FMteam, Author at Feel Medjugorje

Devetnica svetom Franji Ksaverskom

Pozivamo te da nam se u sljedećih devet dana pridružiš u devetnici u čast sv. Franji Ksaverskom. Devetnica se moli na posebnu nakanu – za ono što želiš da ti Bog udijeli

Prva devetnica u čast sv. Franji Ksaverskome izmoljena je u Goi, u Indiji, 1615. godine, kada je ozdravio dječak koji je od rođenja bio bogalj. Nakon proglašenja Franje Ksaverskoga svetim 12. ožujka 1622. godine devetnica se sve više širila po svijetu.

Tijekom ove devetnice predlažemo ti da svaki dan:

pročitaš ponuđeni tekst iz života sv. Franje Ksaverskoga
zadržiš se nekoliko minuta u razmišljanju nad predloženim pitanjima
izmoliš izabrane molitve

1. DAN: Mladost (1506.–1525.)

Franjo je rođen 1506. godine u Javieru (Ksaveru), malom selu pokrajine Navare na sjeveru Španjolske. Bio je Bask, peto i posljednje dijete mjesnoga zemljoposjednika. Njegova dva brata i dvije sestre bili su u srednjoškolskoj dobi kada je Franjo rođen. Dvorac im je bio obiteljska kuća. Imali su privatnu kapelicu u kojoj je mjesni svećenik služio misu. Nažalost, otac mu je umro kada je bio vrlo mlad, a obitelj je izgubila zemlju i kuću u ratu sa Španjolskom. Njegova majka, praktična i odana katolkinja, uz pomoć mjesnoga svećenika pobrinula se da Franjo primi dobar odgoj i obrazovanje.

U dobi od 19 godina Franjo je otišao na studij u Pariz. Namjera mu je bila da vrati imanje i bogatstvo obitelji i postane poznat svećenik. Bio je bistar i živahan uživajući u životu sa željom da što više iz njega dobije. Jedina stvar koja mu je nedostajala bila je jasna vizija života.

Razmišljanje

Kako sam ja blagoslovljen od ranoga djetinjstva – u obitelji i u školi?
Jesam li za to vrijeme imao kakvih razočaranja?
Imam li cilj u životu – jasno žarište koje mu daje smisao?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

2. DAN: Franjo u Parizu susreće Ignacija Lojolskog (1529.–1534.)

U ranoj fazi studija na pariškome sveučilištu Franjo je više vremena posvetio športskim aktivnostima i noćnomu životu negoli studiju.

Presudan trenutak u njegovu životu bio je susret s Ignacijem iz Loyole, zemljakom iz Baskije. Kao zreo student u dobi od 38 godina Ignacije je započeo svoj studij na Pariškome sveučilištu. Dodijeljena mu je soba u kojoj su bili živjeli Franjo i Petar Faber. Na početku Franjo se nije obazirao na Ignacija i držao ga je sredovječnim vjerskim zanesenjakom. Zbog toga ga je znao i javno ismijavati.

Nakon pet godina strpljivosti u kojima je ohrabrivao i pomagao Franju, Ignacije je napokon slomio masku Franjine samodopadnosti. Izazivao ga je pitanjem koje je Isus postavio svojim učenicima: “Ta što koristi čovjeku ako stekne čitav svijet, a dušu svoju izgubi?” (Mk 8,36)

Razmišljanje

Pokušavam li kod ljudi stvoriti dojam da sam sebi dostatan i da ne trebam pomoć i potporu drugih?
Prepoznajem li u svome životu potrebu za Bogom?
Jesam li otvoren za pomoć i ohrabrenje svojih prijatelja?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

3. DAN: Franjo i Ignacije okupljaju “skupinu prijatelja” (1534.–1536.)

Ignacije Lojolski vodio je Franju i još neke druge kroz svoje “duhovne vježbe” – 30 dana molitve i razmišljanja o životu i njegovu smislu i svrsi.

Nakon određena vremena razmišljanja o pozivu Krista koji je uputio svojim učenicima i vremena provedena u razmatranju vlastitoga odgovora na Božju ljubav, Franjo je odlučio pridružiti se Ignaciju i još nekima kako bi oformili “skupinu prijatelja u Gospodinu” koji bi se ponudili Bogu služeći u Katoličkoj crkvi.

Razmišljanje

Koje sam korake poduzeo kako bih produbio svoje znanje i ljubav prema Bogu?
Koji su to ljudi koji su mi pomogli živjeti dublje moj kršćanski život?
Na koji način pokazujem svoju ljubav prema Bogu i prema drugima?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

4. DAN: Franjo i drugovi u Rimu (1536.–1539.)

Nakon studija u Parizu Ignacije i njegovi drugovi odlučiše putovati u Rim da se stave u službu Svetome Ocu. U Rimu su radili po bolnicama brinući se o bolesnima. Prosili su novac za uzdržavanje i propovijedali ljubav Božju.

Dana 24. lipnja 1537. godine Ignacije i četvorica sudrugova bili su zaređeni za svećenike. Kako je skupina rasla, povećavao se i broj onih koji su joj se obraćali u potrebi. Franjo je postao Ignacijev tajnik. To sigurno nije bio primamljiv posao za Franju koji je bio više osoba za javnost.

Godine 1539. portugalski kralj Ivan zatražio je od Pape da mu pošalje dvojicu isusovaca da pođu u Indiju. Druga dvojica su izabrana, no jedan od njih se u posljednji trenutak razbolio pa je Ignacije zamolio Franju da zauzme njegovo mjesto, što je ovaj i prihvatio.

Razmišljanje

Kako reagiram suočen s izazovima i teškim izborom?
Tražim li savjet od obitelji i prijatelja i obraćam li se Bogu?
Kakav odgovor me najviše čini zadovoljnim?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

5. DAN: Franjino poslanje u Južnoj Aziji (1542.–1549.) (1.dio)

Putovanje iz Rima u Lisabon, a onda u Gou, trajalo je dvije godine. (Godine 1540. Papa je odobrio “Isusove drugove” kao redovničku zajednicu, odnosno red u Katoličkoj crkvi koji će kasnije dobiti ime “Družba Isusova” i postati poznati kao isusovci.)

