Prikazanje Blažene Djevice Marije – Gospa od Zdravlja
Godine 1630. Republika Venecija ustanovila je blagdan Svete Marije od Zdravlja, vjersko slavlje koje se svečano obilježavalo na cijelom teritoriju Serenissime sve do njezina pada.Blagdan se održava svake godine 21. studenoga, na dan Prikazanja Blažene Djevice Marije, a i danas se održava u Veneciji, u Trstu i u mnogim drugim gradovima i mjestima stare Republike, u Italiji, u Istri i Dalmaciji.
Kako bi svi ljudi koji su bili daleko od prijestolnice mogli slaviti svetkovinu, Serenissima je odlučila na svim područjima Republike izgraditi mala svetišta posvećena Svetoj Mariji od Zdravlja, kojih je i danas mnogo, čak iu manjim mjestima. Mnoga od ovih svetišta danas su, kao i u Veneciji, odredište hodočašća svakog 21. studenoga. U Veneciji hodočašće ima kao glavno odredište veličanstvenu baziliku Svete Marije od Zdravlja.
Porijeklo blagdana Svete Marije od Zdravlja
Između 1630. i 1631. val kuge snažno je pogodio cijelu sjevernu Italiju, ista epidemija koju je opisao Alessandro Manzoni u “Zaručnicima”, a Venecija nije bila pošteđena. Zaraza je u grad stigla nakon dolaska veleposlanika iz Mantove koje je njihov grad, već posebno pogođen epidemijom, poslao da zatraže pomoć Mletačkoj Republici. Epidemija je bila izuzetno žestoka: u nekoliko tjedana zahvatio je cijeli grad i ukupno je umrlo 47 000 ljudi.
U jeku epidemije, Vlada Republike odlučila je organizirati molitvenu procesiju Djevici Mariji u kojoj je tri dana i tri noći sudjelovalo sve preživjelo stanovništvo. Dužd se također svečano zavjetovao da će podići zavjetni hram, veličanstven i svečan, ako grad preživi bolest. Ubrzo nakon procesije, u studenom 1631., epidemija je zamrla. Vlada je potom odredila da se svake godine, u znak zahvalnosti, ponavlja procesija u čast svete Marije, tada zvane “Zdravlje”, i držeći se vjere uz zavjet, izgradnju velike bazilike, na području Dogane da Mar, počelo je.
Bazilika Svete Marije od Zdravlja
Baldassare Longhena projektirao je baziliku nadahnuvši se Palladijevim modelima; izgradnja je započela 1631. i završila, gotovo 50 godina kasnije, 1687. Bazilika je jedan od najboljih izraza venecijanske barokne arhitekture; karakteriziraju ga dvije kupole, jedna veća i jedna manja, postavljene jedna uz drugu s dva zvonika i osmerokutnom strukturom.
Danas je blagdan Gospe od Zdravlja
I danas, svakog 21. studenog, tisuće Mlečana i hodočasnika odlaze u baziliku Svete Marije od Zdravlja kako bi proslavili milost koju je Blažena Djevica Marija udijelila davne 1631. godine. Tog dana Bazilika Svete Marije od Zdravlja ostaje otvorena tijekom cijele dana, a mise se slave unutar svakih sat vremena, neprekidno od 6.00 do 22.00 sata.
Kako bi se štovateljima olakšalo hodočašće nekoliko dana prije blagdana, na Canalu Grande postavljen je privremeni željezni i drveni most na splavi, zvan zavjetni most.
NAPOMENA: ▪ Porečka biskupija: Sv. Mauro, zaštitnik Biskupije, blagdan.
Prvo čitanje:
Zah 2, 14-17
Raduj se, Kćeri sionska, evo dolazim.
Čitanje knjige proroka Zaharije
Kliči i raduj se, Kćeri sionska,
jer evo dolazim usred tebe prebivat —
riječ je Gospodnja.
U onaj dan mnogi će narodi uz Gospodina prionuti
i bit će narod moj,
a ja ću prebivati usred tebe.
Znat ćeš tako da me tebi posla Gospodin nad vojskama.
