Antikrista.
Bezdan se otvara
Jao stanovnicima zemlje! Bit će krvavih ratova i gladi, kuge i zaraznih bolesti. Bit će strašnih tuča, gromova koji će potresati gradove, potresa koji će gutati zemlje. Čut će se tutanj u velikim visinama. Ljudi će udarati glavom o zidove. Zazivat će smrt, a s druge strane smrt će im donositi samo muke. Posvuda će teći krv. Tko bi mogao pobijediti kad Bog ne bi skratio to vrijeme kušnje? Bog će se dati ublažiti krvlju, suzama i molitvama pravednika. Henoh i Ilija bit će na smrt izručeni. Poganski će Rim nestati. S neba će se sručiti vatra i progutati tri grada. Sav će svijet biti udaren užasom. Vrijeme je došlo. Sunce pomračuje. Samo će vjera živjeti. Vrijeme je došlo! Bezdan se otvara. Pogledaj samo, kralj kraljeva tmina! Gle, životinja sa svojim podanicima koja se naziva “Otkupitelj svijeta”. Oholo će se uzdignuti u visine, u nakani da se popne na nebo. Bit će ugušen dahom arkanđela Mihovila. I ruši se, a zemlja – koja se nalazi tri puna dana u trajnom previranju – otvorit će svoje krilo prepuno ognja. I bit će progutan zauvijek sa svim svojima u vječne bezdane pakla. I potom će voda i vatra očistiti zemlju i uništiti sva djela ljudske oholosti, i sve će se obnoviti. I onda će se služiti Bogu i on će biti slavljen i veličan!” Te su riječi zapisane god. 1879. u širem obliku, a 1851. u kraćem izdanju. Taj širi oblik stavio je Vatikan na Popis zabranjena štiva, makar je u potpisu Melanija, vidjelica kao časna sestra(Mariede la Croix,I susova žrtva, rođena Melanija Calvat, pastirica iz La Saletta, a Imprimatur je podijelio generalni vikar biskupije Lucca). Pa ipak, poruke su danas aktualnije nego onda, kad su zapisane, napose što se tiče silovane zemlje i prirode. Marija izgovara i prijetnje, ali nas ne ostavlja bez utjehe i nade u bolja vremena u zajedništvu s njome i Isusom Kristom.
Tajne predane Svetom Ocu
Oboje je djece bilo u audijenciji kod Pape, i Maksimin je napisao ondje prema sjećanju svoju tajnu. Sveti je Otac pohvalio čistoću i prostodušnost, bezazlenost djeteta. U La Salettu se obratio veliki francuski pisac Leon Bloy. Rekao je kako se rodio iste godine kad je Marija u La Salettu – da židovska djevojka – gorko plakala. I on veli: „S razlogom – i zbog mene“. Isti je pisac-obraćenik rekao: „Danas postoji u svijetu jedina i istinska bol i žalost: Još nismo sveti!“ Marija nastupa kao proročica u vremenu kolapsa savjesti, infarkta ljubavi, u vremenu za koje je prije više od sto pedeset godina – upravo u vrijeme La Saletta – rekao kardinal i obraćenik Newman: “Vrijeme je prepuno tjeskobe. Isusovo djelo nalazi se u smrtnoj borbi – u agoniji!” – Ali nadodaje: “Pa ipak – nikada nije Krist stupao moćnije zemaljskim vremenom, nikada nije njegov dolazak bio jasniji, njegova blizina iskustvenija – nego danas!” – Tomu govori u prilog i Marijina prisutnost te njezina ukazanja.
20. rujna 1918. Sv. padre Pio dobio je stigme koje je nosio 50 godina
Padre Pio je nosio Isusove rane, stigme, na svojim rukama, nogama i boku, točno 50 godina. Stigme su se na njegovu tijelu pojavile 20. rujna 1918. godine, a nestale nekoliko dana prije nego što je umro 1968. godine.
Što o Njegovim stigmama kaže znanost?