Kada je Franjo stigao u Gou 1542. godine, pratio ga je glas onoga koji pomaže siromašnima i bolesnima, ohrabrujući revno ljude da žive dobar život. Zapisano je da je Franjo uvijek izgledao radostan unatoč dvomjesečnoj bolesti te drugim bolestima koje su ga pratile na putu.

Godine 1542. portugalski upravitelj Goe zamolio je Franju da pouči u vjeri pleme lovaca na bisere (članove plemena Paravas) na rtu Komoran u južnoj Indiji. Oni su nominalno bili kršćani, ali nisu primili odgovarajuću vjersku pouku jer nijedan svećenik nije nikada naučio njihov jezik. Franjo se dao na učenje mjesnoga tamilskog jezika i uspio je prevesti Vjerovanje.

Franje je iskusio usamljenost radeći u stranoj i dalekoj zemlji i kulturi. Obećali su mu poslati dvojicu isusovaca kao pomoć u radu, ali oni nikada nisu stigli. Nakon godinu dana odlučio je vratiti se u Gou i vidjeti što im se dogodilo. Toliko je bio dobro prihvaćen od ljudi da je određen broj mladih Paravasa pošao s njime kao bi prošli pouku o vođenju i služenju kršćanskim zajednicama.

Razmišljanje

Kome se obraćam kada se osjećam osamljeno?
Gdje crpim snagu kada život i stvari postanu teške?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

6. DAN: Franjino poslanje u Južnoj Aziji (1542.–1549.) (2. dio)

Franjo je teško podnosio ponašanje Europljana u Indiji. Velik broj portugalskih službenika i trgovaca imao je čvrstu nakanu da ne dopusti da se rad na spasenju duša miješa s radom na postizanju vlastite dobiti i bogatstva.

U jednomu trenutku Franjo je napisao: “Dosta mi je života i najbolje bi bilo da umrem za obranu vjere. Teško je promatrati tolike grijehe koji se čine i biti nemoćan da bilo što učinim.” Usprkos takvim negativnim osjećajima Franjo je zanosno nastavio svoje misionarsko poslanje.

Razmišljanje

Kako postupam kada se život čini besmislenim ili kada me ljudi koje poznajem ostave na cjedilu?
Komu se obraćam?
Gospodine, ti si uvijek blizu, spreman ojačati me za borbu.

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

7. DAN: Franjino poslanje u Južnoj Aziji (1542.–1549.) (3. dio)

Franjo Ksaverski je proveo sedam godina na obalama Južne Indije, stalno putujući, propovijedajući, poučavajući, tješeći, proseći za siromašne i posjećujući bolesne.

Franjo je bio uvjeren da svi oni koji nisu kršteni ili neće biti kršteni ne mogu uživati blagodati neba. Ali je i htio podijeliti s drugima ljubav Kristovu koju je svom životu doživio. Njegova putovanja postala su dio hitne zadaće da pokrsti što je moguće više ljudi. Krstio ih je na tisuće. Franjo je promatrao osobu kao jedinstvo tijela, duha i uma. Brinuo se jednako i za materijalna i za duhovna dobra.

Kada mu je veličina azijskoga kontinenta postala jasna, s brojnim narodima Indije, Japana i Kine, Franjo je zamolio Ignacija da mu pošalje i druge isusovce da budu dionici zajedničkoga rada.

Razmišljanje

Što me pokreće, motivira? Kada postajem oduševljen i zanesen nekom stvari?
Vodim li jednako računa o umu i duhu kao i o tjelesnomu zdravlju?
Gospodine, daj da uvijek želim širiti vijest o tvojoj ljubavi za sve ljude.

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

8. DAN: Franjo, prvi misionar u Japanu (1549.–1551.)

Tijekom niza godina boravka u Južnoj Aziji Franjo je nekoliko puta posjetio grad Malaka u Maleziji. Tamo je susreo i obratio prvoga Japanca. Anjiro je na njega ostavio dubok dojam. Franjo je napisao Ignaciju: “Ako su svi Japanci tako revni za pouku kao Anjiro… mora da posjeduju najradoznaliji (ispitivački) um od svih ljudi otkrivenih do sada.”

Franjo je stigao u Japan 15. kolovoza 1549. godine na svetkovinu Uznesenja Marijina. Nakon nekoliko mjeseci rada, živeći s obitelji Anjiro, napisao je isusovcima u Gou sljedeće: “Oni su najbolja rasa otkrivena do sada i mislim da se među nekršćanima neće moći naći nitko sličan njima.”

Uspoređujući učinke svega što je učinio u Južnoj Aziji, napredak u Japanu bio je spor. Franjo je imao velikih poteškoća s učenjem japanskoga jezika. Najviše je vremena provodio u samoći, pateći od osamljenosti i izolacije, ne poznavajući jezik. Poglavar zen samostana je jednom kršćanskom misionaru koji je kasnije tamo došao objasnio da Franjo nije bio sposoban objasniti kršćanski nauk zbog nepoznavanja jezika, ali njegova prisutnost, izraz lica, osobnost, očita svetost, propovijedali su istinu njegove poruke bolje nego bilo koje riječi.

Crkva je poslije Franjine smrti nastavila rasti sve do trenutka zabrane kršćanstva, godine 1614. Broj katolika do početka progona iznosio je oko 300.000, nešto manje negoli ih je danas. Mnogi su za vrijeme progona umrli kao mučenici za vjeru.

Razmišljanje

Kako se nosim s poteškoćama koje susrećem u poslu koji mi je dodijeljen?
Nalazim li snagu u molitvi i povezanosti s Isusom?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

9. DAN: Smrt Franje Ksaverskoga pred obalama Kine (3. prosinca 1552.)

Franjo je umro od groznice u dobi od 46 godina na otoku Sancijanu nadomak Kine. Nije mu se ostvarila želja da prodre u unutrašnjost Kine. Ta čast pripala je njegovu isusovačkom subratu Mateu Ricciju. Franjo se nadao da bi, ako Kina prihvati kršćanstvo, cijela Azija bila otvorena vjeri. Njegov cilj za kojim je težio je bio puno veći nego što bi to jedna osoba ikada mogla ostvariti.