I Judeja će biti baština Gospodnja,
njegov dio u Svetoj zemlji,
i on će opet izabrati Jeruzalem.
Tiho, ljudi svi, pred Gospodinom,
jer evo on ustaje iz svetog Prebivališta svojega!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Lk 1, 46-55
Pripjev:
Velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!
Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Evanđelje:
Mt 12, 46-50
Pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje!«
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dok Isus govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«
Papa Franjo predvodio je na VII. Svjetski dan siromaha u nedjelju, 19. studenoga misu u bazilici Sv. Petra u Vatikanu i tom prigodom uputio homiliju koju donosimo u cijelosti.
HOMILIJA SVETOG OCA
XXXIII. nedjelja kroz godinu
Svjetski dan siromaha
19. studenoga 2023.
Trojici ljudi dopalo je u ruke golemo bogatstvo, zahvaljujući velikodušnosti svog gospodara koji odlazi na daleki put. Taj će se gospodar, međutim, jednoga dana vratiti i ponovno pozvati te sluge, u nadi da će se s njima moći radovati što su u međuvremenu njegova dobra oplodili. Prispodoba koju smo čuli (usp. Mt 25, 14-30) poziva nas, dakle, da se zadržimo na dva puta: Isusovo putovanje i putovanje našeg života.
Isusovo putovanje. Na početku prispodobe, On govori o „čovjeku [koji] polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak“ (r. 14). To „putovanje“ doziva u pamet samo Kristovo otajstvo, Boga koji je postao čovjekom, njegovo uskrsnuće i uzašašće na nebo. Naime, On je sišao iz Očeva krila u susret čovječanstvu, smrću je uništio smrt i, uskrsnuvši, vratio se Ocu. Završavajući svoje zemaljsko putovanje, Isus dakle dovršava svoj „povratak“ Ocu. No, prije odlaska, dao nam je svoja dobra, pravi i istinski „kapital“: ostavio nam je samoga sebe u Euharistiji, svoju Riječ života, svoju svetu Majku kao našu Majku i razdijelio darove Duha Svetoga da mi možemo nastaviti njegovo djelovanje u svijetu. Ti su „talenti“ dani – precizira se u Evanđelju – „svakomu po njegovoj sposobnosti“ (r. 15) te, dakle, za osobno poslanje koje nam Gospodin povjerava u svakodnevnom životu, društvu i Crkvi. To kaže i apostol Pavao: svakome je od nas „dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima“ (Ef 4, 7-8).
Upravimo još jednom svoj pogled u Isusa koji je sve primio iz Očevih ruku, ali to bogatstvo nije zadržao za sebe, „nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge“ (Fil 2, 6-7), kaže Pavao. On je preuzeo na sebe našu krhku ljudskost, vidao je naše rane poput milosrdnog Samarijanca, postao je siromašan da nas obogati božanskim životom (usp. 2 Kor 8, 9), uzašao na križ. Njega, koji je bio bez grijeha, „Bog za nas grijehom učini“ (2 Kor 5, 21). Poradi nas. Učinio ga je grijehom poradi nas. Isus je živio za nas, za nas. To je ono što ga je nadahnjivalo na njegovu putovanju u svijet prije povratka Ocu.
Današnja nam prispodoba, međutim, također govori da se „nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun“ (Mt 25, 19). Naime, nakon prvog putovanja k Ocu uslijedit će još jedno, koje će Isus poduzeti na kraju vremena, kad će se vratiti u slavi i htjeti nas ponovno susresti, kako bi izvršio „konačan obračun“ o povijesti i uveo nas u radost vječnog života. I zato se moramo zapitati: kakve će nas Gospodin naći kad se vrati? Kako ću se ja pojaviti na susretu s njim?
