Author

FMteam

Browsing

Devetnica za duše u čistilištu

Ne znamo broj duša koje možemo spasiti kroz naše molitve i žrtve; zato uvijek molimo za grešnike.” – Sveta Faustina.

Toma Akvinski je rekao: „Od svih molitava koje se Bogu najviše sviđaju jesu molitve za pokojne, jer u sebi uključuju duhovna i tjelesna djela milosrđa“.

Sv. Robert Bellarmin kaže: „Siromašne duše mole Boga da njihovim zagovornicima oprosti sve grijehe koje su počinili, da im pomogne nadvladati napasti te im udjeli milosti koje su im potrebne.”

Sv. Katarina Bolonjska svojim je susestrama rekla: „Ako želim primiti bilo koju milost, tada molim siromašne duše da u moje ime za to mole i po njihovu zagovoru uvijek primim ono što želim.”

Sveta crkvena naučiteljica Terezija Avilska jamči da je primila sve ono što je molila po zagovoru siromašnih duša.

Ulaskom u studeni, to je mjesec sjećanja na naše vjernike pokojne. Skupimo se moliti Devetnicu za duše svete u čistilištu, koju je napisao sveti Alfonz Liguori, bivši biskup i jedan od velikih crkvenih naučitelja. Ova devetnica je savršeno prikladna da nas pripremi za proslavu Dušnog dana
2. studenog jer se moli od 24. listopada do 1. studenog.

Ovom Devetnicom sveti Alfonz nas podsjeća na lijepi način na koji možemo izvršiti ili kršćansku dužnost molitve za naše voljene koji su otišli prije nas i vjerno pokojne. Jednom kada duša napusti tijelo, vrijeme zasluge je isteklo. Ne mogu učiniti ništa za svoje izbavljenje. Jednom kada netko umre, više ne može primati sakramente niti dobiti oproste, tako da u potpunosti ovise o našoj dobrotvornoj pomoći da ih odvedemo iz Čistilišta u raj!

Kao katolici, mi smo ujedinjeni u općinstvu svetih: zajednici koja postoji između kršćana na zemlji, na nebu i u čistilištu. Svaki put kad se na misi pričestimo, ponovno se susrećemo sa svojim dragima koji su umrli, zajedno sa svim anđelima i svecima, po Tijelu Kristovu. To je prekrasna misterija.

Dužnost nam je moliti za vjerne pokojne. Zauzvrat ćemo imati nove zagovornike i ljude koji će moliti za nas i kad umremo! Milosrđe je zauvijek ponizno.

Neka duše svih vjernih pokojnika, milosrđem Božjim, počivaju u miru. Amen.


Devetnica za duše u čistilištu

Ova devetnica može se moliti devet uzastponih dana, počevši bilo kojega dana u godini. Moli se s namjerom za određenu milost od Gospodina po zagovoru siromašnih duša izbavljenih iz čistilišta ili kako bismo zahvalili za već primljene milosti.
Jedini traženi uvjet kako bi ova devetnica bila “važeća” jest da se moli bez prestanka dvet uzastopnih dana. (Ako se jedan dan preskoči, potrebno ju je započeti iznova; ne zbog toga što je riječ o magijskoj formuli, nego kako bismo se vježbali u postojanosti i vjernosti u molitvi.)

MALI SAVJET

Kako uči sveta majka Crkva, duhovni život i vježbe pobožnosti usko su povezani sa sakramentalnim životom te su to učinkovitije i plodonosnije što više odgovaraju milosti Gospodnjoj. Stoga je za vrijeme devetnice poželjnoo primiti sakrament pomirenja i pokore (ispovjediti se) kako bi se od Boga zadobilo oproštenje vlastitih grijeha: poželjno je i svakodnevno sudjelovanje u svetoj misi (ako je moguće) i primanje svete pričesti, izvora i vrhunca svega kršćanskog života.

Devetnica doista je vrlo učinkovita tko čvrsto vjeruje. Moli se kako bismo nadišli trenutke trpljenja, bolesti, tjeskobe, moralne propasti, obiteljskih nesreća; kako bismo bili prosvijetljeni u najtežim odlukama koje treba donijeti; kako bismo bilo ozdravljeni, utješeni te kako bismo mogli zatražiti pomoć u velikim i malim poteškoćama svakoga dana; ali također se moli kako bismo zahvalili za neizmjerne milosti koje neprestano primamo od Gospodina.

PRVI DAN

Molitva
Neka po cijelim svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Postoji mjesto pokore koje se zove čistilište gdje pravednici dovršavaju svoje čišćenje prije nego smiju ući u nebo. Sveta Crkva poučava me u ovoj istini. Moj Bože, čvrsto vjerujem u tu istinu! Gledam Tvoju svetost, pravednost i blagost u čistilišnom plamenu. Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. (Ps 24, 3-4). Ništa nečisto ne može ući u kraljevstvo, jer Ti si svet, svet, svet, o Bože!
Ulij mi odvratnost prema grijehu i udijeli mi milost da, još u svijetu, okajem ono što sam sagriješio.

“Znadem, o Jahve, da su Ti sudovi pravedni”(Ps 119,75). Reći ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš!” (Job 12,2). “Tebi, samom Tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred Tobom” (Ps 51,6). Zaslužujem vječne kazne, ali Tvoje me milosrđe prati. Ti si me dostigao, bijah već u sjeni smrtnoj i Ti si me poštedio.

“O vatro koja čistiš, kraljevstvo nade. U Tebi možemo s prorocima klicati: U mojoj nevolji ispunio si moje srce! Kad ti ne bi postojala, kud bi tolike ravnodušne i nepokorne duše?”

“Blagoslovlljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! (2 Kor 1,3).

Odluka
– Molimo presveto Srce Isusovo da zapali srca vjernika žarkom ljubavlju prema siromašnim dušama.
– Neka ne prođe ni jedan dan, a da nismo upravili nekoliko molitava i dobrih djela za oslobođenje siromašnih duša.

Molitva
Gospodine, molimo te, neka naš ponizni vapaj bude na korist tvojim slugama i službenicama. Oslobodi ih svih grijeha i učini ih sudionicima tvog otkupljenja. Ti koji živiš!

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojne roditelje
Ti si nam, Bože, naložio da poštujemo svoga oca i majku. Imaj samilosti prema mome ocu i majci; oslobodi ih patnje koju su zaslužili zbog svojih grijeha i daj da te jednog dana smiju opet gledati u nebeskom veličanstvu. Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila im! Počivali u miru! Amen.

DRUGI DAN

Molitva
Neka po cijelim svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Prenesimo se, u duhu, u čistilište gdje Bog, u svojoj pravednosti, čisti duše prije nego uđu u nebo. Tamo susrećemo svoje rođake i prijatelje! Kad bi čistilište imalo samo jedan cilj – da ne zaboravimo svoje rođake i prijatelje, morali bismo zbog toga biti zahvalni. O, moj Oče, o moja majko, moja braćo, moje sestre, moji prijatelji, ja vas vidim! Vi uzdišete, trpite, zazivate moju pomoć! A ja sam vas zaboravio! Što sve morate trpjeti, mili moji i što mogu učiniti da vas oslobodim tih muka?
“Naše muke ne mogu se izreći”, reći će oni. “Odvojeni od svog tijela, ugledali smo Boga u njegovu svjetlu, spoznali smo jedino i najveće dobro, svoju najveću sreću, bezdan savršenosti. Žurimo Bogu! Njegova pravednost nas tjera od sebe. Njegova moćna desnica nas drži daleko. Vi u svijetu ne možete si predočiti bol udaljenosti od Boga. Vaša patnja, žalost, briga, samo su sjena naše nevolje. Ali to je naša krivnja. Kad bismo se samo mogli vratiti dolje na zemlju da popravimo svoje krivnje! Vi, prijatelji naši, bar vi možete ganuti Božje Srce i ublažiti njegovu pravdu. Pomozite nam da ubrzo dođemo u nebo gdje ćemo vam biti zahvalni čitavu vječnost!”