Sv. Franjo Ksaverski je zaštitnik misija. Oduvijek je bio iznimno cijenjen ne samo među katolicima, nego i među nekatolicima. On je vjerojatno najpoznatiji od svih isusovaca. Svetim je proglašen 1622. godine, zajedno sa sv. Ignacijem Lojolskim.

Razmišljanje

Što mogu naučiti razmišljajući o životu sv. Franje Ksaverskoga?
Kada razmišljam o mojim životnim ciljevima, zauzima li ljubav prema Bogu i bližnjemu središnje mjesto?
Koje bih zemaljske ambicije u svom životu trebao napustiti?
Jesam li spreman predati svoj život Bogu i službi na koju me On poziva?
Sv. Franjo Ksaverski, moli za nas.

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

Završna molitva

Bože, tebi se svidjelo po propovijedanju i čudesima blaženoga Franje skupiti u tvoju Crkvu ljude Dalekoga istoka; udijeli nam, ponizno te molimo, da mi koji slavimo njegove slavne zasluge možemo nasljedovati primjere njegovih kreposti, po Kristu Gospodinu našemu.

Amen.

Izvor: Prostor Duha

In Međugorje

Posljednja propovijed fra Slavka Barbarića: Kad nas Bog tješi, trebamo tu utjehu dati drugima

Posljednja propovijed fra Slavka Barbarića: Kad nas Bog tješi, trebamo tu utjehu dati drugima

Danas obilježavamo obljetnicu smrti jednog od najistaknutijih apostola Kraljice Mira, fra Slavka Barbarića. Sav svoj život utkao je u Međugorje, u Međugorju je pokopan, ovdje ostaje zauvijek nazočan. Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju. Pratio je ukazanja u Međugorju od samih početaka. Znao je utjeloviti duhovnost Gospinih poruka kroz molitvu i djela. Obišao je cijeli svijet šireći Gospinu poruku mira i pomirenja. Krasile su ga izvanredne odlike: poznavanje jezika, lakoća komuniciranja s ljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb za čovjeka u potrebi, nepresušna energija, marljivost, a iznad svega pobožnost, poniznost i ljubav. Srž njegova života bila je duše dovoditi Bogu po Mariji, Kraljici Mira, molitvom i postom. U svojim svakidašnjim molitvama na Brdu ukazanja i Križevcu, nebrojenim klanjanjima Presvetom oltarskom sakramentu i Kristovu križu, razmišljanjima o Božjoj riječi i Gospinim porukama, stjecao je božansku mudrost za svoje neumorno svećeničko, duhovno, karitativno, rodoljubno, čovjekoljubno i bogoljubno djelovanje.

U nastavku donosimo propovijed* koju je fra Slavko održao na dan svoje smrti, 24. studenog 2000. u 9 sati za njemačke hodočasnike s nakanom posebne zahvale velikom međugorskom dobročinitelju gosp. Franzu Gollowitschu, a objavljena je i u novom broju Glasnika mira.

UVOD U SVETU MISU

Skoro svaka Gospina poruka završava rečenicom: „Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!“ Često sam se znao pitati ma kome to Gospa zahvaljuje? Dolazi s Neba ovdje na zemlju kako bi nekome zahvalila! Ona ne očekuje puno od nas, ali vidi sve ono dobro što smo napravili i za to nam zahvaljuje. Na današnjoj svetoj misi na poseban način zahvaljujemo gosp. Franzu Gollowitschu. Vjerujem kako bi upravo njegov rad mogao biti jedan od razloga zbog kojih Gospa svaki puta zahvaljuje u svojim porukama.

Danas slavimo njegovo 250 hodočašće u Međugorje i izražavamo našu zahvalnost. Ni kiša, ni snijeg, niti omamljujuće sunce nisu ga odgovorili od ovih putovanja s hodočasnicima, s hrabrošću i u opasnim trenucima. Gosp. Gollowitsch također je i gorljivi organizator duhovnih seminara molitve i posta. Mnogo njih je započelo slijediti Mariju nakon tog iskustva. Trebamo mu zahvaliti na svemu onome što on čini i tražiti blagoslov za njega, za njegovu obitelj i za sve one koji će ga slijediti, da ih Gospa prati sa svojom prisutnošću i svojim zagovorom. Za sve ono u našem radu kada je prevladao egoizam, ljubomora i oholost, tražimo oproštenje od Boga, kako bi mogli nastaviti pomagati drugima, kao što je Gospa rekla u poruci 25. listopada 2000., da bi moglo doći jedno novo doba preko molitve i posta.

PROPOVIJED

Želio bih još jedan put zajedno s Gospom reći jedno veliko hvala svima onima koji su odgovorili na njezine poruke. Dobro je znati kako Gospa uvijek ističe koliko smo joj važni, i kako bez nas ne bi mogla ništa učiniti. Kad smo prvi puta čuli riječ ‘hvala’ bili smo pomalo iznenađeni, jer smo naučili da smo mi ti koji od Boga nešto tražimo, a zatim mu zahvaljujemo. Dobro je sve očekivati od Boga i klanjati se njegovoj Svemogućnosti. Ali u sjećanje nam dolaze riječi koje je Gospa izgovorila: ja vas trebam, vi ste važni za mene, bez vas ne mogu ništa učiniti. Puno puta u to ne možemo vjerovati, ali je baš tako. Bog je želio svakoga od nas u vremenu i prostoru u kojem se nalazi…

On nas je želio i opskrbio nas je onim darovima koje je želio razviti u nama sa svojom milošću i svojim duhom, kako bi mogli preko tih milosti i duha ispuniti našu službu. Onaj tko nudi svoju službu s darovima, ljubi, razmišlja, nada se i pomaže drugima i misli na druge. Taj je neophodan u trenutku i mjestu u kojem ga Bog zatraži. Često sam znao odgovoriti onima koji puno kritiziraju druge, i onima koji kažu da su oni na mjestu Boga, napravili bi drugačije puno stvari. Da je Bog mislio da bi ti mogao bolje živjeti i služiti u nekom drugom mjestu ili vremenu, ne bi te postavio ovdje nego tamo. Nemoj govoriti: ‘ja, na mjestu Boga…’ nego bolje otvori oči i uši za vrijeme u kojem živiš, i za ljude koji te okružuju. To je tvoj prvi zadatak i ti si tu nezamjenljiv, tu si Bogu važan, tamo Bog bez tebe ne može učiniti ništa. S jedne strane živimo Božju ljubav, i ista ta ljubav dostiže druge zahvaljujući nama. Kad nas Bog tješi, trebamo tu utjehu dati drugima.