Ovo pitanje nas dovodi do drugog dijela ,a to je putovanje našega života. Kojim putom mi kročimo: Isusovim koji je sebe učinio darom ili putem sebičnosti? Putom ruku otvorenih za druge, kako bismo darivali, putom sebedarja, ili putom zatvorenih ruku kako bismo imali više i čuvali isključivo sebe same? Ova prispodoba nam kaže da je svaki od nas, prema svojim sposobnostima i mogućnostima, primio „talente“. Ali tu valja biti na oprezu: ne dajmo se zavarati uvriježenim jezikom, jer ovdje ne govorimo o osobnim sposobnostima, nego, kao što rekosmo, o Gospodinovim dobrima, o onome što nam je Krist ostavio vraćajući se Ocu. S njima nam je darovao svoga Duha u kojemu smo postali djeca Božja i zahvaljujući kojemu možemo provesti svoj život svjedočeći Evanđelje i gradeći Božje kraljevstvo. Veliki „kapital“, koji nam je stavljen u ruke, je Gospodinova ljubav, taj temelj našega života i snaga našeg putovanja.
Moramo se, dakle, zapitati: što mi je činiti s tako velikim darom na svom životnom putu? Ova prispodoba nam govori da su prva dvojica slugu umnožili dobiveni dar, dok treći, umjesto da vjeruje svome gospodaru, boji ga se i ostaje kao paraliziran, ne upušta se u rizik, ne trudi se predano oko toga, da bi na kraju zakopao talent u zemlju. A to vrijedi i za nas: možemo umnožiti ono što smo primili, čineći život prinosom ljubavi za druge, ili možemo živjeti sputani lažnom slikom Boga i, zbog straha, blago koje smo primili sakriti pod zemlju, misleći samo na same sebe, ne oduševljavajući se za bilo što drugo osim za vlastite ugodnosti i interesa, ne ulažući trud i napor. Pitanje je vrlo jasno: prva dvojica, trgujući s talentima, upuštaju se u rizik. I pitanje koje postavljam: „Riskiram li ja u životu? Izlažem li se opasnosti snagom svoje vjere? Znam li ja kao kršćanin riskirati ili se zatvaram u sebe iz straha ili kukavičluka?“
Evo, braćo i sestre, na ovaj Svjetski dan siromaha prispodoba o talentima je opomena da provjerimo kojim duhom pristupamo putu života. Od Gospodina smo primili dar njegove ljubavi i pozvani smo postati dar za druge. Ljubav kojom se Isus brinuo za nas, ulje milosrđa i suosjećanja kojim je liječio naše rane, plamen Duha kojim je otvorio naša srca radosti i nadi, dobra su koja ne smijemo samo zadržati samo za sebe, upravljati njima samo u svoju korist ili ih sakriti pod zemlju. Ispunjeni darovima, pozvani smo postati dar. Ispunjeni darovima, pozvani smo na sebedarje. Slike koje se koristi u prispodobi vrlo su rječite: ako ne umnažamo ljubav oko sebe, život gasne u tami; ako talente koje smo primili ne stavimo „u optjecaj“, život završava pod zemljom, to jest, kao da smo već mrtvi (usp. rr. 25.30). Braćo i sestre, koliko je samo kršćana „zakopanih pod zemlju“! Koliko kršćana živi svoju vjeru kao da žive pod zemljom!
Pomislimo zatim na mnoge materijalne, kulturne i duhovne oblike siromaštva u našem svijetu, na ranjene živote koji nastanjuju naše gradove, na siromahe koji su postali nevidljivi, čiji je vapaj boli ugušen općom ravnodušnošću prezaposlenog i rastresenog društvo… Kad razmišljamo o siromaštvu, dakle, ne smijemo zaboraviti sram: siromasi su sramežljivi, siromaštvo se skriva. Mi moramo biti ti koji će ići i tražiti ga, hrabro. Pomislimo na one koji su potlačeni, umorni, marginalizirani, na žrtve ratova i na one koji napuštaju svoju zemlju riskirajući vlastite živote; na one koji su bez kruha, bez posla i bez nade. Toliko svakodnevnih siromaštava. I nije jedno, dva ili tri: mnoštvo ih je. Siromaha je cijelo mnoštvo. Misleći na to golemo mnoštvo siromaha, evanđeoska poruka je jasna: nemojmo zakopavati dobra Gospodnja! Pustimo dobročinstvo „u optjecaj“, dijelimo svoj kruh s drugima, umnažajmo ljubav! Siromaštvo je sablazan. Siromaštvo je sablazan. Kad se Gospodin vrati, tražit će od nas da položimo račun za to i – kao što piše sveti Ambrozije – reći će nam: „Zašto ste dopustili da toliki siromasi umiru od gladi, kad ste posjedovali zlato kojim ste im mogli pribaviti hranu? Zašto je toliko mnogo robova prodano i tlačeno od neprijateljâ, a da nitko nije učinio ništa da ih otkupi?” (Dužnosti služitelja: PL 16,148-149).