Odluka
Potrudimo se iskoristiti milosna sredstva Crkve za oslobođenje siromašnih duša! Pitajmo se kod večernjeg ispita savjesti: Što sam danas učinio za oslobođenje svojih pokojnih prijatelja i poznanika?

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za naše pokojne dobročinitelje i prijatelje
O Bože, Ti nam želiš oprostiti i spasiti nas.
Utječemo se Tvome milosrđu po zagovoru presvete Djevice Marije i svih svetaca, da duše naših dragih i dobročinitelja koji su napustili ovaj svijet, dospiju u posjed vječnog blaženstva. Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila im. Počivali u miru Božjem.
Amen.

TREĆI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!
Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade:
Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
“Na obalama rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo, spominjući se Siona” (Ps 137,1)
Kako opisati bolni jauk siromašnih duša koje čeznu za radostima nebeske domovine? Oni, doduše slute sjaj svjetla i blaženstva, no budući da su u svijetu bili previše skloni zemaljskim dobrima, još za neko vrijeme isključeni su iz neba. Pred njima se uzdižu svi grijesi njihova života poput ogromnih zapreka pred vratima kraljevstva. Koliko su žalosni i koliku grižnju savjesti imaju! Jer, umjesto najveće sreće dali su prednost prolaznim radostima. Stoga ove siromašne duše s Davidom mogu govoriti: “Peccatum meum contra me est semper – Grijeh je moj svagda preda mnom.” (Ps 51, 2-5)

Ne odbijmo prezirno mogućnost koju nam Bog daje te svojim djelima i zaslugama isplatimo krivicu siromašnih duša. Za velikodušnog čovjeka radost je pomagati siromasima i tješiti žalosne, biti otac sirota i obitelji, koju je pohodio, vratiti mir i radost! Molitva za siromašne duše daje ove utjehe jer omogućuje oslobođenje tužnih duša iz njihovog zatvora i otvaranje vrata blažene vječnosti.

“Što god ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili”, kaže naš Gospodin. Dok pomažemo siromašnim dušama, možemo i sami biti sigurni u Božju pomoć. “Kad je neka duša vašim trudom oslobođena”, reče Isus jednom sv. Gertrudi, “osjećam istu radost kao da su i mene oslobodili iz zatvora i neću zaboraviti, u dato vrijeme, dati vam naknadu za to.”

Odluka
Danas učinimo neko mrtvljenje ili odricanje i prikažimo to za siromašne duše.
Ne omalovažavajmo ni najmanje stvari i prikažimo ih za spas siromašnih duša i na slavu Božju.

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojne biskupe i svećenike
Bože, udostojao si se svojim službenicima udijeliti biskupsko i svećeničko dostojanstvo. Udijeli nam milost da s njima iskusimo vječnu sreću. Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila im. Počivali u miru Božjem! Amen.

ČETVRTI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Siromašne duše trpe u vatri koja uništava grijehe, koja čisti. To je doduše vjerski obrazac, ali je i mišljenje svih crkvenih naučitelja. Stoga bilo bi nepristojno ne uvažavati njihovo mišljenje. Sv. Augustin ide čak tako daleko da kaže kako se čistilišna vatra razlikuje od paklene samo po trajanju.

A sv. Toma Akvinski kaže: “Ognjena lomača na koju su bili osuđeni mučenici nije ništa doli sjena u usporedbi s plamenom koji muči siromašne duše.”

Osjećamo li nelagodu zbog riječi vatra? A biti sav u vatri koja prožima potpuno i prodire i do najnutarnijeg bića, kojeg li okrutnog mučeništva! Tko bi mogao samo jednu minutu u ruci držati užareno ugljevlje? A pročišćujuća vatra čistilišta djeluje na samu dušu, ona dohvaća razum, sjećanje, osjećaje. Pogođena je i zahvaćena cjelokupna duševna moć. Anima tota punitur – cijela duša trpi kaznu.

Vatra ovog svijeta nije ništa u usporedbi s vatrom čistilišta. Jer su to pročišćavajući plamenovi koje je zapalila bož. Pravednost da očisti duše, a da ih ne uništi. Kad izbije požar, svi tada pokušavaju i žele pomoći i spasiti ljude koje je vatra ugrozila. Kako onda ostati nedirnut sudbinom mnogih duša koje vapiju za našom pomoći? Crucior in hac flamma! Trpim u ovim mukama! (Lk 16,19)!

Odluka
Molimo danas Gospodina da onim dušama koje su zbog svoje krivnje u čistilištu, oprosti po zaslugama koje je Isus stekao na križu kad je ožednio.
Obdržavajmo crkvene zapovijedi u onom što se odnosi na post i odricanja.

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojnike
Gospodine, čuj molitve koje upravljamo Tvome milosrđu i uzmi dušu Tvoga sluge . . . kojega si pozvao s ovoga svijeta, primi u puninu svjetla i mira i zajedništva svetih! Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima! Počivali u miru. Amen.

PETI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Mi ne znamo kako dugo traje okajavanje u čistilištu. Nekim je dušama Bog dopustio upoznati čas oslobađanja svojih dobročinitelja, ali to su rijetke iznimke. Nemamo razloga žaliti zbog svog neznanja. Naprotiv, to nas potiče da ne prestajemo moliti za oslobođenje siromašnih duša. Čovjek se brzo umara u molitvi za pokojnike! U trenutku kad se opraštamo od svojih pokojnika plačemo i žalimo. Naša žalost možda traje mjesec dana, godinu, ali nakon toga je nadvladamo. Pretpostavljamo da su naši pokojnici već u nebu i da im naše molitve nisu više potrebne.

Kad bismo razmišljali o tome kako čista mora biti jedna duša prije nego smije gledati Boga, ne bismo tako malo pokore činili za svoje teške grijehe koje smo ispovjedili. Na posljednjem sudu sve će naše krivice biti upisane u jednu knjigu: Liber scriptus proferetur in quo totum continetur. Tamo će se od nas tražiti sve do posljednjeg novčića. Tako se olako damo zavesti lakomislenim grijesima da gubimo zanimanje za one kojima je naša pomoć tako jako potrebna. Sveci su drukčije razmišljali i postupali. Više od dvadeset godina poslije smrti svoje majke Monike, sv. Augustin je još uvijek molio za nju. Sv. Ambrozije se javno obvezao da će cijeli život moliti za dušu Teodozija Velikoga.

I kad su duše naših rođaka i prijatelja oslobođene, ne moramo li, unatoč tomu, i dalje moliti za pokojne? Ima duša koje već dugo uzdišu i samo čekaju dobrostivu ruku koja će ih izvući iz vrućeg žara. Sv. kardinal Bellarmin reče: “Čistilište bi za neke duše moglo potrajati sve do posljednjeg suda kad im u pomoć ne bi pritekla Crkva”. Stoga je ona dopustila da se trajno uvede misa na spomen duša u čistilištu.

Odluka
Dobro bi bilo s rođacima i prijateljima osnovati molitveni vijenac za siromašne duše. Tako bi sedam osoba između sebe moglo razdijeliti molitvu i pokoru za siromašne duše svakog radnog dana, tako da se neprekidno za njih mole i žrtvuju.
Uvijek kad čujemo otkucaj sata mislimo na pokojne i kažimo: Requiescant in pace! Počivali u miru!

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojne
Utječemo se Tebi, o Gospodine, imaj samilosti sa svojim slugama i udijeli im, po mojem nastojanju da se danas očuvam od grijeha, vječni spas, Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.

ŠESTI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Siromašne se duše ne mogu same osloboditi iz čistilišta. To je glavni razlog da im pomognemo svojim molitvama. Jer, nakon smrti svršava vrijeme milosrđa, a počinje sud. Jednom kad duša ostavi ovaj svijet ne može sticati daljnje zasluge jer više nema slobodan izbor između dobra i zla. Patnja u čistilištu je neplodna. To je jednostavno podmirivanje krivice, okrutna patnja koja možda traje stoljećima. Ova neutješenost još više povećava muke siromašnih duša.

Ne bismo li nekome koji je bez svijesti, koji je žrtva prometne nesreće, pritekli u pomoć i pobrinuli se da dođe u bolnicu? U svojim rukama imamo ključ zatvora u kojem zatočenici vapiju za svojom slobodom. Zar ćemo ih ostaviti da čame u tom mračnom zatvoru?