Samo na mjestu i vremenu u kojem se nalazimo, možemo činiti ono što Bog želi, jer tamo On ne može ništa bez nas učiniti. Jedna stvar je Gospi potpuno uspjela u ovih 19 godina i 5 mjeseci: mnogi koji nisu mislili da će ikada napraviti nešto više od nedjeljnog odlaska na misu, postali su aktivni kršćani zahvaljujući Njezinim porukama. Zbog toga danas trebamo reći ‘hvala’, jer na cijelome svijetu postoje osobe koje svjesno, zajedno s Gospom rade na širenju njezinih poruka. Vjerujemo kako trebamo promijeniti još puno toga i početi gledati nas same, Crkvu i naše obitelji Gospinim očima. Puno smo puta u napasti, gledajući svijet, žaliti se na ljude i na situacije i suditi ih. Sigurno da ima puno problema. Gospa pak vidi svijet drugim očima. Ona vidi ono dobro, iako je malo i nedostatno. Ona ga vidi i zahvaljuje za njega.

Zahvalnost je prvo pravilo dobrog odgoja. Ako želiš odgajati neku osobu, trebaš najprije vidjeti ima li u toj osobi išta dobra, pa makar i najmanjeg. Zatim trebaš vidjeti kakva bi ta osoba mogla postati, i onda zajedno s njom raditi na tome. Ako smo slijepi, vidjet ćemo samo ono što nije dobro, nije savršeno, što nas ne zadovoljava i onda počinjemo s kritikama, osuđujemo i izražavamo naše odbijanje. Gospa vidi i dobro koje je na svijetu. Ona vidi i ono što se može poboljšati i radi na tome…

Čitaj poruke! Poruke su pozitivne, daju nadu, ohrabruju! Gospa je u nama probudila pozitivnost i zbog toga joj zahvaljujemo. Oni koji slijede Gospu, nemaju vremena za kritike. Gospa nas ohrabruje da nešto učinimo i tamo gdje možda mislimo da ne služi ničemu, da je uzaludno ili da traži previše snage. Samo na ovaj način se može ući u treće tisućljeće s Gospom i Isusom. Hvala svima onima koji širom svijeta slijede Gospu, koji neumorno dolaze ovdje i organiziraju hodočašća. Još jedan put zahvaljujem Franzu Gollowitschu za njegov rad. On je u svakom trenutku dolazio u Međugorje, i u najružnijim trenucima rata. I danas Franz je onaj koji neumorno pomaže naše bolesne, izbjeglice i siročad. Njegovi autobusi su uvijek puni pomoći. Zahvaljujemo mu i želimo ga pratiti molitvom, njega i sve one koji su došli s njim. Na ovaj način, kao što kaže Gospa, može početi jedno novo vrijeme, jedno novo proljeće. Ovaj trenutak nije u skladu s kalendarskim vremenom, nego je ovo trenutak jednog novog izbora. Tamo gdje mislimo kako je sve staro, trulo i uništeno, tamo može početi novi život: ako se odlučiš ljubiti Boga i svoje bližnje kao sebe samoga; i ako puno njih to učini, uistinu će doći novo vrijeme. Amen.

* Izvor: Časopis ‘MEDJUGORJE’ nr.47-III Trim. 2001. Tocco da Casauria (Pe) Italija, str. 22-24. Prevela: Paula Tomić

Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje

In Međugorje

IN MEMORIAM: FRA SLAVKO BARBARIĆ

IN MEMORIAM: FRA SLAVKO BARBARIĆ

Fra Slavko Barbarić umro je 24. studenoga 2000. u 15h30. Nakon završene pobožnosti Križnoga puta, kojega je svakoga petka obično predvodio na Križevcu za župljane i hodočasnike, osjetio je bolove. Sjeo je na kamen, ubrzo legao na zemlju, izgubio svijest i dušu predao Gospodinu.

Fra Slavko Barbarić rođen je 11. ožujka 1946. u obitelji Marka i Luce r. Stojić u Dragićini (župa Čerin). Osmogodišnju školu pohađao je u Čerinu, a gimnaziju u Dubrovniku. U franjevački red je stupio na Humcu 14. srpnja 1965. Svečane zavjete je položio 17. rujna 1971. Za svećenika je zaređen 19. prosinca 1971. Studirao je Sarajevu, Grazu i Freiburgu. Studije je završio u Grazu (Austrija) postigavši magistrat. Nakon 5 godina pastoralnog djelovanja u Hercegovačkoj provinciji, u župi Čapljina, 1978. je otišao na daljnje studije u Freiburg gdje je 1982. godine postigao doktorat iz područja religiozne pedagogije i titulu psihoterapeuta.

Kao svećenik-franjevac djelovao je u Čapljini od 1973. do 1978. Od proljeća 1982. do rujna 1984. djelovao je u Mostaru kao vjeroučitelj za studente, vodio molitvene seminare kod časnih sestara u Bijelom Polju kod Mostara. Zbog plodonosnoga rada s mladima i zbog molitvenih tečajeva, koje su studenti izvanredno prihvatili, ondašnja komunistička vlast započela je progoniti fra Slavka. U tim teškim trenucima uzoriti kardinal Franjo Kuharić zaštitio je fra Slavka Barbarića u njegovu djelovanju.

Zbog poznavanja glavnih europskih jezika, i pored obveza u župama u kojima je djelovao, fra Slavko je s hodočasnicima u Međugorju radio neumorno zapravo već od svoga povratka sa studija 1982. godine. U Međugorje je službeno premješten 1983. Na zahtjev biskupa Žanića 1985. premješten je u župu Blagaj, a 1988. na Humac gdje je obnašao mjesto kapelana i pomoćnog učitelja novaka.

Početkom rata u Bosni i Hercegovini, kad su svi stariji fratri otišli u Tučepe kao prognanici, na usmeno odobrenje + fra Drage Tolja, ondašnjeg provincijala, fra Slavko je ostao u Međugorju.