Molimo da se svaki od nas, u skladu s primljenim darom i poslanjem koje nam je povjereno, trudi oko toga da „ljubav urodi plodom“ i da bude blizu nekom siromahu. Molimo se da i mi, na kraju našeg putovanja, nakon što smo Krista primali u toj braći i sestrama, s kojima se On sam poistovjetio (usp. Mt 25, 40), možemo čuti njegove riječi upravljene nama: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! […] Uđi u radost gospodara svoga!’“ (Mt 25, 21).
Član Hercegovačke franjevačke provincije fra Vinko Kurevija, okrijepljen sakramentima, preminuo je u ponedjeljak, 20. studenoga u franjevačkom samostanu u Tomislavgradu, u 60. godini života, 41. godini redovništva i 33. godini svećeništva, izvijestila je Hercegovačka franjevačka provincija.
Misa zadušnica služit će se u crkvi sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu, u utorak 21. studenoga u 14sati, a potom sprovodni obredi i ukop na groblju Karaula. Tijelo će biti izloženo u crkvi sv. Nikole Tavelića u utorak 21. studenoga.
Fra Vinko Kurevija rođen je u Tubolji, župa Tomislavgrad, 21. listopada 1964. Osnovnu školu završio je u Tomislavgradu, a srednju je započeo u Tomislavgradu i nastavio u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Bogoslovni studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i u Fuldi u Njemačkoj. U franjevački novicijat stupio je na Humcu 15. srpnja 1983., a svečane zavjete položio je također na Humcu 17. rujna 1989. Za đakona je zaređen u Mostaru 29. lipnja 1990., a za svećenika u Fuldi 23. lipnja 1991. Pastoralno je djelovao kao župni vikar na Širokom Brijegu (1991.-1994.), potom u Čapljini (1994.-1996.), pa ponovno na Širokom Brijegu (1996.-2000.). Potom je godinu dana bio kapelan u Rošku Polju (2000./01.), pa župnik na istome mjestu (2001.-2005.). Od 2005. do 2010. je župnik u Tomislavgradu, a od 2010. do 2022. u Seonici. Tu je počeo pobolijevati te je 2022. premješten u samostan u Tomislavgrad, gdje je i preminuo.
Prvi dvojezični kongres „Marija Kraljica Mira“ počeo u Miamiju
Prvi dvojezični kongres „Marija Kraljica Mira“ započeo je 19. studenog 2023. u Miamiju molitvom svete krunice, nakon čega je uslijedila procesija s kipom Kraljice Mira koji je za ovu prigodu donesen iz Međugorja. Procesiju su predvodili fra Danko Perutina, te ravnatelji četiriju međugorskih Informativnih centara: Vedran Vidović, Hubert Liebherr, Oriol Vives i Luis Siman. Oni su s poniznošću i ponosom na svojim ramenima nosili Gospin kip. Za vrijeme procesije mali zbor je pjevao himnu Kraljice Mira na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku. Međunarodni zbor za ovu prigodu sačinjavaju Ana María, Jelena, Maria Eugenia, Emiliano, Miguel, iz SAD-a, Nikaragve i Perua.
Luis Siman, ravnatelj Informativnog centra Mir Međugorje za englesko govorno područje, kao domaćin, otvorio je kongres zaželjevši dobrodošlicu svima prisutnima u Miami i izrazivši radost zbog njihove prisutnosti na ovom prvom dvojezičnom kongresu “Marija Kraljica Mira.” .
Međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić u videu je pozdravio sve prisutne.
“U našim ste molitvama i nadamo se da će vas ovaj susret još više približiti jedne drugima, a posebno Gospodinu. Marija je naša Majka i ona nas sve poziva da molimo srcem i da Boga stavimo u središte svoga života, jer samo tako čovjek može biti sretan i ispunjen, ako živi s Bogom. Nadam se da će vam ovaj susret pomoći da molite i tražite Boga s još većom radošću. Svi volite Međugorje i rado biste došli ovamo, ali znamo da se ta želja ne može uvijek ostvariti. Ali neka vas to ne žalosti, molite krunicu u svojim obiteljima i zajednicama, slavite euharistiju, klanjajte se Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu i tako ćete imati i živjeti Međugorje u svojim gradovima i bit ćete blizu Djevici i Bogu. Neka vas Bog blagoslovi i mir vam podari”, rekao je fra Zvonimir.
Fra Danko Perutina govorio je o povijesti hrvatskog naroda i progonima kroz koje je prolazio kroz tursko i komunističko vrijeme. Istaknuo je važnost uloge koju su franjevci kroz stoljeća imali u očuvanju vjere katolika na ovim prostorima. Zatim je govorio o plodovima Međugorja i rekao da Međugorje svojim plodovima hrani cijeli svijet. Do danas je u Međugorju slavljeno više od milijun misa, a od 1985. do danas podijeljeno je više od 46 milijuna pričesti. Govorio je o svećeničkim i redovničkim zvanjima koja su nastala u Međugorju. Podsjetio je na stav Crkve o Međugorju.
Govorio je o tome kako su američki hodočasnici bili najbrojniji na početku ukazanja, ali se taj broj značajno smanjio, pa je progovorio o mogućim razlozima zašto se taj broj toliko smanjio u zadnja dva desetljeća.
”Nadam se da ćete svi vi koji ste ovdje prisutni, kao i oni koji su htjeli doći, a nisu mogli, pomoći da probudimo taj entuzijazam za Međugorje, odnosno za Boga. Jer duhovnost Međugorja je kristološka”, kazao je fra Danko, koji je svoje izlaganje završio molitvom srca.
Nakon fra Danke svoje izlaganje je imao ravnatelj Informativnog centra Međugorje za njemačko govorno područje Hubert Liebherr koji je istaknuo: ”Sretni smo što sada konačno postoji Centar u zemljama engleskog govornog područja. Postoji 5 zemalja u kojima se govori njemački jezik, ukupno nas je oko 100 milijuna, vas je puno više. Zato je ovaj novi Centar od velike važnosti. Informativni centar Mir Međugorje je centar s kojim moramo surađivati. Moramo reći da je Informativni centar Mir Međugorje kao stablo, a mi smo grane. Zajedno moramo raditi za Gospu, a nitko ne smije koristiti Gospu za svoje osobne potrebe. Zatim je govorio o svom prvom dolasku u Međugorje na obljetnicu ’87. Kada se zapitao koja je njegova uloga. Naglasio je kako moramo biti svjesni da se Božji plan u svijet ostvaruje kroz nas.”
“Čast mi je biti u ovoj prekrasnoj zemlji koju Djevica toliko voli. Ovo me jako podsjeća na sastanak koji smo imali 2009. godine koji je sazvao fra Danko kada je osnovan naš centar. SAD je ogromna zemlja, s vjerom na kojoj mi u Europi zavidimo. Rekao je da je Međugorje dar i zadaća. Govorio je o važnosti zajedništva između centara i država i naglasio: Ako želiš ići brzo idi sam, ali ako želiš stići daleko idi s drugima. Jako je važno pronaći točke susreta i pomoći jedni drugima”, kazao je Oriol Vives ravnatelj Informativnog centra Međugorje za španjolsko govorno područje.