Evo izvadak iz knjige “Otac Pio iz Pietrelcine”, (str. 66.-68)
…
Knjiga „Između misterija znanosti i svjetlosti vjere“ u dva poglavlja opisuje vanjska obilježja i ispituje se porijeklo ovih neobičnih ozljeda.
Otkud potječu onakve rane? – pita se (dr Festa). Je li tu riječ o patološkim tvorevinama kojima znanost sa sigurnošću može utvrditi porijeklo i prirodu ili se pak nalazimo pred jednim od onih fenomena koje dosad stečeni znanjima nismo u stanju objasniti?“ (str 176)
Ponajprije moram ustvrditi da one (rane) nisu posljedica vanjskog djelovanja, a niti se mogu pripisati primjeni nekih nadražujućih kemijskih tvari… One nisu posljedica nikakvog vanjskog povređivanja jer nemaju niti jedno obilježje takve vrste povreda, nisu nastale usred izravne primjene jetkih ili nadražujućih tvari jer se njihovo djelovanje nikada usko ne ograničava na ozljeđene predijele kao u našem slučaju (…). Osim toga, nakon prestanka djelovanja nekog pretpostavljenog uzorka ranjavanja, bilo ono kemijskog ili traumatskog porijekla, bilo bi prirodno da nestanu i njihovi učinci. Drugim riječima, bilo bi prirodno da ozljede od tog trenutka, bez obzira na izostanak medicinske pomoći, prirodnom vitalnom reakcijom, odnosno same od sebe i vlastitim energijama, kao što uvijek utvrđujemo u svim vrstama ozljeda, postupno zacjeljuju. Kako to da su ozljede uočene u o Pia i nakon mnogo godina tako dobro očuvale obilježja i svježinu prvog trenutka kad su se pojavile. (str 178)
(…) Mogu li se ti biljezi na njegovom tijelu smatrati posljedicama samoranjavanja, pa makar ono bilo i nehotično ili, što je još gore, pukom simulacijom? Činjenica da se on svojski trudi da se ukloni od tuđih pogleda, da rečeni biljezi za njega ne predstavljaju nikakvo zadovoljstvo, već vrelo istinskog trpljenja, i na posljetku postojanje savršene ravnoteže između njegovog nervnog sistema i sposobnosti njegovog uma navodi me da u potpunosti odbacim tu pretpostavku. (str 179)
Ako je već na osnovu obilježja rana i njima okolnog tkiva utvrđeno kako nije moguće da nastaju djelovanjem vansjkih agensa, zar u samome njegovom organizmu ne bi moglo postojati jedno po konstituciji bolesno žarište sposobno da ih spontano uzrokuje?
Doktor Festa odbacuje i samu pomisao na takvu mogućnost. Nema izgleda da bi ozljede o Pia mogle potjecati od tuberkuloze: ponajprije zato što kroz dugi niz godina „ova dijagnoza nije potvrđena ponovljenim manifestacijama bolesti, a onda i zato što se u njegovim dišnim putevima pomnim, objektivnim, pa i više puta ponovljenim pregledom ni danas ne može ustanoviti ništa patološko, osim toga, ozljede na njegovoj koži nemaju niti jedno obilježje svojstveno ozljedama koje se ponekad uočavaju kod tuberkuloznih bolesnika; one dapače ne sliče ni običnim ranama, jer su potpuno lišene sekrecije.“ (str. 182)
Osim toga, s obzirom na savršenu simetričnost rana o. Pia, njihovu lokalizaciju i tako dugo vremensko razdoblje u kojem nisu nimalo izmijenile svoja posebna obilježja navode ga „da kategorički odbaci“ pretpostavku da je riječ o „opsežnoj neurotičkoj nekrozi kože“ koja odrazumjeva „mjestimične nekrobiotičke površinske promjene tijela koje nisu simetrične, koje se javljaju na predjelima udaljenim od poretačkog središta cirkulacije i koje je lako liječiti uklanjanjem njihova uzroka“ (str 183)
Odbacivši takvu mogućnost zapitao se mogu li se spomenute promjene smatrati posljedicom „eventualnog psihopatskog stanja njegovog organizma… Mogu li se u očima znanstvenika učiniti plodom sugestibilne snage njegova uma“… (str 184)
„Ispitivanja koja smo proveli u prvom dijelu našeg rada – odgovara doktor Festa – i zaključaka koji su iz njega proizišli iscrpno odgovaraju na ovo pitanje i jasno pokazuju koliko bi takvo tumačenje također protuslovilo istini“. Stoga zaključuje kkao je „očigledno da niti jedna pretpostavka ne upućuje na prirodan uzrok ove pojave“ (str 185)
doktor Andrea Cordone iz Pietrelcine (23. studenog 1876. – 28. travnja 1969.), liječnik obitelji Forgione, pa tako i o. Pia u vrijeme njegova boravka kod kuće, izjavljuje da je na „objema rukama“ opazio „rupe promjera od otprilike jednog i pol centimetra koje su sezale od jedne do druge strane šake da se kroza nje prozirala svjetlost, a pritiskom na ta mjesta jagodice mog palca i kažiprsta su se dodirivale“.