Od početka njegova djelovanja u Međugorju počeo bavio se spisateljskim radom pišući knjige duhovnoga sadržaja: Molite srcem, Daj mi svoje ranjeno srce, Slavite misu srcem, U školi ljubavi, Klanjajte se mome Sinu srcem, S Isusom i Marijom uz Golgotu prema Uskrsnuću, Molite zajedno radosna srca, Majko vodi nas miru, Slijedi me srcem, Razgovori i Postite srcem koja iz tiska izlazi ovih dana. Knjige fra Slavka Barbarića prevedene su na dvadesetak jezika i tiskane u preko 20 milijuna primjeraka diljem svijeta. Osim knjiga objavljivao je članke u različitim revijama. Uređivao je Bilten sv. Franje u Čapljini, surađivao u Kršnom zavičaju, Glasu mira i na Radiopostaji “Mir” Međugorje Uz spisateljski rad neumorno je govorio hodočasnicima, vodio euharistijska klanjanja, molitve pred križem, molitvu krunice na Podbrdu i pobožnost Križnog puta na Križevcu gdje je i završio svoj ovozemaljski život. Vodio je posebne godišnje susrete za svećenike i mlade, u provincijskoj kući “Domus pacis” vodio je seminare posta i molitve. Zbog velikih stradanja u ratu utemeljio je i vodio ustanovu za odgoj i skrb “Majčino selo” u kojoj već sada živi preko 60 osoba (ratne siročadi, djece razorenih obitelji, djevojaka – majki, te starih nezbrinutih osoba i bolesne djece). Ako je itko znao voljeti djecu onda je to znao fra Slavko. I maleni su voljeli njega: uvijek su oko njega bili i on ih je uvijek na neki način znao oko sebe okupiti – baš kao i Isus! Njegova psihoterapeutska izobrazba i odgoj omogućili su mu rad s ovisnicima o drogama u zajednici “Cenacolo” koju je utemeljila s. Elvira i to poglavito u njihovoj kući u Međugorju “Campo della Vita”. Pomoć dobročinitelja iz cijeloga svijeta trudio se usmjeriti i u dva fonda: “Fond djeci poginulih branitelja u Domovinskom ratu” i “Fond prijatelji talenata” – za pomoć mladim studentima

Teško je izdvojiti bilo što iz života ovoga velikoga i nesvakidašnjega čovjeka. No, ako bi ipak to kušali učiniti bilo bi to zasigurno razdoblje njegova života u Međugorju. Fra Slavko Barbarić prokrstario je svijetom šireći Gospinu poruku mira i pomirenja. Bio je duša i srce pokreta mira koji se u Međugorju rodio prije 19 i pol godina. Krasile su ga izvanredne osobine: poznavanje jezika, lakoća komuniciranja s ljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb za čovjeka u potrebi, nepresušna energija za koju je čak bilo teško i vjerovati da je jedan čovjek može posjedovati, marljivost, a iznad svega pobožnost, poniznost i ljubav. Mnogo je molio i postio, a Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju. To je zapravo bila i srž njegova života: molitvom i postom ljudske duše dovoditi Bogu po Mariji – Kraljici mira.

Živjeti pored njega činilo se ponekad nestvarnim – on je naime, bio tu u svijetu, a istovremeno tako izvan njega. U njegovoj blizini riječi Isusove velikosvećeničke molitve pretvarale su se u zbilju: “…Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom…” (Iv 17, 16-19).

Preuzeto s medjugorje.hr

In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 24. STUDENI 2023.

MISNA ČITANJA – 24. STUDENI 2023.

Od Doma Božjega načiniste pećinu razbojničku.

XXXIII. tjedan kroz godinu

Petak, 24. 11. 2023.

Sv. Andrija Dung-Lac, prezbiter, i drugovi, mučenici

Spomendan

ČITANJA:
od dana: 1 Mak 4,36-37.52-59; Otpj. pj.: 1 Ljet 29,10-11b.11d-12; Lk 19,45-48

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Andrija, Krizogon, Krševan

Prvo čitanje:

1 Mak 4, 36-37.52-59

Slavili su posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice.

Čitanje Prve knjige o Makabejcima

U one dane: Juda i njegova braća rekoše: »Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da očistimo Svetište i posvetimo ga.« Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.

Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto četrdeset i osme, ustadoše u rano jutro i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli. Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.

Sav je narod pao ničice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio. Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i zahvalnice. Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i ćelije i postavili im vrata. Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani. Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme, osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

1 Ljet 29, 10-11b.11d-12

Pripjev:

Hvalimo tvoje dično ime, Gospodine!

Blagoslovljen da si, Gospodine,
Bože našeg oca Izraela,
od vijeka do vijeka!

Tvoja je, Gospodine, veličina,
sila, slava, čast i veličanstvo!

Tvoje je, Gospodine, kraljevstvo,
i ti si uzvišen povrh svega,
Poglavar svega!
Od tebe je bogatstvo i slava!

Ti vladaš nad svim,
u tvojoj je ruci sila i moć,
u tvojoj je vlasti
da učiniš velikim i jakim sve.

Evanđelje:

Lk 19, 45-48

Od Doma Božjega načiniste pećinu razbojničku.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Uđe Isus u Hram i poče izgoniti prodavače. Kaže im: »Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!«

I danomice naučavaše u Hramu.

A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

In Vijesti iz Međugorja

Međugorski župni zbor ‘Kraljica Mira’ proslavio nebesku zaštitnicu svetu Ceciliju

Međugorski župni zbor ‘Kraljica Mira’ proslavio nebesku zaštitnicu svetu Ceciliju

U srijedu, 22. studenoga, na spomendan svete Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika, a posebno onih koji svojim glazbenim umijećem pridonose ljepoti svete mise i drugih liturgijskih slavlja kroz godinu, pod večernjom svetom misom u 18 sati u crkvi svetoga Jakova u Međugorju župni zbor ‘Kraljica Mira’ proslavio je svoju nebesku zaštitnicu – svetu Ceciliju. Sveta misa slavila se na nakanu za pokojne članove zbora, a predslavio ju je fra Augustin Čordaš, župni vikar Župe uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu, a s njim je u koncelebraciji bilo još nekoliko svećenika.