Božje beskonačno milosrđe predalo nam je ključeve čistilišta. Moć naše molitve doseže do zatvora gdje su zatvorene one duše koje još nisu namirile svoju krivicu prema Božjoj Pravednosti. Da, mi smo pomoć pokojnicima, mi smo njihovi anđeli osloboditelji, mi smo kadri pomoći im da dođu do vječne sreće. Crkveni nauk glasi: Zagovori živih koriste pokojnicima. U istoj mjeri kako se naše molitve uzdižu k nebu, Božje milosrđe dolazi u čistilište. O našoj molitvi ovisi kako će skoro naši pokojni rođaci postići oslobođenje. I ako ne vršimo ovu pomoć, postajemo sukrivci. Ako svoje “ovlaštenje za oprost koji smo dobili od Crkve” ne upotrijebimo, činimo grijeh propusta.

Odluka
Sv. Ivan Krizostom preporuča ovaj pobožni običaj: “Stavite u svojoj kući na vidljivo mjesto škrabicu gdje svatko može ubaciti milodar za pokojne. S tim prilozima u novcu može se služiti misa za vaše pokojne.
Izmolimo na današnji dan molitvu za napuštene duše.”

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za oproštenje grijeha
Molimo te Gospodine, oslobodi duše svojih slugu njihovih okova da se u nebeskoj slavi sjedine s Tvojim svetima i izabranicima. Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine, svjetlost vječna svijetlila im. Amen.

SEDMI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
U jednoj usporedbi Gospodin je kritizirao hladnoću bogatog rasipnika koji je uskraćivao mrvice kruha siromašnom prosjaku iako je živio u lasti i slasti. Oni koji na patnje siromašnih duša ostaju neganuti, nisu li isto tako okrutni poput bogataša? To čak nisu ni stranci koji traže našu sućut. To su naši roditelji i dobročinitelji. Zapravo, njih se stalno moramo sjećati – zbog kuće u kojoj stanujemo, imena kojega nosimo, dobara kojima raspolažemo. Ali mi ih zaboravljamo! Oni bi s Jobom mogli reći: “Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma moga zaboraviše me.” (Job 19,14)

Zaboraviti pokojne težak je prekršaj. Često svečano obećavamo umirućem ocu ili majci da ih nikad nećemo zaboraviti. Ali, tek što su pokopani, već nas zaokupe druge brige i jedva još mislimo na njih, iako im dugujemo zahvalnost zbog života.
Mislite li možda ovako: mislim na svoje rođake i prijatelje, ne zaboravljam ih!… Ali gdje je dokaz da ih se sjećamo? Što pokojniku koristi naša naklonost ako je ne izrazimo djelima? Često čujemo nekoga kako gorko žali gubitak roditelja: “Bili su tako dobri! Majko moja! Ne mogu na nju misliti, a da mi srce ne krvari…!” Takva žalost je beskorisna. Radije svjedočimo svojom djelotvornom ljubavlju, tako da za njih damo služiti svetu misu i prinesemo žrtvu. Tada su žalost i bol vjerodostojni.

Oni koji zaboravljaju svoje pokojne bit će s njihove strane napušteni. “Mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se zauzvrat” (Mt 7,2).

Odluka
Kao dar za siromašne duše pridodajmo još anđeoskom pozdravu navečer De Profundis ili Oče naš i Zdravo Marijo.
Ne zadovoljavam se onim što sam mogao učiniti za siromašne duše nego se trudim osvojiti i druge za samaritansku službu siromašnim dušama.

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva
Gospodine, daj da naše molitve budu korisne Tvojim slugama i službenicima. Oprosti im njihove grijehe da mogu sudjelovati u plodovima otkupljenja. Po gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine, svjetlost vječna svijetlila im. Amen.

OSMI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Istina o zajedništvu svetih predivna je i utješna. Zadivljujuća je ovo slika: putujuća Crkva pruža ruku pomoćnicu trpećoj Crkvi, a drugom rukom hvata se ruke proslavljene Crkve. Vjerujem u svetu Crkvu na zemlji, u čistilištu i na nebu…

Ako trpi samo jedan ud, ne bi li se tada svi drugi udovi trebali požuriti da mu pomognu? Da, mi smo dužnici samom Bogu koji ljubi siromašne duše kao svoju ljubljenu djecu. On im usrdno želi otvoriti nebeska vrata. Ipak, tome se protivi njegova pravednost. On se obraća nama i moli nas da umjesto njih učinimo zadovoljštinu. Mi smo dužnici tim siromašnim prognanicima. Više nego nametnuta dužnost, na pomoć nas treba poticati ljubav prema bližnjima i uzajamno milosrđe.

U čistilištu ima duša koje su od svih napuštene, na koje nitko više ne misli, ni rođaci, ni prijatelji. Kamo god pogledaju, primijećuju da su ih napustili. Cijeli njihov život je ugašen i nijednom ih se riječju više ne spominje. Njihova imena se više ne izgovaraju, njihov grob se više ne posjećuje i za njih se više ne moli. Njihovu smrt neće nitko oplakivati i nitko nema namjeru ublažiti njihove muke poslije smrti. Potpuno zaboravljena bića! To isključenje nanosi im još više boli. Oni si mogu prisvojiti riječi psalmiste: “Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh ko razbijena posuda”(Ps 31,13).

Odluka
Često prikažimo svoje molitve i dobra djela za napuštene duše. Budimo im otac, majka, brat, sestra i prijatelj.
Danas prikažimo Isusovu napuštenost na križu za najnapuštenije duše u čistilištu.

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za mrtve na groblju
Bože, po svom milosrđu, po kojem Tvoji povjerenici počivaju u miru, udijeli slugama svojim i svima koji ovdje počivaju u Kristu, oproštenje grijeha, oslobođenje od njihovih muka i daj im vječnu radost! Po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila im. Amen.

DEVETI DAN

Molitva
Neka po cijelom svijetu bude ljubljeno presveto Srce Isusovo! Od sada do vijeka!
Naša draga Gospo od presvetog Srca Isusova moli za nas!

Čin vjere: Moj Bože, vjerujem u tebe, jer Ti si istina. Vjerujem i u Tvoju istinu koju si očitovao svojoj svetoj Crkvi.
Čin nade: Moj Bože, vjerujem u Tebe, jer ispunjavaš svoja obećanja.
Čin ljubavi: Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca i iznad svega. Radi Tebe ljubim svoje bližnje kao sebe samog.

Razmatranje
Naša devetnica bliži se kraju. Jesmo li shvatili milosti i utjehe koje nas pomoću molitve, povezuju sa siromašnim dušama? ili su potrebni još drugi razlozi kako bi se u nama raspirio žar ljubavi prema bližnjima? Razmislimo o tome da ništa više ne veliča Svevišnjeg i ne slavi njegovo ime, ne raduje njegovo srce; ništa bolje ne potvrđuje njegovu volju dostojnu klanjanja, nego oslobođenje siromašnih duša.

Otvoriti nebo siromašnim dušama, znači iskazati Bogu, svome Ocu veliku radost da primi svoju djecu u svoje veličanstvo i da ih okruni. Križ našeg Otkupitelja još sjajnije blista, a Gospodinove patnje dobivaju još jednu pobjedu.

Kako drago Srcu Isusovu mora biti naše zauzimanje za siromašne duše! Ta On ih je otkupio svojom krvlju. Kod svake svete misne žrtve koju je ostavio svojoj Crkvi, Isus nas iznova otkupljuje. Stoga se u euharistijskom slavlju također, posve osobito, spominju siromašne duše.

Naša draga Gospa od Presvetog Srca Isusova kraljica je čistilišta. Ona u čistilištu posjećuje izabrane duše, određene da jednom okruže njezino prijestolje. I svaki put se pobjednički vraća s nekoliko siromašnih duša u nebo. Možemo, dakle, biti sigurni da razveseljujemo našu dobru Majku svaki put kad pridonosimo za oslobođenje siromašnih duša.