Zasvirasmo vam, a ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!
XXIV. tjedan kroz godinu
Srijeda, 20. 09. 2023.
Sv. Andrija Kim Taegon, prezbiter, Pavao Chong Ha-sang i drugovi, mučenici
Spomendan
ČITANJA: od dana: 1 Tim 3,14-16; Ps 111,1-6; Lk 7,31-35
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: crvena
IMENDANI: Andrija, Pavao, Andrijana, Paula
Prvo čitanje:
1 Tim 3, 14-16
Veliko je otajstvo pobožnosti.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi!
Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi,
a okasnim li,
da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj,
koja je Crkva Boga živoga,
stup i uporište istine.
Da, po sveopćem uvjerenju,
veliko je Otajstvo pobožnosti:
On, očitovan u tijelu,
opravdan u Duhu,
viđen od anđela,
propovijedan među narodima,
vjerovan u svijetu,
uznesen u slavu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 111, 1-6
Pripjev:
Silna su djela Gospodnja.
Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim u zboru pravednikâ, u zajednici njihovoj. Silna su djela Gospodnja, nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube.
Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, i pravda njegova ostaje dovijeka. Čudesima svojim spomen postavi, milostiv je Gospodin i milosrdan.
Hranu dade štovateljima svojim, dovijeka se sjeća svoga Saveza. Silna djela svoja objavi svom narodu, u posjed im dade zemlju pogana.
Evanđelje:
Lk 7, 31-35
Zasvirasmo vam, a ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Gospodin: »S kime da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!’ Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: ‘Đavla ima!’ Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: ‘Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!’ Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.«
Nadbiskup Napulja poručio je da krv mučenika “nije prorok kojeg konzultiramo, a još manje horoskop grada čija je funkcija predvidjeti nesreću ili sreću za grad”.
Krv sv. Januarija i ovog je svečevog blagdana prešla u tekuće stanje.
Informaciju je objavio svećenik Vincenzo De Gregorio na početku današnje svete mise u napuljskoj katedrali u kojoj se nalaze relikvije biskupa mučenog početkom 4. stoljeća.
“Upravo smo iz sefa izvukli relikvijar s krvlju našeg sveca zaštitinika, koja je odmah prešla u tekuće stanje”, poručio je svećenik pred okupljenim vjernicima, prenosi Catholic News Agency.
Nadbiskup Napulja, Domenico Battaglia, potom je držao relikviju pomičući ampule s krvlju – inače u obliku osušene, crveno obojane mase – kako bi demonstrirao da se doista pretvorila u tekućinu, nakon čega je uslijedio pljesak vjernika.
U lokalnom poimanju, kada se krv ne pretvori u tekuće stanje to je nagovještaj rata, gladi, bolesti ili druge katastrofe.
No nadbiskup Battaglia ustao je protiv takvih tumačenja.
“Svake godine iz prve ruke možemo vidjeti kako svjedočanstvo jednog čovjeka koji je velikodušno dao svoj život za Evanđelje, do posljednjeg daha, do posljednje kapi krvi, nije stvar prošlosti, povijesni događaj koristan samo da se o njemu piše u nekoj knjizi.”