Međugorski župni zbor ‘Kraljica Mira’ osnovan je 1990. godine dolaskom orguljašice s. Ankice Džajić u međugorsku župu, a od tada pa sve do danas zbor uveličava liturgijska slavlja te sve važnije događaje u župi. Zbor ima oko 35 pjevača, njime od 2010. godine ravna s. Irena Azinović, a u međuvremenu sa zborom su radile još s. Marina Ivanković i s. Slavica Kožul. Zbor ‘Kraljica Mira’ je imao i veći broj zapaženih nastupa izvan župe.

U prigodnoj propovijedi fra Augustin Čordaš se osvrnuo na odlomak Evanđelja u kojemu je Isus govorio prispodobu o Kraljevstvu Božjem, te se fra Augustin zaustavio na rečenici u kojoj građani u prispodobi kažu „Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.”

„Ova rečenica „Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.”, odnosno „Nećemo da ovaj vlada nad nama” podsjeća na ono što je rekao Lucifer „Non serviam” – „Neću služiti”, tako da možemo ovu rečenicu prevesti na „Nećemo ti služiti”. I među najvažnijim vrijednostima Novog Zavjeta, riječ koja se pojavljuje ogroman broj puta jest služenje. Sluga, služenje, glagol služiti. Npr. Marija za sebe u razgovoru s anđelom kaže, na kraju razgovora uoči važne odluke koju će donijeti da postane majkom Sina Božjega, „Evo službenice Gospodnje, evo me da služim” i sebe naziva neznatnom službenicom Gospodnjom, ona koja služi. Kada pogledamo Isusov život onda tu tek možemo vidjeti veliku školu, naravno i kod Marije, a kod Isusa je to puno više zastupljeno. Isus na jednom mjestu kada su se njegovi učenici posvađali oko toga tko je najveći, jer oni su željeli biti Gospodari, tada Isus dozove malo dijete i postavi ga u sredinu i kaže „Tko želi od vas biti velik mora postati malen, kao dijete. Nećete ući u Kraljevstvo Božje ako ne postane kao dijete, kao djeca”. Služenje je vezano uz malenost, zato se Marija naziva neznatnom, malenom službenicom Gospodnjom. Služiti se može drugome ako imaš ovaj stav malenosti. Zato neprijateljski stav „Non serviam” je izraz oholosti i to kada god ima u meni, kada odbijam služiti, znači igram igru oholosti. Mogu služiti onda kada se spuštam”, kazao je fra Augustin Čordaš te dodao:

„Kaže Isus svojima, kada im pokušava promijeniti njihov mentalitet i izvući iz njih tu oholost, gledajte jednu stvar, „Tko je veći, onaj koji sjedi za stolom i kojemu druge sluge donose, on ili te sluge?”, veći je onaj koji sjedi za stolom. A Isus kaže „Gledajte, ja sam među vama kao onaj koji poslužuje, ja sam Gospodin Bog, Učitelj”. Znamo na Posljednjoj večeri će Isus napraviti gestu kojom će potvrditi, u kojoj će biti vidljiva čitava njegova služba, jednu gestu služenja, robovsku gestu. Ustat će se od stola, uzeti će ručnik i početi će svojim učenicima prati noge, spustit će se do njihovih prljavih nogu i reći im „Da, vi me zovete Gospodinom i Učiteljem, pravo velite jer ja to i jesam, ali ako sam ja Gospodin i Učitelj vama oprao noge, spustio se, služio vam, to onda znači da i vi trebate to činiti’”, kazao je fra Augustin Čordaš, te dodao kako Isus izravno kaže na jednom mjestu svojim učenicima da nije došao da njemu služe, već je došao da služi i da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

„Služiti, Isus kaže, to znači davati sebe, svoj život trošiti za druge i kod njega je to još kao otkupnina za mnoge. Mi znamo, kada pogledamo i odemo u Stari Zavjet kod Izaije ima jedan dio koji govori o Sluzi Gospodnjem i mi znamo, gledano iz Novog Zavjeta, to je Isus Krist, on je taj Sluga Gospodnji. Izaija kada govori o Sluzi Gospodnjem koji će doći kaže da će on biti udaren, da će ga narod izudarati, kao janje na klanje će ga odvesti, na njega će pasti naši grijesi, on će biti ubijen radi našega zla, na njega će biti svaljena naša krivica. To će biti njegovo služenje, on će grijeh svijeta ponijeti na sebi, on će trpjeti umjesto drugoga. I onda kada napravimo jedan skok iz tih riječi Izaije, pjesme o Sluzi Gospodnjem, u Novi Zavjet i Isusove važne riječi koje to tumače, kaže Isus „Pšenično zrno ako pavši u zemlju ne umre ostane samo, ali ako umre donosi obilat rod”, a pšenično zrno je on, to je slika za život. Da bih ja živio, da bih dao ploda moram umrijeti, kaže on. Pšenično zrno ako ne umre ostaje samo, ako umre donosi obilat rod i kaže „Tko ljubi svoj život izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu sačuvat će ga za život vječni”. Iz svega toga, ljubiti svoj život znači čuvati se, ne ići u ono što je bolno, mučno, ne ići u davanje, u ovo da ja nosim i da ja na jedan način pronosim u ovom svijetu Isusovo trpljenje, da sudjelujem zajedno s njim u trpljenju za spas svijeta. Kada mi uzmemo vrhunac Isusovog života, njegovu muku, križ, njegovo uskrsnuće onda tu možemo najjasnije vidjeti ovo što znači do kraja služiti. Kada mi se god okupljamo na svetoj misi tu smo u bogoslužju. Sveta misa je vrhunac Isusovog života, njegova muka, njegova smrt, njegovo uskrsnuće, uprisutnjenje toga događaja po djelovanju Duha Božjega, dolazak na Kalvariju, dolazak na Kristov grob, dolazak u onu špilju uskrsnuća, doticanje Uskrsloga”, kazao je fra Augustin te dodao kako je ona bogoslužje, gdje mi služimo Bogu, ali je ona puno više Božje služenje nama.