Sveti Josip, zaštitnik sretne smrti, rado iznosi naše molitve onome kojega se udostojao zvati nas svojim sinovima. On će nam, zasigurno, uzvratiti zahvalnošću za ono što činimo za oslobađanje siromašnih duša.

Kad se otvori nebo i kad se jedna duša, otpuštena iz čistilišta prima u mnoštvo svetih, radost je beskonačna. Anđeo čuvar i zaštitnik imena radosno dočekuje dušu. Tada vlada velika radost u nebu. Sveci znaju tko je toj duši pomogao i njihova nam je zahvalnost osigurana. Koliko su siromašne duše zahvalne svojim dobročiniteljima već smo govorili. One nas ne zaboravljaju! Pune pažljivosti brinu se za naše potrebe i bdiju nad nama poput anđela čuvara. To je dragocjeno pouzdanje u teškoćama, bolima i opasnostima, a jednom, u našoj smrtnoj tjeskobi iskazat će nam utjehu i podršku. Na posljednjem sudu one su naši zagovornici. I kad bi dospjeli u čistilište, posjećivat će nas i tješiti dok se, zajedno s njima, ne sjedinimo u sjaju vječne slave.

Odluka
Svoj novac iskoristite tako što ćete povećati milodar da si pred Bogom zajamčite zagovor duša u čistilištu poslije vaše smrti. Novac ne možete uzeti sa sobom u drugi život, ali dobra djela svakako. Vaši nebeski prijatelji pratit će vas u nebesku Domovinu!
Blago onima, koji umiru u Gospodinu.
Neću propustiti ni jednu priliku da pomognem siromašnim dušama.

De Profundis – Molitva iz dubine (Psalam 130)
Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
Gospodine čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
Na glas moga vapaja!
Ako se Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine tko će opstati?
Al u tebe je praštanje,
Da bi te se bojali.
U Jahvu ja se uzdam,
Duša moja čeka Gospodina
Više no zoru straža noćna
Nek Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
I obilno je u njega otkupljenje;
On će otkupit Izraela od svih grijeha njegovih.

Molitva za pokojne vjernike
Bože, Stvoritelju i Otkupitelju ljudi, otpusti svojim pokojnim slugama i službenicama njihove grijehe da oni, našom prošnjom, postignu onu blagonaklonost kojoj su se uvijek nadali. Ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila im. Počivali u miru Božjem!
Amen.

SVETAC DANA – SV. ANTUN MARIJA CLARET

Napisao je velik broj vrijednih asketskih spisa i uopće je bio velik širitelj i promicatelj dobre knjige. Već je kao pučki misionar u Kataloniji posvuda osnivao knjižnice. Posebno su ga zanimali umjetnici, za koje je otvorio akademiju posvećenu svetome Mihaelu. Kao biskup sudjelovao je i na I. vatikanskom saboru.


Kao peto od desetero djece skromna tkalca, Antun Claret rođen je 23. prosinca 1807. godine u mjestu Sallentu, u španjolskoj pokrajini Kataloniji. Godine 1835. zaređen je za svećenika, a od 1843. veoma je uspješno djelovao kao pučki misionar u rodnome kraju.

Bio je neumoran svećenik i propovjednik koji je u svojoj zemlji djelovao koristeći se jednim dotad nepoznatim sredstvom: tiskom.

Potican snažnim pozivom, evangelizirao je ruralne krajeve Španjolske posvećujući se poboljšanju životnih uvjeta običnoga puka. U Vicu je utemeljio misionarsku kongregaciju posvećenu Bezgrešnome Srcu Marijinu, čiji se pripadnici i danas zovu kleretinci. Osnovao je i žensku granu te družbe, a nazvao ju je Kćeri Srca Marijina. Učinio je tako jer je bio veliki štovatelj i pobožnik Srca Marijina.

Kako je po svojim mnogobrojnim apostolskim pothvatima postao poznat, poslan kao nadbiskup u Srednju Ameriku, na Kubu, ljubavlju i riječju krijepio je siromašne otočane podvrgnute nesmiljenoj španjolskoj dominaciji. Ondje je djelovao od 1850. do 1857. godine. Prije njega ta je nadbiskupija 14 godina bila bez svoga pastira. Antun se svim marom dao na to da je obnovi i podigne. Činio je to duhovnim vježbama za kler, pastoralnim pohodima i misijama. U šest je godina obavio tri vizitacije svoje nadbiskupije, a započeo je i s četvrtom. Osnovao je i Bratovštinu kršćanskoga nauka, kako bi puk što više poučio u vjeri. Za vrijeme potresa i pošasti, koji su poželi mnogo žrtava, revni je nadbiskup dva put na dan obilazio bolnice ispovijedajući, tješeći i dijeleći milostinju. Za socijalno dobro puka po svim je župama osnivao štedionice. Za njih je napisao brojne traktate o obrađivanju polja. Njegov je socijalni, karitativni, kulturni rad neprijateljima vjere bio trn u oku, pa su mu radili čak i o glavi. Više puta je na njega bio pripreman atentat. To je išlo tako daleko da je godine 1857. morao napustiti Kubu i vratiti se u Španjolsku. Ondje je bio ispovjednik kraljice Izabele II. Za vrijeme španjolske revolucije 1867. godine otišao je s kraljevskim bračnim parom u progonstvo u Francusku.

Napisao je velik broj vrijednih asketskih spisa i uopće je bio velik širitelj i promicatelj dobre knjige. Već je kao pučki misionar u Kataloniji posvuda osnivao knjižnice. Posebno su ga zanimali umjetnici, za koje je otvorio akademiju posvećenu svetome Mihaelu. Kao biskup sudjelovao je i na I. vatikanskom saboru.

Preminuo je 24. listopada 1870. godine u Fontfroide u južnoj Francuskoj. Svetim ga je proglasio 7. svibnja jubilarne godine 1950. papa Pio XII.

Ime Antun je grčkoga porijekla i znači “rođen prije”. Ime Marija potječe iz egipatskoga ili hebrejskoga; u prvome slučaju znači “ljubljena od Boga”, a u drugome “gospođa”.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 24. LISTOPADA 2023.

Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

XXIX. tjedan kroz godinu

Utorak, 24. 10. 2023.

ili: Sv. Antun Marija Claret, biskup

Svagdan

ČITANJA:
Rim 5,12.15b.17-19.20b-21; Ps 40,7-10.17; Lk 12,35-38

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Antun Marija, Proklo Carigradski

Prvo čitanje:

Rim 5, 12.15b.17-19.20b-21

Ako grijehom jednoga smrt zakraljeva, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti kraljevati u životu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja i dar po milosti jednog čovjeka, Isusa Krista. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva — po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu — po Jednome Isusu Kristu.

Dakle, grijeh jednoga — svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga — svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 40, 7-10.17

Pripjev:

Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Žrtva i prinos ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenica ni okajnica ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!«

»U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Neka kliču i nek se vesele u tebi
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Gospodin!«
svi koji spasenje tvoje ljube.

Evanđelje:

Lk 12, 35-38

Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neka vam bokovi budu opasani

i svjetiljke upaljene,

a vi slični ljudima što čekaju gospodara

kad se vraća sa svadbe

da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.

Blago onim slugama

koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

Zaista, kažem vam,

pripasat će se, posaditi ih za stol

pa će pristupiti i posluživati ih.

Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži

i nađe ih tako, blago njima!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Papa petak 27. listopada proglasio danom molitve i posta za mir

Na kraju redovne opće audijencije srijedom papa Franjo se osvrnuo na ono što se događa u Palestini i Izraelu te pozvao vjernike svih vjera na dan posta i pokore koji će se održati 27. listopada. Rat poništava budućnost, neka oružje utihne, neka se čuje vapaj mira za siromahe, naroda, djece, rekao je Papa koji je ponovno izrazio i blizinu napaćenoj Ukrajini, objavio je Vatican News.