„Albert Einstein je rekao: Postoje dva načina da se živi život, kao da ništa nije čudo ili kao da je sve čudo. Izabrao sam da je sve u mom životu čudo. Primio sam mnoge blagoslove. Zato zahvaljujem prije svega svom nebeskom Ocu, a zatim svojoj obitelji, posebno ocu Luisu Simanu. Obratio se u Međugorju i od tada se puno posvetio širenju poruka diljem Latinske Amerike. Zahvaljujem Bogu za svog oca koji me i dalje prati s neba. Kad smo početkom ove godine bili u Kostariki, fra Danko nas je zamolio da pokrenemo Informativni centar Mir Međugorje za englesko govorno područje. Odmah sam to prihvatio s velikom poniznošću. Ovdje sam za sve što Gospodin i Njegova Majka žele i trebaju od mene. Ali nismo li svi ovdje zbog toga? Naša Blažena Majka nas gleda s neba i reći će: hvala vam što ste se odazvali mom pozivu. Dvije su svrhe centra: 1.Pozitivno odgovoriti na poziv pape Franje na evangelizaciju. 2.Raditi zajedno na širenju duhovnosti Međugorja.
Ovaj centar je onaj koji može doprijeti do najvećeg broja ljudi jer je engleski najrasprostranjeniji jezik na svijetu. U svim akcijama i aktivnostima mora biti vrlo jasno da ovo središte pripada našoj Blaženoj Majci. U svojoj prvoj poruci Djevica nas je pozvala na mir. To je ono što naša Majka želi za nas i to bi trebao biti i naš san. Čitajući Gospine poruke koje govore o svetosti, shvatio sam da moramo ostvariti san koji Djevica ima za nas, a to je da budemo sveci”, kazao je Luis Siman.
Nakon Luisa Simana skupu se obratio ravnatelj Informativnog centra Mir Međugorje. Vedran je predstavio rad Informativnog centra od njegovih početaka, 1990. godine, do danas, zatim je govorio o planu rada u sljedećem razdoblju.
”Naši centri su prevažni, jer oni su ispružene Gospine ruke u svijetu. Njihovo poslanje je širenje Gospinih poruka u svijetu. Jedan veliki projekt koji je za vrijeme pandemije bio jako važan jesu Međugorski kongresi. Ideja za ove kongrese došla je od našeg dragog Huberta Libhera iz njemačkog centra koji je prvi pokrenuo online kongres o plodovima Međugorja, a isti je bio organiziran u Njemačkoj s uključenjima uživo u molitveni program u Međugorju. Ovaj kongres se prevodio na 15 svjetskih jezika. Nakon toga fondacija za španjolsko govorno područje organizirala je Kongres o plodovima Međugorja u ovom govornom području. Iza toga imali smo još dva kongresa koje smo organizirali zajedno s ljudima koji vole Međugorje u kineskom govornom području i arapskom govornom području. Ovo su bili dani nade za ljude u teškim situacijama. Moram napomenuti kako je mnogim ljudima u vremenu pandemije naš molitveni program bio oaza i spas u teškim trenucima. Svakodnevne zahvale mnogih ljudi dolazile su sa svih krajeva svijeta jer je to vrijeme bilo nemoguće sudjelovati u sakramentalnom životu i postojali su oni koji ne bi mogli na drugačiji način sudjelovati u crkvi”, kazao je Vedran Vidović koji je predstavio i plan rada u sljedećem razdoblju za međugorske centre.
”Moramo promišljati o svom mjestu i svojoj karizmi katoličkog identiteta.Mi Gospina djeca moramo biti najizvrsniji u svom poslu što god radili kako bi ovaj svijet obratili. Kada nas ljudi vide sretne u nama će prepoznati Krista – izvor života”, kazao je Vidović ističući tehnologiju i prisutnost u medijima kao vrlo jasan način evangelizacije danas. Na koncu dana vlč. Dan Reehil je imao svoje snažno svjedočanstvo obraćenja.Najljepši dio cijeloga dana bilo je vrijeme zajedničke molitve koja je počela krunicom koja nas je uvela u sv. Misu, a nakon sv. Mise uslijedilo je klanjanje Isusu u presvetom oltarskom sakramentu.