„Isus nama ovdje, Uskrsli i Raspeti, ponavlja iste te riječi „Ja sam među vama kao onaj koji služi”. I pogledajte ovo, mi svećenici se nazivamo posvećeni poslužitelji, službenici Božjih otajstava. Mi smo veći, možemo tako reći, zato što smo učinjeni manjima. Velika nam je služba dana, tiče se svetih otajstava da ih služimo vama. Mi smo posred vas kao oni koji poslužuju, kao oni koji su zapravo manji. On nama dolazi i poslužuje samoga sebe, daje samoga sebe, preko nas! I kroz čitače koji su poslužitelji Božje riječi i kroz pjevače koji su poslužitelji – voditelji dublje u otajstvo koje slavimo. On se daruje”, kazao je, između ostaloga, fra Augustin Čordaš u svojoj propovijedi, naglasivši rečenicu iz II. Vatikanskog koncila koja za svetu Liturgiju kaže da je ona izvor i vrhunac svega kršćanskog života.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. KOLUMBAN

SVETAC DANA – SV. KOLUMBAN

Tijekom šestog i sedmog stoljeća, velike oluje u Irskoj punile su jedra bezbrojnih brodova krcatih izdržljivim irskim redovnicima koji su kormilarili prema Francuskoj. Kad su se jednom našli na sjevernim obalama Europe, ovi su se ljudi uspeli njezinim pješčanim padinama i uputili u unutrašnjost u svojevrsnom teološkom danu D koji se ponavljao. Naizgled beskonačno hodočašće irskih učenjaka – redovnika otišlo je u dobrovoljno izgnanstvo, napustilo svoju kišnu domovinu, plovilo vodama i pustilo svoje korijene duboko u tlo post – rimske Europe. Gore i dolje po današnjoj Francuskoj, Švicarskoj, Niskim zemljama i Njemačkoj, irski su redovnici osnivali samostane koji su orali brazde, pjevali, uzgajali vinovu lozu, prepisivali knjige, klesali drva, kovali kaleže, uzgajali stoku, poučavali djecu, kopali bunare, posvećivali oltare, žrtvovali loj u svijeće i propovijedao slatku ljubav Kristovu. Grubo lokalno stanovništvo bilo je privučeno ovim samostanima kao moljci plamenu, stvarajući neke od najstarijih gradova u Europi. Sveti Kolumban, vođa prvog vala ovih velikih graditelja Europe, avatar je irskog redovnika misionara. Njegov neprestani trud i željezo savit će luk europske povijesti prema Kristu.

Redovnik imenom Jonas, koji je živio jednu generaciju nakon našeg sveca, napisao je Kolumbanov životna temelju sjećanja Kolumbanove vlastite braće redovnika. Kolumban (ili Kolumban) rođen je u Irskoj otprilike iste godine kada je sveti Benedikt umro u Italiji. Bio je pametan dječak koji je stekao izvrsno svjetovno i teološko obrazovanje. Kad je kao mladost napustio dom da bi ušao u samostan, nije otišao u visoku gotičku građevinu kasnijeg, slavnijeg doba. Irski redovnici kasne antike imali su više zajedničkog s egipatskim asketama koji su nestali u pustinji nego sa srednjovjekovnim benediktincima. Irski samostani bili su male kršćanske farme, zajednice niskih zgrada formiranih u krugu oko skromne kamene kapele. Nakon što se Kolumban istaknuo svojom učenošću i strogim pokorama, dobio je opatovo dopuštenje da otplovi na kontinent u dobi od oko četrdeset godina. Legenda tog doba govori o svetim redovnicima koji su krenuli sa Smaragdnog otoka u čamcu bez vesala, voljni pristati i služiti gdje god Bog hoće. Čamac na koji su se popeli Kolumban i njegovih dvanaest redovnika pratilaca imao je vesla i pristao na obalu Bretanje u Francuskoj oko 585. godine.

Sljedećih trideset godina Kolumban je osnivao samostane, privlačio bezbrojna zvanja, uveo privatno ispovijedanje u Europu i impresionirao sve svojim samokažnjavajućim irskim asketizmom. Ipak, Kolumban je imao sukobe s moćnim francuskim biskupima oko keltskog datiranja Uskrsa u njegovim zajednicama, koje je odstupalo od rimskog datiranja, i sukoba oko čudne irske tonzure, toliko različite od okruglog rezanja tjemena koje se prakticira u ostatku Crkve. Daljnje napetosti s francuskim plemstvom uzrokovale su Kolumbanovo uhićenje i prisilno progonstvo u Irsku. Ali brod koji ga je prevozio kući naišao je na nemirno more i vratio se u svoju francusku luku. Tako je Kolumban ostao u Europi i pronašao put do sjeverne Italije. Njegove posljednje godine bile su aktivne u pobijanju arijanizma koji je još uvijek cvjetao među talijanskim Gotima i u osnivanju velikog samostana Bobbio, Kolumbanovo strogo monaško Pravilo također je bilo široko korišteno sve dok ga nije zasjenilo uravnoteženije Pravilo svetog Benedikta.

Oko 600. godine sveti Kolumban napisao je pismo papi svetom Grguru Velikom ispovijedajući svoju poslušnost: “Mi Irci, iako živimo na dalekim krajevima svijeta, svi smo učenici svetog Petra i svetog Pavla…vezani smo za Katedru Petra.” Kolumban, koji je možda bio prvi čovjek koji je upotrijebio riječ “Europa” u njenom modernom smislu, bio je prototip za tisuću neimenovanih misionara čija su stroga otpornost i fini umovi izgradili Europu jednu po jednu dušu i jedan samostan.

***

Sveti Kolumbane, bio si asket, teolog i otac Europe. Pomozi svima koji traže tvoj zagovor da budu dinamični poput tebe u ukorijenjenju vjere u najdublje i najbogatije tlo.

In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. KLEMENT I., PAPA I MUČENIK

SVETAC DANA – SV. KLEMENT I., PAPA I MUČENIK

Papu Klementa I., također poznatog kao sveti Klement Rimski, Irenej i Tertulijan navode kao biskupa Rima, koji je obnašao dužnost od 88. do svoje smrti 99. godine. Smatra se prvim apostolskim ocem Crkve, jednim od tri poglavari zajedno s Polikarpom i Ignacijem Antiohijskim.

Malo je detalja poznato o Klementovu životu. Rečeno je da je Klementa posvetio Petar, a poznato je da je bio vodeći član crkve u Rimu u kasnom 1. stoljeću. Rani crkveni popisi ga stavljaju kao drugog ili trećeg biskupa Rima nakon Petra. Liber Pontificalis navodi da je Klement umro u Grčkoj u trećoj godini vladavine cara Trajana, ili 101. godine.