Dan molitve, posta i pokore za mir najavio je papa Franjo za petak 27. listopada. Razlozi su strah od onoga što se događa u Svetoj Zemlji i drugim ratnim žarištima u svijetu. Na kraju redovne opće audijencije srijedom, Papine su se misli okrenule onome što se događa u Palestini i Izraelu: „Broj žrtava raste, a situacija u Gazi je očajna. Molim da se poduzme sve što je moguće kako bi se izbjegla humanitarna katastrofa“.

Ono što zabrinjava papu  Franju jest moguće širenje sukoba „dok su mnoge ratne fronte već otvorene u svijetu“.

„Neka oružja utihnu, neka se čuje vapaj za mir siromaha, naroda, djece. Rat ne rješava nijedan problem, već samo sije smrt i uništenje. Povećava mržnju, širi duh osvete. Rat briše budućnost“, istaknuo je Papa u svom apelu na kraju opće audijencije srijedom.

“Molim vas, braćo i sestre”, ponovio je, “nastavimo moliti za mir u svijetu, posebno u napaćenoj Ukrajini”, o kojoj se više ne govori, ali gdje se “drama nastavlja”.

Zato je uputio vjernicima poziv da „stanu na samo jednu stranu u ovom sukobu: na stranu mira“, molitvom i potpunom predanošću. Papa je stoga odlučio proglasiti dan molitve, koji će se održati sljedećeg petka, 27. listopada u Bazilici svetog Petra u 18 sati. Poziv je također upućen „braći i sestrama različitih kršćanskih vjeroispovijesti, pripadnicima drugih vjera i onima kojima je na srcu mir“. Zahtjev za priređivanje sličnih inicijativa protegnut je također na sve partikularne crkve: “Molim sve partikularne Crkve da u tome sudjeluju, pripremajući slične inicijative koje uključuju Božji narod”, rekao je Papa.

Uz 45. godišnjicu od izbora svetog Ivana Pavla II. na Petrovu stolicu, koja je obilježena u ponedjeljak, 16. listopada, papa Franjo je u pozdravu poljskim hodočasnicima podsjetio da je „tijekom njegova pontifikata poziv da se otvore vrata Kristu odjeknuo velikom snagom. To je urodilo plodom kako u osobnim obraćenjima tako i u društvenim promjenama u mnogim zemljama koje su do tada bile zatvorene za Krista.“

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima pozvao je vjernike da nastave moliti za mir u svijetu, osobito u napaćenoj Ukrajini „o kojoj se više ne govori“, ali koja i dalje proživljava dramu.

Papin Angelus u nedjelju 22. listopada

Papa Franjo je u nedjelju, 22. listopada s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Angelusa.


PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra

Nedjelja, 22. listopada 2023.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U Evanđelju današnje liturgije govori se o tome kako su se neki farizeji pridružili herodovcima kako bi Isusu postavili zamku. Uvijek su ga pokušavali uvući u klopku. Odlaze k njemu i pitaju ga: „je li dopušteno dati porez caru ili nije?“ (Mt 22, 17). To je podvala: ako Isus kaže da je legitimno plaćati porez, tada staje na stranu političke vlasti koja je trn u oku naroda, a ako kaže da ga se ne plaća može biti optužen za pobunu protiv carstva. Prava zamka. On, međutim, izmiče toj klopki. Traži da mu se pokaže novčić na kojem je carev lik i kaže im: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje“ (r. 21). Što to znači?

Te su Isusove riječi ušle u svakodnevni govor, ali ponekad ih se koristi pogrešno – ili bar dijelom netočno – kad se govori o odnosima između Crkve i države, između kršćana i politike; često ih se shvaća na način da Isus želi razdvojiti „cara“ i „Boga“, odnosno zemaljsku i duhovnu stvarnost. Ponekad i mi tako razmišljamo: jedno je vjera sa svojim praksama, a drugo svakodnevni život. A tomu nije tako. Ne. To je „shizofrenija“, kao da vjera ne bi imala veze sa stvarnim životom, s izazovima društva, sa socijalnom pravdom, s politikom i tako dalje.

Isus nam, zapravo, želi pomoći da „caru“ i „Bogu“ damo mjesto koje im po važnosti pripadaju. Briga o zemaljskom poretku, o polisu, pripada caru – dakle, politici, civilnim ustanovama, društvenim i ekonomskim procesima; a mi, koji smo uronjeni u tu stvarnost, moramo vratiti društvu ono što nam ono daje kroz svoj doprinos kao odgovorni građani, posvećujući pažnju onome što nam je povjereno, promičući pravo i pravdu u svijetu rada, pošteno plaćajući poreze, zalažući se za opće dobro, i tako redom. Međutim, Isus istodobno potvrđuje temeljnu stvarnost: da čovjek – čitav čovjek i svako ljudsko biće – pripada Bogu. To znači da ne pripadamo nijednoj zemaljskoj stvarnosti, nijednom „caru“ ovoga svijeta. Gospodinovi smo i ne smijemo biti robovi nijedne svjetovne vlasti. Na novcu je, dakle, carev lik, ali Isus nas podsjeća da je u naš život utisnuta Božja slika, koju ništa i nitko ne može potamniti. Caru pripadaju stvari ovoga svijeta, ali čovjek i sam svijet pripadaju Bogu: ne zaboravimo to!

Shvatimo, dakle, da Isus svakoga od nas vraća našem vlastitom identitetu: na novcu ovoga svijeta nalazi se carev lik, ali ti – ja, svaki od nas – koji lik nosiš u sebi? Postavimo si ovo pitanje: koju ja sliku nosim u sebi? Ti, čija si ti slika u svome životu? Spominjemo li se da pripadamo Gospodinu ili dopuštamo da nas oblikuje logika svijeta i činimo od posla, politike i novca idole kojima se klanjamo?

Neka nam Sveta Djevica pomogne prepoznati i poštivati svoje vlastito i dostojanstvo svakog čovjeka.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Još jednom moja misao leti onome što se događa u Izraelu i Palestini. Jako sam zabrinut i tužan, molim i izražavam blizinu svima koji pate, taocima, ranjenima, žrtvama i njihovim obiteljima. Mislim na tešku humanitarnu situaciju u Gazi i žalosti me što su posljednjih dana pogođene također anglikanska bolnica i grkopravoslavna župa. Ponovno pozivam da se otvore prostori, da se nastavi dostavljati humanitarna pomoć i da se taoce pusti na slobodu.

Rat, svi ratovi koji se vode u svijetu – mislim i na napaćenu Ukrajinu – je poraz. Rat je uvijek poraz, to je uništenje ljudskog bratstva. Braćo, zaustavite se! Zaustavite se!

Podsjećam da sam idući petak, 27. listopada, proglasio danom posta, molitve i pokore, te da ćemo taj dan navečer u 18 sati u Svetome Petru imati sat molitve tijekom kojeg ćemo moliti za mir u svijetu.

Danas se slavi Svjetski dan misija koji ima temu „Žar u srcu, noge na putu“. Dvije slike koje govore sve! Pozivam sve, u biskupijama i župama, na aktivno sudjelovanje.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike, posebno sestre Siervas de los Pobres hijas del sagrado Corazón de Jesús, iz Granade; članove Centro Académico Romano Fundación; članove Bratovštine Señor de los Milagros, Peruanaca u Rimu: i hvala vam, hvala vam na vašem svjedočanstvu! Nastavite tako, s ovom lijepom pobožnošću.

Pozdravljam članove Laičkog misionarskog pokreta „Tutti custodi di umanità“, višeglasni zbor Svetog Antuna Opata iz Cordenonsa i članove vjerničkih udruženja iz Napulja i Casagiovea.

Pozdravljam i djecu „Casa Giardino“ iz Casalmaggiorea, skupinu mladih prijatelja Zajednice Emanuel, ravnatelje i učitelje Katoličke škole Ivana XXIII. u Toulonu, učenike iz „St. Croix” iz Neuillyja.

Želim svima ugodnu nedjelju. I vama, djeco Bezgrešne. I molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek vidimo se!

Vatican News

Đakonsko ređenje u Mostaru

Sedmorica svećeničkih kandidata, trojica iz Mostarsko-duvanjske biskupije, jedan iz Trebinjsko-mrkanske biskupije i trojica iz Hercegovačke franjevačke provincije, zaređeni su đakone 21. listopada u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve.