U nedjelju, 19. studenoga 2023., u franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru, okrijepljen sv. sakramentima, blago u Gospodinu preminuo je njegov sluga svećenik i naš brat fra Filip Sučić u 79. godini života, 57. godini redovništva i 52. godini svećeništva.
Sv. misa zadušnica slavit će se u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru, u ponedjeljak 20. studenoga 2023. u 12:00 sati, a potom sprovodni obredi te misa zadušnica u Tomislavgradu i ukop na groblju Karaula u 15:00 sati. Tijelo će biti izloženo u crkvi sv. Petra i Pavla u ponedjeljak 20. studenoga od 11:00 sati.
Fra Filip Sučić rođen je 2. lipnja 1945. u Rošku Polju, od roditelja Ante i Kate r. Radoš. U rodnom selu završio je pučku školu i u Tomislavgradu, a srednju u Zadru, Splitu i Dubrovniku. Bogoslovni studij završio je u Sarajevu, Königsteinu, Njemačka i Freiburgu, Njemačka. Franjevački habit obukao je na Humcu 14. srpnja 1967., a vječne zavjete položio je na La Verni 17. rujna 1971. Redove đakonata i svećeništva podijelio mu je biskup Adolf Kindermann u Königsteinu 16. travnja i 29. lipnja 1972. U Hercegovini je djelovao kao odgojitelj bogoslova na Humcu, drugi i potom prvi meštar novaka Pet godina je samostanski i župni vikar u Tomislavgradu, a potom odlazi u misije u DR Kongo. Došao je u Kongo 1983. i ostao do 2017. – dakle 35 godina. Djelovao je kao kapelan, župnik, tajnik i ekonom biskupije Kamina te pokrajinski gvardijan zajednice bijelih franjevaca u Katangi. Utemeljio je misiju Kikunki 1992. K tome fra Filip 1994. god. nasljeđuje fra Blagu Brkića u projektu prevođenja i izrade potrebnih knjiga na kiluba jezik. Priredio je katekizam, časoslov, nedjeljni misal za narod (A, B, C), sakramentar, Rimski pontifikal, molitvenik, Sveti tjedan, molitve nedjeljom bez svećenika i dr. God. 2017. vratio se iz Konga, te je raspoređen za kapelana u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru, kao i za arhivara Provincije, a po smrti fra Mate Dragićevića (veljača 2019.) i za privremenog ekonoma Provincije (do listopada 2019.).
Sveti Feliks de Valois, koji je sa svetim Ivanom de Mathom osnovao red Presvetog Trojstva ili trinitaraca, rođen je 1127. g. u pokrajini Valois, sjeveroistočno od Pariza.
Šume i proplanci između Gaudelua i Montigny-Lalliera, gdje se nalazilo i mjesto Cerfroid (Cervus frigidus), bijahu veoma prikladno mjesto za tadašnje pustinjake. Ondje je i Feliks u mladosti pa i kasnije provodio samotnički pustinjački život zapadnog tipa, kakav je tada bio u cvatu posvuda u Europi, a naročito u Francuskoj. Takvim je životom želio postići evanđeosko savršenstvo, preporučeno od našega Gospodina. U njemu je ustrajao nekoliko desetljeća. S vremenom se oko njega okupila skupina učenika, koji su bili zahvaćeni istim idealom kao i on. Njima je bio duhovni vođa i učitelj, iako su živjeli odijeljeno, svaki u svojoj zabiti i osami.
Godine 1194. došao je u Cerfroid Ivan de Matha. On se tada bavio mišlju o osnivanju reda Presvetog Trojstva za otkup kršćanskih robova. Feliks de Valois i tri njegova sudruga oduševili su se za tu zamisao i stavili se na raspolaganje kako bi došlo do njezina ostvarenja. Od tada je njegov život vezan uz postanak i razvitak novoga reda, koji je zadužio mnoge koji su bili tada žrtve gusarstva – svojevrsni “terorizam” i nasilje onoga vremena.
Na početku života mnogih redova nalaze se sveci, pa je to tako bilo i kod reda trinitaraca. Njemu na početku stoji osnivač – sv. Ivan de Matha, a uz njega kao najrevniji suradnik, Božji svetac – sveti Feliks de Valois.