Klementov jedini izvorni postojeći spis je njegovo pismo crkvi u Korintu (1. Klementova ) kao odgovor na spor u kojem su neki prezbiteri korintske crkve bio je svrgnut. Ustvrdio je autoritet prezbitera kao upravitelja crkve na temelju toga što su ih apostoli postavili. Njegovo pismo, koje je jedan od najstarijih postojećih kršćanskih dokumenata izvan Novog zavjeta, čitalo se u crkvi, zajedno s drugim poslanicama, od kojih su neke kasnije postale dijelom kršćanskog kanona. Ta su djela bila prva koja su potvrdila apostolski autoritet klera. Druga poslanica, 2. Klementova, pripisana je Klementu, iako nedavna istraživanja sugeriraju da je riječ o homiliji drugog autora.

***

Sveti Klemente, s očinskim si autoritetom govorio vjernicima koji se bore za očuvanje jedinstva kršćana. Neka vaš uravnoteženi primjer nadahne sve u svetom redu da se okupljaju, a ne rasipaju, ohrabruju, a ne grde, dok uče, propovijedaju i upravljaju u ime Krista.

In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 23. STUDENI 2023.

MISNA ČITANJA – 23. STUDENI 2023.

Kad bi spoznao što je za tvoj mir!

XXXIII. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 23. 11. 2023.

ili: Sv. Klement I., papa i mučenik; ili: Sv. Kolumban, opat

Svagdan

ČITANJA:
1 Mak 2,15-29; Ps 50,1-2.5-6.14-15; Lk 19,41-44

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Klement I., Kolumban, Lukrecija, Amfilohije

Prvo čitanje:

1 Mak 2, 15-29

Slijedit ćemo Savez otaca svojih.

Čitanje Prve knjige o Makabejcima

U one dane: Kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, dođoše u Modin da prinude na žrtvovanje. Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani.

Kraljevi ljudi priđu Matatiji i stanu ga nagovarati: »Ti si čovjek ugledan u ovom gradu, častan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braća. Priđi dakle prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to učiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa ćeš i ti i tvoji sinovi ući u krug kraljevih prijatelja, i bit ćete čašćeni srebrom i zlatom i mnogim darovima.«

Matatija im jakim glasom odgovori: »Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašću njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, ja i moji sinovi, i sva braća moja, slijedit ćemo Savez otaca svojih. Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo.«

Tek što je on to kazao, a Židov neki priđe pred očima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. Vidje to Matatija, razgnjevi se, i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku. U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje, i obori žrtvenik. Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoć Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova. Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: »Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom.« I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje.

Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 50, 1-2.5-6.14-15

Pripjev:

Onomu koji hodi stazama pravim pokazat ću spasenje Božje.

Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju
od izlaza sunčeva do zalaza.
Sa Siona predivnog Bog zablista.

»Saberite mi sve pobožnike
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu:
on je Bog sudac!

»Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

Evanđelje:

Lk 19, 41-44

Kad bi spoznao što je za tvoj mir!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad se Isus približi Jeruzalemu i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

In Molitve

Trodnevnica svetoj Katarini

November 22, 2023

Trodnevnica svetoj Katarini

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

Evo prave mučenice, Koja je za Kristovo ime, svoju krv prolila. Nije se prepala prijetnji i suda te je kraljevstvo nebesko stekla.

Oče naš

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla. Amen.

Zdravo Marijo

Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.

Slava Ocu

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Slavna sveta Katarino, djevice i mučenice, pomozi mi nasljedovati tvoju ljubav i čistoću. Daj mi snage i hrabrosti u borbi s napastima svijeta. Pomozi mi iskreno ljubiti Boga svim srcem i umom i njemu služiti. O slavna sveta Katarino, po svojem slavnom mučeništvu, za ljubav Kristovu, pomozi mi da budem vjeran svojoj vjeri i svome Bogu dok živim. AmenBože, koji si uresio svetu Katarinu, djevicu i mučenicu, darom velike mudrosti i kreposti te pobjedničkom borbom s neprijateljima vjere, daj nam, molimo te po njezinu zagovoru, postojanost u vjeri i njenu mudrost da možemo srcem i umom služiti Tebi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Pomolimo se: Gospodine, raduješ nas godišnjim blagdanom, blažene Katarine. Ona nam je primjer čistoće i hrabrosti. Nek nam pomogne i svojim zaslugama. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Sveta Katarino, moli za nas!

In Vjera

Fotografija pretučenog svećenika koja je obišla svijet govori više o svećeništvu nego sve teologije svijeta

November 22, 2023

Fotografija pretučenog svećenika koja je obišla svijet govori više o svećeništvu nego sve teologije svijeta

Oborili su ga na zemlju, ali njega je zanimo samo živi Krist prisutan u Hostiji.

Ova fotografija dovoljno govori: svećenik oboren na tlo dok je dijelio pričest, zadnjim atomima snage skuplja hostije i čestice euharistije koje su pale na pod, piše Aleteia.

Fotografiju je snimio očevidac u napadu u gradu Gangejong. Slika nije nova. Snimljena je 8. kolovoza 2012. ali i dalje nam govori puno o dostojanstvu svećenika.

Događaj se dogodio u Južnoj Koreji, kako je tada izvijestio UCANews.

Otac Bartholomew Man Jung-hyun slavio je misu na vratima kontroverzne pomorske baze koju je vlada gradila na tom području, a čemu se usprotivilo stanovništvo jer je to područje pod zaštitom Unesco-a.

Svećenik je slavio misu za stanovništvo kad je misu prekinula policija koja je počela tuči mještane uključujući i oca Bartolomeja. Hostije su mu pod silinom udarca pale na pod, a njemu je bilo važno samo zaštititi Isusa.

Biskupija Cheju odmah je od policije zatražila službenu ispriku jer su prisutni dojavili da je jedan od policajaca stao na Hostije koje su pale na pod. Policija je to demantirala.

Ali gledajući dalje od detalja tog događaja — policijske brutalnosti i prosvjeda — vidimo poniznu gestu ovog svećenika , u boli i poraženom, ne misleći na sebe nego na svog Gospodina… to je slika koja govori više o svećeništvu nego sve teologije svijeta.