Misno slavlje predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u zajedništvu s apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorju  mons. Aldom Cavallijem te uz koncelebraciju provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeša, generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Nikole Menala te brojne druge svećenike.

Nakon svečane procesije, u kojoj su sudjelovali i bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu s rektorom vlč. Zdenkom Spajićem te bogoslovi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu s rektorom vlč. Željkom Faltakom, na početku misnoga slavlja mons. Palić pozdravio je okupljene svećenike, bogoslove, sjemeništarce, sve vjernike a napose ređenike. Nakon što je don Nikola predstavio ređenike, biskup je uputio homiliju.

Naglasio je kako ovi mladići, koji će postati đakoni, predaju svoje živote Kristu danas jer vjeruju u snagu križa. Oni su zahvaćeni Kristovom ljubavlju, kao što je i mladi Jeremija bio zahvaćen Božjim duhom koji je u usta njegova stavio riječi svoje. „Ovi su mladići izabrani od Boga da služe Crkvi i njezinu spasenjskom poslanju. A oni sami danas pred Isusom i njegovom Crkvom izjavljuju da su spremni zaorati brazdu na njivi koja je Kraljevstvo Božje. Međutim, svatko od nas, bilo da smo zaređeni službenici ili dionici Kristova kraljevskog svećeništva, ore svoju brazdu. Kad počne orati, orač se ne smije osvrtati unatrag, jer bi to moglo utjecati na njegovu sposobnost pravilnog oranja. Zapravo, gledanje unatrag s pluga neizbježno bi ga dovelo do toga da ore krivi red i možda ošteti usjeve koje je zasadio”, objasnio je biskup Petar obraćajući se zatim ređenicima s molbom i očekivanjem da “ne oru krive redove i oštećuju usjeve”.

“To su duše ljudi i štete mogu imati nesagledive posljedice. Kad god oremo redove po svojoj prosudbi, neovisno o zajedničkom poslanju, ne pridonosimo rastu Kraljevstva, a niti vlastitom posvećenju. Budite oni koji će gledati naprijed, zagledani u Krista, druge voditi njemu i na taj način i sami postati prikladni za kraljevstvo Božje”, poručio je mons. Palić, prenosi CNAK.

Nakon litanija uslijedio je čin ređenja.

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio generalni vikar don Nikola kazavši kako su „na početku Crkve apostoli izabrali sedam muževa na dobru glasu da im pomažu u svakidašnjoj službi, da bi se sami mogli sasvim posvetiti molitvi i propovijedanju riječi. Tim izabranim muževima apostoli su, molitvom i polaganjem ruku, povjerili da poslužuju kod stolova. Danas je nasljednik apostola biskup Petar polaganjem ruku i molitvom zaredio također sedmoricu đakona da bi im povjerio da poslužuju svetim oltarima. Čestitam Vama biskupe Petre i provincijale Jozo na novim đakonima, a vas dragi đakoni neka Duh Sveti ojača za vjerno vršenje službe. Zahvaljujem njihovim roditeljima na daru života a braći, sestrama i svoj rodbini na molitvama, odgojiteljima na poučavanju i odgajanju.“

Po rukama mostarsko-duvanjskoga biskupa i trebinjsko-mrkanskoga upravitelja mons. Petra Palića đakonsko ređenje primili su Luka Cvitanović (župa Sv. Petra i Pavla Mostar), Mato Puljić (katedralna župa Marije Majke Crkve – Mostar), Antonio Zirdum (župa Sv. Ivana Apostola i Evanđelista – Mostar), Gabrijel Pavlović (župa Sv. Petra i Pavla – Rotimlja), fra Ante Begić i fra Željko Tomić (župa Bezgrješnog začeća BDM – Posušje) te fra Ante Vukoja (župa Sv. Petra i Pavla – Kočerin).

SVETAC DANA – SV. IVAN KAPISTRANSKI

Rodio se u gradiću Capestrano (Italija) godine 1386. Ušao je u Franjevački red i po svoj Europi provodio apostolski život, utvrđujući kršćansko ćudoređe i pobijajući krivovjerje. Umro je u Iloku u Hrvatskoj godine 1456., gdje je sokolio kršćansku vojsku koja je odbijala tursku najezdu. Zaštitnik je grada Iloka.


Sve više prodire u našu hrvatsku katoličku, ne samo franjevačku svijest da smo dužni svestranije obnoviti među sobom kult sv. Ivana Kapistrana. Tome su pridonijele tri stoljetnice: 500-ljetnica njegove smrti (1456.-1956.), 600-ljetnica rođenja (1386.-1986.) te 300-ljetnica njegove kanonizacije (1690.-1990.). Njegov apostolski žar i papinsko poslanje dovelo ga je u naše krajeve gdje je kao vojni dušobrižnik sudjelovao u odlučnoj bitki kod Beograda, 22. srpnja 1456. godine, što je bar za neko vrijeme zaustavila nadiranje turske velesile koja je prijetila zatorom vjere Europi. A naš je Ilok mjesto njegove svete smrti, 23. listopada iste godine 1456., gdje su se na njegovu grobu i po njegovu zagovoru događala tolika čudesa.

Sv. Ivan Kapistran rodio se 24. lipnja 1386. godine u plemićkoj obitelji u talijanskom gradiću Capestrano, po čemu je – po španjolskom izgovoru – dobio nadimak Kapistranski ili Kapistran. Gradić se nalazi u pokrajini Abruzzo, blizu grada Akvile. Otac mu je doseljeni njemački vojnik, mati domorotka. Rano je izgubio roditelje i od djetinjstva doživljavao mnoga nasilja. Možda se i stoga odlučuje za studij prava na drevnom sveučilištu u gradu Perugii. Tu je, nakon briljantnih diploma, postao gradskim sucem, a jedno vrijeme i upraviteljem grada. U političkom prevratu dokopao se tamnice, što je utjecalo na odlučnu promjenu života. Na blagdan sv. Franje 1415. godine ulazi u franjevački novicijat u mjestancu Monteripido, te je već 1417. godine zaređen za svećenika. Za njegov je život odlučan susret i daljnja najtješnja suradnja sa sv. Bernardinom Sijenskim te s vršnjakom sv. Jakovom Markijskim i Albertom iz Sarteana. Sva četvorica bila su izvanredni pučki propovjednici te su izvršili veliki utjecaj na duhovnu obnovu svoga vremena. Sva su četvorica također začetnici velikoga pokreta franjevačke obnove pod imenom “Osservanza – strogo opsluživanje Pravila sv. Franje”. Njihove kipove naći ćemo na glavnom oltaru, postrance, u svim našim starim franjevačkim crkvama koje su prihvatile opservanciju. Za daljnji njezin razvoj važne su i Konstitucije koje je, kao vrsni pravnik, napisao naš Ivan, a potvrdio ih 1430. godine papa Martin V., pa se stoga zovu “Martinianae – Martinske”. I Martin V. i sljedeći pape – Eugen IV., Nikola V., Kalist III. – uvelike su ga cijenili i povjeravali mu važne crkvene misije u Italiji i po cijeloj Europi. Kud god je prolazio, širio je opservanciju i oduševljavao mlade ljude za Franjevački red. U jednoj propovijedi u Beču kazao je da je sv. Franji prikupio 4000 nove braće. “Njegova vatrena i proživljena riječ, a još više njegov svetački život privlačili su i profesore i glasovite učenjake sa sveučilišta Padove, Verone, Beča, Ntirnberga, Krakova, Leipziga i Bratislave.” Stoga oko 1450. godine franjevci opservanti broje više od 20.000 članova. Nakon smrti sv. Bemardina, godine 1444., sav se dao na posao oko njegove svetačke proslave koja je označila i veliki poticaj za daljnje napredovanje opservancije. Obavio ju je Nikola V. u punom jeku jubilejske godine 1450.