“Ne. To je živo, aktualno i prisutno svjedočanstvo, sposobno progovarati srcima svih vjernika, tjerajući ih na veću dosljednost, iznad hrabrosti, na život davanja, utemeljen u dijeljenju”, istaknuo je katolički prelat.
Dodao je da krv mučenika “nije prorok kojeg konzultiramo, a još manje horoskop grada čija je funkcija predvidjeti nesreću ili sreću za grad”.
“Relikvija koju blagoslivljamo je jednostavno prometni znak, prst koji nam ukazuje na nužnost, hitnost i potrebu radikalnog nasljedovanja Evanđelja, bezrezevno privučeni njegovom oslobađajućom ljepotom, slušajući otvorenog srca i uma njegove riječi života i nade.”
Battaglia je dodao kako ga krv sv. Januarija tjera da razmišlja o nepravednom krvoproliću koje se događa svaki dan “kadgod je osoba ranjena, ponižena i prezrena u svojem dostojanstvu”.
“Vjerujem da će se pravo čudo dogoditi onog dana kada ova krv [sv. Januarija] zauvijek ostane tvrda, kompaktna, zgrušana! Da, vjerujem da će se pravo čudo dogoditi kada pravda poljubi mir, kada dobro zauvijek nadvlada zlo, kada dobra vijest Isusa Krista isuši patnju ovog svijeta, rasvijetli tamu za sva vremena, dovede sve stvari do svršetka, uđe tako duboko u srca muškaraca i žena da će njihove riječi, njihova djela, njihove misli biti samo dobrota, dobročinstvo i ljepota”, zaključio je nadbiskup.
Čudo sv. Januarija
Čudo sa svečevom krvlju događa se tri puta godišnje: na blagdan prijenosa svečevih relikvija, tj. u subotu uoči prve nedjelje u svibnju, zatim 19. rujna i 16. prosinca ili u devetnici i osmini tih dana. Svečeva tvrdo zgrušana krv, koja se čuva u relikvijaru, najedanput provrije i poprimi tekuće stanje.
Sveti Januarije bio je biskup Beneventa u pokrajini Campaniji. Umro je mučeničkom smrću u vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana. Prema drevnoj kršćanskoj predaji, o čemu piše i Grzegorz Górny u svojoj knjizi “Dokazi nadnaravnog” – “jedna žena koja je nazočila mučeničkoj smrti sv. Januarija skupila je njegovu krv u bočice”.
“Katedrala u Napulju već je stoljećima svakoga 19. rujna, na dan mučeničke smrti sv. Januarija, dupkom ispunjena vjernicima. Uvijek se ponavlja isto: tijekom jutarnje mise kardinal predvodi procesiju do kapele, uzima relikvijar s krvlju mučenika i nosi ga do glavnoga oltara svetišta. Započinje pobožnost tijekom koje se događa nešto iznimno. Dolazi do likvefakcije krvi: zgrušana krv mijenja stanje i postaje tekuća. Pretvarajući se u tekućinu mijenja svoj obujam i boju – iz tamnocrvene prelazi u žarkocrvenu. Vrijeme prelaska iz čvrstoga u tekuće stanje varira svake godine. Nekada se to dogodi u jednomu trenutku, nekada traje nekoliko minuta, a nekada i nekoliko sati. Isto je i s obratnim procesom, odnosno zgrušavanjem”, piše Górny.
U knjizi Dokazi nadnaravnog poljski publicist piše i kako je ampulu istraživalo nekoliko znanstvenih timova, ali nisu uspjeli dati pojašnjenje tog fenomena, osim što su utvrdili kako se u posudicama doista nalazi – krv.
“Znanosti nije poznat tip krvi koji može naglo prijeći iz čvrstoga u tekuće stanje, iz grudice u tekuću supstancu, mijenjajući pritom boju, viskoznost i obujam. Nema znanstvene hipoteze koja bi to mogla objasniti”, stoji u knjizi “Dokazi nadnaravnog”.