On je tom redu najviše pridonio svojom svetošću.
Sveti Feliks de Valois umro je u Parizu 4. studenoga 1212. g., a sahranjen je u glavnom samostanu svoga reda u Cerfroidu, sjeveroistočno od Pariza. Takozvanom ekvipolentnom kanonizacijom proglašen je svetim.
Svetog Feliksa na slikama obično prikazuju s bijelim jelenom, koji među rogovljem ima križ. Prikazuju ga isto tako obučena u bijeli škapular i plašt s crveno-plavim križem, kako se nose redovnici trinitarci. Zatim ga prikazuju kako mu Presveto Trojstvo pruža škapular s crveno-plavim križem i, napokon, s raskidanim okovima u ruci, što označuju svrhu reda kojemu je bio suosnivač: oslobođenje zarobljenih kršćanskih robova.
IMENDANI: Oktavije, Zlatko, Zlatan, Silvestar, Edmund
Prvo čitanje:
1 Mak 1, 10-15.41-43.54-57.62-64
Strašan gnjev bijaše nad Izraelom.
Čitanje Prve knjige o Makabejcima
U one dane: Dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga. U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: »Hajde da sklopimo savez s narodima, svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla.« I mnogima se to svidjelo.
Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima. I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.
I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje. I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu.
Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima. A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.
Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri, te nisu jeli od nečistih jela. Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.
Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 119, 53.61.134.150.155.158
Pripjev:
Poživi me, Gospodine, i čuvat ću zapovijedi tvoje!
Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju.
Opletoše me užeta grešnikâ, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.
Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja ću čuvati.
Primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega.
Daleko je spasenje od grešnikâ jer za pravila tvoja ne mare.
Otpadnike vidjeh, i zgadiše mi se, jer tvojih riječi ne čuvaju.
Evanđelje:
Lk 18, 35-43
Što hoćeš da ti učinim? Gospodine, da progledam.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.« Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.
Sretni smo što vaša ljubav kroz našu trajnu akciju “Rižina banka”, iz mjeseca u mjesec pomaže nahraniti djecu s teškoćama i osobe s invaliditetom u domu sestara Misionarki ljubavi u Mariapoliju. HVALA vam od srca što neumorno koračate misijskim stazama našeg oca Ante Gabrića.
Naša banka mjesečno treba oko 1200 kg riže. Kilogram riže u Indiji košta 0,5 €, a dnevno trebamo 40 kg za jedan obrok. Zajedničkim snagama, vjerujemo da ćemo i ovog mjeseca prikupiti potrebnih 610 €. Molimo vas podijelite ove objave s prijateljima, sudjelujte i molite na tu nakanu.
Svoj dar možete uplatiti na račun Zaklade: Zaklada OAG IBAN: HR3023600001102903410 Opis: donacija – Rižina banka
Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, a u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme.
Svete mise u iduću nedjelju u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati.
U srijedu, 22. studenoga je sveta Cecilija. Naš zbor „Kraljica mira“ će proslaviti svoju zaštitnicu na večernjoj svetoj misi. Sveta misa će se slaviti na nakanu za pokojne članove zbora.
U petak, 24. 11. je dvadeset treća obljetnica smrti našeg fra Slavka Barbarića. Tom prigodom na Križevcu u 14 sati molit ćemo križni put, a svetu misu ćemo slaviti u 18 sati.
U subotu, 25. studenoga je cjelonoćno klanjanje.
Na blagdan sv. Kate u subotu, 25. studenog u 14 sati bit će sveta misa na groblju Srebrenica u Miletini.
U iduću nedjelju, na svetkovinu Krist Kralj naši framaši će ponuditi adventske vijence koje su sami izradili u proteklim danima. Prihod ide za podržavanje rada framaša i za humanitarne svrhe.
Molimo krizmanike koji ne idu u Oš Bijakovići da se jave voditelju krizmanika fra Marinu Mikuliću na broj mobitela 063/164 – 097 kako bi se mogao organizirati susret za njih.