Teško je slijediti sve Kapistranove putanje s najrazličitijim poslovima apostolskoga propovijedanja, franjevačke opservancije, papinskih poslanja, mirovnih misija i propovijedanja križarske obrane Europe. Dopro je do Španjolske, proputovao svu tadanju Njemačku, Austriju, Češku, Poljsku, Ugarsku sve dok se napokon nije smirio i predao dušu Bogu u našem divnom Iloku ponad Dunava. Iako je Ivan veći dio svoga života proveo u apostolskim putovanjima i propovijedanju, ipak je bio i neumorni pisac teoloških i duhovnih djela. Njegovi su spisi skupljeni u 18 volumena u kojima nalazimo njegove teološke, moralne, pravne i duhovne traktate. Posebno su važni oni koji obrađuju papin autoritet, kršćanske kreposti i mane, kao i spisi o duhovnom i redovničkom životu. Bogata je i zbirka njegove korespondencije što ju je izmjenjivao s papama, kraljevima, knezovima i ostalim poznatim osobama onoga doba.

Nakon pada Carigrada, 29. svibnja 1453. godine, Europi je neodgodivo zaprijetila osmanlijska najezda, a njezini su kršćanski vladari i narodi bili teško podijeljeni. Među ljudima koji su osjećali “znakove vremena” isticao se i naš Ivan Kapistran, makar već starac. Putovao je cijelom Europom, već u misiji pape Nikole V., a osobito novoga pape Kalista III. koji je bio izabran 8. travnja 1455. godine. Nakon dugih i mučnih posredovanja, uspjelo je nekako u Budimu u zadnji čas organizirati kršćansku vojsku koja se bar donekle mogla oduprijeti golemoj turskoj sili što je nezaustavljivo nalijegala prema Beogradu, tada – zbog geopolitičkog položaja – prvom ključu Europe. Tu je, uz neprocjenjivu ulogu Kapistranove prisutnosti i našega Sibinjanin Janka (Ivana Hunjadija), izvojevana znamenita pobjeda, 22. srpnja 1456. godine. Trebalo je vremena da glas o pobjedi dopre do Rima. Papa Kalist III. u spomen toga događaja ustanovljuje blagdan Preobraženja Isusova. Slavi se 6. kolovoza – na dan kad se u Rimu saznalo o pobjedi!

Iscrpljen od silnih životnih napora, napose od ovih posljednjih i nadljudskih, Ivan Kapistran predao je dušu Bogu u našem franjevačkom samostanu u Iloku, 23. listopada iste godine, 1456. Grob mu je Bog proslavio mnogim čudesima. Iločki je knez Nikola (+1477) među prvima uputio Papi molbu za Ivanovo proglašenje blaženim, podastrijevši opširan izvještaj o njegovim čudesima. Ipak, zbog različitih okolnosti, tek ga je Grgur XV. proglasio blaženim godine 1622., a svetim 16. listopada 1690. papa Aleksandar VIII. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 20. veljače 1986. nebeskim zaštitnikom svih vojnih dušobrižnika.

Kad čovjek čita životopis sv. Ivana Kapistrana, naročito njegove pothvate da potakne križarsku obranu Europe, te izvještaje o njegovoj borbenoj prisutnosti pod Beogradom, može lako pomisliti: zar svetac? No treba se sjetiti da su u pitanju bila sva temeljna prava i slobode, i to ne jednoga nego mnogih ljudi i ne jednoga kraja nego cijele Europe. I nisu bila ugrožena samo materijalna dobra i osobni integritet, bila je u pitanju sama vjera i pojedinaca i velikoga dijela svijeta. U to se smješta i apostolsko pismo kojim Ivan Pavao II., 20. veljače 1986. godine, sv. Ivana Kapistrana proglašuje nebeskim zaštitnikom svih vojnih dušobrižnika. Papa je time odgovorio na usrdne molbe koje su Svetoj Stolici stizale sa svih strana svijeta. I on je sam kao krakovski nadbiskup, zajedno s kardinalom Visinskim godine 1963. potpisao peticiju poljskoga episkopata u kojoj među ostalim stoji: “Smatramo da je Ivan Kapistran, franjevac, sjajan uzor domovinske ljubavi, legendarni heroj vjere, pobornik pravednosti i dobrotvornosti i u samoj Poljskoj, oličenje plemenita vojnika, svećenika, svetoga vođe. Kao takav on predstavlja pouzdan putokaz, primjer hrabrosti i svetosti svim vojnim dušobrižnicima svih vremena, u svim zemljama.”

Dakako, kao i u svim drugim specifičnim okolnostima svećeničke službe, i vojni su dušobrižnici pozvani da svoju službu vrše odgovorno, spajajući u tom što savršeniju stručnu spremu i vlastiti vjernički lik. I u miru i u ratu, vojnici moraju biti ljudi savjesti, poštujući zakone pravedne obrane domovine koja nikada ne oslobađa od još većih zakona primjerene čovječnosti. U ratu pak, kad svima prijeti neposredna životna pogibelj, potreban je i te kako svećenik i kao poslužitelj sakramenata umirućih, i kao pouzdani tješitelj i hrabritelj u najtežim časovima. U redovitoj pak vojnoj službi, koja nije bez pogibelji za čestit život, također je potreban svećenik kao bogoslužnik, vjeroučitelj, savjetnik i prijatelj.

Kad se slavila 600-ljetnica Kapistranove smrti, mnogo se govorilo o tom da mu se prida naslov Apostola Europe. No doskora su kao zaštitnici Europe izbili u prvi plan sv. Benedikt (Pavao VI.) i sveta braća Ćiril i Metod (Ivan Pavao II.). A papa Ivan Pavao II. je, za vrijeme biskupske sinode u listopadu 1999. godine, proglasio suzaštitnicama Europe i tri žene: sv. Brigitu, sv. Katarinu Sijensku i sv. Editu Stein. Sve to dakako ne umanjuje zasluge sv. Ivana Kapistrana već naglašava potrebitost ne samo političkog, a još manje tek ekonomskog ili još gore jedino vojnog jedinstva Europe. Europi je potrebna duša. Stoga je papa Ivan Pavao II. neprestano naglašavao povratak svih naroda Europe svojim kršćanskim korijenima. Ta nam zadaća preostaje još duboko u treće Isusovo tisućljeće.

Wilhelm Hunermann sročio je to u predgovoru svom romanu “Redovnik među vukovima – Ivan Kapistran, velikan Europe”: “Milijuni su slušali njegovu vatrenu riječ. Bio je on i ljubljen i mržen, bio je predmetom divljenja i prezira kao malo tko; oko njega se vodi borba sve do naših dana. U svom vremenu zasjao je poput meteora. Izišao je iz tame i ponovno je nestao u tami. Neizvjesno je njegovo porijeklo, nepoznato je i samo ime njegova roda; nitko ne zna gdje počivaju njegove kosti. Jasno je da se u tako pokretljivu životu, ispunjenu strastvenom aktivnošću, vanjska djelatnost probija u prvi plan i da se cijelo, u Bogu ukorijenjeno unutrašnje Svečevo biće, u pripovijedanju povlači u pozadinu, a ipak je oboje međusobno povezano. Jurišnik Božji istodobno je i pobožan sin Serafskoga Sveca. No, naše vrijeme koje se, iako na drugim putovima, bori za jedinstvo u vjeri, za Novu Europu, ne može ravnodušno mimoići Ivana Kapistrana. Jeka njegova glasa, kojim je odzvanjao prije pola tisućljeća, neka i danas odjekne Zapadom i neka probudi uspavane savjesti.”

Ilok, kao Kapistranov grad, osobito je zaživio godine 1956., o 500. obljetnici njegove pashe – prijelaza u nebesku domovinu. Tom prilikom franjevački provincijal o. Damjan Damjanović piše svojoj braći: “Uz Gospin Trsat, i Kapistranov Ilok mora biti predmetom naše posebne pažnje i ljubavi. To su dva najljepša i najvrednija dragulja naše drage Provincije.”

fra Bonaventura Duda

Molitva: Bože, ti si podigao svetog Ivana da svoj vjerni narod osokoliš u nevoljama. Molimo te, pruži nam sigurnost i zaštitu i cijelu Crkvu čuvaj u trajnom miru. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 23. LISTOPADA 2023.

Što si pripravio, čije će biti?

XXIX. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 23. 10. 2023.

ili: Sv. Ivan Kapistranski, prezbiter

Svagdan

ČITANJA:
Rim 4,20-25; Otpj. pj.: Lk 1,69-75; Lk 12,13-21

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Ivan Kapistranski, Teodoret, Severin

NAPOMENA:
▪ Đakovačko-osječka nadbiskupija: Sv. Ivan Kapistranski, obvezatan spomendan.

Prvo čitanje:

Rim 4, 20-25

Napisano je i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Njega.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Pred Božjim obećanjem nije Abraham nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. Zato mu se i uračuna u pravednost.

Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Lk 1, 69-75

Pripjev:

Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi narod svoj!

Podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:

spasiti nas od neprijatelja naših
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim,
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,

zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu:
da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.

Evanđelje:

Lk 12, 13-21

Što si pripravio, čije će biti?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’«

»Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Gospina poruka Ivanu Dragičeviću 20. listopada 2023.

Gospina poruka Ivanu Dragičeviću od 20. listopada 2023.:

“Draga djeco! Danas vas pozivam da molite za mir. U ovom trenutku mir je ugrožen na poseban način, te vas molim da obnovite post i molitvu u svojim obiteljima i potaknete druge da mole za mir. Draga djeco, želim da shvatite ozbiljnost situacije i da mnogo toga što će se dogoditi ovisi o vašoj molitvi i ustrajnosti. Draga djeco, uz vas sam i pozivam vas da ozbiljno počnete moliti i postiti. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”

ČUDO KOJEMU SE DIVIO I SV. IVAN PAVAO II. Kako je sv. Leopold Bogdan Mandić čudesno izliječio Talijanku

Navršava se 40 godina od proglašenja svetim o. Leopolda Bogdana Mandića (1983.), nakon što je 1977. utvrđeno čudesno izlječenje Elisabette Ponzolotto iz Ala u talijanskoj pokrajini Trento

Nakon velike svečanosti kanonizacije Leopolda Mandića Elisabetta Ponzolotto susrela 

»Kada su mi liječnici rekli da se, kako bi me spasili, moram podvrgnuti amputaciji noge, odgovorila sam da u tom trenutku ne pristajem na zahvat jer očekujem odgovor od jednoga svoga ‘pouzdanika’, misleći pritom na blaženoga oca Leopolda«, izjavila je Elisabetta Ponzolotto opisujući događaj od 27. ožujka 1977. Kao djevojčica bila je preboljela poliomielitis, zbog čega joj je jedna noga bila trajno oštećena. U dobi od 52 godine oboljela je od gripe s kardijalnim komplikacijama. Primljena je u bolnicu, gdje je zbog oštre boli u lijevoj nozi bila vezana uz postelju. Bol se s vremenom povećavala, a noga je do koljena natekla i potamnjela. Službena je dijagnoza bila: »postembolijska ishemija lijevoga donjega ekstremiteta u srčanoga bolesnika s fibrilirajućom bolešću mitralnoga zaliska«. Unatoč liječničkoj skrbi, stanje se pogoršavalo pa je uskoro gangrena zahvatila nožne prste.

»Te noći otvorila su se vrata sobe. Ušao je otac kapucin, tako nizak rastom da je jedva dosezao do kvake na vratima. Vidjela sam mu ruke, bile su iskrivljene«

Liječnici su odlučili amputirati nogu, no umiješao se blaženi Leopold Bogdan Mandić. Čudo je postalo povodom njegove kanonizacije 1983., kako prenosi novi broj padovanskoga Glasila svetoga Leopolda Mandića.

»Ušao je kapucin, tako nizak rastom da je jedva dosezao kvaku na vratima…«

»Pojačala sam molitvu blaženiku držeći njegovu sliku s relikvijom na bolnoj nozi. Potpuno sam se pouzdavala u oca Leopolda, bila sam čak sigurna da ću biti uslišana. Stalno sam ponavljala: ‘Oče Leopolde, pomozi mi, pomozi mi’«, ispričala je. »Te je noći sa 28. na 29. ožujka dežurna bolničarka bila Anna Angheben. Ujutro, oko šest sati, bolničarka me pozvala. Odmah sam je upitao je li pacijentica umrla. ‘Ne’, odgovorila je, ‘dođite vidjeti.’ Našao sam Elisabettu nasmiješenu, bez bolova. Podigla je plahtu; noga koja je prije bila kruta i tamna, s jednim gangrenoznim nožnim prstom, bila je izliječena, normalne boje i temperature. Kirurg nije mogao vjerovati«, posvjedočio je dežurni liječnik dr. Lucio Amerio. Elisabetta je ispripovjedila što se dogodilo: »Te noći otvorila su se vrata sobe. Ušao je otac kapucin, tako nizak rastom da je jedva dosezao do kvake na vratima. Vidjela sam mu ruke, bile su iskrivljene. Napravio je krug do postelje, pomilovao me i rekao: ‘Budi mirna, Elisabetta, ne će ti odrezati nogu jer sam je ja izliječio.’ Bio je to otac Leopold Mandić.«

Znanstveno nemoguće objasniti

Poslije je potvrđeno da je ozdravljena pacijentica Ponzolotto njegovala pobožnost prema ocu Leopoldu, ali nikada ga nije bila vidjela uživo jer je umro 1942. te nije znala da je bio vrlo nizak rastom jer se to nije moglo razaznati sa slika. Liječnici su brzo pozvali padovanske fratre, kao i nadbiskupa Trenta Alessandra Mariju Gottardija. Slučaj je povjeren sveučilišnim stručnjacima u Milanu i Rimu, koji su potvrdili da se ozdravljenje ne može znanstveno objasniti. Upravo je to čudo bilo ključno u kanonizaciji blaženoga oca Leopolda. Prilikom te velike svečanosti 16. listopada 1983. na Trgu svetoga Petra ozdravljena Talijanka Ponzolotto bila je sa župnikom uz oltar. Kada je bogoslužje završilo, papa Ivan Pavao II. približio joj se (bila je u invalidskim kolicima zbog posljedica poliomijelitisa). Žena nije razumjela što joj je papa govorio, misleći da govori na dijalektu.

»’Zamislite, gospođice, otac Leopold rekao mi je da ću još trpjeti, ali ozdravit ću.’ Bolovi su nestali i bolesnica je napokon zaspala«

Papa joj se zapravo obratio na latinskom i rekao: »Blago tebi, Elisabetta, što si svojim očima vidjela ono što ja, iako papa, mogu vidjeti samo očima vjere«, posvjedočio je dr. Amerio.

»Nije prestajala zazivati ‘El me Poldo’«

Anna Angheben bila je dežurna bolničarka kada se dogodilo čudesno ozdravljenje. »Te večeri pronašla sam bolesnicu u velikim bolovima koji nisu prestajali čak ni uz morfij. Sjećam se da sam joj u prvoj polovici noći dala dvije injekcije kako bi se bol utišala, možda i tri, ali nije bilo učinka. Bolesnica se grčila od bolova i, kako bi ugušila jecaje, grizla je posteljinu. U međuvremenu nije prestajala zazivati oca Leopolda kojega je dobrodušno nazivala ‘El me Poldo’«, posvjedočila je sestra Angheben. Kada se vratila oko dva ujutro, kako bi dala Elisabetti još jednu injekciju protiv bolova, ova joj je rekla: »Vidjela sam ga i govorio mi je. A Vi, jeste li ga vidjeli?« Anna je pomislila da bulazni, no Elisabetta joj je objasnila: »Zamislite, gospođice, otac Leopold rekao mi je da ću još trpjeti, ali ozdravit ću.« Bolovi su nestali i bolesnica je napokon zaspala. Kada se probudila, izjavila je da je ništa ne boli. Ugledavši njezinu nogu u normalnu stanju, bolničarka se začudila. »Čudno je što se nakon mnogo vremena sjećam pojedinosti o bolesnici koju tijekom dana nisam obilazila, koja nije bila s mojega odjela. To je zbog toga što se dogodilo nešto neuobičajeno, da ne kažem nadnaravno«, rekla je Anna Angheben.

Izvor: glas-koncila.hr

Pin It